[vc_row][vc_column width=”1/3″]Izvoz prerađivačke industrije izravno ili neizravno stvara 57,4 milijarde kuna bruto dodane vrijednosti, odnosno čak 20,5 posto bruto dodane vrijednosti ukupnog gospodarstva, rečeno je u utorak na predstavljanju rezultata istraživanja Ekonomskog instituta, Zagreb (EIZ) “Izvori izvoznog rasta i industrijski razvoj: empirijski dokazi u Hrvatskoj”.[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Voditelj istraživanja Goran Butorac rekao je da se na prerađivačku industriju odnosi 89 posto ukupnog robnog izvoza Hrvatske, ali i da se na svaku kunu dodane vrijednosti, koja se generira direktno kroz izvoz prerađivačke industrije, u ostatku ekonomije generira još 2,6 kuna dodane vrijednosti. Isto tako, izvoz prerađivačkog sektora značajno pridonosi kreiranju bruto dodane vrijednosti drugih sektora.[/vc_column][/vc_row]
“Izvoz prerađivačke industrije stvara, recimo, 26,5 posto ukupne bruto dodane vrijednosti poljoprivrede, 32,3 posto transporta i trgovine te 16,6 posto poslovnih usluga, a istraživanje sugerira da multiplikativni učinci izvoza prerađivačke industrije jačaju od kako je naša zemlja pristupila Europskoj uniji”, rekao je Butorac.
Izvoz prerađivačke industrije, nadalje, izravno pridonosi zapošljavanju 140.000 ljudi, što je više od 50 posto zaposlenih u tom sektoru, no kada se uzme u obzir učinak na zapošljavanje u drugim sektorima onda taj izvoz stvara 340.000 radnih mjesta u ukupnoj ekonomiji, odnosno 21,5 posto ukupnog broja zaposlenih u Hrvatskoj.
Butorac je naglasio i da je analiza samih izvoznih trendova pokazala da su temeljna obilježja izvoza prerađivačke industrije dinamičniji rast izvoza nakon ulaska u EU, veliki vanjskotrgovinski deficit, sve veći konkurencijski pritisak na međunarodnim tržištima, ali i tehnološko zaostajanje proizvodne strukture izvoza u odnosu na zemlje EU.
Ističe i da su najveći doprinos izvoznom rastu nakon ulaska Hrvatske u EU dale brodogradnja te farmaceutska i prehrambena industrija.
Konkurentnost je identificirao kao najznačajniji izvor izvoznog rasta, s time da je konkurentnost hrvatskih proizvoda najizraženija kod izvoza u tzv. nove članice EU, naročito Sloveniju, Mađarsku i Poljsku.
“Izvozni se rast dinamizira nakon što smo ušli u EU”, istaknuo je Butorac, potrepljujući to i podacima da je ukupna bruto dodana vrijednost inducirana izvozom prerađivačke industrije 2014. porasla za 8,6 posto na godišnjoj razini, 2015. za 11,6 posto, dok 2016. dolazi do usporavanja rasta na 5,9 posto.
Po iznijetim podacima, ukupni robni deficit prošle godine iznosio je visokih 7,4 milijarde eura, a najveći deficit imamo u razmjeni s Njemačkom (1,7 milijardi eura), Mađarskom (930 milijuna eura), Italijom (801 milijun) i Austrijom (781 milijun eura). Trgovinski suficit, pak, imamo sa zemljama CEFTA-e, najveći sa BiH (546 milijuna eura).
Najveći vanjskotrgovinski deficit, kaže Butorac, ostvarujemo u razmjeni motornih vozila (912 milijuna eura), kemikalija i kemijskih proizvoda (877 milijuna eura) i prehrambenih proizvoda (783 milijuna eura). Trgovinski suficit bilježimo kod prerade drva (327 milijuna eura), brodogradnje (231 milijun) i proizvodnje namještaja (70 milijuna eura).
“U hrvatskoj ekonomiji povećavati proizvodnju s naslova osobne potrošnje već je davno potrošen model, osobna potrošnja ne može biti izvorom gospodarskog rasta ni sada ni u budućnosti. Ne možemo povećavati ni državnu potrošnju s obzirom da smo danas visoko zadužena zemlja. Stoga nam izvoz i investicije ostaju kao najznačajniji izvori gospodarskog rasta, rasta proizvodnje i zaposlenosti a pritom izvoz prerađivačke industrije ima golemi značaj”, zaključio je Butorac.
Profesorica zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Marijana Ivanov smatra da je izvoz zanemarena tema u Hrvatskoj već 20 godina. Po njoj, monetarna politika, još od uvođenja kune, nikad nije bila naklonjena izvozu jer su joj ciljevi uvijek bili neki drugi – stabilnost cijena, stabilnost tečaja i sl., dok je izvoz uvijek bio u drugom planu.
“Ne mislim da je monetarna politika ni danas išta više naklonjena izvozu, samo što postoje poslovni ciklusi, a unutar njih razdoblje kada i sama monetarna politika i centralna banka malo više pričaju o izvozu jer joj to ide na ruku. Ima i razdoblja kada se o izvozu ne priča, recimo kada je hrvatska kuna bila pod većim deprecijacijskim pritiskom, od polovice 2008. i cijeloj nesretnoj 2009., našu centralnu banku izvoz uopće nije zanimao, pa nam je recesija trajala puno duže nego drugima. Monetarna politika HNB-a nikada neće stati na stranu izvoza”, smatra Ivanov.
Zamjenik glavnog direktora Hrvatske udruge poslodavaca Bernard Jakelić upozorio je kako je poslovna klima u Hrvatskoj i dalje na nezadovoljavajućoj razini, velikim dijelom i zbog nepredvidljivosti porezne politike.
