Evo koja je pozadina sukoba PKK i službene Ankare

Radnička stranka Kurdistana (PKK) osnovana je 1978. godine, a 1984. je krenula u oružanu borbu, prvo za uspostavu neovisne kurdske države na jugoistoku Turske, a kasnije za političku i kulturnu autonomiju.Više od 40.000 ljudi je izgubilo život u sukobu između vlade i zabranjene paravojne stranke marksističkog porijekla. Čelnik PKK Abudlah Ocalan u zatvoru je od 1999. na otoku Imraliju.

Turska vlada, Europska unija i SAD stavile su PKK i s njom povezane skupine na popis terorističkih organizacija. Vladajuća konzervativna Stranka pravde i razvoja i PKK pokrenuli su mirovni proces koji je rezultirao primirjem u ožujku 2013. Međutim, došlo je do zastoja u daljnjim mirovnim pregovorima između PKK i vlade.

U ožujku 2013. PKK je počeo povlačiti svoje borce iz Turske u sjeverni Irak nakon što je Ocalan rekao da je “vrijeme da oružje utihne i da se razgovara o idejama”. Nove napetosti izbile su ovoga mjeseca nakon bombaškog napada na prokurdski skup mladih u jugoistočnom turskom gradu Surucu u kojemu su ubijene 32 osobe. Za napad je okrivljena Islamska država, sunitska ekstremistička skupina koja kontrolira velike dijelove teritorija u Iraku i Siriji. Nakon što je PKK ubio dva turska policajaca zbog napada u Surucu, vlada je pokrenula nekoliko zračnih udara kojima su meta bili militanti Islamske države u sjevernoj Siriji kao i PKK u sjevernom Iraku.

Dok je turska vojska napadala kampove PKK-a nekoliko puta u prošlosti, irački Kurdi uživali su dalekosežnu autonomiju otkako je srušen režim Sadama Huseina 2003. PKK je priopćio da su posljednji zračni udari pokazali da primirje iz 2013. “nema stavrnog smisla”. Turski napadi otvorili su i pitanje o kurdskoj miliciji u Siriji, Jedinici narodne zaštite (YPG) koja je tijesno povezana s PKK-om i glavna je američka saveznica na terenu protiv Islamske države.

Kurdi u Turskoj dugo su optuživali vladu kako ne čini dovoljnio da pomogne njihovim kolegama u Siriji koji se bore protiv Islamske države u gradu Kobaneu na granici s Turskom. YPG se smatra najučinkovitijom snagom koja se bori protiv Islamske države.

Turska strahuje da će Kurdi iskoristiti građanski rat u susjednoj Siriji kako bi si osigurali nove baze u toj zemlji. Kurdski narod živi u većinom graničnim područjima koja obuhvaćaju dijelove Turske, Sirije, Iraka i Irana. Kada je Osmansko carstvo propalo, većinom seosko stanovništvo našlo se podijeljeno između novih granica Bliskog istoka. Točan broj Kurda u toj regiji nije poznat, a brojke se kreću od 20 milijuna do 30 milijuna ljudi. Oni imaju svoju vlastitu kulturu i govore nekoliko blisko povezanih jezika. Većina su sunitski muslimani, ali ima i šijita, alevita i jezida. Brojni Kurdi čeznu za neovisnom državom koju nikada nisu dobili, dok drugi samo traže veću autonomiju.

You may also like

0 comments