Danas proglašenje neovisnosti Katalonije

Španjolska se u utorak bliži nepoznatom: mogućoj deklaraciji nezavisnosti Katalonije, jedne od najbogatijih pokrajina u zemlji, s mogućim odvajanjem od Madrida što bi imalo nesagledive posljedice koje brinu Europu.
Katalonci, podijeljeni gotovo u jednakim dijelovima oko odcjepljenja, i čitava zemlja imaju samo jedno pitanje na umu: hoće li Carles Puigdemont, separatistički predsjednik, jednostrano proglasiti nezavisnost svoje regije kao što prijeti, odugovlačiti ili ustuknuti?

Nekadašnji novinar, 54-godišnjak, pristaša nezavisnosti od najmlađe dobi, mora odgovoriti na pitanje u govoru pred katalonskim parlamentom u 18 sati tijekom kojega bi trebao iznijeti posljedice referenduma o samoodređenju od 1. listopada koji je španjolski ustavni sud proglasio nelegalnim.

Po više španjolskih medija, Puigdemont je svoj govor pisao i prepravljao čitav ponedjeljak, okružen savjetnicima, rastrgnut nesumnjivo između pristaša neosporna odlaska i onih koji strahuju da će rješenje, nezavisnost, na kraju biti gore zlo od pokroviteljstva Madrida.

“Basta! (Dosta!)”, poručile su mu i stotine tisuća Katalonaca protivnika nezavisnosti na velikom prosvjedu u nedjelju.

Istu je riječ u ponedjeljak upotrijebila glavna udruga poslodavaca nakon što je šest od sedam katalonskih tvrtki koje kotiraju na burzi odlučilo premjestiti svoje sjedište izvan regije.

Tko je aktualni katalonski predsjednik?

Hoće li ili neće proglasiti neovisnost Katalonije? Svi pogledi uprti su u separatističkog predsjednika te španjolske regije, Carlesa Puigdemonta, koji bi lakomislenim proglašenjem neovisnosti mogao ostvariti svoj dječački san.

Bivši 54-godišnji novinar u očima je svijeta simbol katalonskog pokreta za neovisnost, koji je dobio 47,7 posto glasova na regionalnim izborima 2015. godine.

Ekonomski krugovi govore o “efektu Puigdemont” kada govore o poduzećima koja bježe iz regije.

“Puigdemont u zatvor”, traže pobornici jedinstvene Španjolske, strahujući da će jednostrano proglasiti neovisnost.

Kako razumjeti tu odlučnost čovjeka sretno oženjenog Rumunjkom, oca dviju djevojčica, koji tvrdi da se ne boji uhićenja?

– Preživio automobilsku nesreću –

U biografiji objavljenoj 2016., njegov prijatelj novinar, Carles Porta, opisao ga je kao “časnog i žilavog” čovjeka, oduvijek pobornika neovisnosti kojeg krasi karakter “trkača na duge staze”.

“Ima tu kvalitetu (ili manu): tvrdoglav je”, rekao je Porta.

Želeći ostati anoniman, jedan njegov katalonski protivnik ga kritizira tvrdeći da “nema velik intelektualni kapacitet”, ali da od 16. godine ima “neovisnost u krvi” i gaji “radikalna uvjerenja.”

Sudbina mu se promijenila u siječnju 2016. kada je bio pozvan da predvodi šaroliku koaliciju separatista, odlučnu da 7,5 milijuna Katalonaca povede prema neovisnosti.

Gradonačelnik Girone (98.000 stanovnika) od 2001., kao katalonski zastupnik zamijenio je neočekivano drugog konzervativca na čelu regije: Artura Masa, čiji su profil “svježeg” obraćenika na separatizam i politike štednje naljutili pobornike neovisnosti na krajnjoj ljevici.

Mas mu je ostavio teško nasljeđe: ono neprijatelja broj jedan španjolske vlade konzervativca Mariana Rajoyja.

Rajoy i Puigdemont ipak imaju nešto zajedničko, a to je da su obojica u mladosti preživjeli teške automobilske nesreće. Rajoyu su ostali ožiljci ispod brade, a Puigdemontu na usnici i čelu, što skriva šiškama.

