Goran Raguž se moli Svevišnjem protiv ostvarenja projekta Kalifata Kavkaz

Sve je opet samo isto do bola. Novi Kavkaz je spreman i ništa ga više ne ne može zaustaviti. I nije samo Makedonija u pitanju. Pa da prvo poredamo što se NIJE desilo u Kumanovu.

Prvo, nije se desio višenacionalni sukob, koliko god se tako željelo predstaviti. Prilično stabilan mir izmedju Albanskih vodja i Makedonije, pokazao se kao dobar i pošten okvir u kojem je moguće i očuvati državu i osigurati njen prosperitet. Uza sve probleme osiromašene tranzicijske zemlje, Makedonija se pokazala kao vitalna i sposobna nova država koja hrabro, mnogo hrabrije od ostalih, ulazi i na europsko i svjetsko tržište. Syrah barique sam osobno, amaterski, ocijenio 92/100. I definitivno, najjačim vinom na Balkanu, od kojeg svi trebaju učiti. Ta država se u iznimno teškim uvjetima, bori za opstanak. Unatoč problemima koji postoje, obična dimna zavjesa.

Drugo, ovo nije reakcija na nerede u Skopju, niti manevar učesnika legitimnog sukoba izmedju vlasti, vjerojatno korumpiranih i demonstranata vjerojatno i manipuliranih. Ništa novo pod Bogom. Da nekome padne igrati ovakve igre, u kojima se ovako gine, bilo bi pretjerano i za serijal 24 sata. Usput, ne vidim ni planere tog tipa niti iste zanima taj kutak planete Zemlje, strateški pa i taktički nikome bitan doli njegovim stanovnicima, susjedima i nečemu novom, crnom i gadnom preko svake mjere.

Treće, ovo nije američko uplitanje u miniranje nekakvog Gazpromovog “Turskog toka”. Ta priča je riješena isto kao i sa Bugarskom kojoj je trebalo samo nekoliko klempi iz Brusselsa da se trkom uozbilji. Grčka, koja se permanentno nalazi pred raspadom, osim toga što ponekad ispusti poput lignje malo crnila, to takodjer poznaje jasno i zna k’o hafiz što će joj se sve ne daj Bože desiti. Svako istupanje iz kolosijeka znači nogiranje iz euro zone koje EU može izdržati koliko hoće, a Grčka ne može niti sekunde! Sve što se dešava i što će se dešavati oko tih tokova, jednostavno nema veze sa Kumanovom. Samo još jedna dimna zavjesa koja treba da skrene pažnju sa stvarnog problema i koja je uvijek na Balkanu zgodna jer je riječ ili o mrskoj Americi ili o “bratskoj” Rusiji ili o još “bratskijoj” Turskoj.

Četvrto, ovo nije ni uplitanje susjeda, koliko god da ih ponekad retorika ponese, osobito albanske političare ili službenu Tiranu. Tu svi točno znaju kako stoje i nikomu ne pada na pamet niti najmanji iskorak na tu temu. Čak i ako pojedinci ili manje grupe unutar državnog aparata na osobito Kosovu, misle drugačije. Ne dvojim da u obavještajnim sustavima svake Makedoniji susjedne zemlje, postoji “desk” namijenjen makar posmatranju iste, kao što ne dvojim da su Albanski i Kosovski desk zauzetiji nego npr. Srpski, Bugarski ili Grčki. Kada 1/3 zemlje nasaljevaju sunarodnjaci, legitimno je to držati na oku. Ono što nije legitimno je uplitati se u Makedonske unutarnje poslove kroz paraobavjeśtajni sustav iz obe zemlje. Čak i takvu aktivnost sa Kosova, ozbiljni znalci situacije, vide nakon Ohridskog sporazuma bitno mirniju i staloženiju. Republika Kosovo, tj. njeni službeni organi, u potpunosti su svjesni kojom brzinom im se može obiti o glavu svaka greška takve vrste. Dakle, potpuno sam uvjeren da ni službeni susjedi nisu uzrok ove krize. Samo još jedna dimna zavjesa sa nečeg za što se svi plaše i pomisliti da je tu i da je došlo po danak u krvi… ISIL.

Ne da mi se ulaziti ni u uzroke ni u tehniku nastajanja ni u “instruction manual” tko god im ga je pisao. Tu su i da stavim u prezent dr. Hafizovića, … došli su po našu djecu… To više nisu djeca, uzrasla u čvrste, žilave, kratkim kursom Kurana obučene, tj. ideologizirane i dobro utrenirane ubice iz Sirije i Iraka. I sada su tu. Nazad i to dobrom polovicom svih angažiranih, upravo sa Kosova, Albanije i Z. Makedonije. Po procijeni mog izvora, već ih se tu vratilo izmedju 1.200 i 1.300, mada i izvor misli da je brojka moguća i dvostruko. Imaju samo jedan cilj, a on nije Velika Albanija i u budućem srazu sa sekularnim Albancima, predvidjam totalni poraz potonjih, iako ovi djeluju kao manjina. Sjetimo se Iraka i Sirije kada su i tamo bili neznatna manjina. Jednostavno, tu su, kvalitetno naoružani, svi redom već iskusne ubice i najvažnije od svega imaju misiju i know – how.

