DARKO DVORNIK O USPJESIMA KOMPANIJE I TRŽIŠTU PLINA

Povodom liberalizacije tržišta plina, stanja vezanog uz energetsku infrastrukturu, ali i uspjeha tvrtke kojoj je na čelu razgovarali smo s uglednim menadžerom u energetici dr.sc. Darkom Dvornikom. 

Dvornik je predsjednik uprave uspješne lokalne plinare Montcogim-plinara d.o.o., koja je postigla izvanredne poslovne i financijske rezultate u proteklom razdoblju, a bio je dio sustava Hrvatske elektroprivrede, ali i član njene uprave.

Pitali smo ga kakva je situacija na tržištu s prirodnim plinom u Europi?

Prirodni plin ima ključnu ulogu u Europskoj uniji u dugoročnoj energetskoj strategiji a tu mislim prvenstveno na tranziciji ka nisko ugljičnoj ekonomiji. Prirodni plin je najbrži i najučinkovitiji rješenje u smanjenju emisije CO2 te predstavlja siguran i pouzdan energent budućnosti. U obnovljivim izvorima energije prirodni plin je dobar partner, jer kad nema sunca niti vjetra, plinske elektrane se vrlo brzo mogu uključiti u elektroenergetski sustav kako bi se osigurala nesmetana isporuka električne energije. Prirodni plin je najčišće fosilno gorivo. Do 60% je manje emisije CO2 u elektranama u odnosu na ugljen, a 70% svjetskih rezervi prirodnog plina nalaze se u ekonomskoj dostupnosti Europe (unutar radijusa 7 000 km).

U 2016. u odnosu na godinu ranije u Europskoj uniji je potražnja za prirodnim plinom kao energentom narasla za 7% što je na najvišem apsolutnoj razini od 2013. godine. Rusija je i dalje najveći dobavljač prirodnog plina u 2016. te je od ukupno uvezenih količina u EU sudjelovala sa 42%. Nakon njih slijedi Norveška s 34 posto, Alžir s 10 posto i LNG 13%. Većina prirodnog plina iz Rusije dolazi preko Ukrajine. Ukupna vrijednost uvoza prirodnog plina na razini EU u 2016. iznosila je 59 milijardi eura.

Zbog izrazito jake zime u zadnjem kvartalu prošle godine te početkom ove godine većina skladišta plina u Europi se ispraznila te je povećana potražnja dovela i do rasta cijene prirodnog plina u tom periodu nakon gotovo dvije godine što je padala. No nije to jedini razlog. Naime energetiku treba promatrati globalno jer jedino tako možemo imati cjelovitu sliku što se događa u energetskom sektoru. Tokovi energije ne poznaju formalne granice među državama niti njihove političke sustave.

Naime temelj određivanja cijene prirodnog plina, uostalom kao i svake druge burzovne robe su ponuda i potražnja. Kada se poveća potražnja ukoliko ponuda ne može reagirati adekvatno na kratki rok dolazi do povećanja cijena. Osim jače zime koja je uzrokovala veću potrošnju plina zbog potrebe grijanja, razlog povećanju cijene su i ispadi nekoliko nuklearnih elektrana u Francuskoj kao i niži uvoz LNG plina na sjeveru Europe jer je bila veća potražnja za njim u Aziji, te nesigurnost oko jednog velikog skladišta plina u Velikoj Britaniji. To i niz drugih činjenica dovelo je do toga da se u četvrtom kvartalu prošle godine povećao jaz između cijene nafte na burzama i cijene plina.

Isporuka plina preko LNG terminala u Europi osnažena su puštanjem u rad novog terminala Dunkirk u Francuskoj koji je započeo s radom 1.siječnja ove godine s tehničkim kapacitetom od 13 milijardi m3 godišnje što je dovoljno za zadovoljenje 20% godišnjih potreba Francuske i Belgije za prirodnim plinom. U 2011. donesena je odluka od strane investitora (EDF,Fluxys,Total) da se krene u izgradnju te je početkom ove godine ovaj LNG terminal pušten u operativnu primjenu. U sam terminal uloženo je 1 milijarda eura, to je četvrti LNG terminal u Francuskoj te drugi po veličini kopneni terminal u Europi i jedini koji je direktno spojen na dva odvojena tržišta- Francusku i Belgiju.

