Komentari

Blog
Mislio sam pisati, za promjenu, o političkim slobodama pripadnika ove nacije koje su ovih dana na kušnji, s potencijalnim rastom te kušnje, ako se u zakon, koji je u proceduri ne ugrade kontrole i/ili ograničenja, pa i njegovo samouništenje, nakon vremena krize.

Htio sam, dakle, pisati o zakonu o elektroničkom nadzoru građana, o kojem se raspravlja u Saboru, s ciljem kontrole kršitelja karantene i samoizolacije. Motiv je ispravan, jer svaka se zajednica ima pravo braniti od neodgovornih pojedinaca. Međutim, ostavlja se široki prostor zlouporabe, pa i situacije u kojoj bi to postalo normalno stanje, kako je upozorio izraelski povjesničar i filozof Harari u Financial Timesu.

Ako, naime, ne upozorimo vladajuće kako u takav zakon treba ugraditi odredbe o donošenju pojedinačnih mjera arbitrarne vlasti, neku vrstu kontrole i samoukidanje zakona nakon vremena korona krize, osobne slobode bit će na velikoj kušnji. Takva bi mjera, naime, trebala biti incidentna i u domeni arbitrarne odluke, poput zatvora ili mjere prisluškivanja.

No, ja snujem, a pisac dijaloga za hrvatske političare, nipošto netko iz domene klasične književnosti, prije Magnus i Bunker stila, odlučuje.

Tako su, nakon sve sile poniženja na račun poduzetnika i poreznih obveznika koje je izgovorio na RTL-u ministar za prevenciju poduzimanja Darko Horvat, jučer iz vlade poručili kako nema odgode poreza za „one koji su nam dužni više od 200 kn“.

Ne samo što, kako piše Ilija Aščić jučer za Otvoreno.hr, svi uhljebi u vremenima krize od jednom postanu pošteni serviseri temeljnih funkcija države, poput vojnika, liječnika, medicinskih sestara, policajaca i drugih, nego nam sada žele reći kako je porezni novac njihov. Da, upotrijebili su riječ „nama“, sve sukladno mentalitetu prema kojem su to njihova sredstva koja služe isključivo za kupovinu glasova rashodima proračuna.

Kao, to je njihov novac, a ne novac onoga čime oni upravljaju temeljem društvenog ugovora, koji kao i svaki ugovor ima ugovorene strane i ugovorne obveze. Postavlja se pitanje zašto oni u poziciji moći nikada ne razmišljaju o kvaliteti i kvantiteti izvršavanja svojih obveza?

Naimekajje….

Povijest nas uči kako u svakom društvu, bez obzira na stečena prava, temeljena na političkoj filozofiji i teologiji 18. i 19. stoljeća, o jednakosti svih ljudskih bića u pravima pred zakonom, postoje oni koji su bliže tim pravima. U normalnim liberalnim demokracijama i tržišnoj ekonomiji, i u normalnim vremenima, ta se pozicija može izboriti, bez obzira na startnu poziciju, nekom kompetitivnom kvalifikacijom i/ili tržišnim poduzimanjem.

Sada, postoje samo dva, nazovimo ih omiljenom riječi Zlatka Canjuge, staleža. Prvi su porezni obveznici, uplatitelji u proračun, i njihov servis na rashodovnoj strani proračuna, koji predano i pošteno rade na temeljnim funkcijama države. Drugi su korisnici proračuna bez osobitih zasluga, interesne grupe birača sviju svjetonazorskih provenijencija, a s astronomskim apetitima na proračunski novac, jer glas, pobogu, košta.

No, vratimo se mi na slučaj čovjeka koji ne zna pa ga treba smijeniti ili je bezobrazan pa ga treba smijeniti, i njegovu komunikaciju, koja je komunikacija Vlade, pa je treba na izborima kazniti (samo koga izabrati, a da nije i gori?) ili je to komunikacija ministra, pa ga treba smijeniti.

Pripremljeno ili ne, danas su se javili krajnji predstavnici interesnih grupacija, veleuvaženi veleekonomist Ribić i gospodin Novosel. Kažu, nikako ne treba smanjivati plaće jer ljudi koji dobiju te plaće će trošiti kod poduzetnika pa će poduzetnici moći preživjeti. Za njih je ekonomija igra nulte sume ili perpetum mobile.

