Europa je stanje novčanika, unutarnje sigurnosti i granica

Piše prof.dr.sc. Kristijan Krkač
EU je utemeljena kao gospodarska ugljeno-čelična zajednica. Tko je bogat taj je neovisan u mjeri u kojoj je bogat i sukladno bogatstvu može što hoće.

Siromašan je ovisan i radi što mu se kaže (osobito je šaljivo kad Predsjednik 14. Vlade RH koja je na dnu EU kaže da može što hoće). S obzirom na nesigurne statističke podatke za pretpostaviti je kako prosječan državljanin RH ne zna minimum o funkcioniranju EU, o djelokrugu parlamenta i zastupnika. Štoviše, interes za izlaženje za Europske izbore nije velik. Prema 20 pregledanih ozbiljnih predviđanja, izlaznost oko 30% držala bi se izvrsnom, a preko 50% držala bi se malim demokratskim čudom i legitimitetom izabranih zastupnika (kojeg još uvijek postojeći iz RH nemaju). U tom kontekstu govoriti o rezultatima izbora nema smisla.

Simpatiziram skupinu koja budućnost EU vidi u Sjedinjenim Europskim Državama (SED) u kojima bi odnos SED-a prema članicama bio poput odnosa Njemačke prema saveznim zemljama (ne vidim kako se tuzemni konzervativci bune protiv ustroja Njemačke kad se tamo odsele). Na prvi pogled put k tom cilju izbor je socijalista ili pučana. No nisu li baš oni svojom suradnjom i doveli do današnjeg stanja, otvorenom ili prikrivenom, gospodarskom ili politikantskim cirkusarijama (poput SDP-a i HDZ-a u Saboru RH)? Potpuno pogrešan put je onaj euroskepticizma koji želi u parlament i iznutra raskrinkati gospodarski sustav nemušto maskiran liberalnom demokracijom ili samovoljno proglašenim konzervativnim vrijednostima u nedostatku činjeničnog utemeljenja. Njima pojedinačno ili ujedinjenima predviđa se neki broj mandata u parlamentu (spomenuta predviđanja daju im 22 do 50, a vjerojatno oko 30-ak mandata). To je nova sila Europe koja se budi. Euroskepticizam u mračnom srcu Europe.

Ti razjedinjeni euroskeptici pokazuju znakove ujedinjenja pred izbore i time povećavaju svoje izglede za ulazak u parlament. Spomenuta predviđanja za RH ozbiljno spominju najmanje 1 zastupničko mjesto Živog zida (engl. Human Shield, Human Blockade). Spominju i 1 zastupničko mjesto desnih i lijevih alternativa europskim pučanima i socijalistima, npr. MOST-a (engl. The Bridge of Independent Lists) i drugih. Nasuprot intuiciji euroskepticizam može biti put k ujedinjenju Europe onda kad se izvori financiranja EU-birokrata počnu tresti, kad uvide da stoje na staklenim nogama i kad ih se lupi po džepu izvana i iznutra. U toj situaciji ni Europski parlament, ni EK, niti bilo tko drugi nego svaki europski državljanin trebat će odgovoriti samome sebi u kojoj je mjeri Europljanin?

To nije ni europocentrični mit utemeljen na lažnoj povijesti krvavog kolonijalizma umotanog u celofan dijeljenja prelijepih europskih vrijednosti s ostatkom svijeta niti euroliberalni mit vječne slobode bez odgovornosti utemeljen na lažnoj obrani bogatstva nepreglednih razlika za čije financiranje nema novca. To je pitanje koliko je državljaninu EU Europa „iznad svih“ u izvornom smislu izraza? Iznad partikularnih interesa i istovremeno koliko mu/joj je Europa dovoljno slaba kako bi bila partner bilo kome u svijetu? (Naručeni tuzemni analitičari govore o pogrešnosti rasprave o nacionalnim temama u kampanji, ali griješe, jer radi se baš o tome koliko smo sposobni naš problem učiniti sveeuropskim.) Najbolji način da se suočimo s tim pitanjem ako to želimo, jer Europa nije poznata po samospoznaji, je taj da izađemo na izbore. Ako izađemo možemo listić učiniti nevažećim ili glasati. Ako glasamo za pučane ili socijaliste, mala je vjerojatnost kako će se EU suočiti sa sobom. Ako glasamo za alternative ili za euroskeptike, onda bi se EU moglo suočiti s njom samom, sebe sa sobom što je neugodno.

Europa je prije svega stanje novčanika (ugljena i čelika), stanje (Junaka) unutarnje sigurnosti i stanje (Poraženih) granica (pod Slavolukom pobjede), ali Europa smije biti stanje duha ne zbog novog mita Europe duha nego zbog pragmatičnog razloga; kako nas je u slučaju kulture podučio čini se euroskeptik Wittgenstein; razloga koji kaže da je Europa „poput velike organizacije koja svakom članu pripisuje njegovo mjestu na kojem može raditi u duhu cjeline, a njegova snaga može biti mjerena njegovim uspjehom razumljenim unutar te cjeline“.

You may also like

0 comments