Dolazi li zaista Brexit i hoće li biti žrtava?

Pregovarači Velike Britanije i Europske unije trče svojevrsno polufinale utrke s preponama, a cilj je postizanje sporazuma o preostalim pitanjima do listopada, pri čemu svaka strana želi u pregovorima na neki način pobijediti.
 Finale utrke nastupa pola godine prije nego što Ujedinjeno Kraljevstvo i formalno po planiranom ne napusti Uniju, što se treba dogoditi 29. ožujka 2019. godine u 11 sati po tamošnjem zapadnoeuropskom, odnosno točno u podne po srednjoeuropskom vremenu.

Piše: Denis Avdagić, vanjskopolitički analitičar 

Razgovori u tijeku usredotočeni su na Sporazum o povlačenju koji bi uspostavio pravne uvjete Brexita i političku izjavu koja utvrđuje opći okvir budućih odnosa Europske unije i Velike Britanije. Službeni London i Bruxelles planiraju oba dokumenta finalizirati na vrijeme kako bi bili potpisani tijekom sastanka šefova država i vlada EU ili Europskog vijeća, koje se održava 18. listopada.  Za sada se dogovor ne čini blizu, pregovarači nisu usuglašeni, a ako tako i ostane to bi otvorilo vrata takozvanom „tvrdom Brexitu” kojeg zagovaraju tvrdolinijaši.

No nije sve tako crno kako bi se činilo na prvu. Za sada su dvije strane usklađene o nekoliko aspekata Sporazuma o povlačenju. Velika Britanija je pristala platiti svoj „Brexit račun” od oko 39 milijardi funti (43 milijarde eura) Europskoj uniji kako bi ispoštovala svoje financijske obveze prema Uniji. Dvije strane su se usuglasile i oko statusa građana EU u Velikoj Britaniji i obratno. Ispregovarano je i prijelazno razdoblje kojim bi se dopustilo Ujedinjenom Kraljevstvu da ostane unutar jedinstvenog tržišta EU do prosinca 2020. To bi objema stranama omogućilo prilagodbu novoj stvarnosti i pregovaranje o novom trgovinskom sporazumu. To je ono što daje optimizam brexitovcima i otklanja mogućnost pomisli o reteriranju od odluke o Brexitu.

Međutim, Sporazum o povlačenju nije niti blizu dogovoren. Nema dogovora o suradnji na policijskim i pravosudnim pitanjima i oko uloge Europskog suda pravde u Velikoj Britaniji nakon Brexita. Daleko najkompliciranija pak tema ostaje status razgraničenja Sjeverne Irske u sastavu Britanije s Republikom Irskom. Obje strane ciljaju na otvorenu granicu ali nema dogovora o tome kako to postići.

Vlada britanske premijerke Therese May podijeljena je između onih koji žele zadržati bliske veze s Europskom unijom i frakcije koja traži tvrdi Brexit bez dogovora. Još više je podijeljen britanski parlament, što znači da čak i ako May uspije održati vladu, teško da može jamčiti kako će njezini prijedlozi proći parlamentarnu proceduru. Iz Europske unije istovremeno se poručuje kako se neće odobriti nikakav ad hoc sporazum, insistirajući na tome da novi dogovori moraju slijediti postojeći model trgovine, bez obzira hoće će li biti dio jedinstvenog tržišta, u carinskoj uniji ili u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini. Ako do dogovora ne dođe ili ako dogovoreno odbace na kraju sami Britanci ili EU, tvrdi Brexit bi postao izgledan scenarij. Ipak, moguće je da se rokovi pregovora i produlje ali za to bi Unija posve sigurno tražila ustupke. Bez Sporazuma EU bi se od 30. ožujka 2019. prema Britaniji i njezinim građanima odnosila kao prema zemljama s kojima nema postignute sporazume, a isto bi bilo i u obrnutom slučaju.

I dok tvrdolinijaši u Ujedinjenom Kraljevstvu zagovaraju upravo tvrdi izlazak bez postignutog dogovora takva situacija mogla bi iznjedriti i ojačati inicijative o ponavljanju referenduma o Brexitu. Posebno je takva varijanta moguća ako Theresa May ne uspije progurati dogovor u parlamentu i ako konzekventno tomu dođe do novih izbora u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ako do takvog scenarija i dođe on ima svoju „kvaku 22”, a to je da jednom kada je proces povlačenja ili izlaska pokrenut čak ako se zemlja i predomisli to moraju potvrditi preostale članice EU-a. Nema dakle jednostavnog rješenja, eksperiment je u tijeku, a žrtava će posve sigurno biti.

You may also like

0 comments