[vc_row][vc_column width=”1/3″]Agencija Ujedinjenih naroda treba identificirati izbjeglice koji imaju pravo na azil dok su još na tlu Nigera i Čada, predložili su Europljani u ponedjeljak, rečeno je po završetku mini afričkog summita o migrantskoj krizi koji je okončan prihvaćanjem završne deklaracije u Parizu.[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Zamisao, koju je iznio francuski predsjednik Emmanuel Macron, jest postupak dodjele azila početi u samoj Africi, “u identificiranim, potpuno sigurnim zonama, u Nigeru i u Čadu, pod nadzorom Visokog povjereništva za izbjeglice (UNHCR). “Potrebno je organizirati preseljenje osobito ranjivih osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita”, navodi se u prihvaćenoj izjavi.[/vc_column][/vc_row]
Uz francuskog predsjednika na summitu su sudjelovali njemačka kancelarka Angela Merkel, šefovi talijanske i španjolske vlade Paolo Gentiloni i Mariano Rajoy te šefica europske diplomacije Federica Mogherini. Afriku su predstavljaju predsjednici Čada Idrsiss Deby Itno te Nigera Mahamadou Issoufou kao i predsjednik libijske vlade nacionalnog jedinstva Fayez al-Sarraj, triju tranzitnih zemalja za migrante iz Afrike i Bliskog istoka prema europskim obalama.
“Zajednička misija” uskoro će biti poslana u Niger i Čad i “Nastavit će se pružati podrška” tim zemljama na više razina: kontroli granica, borbi protiv mreža krijumčara ljudima”, stoji u izjavi. Afrički lideri istaknuli su da se pitanje imigracije “može riješiti samo razvojem”.
“Naviknuli smo godinama slušati najave naših (europskih) partnera. Želimo konkretne stvari”, inzistirao je čadski predsjednik Idriss Deby.
“Problem je siromaštvo”, priznala je Federica Mogherini, ali i ocijenila “nije potrebno izmisliti neki novi Marshallov plan”. U 2015. na summitu o migraciji održanom u La Valetti na Malti, EU je izdvojio 1,8 milijarde eura putem fonda za afričke zemlje. U srpnju je EU Nigeru dao 10 milijuna eura za borbu protiv ilegalne imigracije, što je prva isplata iz programa koji je bio dogovoren 2016.
U izjavi se navodi da je potrebno zaustaviti priljeve migranata putem krijumčarskih lanaca. UNHCR je zadužen za sastavljanje listi na kojima bi bili navedena imena migranata koje je ta UN-ova organizacija već identificirala kao moguće azilante i koji trenutno obitavaju na područjima spomenutih afričkih država. To će, kako se vjeruje, omogućiti brojnim muškarcima i ženama da izbjegnu rizike opasnog prelaska Sredozemlja.
Agencija dpa prenosi da Macron nije iznio nikakve procjene o broju ljudi koji bi predloženim planom dobili takvo pravo na legalno useljenje. No, dodao je Macron, istodobno će se odvijati “suradnja u području sigurnosti i pravosuđa, a na terenu će ponekad biti prisutna i vojska kako bi se spriječio priljev migranata u Libiju”.
Govoreći o mogućnosti organiziranja povratka migranata u zemlje porijekla, najavio je “zajedničke akcije sa svakom od zemalja posebno”.
Afrika traži više
Afrikanci zahtijevaju više podrške i hvale se rezultatima, poput Nigera koji procjenjuje da je smanjio migracijski priljev za 80 posto u Agadezu, stjecištu trgovine ljudima. No, stvaraju se i drugi migracijski putevi, posebice od strane Maroka i Španjolske, te se humanitarna tragedija nastavlja s migrantima, prepuštenima ekstremnom nasilju krijumčara, koji i dalje smrtno stradavaju na moru (14.000 poginulih na Sredozemlju od 2014.).
“Borba protiv ilegalne imigracije vodi se na dva čvorišta, razvoju i sigurnosti. Summit u Parizu prilika je da se napravi procjena i dobije podrška”, rekli su suradnici nigerskog predsjednika Issoufoua.
“Žuri nam se vidjeti konkretne akcije kako bi kandidati za imigraciju imali alternative i prestali sanjati o Europi”, dodao je taj izvor.
Summit u Parizu održan je nakon niza europskih inicijativa tijekom ljeta, a jedna od njih bila je i otvaranje “hotspotova” za migrante koju je predložio Macron, no ta je zamisao zabrinula nevladine udruge i predsjedništvo ju je korigiralo. U završnoj izjavi pohvaljuju se talijanski projekti, napose gospodarska suradnja s lokalnim zajednicama u Libiji kojima se tako pružaju drugi izvori zarade osim krijumčarenja ljudima.
Njemačka pred nosim izbjegličkim valom
Dvije godine nakon izbijanja izbjegličke krize Njemačka bi uskoro mogla doživjeti sličan izbjeglički val kao i 2015./2016. ali ovaj put na temelju legalnog useljavanja. Kako javljaju njemački mediji dosad je članovima obitelji izbjeglica koje se nalaze u Njemačkoj izdano preko 230.000 viza za spajanje obitelji a taj broj bi se sljedeće godine mogao dodatno povećati. Od siječnja 2015. do kraja lipnja 2017. diljem svijeta odobreno je 230.000 viza za spajanje obitelji od čega daleko najveći dio otpada na državljane Sirije i Iraka”, piše dnevnik Bild pozivajući se na interne spise Ministarstva unutarnjih poslova.
Posebice je primjetan porast odobrenih zahtjeva za vizom za sirijske državljane koji se ove godine utrostručio. Prema istim informacijama potencijalni broj Sirijaca koji bi uskoro imali pravo u Njemačku dovesti i članove uže obitelji bi se u 2018. mogao popeti na 390.000.
Osobe koje su u prvom izbjegličkom valu stekle izbjeglički status nisu u prve dvije godine boravka smjele dovoditi članove užih obitelji no taj rok sada polako ističe. Broj odobrenih viza za spajanje obitelji bio bi još viši da nema dugih čekanja u njemačkim konzularnim predstavništvima u inozemstvu. Na podnošenje zahtjeva za spajanjem obitelji čeka se i do 16 mjeseci. Prema aktualnim ispitivanjima javnog mnijenja što ga je za Bild proveo institut INSA, gotovo 60 posto Nijemaca se protivi dolasku članova obitelji izbjeglica koje uživaju zaštitu u Njemačkoj.
Najnoviji podaci dolaze u nepovoljno vrijeme za kancelarku Angelu Merkel koja se nalazi usred predizborne kampanje za parlamentarne izbore krajem rujna. Merkel je temu izbjeglica dosad pokušavala držati podalje od predizborne kampanje.
Neki mediji podsjećaju kako je Merkel odmah nakon izbijanja izbjegličke krize ukazala na to da će se izbjeglice iz Sirije i Iraka morati vratiti kućama kada se stanje u njihovim zemljama normalizira kao što je to u devedesetima bio slučaj s izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine.
Stranci iz zemalja koje nisu članice Europske unije imaju pravo dovesti članove obitelji jedino ako imaju dovoljno stambenog prostora na raspolaganju i raspolažu dovoljnim financijskim sredstvima za uzdržavanje. Kod izbjeglica ova obveza ne vrijedi s obzirom na to da se radi o humanitarnoj mjeri.
