Zanimljivosti

 Svjetski skup o AIDS-u kreće u ponedjeljak u Amsterdamu u nadi da će iskoristiti popularnost aktivista poput Eltona Johna i princa Harryja kako bi pojačao borbu protiv epidemije za koju stručnjaci upozoravaju da bi mogla izmaknuti kontroli.
Tisuće delegata, istraživača, voditelja kampanja, aktivista i ljudi koji žive s tim virusom, prisustvovat će 22. međunarodnoj konferenciji o AIDS-u u vrijeme dok stručnjaci upozoravaju da nove infekcije HIV-om, iako ih je manje, u nekim dijelovima svijeta jačaju.

Stručnjaci ističu kako je pozornost svijeta oko te bolesti pala, kao i financiranje borbe protiv nje. Tvrde i kako je usredotočenost na tretman bolesti skrenuo pažnju s programa njezine prevencije poput distribucije kondoma, zbog čega se HIV i dalje širi među ranjivim skupinama.

“Ohrabrujući pad novih infekcija HIV-om, koji traje oko deset godina, potaknuo je neke da proglase da se bližimo kraju AIDS-a”, istaknuo je prošli tjedan Peter Piot, istraživač virusa i osnivač agencije UNAIDS.

No “ne postoji nikakav dokaz koji bi potkrijepio taj zaključak”, dodao je Piot i upozorio kako je “diskurs o kraju AIDS-a potaknuo opasnu samodopadnost”. U izvještaju UNAIDS-a stoji kako je u borbi protiv te bolesti dugačak i težak put, usprkos manjem broju novih zaraza i smrtnih slučajeva te rekordnog broja ljudi koji uzimaju antiretrovirusnu terapiju (ART).

Nedostatak novca dovest će u pitanje postignute rezultate

Ova teško stečena postignuća mogla bi se poništiti, upozorili su stručnjaci tijekom završnih priprema na lokaciji koja će primiti 15 tisuća delegata, među njima i zvijezde poput Charlize Theron. Alarmantan broj novih zaraza i eksplozivan rast mlade populacije u teško pogođenim državama mogli bi pokrenuti “krizu epskih proporcija”, poručio je Mark Dybul, američki istraživač AIDS-a. “Ako ne budemo imali više novca dogodit će se loše stvari”, rekao je Dybul uoči konferencije ustvrdivši kako je svijet “vjerojatno pred najvećim rizikom gubitka kontrole nad tom epidemijom”.

Dybul i kolege ističu kako donatorska i državna pomoć u borbi protiv AIDS-a znatno pada. Prema UNAIDS-u nedostaje gotovo 7 milijardi dolara godišnje. Daleko najveći donator su Sjedinjene Države. HIV-om se od ranih osamdesetih zarazilo gotovo 80 milijuna ljudi, a 35 milijuna ih je preminulo. Podaci danas pokazuju da broj zaraženih raste u oko 50 država te se više nego udvostručio u istočnoj Europi i središnjoj Aziji.

Prošlogodišnjih 1,8 milijuna novih zaraza pokazuju da “ako ne napravimo nešto potpuno drastično nećemo stići” blizu cilju od manje od 500 tisuća zaraženih 2020., upozorava Nduku Kilonzo iz kenijskog državnog vijeća za suzbijanje te bolesti. “Imamo krizu i to je kriza prevencije”, zaključila je Kilonzo.

Kako god završilo svjetsko prvenstvo u nogometu, bez obzira na konačni rezultat, Hrvatska je već pobjednik. Pretraživanja na Googleu, objave na društvenim mrežama, otvaranje članaka Wikipedije, komentari hrvatske predsjednice, sve to je neizmjerna reklama, promocija koju zemlja veličine i ekonomske snage Hrvatske nikada ne bi mogla platiti.

