Gdje smo u odnosu na Europu u obnovljivoj energiji

Informer
Direktorica udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) Maja Pokrovac i prof dr. sc. Slavko Krajcar s FER-a gostovali su u emisiji Informer Nove TV, u kojoj je prikazan prilog o obnovljivim izvorima energije.

Svima je jasno da se klima mijenja zbog utjecaja čovjeka i da je proizvodnja energije odgovorna za dvije trećine emisije stakleničkih plinova. Naravno da ne možemo odmah i potpuno prijeći na obnovljive izvore, no energetska tranzicija morala bi ići brže. Hrvatska trenutno iz obnovljivih izvora – sunca, vjetra, biomase i bioplina – proizvodi tek 12 posto potrošnih potreba. Gdje smo u odnosu na Europu?

Više od 74 posto emisija stakleničkih plinova u EU čini proizvodnja i upotreba energije. A Europa si je zacrtala da će do 2050. biti klimatski neutralan kontinent, što znači i tranziciju prema obnovljivim izvorima energije.

“Hrvatska je krenula u energetsku tranziciju prije 15-ak godina kada je privatni sektor krenuo s prvim projektima obnovljivih izvora energije i strategija tadašnja je zacrtala uvijek puno više MW nego što smo mi realno ostvarili, možda i zato jer je privatni sektor bio sam”, podsjetila je Pokrovac.

U 2018. godini proizvodnja iz obnovljivih izvora energije: vjetra, biomase, bioplina, kogeneracija i solanih elektrana, iznosila je nešto više od 2 TWh od ukupno 12 TWh proizvedene energije. Najviše energije, i to čak 67 posto, dolazi od vjetra. Kad je o suncu riječ, u cijeloj Hrvatskoj je manje postavljenih solara, nego u Mariboru i okolici. A potencijal je daleko veći.

“Imamo iznimno atraktivan teritorij, neograničeno sunca, a velikog potencijala i u vjetru, dok budućnost voda i nije baš vesela zato što se u širem europskom i svjetskom prostoru nastoje zaštiti vode, a smatra se da podizanje razine vode u rijekama čini ipak utjecaj na okoliš”, naveo je Krajcar.

A upravo je u hidroelektranama u 2018. proizvedeno gotovo 7 TWh, što je više od polovice proizvodnje u Hrvatskoj koja je iznosila 12 TWh, dok smo stovremeno potrošili 19 TWh. Uvozimo, dakle, oko 6 TWh, a potrošnja prosječno godišnje raste stopom od 0,4 posto i za očekvati je da će i dalje rasti. Upravo su obnovljivi izvori prilika da od uvoznika postanemo, ako ne izvoznici, onda bar samodostatni. Takva je trancizija, u državi u kojoj nema velike industrije, lako ostvariva.

“Poenta je proizvodnja na mjestu potrošnje, omogućiti modele koji će obnovljivu energiju dovesti do masovnijeg broja ljudi, industrije i građana u Hrvatskoj. Obnovljivi izvori energije imaju svoj maksimalan učinak što su masovniji i decentraliziraniji. Zašto oni koji proizvode električnu energiju ne bi, primjerice, mogli biti u poduzetničkim zonama da tamo industrija koristi električnu energiju za svoje potrebe”, poručila je direktorica OIEH.

Obnovljivost je i u Hrvatskoj bila zacrtana, ali samo na papiru jer smo od onoga što smo napisali došli tek na pola puta. Tako smo si prije 11 godina za cilj postavili 1200 MW energije iz vjetra do 2020., a proizvodimo 700 MW. No Europa Zelenim planom želi doprinos svih u postizanju ambicioznih ciljeva zelenog i održivog kontinenta pa se mijenja i njezina provedbena politika. Osim proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, Europa naglasak stavlja i na sigurnu i pristupačnu opskrbu energijom te integrirano, povezano i digitalizirano europsko energetsko tržište. Sve će ove prilagodbe stajati. “Budući proces financiranja na europskoj razini podrazumijevat će sinergiju i javnog i privatnog financiranja jer je nemoguće od strane samo jednog ili drugog sektora osigurati te izvore sredstava koji će biti potrebni da bi uistinu Europa bila što čistiji kontinent”, upozorila je Pokrovac.

Obnovljivost je nešto skuplja nego korištenje postojećih izvora, istaknuo je Krajcar, no ne i korištenje novih takvih izvora koji su sada postojeći: “Kada to uzmemo u obzir i kolika je moguća šteta zbog klimatskih promjena, onda je taj omjer negdje jedan naspram dva”, konstatirao je.

Šteta neulaganja bi, dakle, mogla biti dvostruko veća. U kakvoj su situaciji privatni investitori u čistu energiju, koja u Hrvatskoj čini udio od čak 27 posto u bruto neposrednoj potrošnji, odnosno deset postotnih poena više od prosjeka EU-a, dovoljno govori činjenica da od donošenja Zakona o obnovljivim izvorima energije 2016. čekaju prijelaz s poticanog na premijski model. “Četiri godine čekanja, razvijanja projekata, a nemogućnost izlaska na natječaje i kretanja u proizvodnju iz obnovljivih izvora, uistinu je nezamisliva situacija”, komentirala je Pokrovac.

Zato proizvođači s nestrpljenjem očekuju premijski model čije je donošenje najavljeno ove godine. Okretanje Europe obnovljivim izvorima za Hrvatsku bi mogla biti odlična prilika. Za to imamo sve preduvjete, samo ih trebamo iskoristiti, donosi portal OIE

You may also like

0 comments