Deranja: HUP pravosuđu zamjera efikasnost

Gošća emisije Pressing bila je Gordana Deranja, predsjednica HUP-a.

Danas smo imali dugoočekivanu najavu reformi Vlade. Kako HUP gleda na ovaj prijedlog Vlade? Ono što je poznato, HUP već zadnjih 10 godina zaziva strukturne reforme. Svakako pozdravljamo najavu ovih 60-ak mjera koje bi krenule odmah. HUP kao socijalni partner sigurno će stati iza reformi, a realizaciju ćemo pratiti. Očekujemo donijeti prijedlog zakonskih mjera kojima će se te reforme realizirati. U ovom trenutku to su najave, mi smo ih tako shvatili i pozdravljamo, a sad očekujemo kako će se realizirati.

Koji dio od predloženih mjera smatrate ključnima? Onako kako je najavljeno, smanjivanje javnog duga, to je veliki problem društva. Smanjivanjem javnog duga očekuje se bolji rejting države, što će biti dobro i za gospodarstvo, smanjit će se kamate. Smanjivanjem kamata i država računa na određene uštede. U smjeru drastičnog smanjivanja javne potrošnje i poticanja gospodarstva.

Ima li problematičnih stvari? Ne bih rekla problematičnih, ali nisam možda dobro razumjela, ali ne vidim širu reformu pravosuđa. Ide se u reformu katastra i zemljišnih knjiga, ali se ne spominje reforma pravosuđa.

Što HUP zamjera pravosuđu? Efikasnost, dugotrajni procesi, zakon ovisi o sucu. Zakon mora biti jasan za svakoga.

Jedan od značajnijih područja djelovanja na koje se HUP poziva su parafiskalni nameti. Ima li odgovora od strane Vlade po tom pitanju? To je jedna od naših aktivnosti koju u zadnje vrijeme promoviramo i s kojom smo dosta glasni i upozoravamo na problematiku koja tišti gospodarstvo i koči brži razvoj. Ono što nas buni, mi parafiskalne namete pratimo od ministra Šukera, tad ih je bilo 500, kod Linića je bilo 300, sad smo pali na nekih 180. Ne postoji jasan kriterij koji su to parafiskalni nameti. Konkretno, komunalna naknada, prije se smatrala parafiskalnim nametom, sad se više ne smatra. Mi smatramo da ovim popisom nisu svi uključeni, a ako se krene s onima koji najviše opterećuju gospodarstvo, mi ćemo biti zadovoljni. Tu su i lokalne jedinice, koje nisu jednake u svim županijama,

Koliko je po HUP-u stvaran broj parafiskalnih nameta? Našli bismo se negdje na sredini. Činjenica je da se godišnje ubire preko 8 milijardi u proračun. To je veliko opterećenje za gospodarstvo, koje iz svoje primarne djelatnosti to izdvaja.

Čemu uopće parafiskalni nameti? Mi ukazujemo da je nužno smanjenje, ali još je važnija njihova transparentnost. Stičemo dojam da se više koriste za krpanje državnog proračuna, nego što imaju efekta.

Možete li izdvojiti neke od njih? Nisu to samo slivne vode, općenito sve naknade vezane uz vodu su najveći namet, negdje oko pola milijuna se godišnje ubire za to. Razvilo se više institucija oko voda, umjesto da se to pojednostavi, ubire na jednom mjestu, i pojeftini. Ono što smatramo da nije nužno plaćati je doprinos za šume. One su javno dobro, za koje treba skrbiti država. To je ogromno prirodno bogatstvo koje imamo, i kad bi se racionalno gospodarilo, ono bi pomagalo gospodarstvu, a ne ga gušilo. Mi se ne zalažemo za ukidanje svih nameta, ali ne vidim svrhu zašto jedan knjigovodstveni servis, primjerice, treba plaćati turističku članarinu.

Spomenička renta? Isto se tako daje lokalnoj zajednici. Voljeli bismo vidjeti efekt, da je stara jezgra uređenija, da su fasade uređenije, onda ne bi bio problem ni spomeničke rente.

