Komentari

Intervju Darko Tipurić

Proteklih mjeseci geotermani izvori energije, njihovo istraživanje i korištenje, doživjelo je svojevrsnu renesansu. Kako kroz aktivnosti Agencije za ugljikovodike, tako i kroz politike i nastojanja jedinica lokalne samouprave.

Zbog toga se ovog mjeseca u Bjelovaru održava forum o ekonomskim potencijalima geotermalne energije u našoj zemlji. Suorganizator je Hrvatsko društvo ekonomista, na čijem je čelu Darko Tipurić. Bila je to prigoda razgovarati o temi foruma i potencijalima geotermalne energije.

U Bjelovaru se održava forum pod nazivom “Ekonomski potencijali geotermalne energije u Republici Hrvatskoj” u organizaciji Hrvatskog društva ekonomista i Rotary kluba Bjelovar. Kako se razvila ideja i potreba za progovaranjem o ovoj temi?
Geotermalna energija može pružiti i električnu i toplinsku energiju, kao i osigurati ekstrakciju minerala s dodanom vrijednošću poput litija za proizvodnju baterija. Kao izvor električne energije, pruža pouzdanu proizvodnju s visokom energetskom učinkovitošću, niskim emisijama stakleničkih plinova i malim ekološkim otiskom; dugoročno je održiv izvor kada se pravilno upravlja.

Kao izvor topline, geotermalna energija je skalabilna, ima niske operativne troškove, nudi povećanu učinkovitost osiguravanjem topline izravno i smanjuje potrošnju električne energije za grijanje i hlađenje. Korištenjem geotermalne energije smanjuje se potrošnja konvencionalnih energenata što rezultira pozitivnim utjecajem na okoliš. Prije deset godina smo u Bjelovaru održali forum na kojem smo među prvima raspravljali o gospodarskim potencijalima geotermalne energije u Hrvatskoj, pa smo htjeli na istom mjestu razgovarati o istoj temi.

Što sudionici mogu očekivati na Forumu, koje panele i rasprave mogu poslušati?
Hrvatska ima veliki potencijal za razvoj geotermalne energije, posebno na područjima gdje se nalaze geotermalni izvori, poput područja Podravine, Sjeverozapadne Hrvatske, Međimurja i Zagorja, u kojima je temperaturni gradijent (povećanje temperature po jediničnom metru) 60 posto veći od europskog prosjeka.

Forum će biti organiziran u formi uvodnih izlaganja i panel-rasprave na kojima će sudionici izložiti svoja razmišljanja o ekološkim i ekonomskim koristima iskorištavanja geotermalnih izvora i prikladnim strategijama lokalnih zajednica kako bi se maksimizirale društvene koristi. Osim toga, razmotrit će se i njezin pozitivan ekonomski utjecaj i potencijal stvaranja novih poslovnih kapaciteta i projekta naslonjenih na iskorištavanje geotermalne energije, ali i istaknuti mogući nedostatci i zapreke.

Koje su glavne ekonomske koristi za iskorištavanje geotermalne energije u Hrvatskoj?
Proizvodnja geotermalne energije moguća je čitave godine te je uz proizvodnju električne energije moguće korištenje toplinske energije geotermalne vode u različite svrhe kao što su grijanje i hlađenje stambenih i poslovnih zgrada, sušare, plastenici, turistički sadržaji itd. Korištenje postojećeg geotermalnog potencijala može imati multiplikacijski efekt na razvoj, posebno u razvitku industrijskih i poduzetničkih parkova, uz dugoročnu predvidljivost proizvodnje energije.

Ovaj oblik energije se također može iskoristiti u sinergiji u različitim industrijama kroz međuindustrijske projekte, uključujući ostale obnovljive izvore energije, no isto tako naftu i plin, zeleni vodik, ekstrakciju minerala, pohranu energije u rudnicima te hvatanje i skladištenje ugljika.

Što može pogodovati iskorištavanju geotermalne energije te imaju li lokalne zajednice ulogu u tome?
Lokalna zajednica treba biti jedan od krucijalnih dionika u procesu razvoja geotermalnih resursa. Strateški energetski razvoj brojnih općina i gradova može se nasloniti geotermalnu energiju, i to za raznovrsne turističke, balneološke, industrijske i poljoprivredne svrhe.

Osim razvitka poduzetničkih eko-parkova i potencijala za grijanje prostora, treba podcrtati mogućnosti koje geotermalna energija može imati u domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji, posebno ako se fokusiramo na plitke bušotine gdje se može naći topla voda od 30-50 Celzija, što je dovoljno za grijanje staklenika, eventualno uz dodatak dizalice topline. Ta ulaganja ne zahtijevaju velike iznose i mogu se relativno brzo vratiti.

Kako biste ocijenili trenutne izazove i prednosti geotermalne energije za grijanje kuća i stambenih zgrada u usporedbi s drugim oblicima energetskog sustava?
Osim kaskadnog korištenja gdje se proizvodnjom električne energije smanjuje temperatura, toplinska energija se može dobiti u situacijama gdje temperatura geotermalne vode ne omogućuje proizvodnju električne energije (<120 °C). Ta vrst energije može biti isplativa ako postoji ili ako se razvije adekvatna distribucijska mreža i ako investicije imaju prihvatljivi okvir.

Ipak, razvoj geotermalne energije suočava se s izazovima koji su ograničili njezin razvoj, čak i u regijama bogatim lako dostupnim resursima. U usporedbi s drugim tehnologijama energije, geotermalni projekti imaju dulje vremenske rokove razvoja projekta, zahtijevaju veće početne kapitalne izdatke i suočavaju se s visokim rizikom tijekom ranih faza istraživanja. Drugi izazovi vezani su uz financiranje, političke i regulatorne okvire, institucionalnu i tehničku ekspertizu te tehnološki napredak.

Glavni problem je vezan uz fazu istraživanja gdje troškovi i rizici mogu biti (i uglavnom jesu) previsoki. Problem financiranja na početku jedna je od barijera koje se mora prevladati ako želimo dalje razvijati geotermalne aktivnosti.