Carles Puigdemont rođen je 1962. u obiteljskoj kući u Ameru, selu u Pirenejima, stotinjak kilometara od Barcelone i njezinih elita.

Sin i unuk skromnih slastičara, drugi od osmero djece, imao je samo devet godina kada je poslan u internat gdje je “naučio biti borac”, navodi Porta.

Španjolski diktator Francisco Franco umro je kada je Carles imao 13 godina.

Jako privrženom katalonskom jeziku i zaljubljeniku u povijest, kao tinejdžeru mu se usjekla u pamćenje okrutna represija u Kataloniji nakon građanskog rata.

Godine 1980., pridružio se konzervativnoj i nacionalističkoj stranci Demokratska konvergencija Katalonije Jordija Pujola, koji je s Madridom dogovorio veću autonomiju za regiju.

Zaposlivši se 1982. kao redaktor u nacionalističkom listu Punt Avui, napredovao je do glavnog urednika, kombinirajući novinarstvo i militantnost.

Pobornici katalonske neovisnosti među ljudima njegova profila tada su bili rijetkost.

U ljeto 1991. proučavao je slučaj Slovenije, koja je nakon zabranjenog referenduma proglasila neovisnost od bivše Jugoslavije nakon čega je uslijedio kratki oružani sukob.

U godinama koje su slijedile, zagovarao je proširenje socijalne baze pokreta za neovisnost, u nenasilnom Gandhijevom stilu: “Ne brzati, nego učiniti to dobro”, navodi njegov biograf.

Vičan novim tehnologijama i dobar govornik engleskog, francuskog i rumunjskog, osnovao je također katalonsku novinsku agenciju, novine na engleskom o Kataloniji i predsjedao udruženjem općina za neovisnost. “Ima dobar smisao za nastupe u javnosti i zna koristiti medije”, istaknuo je politolog Anton Losada.

– Obećana zemlja –

Već pet godina velikim se prosvjedima od Madrida traži referendum o samoodređenju Katalonije. Dio Katalonaca zahvalan mu je što je održao obećanje i organizirao referendum 1. listopada, koji je vlada u Madridu zabranila i koji je protekao uz policijsko nasilje. Na referendumu je 90,18 posto birača glasalo za neovisnost, a odziv je bio 43 posto.

Druga strana upozorava da je riječ o “demokratskoj prijevari” kojom se želi dati legitimitet proglašenju neovisnosti i predbacuje mu da je stvorio vlastitu realnost i okrenuo leđa drugoj polovici regije koja je protiv neovisnosti.

Politolog Joan Botella smatra da lakomisleno srlja u nepoznato: “Puigdemont vjeruje da mu je sudbina da povede Katalonce u obećanu zemlju, ali uopće ne ostavlja dojam da je fanatičan vizionar kakvim ga opisuju u Madridu”, rekao je.

No, Puigdemontov tim ga je ohrabrio da ustraje, s velikim prosvjedom predviđenim blizu parlamenta. O budućnost pokrajine velike poput Belgije, sa 7,5 milijuna stanovnika, ali i sudbini čitave zemlje odlučuje se u utorak navečer tijekom govora, pred zabrinutim pogledom ostatke Europe, potresene Brexitom iz 2016.

Službeni dnevni red sjednice katalonskog parlamenta usredotočen je na “političku situaciju” nakon “referenduma” na kojem katalonski separatisti tvrde da su pobijedili s 90 posto glasova i stopom sudjelovanja od 43 posto.

Carles Puigdemont mogao bi odabrati i srednji put, “odgođenu deklaraciju nezavisnosti”, ili se zadovoljiti simboličnom proklamacijom, navodeći hitnost dijaloga, i aktivirati postupak u etapama, da ne bi izgubi obraz.

Zadnje riječi na tu temu dolaze iz dokumentarca emitiranog u nedjelju na katalonskoj javnoj televiziji u kojem Puigdemont ponavlja da će, u nedostatku posredovanja, pristaše nezavisnosti učiniti “ono što smo došli napraviti”.

U Madridu šef konzervativne vlade Mariano Rajoy upozorio je da bi u slučaju jednostrane deklaracije nezavisnosti mogao zahtijevati ukidanje autonomije pokrajine, mjeru koja nikada nije primijenjena u toj iznimno decentraliziranoj parlamentarnoj monarhiji.