Što mislite o zakonu koji kažnjava poslodavce ukoliko ne zaposle osobe s invalitditetom? To je veoma osjetljiva tema i kad god to poslodavci postavljaju kao temu za razgovor, onda se različito u medijima interpretira. Mi nismo protiv zapošljavanja osoba s invaliditetom, dapače. Ono što je problem jest što se na neki način kažnjavaju poslodavci, umjesto da se stimulira. Recimo u branši ICT teško je naći stručan i obrazovan kadar, i događa se da moraju davati naknadu za ukupan broj zaposlenih. Zakon je rekao da se izuzmu opasna zanimanja i da se na ostatak primijeni 3 posto, međutim taj se zakon ne primjenjuje ni u svim regijama isto. Primjer našeg brodogradilišta Tehnomont u Puli – nije izuzeto niti jedno radno mjesto s posebnim opasnostima, već nas lokalni zavod prisiljava na plaćanje naknade i na mjesta na kojima takve osobe ne smiju raditi, sukladno zakonu o Zaštiti na radu.

Kako je to moguće? To je ekskluzino pravo zavoda koje odlučuje što će izuzeti. S jedne strane imamo jedne zakone koji to sprečavaju i s druge strane zavod koji te zakone ne uvažava.

Čime to rezultira? Brodogradilište plaća previsoku naknadu. Najgore što se nema kome žaliti. Svi u realnom sektoru imamo svoje invalide rada. Moja firma ove godine slavi 60 godina poslovanja. I samim time mi naše radnike zadržavamo u radnom odnosu i danas su drugačiji kriterij što su invalidi rada. S druge strane, imate i medicinu rada, koja kod šećerne bolesti, visokog tlaka, jednostavno naloži poslodavcu da taj radnik više ne smije obavljati svoj posao. Nije tako jednostavno reći da poslodavci ne zapošljavaju. Mi želimo vidjeti da se ta sredstva koja su ubrana pošteno koriste za edukaciju. Zakon se uveo za vrijeme krize kad nije bilo nikakvog zapošljavanja, nepripremljeno, needucirano. Država se trebala pobrinuti, educirati i specijalizirati osobe na tržištu rada i onda omogućiti takav zakon . Isto tako trebamo uvažavati različite regije. Vjerojatno u Zagrebu ima više educiranih, osoba sa završenim studijem, nego što je u pojedinim regijama. Konkretno, kad su nam odbili izuzeti opasno zanimanje, tražila sam od zavoda za što su osposobljene nezaposlene osobe, nisam dobila te podatke. Zavod za zapošljavanje ne daje podatak o stručnoj osposobljenosti. Sve natječaje na koje smo raspisali, nije nam se prijavila osoba s invaliditetom.

Jedna od tema koja se danas spomenula je bila i produženje radnog staža. Je li opravdano da se radi do 67 godina? To je pitanje za javnu diskusiju. Treba vidjeti i prijedlog zakona. Ja se nadam da će, s obzirom da specifična zanimanja puno ranije stupaju u radni odnos i tijekom radnog vijeka u puno mlađoj dobi skupe više iskustva, moći ranije ići u mirovinu. Svi smo mi individue. Netko radi u kancelariji, ali ga i taj posao pod stresom može iscrpiti. Radni vijek se produžuje, ali treba biti realan i znati da se ne može sa 67 godina skakati po skeli ili slično.

Nedavno je najava o privatizaciji podigla prašinu. Spominjala se i Podravka. Dva su pitanja. Prvo, kakav je stav HUP-a oko najava o privatizaciji? i drugo, je li realno da lokalna politika utječe na stvari koje su čisti biznis? Mi smo svakako za privatizaciju, ali netransparentnost, konkretnost i jasno definiranje pojmova su stvari koje nedostaju. Još nismo rekli što su za nas strateške firme. Mislim da je nužno da se konačno stavi na papir što je to od strateškog interesa za RH, da se postigne konsenzus i da je to za vijeke vjekova. Kad dođe bilo koja vlada da se o tome ne debatira. To je u interesu RH, a ne nijedne vlade. Nakon toga, što je nužno da država ima stanove i zgrade koje ne koristi i koji propadaju? Koji je interes naše države tu?

Dodatno je to što prinosi na taj portfelj su zanemarivi. To je apsurdnost naše države. Govorimo o velikom broju nekretnina. Dosad smo mogli sve te nekretnine prodati i mogla je država sagraditi zgrade gdje bi posložila ministarstva i danas se ne bi govorilo o basnoslovnim najamninama za njih. Plaća se najamnina za tuđe nekretnine, a postavljamo pitanje treba li prodati ili ne.

