Evo koja je razlika između nuklearne i hidrogenske bombe

Sjeverna Koreja u nedjelju je objavila da je uspješno testirala termonuklearnu, odnosno hidrogensku bombu, najmoćnije oružje koje trenutno postoji, a najavila je i daljnja testiranja. Stižu osude i prijetnje uzvratom. Donosimo koja je razlika između hidrogenske i atomske bombe, oružja koje, sada je već sigurno, Sjeverna Koreja posjeduje.
Termonuklearna bomba, koja se na hrvatskom također naziva i hidrogenskom ili vodikovom (još i H-bomba) jer koristi vodik, odnosno njegove izotope deuterij i tricij, oružje je čija se eksplozija odvija u nekoliko faza. Dominantan dizajn koji se danas koristi naziva se Teller–Ulamovim prema Edwardu Telleru i Stanislawu Ulamu koji su ga u SAD-u razvili 1951. godine (grafika dolje). U njemu je izvor energije koji pokreće eksploziju manja klasična nuklearna bomba, odnosno eksplozija u kojoj se odvija raspad nestabilnih velikih atoma plutonija ili urana u manje.

U tom raspadu, dio mase pretvara se u energiju, a pritom se oslobađaju i neutroni. Zračenje ove primarne fisijske eksplozije u rendgenskom dijelu spektra ‘odbija’ se od refleksivnog omotača kontejnera i sabija sekundarni dio u kojem se nalazi kombinacija fisijskog i fuzijskog goriva. Sabijanje se pojačava za nekoliko redova veličina zbog isparavanja materijala sekundarnog kontejnera  koje je uzrokovano snažnim zagrijavanjem pod utjecajem primarnog zračenja. Ova faza obično se naziva ‘radijacijskom implozijom’. Nakon toga slijedi reakcija drugog fisijskog goriva koja iznutra zagrijava hladno sabijeno fuzijsko gorivo  čime se stvaraju ekstremno visok tlak i ekstremno visoka temperatura, odnosno ključni uvjeti potrebni za fuziju. Konačno dolazi do glavne, moćne fuzijske eksplozije u kojoj se lakši atomi deuterija i tricija spajaju u teže atome helija-4 pri čemu se oslobađa golema energija i neutroni. Energija nastaje zato što je ukupna masa koja nastaje kao rezultat eksplozije manja od početne mase goriva koje je ušlo u reakciju. Razlika u masi jest energija koja se može izračunati po Einsteinovoj formuli E= mc2. Budući da je c (brzina svjetlosti) vrlo velik broj (300.000 km/s), osobito kada je na kvadrat, čak i minijaturne količine mase mogu stvoriti goleme količine energije.

Infografika: Index.hr

Obične nuklearne bombe (još i A-bomba) za stvaranje energije koriste fisiju, odnosno raspad teških, nestabilnih radioaktivnih elemenata poput obogaćenog urana ili plutonija u manje. U fisijskom gorivu stvara se superkritično stanje čime se omogućuje eksponencijalni rast nuklearnih lančanih reakcija. To se postiže tako da se jedan dio materijala koji je u podkritičnom stanju ispali u drugi u istom stanju. Ova metoda se naziva metodom pištolja. Za potiskivanje prvog dijela materijala u drugi koristi se klasičan kemijski eksploziv . Druga metoda temelji se na sabijanju fisijskog materijala na mnogo puta manje dimenzije od izvorne uz pomoć kemijskog eksploziva i tzv. leća. Ova metoda, koja se naziva implozijskom, smatra se sofisticiranijom. Ako je gorivo plutonij, onda se samo ona može koristiti .

Infografika: Index.hr

Kako funkcionira hibridna bomba?

Hibridna bomba u svojem središtu obično sadrži manju količinu fuzijskog goriva koje pospješuje fisijsku reakciju, a time i snagu eksplozije. Neutroni koji se oslobađaju u fuzijskoj reakciji povećavaju koncentracije slobodnih neutrona čime ubrzavaju fisijsku lančanu reakciju. Na taj način puno više fisijskog goriva prolazi kroz proces fisije prije nego što se jezgra raspadne u eksploziji. U ovom procesu sama energija fuzijske eksplozije nije toliko značajna – ona daje doprinos od samo jedan posto. Fuzijsko pojačanje obično se postiže tako da se u jezgru fisijske bombe doda manja količina tricija i deuterija, izotopa vodika koji uz jedan uobičajen proton u jezgri imaju još jedan ili dva neutrona. Neutroni koji nastaju u fuziji imaju vrlo visoke energije, sedam puta veće od onih koji nastaju u uobičajenim fisijskim reakcijama, pa se lakše ubacuju u jezgre radioaktivnog materijala – urana ili plutonija – gdje izazivaju nestabilnost i ubrzavaju raspad, čime i povećavaju snagu eksplozije, donosi Index.hr