Piše: Denis Avdagić, geopolitički analitičar

Predsjednik Trump je čestitao novinaru Tomislavu Krasnecu na pobjedi Hrvatske čim mu se predstavio na tiskovnoj konferenciji, a tu čestitku čuli su svi prisutni novinari i naravno prenosili. Mađarski premijer Viktor Orban nedvojbeno je poručio kako će navijati za Hrvatsku, naglasivši kako je „cijelim srcem uz Hrvate”. Poruka je to prije svega odaslana mađarskim građanima i kod njih će pobuditi emocije prema Hrvatskoj ali ne manje važno je da će i u političkim odnosima dvaju susjeda sve biti u pozitivnijoj atmosferi, zahvaljujući vatrenima. Uspjeh hrvatske reprezentacije dolazi do svjetskih čelnika, Hrvatska je tema razgovora na marginama susreta, za Hrvatsku se i navija.

Uvijek ponavljam kako se predsjednica Kolinda Grabar Kitarović sjajno snalazi na multilateralama. I ovaj puta se to pokazalo i više nego točno. Ona svjesno igra po rubu protokola, pa i krši uobičajene norme ali time se uvijek izbori za pažnju. Tako je bilo u svečanoj loži s ruskim premijerom, tako je bilo i na NATO summitu. Naišlo je to na mnoštvo kritike, što u našim medijima, što na društvenim mrežama. Međutim, sa svojim dugogodišnjim iskustvom i budnim praćenjem međunarodnih odnosa tvrdim da ne mogu biti više u krivu kada kritiziraju predsjednicu. I ti potezi privlačili su pažnju svjetskih medija, klikalo se na članke kako navija naša predsjednica, otvarali su to i oni kojima nogomet nije zanimljiv ali čelnica države koja strastveno navija jeste.

Pojavili su se i članci kakvi se u Hrvatskoj često prenose o drugim državnicima i njihovoj skromnosti, s hrvatskom predsjednicom kao političarkom koja putuje ekonomskom klasom i navija sa srcem pokraj monotonih uspavanih stereotipnih političara… Što reći kada čujete pitanja stranih novinara koji su došli postaviti pitanje predsjednici pred njen dolazak na svečanost Dana Zagrebačke županije, mali detalj koji pokazuje koliki interes privlači Hrvatska i predsjednica.

Rusija je kalkulirano ušla u organizaciju ovogodišnjeg svjetskog prvenstva. Potrošili su milijarde eura na infrastrukturu, prezentiranje i promoviranje zemlje. Prvenstvo prolazi u miru, bez incidenata i Rusija stoga posve sigurno naplaćuje veliki politički profit. Do jučer se posebno na Zapadu o Rusiji u javnom diskursu govorilo gotovo isključivo problematski. Prvenstvo je tu zemlju obojilo dodatnim bojama, dodijelilo joj nove emocije i uspomene, posebno kod onih koji su tamo otputovali, a među njima je veliki broj novinara, gospodarstvenika i političara.

Ono što je Rusija planirala i platila Hrvatska je dobila zahvaljujući reprezentaciji. No trebat će pozornost i to svjetlo stadionskih reflektora i iskoristiti što prije, jer kao što utakmica ima svoje trajanje, tako i promocijski efekti ovog monumentalnog uspjeha izbornika Dalića i njegovih izabranika ima vrijeme u kojem se može najbolje koristiti. Treba reći kako stvari dugo vremena za Hrvatsku više neće biti iste jer se za nju sada čulo u svakom kutku svijeta, nismo više nepoznanica nego zemlja o kojoj tweeta Chelsea Clinton, kojoj čestita Donald Trump, za koju navija Viktor Orban…

 Vodeća ruska banka Sberbank i ruski ogranak austrijskog Raiffeisen Bank Internationala (RBI) optuženi su za neprimjerenu upotrebu pojma Svjetskog nogometnog prvenstva u promotivnim materijalima, izvijestili su ruski mediji.
Ruska je banka promotivno ponudila više kamate na depozite položene u vrijeme neočekivane pobjede ruske nogometne reprezentacije nad onom Saudijske Arabije. Zahvaljujući toj promotivnoj ponudi u Sberbanku je u manje od tjedan dana otvoreno 200.000 novih računa s ukupnim položenim iznosom od milijardu dolara.

Ruska podružnica austrijskog RBI-ja nudi pak popuste u barovima i restoranima za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva a pojedinim su klijentima s bankovnim karticama odobrili i dodatne ‘putne milje’ za svaki gol na prvenstvu zabije njihova nogometna reprezentacija.

