Četrdeset godina Dengove doktrine

Kina danas obilježava 40. obljetnicu pokretanja ekonomskih reformi koje su omogućile najveće stvaranje bogatstva u modernoj povijesti, ali i položile temelj problemima koje tamošnje gospodarstvo tek treba razriješiti.
Tadašnji je moćnik kineske Komunističke partije Deng Xiaoping 18. prosinca 1978. na sastanku Centralnog komiteta lansirao paket reformi koje su pod egidom “socijalizam s kineskim karakteristikama” omogućile stvaranje tržišnog gospodarstva i otvaranje zemlje stranim ulaganjima. Tijekom godina Dengove su reforme omogućile da više od 700 milijuna Kineza izađe iz siromaštva, a zemlja je postala drugo gospodarstvo svijeta, odmah nakon SAD-a.

Podaci Svjetske banke pokazuju da je Kina 1978. doprinosila svjetskom BDP-u sa svega 1,8 posto. Danas taj udjel prelazi 15 posto. Istovremeno, sve velike ekonomske sile smanjile su svoj udjel u globalnom gospodarstvu – SAD sa 28 posto na 24 posto, Japan sa 12 na šest posto, a Velika Britanija s četiri na tri posto. U potrazi za boljim životom deseci milijuna Kineza otišli su sa sela u gradove, a mnogi su osnovali poduzeća i obogatili se.

Danas privatni sektor generira 60 posto nacionalnog dohotka, 70 posto inovacija i 90 posto radnih mjesta. Kako piše Bloomberg, Andy Yu iz provincije Wuhan u središnjoj Kini tipičan je primjer Kineza koji je uspio selidbom u grad. U Shenzen je došao 2003. i zaposlio se u tehnološkoj kompaniji. No, svega nekoliko godina kasnije osnovao je vlastitu tvrtku za proizvodnju mobitela Shenzen Garlant Technology. “Neki kažu kako Kina može proizvoditi samo jeftino smeće, ali to nije istina.

Kineski predsjednik Xi Jinping obećao je da će njegova zemlja nastaviti politiku otvaranja svijetu dok je veličao ekonomsku politiku koja je pretvorila Kinu iz jedne od najsiromašnjiih zemalja svijeta u drugo najveće svjetsko gospodarstvo u samo 40 godina.

Xi je u utorak održao govor na skupu kojim je obilježena 40. godišnjica kineskih “reformi i otvaranja”, pojma koji opisuje politiku koja je uvela neke dijelove tržišne ekonomije uz zadržavanje jednostranačke vlasti u zemlji. Ono što je sada poznato kao “kapitalizam s kineskim karakteristikama” uveo je u prosincu 1978. bivši kineski komunistički vođa Deng Xiaoping.

Deng je poznat po otvaranju Kine stranim ulaganjima i izvođenju zemlje iz dubokog siromaštva koje je rezultat katastrofalne politike Mao Ce Tunga. “Drug Deng istaknuo je da siromaštvo nije socijalizam”, rekao je Xi dok je slavio reforme i otvaranje kao “konačni oblik i najupečatljiviji pothvat suvremene Kine”.

U trenutku dok je Kina u trgovinskom ratu sa SAD-om koji ostavlja traga na kinesku ekonomiju Xi je više puta ponovio obećanje da će se nastaviti otvaranje kineskog gospodarstva. “Proveli smo povijesnu preobrazbu iz zatvorene i poluzatvorene zemlje u zemlju koja prihvaća potpuno otvaranje”, rekao je Xi.

On je dodao da nitko nije u poziciji “diktirati kineskom narodu što bi se trebalo ili se ne bi trebalo uraditi”. Kritičari ipak navode da se Xi udaljava od Dengove ostavštine jačanjem kontrole Komunističke partije nad ekonomijom i jačanjem neučinkovitih tvrtki u državnom vlasništvu. “U nedostatku ekonomskih i vanjskopolitičkih uspjeha mogao bi izgubiti potporu unutar partije”, kaže Kristin Shi-Kupfer, znanstvenica iz instituta Merics u Berlinu.

