Ekonomski vandalizam ili Borat na pulskom škveru

Nekako su se stvari utišale nakon povratka hrvatske delegacije iz Bruxellesa.
Iz Europske komisije su poručili kako nemaju ništa protiv novog strateškog partnera u Uljaniku te kako nemaju ništa protiv da međufinanciranje, do prijedloga restrukturiranja, koji će novi strateški partner Tomislav Debeljak predati u sljedećim tjednima temeljem iskustava u uspjelom restrukturiranju Brodosplita, podijele država i novi strateški partner.

Piše: Ivan Brodić 

Potrebno je oko 600 milijuna kuna. Čeka se odluka vlasnika Brodosplita u suradnji s talijanskim Fincantierijem, jesu li nakon svih medijskih napada spremni ući u posao ili će se i oni povinovati pravilu ABC (Anything but Croatia). Jer nije to prvi puta da je netko u ovoj zemlji proglašen krivim, temeljem organizirane bezrazložne i slabo, u činjenicama, argumentirane potjere,, barem tako proizlazi iz onoga što autor ovih redaka, ovisnik o vijestima, čita.

Objavom izbora strateškog partnera, objavljena su i saznanja iz studije Deloittea, načinjene u tu svrhu, koja govori o šteti načinjenoj u dosadašnjem upravljanju Uljanik grupom. Cijena restrukturiranja Uljanik grupe popela bi se na iznos od 1.3 milijarde, a cijena likvidacije bila bi tek nešto manja, piše u studiji, prema priznanju uprave Uljanika, sindikata i ministra Horvata. Naime, likvidacija bi, u slučaju nemogućnosti restrukturiranja, bila jedina opcija, prema pravilima Europske komisije, jer je iz državnog proračuna isplaćeno 90 milijuna eura tzv. Rescue Aida.

Novi strateški partner pobrojao je, tijekom dubinskog snimanja, sve ono što je uplaćeno iz proračuna u Uljani grupu, rekao je u RTL Direktu i Pressingu N1, od ožujka prošle godine kada je uprava grupe raspisala natječaj za dokapitalizaciju. I tada se Brodosplit javio. Ponudio je kupiti 24.9 posto dionica Viktora Lenca, 3. maj u cijelosti te dokapitalizirati Uljanik. To je odbačeno uz razlog kako bi tada Uljanik unutar grupe morao vratiti pozajmnice 3. maju. Umjesto toga tražilo se još novca poreznih obveznika i izjavljivalo da su milijarde kuna javnog novca poštapalice. Sada je pobrojao 4.2 milijarde kuna uplaćenih prošle godine, 4.6 milijardi kuna jamstava koji bi se aktivirali u slučaju likvidacije te još 26 spornih ugovora koji bi mogli generirati štetu.

U slučaju restrukturiranja, u računicu bi se uvrstili multiplikativni učinci za državni proračun plaća radnika i kooperanata, koji prema knjigovodstvenoj statistici završavaju u proračunu u vrijednosti od tridesetak posto, ali i rješavanje pozajmnica kojima je Uljanik godinama živio prazneći račune riječkoga škvera.

Ekonomsko liberalni spektar ovog društva, u pravednoj borbi za novac poreznih obveznika, ne događa im se to često, no ovoga puta je, rekli bi Sinjani, pogodio u ništa. Napali su Tomislava Debeljaka koji je, poučen njemačkim primjerima restrukturiranja brodogradilišta, rekao kako ne postoji takva budala koja bi plaćala dugove za koje je kriva politika. Predložio je da se država uključi, novcem, ali i, kao u njemačkom primjeru, ulaskom tužiteljstva u knjige Uljanik grupe. Kao znak dobre volje, rekao je, Brodosplit će pokloniti iznos međufinanciranja, a u planu restrukturiranja, s Fincantierijem, dati jamstva za poslove u iznosu koji potroše porezni obveznici u pet godina, kazao je Debeljak u televizijskim istupima.

Gospoda liberali, kojima i sam pripadam, skloni su argumentu prema kojem treba platiti koliko treba te ići prema likvidaciji. Bilo bi to jamstvo kako više nikada nećemo sanirati brodogradnju, koja nam je do sada spalila više od 40 milijardi kuna javnog novca. No, valja upozoriti kako time nestaje mogućnost posljednje prilike za revitalizaciju jedne od preostalih hrvatskih industrija.