Što se tiče najava privatizacije, jedna je stvar je prodaja nekretnina. Drugo je prodaja udjela u određenim tvrtkama. Koji je stav HUP-a o tome? Po meni je to strateški značajno i ne bi se trebalo dirati. HEP ovisi kako ćemo ga držati, kao cjelinu ili će se dijeliti na strateški interes ili ne. Šume, poljoprivredno zemljište, to treba vidjeti. Za to treba javna rasprava i znanstvenu struku se mora u sve uključiti. Ne može to biti samo politika niti gospodarstvenici. Sve ono što smo govorili da se reforme nisu provodile, da se javna poduzeća ili tamo gdje je većinski vlasnik država ponašaju kao dobar gospodarstvenik, mi danas o tome ne bismo razgovarali.

Hrvatske šume osim što gospodare ogromnim prirodnim resursom, ubiru prilično velike namete od gospodarstvenika. Što je tu problem? Meni je uvijek problem u upravljanju. Znači da nije upravljano u duhu dobrog gospodarstvenika. Imate i dalje država, poput Finske, koja ima jako puno firmi u državnom vlasništvu, ali dobro posluju. Mi dođemo u problem, ne rješavamo ga, ne provodimo reforme, pa prodajemo.

Ima li tu malicioznosti ili je isključivo nemar i loše upravljanje? To više zadire u politikanstvo. Ja bih rekla da Vlada sad ima šansu. Uzalud je sad pričati što smo mogli napraviti. Idemo se okrenuti budućnosti, idemo jasno i transparentno reći da prodajemo sve gdje imamo niske i male udjele Svaka prava vlada će vidjeti isplati li im se dugoročno neke firme prodavati. Treba promisliti, ne treba naprečac donositi odluku. Kad bi to bilo transparentno, da svi možemo pratiti u kojem smjeru to ide, onda bi bilo manje balončića i balona.

Trebaju li političari imati utjecaj, posebice lokalni političaj i marginalne stranke? Kad više njih kolo vodi,onda nema rezultata. Vlada se treba tako postaviti kao da je ona ta koja je vlasnik i donositi odluke. Poticati diskusije, davati im previše pažnje mislim da nije potrebno. Ono što nam nedostaje u RH jest konsenzus, kojega smo imali oko malo pitanja. Nikako da postignemo konsenzus da se gospodarski razvijemo. Ne možemo kao narod shvatiti u kakvoj smo situaciji da smo izašli iz krize, da imamo oporavak, koji je odličan, koji daje optimizam.

Smatrate li da je 2 posto dovoljno ili bi trebali ciljati više? U jednoj razvijenoj zemlji koja je postigla standarde sigurno bi bilo dovoljno, ali zemlji koja je tek izašla iz krize normalno da nije dovoljno. To je dobar start, ali trebamo provesti reforme kako bismo dostigli sve one zemlje EU kojima stremimo.

Kako ocjenjujete prvih 100 dana Vlade? Mi smo jasno rekli prije izbora kad smo postavljali svojih 16 pitanja. Tražili smo da svi znamo što trebamo raditi, da nema puno vremena i da se odmah krene raditi. To se tako nije dogodilo. Bilo je problema oko konstituiranja vlasti, dugo su se dogovarali, teško je bilo ministrima raditi, mislim da je sve skupa predugo trajalo. Današnja sjednica Vlade pokazuje da je valjda to sve iza nas i da sad počinjemo raditi. Bilo je već najava od toga da će se pojednostaviti procedura o povlačenju sredstava iz EU fondova, smanjenju nameta, javne nabave. Ovaj paket koji je danas predstavljen dobar je pomak, ide se ozbiljno, ide se od sutra, sad čekamo da to bude i operativno sprovedeno i da idemo u rezultate.

Spomenuli ste javnu nabavu. Zašto tražite izmjenu Zakona o javnoj nabavi? HUP radi na tome više od dvije godine, HUP ima 30 granskih udruga, u interesu nam je zastupanje interesa svih poslodavaca i na svim mjestima uvijek kao problem iskače javna nabava. Imali smo suradnju i sa prošlom vladom, pogotovo s ministrom prvosuđa, koji je prepoznao elemente koruptivnosti i o tome smo razgovarali.

Što je najveći problem? Hrvatska je uz Rumunjsku i Bugarsku zemlja s najvišom stopom korumpiranosti u javnoj nabavi. To moramo riješiti. Cijeli sustav treba mijenjati. Kad već imamo priliku nešto dorađivati i mijenjati, treba urediti zakon, prenosi N1.