Obje financijske institucije suočile su se s pritužbama zbog upotrebe Svjetskog kupa u marketinške svrhe – na potez Sberbanka požalila se FIFA a na austrijskog zajmodavca ruski regulator za zaštitu tržišnog natjecanja, izvijestio je u srijedu The Moscow Times.

FIFA je krajem prošlog tjedna zatražila od Sberbanka da ukloni njezin zaštitni znak „2018 FIFA Svjetsko prvenstvo“ s internetske stanice depozitnih računa, kazala su u srijedu dva neimenovana upućena izvora ruskom poslovnom dnevniku Vedomosti. “Sukladno FIFA-inom programu zaštite branda za 2018 FIFA Svjetsko prvenstvo, FIFA ulaže velike napore kako bi osigurala ekskluzivno korištenje određenih prava na povezivanje brandova koje dodjeljuje samo FIFA-inim komercijalnim partnerima“, izjavio je FIFA-in glasnogovornik u pisanom komentaru za Reuters.

Ruski je regulator pak pokrenuo postupak protiv Raiffeisena zbog kršenja propisa o organizaciji svjetskog nogometnog prvenstva u promotivnim materijalima koji su stvorili „lažni dojam“ suradnje s FIFA-om.

Ročište o navodnom RBI-jevom kršenju propisa zakazano je za petak, 29. lipnja, navodi se u priopćenju ruskog regulatoram, objavljenom na Internetu. Iz Sberbanka su za Vedomosti kazali da blisko surađuju s FIFA-om kako bi riješili spor, naglasivši ujedno da su njihovi poslovni potezi u okviru ruskih i međunarodnih propisa. “Banka surađuje s predstavnicima FIFA-e”, navodi banka u izjavi dostavljenoj Reutersu elektroničkom poštom.

Ruski je zajmodavac u međuvremenu prema navodima globalne nogometne organizacije uklonio FIFA-ino ime iz svojih oglasa, napominje Reuters. “Možemo potvrditi da je Sberbanku upućeno pismo upozorenja… koje je potaknulo Sberbank da eliminira neovlašteno povezivanje s (nogometnim) turnirom”, istaknuo je glasnogovornik FIFA-e.

“Zaštita komercijalnih prava ključna je za organizaciju turnira”, navodi FIFA u smjernicama o upotrebi službenih brendova, referirajući se na svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji.

Odlučujuća utakmica skupine F između Njemačke i Južne Koreje, njemačko bi gospodarstvo mogla koštati između 130 i 200 milijuna eura jer se utakmica igra za vrijeme regularnog radnog vremena u Njemačkoj, javlja medijska grupa Funke u srijedu.
Ako samo svaki drugi zaposleni, koji se u tom trenutku nalazi na radnom mjestu, bude gledao utakmicu koja počinje u 16 sati, i ako zaposleni ne budu ostali dulje na poslu kako bi nadoknadili izgubljeni sat, to bi njemačko gospodarstvo moglo stajati između 130 i 200 milijuna eura“, javlja Funke grupa pozivajući se na istraživanja Instituta njemačkog gospodarstva (IW).

Sličan fenomen je već uočen i na posljednjim velikim nogometnim natjecanjima. No stručnjaci istodobno ističu i aspekt zajedništva, „team buildinga“ koji se stvara tijekom zajedničkog gledanja utakmice, što opet po sebi može polučiti pozitivne efekte na produktivnost. „Ne radi se uvijek samo o novcu nego o teambulidingu. I nema ništa bolje od zajedničkog gledanja utakmice njemačke momčadi“, kaže Christoph Schröder iz IW-a. I dodaje: „ostaje nada da će Njemačka pobijediti“.

 Ima već 25 dana da se diskretna američka prva dama nije pojavila pred kamerama pa njezino produženo izbivanje iz javnosti nakon operacije “benignog” problema s bubregom izaziva i najluđe teorije.
Vrativši se iz bolnice prije više od dva tjedna, trebala je u ponedjeljak sa suprugom Donaldom Trumpom predsjedati primanjem u čast obitelji američkih vojnika poginulih u borbi. No, ni tamo nije bio dopušten pristup novinarima.

