Glas protiv glupavih poticaja

Udarna je vijest, sviju mainstream medija danas, usklađivanje kućanskih uređaja s energetskim normama Europske unije te, u tome cilju, Vlada RH želi poticati građansku kupovinu energetski učinkovitijih kućanskih uređaja sa po 800 kuna.   Ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović istaknuo je kako uređaji energetskog razreda A+++ troše 30 do 60 posto manje energije i vode, a istovremeno doprinosi smanjenju emisija CO2 i čuva okoliš. Svoje poticaje, dakle, opravdavaju brigom za okoliš. Je li tome zapravo tako?

Ovakve želje administracije zapravo se kose sa svim postulatima arbitrom uokvirene tržišne ekonomije. Naime, osnovna je zakonitost tržišne ekonomije uvjerenje kako tržište dovodi do dodane vrijednosti. To vrijedi gotovo za sve robe i usluge, osim možda nacionalnih resursa i civilizacijskih kategorija. U ovakvom ekonomskom uređenju, kojemu smo dominantno stremili prije dvadeset i pet godina, potražnja stvara ponudu. Pretpostavimo zato, na trenutak, kako su birokrati u pravu. Pretpostavimo kako će oni ovom mjerom doista smanjiti potrošnju energije, nikako ne razumijem što je u tome zapravo dobro?

Naime, povećana potražnja za energijom stvorila bi novu ponudu što bi značilo stvaranje novih elektrana i investiranje u učinkovitiju proizvodnju energije, pa i ekologiji prihvatljivije. Sve to rezultiralo bi stvaranjem novih radnih mjesta, ali i gospodarskog rasta. Usmjereni prema božici Gei zanemarujemo činjenicu kako ova mjera zapravo zaustavlja gospodarski rast jer dok donose apsurdne regulacije i “poticaje“ birokrati zaboravljaju kako takve prijedloge donose koristeći čitav niz proizvoda za proizvodnju kojih je trebala velika količina energije iz po prirodu neučinkovitih izvora. Jednostavno, ne možemo „ugasiti“  zemlju dok se njihovi snovi ne obistine, ta za njihove je snove potrebna energija.

 

You may also like

0 comments