Ne želeći niti omalovažiti interes nekih za atraktivnim zemljištem središtu Pule, valja upozoriti i na to kako bi likvidacija grupe značajnije otežala potencijalnu istragu tko je kriv za ovoliki iznos javnog novca koji je utrošen u Uljanik grupi. Onda bi doista umjesto regulatora koji je pisao izvješća o lošoj situaciji u Brodosplitu (koji radi s dobitkom) i sjajnoj u Uljaniku (koji je dogovarao brodove sa stotinama milijuna kuna gubitka i bez financijskih instrumenata osiguranja), prema kojima je politika, što direktno, što kroz jamstva države, što kroz jamstva HBOR- (gdje su nadglednici) pržila milijarde kuna poštapalica, ups javnog novca, doista bio kriv strateški partner, koji valjda još jedini vjeruje u mogućnost industrije u Hrvatskoj. . A on je prije godinu dana ponudio jeftiniji spas, koji je lokalna hobotnica odbila, uz argument kako bi tada morali vratiti novac u Rijeku, a zapravo se želeći omastiti na atraktivnom zemljištu, na koji je oko bacio, pričaju neki bivši dužnosnici IDS-a, jedan strani vlasnik kockarnica.

Argument, pak, prema kojem bi se trošak likvidacije mogao smanjiti interventnim završavanjem brodova pod državnim jamstvom, koji je izrekao vodeći socijalni liberal u Hrvata posebno je smiješan. Ako ne dođe do međufinanciranja, neće valjda ministri Horvat, Z. Marić i uvaženi zastupnik Darinko Kosor variti trupove.

Tako je to u jednoj zemlji, u Međumorju, okupila se skupina u potjeru…..No, kao u direktnoj televizijskoj prodaji, niti to nije sve….

Kolumnisti najmanje tri dnevne novine, uz topničku podršku uglednog ekonomskog stručnjaka, za kojeg iz Brodosplita kažu kako zagovara ekonomski barbarizam, kako prenosi Večernji list, u ponedjeljak 18. veljače, priredili su nam pravi mali stand up.

Zaspali oni u vrijeme manufaktura, ta korporacije su i u socijalizmu osnivali holdinge specijaliziranih tvrtki, tada se to zvalo OOUR. Rade to veliki i danas na zapadu. Pokazalo se učinkovitim. Trebalo je samo upitati menadžere ili vlasnike vlastitih medijskih kuća.

No, recimo, ljudi se srame pitati. Legitimno. Ali, kako objasniti činjenicu prepisivanja izvješća i optužbi regulatora, kroz pet godina, a ne citiranja državne revizije koja demantira navode tih izvješća? Ajde, recimo da su lijeni, ali da ne čitaju ni vlastite novine, gdje je to objavljeno na naslovnici u listopadu 2018. godine, e to je smiješno.

Urnebesno je smiješno citiranje statusa s društvenih mreža jednog vijećnika grada Splita o neplaćanju komunalne naknade, kada je isti vijećnik samo dan kasnije u emisiji Radio Splita priznao da se ta komunalna naknada naplaćuje za zemlju koju je Brodosplit ustupio gradu za Spaladium Arenu. Ugledni komentatori smatraju to normalnim. Iz Brodosplita im u priopćenju, koji su svi portali točno tako naslovili, poručuju: Čega se pametan stidi, time se Pametno ponosi.

Najveći je pak hit, u maniri Borata, prigovor prema kojemu upravljači Brodosplita trebaju ići na tečaj upravljanja u Uljanik grupu. Argument, Brodosplit je, nakon restrukturiranja, smanjio broj izrađenih brodova (gradio branu u Veneciji i radio neke trupove u kooperaciji), dok je Uljanik radio brojne brodove, pržeći milijarde eura javnog novca i živeći na račun nasilno pripojenog 3. maja.

Barbarizam? My ass! Vandalizam iliti recept kako doći u poziciju Venezuele svjetskim brzinskim rekordom!

E da, komedijašima na znanje, Caterpillar nije samo bager kojeg vidiš dok se voziš uz autocestu po Njemačkoj, Caterpillar je i najčešći proizvođač brodskih motora.

You may also like

0 comments