Tako dugi izostanak “rijedak je”, ističe Katherine Jellison, povjesničarka sa sveučilišta Ohio.

Glasine i pošalice sve su brojnije otkad je u nedjelju objavljeno da Melania Trump (48) neće pratiti supruga na G7 krajem tjedna u Kanadi, ni na povijesnom summitu u Singapuru sa sjevernokorejskim čelnikom Kim Jong Unom 12. lipnja.

Čak i za prvu damu koja jako drži do svoje nezavisnosti, iznenađuje propuštanje toliko važnih događaja. Tim više što je do objave došlo za vikend već obilježen njezinim primjetnim odsustvom iz predsjedničke rezidencije u Camp Davidu gdje se okupio dobar dio obitelji Trump.

Je li možda bila na operaciji estetske kirurgije? Je li se vratila u New York? Živi li s roditeljima u Washingtonu jer ne može podnijeti supruga? Surađuje li s posebnim tužiteljem na istrazi ruskog dosjea?

Toliko neobičnih pretpostavki da im se Melania Trump narugala u srijedu na Twitteru.

“Vidim da mediji rade prekovremeno i špekuliraju o mjestu na kojem se nalazim i o tome što radim. Bez brige, ovdje sam u Bijeloj kući s obitelji, jako se dobro osjećam i teško radim za američki narod i djecu!”

S obzirom na to da je sličan rječnik jako dobro poznat, mnogi sumnjaju da je tvit zapravo napisao Donald Trump.

Otada, više se nije čulo ništa. “Zapanjena sam kako je gospođi Trump to uspjelo u 21. stoljeću”, kaže Jellison. Pošto prvu damu na tu dužnost nije izabrao američki narod, ona nema nikakvu obavezu polagati mu račune o tome gdje je i što radi.

U 19. stoljeću mnoge su prve dame uspjele ostati izvan pogleda, ali u posljednjih pola stoljeća njihove aktivnosti postale su javna stvar i javnost očekuje da o tome bude informirana. “Većinu 20. stoljeća i svakako u 21 stoljeću, prva dama nije imala drugu opciju nego biti javna figura, bez obzira na to što prolazila u životu. Sjetite se samo Jackie Kennedy”, zaključila je Jellison.

Nakon desetljeća velikog rasta, tržište pametnih telefona naglo je zastalo.
Istraživanja pokazuju da je prodaja pametnih telefona prošle godine po prvi put pala otkad je 2007. predstavljen iPhone, a početni podaci za ovu godinu pokazuju da će doći do daljnjeg usporavanja.

Analitičari tvrde kako je za to zaslužno nekoliko faktora, uključujući nedostatak novih značajki koje bi zadivile potrošače, dulje korištenje telefony, kao i zbog zasićenja ključnih tržišta, poput kineskog, koja su poticala rast. “Tržište je stiglo do vrhunca, to je suština”, tvrdi Bob O’Donnel, analitičar i konzultant iz tvrtke Technalaysis Research koja se bavi analizom tržišta.

“To zasigurno nije kraj za pametne telefone, to je kraj rasta njihovog tržišta”, dodao je.

Do zasićenja je došlo slično kao što se to dogodilo u slučaju tableta i osobnih računala nekoliko godina ranije. “To ne znači da nije riječ o jakom tržištu – ono je ogromno – no to znači da prodavači moraju početi drugačije razmišljati”, istaknuo je O’Donnell.

Prodavači pametnih telefona ne smiju više računati na brzorastuću prodaju i umjesto toga moraju biti kompetitivniji u nadmetanju s konkurencijom, smatraju analitičari.

Samsung i dalje predvodi na tržištu, no prednost te južnokorejske tvrtke pred američkim Appleom se smanjuje. Na trećem mjestu je kineski Huawei, a brzo raste i njihov državni rival Xiaomi, usprkos tome što nije prisutan na američkom tržištu.