Treba koristiti i razviti programe za smanjenje rizika geotermalnih resursa, kao primjerice u Francuskoj, Njemačkoj, Islandu, Nizozemskoj, Danskoj ili Švicarskoj. Alati za smanjenje rizika koje pružaju međunarodne financijske institucije također mogu pomoći, kao npr. programi za smanjenje rizika geotermalnih resursa koje provodi Svjetska banka i dr.

Kako biste ocijenili ulogu Agencije za ugljikovodike u popularizaciji, istraživanju, pomoći ulagačima i lokalnoj zajednici, smanjenju birokratskih i legislativnih prepreka glede geotermalnih izvora energije?
Agencija za ugljikovodike, prema mojem mišljenju, radi odlično svoj posao što pokazuje broj koncesija za istraživanje koji su rezultat njihove dobro zamišljene politike razvoja geotermalnih energetskih izvora, kao i razvijeni sustav jedinstvene baze geoloških i geofizičkih podataka koji olakšava upoznavanje potencijalnih investitora s mogućnostima ulaganja.

No, u Hrvatskoj je vrlo složen postupak realizacije geotermalnih projekata u Hrvatskoj, nerijetko opterećen visokom administracijom i birokratskim zaprekama. Nema sumnje kako je potrebno pojednostavniti postupak za geotermalne projekte na maksimalno dvije godine te jasnije definirati nacionalnu politiku prema takvoj vrsti energije, ponajprije vezano uz sudjelovanje u ukupnih elektroenergetskim kapacitetima i pristupu mreži.

Koliko geotermalnih elektrana trenutno djeluje u Hrvatskoj i kako ta brojka odgovara potencijalu geotermalne energije u zemlji? Je li birokracija glavni razlog zašto je ta branša manje zastupljenija?
Na području Hrvatske, na temelju preliminarnih procjena Agencije za ugljikovodike, postoji 75 geotermalnih prostora koji imaju potencijal za proizvodnju energije, od čega nešto više od dvije petine je pogodno za proizvodnju električne energije, a ostali za dobivanje toplinske energije. Ukupan energetski potencijal se procjenjuje na više 1 GW, što nije malo. Trenutačno je u funkciji samo jedna geotermalna elektrana na području Bjelovara.

Zapravo smo u vrloj ranoj fazi iskorištavanja geotermalne energije. Za sada imamo 7 eksploatacijskih polja geotermalne vode i 28 istražnih prostora geotermalne vode koji su regionalno rasprostranjeni na području Međimurja, Podravine, Pokuplja i Slavonije. Od 28 istražnih prostora njih čak 11 pripada privatnim investitorima koji su zainteresirani za proizvodnju električne energije, a pet onima koji su prepoznali potencijale geotermalne energije u toplinskoj energiji ili poljoprivredi.

Preostalih 12 istražnih prostora pripada jedinicama lokalne samouprave koje su prepoznale potencijal iskorištavanja geotermalne energije. Procjene od potencijalnih 400 milijuna eura ulaganja su vrlo okvirne, ali pokazuju koliki je investicijski prostor u ovom energetskom području.

Geotermalni projekti trebaju znatna ulaganja. Primjerice, 4 do 5 milijuna eura po bušotini, s tim da su potrebne barem dvije takve bušotine po lokaciji, jedna za proizvodnju, a druga za povrat vode i podržavanje ležišnog tlaka, a rezultat istraživanja i ispitivanja može biti negativan zbog nedovoljne izdašnosti polja i drugih geoloških rizika. Treba naglasiti da 1 MW iz geotermalne energije prema procjenama košta 5 do 6 milijuna eura. Svaki taj istražni prostor treba barem 10 do 20 MW.

Ima li u Vladi RH i pripadajućem resornom ministarstvu sluha za razvoj ovih projekata? Što Ministarstvo i Vlada čine kako bi dali potporu geotermalnom razvoju te koje su djelatnosti ključne po Vama?
Mislim da postoji dobra klima na svim upravljačkim razinama u Hrvatskoj. Trenutačna situacija – obilježena visoko promjenjivim cijenama nafte i plina – potiče daljnji razvoj geotermalne energije kao strateške opcije u proizvodnji električne energije, grijanju i hlađenju diljem svijeta.

Projekt razvoja geotermalnog potencijala za potrebe toplinarstva je uvršten u Nacionalni plan oporavka i otpornosti, pa su Agenciji za ugljikovodike namijenjena sredstva u iznosu od gotovo 55 milijuna eura za ispitivanje i potvrđivanje geotermalnog potencijala, u cilju povećanja udjela obnovljivih izvora energije u segmentu geotermalne energije u sektoru toplinarstva.

Geotermalna energija ima velik potencijal za pružanje integriranih rješenja unutar ekosustava obnovljive energije, ali integracija je ograničena jer je geotermalna energija manje poznata, tehnički složenija i ima duže vrijeme razvoja i financijskih povrata od drugih obnovljivih izvora energije.

Je li branša geotermalne energije rezervirana isključivo za velike igrače s velikim kapitalom? Gdje i kako Hrvatska može privući takve ulagače?
Velike kompanije su već prisutne u geotermalnim pothvatima u Hrvatskoj. Tu su prije svega IGeoPen u vlasništvu britanske kompanije A14 Energy i turska kompanija Soyak, ali i naše kompanije Ina, Energija Naturalis, EES Dravacel Energetika, Ensolx i nekoliko drugih.

Više je pravaca u kojem trebamo graditi strategiju. Investitorima u geotermalne elektrane trebamo osigurati, u okviru nacionalne strategije, lakši pristup kako bismo što imali što je moguće više takvih projekata. Usto, trebamo osvijestiti gradove i općine kako bi počeli razmišljati o uporabi geotermalne toplinskih potencijala.