Treba napomenuti da je LNG plin prirodni plin koji je ohlađen na temperaturu oko -163 stupnjeva C kada prelazi u tekuće stanje. Takav plin zauzima 600 puta manje prostora od plina pri normalnoj temperaturi te je zbog toga pogodan za transport preko velikih udaljenosti sve kako bi se povezala mjesta gdje se proizvodi sa mjestima gdje se troši.

Zašto Vlada nije liberalizirala cijenu plina za kućanstva?

U pogledu liberalizacije tržišta plina očekivao sam ove godine da će se konačno liberalizirati tržište plina za kućanstva jer je to dobro i za Vladu i za tržište. Prisjećam se koji su problemi bili dok je Vlada regulirala cijenu goriva na benzinskim pumpama, svako malo po medijima se prozivalo Vladu pa je onda bilo da cijena ne smije preći devet kuna da je to psihološka granica itd. Danas kad je to Vlada prepustila tržištu nitko više ne pita od nas da li je cijena 10 lipa manje ili 20 lipa skuplje, kad je potrebno natoči se gorivo koliko imaš novaca u novčaniku i koliko ti treba i to je to. Tako je i sa električnom energijom-strujom. Nitko više ne proziva i opterećuje Vladu za nešto što ima burzovnu i tržišnu cijenu i na što objektivno ne treba utjecati. Plin za kućanstva je jedino što je država regulira potpuno nepotrebno jer cijena plina ovisi o burzovnim kretanjima odnosno to je nešto što netko mora kupiti po tržišnoj cijeni i na to Vlada ne treba utjecati jer smatram da ima puno pametnijeg i prioritetnijeg posla. To je vrlo nespretno odrađeno početkom ove godine zbog neznanja ljudi koji su tad određivali politiku u energetskom sektoru koji više nisu u Ministarstvu, a mi iz realnog gospodarstva smo se blago rečeno iščuđavali takvim potezima koji su u biti napravili više štete nego koristi.

Foto: Eli Brodić

 

Kako posluje vaša tvrtka gdje ste predsjednik uprave Montcogim-plinara d.o.o.?

Od 35 distributera plinom u Hrvatskoj, mi smo po veličini 5 tvrtka sa značajnim trendom rasta iz godine u godinu. Prošle godine smo završili preko 13 mil. kuna bruto dobiti što je za 440% više u odnosu na dvije godine prije, a pokazatelj profitabilnosti EBITDA nam je 20 mil.kuna. Po produktivnosti smo broj 1. među svim distributerima plina u Hrvatskoj. Postigli smo sjajne rezultate. Radimo kao urica, organizacijski i po poslovnim procesima smo jako učinkoviti. Vlada jedna dobra i poticajna atmosfera to se osjeti kad se dođe kod nas, ali ja uvijek kažem sve to dolazi od glave tj. od vrha. Prvi sam koji će nagraditi ljude, poslati ih na usavršavanje dati im što god im treba ako to zaslužuju ako se posao napravi kako treba.

Od 35 distributera plinom u Hrvatskoj, mi smo po veličini 5 tvrtka sa značajnim trendom rasta iz godine u godinu.

Bitno je da ih sve gledam kroz rezultate i produktivnost, a s druge strane imam dovoljno emotivnog da pobudim u njima interes za posao i da se netko sustavno brine o njima. Kad zapošljavamo ljude manje mi je bitno na kojim pozicijama su bili već što su konkretno napravili dok su bili na tim pozicijama, dakle rezultati. To je jedino mjerljivo. Imamo oko pola milijuna dobiti po zaposlenom. Od nove plinske godine od 1.10. ove godine povećali smo prodane količine plina za preko 75% u sektoru poduzetništva, bit ću skroman i reći ću da smo jako dobri, a možemo mi još više u ovom segmentu. U to sam apsolutno uvjeren, jer poznajem tržište ,odnose, poslovanje, ljude a i imam 20 godina iskustva na upravljačkim pozicijama i u privatnom i javnom sektoru pa sam dosta toga prošao, iskusio, vidio i naučio, a učim i dalje to je stalni proces sve dok postoji osobni izazov.