 Umirovljeni papa Benedikt XVI. ocijenio je kao “glupe predrasude” prigovore konzervativaca da papa Franjo svojom liberalnom teologijom uništava Crkvu, u pismu objavljenom u utorak, na petu godišnjicu izbora njegova nasljednika na Petrovoj stolici.
Pet godina nakon što se Benedikt XVI. odrekao papinstva neki tradicionalisti još uvijek ga smatraju svojim poglavarom, optužujući Franju da je previše blag prema razvedenim katolicima i homoseksualcima te da previše štiti migrante.

“Pozdravljam onu inicijativu koja traži da se suprotstavimo i reagiramo na glupe predrasude da je papa Franjo samo praktičan čovjek lišen specifičnog teološkog i filozofskog habitusa, a da sam ja samo teoretičar teologije koji slabo razumije konkretan život suvremenog kršćanina”, napisao je papa Benedikt u pismu koje je pročitano prilikom predstavljanja teoloških djela pape Franje.

Benedikt (90) živi gotovo izolirano u Vatikanu otkako je postao prvi papa u 600 godina koji se odrekao službe te vrlo rijetko nastupa u javnosti.

Mnogi konzervativci negativno su ocijenili prvih pet godina Franjina pontifikata, ocjenjujući da je njegova politika izazvala zbunjenost i naglasila osjećaj krize u Crkvi.

“Ovo je vrlo elegantan, no istodobno i jasan način kojim se Benedikt distancira od onih koji ga iskorištavaju u svojoj borbi protiv Franje”, kaže otac Antonio Spadaro, jezuit blizak Papi koji je o njemu napisao nekoliko knjiga.

“Benedikt zapravo kaže: neću dopustiti da to radite u moje ime”, ističe otac Spadaro.

Konzervativci tvrde da je, u pokušaju da Crkvu učini inkluzivnijom i pomirljivijom, Papa zapustio moralna pitanja fokusirajući se na društvene probleme poput promjene klime, ekonomske nejednakosti i migracije.

Godine 2016. četiri kardinala javno su kritizirala papu Franju zbog njegova učenja o obitelji, posebice zbog mogućnosti da razvedeni i ponovno vjenčani katolici tijekom civilne ceremonije dobiju pričest. Papa na to nije odgovorio, a jedan od kardinala zaprijetio je da će ga javno “ispraviti”.

Prošle je godine nekoliko desetaka konzervativnih katoličkih profesora i laika objavilo pismo na 25 stranica u kojemu su papu Franju optužili za herezu.

Većina konzervativaca i liberala jednako su suglasni samo u tome da je papa Franjo propustio zaustaviti je seksualno zlostavljanje, što je problem koji desetljećima pogađa Crkvu, dakle puno ranije nego li je aktualni papa izabran.

Papa Franjo našao se na udaru kritika zato što je branio čileanskog biskupa koji je svojevremeno bio optužen za prikrivanje seksualnog zlostavljanja.

U svome pismu papa Benedikt odbacio je sugestije konzervativaca o tome da Franjo nema dovoljno akademskih kvaliteta te je, upravo suprotno, svog nasljednika nazvao “čovjekom dubokog filozofskog i teološkog znanja” i pozdravio postojanje “unutarnjeg kontinuiteta dvaju pontifikata”.

No, s tim se ne slažu na konzervativnom blogu Rorate Caeli, vrlo kritičnom prema papi Franji. “Jedini kontinuitet je u tome što su obojica kršteni”, napisali su.

Bivši SS-ovac Oskar Groening, poznat kao “računovođa iz Auschwitza”, umro je u 96. godini, objavili su mediji u utorak, pozivajući se na njegovog odvjetnika.
Glasnogovornik Državnog odvjetništva Hanovera Oliver Eisenhauer je rekao da ga je odvjetnik informirao o smrti Groeninga koji je 2015. osuđen na četiri godine zatvora zbog sudjelovanja u smrti 300.000 Židova. Informaciju o njegovoj smrti nije mogao službeno potvrditi.

“Jedino imamo pismo njegovog odvjetnika u kojem piše da je Groening umro”, rekao je Eisenhaur i objasnio da još nema smrtovnicu koju pravosudne vlasti trebaju uputiti gradskoj upravi, što bi moglo potrajati danima.