Ta, još su prije dvije godine premijer i ministar financija rekli „moramo brižljivo čuvati rashode proračuna“. To što su sve druge mogućnosti na političkom tržištu, barem za sada, destruktivnije i još razornije po poduzetništvo i proračun, slaba nam je utjeha, jer da nismo brižljivo čuvali rashode mogli smo se pripremiti za ovu krizu, no to je tema o kojoj smo već pisali.

Dakle, „nema odgode“ za one koji su im dužni, ta valja osigurati plaće koje će se u toj, samo u njihovim glavama nultoj sumi, isporučivati javnoj službi pa će oni hraniti poduzetnike koji će onda plaćati porez. Platiš desetke, stotine i tisuće kuna poreza, ali ostaneš dužan 200 kuna, u problemu si. Mentalitet kamatara, da te Bog dragi sačuva. Uhljebum mobile, rekao je jedan poznati poduzetnik, ne poznaje aktivnu solidarnost, pa će tako realni sektor ponovno podnijeti sav teret nadolazeće krize, jer, povod ove krize je korona, s njom nema pregovora kao s interesnim skupinama, barem ne do pronalaska cjepiva. Neće korona prestati paralizirati državu ako joj zadovoljiš proračunske apetite.

Mentalitet kamatara neviđen još od devedesetih godina prošlog stoljeća i prvobitne akumulacije kapitala kvartovskih gulamfera s iskaznicama SZUP-a. Neki su poduzetnici dužni, pa ćemo ih mi još malo zadužiti.

Ekonomija je zbog stanja na burzama i cjenovnog rat na tržištu nafte, s okidačem u korona pandemiji stala? Ništa zato, bjelosvjetski i sveeuropski pikettyevac se dosjetio. Nemaš novca? Mi ćemo ti ga dati. Tako je Unija dopustila zaduživanje, državnu intervenciju, pa i tiskanje novca „koliko god i dok god je potrebno“.

Ponudu novca su zadovoljili, no imamo problem, ovo nije samo kriza ponude, nego i potražnje. Kako nju namjeravaju ubiti novim zaduženjima kod države, nesolidarizacijom javnog sektora, odbijanjem racionalizacije rashoda proračuna, još samo čekamo, kako je rekao jedan poznati liberalni vloger danas da man dekretom zabrane da propadnemo i zagasimo tvrtke.
Jer, kad god se baca novac iz zrakomlata, nije pitanje tko će platiti jednu od funkcija novca, njegovu vrijednost. To je jasno, građani, manjom platežnom moći, osiromašenom štednjom i osiromašenom vrijednošću vlasništva. Pitanje je, tko će platiti zrakomlat?

No, za to su se pobrinuli Piketty i njegovi učenici, savjetnici Elizabeth Warren, Emmanuel Saez i Gabriel Zucman, kojima se oduševljava globalni birokrat, sve kako bi sačuvao svoju povlaštenu poziciju korisnika proračuna, a koji predlažu da to plate poduzetnici. Zato će nam i zabraniti zatvoriti firme i pobjeći iz zemlje, očekujemo mi pesimisti. Samo kuda?

Sve te eksperimente, s rezultatom već viđenog fijaska i s protuustavnim arbitrarnim epilogom (poput američkog New Deala), platit će, dakle, oni koji su punili proračun i ranije, koji su financirali rashode proračuna, koji su upozoravali na potrebu racionalizacije i pripremanja za krizu, a ni do sada im korisnici rashoda proračuna nisu davali daha. Realni sektor.

Predlažu pikettyevci, dakle, da se nakon krize poveća porezna presija na realni sektor, jer on to može izdržati, ta svaki od poduzetnika, valjda, još ima prostora dati za rashode proračuna još i svoju plaću, još i svoju dobit. Ekstraprofit je to, gospodo.

A kako biste konačno postali svjesni koji je stalež ovdje u poziciji moći, platit ćete tako da lokomotive ekonomije plate više, one koje moraju povući manje tvrtke u stvaranju onoga što je tako strano ljudima koji su navikli živjeti od tuđega, poput spomenutog ministra i interesnih skupina, dodane vrijednosti.

Ako vam to nije dovoljna konkluzija, zapitajte se što bi povijesno gledano, kada poduzimamo ovakve mjere u vremenima gospodarske krize i slušamo ovakve prijedloge, moglo poći u krivo? I zato sad očekujemo drugi rezultat?

Ludilo, da te Bog dragi sačuva.

On ili ne zna, pa ga treba smijeniti, ili je bezobrazan, pa ga treba smijeniti

Komentar DW-a
U Italiji je to već učinjeno, u Francuskoj je najavljeno, a i u Njemačkoj se o tome razmišlja: sudjelovanje države u vlasništvu poduzeća kao posljednja mjera za spas firmi u vrijeme korona-krize.

