Analiza McKinseya
Globalni energetski sustav ulazi u razdoblje sve veće neizvjesnosti, a energetska tranzicija pretvorila se u energetsku ekspanziju, zaključuje McKinsey & Company u izvještaju Global Energy Perspective 2026. Ukupna potražnja za energijom u 2025. porasla je 2,7 posto, a istovremeno su rasli nafta, plin, ugljen i obnovljivi izvori. Pitanje više nije hoće li svijet trebati više energije, već što će opskrbiti taj rast, po kojoj cijeni i s kakvim posljedicama za sigurnost i emisije.
Izvještaj proširuje raspon mogućih ishoda do 2050., s novim scenarijima koji uz dekarbonizaciju stavljaju i pristupačnost, sigurnost te tempo gospodarskog rasta. Humayun Tai, stariji partner i globalni vođa McKinseyjeve prakse za energiju, ističe da je prošla godina donijela rast potražnje od 2,7 posto i istovremeni rast svih glavnih izvora. Geopolitička fragmentacija mogla bi dodati premiju za rizik. U scenariju Fragmentirani energetski poredak ponovna izgradnja lanaca opskrbe izvan Kine mogla bi podići kapitalne troškove solara za 20 do 25 posto, a baterija za 40 do 50 posto u EU-u i SAD-u. Trgovinska trenja mogla bi povećati i troškove goriva zbog duljih ruta i viših osiguranja.
Podatkovni centri postali su najbrže rastući segment opterećenja u OECD-u. U scenariju Continued Momentum njihova potražnja za strujom raste 24 posto godišnje do 2030. i mogla bi doseći 10 do 15 posto globalne potrošnje. Pipeline nakon toga ostaje neizvjestan i mogao bi biti ublažen probojima u efikasnosti. Mreže, skladištenje, čvrsti kapaciteti i dozvole sve više određuju koliko brzo se jeftina obnovljiva proizvodnja pretvara u pouzdanu struju. Gdje infrastruktura ne prati, elektrifikacija može zastati čak i kad je proizvodnja jeftinija.
U scenariju Hydrocarbon Resilience potražnja za naftom mogla bi doseći gotovo 130 milijuna barela dnevno do 2035., rast od oko 30 posto. Rasla bi više od 2,5 milijuna barela dnevno godišnje, dvostruko brže nego prethodno desetljeće. To pokazuje rizik podulaganja ako se planira samo oko ranog vrhunca. Potražnja za ugljenom mogla bi doseći 8000 milijuna tona do 2035. Nuklearna se vraća kao glavni izvor čvrste niskougljične struje u scenariju Decarbonization Delivers. Godišnji neto dodaci više se nego udvostručuju do 2050., s 18 na 40 gigavata, kako troškovi padaju i mali modularni reaktori postaju ponovljivi.
Energetska sigurnost sada je izazov arhitekture sustava, ne samo diverzifikacije. Oko 30 posto proizvodnje nafte i plina blokirano je od potpunog pristupa trgovini. Šokovi su sve više globalni – zatvaranje Hormuza, rat u Ukrajini i COVID-19 imali su ozbiljne učinke. Azija će možda trebati ulagati do bilijun dolara godišnje u idućih 15 godina kako bi ojačala sigurnost. McKinsey je podigao prognozu azijske potražnje na nešto ispod 400 milijuna teradžula u 2040., 15 posto više. Regija bi trebala činiti oko 70 posto globalnog neto rasta. Novi izvori uključuju podatkovne centre, hlađenje i industriju. Ugljen će vjerojatno ostati u azijskoj mješavini dulje, s potražnjom uglavnom ravnom dok pad u Kini nadoknađuje rast u Indiji i jugoistočnoj Aziji. Plin će usporiti u idućih pet do deset godina, ali se može oporaviti dugoročno. Obnovljivi izvori ubrzavaju se, s očekivanim godišnjim ulaganjima u solar i vjetar od oko 300 milijardi dolara do 2040.
Fosilna goriva ostaju središnji dio mješavine čak i u ambicioznijim scenarijima, čineći 41 do 55 posto potrošnje do 2050. Plin nije samo prijelazno gorivo, već dugoročni stup. Svijet nije na putu za 1,5 stupnja. Svi scenariji ukazuju na zagrijavanje od 1,9 do 2,7 stupnja do 2100. Nema jedinstvenog rješenja; put je multitehnološki i regionalno različit. Lideri trebaju planirati za širi raspon budućnosti. Geopolitika, umjetna inteligencija, ograničenja mreža i troškovi proširuju mogućnosti, dok pristupačnost i sigurnost stoje uz dekarbonizaciju. Izvještaj poziva na pogled na cijeli sustav, gdje se vrijednost mjeri sposobnošću da isporuči pouzdanu, pristupačnu i čistiju energiju u uvjetima neizvjesnosti.


