Dana 27. travnja 2015. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu je održan već tradicionalni Free Market Road Show, na temu: „Kako potaknuti rast?“ Ključne poruke za političare su sljedeće, piše Daniel Hinšt:
1.Panel – Rasti ili ne rasti: Od stagnacije do snažnog oporavka
Moderator: Davor Huić (Udruga Lipa)
Uvodničar: Hardy Bouillon Rast je tek sekundarna vrijednost i vrijedi samo ako vodi prema poboljšanju životnih uvjeta.
Pieter Cleppe (Open Europe) – Europska unija je fundamentalno dobra stvar jer znači otvorene granice za slobodnu trgovinu, uzajamno priznavanje i dr. Uloga EU je u sprječavanju protekcionizma. Ono što je kod EU problematično su regulatorna opterećenja kroz razne direktive i uredbe, a oko dvije trećine prava i u Hrvatskoj proizlazi sa EU razine. EU se danas miješa u pitanja financijskog sustava, okoliša, radnog vremena i mnoga druga područja, umjesto da se EU posveti svojim temeljima, a to su pravila slobode unutarnjeg tržišta i tržišnog natjecanja.
Velimir Šonje (Arhivanalitika, Udruga Lipa) – Nitko ne spominje irski primjer uspješnog izlaska iz krize i ponovnog rasta. Irska ima dobru poslovnu klimu. Razlozi hrvatskih gospodarskih problema primarno leže u brojkama da država distribuira 47% BDP-a, a u odnosu na EU, natprosječni su rashodi za plaće u javnoj upravi (12% BDP-a) i materijalni troškovi (8% BDP-a). Odmah treba rezati navedene troškove administracije za 10%, uz preispitivanja ostalih proračunskih programa, čime bi se oslobodilo oko 3% BDP-a. Opća država ima vlasničke udjele u oko 1400 poduzeća (u cijelosti, većinske ili manjinske te na svim razinama javne vlasti). Njihovi rashodi su još veći od državnog proračuna, a takva poduzeća često ima tržišne privilegije. Preostaje mali privatni sektor koji nosi teret financiranja velike nereformirane države. To je protivno jednostavnim i jasnim ekonomskim načelima. Siva ekonomija je u takvim uvjetima preživljavajuća ekonomija. Hrvatska je 27. u EU po lakoći poslovne klime, ako se gledaju kriteriji Doing Business. Nažalost, mali je pritisak poslovne zajednice na Vladu da radi reforme.
2.Panel – Poduzetništvo i njegovi neprijatelji: Kako osloboditi našu kreativnu energiju?
Moderatorica: Ružica Brečić (Ekonomski fakultet u Zagrebu)
Uvodničar: Matt Kibbe (FreedomWorks) – Hayek bi danas bio razočaran kad bi vodio razmjere centralnog planiranja. Sloboda je omogućila razvoj socijalnih mreža (facebook, google, twitter i dr.) koje se temelje upravo na decentraliziranim informacijama. Sloboda znači: „nemoj povrijediti ljude, nemoj uzimati njihovu svojinu“. A upravo države su te koje uzimaju od jednih i transferiraju prema drugima, putem birokrata. Države služe zadovoljavanju specijalnih interesnih skupina, bilo da je riječ o sindikatima ili čak i nekim korporacijama. Sloboda znači i preuzimanje odgovornosti, za sebe i za druge, pa i kada bližnjemu treba pomoći.
Andrej Grubišić (Financijski savjetnik pri Grubišić & Partneri) – Problem je u nasljeđu socijalizma. Sva poduzeća treba privatizirati, pa se ne bi događalo da se Narodne novine na tržištu bave čak i toaletnim papirom. Ne radi se o prodaji resursa, već u privatizaciju upravljanja resursima. Ako su poduzeća javna, to znači da je narod vlasnik, a narod nitko ne pita. Država treba ukinuti subvencije jer su neefikasne. Potrebno je smanjiti broj državnih službenika. Nema besplatnog obrazovanja i zdravstva. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu neki govore da znanje nije roba. A zapravo znanje je dragocjena roba. Imamo licemjerne sindikate koji mnogo zarađuju. Imali smo bivšeg prvog potpredsjednika Vlade koji je zagovarao velike javne investicije i infrastrukturne projekte. Treba rezati porezi i odustati od zablude o progresivnom oporezivanju. Uloga države je da pruži pravnu zaštitu, pogotovo kod sigurnosti plaćanja.
