Goran Bandov: U regiji niti izbjeglice ne žele ostati, što je šteta za naša društva

U opsežnoj raspravi u Lijepoj našoj o tome gdje ćemo smjestiti izbjeglice toliko smo koncentrirani na sebe da ne shvaćamo da uopće nismo u igri. Možda za neki pojedini slučaj, ali sigurno ne poželjno rješenje za većinu. Nije bila ni Grčka, koja unatoč cijeloj grčkoj krizi i dalje zapravo ekonomski stabilno stoji. Nije bila ni Turska, koja zadnjih godina ima značajni rast ekonomije.

Dakako, to nisu ni ekonomski slabije Srbija i Makedonija. Pa nije bila ni Mađarska, kao što ni danas neće biti Hrvatska. Kod nas, kao i kod svih do sada nabrojanih, pa uključimo i Italiju, ljudi zatraže rješavanje statusa, kako bi jednostavnije ušli u druge zemlje EU, one sa socijalnim blagostanjem. Dakako, jednostavnije je da direktno odu u njih i da se „ne zezaju“ u nekoj tranzitnoj zemlji predugo. Napose je to za njih opasno, jer bi ciljna zemlja mogla promijeniti pravila igre pa bi im se cijeli plan srušio. Što prije dođu u ciljnu zemlju, za njih tim bolje. Jedna od njih je Njemačka, piše na svome Facebook profilu prof. dr. sc. Goran Bandov, pravnik i politolog, profesor na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld.

Njemačka omogućuje besplatan smještaj i pokrivanje režija (vode, plina, grijanja, struje, komunalija) te otprilike 325  eura po članu obitelji. Ako su smješteni izvan zajedničkih prostora, onda i nešto više – do 359,00 eura. Ako ih je 5 u kućanstvu, dobivaju na osnovu svojeg statusa nešto manje od 1.500,00 eura svaki mjesec, jer se dobivanje eura nešto smanjuje prema daljnjem broju članova obitelji. Pri tom, mogu se i zaposliti nakon 3 mjeseca ako nema EU građanina za taj posao ili 15 mjeseci bez ikakve zadrške. Tada osoba gubi pomoć od 325,00 eura, ali sve ostalo ostaje – kako za njega, tako i za njegove članove obitelji. Ako se uspije zaposliti za primjerice 1300,00 eura, onda se zbroji još ca. 4x 325,00 pa dođemo do 2.600,00 eura plus besplatni smještaj i pokrivanje svih troškova. Ima tu i cijeli niz drugih beneficija, od nastavka školovanja, do zdravstvene pomoći.

U Švedskoj su iznosi viši. Kao i u primjerice Norveškoj.

Status izbjeglica su zadnjih godina „masovno“ koristili državljani Kosova, Srbije i Makedonije te su živjeli od navedenih suma, štedjeli pa kad bi im Njemačka nakon godinu dana procesa ipak odbila status izbjeglice, besplatno bi bili poslani u svoju domicilnu zemlju gdje su mogli živjeti od ušteđenih eura. Onda bi se nakon nekog vremena, opet išli prijaviti u drugu njemačku pokrajinu pa ponoviti cijeli proces od godinu dana iščekivanja hoće li im se isti odobriti ili ne, s istim primanjima i s istim mogućnostima štednje. I onda opet besplatan prijevoz na teret njemačkih poreznih obveznika u domicilnu zemlju … i igra može trajat koliko pokrajina ima (16), jer nisu dobro elektronski uvezane (na tom se radi) pa se lako prevari sistem.

Mislim da je sad jasnije zašto se izbjeglice nisu do sada zadržale u sigurnim i stabilnim zemljama kroz koje su prošle. I zašto se neće naseliti ni kod nas ako ih ne bi prisilili. Jedino, šteta je što nismo smislili pravi strategiju da privučemo ljudi koji bi najviše odgovarali nama kao društvu, koji bi nam pomogli da ga dignemo i dodatno stabiliziramo

You may also like