Prije samo osamnaest mjeseci izgledi za veliki plinovod na jugu Europe od ruskog plina, preko Crnog mora pa sve do grčko turske granice bio u pregovorima Putina i Erdogana. Razgovori su pokrenuti u prosincu 2014. godine, nakon što je EU prisilila Rusiju otkazati planove za Južni tok.
Grčka se kasnije odlučila pridružiti NATO-ovom plinskom ratu protiv Rusije potpisivanjem daleko skupljeg ugovora za izgradnju Transjadranskog plinovoda (TAP). Europska plinska geopolitika tada je postala rizična. Cipras je, dapače, procijenio projekt, najvećim stranim investiranjem u Grčkoj.
Na svečanosti pokretanja radova TAP-a bili su nazočni predstavnici američke administracije premda nisu zainteresirana strana. Ipak, od raspada SSSR-a, SAD su u središtu europske energetske strategije, u pokušajima sabotiranja ruskog Gazproma. Srž plinskog rata je američki napor za oslabiti Gazprom na tržištu.
Naime, potražnja za prirodnim plinom u Europi raste zbog propisa EU protiv stakleničkih plinova, ali i zbog napuštanja nuklearne energije u Njemačkoj. U sljedeće četiri godine uvoz plina mogao bi porasti i na 65 posto.
TAP je zapravo puno skuplji i duži lanac plinovoda koji bi se trebao nastaviti na Transanadolski plinovod te ići ispod Jadrana te se koncentrirati u južnoj Italiji. Oni su dio takozvanog plinskog koridora EK. Trebali bi dostaviti oko 10 milijardi kubičnih metara plina EU.
Ipak, Grčka je potpisala i Memorandum o razumijevanju sa predsjednikom uprave Gazproma i ENI-a. Tim memorandumom bi se trebalo omogućiti doprema plina u Italiju. Ovaj plinovod, imena Južni tok., trebao bi osigurati 63 milijarde kubičnih metara plina.
Troškovi izgradnje TAP- projiciraju se na 45 milijardi američkih dolara, dok se troškovi izgradnje Južnog toka projiciraju na 15.5 milijardi eura. Za ekonomske stratege plinskog rata u SAD-u cijena nije problem. Kako bi spriječio Grčku da uđe u Južni tok SAD je prisilio Njemačku naći novac za programe spašavanja Grčke od bankrota u visini 10 milijardi eura od kojih grčki narod, umoran od rezanja i štednje, neće vidjeti ni novčića. Novac je namijenjen za TAP.
Dan nakon što su dobili novac iz Grčke su objavili zamrzavanje Memoranduma na čemu im je čestitao Kerry. Jedini je problem u tome što plin iz Azerbajdžana ne postoji. Zapravo, tamo već dugo vlada nestašica iz offshore bušotina kojima upravlja BP te su otkazane čak i već ugovorene isporuke za Tursku i Gruziju. Čak štoviše, BP najavljuje kako će tako biti s proizvodnjom i u sljedećih nekoliko godina.
F. William Engdahl je geostrateški konzultant i predavač te jedan od najprodavanijih autora na području geopolitike. Tekst je originalno objavljen na ovom linku.
Preveo, prilagodio i skratio: Ivan Brodić