Sada će se promijeniti pravila igre

Testiravši, kako tvrdi, hidrogensku bombu, Sjeverna Koreja učinila je velik korak prema ostvarenju svojeg cilja razvoja projektila s nuklearnom bojnom glavom koji može dosegnuti Sjedinjene Države, kazali su stručnjaci, ocjenjujući da bi novo sjevernokorejsko oružje moglo promijeniti pravila igre u međunarodnim odnosima. Sjeverna Koreja izvela je u nedjelju šesti i do sada najsnažniji nuklearni pokus, za koji tvrdi da je bila uspješna detonacija napredne hidrogenske bombe.

Svih šest pokusa Sjeverne Koreje, uključujući zadnji u nedjelju, izvedeni su na podzemnim poligonima u Punggye-riju, duboko u planinskom području, što je teško potvrditi iz neovisnih izvora. No stručnjaci koji su proučavali potres izazvan eksplozijom, magnitude 6,3 stupnjeva po Američkoj geološkoj službi, kazali su da postoji dovoljno snažnih dokaza koji sugeriraju da je Sjeverna Koreja ili razvila hidrogensku bombu ili je jako blizu tome. Detonacija je bila deset puta snažnija od petog pokusa prije godinu dana, kazali su južnokorejski i japanski dužnosnici.

NORSAR, norveška agencija za praćenje potresa, procijenila je jačinu bombe na 120 kilotona, puno više od 15 kilotona koliko su otprilike bile jake bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki na kraju Drugog svjetskog rata. “Ta jačina odgovara razini za koju se može reći da je test hidrogenske bombe”, rekao je Kune Y. Suh, profesor nuklearne tehnologije na Nacionalnom sveučilištu u Seulu.

“Sjeverna Koreja doista je dokazala da je nuklearna sila”, rekao je, dodajući da bi se time mogla promijeniti pravila igre u međunarodnim odnosima. “To je ne samo promjena pravila igre, to je kraj igre”, rekao je Suh. Sjeverna Koreja tvrdi da njezini interkontinentalni projektili, testirani dva puta u srpnju, mogu dosegnuti kopneni dio SAD-a.

No stručnjaci smatraju da je taj potencijalni domet postignut samo zato jer se na projektilu nalazio teret lakši od bilo kakve nuklearne bojne glave koju trenutačno može proizvesti. Sjeverna Koreja tek treba dokazati da bojna glava koju postavi na projektil dugog dometa može preživjeti povratak u atmosferu nakon interkontinentalnog leta. Razvoj hidrogenske bombe bio bi ključan za proizvodnju lakše bojne glave jer bi omogućila daleko veću snagu u odnosu na veličinu i težinu. Fizičar David Albright, osnivač neprofitnog Instituta ta znanost i međunarodnu sigurnost u Washingtonu, još ne vjeruje da je Sjeverna Koreja doista razvila hidrogensku bombu.

Sjeverna Koreja objavila je u siječnju 2016. da je testirala minijaturnu hidrogensku bombu. No strani stručnjaci procijenili su da je riječ bila vjerojatno o atomskoj bombi pojačanoj izotopima vodika radi jačeg učinka. Hidrogenska bomba koristi atomsku bombu da bi izazvala drugu, puno jaču eksploziju. Takvo oružje, čija se prva faza temelji na nuklearnoj fisiji odnosno cijepanju atoma, a druga na nuklearnoj fuziji, puno je snažnije od tradicionalne atomske bombe koja je “čista fisija”.

Nekoliko sati prije testiranja, sjevernokorejski mediji objavili su fotografije svojeg vođe Kim Jong Una u inspekciji bombe u obliku kikirikija za koji tvrde da je hidrogenska bomba namijenjena za novi interkontinentalni projektil. Ovalni oblik bombe jako se razlikuje od okrugle bombe čija je fotografija objavljena u ožujku prošle godine i čini se da ukazuje na hidrogensku bombu, kazali su stručnjaci.

Sjeverna Koreja spomenula je u nedjelju i mogućnost izvođenja EMP napada (elektromagnetski puls) na SAD odnosno detonacije bombe u atmosferi a ne ispaljivanja dalekometnog projektila. To bi nanijelo velik udarac američkoj električnoj mreži i ključnoj infrastrukturi.

You may also like

0 comments