Uvjeren sam da je naša snaga u ljudima, njihovom iskustvu, znanju, požrtvovnosti. I najbolji avion ako upravlja neznalica neće daleko doći. Imamo znanje, i vrlo dobar glas nas prati na tržištu kao korektnog i fer partnera i to nam je primarni cilj da gradimo dugoročni partnerski odnos sa našim kupcima. Često komuniciramo sa našim većim kupcima te im savjetujemo kada da idu u nabavku plina za svoje potrebe jer je jako bitno vrijeme ugovaranja budući da se cijena plina mijenja iz dana u dan. Također nudimo i razne dodatne opcije kupcima u razgovoru sa njima primjerice da fiksiramo cijenu pa ako ta cijena bude niža u sljedećem dogovorenom razdoblju da onda dobiju tu nižu cijenu , a ako poraste da ostane ona cijena koju su fiksirali. Ima puno modela, trebao bi cijeli jedan intervju samo na tu temu. Bit svega je biti korektan partner prema kupcu, i omogućiti mu najpovoljniju cijenu za prirodni plin što kod velikih kupaca znači jako mnogo jer ga obično koriste u nekoj proizvodnji čime i njihov finalni proizvod postaje konkurentan.

Radili ste u HEP-u i bili u upravi kako vam se sad čini stanje u HEP-u?

Ja sam došao u vrijeme kada je bila velika nelikvidnost, izbila je globalna financijska kriza, a HEP-u kao jednom velikom i složenom sustavu trebalo je vremena da se prilagodi tome. Plaćanja su kasnila i po devet mjeseci, bilo je sušno razdoblje pa je bila znatno manja proizvodnja iz naših hidroelektrana koje su najjeftiniji izvor energije, pa je veliki odljev financijskih sredstava bio usmjeren na uvoz struje što je bio veliki izazov kako nastaviti sa planiranim investicijama i razvojem. HEP je primarno inženjerska tvrtka gdje je sve podređeno maksimalnim tehnički kvalitetnim rješenjima i realizaciji plana investicija. Ono što sam ja pokušao promijeniti je da se osvijesti da postoji tržište i kupci te da je također jako bitna naplata naših potraživanja te sam uveo jasne kriterije koji projekti imaju prioritet u smislu bržeg povrata investicija te sigurnosti opskrbe. Uvijek treba polaziti od toga da su sredstva ograničena te da je bitno postaviti kriterije koji projekti imaju prednost u ekonomskom i tehničkom smislu kako bi se za istu količinu novaca napravilo više. HEP ima odličan proizvod – struju i može vrlo biti konkurentan zbog proizvodnog portfelja koji ima a to su hidroelektrane, nuklearna elektrana i po potrebi termoelektrane. Nažalost od uspostave Hrvatske države napravila se samo jedna mala hidroelektrana Lešće a mnogo projekata je pokrenuto i utrošena su znatna financijska sredstva ali nisu realizirani zbog neadekvatnih ljudi i čestih promjena politika i uprave. Država je samo u protekle dvije godine na ime dividende isplaćeno 1,4 milijarde kuna, a dolazi i suša već sad se osjeti smanjenja proizvodnja iz vlastitih hidroelektrana za oko 30% te je svakako važno već sad poduzeti mjere da se optimira poslovanje. Tu je bitna uloga države da postavi stručne ljude sa managerskim iskustvom na transparentan način zada im ciljeve i da kroz realizaciju ciljeva prati njihov rad. To je jedini jamac uspješnosti HEP-a, stručni i kvalitetni zaposlenici.

Kako vidite daljnji razvoj plinskog tržišta u Hrvatskoj?

Što se tiče okrupnjivanja tržišta to je neminovan proces jer je tržište plina u Hrvatskoj premalo za 35 distributera plinom i desetinama opskrbljivača. Slijedi nam isti proces kao i u telekomunikacijama čiji sam ja aktivni sudionik i kreator bio od početka, zatim tržišta električne energije, a sad to očekuje i okrupnjavanje tržišta plina odnosno distributera plinom sa svojim plinskim infrastrukturama. No taj proces će biti jako spor jer se radi o 35 monopola odnosno posebnih tvrtki većinom u vlasništvima različitih lokalnih uprava i samouprava gdje lokalna politika određuje što je dobro za njih, za razliku od tržišta telekomunikacija gdje ste imali jednog monopolistu kao i na tržištu električne energije. Proces će biti spor i dugotrajan i ne bi me čudilo da traje barem sljedećih 10 godina, a možda i više.

