[vc_row][vc_column width=”1/3″]Dočekali smo i danima najavljivanu tematsku sjednicu saborskog Odbora za gospodarstvo o postupku izvanredne uprave u Agrokoru. Saborsko “rešetanje” povjerenika Ante Ramljaka i podpredsjednice Vlade Martine Dalić, međutim, nije odviše pomoglo dodatnom rasvjetljavanju kontroverzi koje opterećuju procese u Agrokoru, barem ne u kontekstu mogućih sankcija za Ramljaka i Dalić, koja je prvi put jasno poručila kako je upravo ona autor lexa.[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Dapače, dojam je da je ta politička inicijativa (kao i mnoge slične akcije dosad) samo razvodnila postojeće optužbe.
Ukratko, nakon te sjednice njihove pozicije u smislu konačne odluke premijera Andreja Plenkovića u najmanju ruku se nisu pogoršale.
To vrijedi i za Ramljakovo ‘korizmeno posipanje pepelom’ kroz priznanje da procedura “nije bila savršena i da je u datom trenutku napravio milijun grešaka”, no da se pritom ne smiju zaboraviti okolnosti u kojima se krenulo u postupak izvanredne uprave.
Ramljak i Dalić imali su dovoljno vremena za pripremu i “treniranje” svog nastupa, a pretpostavlja se da je saborsku polemiku premijer imao na umu i u kalkuliranju s objavom konačne odluke i nalaza “detaljne analize”, piše Poslovni.hr. [/vc_column][/vc_row] Dotad, Ramljak očito planira daljnje korake, pa je tako najavio i da (ostane li) uskoro planira svojevrsni “mini Dayton” vjerovnika sve dok se među njima ne pronađe potreban zajednički nazivnik oko konačnog rješenja, od izbora stalnog vjerovničkog vijeća do samog plana nagodbe.
Uvjeren je kako bi se na taj način moglo doći do prijedloga nagodbe koji bi se usuglasio na razini (stalnog) vjerovničkog vijeća i za koji bi se ročište i glasovanje moglo upriličiti već sredinom lipnja. A podcrtavajući kompleksnost i jedinstvenost slučaja Agrokor, rekao je kako bi to ročište zbog broja vjerovnika zahtijevalo i teren poput Arena centra. Sve u svemu, i iz njegova jučerašnjeg istupa jasno je da nastavak procesa restrukturiranja odnosno sklapanja nagodbe podrazumijeva ozbiljan remont postojećeg nacrta ili, kako ga u novije vrijeme zovu iz samog Agrokora, kontura.
Za taj postupkovni “rikverc”, čini se, najzaslužniji je Trgovački sud sa zauzimanjem čvršćih stajališta oko pojedinih ključnih točaka tog procesa: od inzistiranja na stalnom vjerovničkog vijeću u davanju suglasnosti na prijedlog nagodbe, pa do pitanja prava glasa u odlučivanju o nagodbi u smislu tretmana namirenih tražbina. Ekonomski analitičari uglavnom ističu da je od dnevno-političkih epizoda poput jučerašnje sjednice Odbora mnogo važniji nastavak procesa. Premijer će pokazati je li Ramljak izgubio povjerenje, ali pregovaračka moć svakako mu je umanjena, ističu. Konzultant Dragan Munjiza smatra da je proces izvanredne uprave djelomično ‘kontaminiran’, ali očekuje da će Ramljak ostati povjerenik jer je “interes Agrokora iznad trenutačne krize”.
Najavom ‘mini Daytona’, što je drugo ime za razgovore i pregovore s vjerovnicima od idućeg tjedna, rekao je i da će Agrokor biti mješavina domaćeg i stranog kapitala. Prema ekonomskom analitičaru Damiru Novotnyju, o nastavku procesa i o konačnom obliku nagodbe odlučivat će konsenzus između najvećih vjerovnika, stranih i domaćih kreditora. Konsenzus svih vjerovnika je vjerojatno nemoguć, kaže, a “veliki vjerovnici postići će prije dogovor nego brojni mali dobavljači”. Izostanak strateškog preustroja njegova je glavna zamjerka ovom procesu. Ne vidimo, kaže, što će biti s Beljem, PIK-om Vrbovec, Vupikom, PIK-om Vinkovci, a to su važni kapaciteti za lokalnu poljoprivrednu proizvodnju.
“Bojim se da konačan rezultat neće biti kako se očekivalo. Spašeni će biti dijelovi koji su ionako vitalni, ali ne i poslovna infrastruktura važna za cijeli Istok Hrvatske. Sve se fokusiralo na maloprodajne operacije koje su neučinkovite u odnosu na konkurente”, kaže Novotny. Nagodba će se, podsjeća Munjiza, izglasavati dvotrećinskom većinom, a nakon toga jedini alat da se zaštite domaća proizvodnja i mali dobavljači po njemu je u sferi političkih odluka.
Dok je po njemu najbolje rješenje otpis dijela potraživanja, uz plaćanje ostatka ili u vlasništvu ili u ratama kroz 10-ak godina, pojedini pravnici smatraju da nema opravdanja da se nužno nudi ili namirenje ili pretvaranje u kapital. Tako odvjetnik Mićo Ljubenko koji zastupa niz dobavljača tvrdi da se svima može ponuditi namirenje uz opciju da potom, u formi dokapitalizacije, tko želi pretvori nagođenu tražbinu. Sadašnjim pristupom ‘ili-ili’, kaže, nepotrebno se dovode u nepovoljan položaj dobavljači međusobno jer je logično da svi ne mogu imati isti interes.
Time se dobavljači dovode u međusobnu koliziju da jedni moraju drugima popustiti, ističe Ljubenko.
Relevantnijim drži pitanje o čemu će vjerovnici s dužnikom sada u mini Daytonu pregovarati kad se ne zna tko treba biti temeljem nagodbe dužnik – je li to sadašnji dužnik, ili nova kompanija, ili oboje u nekoj opciji – te koji je predviđeni rok isplate. Jer, o tome ovisi i koliko je prihvatljiva visina otpisa, kao i što od prava i imovine ulazi u novu moguću kompaniju te koji je njen bonitet.
On smatra da je dužnik trebao predložiti nacrt nagodbe koji se zatim pregovara i daje Vjerovničkom vijeću na odobrenje, a ne obratno, prvo se pregovara, bez podloge u prijedlogu samog dužnika. (Poslovni.hr)