SAD optužuje Kinu za nepoštenu trgovinsku praksu poput nejednakih uvjeta za strane i domaće tvrtke, nasilno preuzimanje tehnologije i krađu intelektualnog vlasništva. Kao kaznu SAD je uveo carine na kinesku robu vrijednu 250 milijarda dolara na što je Kina odgovorila nametima na američki uvoz vrijedan 110 milijarda dolara.

Carine na kinesku robu već su rezultirale usporavanjem kineskog gospodarstva i očekuje se da će se odraziti na globalni ekonomski rast. Xi i američki predsjednik Donald Trump početkom mjeseca postigli su dogovor o 90-dnevnom primirju u trgovinskom ratu koji bi trebao omogućiti njihovim timovima da pregovaraju o trajnijem rješenju.

Kina je kazala kako će zauzvrat suspendirati dodatne 25-postotne carine na američka vozila koje je uvela ove godine. Xi se u svom govoru u Pekingu nije osvrnuo na trgovinski rat i umjesto toga slavio je put zemlje iz siromaštva.

Prije 40 godina Kina je predstavljala samo 1,8 posto svjetskog BDP-a a danas je to 15,2 posto. “U samo nekoliko desetljeća dovršili smo proces industrijalizacije za koji je razvijenim zemljama trebalo nekoliko stotina godina”, rekao je.

“Kineski narod postigao je nešto što je nekad bilo nemoguće. Nevjerojatno smo ponosni na naše sugrađane i sugrađanke koji su radom ostvarili čudo bez presedana”.

Možemo proizvoditi stvarno dobre proizvode i to je razlog zašto kompanije poput Applea imaju tvornice ovdje. Kina može ponuditi najbolji omjer cijene i kvalitete”, kaže Yu. Tijekom godina Kina je postala sve integriranija u globalno gospodarstvo, posebno nakon 2001. kada je primljena u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Međutim, desetljeća brzog ekonomskog rasta stvorile su i probleme – golemo zagađenje vode i zraka za čije će saniranje trebati desetljeća te visoku razinu zaduženosti državnih poduzeća koja je narasla na 115 posto BDP-a.

No, oslanjanje ekonomskog rasta na jeftinu i često nekvalificiranu radnu snagu rezultirala je propuštanjem ulaganja u najvažniju kinesku imovinu – ljude, smatra ekonomist Scott Rozelle sa sveučilišta Stanford. “Kina ima jednu od najnižih razina obrazovanja u svijetu”, ističe Rozelle. Prema službenim statističkim podacima iz 2015., samo trećina radne snage ima završenu srednju školu, čime je Kina iza usporedivih država poput Meksika, Turske, Južne Afrike i Tajlanda.

Iako niska razina obrazovanja radne snage nije problem u dosadašnjem modelu kineskog gospodarstva temeljenog na proizvodnji, postat će problem prilikom preobrazbe u tehnološki napredno gospodarstvo temeljeno na uslugama i osobnoj potrošnji. Promjena ekonomskog modela neophodna je kako bi Kina izbjegla “zamku srednjeg dohotka”, pojavu u ekonomiji kada prihod po stanovniku počne stagnirati zbog pada profitabilnosti poduzeća.

U istočnoj Aziji samo je pet država od 1960. uspjelo izbjeći tu zamku – Japan, Hong Kong, Singapur, Južna Koreja i Tajvan. “Nijedno veliko gospodarstvo bez demokratskog političkog sustava nije izbjeglo zamku srednjeg dohotka, pa šanse nisu na kineskoj strani, čak i bez trgovinskog rata”, smatra Steve Tsang, direktor SOAS Kineskog Instituta na londonskom sveučilištu, piše Poslovni dnevnik.

Izvor: Poslovni dnevnik

You may also like

0 comments