Njemački regionalni dnevnik Allgemeine Zeitung i državni radio-tv kanal NDR objavili su da je Groening umro. Prema tjednom listu Der Spiegel bivši SS-ovac je umro u petak u bolnici.

Oskar Groening je među posljednjim bivšim nacistima koji je odgovarao za svoja djela na sudovima, više od 70 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Tijekom procesa se ispričao i spomenuo “moralnu pogrešku”. Krajem 2017. njemačko pravosuđe je naredio njegovo zatočenje, ali on je svim sredstvima izbjegavao odlazak u zatvor, napisao je i molbu za pomilovanje. U vrijeme smrti je bio u bolnici i nije počeo izdržavati kaznu.

I. Negdje sam nedavno pročitala kako se danas mnoge loše odluke donose upravo iz nedostatka vremena za donošenje istih, a kojeg uvelike diktira brzina funkcioniranja u digitalnom društvu.
Velikim decision makerima ostavljeno je ponekad svega par sati ili minuta za temu koju je u normalnim okolnostima potrebno procesuirati danima ili možda i mjesecima. Zbog ovog se, navodno, gube milijuni. Sjetimo se kako nam iz današnje perspektive izgledaju neke od odluka koje smo donosili prije i koliko bismo se kvalitetnije izjasnili da smo imali vremena promisliti o tom što ćemo napraviti (ili reći).
Piše: Ivana Zlatarić
II. Ako nitko više nema vremena za promišljanje samih odluka, što je tek sa promišljanjem načina na koji ćemo ih implementirati? Npr. govor koji pritom koristimo. Postali smo jako nepristojni. U maniri nemam vremena pa ću odgovoriti s dvije riječi na nešto što zahtijeva elaborat. Pogledamo li diskurs u digitalnoj sferi naići ćemo na klasične bullye i mnogo toga sličnoga što je samo po sebi odgojni problem, no ne govorim o tome, govorim o onom dijelu pučanstva koje se predstavlja intelektualnim, obrazovanim, o onima koji bi na neki način mogli i trebali biti uzor drugima. Općepoznato je da si ljudi svašta dopuste u situacijama kad znaju da za to neće snositi odgovornost tj. kad ih jednostavno nije briga. Bilo je možda u počecima digitalne komunikacije i zabavno razdvojiti identitet pa si povremeno dopuštati nesmetano izražavanje mišljenja no danas je problem mnogo veći kad nam digitalna komunikacija ulazi u postotku od barem 60% u svakodnevicu i kad takav identitet predstavlja za nas standard, a ne više izdvojeni entitet. Pesimistično ću ovo okarakterizirati i reći da je situacija iz dana u dan sve gora. Od komunikacije u službenim mailovima do one na društvenim mrežama. Vjerojatno ništa nije više iritantno nego dobiti toliko krnji i autistični mail upit kao što je: „Možeš li napraviti to i to, hvala.“ – Zašto zahvaljujemo prije nego je osoba uopće odgovorila može li i hoće li to nešto učiniti, nije mi nikad bilo jasno. To treba razlikovati od relativno kulturnog „zahvaljujem unaprijed“ gdje smo sugovorniku zahvalni bez obzira na ishod odgovora. U ovom bezličnom „hvala“ vidi se samo egoizam dotičnog pošiljatelja koji je toliko samouvjeren da ćete postupiti kako on kaže da ni ne vidi mogućnost druge opcije.
III. Neprestana dostupnost druga je kletva digitalnog doba, uz nedostatak vremena. Činjenica da imamo pametne telefone i Internet ne čini nas super ljudima koji baš u svakom trenu čitaju sve mailove i poruke, a ako ih i čitaju, sigurno se ne mogu uvijek upustiti u odgovaranje na njih, kako se često očekuje. U jednom i drugom slučaju, čini mi se, radi se o istom problemu, a to je preveliko mišljenje o vlastitoj grandioznosti. Bilo da druge u komunikaciji tretiramo kao nebitne pri ostvarenju naših zadataka ili ne poštujemo njihovo vrijeme i zauzetost, izvor je uvijek jednak. Zaključila bih samo: ako nemate vremena za razgovor, nemojte ga niti započinjati jer ni drugi nemaju vremena čitati vaše misli, piše Ivana Zlaterić na svome blogu.