U Italiji je već sve spremno za podržavljenje zrakoplovne kompanije Alitalia, koja se već i bez korona-krize nalazila u velikim financijskim problemima. U Francuskoj je ministar financija Bruno Le Maire najavio mogućnost podržavljenja firmi koje se nalaze pred slomom. No za razliku od Italije i Francuske, gdje vlasništvo države u automobilskoj industriji ili na polju energetike nije neuobičajeno, njemački političari i ekonomisti su vrlo oprezni kada je riječ o uplivu države u privatnom gospodarstvu.

Na primjer Lufthansa. Najveća njemačka zrakoplovna kompanija je zbog korona-krize faktički prisiljena obustaviti letove. No zasada su poduzete ili najavljene mjere – poput tzv. plaćanja troškova skraćenog radnog vremena (Kurzarbeitergeld), pružanja pomoći za prevladavanje problema likvidnosti ili mogućnosti odgode plaćanja poreza – dostatne, smatra vladin koordinator za zračni promet Thomas Jarzombek. Kasnije će se odlučiti je li potrebna i dodatna pomoć. “Podržavljenje kompanije nije naš cilj”, izjavio je on.

Ni Achim Wambach, šef Centra za europsku ekonomiju ZEW iz Mannheima, nije sklon državnom sudjelovanju u vlasništvu privatnih kompanija – u normalnim okolnostima. “Nama se sada ne postavlja načelno pitanje treba li država, koja određuje pravila ponašanja na tržištu, biti jedan od aktera na tom istom tržištu. Sada se radi o kriznom menadžmentu”, kaže on u razgovoru za DW.

“Država mora poduzećima pomoći u vrijeme krize. Pogodan instrument za to bi moglo biti oživljavanje gospodarskog fonda”, smatra Wambach. 2009. i 2010. je Njemačka poduzećima koja su se našla u problemima zbog svjetske financijske krize stavila na raspolaganje više od 100 milijardi eura posredstvom državne banke za obnovu i razvoj KfW. To je desecima tisuća poduzeća pomoglo da krizu prebrode i spasilo je milijune radnih mjesta.

To rješenje je značilo da firme dobivaju na raspolaganje strani kapital – uz jamstva države. Klasično podržavljenje, dakle direktno sudjelovanje države u vlasništvu neke firme – kao što je to primjerice praksa u Francuskoj – Wambach ne smatra dobrom opcijom.

No ni on nije siguran hoće li 100 milijardi eura biti dostatno u sadašnjoj situaciji. “To trenutno nije moguće reći. Zato bi bilo potrebno da se uz taj prvi paket drži otvorenom i opcija njegova proširenja.”

Već prošlog tjedna su vodeći njemački ekonomski stručnjaci naveli mogućnost osnivanja jednog “fonda za spas poduzeća kao posljednjeg sredstva”. Oni su zatražili i da se Vlada odmakne od dogme očuvanja izbalansiranog državnog budžeta, takozvane “crne nule”, po svaku cijenu. Uz to su predložili da se razmotri mogućnost sniženja poreza. Jedan dio njihovih prijedloga je u međuvremenu više-manje prihvaćen: savezni ministar financija Olaf Scholz je već najavio da će za prevladavanje krize biti korištena “sva potrebna sredstva”, te će se, ako se pokaže potrebnim, ući u nova zaduživanja.

Ovi stručnjaci u svojoj studiji kažu da bi u slučaju potrebe, trebalo omogućiti i direktan udjel države u poduzećima. “Ukoliko se ne uspije ograničiti širenje kriznog vala u gospodarstvu i nastane opasnost velikog broja stečajeva, kao posljednje sredstvo bi se moglo razmisliti i o ulasku državnog kapitala u pojedine firme.”

Kao primjer navodi se financijska kriza 2008. i 2009. godine: tada je država svojim novcem spašavala banke u okviru tzv. zaštitnog kišobrana SoFFin. Sve do danas, više od 10 godina kasnije, njemačka država još uvijek ima udjel u većinski privatnoj banci Commerzbank od oko 15 %.

Država doduše ima vlasnički udio i u telekomunikacijskom divu Deutsche Telekom, ali iz drugih razloga – to je posljedica nedovršene potpune privatizacije nekoć državne pošte. Mada vodeći njemački ekonomski stručnjaci nisu jedinstvenog mišljenja o tome koliki bi obim taj državni krizni fond trebao imati – da će do njega doći, vrlo je vjerojatno. Pitanje je samo kada, piše DW.