Takva vrsta energije idealna je za poslovne zone, poljoprivredne i industrijske projekte, turizam, grijanje javnih objekata i ustanove lokalnog karaktera i slično. Ključno je pronaći adekvatan modela financiranja, ponajprije razmotriti mogućnost financiranja iz europskih fondova i analizirati opcije javno-privatnog partnerstva.

Koja je budućnost geotermalne energije u Hrvatskoj, može li se očekivati razvoj takve gospodarske grane u našoj državi?
Geotermalni potencijal Hrvatske nije mali. Imamo prednosti zbog postojećih bušotina koje su napravljene za potrebe istraživanja i eksploatacije nafte i plina. Tu su također i odlično stručno znanje i ljudski potencijali kao i stručne udruge koje mogu pomoći u što većem iskorištenju geotermalne energije.

Raste i svijest u društvu za važnosti tog izvora energije, što je dovelo do veće zainteresiranosti lokalne zajednice, posebno za rješavanje komunalnih problema vezanih uz toplinsku energiju.

Očekujem da važnost geotermalne energije bude prepoznata i u razvoju eko-poduzetničkih parkova i drugih oblika poljoprivredne, industrijske ili turističke djelatnosti. Postojeće aktivnosti te ulazak novih investitora na nedavnim natječajima sigurno bude optimizam da će geotermalni potencijal Hrvatske biti znatno više iskorišten u budućnosti.

Intervju je preuzet s Poslovnog dnevnika.

Piše Ivan Brodić

Bijeli dim iz središnjice HDZ-a. Izbori će uskoro. Utjecat će na cijelo hrvatsko društvo, gospodarstvo, a time i na energetski sektor. Nekoliko je izazova i problema koji stoje pred novom administracijom, a o kojima bismo i u predizbornoj kampanji trebali povesti računa.

Dok se oporba kladi na rekordan broj smijenjenih ministara, ukazivanje na nepravilnosti i korupciju i najavljene prosvjede, u taboru pozicije računaju na antiinflacijske mjere, povišice u javnom sektoru ili pak dolazak prvih borbenih zrakoplova iz Francuske, a ne bi bilo zgorega da se koji provoza, uz obvezan folklor probijanja zvučnog zida, recimo dan prije izbora, u vrijeme atavizma predtehnološkog vremena – izborne šutnje, piše u analizi Poslovnog dnevnika.

U prepucavanju za stjecanjem pozitivne percepcije u glavama i novčanicima elektorata, jer svaki glas je trošak vremena ili novca, svejedno je, gotovo uvijek stradava suština. Zbog toga treba upozoriti na nekoliko izazova, problema i neriješenih pitanja o kojima bi svaki pošteni izabrani političar trebao misliti. Pogotovo u tako važnom sektoru za državu kao što je energetika.

Za početak, treba se dotaknuti Hrvatske regulatorne energetske agencije (HERA-e), koja je kadrovski obezglavljena još od tzv. afere Škugor, a pod pritiskom je negativnih nalaza Državne agencije za reviziju iz prošlih godina. Umjesto dosadašnjih privremenih kadrova, morat će se razmisliti o kadrovima s punim mandatom. Jer, imati obezglavljenog regulatora tržišta energije, neodgovorno je kako prema igračima na tržištu, tako i prema građanima i poreznim obveznicima ove zemlje.

Sljedeći bi korak vjerojatno bio razmisliti i osigurati političku volju da se mandat regulatornih agencija mijenja u pola parlamentarnog mandata, kako bismo, što je moguće više, prevenirali omiljene sportove ovih prostora, uhljebljivanje i prisvajanje institucija kao lena.

Kao članica EU-a obvezali smo se na postizanje zelenih i klimatskih ciljeva, a za njihovo postizanje nužne su investicije. Stoga je anuliranje zastoja u investicijskom ciklusu jedna je od nasušnih potreba, o čemu su proteklih tjedana govorili i pisali predstavnici nekoliko interesnih udruga proizvođača i investitora u obnovljive izvore energije.

Niz je problema koji postoje zbog vrlo kompliciranih birokratskih i administrativnih procedura, od lokalne pa sve do nacionalne razine. Potencijalne investitore plaši i porezna nesigurnost u vidu velikog broja neporeznih i paraporeznih nameta te njihova nejasna primjena, ali i zastoji u izdavanju potrebnih dozvola.

Agencija za ugljikovodike u ovom je mandatu pokrenula veliku popularizaciju i investicijski ciklus u istraživanje geotermalnih izvora energije. Uz pomoć NPOO-a. Kako se radi o državnoj agenciji, nakon što završi proces istraživanja i razvoja, vjerojatno je kako će se, osim lokalnih samouprava, u tom sektoru pojaviti i značajno više komercijalnih ulagača.

Osmišljavanje strategije njihovog privlačenja, regulacija tržišta, osmišljavanje poticanja prihvata proizvedene energije u energetske sustave te administrativna pomoć investitorima također su pitanja koja bi se trebala postaviti natjecateljima za postolje političke moći.

Već sam pisao o problemima koji se vuku više od dvije godine u bioplinskim postrojenjima, nastalima uslijed poremećaja na tržištu energenata i tržištu poljoprivrednih sirovina. Proteklih tjedana, nakon promjene resornog ministra, neslužbeni su izvori iz sektora ocijenili kako se, napokon, pojavila dobra volja za rješavanjem njihovih problema.

Razgovaralo se o promjeni uredbi o poticanju obnovljivih izvora energije, kako bi se pomoglo dijelu bioplinskih postrojenja, ali i o primjeni presedana uvedenog za građevinare, kako bi mogli podići cijenu za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, uslijed objektivnih okolnosti.

Ispunjavanje ili neispunjavanje tih obećanja moglo bi imati značajan utjecaj na tijek predizborne kampanje, ali i na energetske planove Hrvatske u sljedećim desetljećima. Zatvaranje bioplinskih postrojenja, prilikom njihova budućeg otvaranja uslijed strategija s ciljem dostizanja klimatskih i energetskih ciljeva, bilo bi iznimno skupo. Kratkoročno, solidarnost poljoprivrednika nije za podcijeniti. Ako su se solidarizirali s Nijemcima i Francuzima, zašto ne bi i s bioplinarima – moguće i usred kampanje.

