Diplomatske pozadine vojnog mimohoda

Odluka vlade da na vojnu paradu na 20. obljetnicu Oluje u Zagreb ne šalje deset gardista i tri zrakoplova dodatno će ojačati uvjerenje da nemamo svoju vanjsku politiku, piše slovensko Delo objašnjavajući što se događalo posljednjih nekoliko dana oko slovenskog dolaska na mimohod u Zagrebu.

Ljubljanu je, tvrdi Delo, pritisnuo ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić. Sudjelovanje pilatusa i garde prije nekoliko dana potvrdila je i ministrica obrane Andreja Katić. Slovenija je odlukom Vlade Mire Cerara, “da pripadnici slovenskih oružanih snaga neće sudjelovati u obilježavanju Dana pobjede Republike Hrvatske “, ne samo domaćoj, nego i stranoj javnosti poručila da njenu vanjsku politiku stvaraju negdje drugdje. Ovaj put, u Beogradu, u prijevodu donosi Direktno.hr.

Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović i premijer Zoran Milanović slovenskom premijeru Ceraru poslali su poziv za sudjelovanje u povorci. Unatoč činjenici da je ministrica obrane javno rekla da će garda i pilatusi biti u Zagrebu, Vlada je promijenila mišljenje. Prema tumačenju Vlade to je “osjetljivo pitanje za vanjsku politiku i za odnose u jugoistočnoj Europi, koja ima strateški značaj za Sloveniju.”

Otkazivanje sudjelovanja su dodatno “opravdali” informacijom da većina savezničkih zemalja neće poslati pripadnike svojih oružanih snaga. Ono što nisu objavili to je pravi razlog raskida suradnje. “Srbija nije slala note ili demarše pojedinim zemljama zbog sudjelovanja u vojnoj paradi u povodu obilježavanja 20. obljetnice operacije Oluje, neće likovati zbog njihove odluke o otkazivanju, ali će je uvrijediti svatko tko ode na tu proslavu”, izjavio je Dačić za Radio-televizuju Srbije (RTS) koja je emitirala prilog “Tko neće na paradu u Zagrebu”.

Za komentar smo zamolili bivšeg ministra vanjskih poslova RH dr. Matu Granića. Kazao nam je kako je učinjeno mnogo diplomatskih i proceduralnih pogrešaka jer smo uz proslavu u Kninu mogli imati dan ranije vojni mimohod na koji smo mogli pozvati samo članove diplomatskog zbora. Odazvali bi se svi, a pogotovo oni iz prijateljskih i partnerskih zemalja. Upravo tako je bilo i prije 20 godina.

“Ako smo htjeli organizirati mimohod s političkim i vojnim predstavnicima savezničkih i partnerskih zemalja, pogotovo iz zemalja članica NATO saveza onda je to trebalo drugačije organizirati. Hrvatska vojska uživa velik ugled u NATO savezu kroz sve operacije u kojima je sudjelovala i u kojima sudjeluje, a SAD-u smo pouzdani partneri još od 1994. godine, od Washingtonskog sporazuma, preko američke mirovne inicijative, pa do Daytona i operacija NATO saveza na Kosovu i u Srbiji. Zbog toga bi sasvim sigurno svi došli na takav mimohod da smo organizirali tihom diplomacijom”, naglasio je dr. Granić.

Diplomatska operacija i tiha diplomacija trebale su biti dobro organizirane i koordinirane, bez pretjerane nazočnosti javnosti. Takve se odluke i operacije ne provode preko medija, objasnio nam je dr. Granić, barem ne dok ne postoji konsenzus među partnerima oko toga što se želi postići mimohodom.

“Ciljevi bi trebali biti dvojaki. Prvo, pokazati snagu, kompetentnost i odlučnost Hrvatske vojske kao člana NATO saveza. I drugo, pokazati želju za slavljenjem Oluje kao legalne i legitimne vojno-redarstvene operacije oslobađanja okupiranog teritorija. Nakon konsenzusa s partnerima u javnosti je trebalo naglasiti argumente tim tvrdnjama. Trebalo je spomenuti rezoluciju 871 Vijeća sigurnosti UN-a (listopad 1993. godine) i rezoluciju Glavne skupštine UN-a (prosinac 1994. godine) o stanju na okupiranim područjima RH”, objašnjava dr. Granić.

Dodao je kako su presuda Međunarodnog suda za zločine na području bivše Jugoslavije, u slučaju hrvatskih generala, i presuda Međunarodnog suda pravde, u slučaju tužbe za genocid, pokazale kako je operacija Oluja u potpunosti legitimna operacija koja je omogućila američku mirovnu inicijativu, ali i sprječavanje pada Bihaća, Žepe i Goražda te sprječavanje zločina kakvi su u Srebrenici proglašeni genocidom.

“Odbijanje dolaska saveznika je, dakle, pogreška naše diplomacije, koja je od 1993. do 2000. godine u ofenzivi i ima sjajne rezultate poput Washingtonskog sporazuma, Splitske deklaracije, Daytonskog sporazuma, ulaska u nestalne članice Vijeća sigurnosti, ulaska u NATO, ali i ulaska u EU. Hrvatska diplomacija je sposobna, ali zadnjih godina izostaju jasne i precizne upute, ali i političke odluke”, kazao je dr. Granić, ne želeći ulaziti u razloge zbog čega i zbog koga je tome tako.

“Izjave srbijanskog premijera Aleksandra Vučića stvaranje su lažnoga mita temeljem zamjene teza oko Oluje. Ona je, zapravo, bila pobjeda zločinačkog projekta Slobodana Miloševića i bivše JNA, koja je pokrenuta nakon neuspjelih pregovora sa pobunjenim Srbima temeljem rezolucija Vijeća sigurnosti i Glavne skupštine UN. Tragičan egzodus iz tih krajeva uzrokovan e vojnim porazom i dugotrajnom indoktrinacijom velikosrpske politike. Upravo te izjave štete putu Srbije u euroatlantske integracije”, zaključio je dr. Granić.

You may also like