Mi smo potpuno privatna tvrtka od početka rada a poslujemo već 20 godina sa talijanskim partnerom koji ima manjinski udjel u tvrtki. Geografski smo drugi po veličini jer imamo šest koncesijskih područja sa našom plinskom mrežom i priključcima preko 500 km a to su: Sveta Nedelja, Karlovac, Sisak, Jastrebarsko, Pleternica i Stupnik te još nekih dodatnih općina u svakoj od tih koncesijskih područja. Koliko mi je poznato još je dvoje distributera u većinskom su privatnom vlasništvu, dok su ostali u potpunom ili većinskom vlasništvu lokalnih uprava i samouprava što im otežava proaktivnost na tržištu opskrbe plinom gdje je jako žestoka konkurencija te se često i ne biraju sredstva da se preuzme kupac. Nudimo prirodni plin po cijeloj Hrvatskoj. Česte su i prijevare prema kupcima od pojedinih opskrbljivača na način da ih se krivo informira te da im se naplaćuju penali zbog raskida ugovora ili isteka ugovora za koje nema realne osnove. Nedavno sam informiran da se na našim koncesijskim područjima pojavljuju vanjski akviziteri od jednog opskrbljivača koji obilaze stambene objekte i koji se predstave da su iz plinare te da su došli očitati brojilo pa onda pričaju svakakve laži da je njihovoj tvrtki europska unija naredila da preuzmu naše kupce itd. To su obično neki studenti koji dobiju po potpisanom ugovoru 50 ili 100 kuna bez obzira što naprave u biti štetu ugledu samog opskrbljivača plinom za kojeg rade jer prevareni kupac je najveća kazna. To je meni nepojmljivo i to je vrlo kratkog vijeka. Ne može se graditi dugoročni odnos na tržištu na taj način u to sam potpuno uvjeren. Ali svatko bira svoj put. Zato postoje uspješne i neuspješne tvrtke.

Foto: Eli Brodić

Što je sa našim LNG terminalom odnosno plutajućim LNG-om?

Dokle god bude politika upravljala s time neće se ništa desiti. To je pitanje tržišta i ekonomije, ali naravno i energetske diverzifikacije i sigurnosti. Mi već pričamo desetak godina o tome, a nismo de facto napravili ništa. To je tzv. bijeli slon koji se koristio u raznim politikama kao i mnogi drugi da se govori o mega projektima, a da se na kraju uopće ne realiziraju.

U biti kao i u puno slučajeva politika je mazala oči svojim građanima biračima sa puno takvih projekata kao da se nešto radi, tako da je ovaj projekt jedan od stotine sličnih velikih projekata o kojima se puno mjeseci i godina pričalo i na kraju nije ništa od toga bilo.

U međuvremenu druge zemlje nas ne čekaju nego grade LNG terminale pa nije ista situacija imati terminal prije pet godina ili za 7 godina od danas. Mi smo dobri koliko smo konkurentni u odnosu na druge zemlje, mi nismo dovoljni sami sebi. Tako je i u svim drugim djelatnostima.

Suludo je očekivati da će Vlada izgraditi LNG terminal.

Tržište pronađe način kako uravnotežiti ponudu i potražnju, nitko neće čekati nas. Dakle, suludo je očekivati da će Vlada izgraditi LNG terminal. Prvenstveno morate imati tržište za te količine u duljem roku, onda energetske kompanije koje bi bili investitori i dioničari te tvrtke a koji bi ujedno osigurali i tržište. Pa valjda ne želimo model rukometnih dvorana koji se pokazao katastrofalnim i na kraju potpuno promašenim i skupim.

Pa sjetite se da za Arenu Zagreb do 2036.godine i Grad Zagreb i država, dakle mi, plaćamo godišnju zakupninu od 7,2 mil.eura plus operativni troškovi koji su preko 10 mil.eura godišnje itd. Uspješan model izgradnje LNG terminala mora prvenstveno imati tržište, investitore koji žele uložiti i osigurati prodaju odnosno plasman tog plina. Sve ostalo je nerealno i uvijek se ista priča ponavlja već niz godina.

You may also like

0 comments