HGK i HUP
Predsjednik HGK je kako ova kriza, za razliku od prošle, zahtjeva potrošnju i poticanje potrošnje umjesto mjera štednje. Glavni direktor HUP-a Davor Majetić također je istaknuo da poslodavci traže otpis svih davanja doprinosa i parafiskalnih nameta zbog poteškoća u poslovanju zbog epidemije, a ne odgodu plaćanja.

“Pozdravljamo prvi paket mjera Vlade za pomoć gospodarstvu, u čijoj smo pripremi aktivno sudjelovali, a u skladu sa zahtjevima naših članica, HGK za drugi val mjera pomoći gospodarstvu predlaže oslobađanje tvrtki u problemima svih tereta i davanja prema institucijama – od doprinosa i poreza na plaće do članarina, što smo mi već napravili. Dakle, oslobađanje, a ne odgoda“, istaknuo je predsjednik HGK Luka Burilović.

Naglasio je kako ova kriza, za razliku od prošle, zahtjeva potrošnju i poticanje potrošnje umjesto mjera štednje. „Upravo u tom smislu treba u što većoj mjeri iskoristiti sredstva fondova EU, uz trenutno puno veću fleksibilnost Europske komisije. U tom kontekstu i Vlada treba razmisliti o dodatnom naporu i podizanju pokrivanje troškova plaće na 5000 kuna neto po zaposlenom u pogođenim tvrtkama“, izjavio je Burilović, dodavši kako Komora i od banaka traži moratorij na sve kredite obaveze onih pogođenih fizičkih i pravnih osoba, u razdoblju od minimalno 6 mjeseci, bez naplate naknada i kamata.

„Ovo tražimo radi očuvanja normalnog života i poslovanja onih koji bi u suprotnom bankrotirali ili osobno financijski i životno propali“, zaključio je Burilović.

Glavni direktor HUP-a Davor Majetić također je istaknuo da poslodavci traže otpis svih davanja doprinosa i parafiskalnih nameta zbog poteškoća u poslovanju zbog epidemije, a ne odgodu plaćanja. “Svima je jasno i po broju ljudi koji se prijavljuje na Zavod za zapošljavanje za uplatu 3.250 kuna da je situacija dramatična”, kazao je Majetić u izjavi za Hinu.

Napominje kako se u Vladinim mjerama pomoći mora razdvojiti dvije faze – vrijeme epidemije koronavirusa i vrijeme nakon nje.

U vremenu epidemije država maksimalno mora osigurati što je mogući veći grant bespovratni poslodavcima za plaće, istaknuo je. Također, kako većina poslodavaca neće raditi, jer će biti obustavljanja poslovnih aktivnosti zbog ove situacije, treba im omogućiti maksimalno otpis svih troškova koje imaju za vrijeme epidemije “Svi ti parafiskalni nameti koji se plaćaju kada radimo, moraju se sada ne odgoditi nego otpisati. To je naša poruka državi. U vrijeme korone, a to je sada, dajte nam koliko možete za plaće, mi ćemo dodati koliko možemo, otpišite nam sve troškove i davanja koja inače imamo kao poslodavci, jer sada ih ne možemo plaćati budući da ne radimo”, istaknuo je Majetić.

Pozitivnim smatra to što će nakon ove krize poslodavci imati pristup kreditima, što je važno jer će morati ući u novi investicijski ciklus kako bi se nabavila roba i pokrenula aktivnost.

Smatra i kako će vrijeme nakon epidemije također biti izazovno jer neće biti na “sto posto” aktivnosti, a pitanje je koliko će ljudi nakon krize biti raspoloženi za potrošnju, hoće i ići na godišnji, kolike će im biti plaće itd. No, naglašava, sada je ključno da “bude što manje odgode, a što više otpisa”, istaknuo je, dodavši da je cilj mjera sačuvati radna mjesta, jer kad kriza prođe “imat ćemo opet problema sa radnom snagom”.

HUP
Hrvatska udruga poslodavaca je u proteklom razdoblju intenzivno od svojih članica prikupljala zahtjeve za nužnim mjerama i prijedloge koje Vlada RH i izvršna vlast treba poduzeti u ovoj izvanrednoj situaciji, a kako bi omogućila podršku svim pogođenim tvrtkama, odnosno, sektorima u premošćivanju ove izrazito teške situacije u kojoj se nalazi hrvatsko gospodarstvo.

