Dolazi li Joe Biden uručiti drugi žuti karton?

Zvala me Kožina žena neku noć da mi ispriča vic. Hoće ona tako dok joj muž opismenjava Dežulovića. Elem, Suljo i Mujo bili cijelu noć vani i kad je sve zatvorilo, Mujo reče ahbabu, hajmo sad kod mene kući, popit još po jednu. Tamo, već čeka Fata, oklagija u ruci, … što je paščadi, malo vam čaršije, već ste meni došli praznit po kući… mrš… Što će oni jadni, no tu je Suljo … ma ne brini jaro, idemo mi kod mene… Tamo, svi skočili na noge, kava, rakija, meze… Ljubomoran, Mujo ga upita, kako si ti ovo riješio? … Pa jednostavno, imao sam psa, mnogo me nervirao, što ću, dam mu jedan žuti karton… Nastavio me nervirati, dam mu drugi, skinem pušku i ubijem ga… Pa kakve to veze ima s tvojima? … Pa svi imaju po jedan žuti…

Republika Hrvatska već ima jedan žuti karton koji je dobila od svog JEDINOG saveznika. Preciziram jedinog, jer koliko god su zahvaljujući jednom Billu Clintonu kasnili s pomoći u obrani, u ledenom užasu se sjećajući ovih dana, ipak su pomogli kada je bilo najpotrebnije. Drugi nisu ni toliko. Osobito dok su Francuska, udružena s VB i pudlicama ostatka EU, činila sve što može da kazni, da upravo tako, da kazni, jedinog razbijača svima im svete Jugoslavije. Administraciji Billa Clintona, usprkos gorkim knedlama, nije bilo lako prihvatiti činjenicu da će odluku o spašavanju 2. im mandata, donijeti vanjskopolitički uspjeh na Balkanu, te osobito odlučnost pok. Tuđmana, da pod svaku cijenu oslobodi svaku stopu zemlje. Čim je Bihać spašen od sudbine višestruke Srebrenice, sve je zaustavio, nadajući se da će štićenik mu Milošević sjediti na rukama. Nije. Par čaša ga je uvjerio da je on američki čovjek br. 1 a ne Dr.Franjo Tuđman. Rezultat je bio još jedan major fuck – up bračnog para Clinton i još jedna nova država na Balkanu, Kosovo.

Idući POTUS, iako bitno mekši prema Hrvatskoj od prethodnika, zabavljen prvo Afganistanom i Irakom, nije mnogo obraćao pažnju ne samo na Hrvatsku, već i na ostatak izdajničke EU, osim VB i zemalja nekadašnjeg Varšavskog ugovora. To je značilo da se Hrvatskom počinje baviti najnesposobniji ološ znan poslije 2.Svjetskog Rata, EU komisije, yunostalgičari po obavještajnim službama Francuske i VB, mediji socijalističkih predznaka i reketaši tipa Sorosa i tko sve ne. Ucjena ucjenu slijedi, a u EU i NATO, ulazimo teže nego južnoafrički crnac za apartheida u wc za bijelce. Ipak, u Afganistan idemo, hrabra i dobra Hrvatska vojska, još jednom se pokazuje kao najvrjednija institucija u državi. USA, ona GW Busha to cijeni i tu i tamo, “pogura” gdje može, uvijek protiv osvetoljubivosti svojih saveznika.

Ipak, u EU se sve mijenja, socijalisti i socijaldemokrati polako okreću svoje glasače i medije, antiamerički do u mjeri u kojoj su to s malim prekidima oduvijek i bili. Današnji član Gazpromove uprave i tadašnji kancelar BRD a, Gerhard Schroeder, na velika vrata uvoze ruske energente, (ne)shvaćajući što time zapravo prave. Val ruskog novca, nastao golemim rastom cijena, u tiho se tajkunski izvozi vani i pokušava kupiti već davno izgubljeni hladni rat. I hrvatski političari u tom ruskom novcu vide šansu da bez obzira na zemlju i njenu budućnost, osiguraju i sebi i svojim potomcima miran život. I ne samo oni. Osobito i što nikoga u stvari ne interesira podrijetlo tog novca niti načini kako on dolazi u tvrtke i do pojedinaca. Rusija bez tenka dolazi ondje gdje je sa 20.000 tenkova mogla samo sanjati. Par domaćih izdajnika je bilo stostruko jeftinije.

Sada glavno pitanje. Zašto je Republika Hrvatska zaslužila “kartone” od svog jedinog ratnog saveznika?! I k tomu još i danas, čak i s ovako nesposobnim predsjednikom, glavnom svjetskom silom? Jednostavno, izdajom, nehajem i korupcijom.

Nikome nije nepoznato da Rusija i njene energetske tvrtke kontroliraju slovenačku luku Piran koja im je strateški besmislena ako ne dobije svoj izlaz na more u Savudrijskoj vali. Koji će, btw, prijeći preko hrvatskih plinskih polja uz priobalje Istre. Hrvatska vlada, utiho pristaje, znajući da će njeni čelni izvođači operacije biti dobro nagrađeni. Jer tada će biti jednostavno transportno-proizvodni plinovod, pretvoriti u transportni samo za ruski plin. Istovremeno traje akvizicija luke Ploče u koju također treba doći samo ruski LPG za auta, što je posebno prljava priča, ne samo iz domaina nacionalne sigurnosti, već i iz mase drugoga, primarno ekologije. Time more između Pirana i Ploča postaje (samo) Rusima kontrolirano jezero DVIJE članice NATO a. SAC EUR, gen. Philip Breedlove, je vjerujem, kao i svi američki časnici, osobito piloti, duhovit čovjek, no ovo mu nije bilo smiješno. Nimalo smiješno mu nije bilo da glavne zračne i pomorske baze njegovih trupa, dođu pod udar boljeg mitraljeza.

Neko vrlo pametan, tada je izvadio prvi žuti karton i pokazao ga stečajnoj upravi Republike Hrvatske i g.Milanoviću, curenjem razgovora slovenačkih arbitara u javnost. Svi su bili zgroženi, vlada, građani, javnost i osobito Moskva. Arbitraža je propala i nikome živom ne pada na pamet da se dalje pravi budala. Isto, nikome ne pada na pamet postaviti pitanje o luci Ploče ili o nadogradnji luke Rijeka. No Mujo je podijelio žuti karton cijeloj obitelji pa neka gledaju kako će.

Joe Biden možda i nije karizmatičan državnik, no spada u vrlo sposobne operativce i tužan, u tužna vremena, tvrdim jedina suvisla osoba Obamine vlade. Za dan, dva je u Rusijom kontaminiranoj Hrvatskoj i vjerujem u Istanbulu na energetskom samitu NATO članica, a to znači da sa sobom nosi i drugi žuti karton i etiketu leproznih. O značenju leproznosti u politici, upitati druga Orbana ili druga Zemana. Već im se sve samo reklo.

Za kraj, ostaje pitanje, zašto je to ovoj smiješnoj vladi trebalo? Zašto je itko u njoj mislio da će to ostati sakriveno i nekažnjeno? I za izvanredne izbore, majka svih pitanja, kome više treba ovaj prodani ološ?  Zato, Mr. VP, samo naprijed, svi smo s tobom!

You may also like

0 comments