Analiza tjedna
Na svjetskim tržištima nafte prošloga je tjedna zabilježen vrlo umjereni rast cijena, dok su analitičari podijeljeni u pogledu budućeg smjera tržišta. Cijena barela na londonskom tržištu porasla je za 0,3 posto, dosegnuvši 70,58 dolara, dok je cijena na američkom tržištu porasla za 0,2 posto, na 67,18 dolara. Iako su cijene zabilježile blagi rast, opći je trend već nekoliko tjedana stagnacija cijena nafte, što ukazuje na dublje globalne ekonomske izazove i geopolitičke napetosti.
Jedan od ključnih čimbenika koji potiču nesigurnost na tržištu nafte jest trgovinski rat koji predsjednik SAD-a Donald Trump vodi na više frontova. Početkom prošloga tjedna na snagu su stupile carine od 25 posto na uvoz čelika i aluminija u SAD, a Kanada i Europska komisija već su najavile protumjere. Europska komisija najavila je carine od 50 posto na uvoz američkog viskija, dok je Trump zaprijetio carinama od 200 posto na uvoz europskih vina i alkoholnih pića. Uz to, Kanada prijeti uvođenjem dodatnih naknada na cijenu struje koju izvozi u sjeverni dio SAD-a. Ove trgovinske napetosti dovode do jačanja inflacije, što negativno utječe na međunarodnu trgovinu i gospodarski rast, a posljedično i na potražnju za energentima.
Nadalje, tržišni sudionici pozorno prate razvoj situacije u Ukrajini, s ciljem da se izbjegne eskalacija sukoba. Ukrajinski predstavnici prihvatili su prijedlog SAD-a o 30-dnevnom primirju, a predsjednik Rusije, Vladimir Putin, izjavio je da bi primirje trebalo biti uvod u trajni mir. Međutim, analitičari smatraju da rat neće biti okončan uskoro, što dodatno podupire geopolitičke napetosti koje izazivaju nesigurnost u opskrbi naftom.
S druge strane, ponuda nafte na tržištu nastavlja rasti, što dodatno opterećuje cijene. Prema izvještaju Međunarodne energetske agencije (IEA), globalna ponuda nafte premašuje potražnju za 600.000 barela dnevno, što je potaknulo smanjenje procjena o globalnoj potražnji za naftom. IEA, zajedno s najvećim svjetskim trgovcima naftom, upozorava na prekomjernu proizvodnju, koja bi mogla izazvati daljnji pad cijena. Torbjörn Törnqvist, predsjednik Gunvor-a, izjavio je za Bloomberg da industrija sada “prekomjerno buši”, stvarajući previše ponude u odnosu na realnu potražnju.
Sjedinjene Države i dalje prednjače u proizvodnji nafte, a prema procjenama Američke energetske informacijske agencije (EIA), očekuje se da će SAD povećati proizvodnju na 13,6 milijuna barela dnevno, što će dodatno učvrstiti njihov status najvećeg svjetskog proizvođača. U isto vrijeme, članice OPEC-a, poput Kazahstana i Nigerije, također su povećale svoju proizvodnju, što doprinosi prekomjernoj ponudi na tržištu. Analitičari upozoravaju da bi OPEC+ mogao povećati proizvodnju od početka travnja, što će dodatno utjecati na cijene nafte.
Na strani potražnje, zabrinutost izaziva trgovinska politika predsjednika Trumpa, osobito u vezi s carinama na čelik i aluminij, koje bi mogle poskupjeti proizvodne troškove za naftnu industriju. Iako je utjecaj tih carina na samu cijenu nafte relativno umjeren, negativan utjecaj na gospodarstvo mogao bi dugoročno smanjiti potražnju za naftom. Osim toga, predviđa se da bi ove godine moglo doći do smanjenja kapaciteta rafinerija u SAD-u za oko 400.000 barela dnevno, što bi moglo povećati zalihe nafte na tržištu.
Analitičari poput Russella Hardyja, izvršnog direktora Vitola, upozoravaju da bi cijene nafte mogle pasti u rasponu od 60 do 80 dolara po barelu, s mogućnošću da West Texas Intermediate padne ispod 60 dolara po barelu, ali ne za dugo. Ove procjene ukazuju na potencijalnu korekciju cijena zbog prekomjerne proizvodnje, što bi moglo pomoći tržištu da se prilagodi stvarnoj potražnji.
Iako trenutne prognoze ukazuju na višak ponude, neki analitičari smatraju da bi tržište nafte moglo iznenaditi. Jeff Currie, bivši analitičar Goldman Sachsa, sada u Carlyle-u, smatra da je globalna trgovina naftom dosegla svoj vrhunac 2017. godine, te da će se s porastom obnovljivih izvora energije smanjivati potreba za fosilnim gorivima u međunarodnoj trgovini. Međutim, izvještaj JP Morgana suprostavlja se ovom stajalištu, napominjući da prijelaz na obnovljive izvore energije napreduje sporo i da je još uvijek u fazi linearne promjene, s udjelom obnovljivih izvora energije u globalnoj potrošnji koji raste za samo 0,3% do 0,6% godišnje.
Nadalje, prema tvrdnjama šefa IEA-a, postoji potreba za većim ulaganjem u sektor nafte i plina, usprkos ranijim prognozama o ubrzanom prijelazu na obnovljive izvore. IEA sada naglašava potrebu za većim investicijama u proizvodnju nafte i plina, što pokazuje da tržište još uvijek ovisi o fosilnim gorivima, iako se energija iz vjetra i sunca sve više prepoznaje kao alternativa.
Cijene nafte trenutno su pod velikim utjecajem nesigurnosti u globalnoj trgovini, prekomjerne proizvodnje i geopolitičkih napetosti. Unatoč stagnaciji cijena, tržište ostaje pod pritiskom jer ponuda nastavlja premašivati potražnju, dok trgovinski ratovi i carinske politike prijete dodatnim negativnim učinkom na potražnju. Dok se geopolitička situacija i gospodarski faktori nastavljaju razvijati, tržište nafte moglo bi svjedočiti daljnjim korekcijama cijena, ovisno o tome hoće li se proizvodnja smanjiti ili će potražnja neočekivano porasti.
Analitičari, međutim, ostaju oprezni i ističu da prognoze i procjene često nisu precizne, što znači da bi tržište moglo iznenaditi, bilo pozitivnim ili negativnim pomacima u cijenama.
