Kalifornija se pridružila Nizozemskoj, Belgiji (Flandrija), Luksemburgu i Kolumbiji dopuštena je eutanazija i potpomognuto samoubojstvo. Potpomognuto samoubojstvo dopušteno je u Švicarskoj, Njemačkoj, Japanu, Albaniji i pojedinim državama SAD-a. Ovo je dobro mjesto da vidimo što kažu većinske europske kršćanske denominacije na tu temu.
Evangeličko-luteranska crkve negativno gledaju na eutanaziju i na potpomognuto samoubojstvo. U Njemačkoj nije dopuštena eutanazija, ali je dopušteno potpomognuto samoubojstvo. Uz teološku utemeljenost prigovora na takve postupke, u njemačkom sjećanju duboko se utisnuo nacistički program eutanazije pod imenom “Aktion T4” pod kojim je ubijeno oko 200 000 ljudi, od mentalno zaostalih pojedinaca, preko onih oboljelih od raznih psihičkih i spolno prenosivih bolesti. To nije bilo ograničeno, već je bilo dovoljno biti pacijent židovskog podrijetla, a jedna od žrtava toga programa bio je i starokatolički poljski biskup Jan Maria Michał Kowalski. Primjerice, u SAD-u, sve luteranske denominacije se slažu u protivljenju eutanaziji, iako između većinske Evengečličko-luteranske crkve Amerike i manjinskih konzervativnih crkava često postoje teološka neslaganja.
Dok primjerice evangeličko-luteranske crkve imaju tvrdi stav protiv eutanazije, od sedamdesetih godina 20. stoljeća Reformirana crkva u Nizozemskoj teološki se ne protivi se eutanaziji, a od sredine osamdesetih nizozemski kalvinisti dviju denominacija donijeli su zajednički crkveni dokument koji dopušta iznimke pri eutanaziji. Stoga, ne treba čuditi da je u Nizozemskoj eutanazija legalna. Primjerice, prezbetarijanci u SAD-u također nemaju tvrd stav spram eutanazije, tj. nemaju nikakav služben stav.
Pogled na eutanaziju Katoličke crkve je postojan i jasan. Za katoličko učiteljstvo, eutanazija je s moralnog gledišta apsolutno nedopustiva, čak kada bolesnik to izričito traži. Svatko ima obvezu se liječiti se i prepustiti se liječenju. Uvijek je dopušteno rabiti redovita sredstva koja nudi medicina. Katolički odgovor je nasilni prekid života je razvitak hospicija. Hospicij je ustanova palijativne zdravstvene skrbi za one čija bolest više ne reagira na postupke liječenja. Stacionarna palijativna skrb namijenjena je umirućima i to onima kojima prema prosudbi liječničkog tima preostaje još najviše 3 mjeseca života. U Hrvatskoj postoji samo jedan hospicij i to Hospicij Marije K. Kozulić koji se nalazi u Rijeci i čiji je osnivač Caritas Riječke nadbiskupije. Drugi hospicij, unatoč naporima katoličkih liječnika i laika, nigdje ne postoji.
Kod ateista teško je naći zajedničko mišljenje. Ali, najpoznatija perjanica suvremenog ateizma Richard Dawkins tvrdi je pobornik eutanazije i poziva kršćane da podupiru eutanaziju jer eto, tako će čim više ljudi doći u raj u koji isti ne vjeruje. Pokojni Christopher Hitchens pak se protiv eutanaziji, ali u korist samoubojstva, naime, ne treba miješati trećega u vlastitu smrt. Autor ovih redaka smatra da je eutanazija zauvijek uprljana nacističkim djelovanjem koje je inspirirano eugeničkim idejama koje su došle iz smjera Velike Britanije. Mogućnost zlouporabe liječničke struke bila je velika i komunističkom bloku. Bog bi trebao biti jedini gospodar života i smrt.
*Autor je Mislav Miholek, magistar teologije i doktorand prava
