U razdoblju još jednih postizbornih političkih pregovora sustavno se, u korist razmjena fotelja kao albumskih sličica, zaobilaze krucijalna pitanja vezana uz hrvatsko gospodarstvo, među ostalima i ono o načinu upravljanja vrijednom državnom imovinom.
Državne nekretnine su resurs koji je prepušten propadanju jer ga nitko ne zna ili ne želi utilizirati s ciljem stvaranja novih vrijednosti. Sustav upravljanja državnim nekretninama je u alarmantno lošem stanju i odgovorni bi trebali zatražiti stručnu pomoć. Domaća developerska branša kontinuirano održava visoku razinu akumuliranog znanja i međunarodnih kontakata te kao takva pruža prirodnog sinergijskog partnera državi u procesu aktivacije državnih nekretnina, no čini se da naša država takvog partnera ne želi. Zašto se odbija razvoj, a potiče plaćanje osoba koje trate nacionalna blaga, pitanje je na koje može odgovoriti samo politika.
„Hrvatska je spremna na novi iskorak i podizanje ulagačke aktivnosti, no osnovna predispozicija za to je da se adekvatno pozicionira i svjesno cijeni svoje razvojne potencijale. Iz segmenta upravljanja državnim nekretninama treba ukloniti utjecaj politike u odlučivanju i okrenuti se tržišnim principima.“ – izjavio je Denis Čupić, predsjednik Udruge Developera pri HUP-u i direktor tvrtke F.O. Development.
Domaće gospodarstvo već posjeduje etablirane tvrtke u segmentu razvoja projekata i ulaganja u nekretnine, ali te tvrtke moraju postati partner državi. Država bi trebala izmijeniti okvir upravljanja i raspolaganja na način da domaće tvrtke uključi kao svoje partnere u proces razvoja projekata i privlačenja ulaganja. Time bi državne nekretnine, kada se nude na tržištu krajnjim ulagačima bile razvijeni „nekretninski i ulagački“ proizvod, a ne nekretnine bez vizije i s nizom neriješenih problema. Država i privatni partner nosili bi tada zajedno rizik razvoja – partner bi svojim aktivnostima donosio razvojnu komponentu i ostvarivao ekonomski interes pri uspješnoj realizaciji projekata na dulji rok. Aktualan sustav katastrofalno zapostavlja potencijale i mogućnosti naše zemlje i tvrtki te domaći potencijal stavlja na tržište daleko ispod realne cijene. Jedino rješenje pitanja neprofitabilnog upravljanja državnim nekretninama je prihvaćanje inputa iskusnih developera.
„Iz iskustava projekata na kojima smo sudjelovali, među ostalima bila su to i dva projekta u okviru javno-privatnog partnerstva u Njemačkoj, konkretno izgradnja zatvorskih objekata; te pružanja stručnih usluga u razvoju nekretnina za segmente poslovanja vezane uz austrijski sustav državnih nekretnina, upoznali smo metodologiju, dobre i neizbježne loše aspekte navedenih sustava. Cilj je postići hibrid austrijskog modela, iz kojeg se vuče ono najbolje, a to je da država ne prodaje “ledine”, nego razvijene projekte i objekte koji generiraju prihod.“ – dodaje Čupić.
Dosadašnje upravljanje komercijalnim nekretninama nije kvalitetno jer nije vođeno odgovarajućim komercijalnim ciljevima. Utjecaj politike i populizma veoma je visok, dok nadležne institucije na tržište stavljaju nekretnine u zatečenom stanju pa je sasvim razumljivo da tržište za takve nekretnine ne pokazuje velik interes, odnosno nudi iznimno niske cijene.