U novim vanjskopolitičkim okolnostima, kada je naša energetska infrastruktura, poput LNG terminala na Krku i sustava Janafa, postala strateška za opskrbu ovoga dijela Europe ugljikovodicima, nije ludo razmisliti o njenoj dopuni, većim obimom proizvodnje još jednoga tranzicijskog energenta, s niskim otiskom na atmosferu. Ulazak u projekt drugog bloka nuklearne elektrane Krško, bio bi u tom smislu veliki korak naprijed.

No, budimo pošteni, nije sve niti na igračima na političkom tržištu. Velika je odgovornost i na elektoratu. Jer, kako bi se riješili ovi konkretni problemi, izazovi i otvorena pitanja, presjek političke podrške u našoj zemlji morat će biti manje prožet antipoduzetničkim i antiposlovnim političkim ekshibicionistima, bilo da se radi o zasebnim strankama ili glasnim pojedincima iz tzv. sistemskih stranaka. Fiksacija na uhidbene (izvan)institucionalne potjere možda je efektna za političku percepciju, ali suštini najčešće šteti, donosi Poslovni dnevnik.

Poruke s Međunarodnog tjedna energije

Naftni analitičari i uglednici iz vodećih energetskih kompanija još ne vide napetosti na tržištu nafte, usprkos međunarodnim kriznim žarištima poput Crvenog mora, ako je suditi prema porukama koje putem agencija dolaze iz Londona, sa Međunarodnog tjedna energije.

Iako je nekoliko govornika upozorilo na napetosti na nekoliko kriznih žarišta, uglednici industrije spremni su se okladiti na utjecaj politike proizvodnje naftnog kartela OPEC-a i njegovih saveznika, predvođenih Rusijom.

Tržište nafte usmjereno na zemlje oko atlantskog oceana u izazovu je radi preusmjeravanja dobavnih tokova zbog krize u Crvenom moru, poglavito zbog toga što su zalihe nafte u europskim zemljama i SAD-u na najnižim razinama od 2020. godine.

Istovremeno su spomenute napetosti povećale zalihe nafte koje plutaju morima na najveću razinu u proteklih šest mjeseci. Te zalihe negdje putuju i, prije ili kasnije, će stići na odredište.

Značajan rizik postoji kako će situacija daljnje eskalirati, međutim, iz Londona se moglo čuti kako smo već na maksimalnom intenzitetu poremećaja tržišta, osim u slučaju da se u toj regiji, gdje se proizvodi velika globalna količina nafte, prisilno zaustavi eksploatacija.

Ruska nafta pak putje prema Aziji, a predstavnici Vitola upozorili su kako svjetsko tržište teško može podnijeti daljnje smanjenje ruske opskrbe, osim ako se to ne nadoknadi povećanom proizvodnjom iz naftnog kartela.

To se čini malo vjerojatnim, jer se Saudija pokazala voljnom napraviti uslugu Rusiji smanjenjem proizvodnje, ne bi li ta zemlja isplativije mogla financirati svoj ratni proračun. Sukladno tome, Rijad kontinuirano smanjuje proizvodnju, a to se očekuje i u sljedećem razdoblju.

Izgledna je, dalke, nova odluka OPEC+ grupe o daljnjem smanjenju proizvodne, što bi jasno dalo do znanja kako niti najsnažniji dio naftnog tržišta još ne vidi znakove napetosti.

Oklada Quatar Energya

Slijedom događaja postalo je posve jasno kako je jedan od pobjednika rata u Ukrajini industrija ukapljenog plina. Norveške i američke tvrtke, a to se vidi, i vidjet će se sve više vidjeti i na hrvatskom terminalu za ukapljeni plin, pogotovo nakon nekih promjena objavljenih krajem prošle godine u pitanjima zakupa.

No, čini se kako neke zemlje, poput velikog proizvođača ukapljenog plina, Katara, smatraju kako dosadašnji uzlet ovog energenta, nije dovoljan. Iz te zemlje, naime, poručuju, kako svijet ne ulaže dovoljno u ukapljeni plin.

Sukladno ovoj državnoj politici, javna kompanija Quatar Energy, kako javlja Bloomberg, namjerava razviti izvozni kapacitet od 16 milijuna tona ukapljenog plina godišnje, što su rekordni razmjeri. Sveukupno, zaljevska država će do 2030. godine povećati isporuke tekućeg prirodnog plina za više od 80 posto.

Analitičari ove kompanije, suprotno analizama Međunarodne agencije za energiju (IEA), smatraju kako će potražnja za plinom, posebno u dvije najmnogoljudnije zemlje svijeta nastaviti rasti sve do trenutka potpunog globalnog prelaska na obnovljive izvore energije.

Katar je spreman preuzeti rizik, kako objašnjavaju, zbog toga što većina novih projekata u tom energetskom sektoru dolazi iz SAD-a i Australije, pa ne žele izgubiti korak s konkurencijom. U odnosu na njih ima i jednu prednost.

Kompanije u te dvije zemlje su, u glavnini, privatne te mogu osiguravati projekte samo financiranjem temeljenim na dugoročnim ugovorima. Katar, naprotiv, širi projekte temeljem vlastita prirodnog bogatstva. Igrajući na taj čimbenik, Katar se može pripremati za neki skori deficit opskrbe tržišta.

Drugim riječima, oklada na kratkoročni gubitak pri razvoju projekata Katar bi, kako prognoziraju analitičari Quatar Energya, trebala pretvoriti u vodećeg igraća na tržištu za sljedećih nekoliko desetljeća.

Ivan Brodić za Poslovni dnevnik

Bioplinska su postrojenja tijekom proteklih nekoliko kriza kroz koje smo globalno prošli – u kojima su se energetski i sektor burzovnih poljoprivrednih roba, izrazito važan za sirovine bioplinskih postrojenja – upala su u tržišne izazove.

