Dvostruka mjerila interesnih skupina u hrvatskoj brodogradnji

Komentar
Prošloga sam tjedna pisao o likovima koji se ne znaju služiti internetom i o kritičarima jedne, barem za sada, uspješne priče, koja se širi i u jednu od najbogatijih zemalja na svijetu – Norvešku.

Ovoga je tjedna moje probuđeno zanimanje za brodogradnju dobilo novi nastavak, u pisanju uglednog (dvo)tjednika o tome kako su najpozitivniji slučajevi koji će preporoditi hrvatsko gospodarstvo Brodosplit i Brodotrogir.

Osjećaji su pomiješani, jer dok kolege priznaju kako je, nekada najveći problem hrvatske brodogradnje, Brodosplit došao u situaciju akvizicija u inozemstvu i pouzdanog partnera jednog od najvećih europskih brodograditelja, Fincantierija, s petogodišnjom pozitivnom bilancom u hrvatskoj ekonomiji od 3.1 milijarde kuna (prema podacima Poslovne Hrvatske za razdoblje od 2013. do 2019. godine, naime, ova je grupacija primila iz proračuna 2.4 milijarde kuna za restrukturiranje, a u hrvatskoj je ekonomiji sudjelovala, u obvezama i porezima, sa 5.5 milijardi kuna), na drugoj strani na pozitivnu stranu jednadžbe uključuju, posve pogrešno, jednog drugog brodograditelja – Brodotrogira.

Uz sve marifetluke želje za bivanjem strateškog partnera posrnulog Uljanika, nabavku brodskih motora preko Adria Diesela te nepravilnosti koje je otkrio regulator u Finskoj, o čemu smo već pisali, prošloga tjedna smo saznali kako Brodotrogir po drugi puta ulazi u proceduru sličnu stečaju – predstečajnu nagodbu.

Ne bi to bilo ništa čudno kada ne bismo imali sjećanje iz bliže prošlosti na medijske istupe gospodina Končara, vlasnika Brodotrogira, u Nedjeljom u 2 na HRT-u ili u intervjuima Slobodnoj Dalmaciji u kojima se predstavljao kao spasitelj hrvatske brodogradnje. Neumjerenost u tom mesijanstvu bila je vidljiva i u parlamentarnoj akciji, kada je jedan parlamentarni zastupnik, u prilog Končaru, grmio kako Brodosplit treba izvlastiti Tomislavu Debeljaku, zato što je gradio brane u Veneciji, a ne brodove.

No, niti to samo po sebi ne bi izlazilo iz zone, za nekoga bolne, a za nas ostale smiješne tragikomedije, kada u vjerovničkoj strukturi Brodotrogira, među onima koji otpisuju dugove u novom vjerovničkom sporazumu ne bi bila država. Naime, iz zapisnika o predstečajnom sporazumu vidljivo je kako su obveze Brodotrogira 709 milijuna kuna, od čega će se otpisati 430 milijuna kuna, od čega 240 milijuna kuna otpada na državu.

E sad, u svjetlu napada gospodina Končara ranije, a protekloga mjeseca i gospode iz Živoga zida (osobito revnih onomad u aferi brodogradnja kada su predlagali nacionalizaciju svih brodogradilišta i davanje istih u koncesiju Končarevoj Kermas energiji), na kredite HBOR-a Brodosplitu, na kojima je HBOR zaradio više milijuna kuna, osobito je zanimljiv podatak iz spomenutog zapisnika o tome da se HBOR odrekao sedamdeset posto svojih potraživanja prema Brodotrogiru.

Osim HBOR-a, Brodotrogiru su manje iznose otpisali i Ministarstvo financija i tvrtka Hrvatska brodogradnja Jadranbrod. Potonja osobito aktivna u pisanju izvješća prema kojima u Uljanik grupi ne postoje problemi, nema gubitaka, a grupa je godinama zasluživala državne potpore, pojednostavimo radi kratkoće prostora.

Dodatni je problem sporazum s Europskom komisijom prema kojem Republika Hrvatska ne smije dva puta pomagati privatno poduzeće. Hrvatska je, naime, dala potporu Brodotrogiru 2012. godine od 380 milijuna kuna, kako bi pokrila gubitke za razdoblje od 2008. do 2012. godine. Dakle, govorimo o minusu u hrvatskom proračunu od oko 0.24 milijarde kuna, za razdoblje od 2013. do 2018. godine, samo u otpisima, a gdje je učinak stvaranja dugova i neisplaćene obveze.

Sada to usporedite sa 3.1 milijardom kuna plusa za hrvatski ekonomski sustav….

Sadašnji je otpis dugova Brodotrogiru, prema pravilima EK, oblik nedopuštene potpore, jer se ne radi o odgodi plaćanja kao obliku pomoći, nego o opraštanju dugova, za koju nitko nije čak niti pokušao poštovati europske i hrvatske procedure, jer poučeni iskustvom 3. maja EK bi to mogla odobriti.

Umjesto konkluzije, valja upozoriti kako se ovdje radi o ljudima i interesima koji nisu htjeli da vlasnik Brodosplita (DIV Grupa Tomislava Debeljaka) s Fincantierijem uđe kao strateški partner u Uljanik grupu, jer je tražio da ranije dugove plate oni koji su ih jamčili i napravili.

Naprotiv, sada ne bi bio problem kada bi u dva puta sanirani Brodotrogir, poreznim novcem, protivno svim tržišnim i regulatornim pravilima i procedurama, ušao najavljeni strateški partner iz Ukrajine. Kako to sada nije problem?

Izvor

You may also like

0 comments