Ima i druge instrumente na raspolaganju, jer je već preuzeo kontrolu nad financijama pokrajine u rujnu. Može uvesti i ublaženo izvanredno stanje koje bi mu omogućilo da djeluje ukazima.

Poljuljano katalonsko gospodarstvo

Politička nesigurnost uzrokovana težnjom za neovisnošću potaknula je nekoliko velikih kompanija da premjeste pravno sjedište iz Katalonije u druge dijelove Španjolske, posredno utječući i na male tvrtke i na štedne račune građana te regije.

Mogućnost osamostaljenja Katalonije je već potaknula banke Sabadell i CaixaBank da presele pravno sjedište u druge dijelove Španjolske, podsjeća AFP.

Početkom tjedna pridružile su im se i tvrtka za razvoj nekretnina Colonial i operater sustava naplate cestarina Abertis, najavljujući selidbu sjedišta iz bogate regije na sjeveroistoku Španjolske.

Odluku su donijele neposredno uoči govora predsjednika te regije Carlesa Puigdemonta u katalonskom parlamentu, u kojem bi on prema nadanjima separatista mogao jednostrano objaviti neovisnost Katalonije, napominje francuska novinska agencija.

Puigdemont bi trebao održati govor u parlamentu danas u 18 sati.

Katalonija ima 7,5 milijuna stanovnika a površinom je gotovo izjednačena s Belgijom. Generira oko petine španjolskog bruto domaćeg proizvoda (BDP) i četvrtinu izvoza.

Sjedište je također 40 posto velikih kompanija, odnosno onih koje zapošljavaju više od 200 radnika, napominju stručnjaci.

U slučaju da proglasi neovisnost, katalonski BDP bio bi otprilike izjednačen s onim Portugala odnosno Finske.

Kako navodi AFP, nesigurnost zbog budućnosti Katalonije počela je utjecati i na male tvrtke, što se počelo očitovati u slabijem interesu za kupnju imovine.

Klijenti katalonskih banaka počeli su strahovati za svoje štedne uloge nakon što su banke premjestile svoja pravna sjedišta.

Mnogi Španjolci još se sjećaju kako se Banco Popular našao na rubu stečaja da bi ga potom kupila konkurentska banka Santander. Tako su pojedini klijenti katalonskih banaka prebacili svoj novac drugamo, navodi profesor ekonomije s madridskog sveučilišta UNED Juan Fernando Robles.

“Neki klijenti su preselili svoj novac iz Katalonije u poslovnice iste banke izvan te regije a neki su prebacili svoje štedne uloge u druge banke”, kaže Robles.

Predsjednik moćne regionalne lobističke organizacije Cercle d’Economia Juan Jose Brugera prilikom sastanka tijekom vikenda apelirao je na Puigdemonta da ne objavljuje neovisnost i da vodi računa o gospodarskim posljedicama, doznaje AFP od izvora iz te lobističke udruge.

Najveće udruženje poslodavaca u Kataloniji Foment del Treball u ponedjeljak je u priopćenju upozorilo da bi proglašenje neovisnosti regiju moglo odvesti u ‘gospodarsku insolventnost’.

Pojačavajući pritisak na Puigdemonta, iz kompanije Abertis objavili su u ponedjeljak da sele sjedište u Madrid “zbog pravne nesigurnosti koju generira politička situacija u Kataloniji”.

Prema referentnom burzovnom indeksu Ibex 35 koji obuhvaća dionice španjolskih kompanija s najvećim prometom na burzi, samo još biofarmaceutska tvrtka Grifols ima sjedište u Kataloniji.

U slučaju otcjepljenja Katalonije, promjena sjedišta tvrtkama omogućava ostanak u eurozoni i plaćanje poreza španjolskoj državi a ne novonastaloj katalonskoj poreznoj upravi.

“Kompanije razmišljaju ovako: ‘ako se iznenada nađemo na teritoriju koji nije u sastavu eurozone, pravna sigurnost nam više nije zajamčena, porezi će predstavljati problem, zato odlazimo'”, tumači ekonomist francuske banke Natixis zadužen za južnu Europu Jesus Castillo.

You may also like

0 comments