Evo tko su vlasnici Uljanika

Jeste li iznenađeni?
Republika Hrvatska nominalno iz vlasništva Uljanika izašla još prije sedam godina. U to vrijeme premijer je bio Zoran Milanović, a ministar Radimir Čačić privatizirao je pulskog diva tako što je većinski paket pulskog brodogradilišta prodao za 10 posto nominalne vrijednosti radnicima i tvrtkama i mirovinskom fondovima usko vezanima za državni proračun.

Iako istarski političari i sindikalisti uporno ponavljaju kako je Uljanik jedino brodogradilište koje nije restrukturirano, ono to jest, a taj posao odrađen je u dvije faze. Najprije je državni udjel prepušten radnicima, a nakon toga je provedena dokapitalizacija, u kojoj su sudjelovali institucionalni ulagači.

Radnicima je prodano 1,3 milijuna dionica po povlaštenoj cijeni od 51,23 kune, što je ukupno iznosilo 66,5 milijuna kuna. Nakon poklanjanja dionica radnicima uslijedilo je smanjenje, a zatim i povećanje kapitala izdavanjem 1,1 milijun dionica po cijeni od 90 kuna. Te nove dionice u vrijednosti od 100,8 milijuna kuna kupili investitori.

No kao što ton kod nas inače biva, radilo se samo o formalnoj promjeni. Naime, država je napravila upravo ono što je nedavno predlagao i nekadašnji ministar financija Slavko Linić: udjele u Uljaniku kupili su mirovinski fondovi i državne kompanije.

Najveći udio Uljanika tako danas imaju pojedinačni mali dioničari, mahom radnici, u čijim je rukama gotovo 47 posto ili 1,5 milijuna dionica. Pojedinačno, najviše dionica Uljanika ima osiguravateljska kuća Croatia osiguranje s gotovo deset posto ili 333.332 dionice pulskog škvera. Croatia osiguranje je u vlasništvu Adris grupe, koja pak drži još 2,4 posto ili 83.000 dionice, pa kompanija kojoj je na čelu Ante Vlahović neizravno ima 12,4 posto udjela u Uljaniku.

Među deset najvećih dioničara, prema podacima Središnjeg klirinškog depozitarnog društva, iza Croatia osiguranja, na trećem i četvrtom mjestu s ukupno 11,59 posto dionica nalaze se skrbnički računi u Hrvatskoj poštanskoj banci, od čega skrbnički račun Kapitalnog fonda ima 6,62 posto, a gotovo pet posto ima skrbnički račun Fonda za financiranje razgradnje Nuklearne elektrane Krško.

Na popisu su i banke i fondovi. Addiko banka, posjeduje gotovo četiri posto pulskog škvera, a u stopu je slijedi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, a tek nešto više od tri posto dionica pripada Splitskoj banci i Erste plavom obveznom mirovinskom fondu.

S obzirom na to da je Uljanik vlasnik i 3. maja s 85,46 posto vlasništva, otvara se pitanje i dioničara riječkog brodogradilišta. Među deset najvećih dioničara riječkog škvera su i Ljekarne Prima Pharme te drže nešto manje od jedan posto dionica. U vlasništvu Grada Rijeke tek je 5.301 dionica 3. maja ili 0,36 posto, a u stopu ga slijedi DIV grupa u vlasništvu Tomislava Debeljaka, u sklopu koje posluje i Brodosplit.

Nevjerojatno, ali istinito je to da nijedna od ovih tvrtki i financijskih institucija nije pokušala unaprijediti upravljanje i jačati kontrolu poslovanja. Dapače, pasivno su promatrali urušavanje cijelog sustava, a u razdoblju kulminacije krize nisu čak ni pokušali smijeniti neuspješnu upravu.

Tijekom cijelog ovog razdoblja nisu pokušali ni dionice kako bi spasili bar dio ulaganja. Tek posljednjih dana kada je postalo jasno da Uljaniku više nema spasa, dva mirovinska fonda krenula su u rasprodaju dionica po simboličnim cijenama u rasponu od jedne do tri kune. Što znači da osim upumpanih 16.4 milijardi kuna novca poreznih obveznika mirovinski fondovi igrali su se i s našom budućnosti, što nam pokazuje koliko odgovornosti imaju birokrati iz državnih kompanija.

Upravo zato Uljanik ne bi smjela spašavati samo država, ako do spašavanja dođe, odnosno porezni obveznici, već bi u njegovom spašavanju trebali sudjelovati svi vlasnici i strateški partner ako ga bude, donosi Direktno.hr.

You may also like

0 comments