Otkakao je u ožujku 2013. preuzeo vođenje Katoličke Crkve, papa Franjo polako je promijenio percepciju te institucije pogođene nizom skandala i sumnjom u samu sebe.
Skandali oko seksualnog zlostavljanja koji su uzdrmali Crkvu mogli bi baciti sjenu i na Franjin pontifikat koji će u utorak napuniti petu godinu.

Ipak, 81-godišni Argentinac u svom je dosadašnjem radu uspio posredovati u povijesnom zbližavanju Sjedinjenih Država i Kube, odigrao je ulogu u mirovnom procesu između vladinih snaga i pobunjenika u Kolumbiji, te je usmjerio snagu Crkve u borbu protiv klimatskih promjena.

Franjo je rođen u Buenos Airesu 17. prosinca 1936. kao Jorge Bergoglio, te je prvi papa iz Latinske Amerike i prvi s južne polutke.

Franjo se bori za marginalizirane i za države u razvoju, ističe kako želi “siromašnu Crkvu za siromašne” i katoličku zajednicu koja propovijeda milost i razumijevanje u primjeni svoga nauka.

On je vjerojatno i prvi svjetski čelnik koji je shvatio razmjer migrantske krize koja pogađa Europu, osudivši “globalizaciju ravnodušnosti” u govoru u lipnju 2013. na Lampedusi, tri mjeseca prije no što su dva potonuća broda dovela taj talijanski otok na svjetske naslovnice. U tim je nesrećama poginulo više stotina migranata

Franjo je u travnju 2016. posjetio još jedno žarište migrantske krize, grčki otok Lezbos, a s njega se u Rim vratio s tri obitelji sirijskih muslimana. Ta je gesta istaknula još jednu od dominantnih tema njegovog papinstva – pomirbu religija.

U svibnju 2014. na izraelskom zidu koji okružuje palestinska područja u tišini je molio za njegovo uklanjanje.

Otvaranje takvih tema izazvalo je pozornost i u dijelovima svijeta koji nisu katolički.

Franjo je u prvoj godini svoje vlasti bio na naslovnicama triju američkih časopisa – Time ga je 2013. proglasio osobom godine, Esquire mu je dao titulu najbolje odjevenog muškaraca, a Rolling Stone je jednostavno objavio: “He rocks! (On rastura.)”.

Pokretač promjena

Zbog svojih sklonosti fotografiranju s obožavateljima, ljubljenju beba i iznenadnim telefonskim pozivima usamljenim vjernicima, nasmijani Papa postigao je razinu popularnosti kakvu je njegov prethodnik Benedikt XVI. mogao samo sanjati.

To mu služi kao dobar štit u borbi protiv interesnih krugova vatikanske hijerarhije i provođenju reformi unutar Crkve, iako neki kritičari tvrde da su one zastale.

Izvori iz Vatikana Franju opisuju kao čelnika s kapacitetima poslovnog direktora za donošenje brzih odluka.

Tijekom svojeg petogodišnjeg mandata Franjo je uzdrmao i ubrzao vatikansku birokraciju i doveo moderne revizore u maglovite strukture bankovnog sustava Svete Stolice.

Uhvatio se u koštac i s po Crkvu iznimno štetnim skandalom oko seksualnih zlostavljača iz redova klera, sastajući se s njihovim žrtvama, obećavši da će krivci odgovarati pravdi i donijevši nove unutarnje crkvene procedure za kažnjavanje biskupa koji su krili te zločine. U tu svrhu je osnovao i Papinski odbor za zaštitu maloljetnika, no njegovi kritičari smatraju kako Crkva i dalje pravosuđu preko volje predaje svećenike pedofile.

Deset citata koji su definirali Franjino papinstvo.

Poniznost

“Molite za mene”, riječi su koje je izgovorio u svojem prvom pojavljivanju na balkonu bazilike svetog Petra nakon izbora 12. ožujka 2013. “I ja sam grešnik”, objasnio je drugom prilikom.

Siromaštvo

“Želim siromašnu Ckrvu za siromašne”, kazao je tri dana nakon izbora i time odredio smjer svojeg pontifikata.

