Ruski predsjednik Putin „vjerojatno je dopustio“ ubojstvo bivšeg ruskog agenta Aleksandra Litvinjenka. To stoji u istražnom izvješću objavljenom u Londonu. Kako će se to odraziti na britanske odnose s Rusijom?
U studenome 2006. godine Litvinjenko je bio otrovan radioaktivnim polonijem. Otrov je bio u čaju koji je Litvinjenko popio u hotelu Millennium u Londonu. Bivši agent KGB-a radio je u to vrijeme za britansku obavještajnu službu MI6 kao konsultant. Polonij-210 je rijedak radioaktivni izotop, koji se pripravlja samo u zatvorenim nuklearnim postrojenjima pod kontrolom ruske države. Trovanje Litvinjenka dovelo je do značajnog zahlađivanja britansko-ruskih odnosa, ionako već opterećenih oprečnim stavovima i sporovima po pitanju ekstradicije, ali i britanskim kritikama zbog odnosa Rusije prema Čečeniji. U svibnju 2007. Velika Britanija je zatražila od Moskve izručenje Andreja Lugovoja, glavnog osumnjičenika za ubojstvo Aleksandra Litvinjenka, kako bi mu se sudilo u Londonu. Ovaj zahtjev je odbijen, a istovremeno je došlo do prekida političkih odnosa i suradnje po praktičnim pitanjima. Iako je nastavljena gospodarska suradnja, političke veze nikada nisu u potpunosti obnovljene, a s ubojstvom Litvinjenka zahlađenje odnosa je dostiglo svoju najnižu točku u novijoj povijesti.
Javna istraga, koju je prošle godine vodio umirovjeni sudac Vrhovnog suda Sir Robert Owen, trajala je šest mjeseci. “U izvjesnom smislu je slučaj Litvinjenko poslužio kao barometar britansko-ruskih odnosa”, kaže Sarah Lain, znanstvena suradnica pri Institutu Royal United Services (RUSI). “Prvobitno je javnost isključena iz dijela istrage koji se odnosio na međunarodne odnose. Vođenje javne istrage, koja bi Sir Robertu Owenu dozvolila razmatranje dokaza koji se drže pod ključem i dokaza sa zatvorenih saslušanja i koji bi mogli pokazati da je ruska država umiješana ili povezana s ubojstvom, kompletno bi uništilo britansko-ruske odnose. Kada su odnosi s Rusijom zbog krize u Ukrajini još jednom krenuli silaznom putanjom, državna tajnica Theresa May složila se sa pokretanjem javne istrage. To je bio i način da Velika Britanija demonstrira svoje neslaganje i pokaže Rusiji kako se ne slaže s ponašanjem Rusije na međunarodnom planu”, rekla je Sarah Lain za DW.
Istraga je pokazala da je ubojstvo bilo “bez presedana” i da se može okarakterizirati kao “čin državnog terorizma od strane Kremlja”. Marina Litvinjenko, udovica ubijenoga, pozvala je britansku vladu da uvede sankcije Rusiji i predsjedniku Putinu, ukoliko suci utvrde da Kremlj stoji iza ubojstva. To je imalo odjeka kod britanskih političara, uključujući i vođu liberalnih demokrata Tima Farrona. “Povijest Putinovog režima mogla bi biti ispričana ili definirana kao serija atentata koji pokazuju granice između onoga što je prihvatljivo i neprihvatljivo za rusku državu,” kaže Ben Judah, autor knjige “Krhko carstvo: Kako se Rusija zaljubila i odljubila od Vladimira Putina”. “Ako stvari pogledate iz Putinove perspektive, ruska tajna služba je patila od dezerterstva kasnih 80-tih godina. Naravno da je za njega Litvinjenko bio dezerter. Njegovo ubojstvo od strane onih koji su povezani s ruskom državom napravilo je nove granice prihvatljivog i neprihvatljivog, dozvoljenog i nedozvoljenog, koje, po mišljenju moćnika u Rusiji, predstavljaju obračun s izdajnicima”, kaže Judah za DW.
Sada će doći do velikog pritiska na premijera Davida Camerona da krene u akciju i poduzme mjere oko istrage koje će pokazati odgovornost ruske države za ubojstvo Litvinjenka. Koliko je ovaj slučaj osjetljiv pokazuje i činjenica da je Cameron dobio izvještaj u utorak, dva dana prije njegovog službenog objavljivanja. “Ako istraga potvrdi da su osumnjičeni Andrej Lugovoj i Dmitrij Kovtun uključeni u ubojstvo i ako potvrdi njihove veze s ruskom državom, to će svakako povećati napetosti između Londona i Moskve”, kaže Lain. Rusija će bez sumnje to shvatiti kao neprijateljski akt Britanaca. Sumnje su posebno pojačane kada se Kovtun složio da svjedoči i iznese dokaze putem video-linka a onda se uopće nije pojavio. Njegov pristanak mu je dao pravo pristupa određenim dokumentima istrage, iako nijedan od njih nije bio tajna.
Diplomati ne inzistiraju i ne požuruju Camerona da pokrene novi paket gospodarskih sankcija protiv Rusije. Ovo je vrlo osjetljiv trenutak za englesko-ruske odnose. Diplomati argumentiraju da široka paleta interesa, uključujući sukob u Ukrajini i neophodnost suradnje u pogledu okončanja četverogodišnjeg rata u Siriji, ipak trebaju imati prednost. “Britanci ne vode vlastitu politiku prema Rusiji, već jer to dio zajedničke politike u savezu s Washingtonom, Bruxellesom i Berlinom”, kaže Judah. “Puno je eksplozivnog naboja u odnosu između Rusije i Zapada. Jedan je vezan za Siriju, drugi za Ukrajinu, treći za spremnost Rusije da napravi deal sa Zapadom s obzirom na pad cijena nafte, što bi moglo rezultirati ukidanjem sankcija.“
Činjenica da je Litvinjenko bio povezan s britanskom tajnom službom MI6 kao i da su moguće informacije o tome da trag njegovih ubojica vodi direktno do Putina došle iz tog kruga, će itekako utjecati na odvagivanje odluka o Rusiji koje budu donesene na vanjsko-političkom planu.