Dakako, radilo se o krizi opskrbe i krizi opskrbe žitaricama, koji su utjecali na cijene energenata, ali i cijene poljoprivrednih sirovina. Njihovo nerješavanje dovelo je velik dio njih na rub propasti, a neka su i ugašena. Ipak, čini se da je tome sada kraj. Nova administracija resornog ministarstva za energetiku, na čelu s novim ministrom Damirom Habijanom, posjeduje puno veću razinu volje, kazuju za sada neslužbene informacije, ne bi li se neriješeni izazovi riješili, najvjerojatnije iz dva razloga.

Ulazimo u zadnji dio predizborne kampanje pred sam njen finiš, ali vanjskopolitičke neuralgične točke, koje utječu na troškove bioplinara, daleko su od riješenih, barem u srednjem roku.

No, zadržat ćemo se na unutarnjem planu. Kada govorimo o unutarnjoj politici, niti jednoj administraciji pri zdravoj pameti nije u interesu imati nemire poljoprivrednika na ulicama, ako je mogla nešto konkretno učiniti kako bi im pomogla.

Ako poljoprivrednici na ulice izlaze radi solidarnosti s francuskim i njemačkim kolegama, logično je za pretpostaviti kako bi na ulice izašli i iz solidarnosti s propalim bioplinskim postrojenjima, od kojih svaki za sobom “vuče” nekoliko kooperanata iz sektora poljoprivrede. Svakom zabrinutom za broj glasova nije teško izračunati perceptivnu, ali i štetu u broju glasova.

Bioplinska postrojenja proizvode struju u dijelu godine kada je manjka, a plin u ostatku godine. Također, mogu raditi gotovo neprestance, za razliku od onih koja proizvode energiju iz sunca i plina.

Za razliku od prošle ministarske administracije koja se prema medijskim napisima više bavila partikularnim političkim i osobnim interesima negoli sektorom, sad se pregovara o promjenama uredbe o obnovljivim izvorima energije i kogeneracije, ali i o primjeni modela koji je u uvjetima cjenovne krize sirovina i rada primijenjen na građevinski sektor, promjenom Zakona o obveznim odnosima.

Građevinarima se, naime, uslijed objektivnih okolnosti, priznavala promjena cijene izvođenja radova. Takvo bi rješenje za bioplinare, kojima je posljednjih godina cijena poslovanja porasla i do 170%, značila mogućnost kompenzacije za cijenu do kraja ugovrnog odnosa koji imaju s Hrvatskim operatorom transportnog sustava (HROTE) Međutim, takvih je, koji su u prijeporu s bivšom ministarskom administracijom ostali u ugovornoj obvezi, a električnu energiju nisu prodali na potpuno tržišnim osnovama, tek jedna trećina.

Stoga će se u cilju cjelovitog rješenja sektorskog problema postaviti pitanje rješavanja problema u kojima su se našli ostali dionici tržišta. A njih je blizu 70% te postoji velika bojazan od napuštanja tržišta, što bi bila velika šteta.

U Hrvatskoj je, naime, još 41 plinsko postrojenje, a u bioplinski je biznis uloženo više milijardi kuna. Kada bi 70% posto njih propalo, to bi prouzročilo vrlo veliku štetu. Kako za energetski, za poljoprivredni, ali i zdravstveni sektror. Ponovno pokretanje napuštenih postrojenja, ukoliko bi došlo do gašenja tolikog dijela postojećih, stajalo bi neusporedivo više nego li je do sada uloženo, kroz privatne inicijative, ali i izravne i neizravne poticaje proračuna.

Hrvatska se s jedne strane, u sklopu europskih energetskih i zelenih politika, obvezala na postizanje niskog, pa i nultog otiska ugljičnog dioksida u atmosferi do 2050. Europske su politike u tu svrhu predložile dobar i održiv energetski miks u kojemu su bioplinska postrojenja dobila veliku ulogu zbog toga što proizvode i plin i struju. Struju u dijelu godine kada je manjka, a plin u ostatku godine. Također, ova postrojenja mogu raditi gotovo neprestance, za razliku od postrojenja koja proizvode energiju iz sunca i plina.

Ne samo što su nezamjenjivi dio energetskog miksa, bioplinska su postrojenja, s druge strane, vrlo važan dio poljoprivrednog, ali i zdravstvenog sustava. Poglavito u pogledu zbrinjavanja nus proizvoda prerađivačke i stočarske proizvodnje, u cilju postizanja visokog udjela samodostatnosti i samoodrživosti, što su teme koje su, kao i plinski cjenovni i opskrbni izazovi, postale iznimno važne od početka agresije na Ukrajinu.

Koliki je doprinos sektor dao u Europi, ali i Hrvatskoj, u tom smislu, mogli smo vidjeti tijekom pandemije afričke svinjske kuge. Svaka poljoprivredna pandemija stvara veliku količinu poljoprivrednog otpada koje treba zbrinuti, struka bi korektnije istaknula da se radi o nus proizvodima, u ovom slučaju u stočarskom fondu. Ti su nusproizvodi zbrinjavani na jedini učinkovit način za zdravlje stočnog fonda i okoliša – kao sirovina u bioplinskim postrojenjima.

Sve su to razlozi zbog kojih ohrabruju neslužbene informacije kako napokon postoji volja za prestankom projektiranog šuma u komunikacijskom kanalu na relaciji aktualna administracija – bioplinski sektor.

Za nadati je se i da se novi vjetrovi neće zaustaviti izborima i da će nova dobra volja obje strane značiti dugoročnije stvaranje politika i preduvjeta za nove investicije u proizvodnju energije iz bioplinskih postrojenja, skladištenje te energije i sirovina za proizvodnju, ali i transport prema postrojenjima i energetskim sustavima.

Možda ne bi bilo zgorega oživjeti ideju o interministarskom tijelu, energetike i poljoprivrede, koje će se baviti ovim sektorom, piše Ivan Brodić za Poslovni dnevnik.