U namjeri da budemo maksimalno učinkoviti, s Vladom RH smo tijekom cijelog proteklog mjeseca pregovarali o horizontalnim – prioritetnim- mjerama ključnim za gospodarstvo dok smo sve zaprimljene sektorske mjere i prijedloge obrađivali kroz granska udruženja HUP-a, te na dnevnoj bazi, cijeli protekli tjedan slali prijedloge resornim ministarstvima, najviše Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta.

U cilju cjelovitog pregleda svih informacija te zahtjeva i prijedloga o kojima je HUP proteklih tjedana pregovarao s Vladom, informirao ministarstva i jedinice lokalne samouprave, u nastavku je dio popisa horizontalnih – prioritetnih- zahtjeva koje je HUP tražio od Vlade kao i pregled najvećeg dijela zahtjeva i prijedloga članica HUP-a prema svim tijelima, sortirano po datumima kada su službeno urudžbirani.

Davor Majetić glavni direktor HUP-a:

„U svim pregovorima želimo postići tri glavna cilja: 1) Za vrijeme trajanja ograničenja kretanja radi koronavirusne bolesti, treba svakom poslodavcu koji je time pogođen osigurati što veći bespovratni grant za plaće i poslovanje. Isto tako cilj je pregovaranja da Vlast na svim razinama ne šalje nikakve račune, otpisuje sve obaveze, poslodavcima za vrijeme spomenutog vremena (parafiskalni nameti, koncesije, komunalne obaveze, članarine..) 2.) Za sve ono što se ne uspije otpisati, treba se odgoditi, uključujući i sve obveze nastale u prethodnom vremenu, a reprogramirati sve s počekom od minimalno tri mjeseca (koliko očekujemo da će karantena trajati) do 15, 24 mjeseca. 3.) Osigurati svim poslodavcima pristup likvidnim sredstvima preko EU fondova, HAMG BICRO, HBOR-a i komercijalnih banaka za trenutno, a naročito za vrijeme nakon karantene. Trebamo spasiti gospodarstvo, trebamo hitne otpise!.“

HUP je u početnoj fazi pregovarao u tri smjera:

– prvi su grantovi, bespovratna sredstva za plaće uz oslobođenje od doprinosa za sve koji su u problemima, naročito za radnike koji već danas nemaju što ili ne mogu raditi. Uz ta bespovratna sredstva trebaju ići otpisi ili neplaćanje različitih parafiskalnih nameta i oko toga će se kontinuirano pregovarati, tražimo povećanje de minimis potpora sa 200.000 na 500.000 eura za postojeće mjere APZa.

– Drugi dio je likvidnost: stand still dogovor (moratorij od tri mjeseca za plaćanje kreditnih rata za fizičke i pravne osobe), reprogramiranje i refinanciranje postojećih kredita, odgoda plaćanja dugova za PDV, porez na dohodak, dostupnost (vjerojatno uz garancije HAMAG i HBOR-a) kredita za obrtna sredstva i hladni pogon s počekom od 12+ mjeseci

– treći dio je redefiniranje svih uvjeta oko poticajnih mjera, oko kriterija koje poslodavac mora ispunjavati, odgoda rokova za EU projekte i ubrzanje isplata sredstava poduzetnicima.

Index.hr
Američki predsjednik Donald Trump u subotu je na Twitteru i Facebooku objavio da Hidroksiklorokin i Azitromicin, u kombinaciji, mogu postati jedan od najvećih preokreta u povijesti medicine.

Hidroksiklorokin je lijek za malariju, a Trump ga je u više navrata spominjao kao lijek koji bi potencijalno mogao izliječiti COVID-19. “FAD (američka agencija za lijekove) je pomaknula planine i hvala im na tome!” dodao je Trump u svojoj objavi. Nadam se da će oba lijeka (Hidroksiklorokin djeluje bolje u kombinaciji s Azitromicinom) odmah biti stavljena u upotrebu. Ljudi umiru, djelujte brzo, i Bog vas sve blagoslovio”, napisao je Trump na Twitteru.

Azitromicin koji Trump spominje je kao antibiotik razvijen u Hrvatskoj. Kod nas je poznatiji kao Sumamed. Otkriven je 1980. godine od strane farmaceuta Plive predvođenih Slobodanom Đokićem. U timu koji je razvio Sumamed bile su još i Gabrijela Kobrehel, Gorjana Radobolja-Lazarevski i Zrinka Tamburašev.

