“Kad ste članica NATO saveza, onda ministar obrane preuzima i neke tradicionalne funkcije ministra vanjskih poslova, ali i ministra gospodarstva. Davor Božinović bio je prvi naš ministar obrane koji je počeo ozbiljno raditi na povezivanju oružanih snaga s domaćom industrijom i tako pomagati domaćoj, ne samo industriji naoružanja, proboj prema NATO tenderima. U tome su Krstičević i njegovi suradnici izrazito uspješni. Da nije napravio ništa drugo osim strateškog partnerstva s Izraelom, Krstičevića bismo mogli smatrati uspješnim na međunarodnom, vojno-diplomatskom parteru. Znamo, međutim, da je u njegovu mandatu znatno ojačan rejting Hrvatske u odnosima s SAD.
U ustavno-pravnom smislu, položaj ministra obrane posebno je osjetljiv, jer on je istovremeno član vladinog kabineta, ali odgovoran i Predsjedniku (Predsjednici) Republike. I u tom aspektu Krstičević se pokazao odličnim ministrom, tako da nije uočen niti jedan strukturni problem u odnosima Predsjednice i Vlade, kad je riječ o domovinskoj sigurnosti, Oružanim snagama ili Ministarstvu obrane”, naglašava Gjenero.
“Svoj politički karakter Krstičević je najbolje pokazao lani, kad je nakon primjedaba na djelovanje vojske, koje nisu bile opravdane, odlučno stavio na stol svoju ostavku. Pokazao je kako brani svoje suradnike i da ne dozvoljava njihovu neopravdanu kritiku. Jasno je kako je Krstičević jedan od onih političara koji svoj mandat doživljavaju kao poziv. Zato je i mogao tako dobro odabrati suradnike, jer ih nije birao prema kriterijima koji nemaju veze sa strukom, zato tako čvrsto štiti njihov rad, zato je spreman povući se kad nema potporu, prije svega proračunsku, za ono što želi napraviti u sektoru domovinske sigurnosti”, zaključio je Gjenero za Direktno.hr.
0 comments