Što se treba mijenjati? I u sadašnjem zakonu postoji i ekonomski najprihvatljivija ponuda, ali se ne koristi. Needucirani kadar, zašto bi se netko opterećivao. Najlakši model, najjeftiniju cijenu. Ali to nije najjeftinije. Imamo primjere u graditeljstvu, gdje se ide s najnižom cijenom, nastradaju kooperanti koji kasnije ne dobiju novac za svoj odrađeni posao. Na takav način kvalitetne firme teško dobivaju poslove, jer ponekad iz očaja idu na to, ali dugoročno gledano, taj posao koji si dobio neće te spasiti. Postoji i slučaj da komisija nije educirana za praćenje cjelokupnoga problema. Problem je u edukaciji i u netransparentnosti. Problem je što komisija izabere proizvođača i zaprima proizvod. Kad se ugovori posao, nema informacije je li kvaliteta isporučena i je li javna nabava polučila efekt.

Je opravdano da se naručuju luksuzna vozila poput ovog natječaja koji je objavio Grad Zagreb? Na to mi ne možemo utjecati, to je na savjesti onih koji idu na takve natječaje. Činjenica je da se godišnje obrne 42 milijarde, godišnje se barem 20 posto namjesti. U javnom sektoru se može raditi što se hoće, nema sankcija, nema odgovornosti u odnosu na realni sektor.

Kakvi su odnosi sa sindikatima? Mi smo članovi GSV-a. Na tom socijalnom dijalogu treba raditi. Imamo i bipartitni sporazum sa Savezom samostalnih sindikata, u što nije uključena Vlada. To je proces koji se sigurno treba razvijati u Hrvatskoj. Dijalog je nužan. Puno stvari se može riješiti na tim sastancima. Ne koristiti medije za osobne interese, nego kad se naučimo ozbiljnom dijalogu, puno toga možemo riještii.

Smatra li HUP sindikate javnih službi partnerom ili kočničarem reformi? Ja dolazim iz realnog sektora i mislim da imamo isti cilj. Obično se sindikati u realnom sektoru jave kad je gotovo, ali oni su dio sustava, znaju što se u firmi događa, znaju koji su prihodi, gdje plasiramo proizvode, po kojoj cijeni možemo prodati. Normalno da štite interese radnika, ali u razgovoru se uvijek nađe rješenje. Javni sektor radi svoju misiju, traže povećanje plaća, međutim, izostavljene su reforme i ne može se sve zasnivati na povećanju plaća.

Kakvo je mišljenje HUP-a o pregovorima Vlade i sindikata o povećanju plaća? To će riješiti Vlada i sindikati. Nešto je potpisano, to treba ispregovarati i dogovoriti i ne može se to ignorirati. Činjenica je da ne možemo reći da su plaće učitelja, liječnika, policajaca zadovoljavajuće, ali vraćamo se na početk, izostale su reforme. Da bi stvarno u javnom sektoru onaj koji radi i trudi se bio nagrađen, treba provoditi reforme. Ne može se sve bazirati na povećanju plaća.

U kojoj mjeri ova Vlada surađuje s HUP-om na otvorenim pitanjima, u odnosu na prethodne? Treba neki protek vremena, mi smo javno govorili, zavisi od pojedinih ministarstava. S nekima smo odlično surađivali, a s nekima baš i ne. HUP je obišao sva ministarstva, nismo stigli možda u 2, otvoreni su za suradnju, sudjelovat ćemo u radnim skupinama, ne bi trebalo biti problema u suradnji. Kad dođu zakoni, onda možemo biti objektivni. Vlada je tek krenula da bi sad govorili da s njom super surađujemo.

Kakva je bila suradnja s prošlom vladom? Puno zakona je išlo iz Ministarstva rada, ministar Lalovac je bio veoma kooperativan. Neću sve nabrajati, da nekoga ne izostavim. Ne možemo reći da prošla Vlada nije ništa napravila, ali ne možemo reći da su to bile čvrste reforme koje bi dovele do rasta BDP-a.

Jeste li je zadovoljni uslugama i podrskom HGK? HGK spada u ministarstvo, to je državno tijelo i obavezna je članarina. HUP je dobrovoljno tijelo i članarina se dobrovoljno plaća. Prostora ima i za jedne i za druge.

Treba li HGK-u biti obvezna članarina? Postoje naznake da bi prijelazom postala dobrovoljna. Većina članova HUP-a smatra da se davanja trebaju smanjiti. U HUP-u ima 30 zaposlenih, u HGK puno više i imaju puno veći budžet. Mi nemamo razvijenu diplomaciju vani, a svi se hvalimo izvozom. Tu vidimo da bi nam HGK mogla pomoći.

You may also like

0 comments