Komentar

Nalazimo se u vrlo turbulentnim vremenima, suglasni su jutros u emisiji U mreži prvoga Hrvatske radio televizije, brojni vanjskopolitički i vojni analitičari. Spominjući brojna krizna žarišta, od Ukrajine, preko Bliskog istoka, Sahela, Gvajane, pa sve do Južnog kineskog mora i Korejskog poluotoka, čak tvrde kako se nalazimo usred trećeg svjetskog rata čiju brutalnu eskalaciju sprječava samo strah od nuklearnog holokausta.

Europa u toj zavrzlami sudjeluje prilično aktivno, kao dio transatlantskog saveza,vojnim akcijama, naoružavanjem, ali i u diplomatskom smislu. Sukladno tomu snosi i neke ekonomske, političke ali i energetske posljedice, od kojih je možda najbolji primjer energetska kriza nastala nakon agresije na Ukrajinu i nekoliko valova sankcija na ruske energente, čiji je doticaj u Europu drastično pao, što je u jednom trenutku imalo za cilj drastično povećanje cijena energenata.

Poglavito prirodnog plina.

Ipak, kroz protekle se dvije godine, uz važne napore privatnog i javnog sektora, Europa prilično dobro prilagodila te je izgradila prilično dobru ruskim plinovodima i naftovodima alternativnu infrastrukturu za ukapljeni plin. Projekcija razvoja te infrastrukture vidljiva je i u narednim godinama, kroz razvoj novih projekata. Poput povećavanja kapaciteta postojećih terminala ili potpuno novog projekta Totala u Le Havreu, čiji je cilj povećati europske kapacitete za prihvat ukapljenog plina za jednu trećinu. Jer, prirodni plin i nuklearna energija, ključni su tranzicijski energenti prema europskim željama i politikama za postizanje niskougljičnog gospodarstva do sredine ovoga stoljeća.

Kako sve ne bi bilo idealno, krajem prošloga tjedna pojavio se izazov s potpuno neočekivanog mjesta. Sa druge strane osi transatlantskog saveza. Bidenova je administracija odlučila zaustaviti niz energetski izazovnih projekata. Zaustavili su tako odlučivanje o fiskalnim poticajima za hvatanje ugljičnog dioksida iz atmosfere, neke vodikove projekte i odluke vezane uz naftovod u Dakoti. No, ono što je za Europu ključno, zaustavili su na nekoliko mjeseci, izdavanje novih licenci privatnim kompanijama za izvoz ukapljenog plina, jer žele ponovno razmotriti utjecaj te industrije na klimu.

Politički analitičari Bloomberga procjenjuju kako je ova odluka prilično logična. Amerikanci ove godine izlaze na izbore, a sve je izglednije kako će snage političke popularnosti sučeliti Donald Trump i aktualni predsjednik Joe Biden. Potonji je za izbor u prvi mandat ključne glasove imao među raznim vrstama aktivista, među njima i onim okolišnim i klimatskim.
Oni su tijekom mandata bili vrlo kritični i nezadovoljni odlukama i nedostatkom odluka aktualne administracije, a u stožeru Bidena očito ne žele rasipati glasove te su im isporučili osjećaj pobjede nad, kako piše portal World Gas, industrijom proizvodnje plina iz nekonvencionalnih izvora, čiji su projekti bili u većini aplikanti za nove dopusnice. Radi se o proizvodnji tehnologije frackinga, za koju brojni znanstvenici i stručnjaci smatraju kako je izrazito invazivna za okoliš.

Ovo je političko klimatsko kockanje izazvalo brojne bojazni tijekom vikenda, što je izazvalo američke i europske dužnosnike pokušati umiriti javnost. Tako je glasnogovornik Europske komisije, za portal Politico.eu, izjavio kako ova odluka ne bi trebala imati nikakve kratkoročne ili srednjoročne posljedice na europski kontinent. No, je li to baš tako.
Odlaganje izdavanja dopusnica, moglo bi, ako europska industrija i gospodarstvo ostanu na jednakoj razini ili im se dinamika poveća, izazvati novu cjenovnu burzovnu krizu, tim više što bi se takva situacija mogla produljiti i u sljedeću ogrjevnu sezonu, ovisno o meteorološkim prilikama, zbog toga što se prvi krug američkih izbora održava početkom studenoga.
Ako ovu odluku prispodobimo ratnoj krizi u Crvenom moru, koja plovidbu kroz Hormuz i Suez čini vrlo rizičnom, pa i nemogućom, te krizi s vodostajem u Panamskom kanalu, zbog čega veliki brodovi i tankeri imaju sve više problema u prolasku kroz taj prolaz, vjerojatno nećemo ostati posve mirni, posebice jer ćemo na umu imati pokušaj nadomještanja opskrbe iz SAD-a trgovinom sa zemljama Perzijskog zaljeva ili zemljama Oceanije.

S druge strane, nije sve tako crno. U dvorištu Europske unije nalaze se neke od zemalja koje nemaju prometnih problema u pristupu tržištu. U prvom redu, tu je Norveška, čije su kompanije prošle godine zamijenile one američke na prvome mjestu uvoza ukapljenog plina u EU. Prema podacima Eurostata iz te je zemlje prošle godine došlo nešto manje od polovine ukapljenog plina. A tu su i zemlje sjevera Afrike koje u EU uvoze nešto manje od petine ukapljenog plina.

Mogli bismo zaključiti kako, usprkos okolnostima, ove godine nećemo moći govoriti o nedostatku plina na tržištu. No, glede cijene stvar je nešto drugačija. Vanjskopolitičke, prometne, ekonomske i meteorološke okolnosti burzovni će trgovci svakako uračunati u cijenu.

Intervju za NYT-a

Kinesko vodstvo “previše je opterećeno” svojim unutarnjim problemima da bi razmatralo invaziju na Tajvan, rekla je tajvanska predsjednica Tsai Ing-wen u intervjuu za New York Times.