Trump je i na konferenciji za medije održanoj dan prije nego što je objavio ovaj tvit spominjao Hidroksiklorokin kao potencijalni lijek za COVID-19. “Lijek se, već više godina, propisuje protiv malarije i vrlo je učinkovit. To je moćan lijek. Možda upali, možda ne upali. Imam dobar osjećaj. No to je samo osjećaj. Ja sam pametan tip”, rekao je Trump na presici govoreći o lijeku za malariju.

No američki stručnjaci se ne slažu s Trumpom. Ravnatelj Nacionalnog instituta za zarazne bolesti Tony Fauci kazao je kako su dokazi o djelovanju Hidroksiklorokina na COVID-19 “vrlo tanki”. “Mnoge stvari koje čujete nazivam anegdotskim izvještajima”, kazao je Fauci. “Možda su istinite. … Predsjednik govori o nadi za ljude, a to nije nerazumna stvar.” Naglasio je kako postoji razlika između njegove uloge kao znanstvenika – koja je pronalaženje tretmana koji prolaze rigorozno testiranje sigurnosti i učinkovitosti – i uloge “drugih” koji žele ulijevati nadu ljudima.

Francuski znanstvenici objavili su studiju koja tvrdi da bi kombinacija lijeka protiv malarije i antibiotika Azitromicina mogla djelovati na oboljele od COVIDA-19. Studija je provedena na 36 oboljelih pacijenata od početka ožujka do 16. ožujka. Šest pacijenata nije pokazivalo nikakve simptome, 22 pacijenta imala su poteškoće s gornjim dišnim sustavom, dok je osam imalo poteškoće s donjim dišnim sustavom.

Znanstvenici su liječili 20 pacijenata (12 ih je odbilo liječenje) tako da su im svaki dan davali 600 mg Hidroksiklorokina. Ovisno o kliničkoj slici, dodavan je Azitromicin. Studija je pokazala da lijek protiv malarije kod 70 posto oboljelih odgađa pojavu simptoma i umnožavanje virusa, a kada se doda Azitromicin, taj postotak je još veći. “Dodavanje Azitromicina pokazalo se učinkovitim za eliminaciju virusa”, stoji u zaključku studije.

Vijest je prenio i Bloomberg, naglašavajući kako se s lijekovima ne smije eksperimentirati bez preporuke liječnika i da duplo veće doze ovih kombinacija lijekova mogu čovjeka ubiti. “To nije magični lijek koji nas štiti od virusa, ali odgađa pojavu simptoma i umnožavanje virusa. Jasno, ne smije se dopustiti korištenje tih lijekova izvan bolnica nekontrolirano jer još ne znamo pravi učinak ili moguće posljedice kod različitih bolesnika”, komentirao je studiju hrvatski znanstvenik prof. dr. sc. Ivan Đikić, a prenosi Index.

HUP
Industrija pića suočava se s distribucijskim i opskrbnim padom kakav nije zabilježen još od vremena 2. svjetskog rata. Tvrtke koje posluju u Hrvatskoj ulažu velike napore kako bi održale poslovanje, proizvodnju i radna mjesta i uz otežane dobavne pravce te značajno sužene prodajne kanale i smanjenu potražnju.

„U vrijeme kada vlade diljem svijeta najavljuju značajne poticajne mjere i pakete za pomoć gospodarstvenicima, hrvatska Vlada uvodi, do sada nezabilježeno i iznimno visoko, povećanje poreznog opterećenja na bezalkoholna pića i nastavlja povećavati trošarine na jaka alkoholna pića. Tako će se godišnje izdvajanje dijela industrije za potrebe posebnog poreza na bezalkoholna pića povećati i više od 70%. Takav rast troškova uz paralelan drastičan pad potrošnje uslijed zatvaranja uslužnih objekata, industrije pića neće moći kompenzirati.“ – izjavila je Milka Kosanović, direktorica odnosa s članstvom HUP-a. S druge strane, poljska vlada je 12. ožujka ove godine usvojila set poreznih mjera za pomoć gospodarstvu, među kojima je i odgoda primjene posebnog poreza na šećer u bezalkoholnim pićima do najranije 2021. godine.