Snošljivost
“Ako je netko homoseskualac i traži Gospdina u dobroj volji, tko sam ja da mu sudim?”, izjava je iz srpnja 2013. koja se smatra prekretnicom u odnosu Crkve prema seksualnim manjinama.

Nejednakost

“Obožavanje drevnog zlatnog teleta vratilo se maskirano u idolatriju novca i dikakturu bezobzirne ekonomije kojoj nedostaje iskrena ljudska svrha”, napisao je u Apostolskoj pobudnici 2013. na temu ekonomske nejednakosti.

Okoliš

“Zemlja, naš dom, počinje sve više nalikovati na nepreglednu gomilu smeća”, citat je iz njegove enciklike o okolišu Laudato Si, objavljene u lipnju 2015.

Zemlje u razvoju

“Zemlja siromašnog juga bogata je i uglavnom nezagađena, ali pristup vlasništvu dobara i resursa nužan za ispunjenje vitalnih potreba spriječen je sustavom komercijalnih odnosa i vlasništva koje je strukturno preverzno”, još jedan citat iz spomenute enciklike kojim Franjo zagovara prava južne polutke.

Migranti

“U ovom svijetu globalizacije, zapali smo u globalizaciju ravnodušja. Navikli smo na patnje drugih, nije nas briga, ne tiče nas se”, kazao je u govoru na Lampedusi u srpnju 2013. pozivajući svijet da ne zatvara oči na patnje migranata.

Planiranje obitelji
“Neki misle, oprostite mi ne izrazu, da se moraju razmnožavati kao zečevi da bi bili dobri katolici”, izjava iz siječnja 2015.

Crkvena reforma

“Kurija koja nije samokritična, koja nije u skladu s vremenom, koja se ne trudi biti bolja, to je bolesno tijelo”, dio je žestoke kritike vatikanskom establišmentu iz prosinca 2014. koju je zaključio ocjenom da Rimska kurija boluje od “duhovnog Alzheimera”.

Milosrđe

“Nema grijeha koji Božja milost ne može dosegnuti i oprostiti ako pronađe pokajničko srce spremno na pomirbu s Ocem”, rekao je Franjo u studenome 2016. odlučivši da svi svećenici, a ne samo biskupi, mogu odriješiti žene koje su pobacile.

Bez palača

Franjine ključne osobine su poniznost i skromnost.

Suprotno od svojih prethodnika koji su nosili krznene i satenske plaštove, Franjo bira jednostavnu i diskretnu odjeću i pektoralni mu je križ od željeza, a ne od zlata.

Papa je odbio stanovati u raskošnoj Apostolskoj palači, pa živi u skromnom stanu u Domu svete Marte, svojevrsnom vatikanskom pansionu u blizini bazilike svetog Petra. Ne koristi niti papinsku ljetnu rezidenciju u Castel Gandolfu jer su mu godišnji odmori nepoznat pojam.

Kad je u listopadu 2014. otvorio prvi krug razmatranja crkvenih učenja o obitelji, sudionicima je rekao da prate njegov primjer i govore iskreno, “čak i ako misle da će to uvrijediti njihovog papu”.

Njegove reforme poput onih kojima je dopustio razvedenim i ponovno vjenčanim vjernicima da se pričešćuju, naišle su na otpor konzervativaca s kojima se Franjo ipak slaže po mnogim drugim pitanjima.

On osuđuje pobačaj kao i svi drugi svećenici na svijetu. Na zaprepaštenje mnogih boraca protiv siromaštva i za prava žena, njegova Crkva ne planira ukinuti zabranu kontracepcije, a liberali mu zamjeraju da u njegovoj viziji organizacije društva nema mjesta za istospolne brakove.

No vanjski svijet mora vidjeti širu sliku, sliku Crkve koja se prilagođava modernom svijetu, organizaciju koja je nekad univerzalno osuđivala homoseksualnost kao neku vrstu bolesti, a sada je vodi osoba nalik djedu koja grli svoje gay prijatelje i svoj stav prema njihovoj orijentaciji sažima frazom: “Tko sam ja da im sudim?”.