Kina, koja demokratski uređen Tajvan smatra svojim teritorijem, pojačala je vojni pritisak na otok u posljednje četiri godine, što izaziva zabrinutost od sukoba koji bi imao globalne posljedice. Ali Tsai je u transkriptu intervjua za New York Times, koji je njezin ured objavio u četvrtak, rekla da Kina trenutačno ima previše problema.Pa, mislim da je kinesko vodstvo u ovom trenutku preopterećeno svojim unutarnjim izazovima. I mislim da možda nije vrijeme da razmatraju veliku invaziju na Tajvan. Uglavnom zbog unutarnjih gospodarskih i financijskih, kao i političkih izazova, ali također, i međunarodna zajednica je glasno i jasno rekla da rat nije opcija te da su mir i stabilnost u svačijem interesu, rekla je.

Kina će se na kraju i sigurno ponovno ujediniti. Narodna oslobodilačka vojska poduzet će sve potrebne mjere kako bi čvrsto zaštitila suverenitet i teritorijalni integritet Kine, odgovorio je na brifingu za novinare glasnogovornik kineskog ministarstva obrane Wu Qian na navode Tsai.

Tsai i njezina vlada više su puta pozivali na pregovore s Kinom, ali su odbijeni jer Peking Tsai i vladajuću Demokratsku progresivnu stranku (DPP) smatra separatistima. Tsai kaže da samo narod Tajvana može odlučiti o svojoj budućnosti.

Tajvan je usred kampanje za predsjedničke i parlamentarne izbore koji će se održati 13. siječnja. Lai Ching-te iz DPP-a, trenutno potpredsjednik, glavni je kandidat za sljedećeg predsjednika Tajvana prema anketama. Tsai je rekla kako “nije tajna” da se Kina pokušava miješati u tajvanske izbore.

  • Ali mislim da vjerojatno nisu osobito uspješni u svom nastojanju da utječu na naše izbore. Prije svega zato što je ovo demokracija i ljudi znaju da su donijeli najbolje odluke o tome tko će biti sljedeći čelnik Tajvana, dodala je.

Kineski Ured za poslove s Tajvanom u srijedu je pojačao svoje napade na Laija i njegova protukandidata Hsiao Bi-khima, bivšeg izaslanika Tajvana u Sjedinjenim Državama.

Neovisnost Tajvana znači rat. DPP koji forsira ovaj opasni dvostruki čin neovisnosti samo će zatrovati interese i dobrobit sunarodnjaka na otoku, rekao je glasnogovornik Chen Binhua na konferenciji za novinare.

Obraćajući se novinarima u Taipeiju u četvrtak, glavni kreator politike prema Kini Chiu Tai-san odbacio je kritike Pekinga. “Iskreno govoreći, ti komentari pokazuju da oni uopće ne znaju što su demokratska politika i izbori, rekao je Chiu, koji je na čelu tajvanskog Vijeća za kopnene poslove, prenosi HRT.

Komentar Trafigure

Razina napunjenosti europskih skladišta plina postala je ključni tržišni pokazatelj, ističu u Trafiguri, jednoj od najvažnijih svjetskih tvrtki koje se bave trgovinom robama, ponajviše metalima te naftnim proizvodima i plinom.

Trafigura ima sjedište u Singapuru te predstavništva u 36 zemalja. Količina plina u skladištima na kraju zime odredit će koliko će Europa kupiti ukapljenog prirodnog plina (LNG) na ljeto i to određuje cijene globalno, rekli su iz Trafigure..

Europska su skladišta trenutačno gotovo popunjena i potražnja nije velika, tako da je to utjecalo na cijene kod kratkoročnih isporuka LNG-a. No u slučaju vrlo hladne zime, te bi se rezerve mogle potrošiti i onda bi se Europa našla u natjecanju s azijskim kupcima za ograničene količine LNG-a.

Osim visine zaliha, trgovci pažljivo prate i poremećaje u opskrbi, kao što je slučaj s mogućim štrajkovima na terminalima u Australiji, što bi moglo smanjiti količine raspoložive za isporuku.

Cijene prirodnog plina bi mogle dobiti poticaj zbog štrajka u postrojenjima za LNG Chevron Gorgon i Wheatstone koji bi trebao početi danas. Ovaj štrajk trebao je početi jučer, ali je odgođen zbog pregovora.

Komentar

Jučer je održana telefonska sjednica Vlade RH na kojoj su donesene nove uredbe o visini maloprodajnih cijena naftnih derivata, pa su tako poskupjeli dizel i benzin. Istodobno su izmijenjene i uredbe o visini trošarina te su one ponešto snižene.

Kao i svakoga tjedna, nove cijene izazvale su bujicu komentara javnosti, pa je to prilika za ponoviti neke činjenice vezane uz to o čemu ovisi cijena naftnih derivate na hrvatskom tržištu.

A ona, u prvome redu ovisi o kretanju cijena na Mediteranskom tržištu, koje se definira kao zbir tjednoga trgovanja derivatima u velikim lukama na Sredozemlju. Kretanje cijena derivate u Sredozemlju, pak, ovisi o kretanju cijena sirove nafte u tjednu prije referentnoga za izračun cijene naftnih derivate u Hrvatskoj, cijeni prerade te tržištu radne snage u velikim rafinerijama. Tako je cijena na Mediteranskom tržištu prije nekoliko mjeseci bila pod snažnim pritiskom štrajkova u francuskim rafinerijama zbog Macronove mirovinske reforme.

No, vratimo se cijeni sirove nafte. Na globalnom tržištu cijene su zbog kretanja svjetskog gospodarstva, geopolitičkih trzavica te izazova trgovinskih ratova, rasle. Poglavito je to bio slučaj jučer nakon što je kina odlučila značajnije subvencionirati gospodarstvo premda su dva tjedna prije toga cijene padale nakon izjava iz središnjih banaka o mogućem povećanju kamatnih stopa zbog suzbijanja inflacije.
I dok više kamatne stope usporavaju gospodarsku aktivnost I potražnju za naftom, helikopterski novac za industriju I biznis u Kini bi mogao značiti okidač jače potražnje na tom mnogoljudnom tržištu.