Know – how ne dolazi iz Iraka i Sirije već mnogo bliskijeg plemenski uredjenog Kavkaza, svjesni da je plemenska vjernost moćnija i od vjerske. U tom slučaju, jednostavno nema preletača. Prvi rat za Čečeniju ih je sve naučio. Način na koji su Jeljicin i šef mu KGB a Putin, poravnali Grozni, nedostatak stvarnog miješanja tzv. medjunarodne zajednice, sa tadašnjim šefom iste, još jednim precijenjenim demokratom, Billom Clintonom, pokazao im je da treba mijenjati i cilj i metode. Jasno se okrenuti moćnoj alatci terora i destabilizirati cijeli region, osobito surovo prema predstavnicima tzv. medjunarodne zajednice i osobito predstavnicima humanitarnih organizacija. Otmice i ritualna ubijanja su išla k’o na traci. Dobili su točno što su željeli, 2. rusku intervenciju, klanja kavkasko – balkanskog tipa i Kadireva za šefa države i vlasnika żivota i smrti. Mudžahidi su uvišestručili svoje redove i danas su jedina ozbiljna snaga na Kavkazu. Svi drugi shvataju da su tu privremeno, uključujući i Putina koji sada mora brinuti i o Ukrajinskom frontu sa istim uspjehom kao i na Kavkazu.

Balkanskoj sekciji ISILa ne treba izmišljati toplu vodu. Osobito ondje gdje je značajnije plemenski uvezana nego vjerski, a to je Kosovo, Z. Makedonija i Preševo. Sekularnija Albanija, uprkos stalnim budalstim ispadima svog vrha, neće prekoračiti tu crtu jer je PRIRODNI neprijatelj ISILa i imaće dovoljno da kusa na svome tanjuru kada krene frka i tu. ISIL i borci koji pristižu sa B.Istoka, uz vjerojatno manju brojku Arapa i Turaka, biti će stvarna opasnost koja će neminovno izazvati novo krvoproliće za koje ima samo jedan način da se preduhitri.

Prvo o posljedicama. Posljedice sljedećeg pokolja, za kojeg dvojim samo kada i gdje će se desiti, će biti najgadnije po muslimane na cijelom Balkanu. Desiće im se ono što zovem sindrom 2. čečenskog rata. Niko više neće trepnuti okom, uključujući i najbliže saveznike. O medjusobnom hvatanju za vratove tko je za to kriv da ne govorimo. Pucnjava izmedju muftije i imama u Skoplju je jeziv znak podvojenosti i tog korpusa. Eskaliranje je neminovno.

Sljedeća posljedica je brzo vraćanje cijelog regiona u ratno stanje, što je i pravi cilj ISILa i pridruženih im organizacija ili onih koji oportuno šute jer im na ovaj ili onaj način to odgovara. Ako dodje do eskaliranja, Sve članice NATOa i one u Partnerstvu za mir, bez obzira na sigurnu nesigurnost sadašnje američke administracije, podići će borbenu gotovost na maksimum, a ostalo je dovoljno bitaka koje jedva čekaju da se iznova odigraju. Najgori scenario je neki masovni pokolj tipa nekog već dobro uigranog iz npr. Jezidske kalvarije, koji će u još ranjenim zemljama od zadnjih ratova, povući novu spiralu nasilja prema svima bez izlike. Ovo ne smijem ni pomisliti!

Što je objektivno moguće napraviti? Prvo, prestati se uzdati u ovakvo vodstvo USA i njegovu spremnost da zaista preuzme odgovornost za dešavanja koje je tužni i nesretni Nobelovac Obama uglavnom sam i kreirao. Iskreno, najveći strah me je da se on i umješa ili netko od njegovih leftovers diplomata na službi u ovim zaboravljenim zemljama. Drugo, prestati se uzdati da će Putin i Majka Rusija dići prst da učine nešto za bilo koga osim za same sebe. A i onako imaju kusati dva vrlo paprena lonca koja su sami sebi zakuhali, Kavkaz i Ukrajinu. Treće, hitno sjesti sve ministre policije i obrane Srbije, Crne Gore, Makedonije i Albanije, te objediniti datoteke i sastaviti makar nekoliko jedinica do razine oružničke bojne koje bi dobile maksimum brzine i zajedničku komandu. Samo tako bi se moglo suprostaviti teroristima kojima ni njihov život ne znači ništa, a kamoli tudji. Samo tako od Balkana NEĆE nastati novi Kalifat Kavkaz.

Znam da je ovo samo gorka utopija koja nema nikakve šanse, upravo i radi navedena sva tri čimbenika. Svim državama u okruženju, tada jedina zaštita ostaje blokada granica i pokušaj zadržavanja plimnog vala goleme snage. Ostaje i molitva Svevišnjem…

* Autor je Goran Raguž, gost komentator. Stavovi i mišljenja izračeni u komentaru ne poklapaju se nužno sa stavovima i mišljenjima uredništva

0 comments