Na taj se način plastično može prikazati pad cijena u domaćoj maloprodaji. A pokazatelji Hrvatske gospodarske komore to su i potvrdili, 2014. će na razini prosjeka godine ostati zabilježena kao prva godina koja se može nazvati deflatornom, s prosječnim padom potrošačkih cijena od 0,2 posto. Na taj su pad ponajprije utjecale niže cijene prehrane i bezalkoholnih pića (za 2,2 posto) te odjeće i obuće (za 4,2 posto) dok je rast cijena alkoholnih pića i duhana (6,2 posto), te stanovanja, vode, energije plina i drugih goriva (za 1,7 posto) ipak zaustavio snažniji pad cijena u prošloj godini. No, vratimo se cijeni namirnica. Kupci sada za istu količinu novca mogu kupovati više proizvoda. Analitičari kažu kako su u prosincu 2014. u odnosu na isti mjesec 2013., primjerice, mliječni proizvodi pojeftinili i za 30 posto, voće za pet, a povrće za šest posto.
S njim se slaže i dr. Boris Crnković s osječkog Ekonomskog fakulteta, koji kaže kako je razlog ove deflacije pojačana konkurencija na tržištu maloprodaje, koja se odigrava nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Drugi razlog za pad cijena vidi kao odgovor na “pad domaće agregatne potražnje koji se događa zbog višegodišnje recesije i činjenice da građani izmučeni recesijom odgađaju kupovine”. I naravno razlog općeg pojeftinjenja vidi u padu cijene nafte. “Prije svega radi se velikim dijelom o uvezenoj deflaciji, jer su cijene sirovina na svjetskom tržištu u stalnom padu. Najbolji pokazatelj za to je pad cijena nafte krajem 2014. koji je značajno povukao cijene prema dolje, iako su cijene energenata uz ostale troškove stanovanja gotovo cijelu godinu držale pozitivnu stopu rasta” mišljenja je Crnković.
Uostalom, šećer, brašno i ulje ubrajaju se u kategoriju burzovnih kategorija – dakle, cijene formiraju neki drugi “veliki igrači”. Za razliku od potrošača, ekonomisti ne vole deflaciju, u slučaju očekivanog pada cijena, potrošači odgađaju kupnju jer očekuju da će u budućnosti proizvodi koje žele kupiti biti jeftiniji. Zbog istog razloga poduzeća odgađaju investicije.
Ono što se u ovu priču ne uklapa je poskupljenje energenata. No, analitičari podsjećaju kako je to redovita situacija na onim tržištima u kojim se događa ili očekuje liberalizacija. Dakle, da bi novi igrači ušli na tržište gdje postoji monopolist (u nas ranije telekomunikacija i električne energije, a sada plina), cijene moraju ići gore, kako bi se stvorilo uvjeta za nove jeftinije ponude. Ali mi smo u izbornoj godini pa ne čudi što se tako za mjesec dana najavljuju niže cijene kilovata struje i kubika plina.