Ako vodeći proizvođači nastave dobrovoljno smanjenje proizvodnje, cijene bi mogle dodatno rasti, što je članicama OPEC-a i saveznicama u interesu zato što projiciraju svoje proračune na proizvodnji i izvozu ovoga resursa.
Rat u Ukrajini nekima od njih je dobro došla tržišna okolnost zbog toga što su nadomještavali potražnju za ruskom naftom na nekim tržištima, što je cijenu nafte zadržalo na razinama ispod ekstremnih, kako su mnogi katastrofičari očekivali. S druge strane, zbog sankcijama ranjenog proračuna, Rusi su prisiljeni više proizvoditi I izvoziti po velikim popustima, ne bi li se domogli svježih deviza koje im nedostaju za međunarodni platni promet.

Sljedeći dio računice oko cijene derivate svakako su trošarine i porezi. Koji iznose I do 70 posto cijene naftnih derivate, kada su uvjeti regularni. U tim regularnim uvjetima na operativno poslovanje kompanija otpada nešto više od 10 posto cijene, što se izražava u marži po litri goriva.
To je, dakle, ono na što Vlada može imati utjecaj, pa je današnjom odlukom nastavila utjecati na tržište. Neki od nas bi rekli nepotrebno ili barem u nepotrebnom smjeru. Naime, sami omjeri postotaka udjela u cijeni naftnih derivate pokazuju kako je Vladina ideja o ravnomjernom podnošenju tereta visoke cijene derivata apsurdna. Nije pošteno prema distributerima, većim i manjim poreznim obveznicima, ograničavati im zaradu, a nedostatno utjecati na državni udio u cijeni derivata.

Državni intervencionizam treba zadržati kao zakonsku mogućnost u vremenima kataklizmičnih kriza, no dok se ne iscrpe mogućnosti paternalizma, smanjenja trošarina na njihovu najmanju učinkovitu mjeru, uvedu se plivajuće trošarine (u vremenima konjunkture veće, u vremenima krize manje), donesu se zakoni o incidentnom smanjenju poreza u vremenima krize, intervencionizam nije ništa drugo nego li antipoduzetnički populizam, čiju štetu na kraju uvijek plate porezni obveznici.

Naposljetku, kod naftnih derivate, ponovno posebno zabrinjava dizel. Osim normalnih sezonskih kolebanja cijene, počeli smo osjećati efekte europskih politika nultih emisija CO2 te možemo očekivati i nešto agresivnije oporezivanje derivata koji su štetniji za okoliš, poput dizela.

Komentar Bloomberga

Kad je riječ o brzini i cijeni nuklearne energije, razlika između SAD-a i Kine sve više se pretvara u provaliju.

Prvoga srpnja, nakon dugih kašnjenja, SAD je pozdravio svoj prvi novi reaktor u sedam godina kada je jedinica 3 elektrane Vogtle tvrtke Southern Co. počela opskrbljivati mrežu električnom energijom. Zajedno s jedinicom 4, koja bi trebala početi kasnije ove godine, izgradnja dva nova reaktora očekuje se da će na kraju koštati 30 milijardi dolara – više nego dvostruko početnog proračuna.

Isti dan, Vijeće državnog savjeta Kine odobrilo je izgradnju šest novih reaktora – ukupne vrijednosti od 17 milijardi dolara.

Ova izrazita razlika značajno doprinosi objašnjenju zašto Kina ide prema premašivanju SAD-a kao najvećeg svjetskog izvora atomske energije već do sredine ovog desetljeća, što predstavlja značajan poticaj za ambicije čiste energije uz moguće diplomatske koristi.

Kada jedinica 4 elektrane Vogtle bude u funkciji, SAD će ovoga tisućljeća izgraditi samo tri nova reaktora. Kina izgrađuje između šest i deset reaktora svake godine.

Zašto postoji takva razlika? Očito, ne sve troškove u Kini je lako saznati, ali postoje neke prednosti koje se mogu istaknuti.

Prvo, kamatne stope. Podrška ovdje igra ključnu ulogu, jer veći dio životnog ciklusa rada nuklearne elektrane predstavlja početna izgradnja. Prema Svjetskom nuklearnom udruženju, razlika između stope od 1,4% i stope od 10% – niska stopa u Kini naspram visoke stope u mnogim zemljama u razvoju – znači razliku između toga je li proizvodnja atomske energije jeftinija od ugljena i plina ili puno skuplja od oba.

Zatim, stabilna građevinska trasa pomaže, kaže David Fishman, analitičar u The Lantau Group u Šangaju. Proizvođači opreme i komponenata mogu standardizirati proizvodnju kada znaju da će postojati potražnja za njihovim specijaliziranim proizvodima iz godine u godinu, a iskusnije građevinske ekipe mogu izbjeći skupe kašnjenja. Repliciranje plana je ključno.

I naravno, jednostrana politička struktura Kine se pokazala kao spretnija od kaotične demokracije Amerike u posljednjim desetljećima u odobravanju i izgradnji različitih infrastrukturnih projekata.

Konačni račun za Vogtle je više nego udvostručen jer su se nakupili sedam godina kašnjenja.

Iskustvo je potaknulo SAD da gotovo odustane od novih nuklearnih elektrana velikog kapaciteta, s većinom istraživanja i investicija usmjerenih prema malim i modularnim reaktorima. Međutim, te tehnologije, iako obećavajuće, ostaju neprovjerene i, čak i u najboljem scenariju, trebat će godine prije nego što ih se može masovno primijeniti kako bi se konačno očistila mreža.

SAD se može vratiti na put nuklearne energije, s ekološkim i geopolitičkim prednostima koje to donosi. Još nije kasno kopirati nekoliko poteza iz kineske strategije.