[vc_row][vc_column width=”1/3″]Izgladnjeni radnici postaju fizički preslabi za obavljanje teških poslova, a velike rafinerije u kojima su zaposleni bi trebale održavati ekonomiju Venezuele na životu?[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Pablo Ruiz (55), radnik rafinerije u Puerto La Cruzu u Venezueli, koji radi na bojanju naftnih cijevi zaštitom od hrđe, svjedoči kako je njegova plaća otprilike 50 centi tjedno, što nije dovoljno za pristojan obrok. Ovisi svakih 45 dana o pomoći venezuelanske vlade. [/vc_column][/vc_row]

Opća glad postaje uzrok sve brže propasti venezuelanske naftne industrije, piše Bloomberg, radnici postaju preslabi za obavljanje fizičkih poslova. Djeca doslovno umiru od izgladnjelosti, a odrasli kopaju po smeću u nadi kako će naći ostatke za preživljavanje. Hrana postaje važnija od zaposlenja, radnici daju otkaze, a teško je zaposliti novog gladnog čovjeka.

Venezuela, socijalistička autokracija, koja je u prošlosti bila najnaprednija zemlja Južne Amerike danas se mora nositi s ekonomskom propasti. BDP im je pao za 40 posto od 2013. godine. Nacionalna naftna kompanija, iako je nakon korupcijskih skandala doživjela rekonstrukciju, bilježi pad proizvodnje od 50 posto u posljednjih desetljeće i pol. Najveći razlozi za propast nalaze se u nedostatku novca za održavanje infrastrukture te sredstava za daljnja istraživanja koja bi povećala razinu proizvodnje.

Tri različite ankete o zdravlju nacije daju zabrinjavajuće rezultate, u posljednjih je godinu dana 64 posto stanovništva te zemlje izgubilo prosječno 11 kilograma, a 61 posto ispitanika kažu kako idu na počinak gladni.

Prema statistikama Bloomberga pokrajina s najviše nafte i naftne industrije u Venezueli je Puerto La Cruz. Nacionalna naftna kompanija je desetljećima bila smatrana kao najbolje zaposlenje u ovoj petrodržavi. Danas, prostorije kompanije zjape prazne, a djeca gladuju. Radnici napuštaju posao kako bi bježali iz zemlje ili postali farmeri. Riskiraju ostajati bez mirovina, jer im državna birokracija ne daje dopuštenje za odlazak. Madurov režim prijeti uhićenjem svakome tko da otkaz. Službenu izjavu kompanije ili države nemoguće je dobiti. Primanja djelatnika su zbog ogromne inflacije postala besmislena. Zbog straha od pobuna zaposlenika, kompanija ih šalje na odmor kada su razine hrane niske.

Radnici koji izostaju s posla a kasnije se pojave na radnom mjestu, su prisiljeni raditi dodatne sate te moraju potrošiti ono malo kalorija što im je ostalo u tijelu. Nedostatak novčanih ulaganja u bolju opremu za rad ili održavanje već izgrađenih sistema je povećalo broj svakodnevnih tehničkih kvarova. Nesreće se najčešće dešavaju u rane sate jutra, a radnici su previše izmučeni da bi uopće brzo reagirali.

John Hoddinott je profesor ekonomije te nutricionistički istraživač upozorio je kako ljudi koji svakodnevno podnose teške fizičke napore moraju unijeti u organizam barem 3600 kalorija dnevno. Jednostavno rečeno, nemoguće je da izgladnjeni ljudi rade jednakim tempom kao i prije, rekao je.

Preveo i prilagodio: Ivo Ott