[vc_row][vc_column width=”1/3″]Europska unija usvojila je u ponedjeljak kvote za bescarinski uvoz poljoprivrednih proizvoda iz trećih zemalja nakon izlaska Britanije, priznajući da bi mogle stupiti na snagu i prije zaključenja pregovora sa zemljama-izvoznicama.[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Trenutno je na snazi niz carinskih kvota koje proizvođačima omogućuju izvoz određene količine proizvoda u EU bez obveze plaćanja carina. Zbog planiranog britanskog izlaska iz Unije te će se kvote dijeliti između Britanije i 27 članica Unije. Danas je Bruxelles objavio odluku prema kojoj planira preuzeti gotovo kompletnu kvotu za bescarinski uvoz ukupno 11.500 tona govedine iz SAD-a i Kanade. Kvota za bescarinski uvoz 228,389 tona janjetine iz Novog Zelanda ravnopravno bi se pak dijelila između EU-a i Velike Britanije.[/vc_column][/vc_row]
Europsko preuzimanje kompletne kvote za bescarinski uvoz znači da će se takvi proizvodi uvoziti u Britaniju uz naplatu carina, što bi značilo i više cijene. EU planira preuzeti kompletnu kvotu za bescarinski uvoz sira cheddara iz Australije i češnjaka iz Argentine. Prema dokumentu EU-a, kvote za bescarinski uvoz ribe, drva i određenih metala trebale bi biti podijeljene između EU-a i Britanije, pri čemu se njihov izračun temelji na podacima o trgovinskoj razmjeni u razdoblju od 2013. do 2015. godine.
Europska unija mora pregovarati o novim kvotama s drugim članicama Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Prema preambuli današnje odluke pregovori možda neće biti zaključeni na vrijeme jer je do izlaska Britanije preostalo još malo vremena – do 29. ožujka. Pritom su mnoge članice WTO-a izrazile dvojbe u pogledu predloženih rješenja a neke upozoravaju i da trogodišnje razdoblje na kojem se baziraju kvote možda nije tipično za razmjenu s EU-om.
Tako su se SAD, Kanada, Argentina, Brazil, Urugvaj, Novi Zeland i Tajland 2017. požalili da bi prema predloženim kvotama o kojim su mediji izvješćivali njihova pozicija bila lošija nego prije brexita budući da više ne bi mogli sami odlučivati u koju će članicu EU-a izvoziti svoje proizvode, vodeći računa isključivo o najpovoljnijoj cijeni ili potražnji.