3.Panel – Zablude socijalne države
Moderator: Luka Popov (blog Katkapital)
Uvodničar: Sven Sambunjak (Glavni urednik portala srebrozlato.com i stručnjak za tržište plemenitih kovina) – Socijalna država najmanje pomaže siromašnima, a svodi se da su smo dužni pod prijetnjom sile pomagati drugima. To je ropstvo. Ujedno se stvara moralni hazard s pasivnom rezignacijom jer se ne isplati raditi. Sada smo u terminalnoj fazi socijalne države, a još nitko od političara neće reći da novca nema. Umjesto toga, političari će često govoriti: ja ću riješiti vaše probleme i podići razinu socijalne sigurnosti. Dakako, naglo i trenutno gašenje socijalne države nije dobro, nego je potrebno prijelazno rješenje zbog siromašnih akutnih bolesnika i umirovljenika te dijela državnih službenika. Nema besplatnog školstva, a profesori ionako studentima ne spominju stvari iz aktualne ekonomije, pogotovo ne iz perspektive Austrijske ekonomske škole.
Krunoslav Šarić (Udruga Lipa, blog Monopolizam) – Najveći generator državne potrošnje su troškovi socijalnih naknada, prije svega mirovinski sustav. U tom sustavu stimuliralo se prijevremena umirovljenja, a veliki su i rashodi za povlaštene mirovine. Oslanjamo se na PAYG sustav međugeneracijske solidarnosti koji je izmislio Bismarc. Ipak, u njegovo vrijeme, prosječna životna dob bila je 62 godine, a radni vijek 60 godina. Onda je jasno da je takav sustav mogao opstati. Danas je situacija posve drugačija, a u Hrvatskoj je omjer zaposlenih i umirovljenika već 1:1. Brojke jasno govore kako država i dalje raste, dok neki govore o bolnim rezovima.
Daniel Hinšt (Centar za javne politike i ekonomske analize, blog Liberty Policy) – Velika je zabluda da više socijale znači i više blagostanja. Trebamo više slobode i prilika za rad, a socijalna pomoć treba biti targetirana stvarno potrebitima, umjesto onima koji ne žele raditi. Ipak, prvo i radije treba vidjeti gdje su dobrovoljni izvori pomoći, što zahtijeva angažman u zajednici. Zabluda je da progresivno oporezivanje vodi većoj socijalnoj državi. Flat tax iskustva Estonije i Slovačke pokazala su upravo da je došlo do rasta poreznih prihoda. Socijalna država blagostanja generator je rastućih javnih dugova koji su već sada veliki teret na mlade i buduće generacije. Sve će se to i kroz dodatne poreze platiti. Statistike o javnom dugu nisu cijela slika. Implicitni javni dugovi su daleko viši, pa su primjerice u Njemačkoj već odavno premašili 400% BDP-a, a u Francuskoj 500% BDP-a. To su trenutni statistički zabilježeni javni dugovi i sva već obećane a još nefinancirane obveze (unfunded liabilities), prije svega u mirovinskim sustavima. U njemačkom jeziku za dug postoji lijepa riječ: „Schuld“, što ujedno znači i krivnja. Također, velika je zabluda da kršćanstvo ima ikakve veze sa socijalizmom. Kršćanski je pomagati drugima i to dobrovoljno. Danas je mala motivacija dobrovoljno pomagati kada se već plaćaju veliki porezi na socijalnu državu. Dobra je strana Europske unije što u svojoj nadležnosti nema socijalnu politiku, već je to stvar država članica. S druge strane, Sjedinjene Države su pervertirale načelo federalizma, pa na federalnoj razini rapidno rastu troškovi socijalnih naknada, pogotovo za Obamacare. Nadajmo se da naša Europska unija neće ići socijalnim putem SAD-a, nego će se fokusirati na svoje temelje – slobode unutarnjeg tržišta i natjecanja.