„Da bi se zaista sačuvala radna mjesta, što Vlada ističe kao prioritetni cilj, ključno je  snižavati troškove i tražiti svaki prostor za rasterećenje gospodarstva. Nažalost, naša se industrija čak i u ovoj situaciji suočava s povećanjem troškova i porezne presije jer Vlada ne odustaje od povećanja i uvođenja novih poreza na bezalkoholna pića od 1. travnja.“ – dodaje Milka Kosanović. „Odluka o povećanju poreza na alkoholna i bezalkoholna pića od 1. travnja dodatno će snažno negativno utjecati na hrvatsko gospodarstvo i industriju pića. Turistički i ugostiteljski sektor već su devastirani, a industrija pića s njima je snažno povezana. Industrija jakih alkoholnih pića koja se većinom sastoji od domaćih proizvođača, kroz HoReCa kanal koji je potpuno zatvoren ostvaruju više od 35% prodaje, a čak 41% prodaje u trgovinama ostvaruju u turistički najjačim mjesecima.“

I prije izbijanja pandemije koronavirusa upozoravali smo da su u Hrvatskoj troškovi poslovanja još uvijek visoki te da je ovako značajno povećanje trošarina dodatno destimulirajuće za poslovanje.

Sada smo se suočili s izvanrednim okolnostima u kojima je, ako već nema smanjivanja postojećih troškova, najmanje što se može učiniti za gospodarstvo i očuvanje radnih mjesta, zaustavljanje njihova povećavanja. Privremeno ukidanje trošarina i posebnog poreza je jedna od mjera koja bi značajno pomogla gospodarstvenicima da prebrode otežane uvjete poslovanja. Stoga apeliramo na Vladu i ovim putem da žurno korigira odluku o povećanju i uvođenju novih trošarina i primjenu odgodi do 1. siječnja 2021.

Damir Novotny
Ekonomski analitičar Damir Novotny smatra kako ovaj tip ekonomske krize, koja je zahvatila ponudu i potražnju istovremeno, do sada nismo vidjeli te će paralelno s borbom protiv epidemije biti nužno pronalaziti mjere ekonomskih politika koje će u kratkom roku oporaviti potražnju, ohrabriti poduzetnike na investiranje te sniziti troškove javnog sektora.

“Dakle, kroz mjere klasične ekonomije (štednje u javnom sektoru) postići kejnzijanske učinke (djelovati na jačanje ponude i potražnje). Neće biti jednostavno, ali srećom Hrvatska je članica Europske unije te se nadamo da će u ovoj krizi Vlada slijediti primjere najbolje europske prakse u borbi protiv ekonomskih posljedica pandemije”, kaže Novotny.

Dosadašnje mjere Vlade ocjenjuje dobrodošlim, no ističe kako niti približno nisu dovoljne za sanaciju šteta koje će, sada je to više nego izvjesno, nastati epidemijom korona virusa.

Vlada u postojećoj proračunskoj strukturi ne raspolaže s dovoljnim fiskalnim kapacitetom. Nema dovoljno proračunskih pričuva, nema vrijednosnih papira koje može u kratkom roku unovčiti. Intervencije zbog toga ne mogu biti dovoljne kako bi zaustavile naglu eroziju ekonomskih aktivnosti koja prijeti, smatra Novotny.

“Ako će Vlada iskoristi ovaj trenutak za provođenje mjera snižavanja javnih rashoda i provođenje mjera koje bi mogle imati pozitivne strukturne učinke u javnom sektoru i koje bi dugoročno pozitivno djelovale na privatni sektor, posebno na poduzetništvo, tada te najave treba pozdraviti”, istaknuo je.

Novotny u komentaru navodi i kako je Hrvatska narodna banka (HNB) intervenirala pravovremeno i snažno na deviznom i kunskom tržištu kako bi zaustavila špekulativan rast tečaja kune u odnosu na euro te kako bi osigurala makroekonomsku stabilnost.

HNB za mjere te snage raspolaže visokim deviznim pričuvama (koje su među najvećima u EU u odnosu na veličinu nacionalne ekonomije) i monetarnim kapacitetom, ističe Novotny i dodaje kako je guverner HNB-a potpuno u pravu kada tvrdi da ova situacija ponovo ukazuje na punu opravdanost ulaska u eurozonu, koja za potrebe obrane od vanjskih šokova kao što je ovaj raspolaže s posebnim instrumentima.

Predviđanje
O ishodima na tržištu svoju je projekciju za ruske medije dao čelnik kompanije Lukoil

Cjene nafte koje su već dulje vrijeme u neprestanom padu mogle bi se zaustaviti na razini 15 do 20 američkih dolara za barel. Tako je ruskim medijima izjavio potpredsjednik ruske naftne tvrtke Lukoil Leonid Fedun.

