Komentar
Jučer je održana telefonska sjednica Vlade RH na kojoj su donesene nove uredbe o visini maloprodajnih cijena naftnih derivata, pa su tako poskupjeli dizel i benzin. Istodobno su izmijenjene i uredbe o visini trošarina te su one ponešto snižene.
Kao i svakoga tjedna, nove cijene izazvale su bujicu komentara javnosti, pa je to prilika za ponoviti neke činjenice vezane uz to o čemu ovisi cijena naftnih derivate na hrvatskom tržištu.
A ona, u prvome redu ovisi o kretanju cijena na Mediteranskom tržištu, koje se definira kao zbir tjednoga trgovanja derivatima u velikim lukama na Sredozemlju. Kretanje cijena derivate u Sredozemlju, pak, ovisi o kretanju cijena sirove nafte u tjednu prije referentnoga za izračun cijene naftnih derivate u Hrvatskoj, cijeni prerade te tržištu radne snage u velikim rafinerijama. Tako je cijena na Mediteranskom tržištu prije nekoliko mjeseci bila pod snažnim pritiskom štrajkova u francuskim rafinerijama zbog Macronove mirovinske reforme.
No, vratimo se cijeni sirove nafte. Na globalnom tržištu cijene su zbog kretanja svjetskog gospodarstva, geopolitičkih trzavica te izazova trgovinskih ratova, rasle. Poglavito je to bio slučaj jučer nakon što je kina odlučila značajnije subvencionirati gospodarstvo premda su dva tjedna prije toga cijene padale nakon izjava iz središnjih banaka o mogućem povećanju kamatnih stopa zbog suzbijanja inflacije.
I dok više kamatne stope usporavaju gospodarsku aktivnost I potražnju za naftom, helikopterski novac za industriju I biznis u Kini bi mogao značiti okidač jače potražnje na tom mnogoljudnom tržištu.
Ako vodeći proizvođači nastave dobrovoljno smanjenje proizvodnje, cijene bi mogle dodatno rasti, što je članicama OPEC-a i saveznicama u interesu zato što projiciraju svoje proračune na proizvodnji i izvozu ovoga resursa.
Rat u Ukrajini nekima od njih je dobro došla tržišna okolnost zbog toga što su nadomještavali potražnju za ruskom naftom na nekim tržištima, što je cijenu nafte zadržalo na razinama ispod ekstremnih, kako su mnogi katastrofičari očekivali. S druge strane, zbog sankcijama ranjenog proračuna, Rusi su prisiljeni više proizvoditi I izvoziti po velikim popustima, ne bi li se domogli svježih deviza koje im nedostaju za međunarodni platni promet.
Sljedeći dio računice oko cijene derivate svakako su trošarine i porezi. Koji iznose I do 70 posto cijene naftnih derivate, kada su uvjeti regularni. U tim regularnim uvjetima na operativno poslovanje kompanija otpada nešto više od 10 posto cijene, što se izražava u marži po litri goriva.
To je, dakle, ono na što Vlada može imati utjecaj, pa je današnjom odlukom nastavila utjecati na tržište. Neki od nas bi rekli nepotrebno ili barem u nepotrebnom smjeru. Naime, sami omjeri postotaka udjela u cijeni naftnih derivate pokazuju kako je Vladina ideja o ravnomjernom podnošenju tereta visoke cijene derivata apsurdna. Nije pošteno prema distributerima, većim i manjim poreznim obveznicima, ograničavati im zaradu, a nedostatno utjecati na državni udio u cijeni derivata.
Državni intervencionizam treba zadržati kao zakonsku mogućnost u vremenima kataklizmičnih kriza, no dok se ne iscrpe mogućnosti paternalizma, smanjenja trošarina na njihovu najmanju učinkovitu mjeru, uvedu se plivajuće trošarine (u vremenima konjunkture veće, u vremenima krize manje), donesu se zakoni o incidentnom smanjenju poreza u vremenima krize, intervencionizam nije ništa drugo nego li antipoduzetnički populizam, čiju štetu na kraju uvijek plate porezni obveznici.
Naposljetku, kod naftnih derivate, ponovno posebno zabrinjava dizel. Osim normalnih sezonskih kolebanja cijene, počeli smo osjećati efekte europskih politika nultih emisija CO2 te možemo očekivati i nešto agresivnije oporezivanje derivata koji su štetniji za okoliš, poput dizela.