Ta se očekivanja temelje na tehničkim analizama, pri čemu se kao prva najniža razina spominje 28 američkih dolara za barel, a kao druga spomenutih 15 do 20 dolara za barel, izvijestila je ruska novinska agencija TASS.

Komentar
 Nekako u zavjetrini odlične komunikacije ljudi koji upravljaju zdravstvenom krizom u Hrvatskoj, poput ministra Beroša, dr. Markotić, pa čak i ministra Božinovića, prolaze mjere koje je Vlade RH pripremila za gospodarsku krizu za koju je pandemija koronavirusa, posebice eskalacija zdravstvenog i gospodarskog stanja u susjednim zemljama, poput Italije, ali i Njemačkoj bila onaj okidač na koji nismo mogli utjecati.

Rekli bismo Talebov Crni labud. No, kako smo se, globalno, godinama nalazili u ekonomskom području konjunkture, bilo je za očekivati kako će kriza doći. Doduše, godine konjunkture nisu bile rekordne u Hrvatskoj, zbog antipoduzetničkih mjera vlade sadašnjeg predsjednika Milanovića.

Uslijedila je nečinjenje kasnijih vlasti, sve prema formuli prema kojoj najviše glasača radi ili obitava na rashodovnoj strani proračuna.

Iako je samo težina krize bilo iznenađenje, pa se za nju trebalo pripremati u godinama konjunkture, racionalizacijom i povećanjem efikasnosti države, na puno efikasniji način nego li su to kozmetičke mjere koje smo imali prilike vidjeti, to se nije učinilo. Gospodarska kriza kombinacije virusa Covid 19 i cjenovnog rata na naftnim tržištima, našu je vladu nagnala, recimo to figurativno, napasti HIV vitaminom C.

Jer, ponovimo, teško je onima koji ovise o glasovima kako bi ostajali u poziciji vlasti, dirati u mjesto gdje su parkirali većinu svojih glasača.

Tamo gdje se nalaze razne rashodovne skupine poput sindikalistice iz prosvjete, koja se jučer javila u Newsroom N1 televizije s tzv Pimpek placa. Navodim urbano ime za ovu lokaciju samo ne zato što bih htio biti lascivan ili prost, nego kako bih kontekstualizirao poruku koju nam je gospođa, urbi et orbi, izvoljela priopćiti. Kaže, sindikati se neće odreći apetita na porezni novac koji su izborili u nedavnom štrajku. Netko ju je na društvenim mrežama čak i pohvalio zazivajući novi štrajk krajem školske godine, koja se odvija on line.

Interesnim skupinama tu nije kraj, naime Krešimir Sever je dana s na HRT-u uspio izgovoriti rečenicu kako su za gospodarsku krizu gotovo uvijek krivi poduzetnici. Kakva tržišta, pad burzi, usporavanje gospodarstva, ostanak bez poslova, kakvi bakrači? Ta, poduzetnik je dužan, insinuira Sever, plaćati radnike i kada nema posla, kada je pred bankrotom. Jer, misli si naš Sever, poduzetnik je i tako, u vremenu konjunkture, ostvario ekstraprofit. To je prema definiciji svaki onaj profit koji je veći od plaće čelnika sindikata,dopustit ćete potpisniku ovih redova da se našali. Neka ga sada troši.

A država? Ma, ništa, neka plati sve apetite. Jer, nije palo na pamet gospodi lijepo zamoliti Vladu RH, dadilju koja toliko brine o njihovim interesima, da smanje ugriz u gospodarstvo kako bi se očuvala radna mjesta. Nije im palo na pamet reći kako će se o proračunu ovisni pojedinci solidarizirati sa smanjenjem plaće, kako bi se gospodarstvo rasteretilo u cilju očuvanja radnih mjesta.

Doduše, premijer je rekao kako će čuvati radna mjesta, to je prioritet. Kako?

Pa, odgodom, dabome. Dadilja zvana Levijatan neće dopustiti vašu poslovnu smrt sada, nego kad prođe kriza, gomilanjem odgođenih obveza. Jer, treba nahraniti rashodovne interese, kad sve prođe.

Mislite kako sam pregrub? Dopustite mi, postavit ću nekoliko pitanja. Kako drugačije objasniti činjenicu kako se Vlada RH niti u ovoj krizi nije odrekla dijela svoga apetita, nego ih je odgodila? Uz sve razumijevanje kako temeljne funkcije države treba financirati, za što trebaju prikupiti određenu sumu poreza, ta netko mora upravljati zdravstvenom krizom i baviti se zaštitom pojedinaca, kako je moguće da će sve to posve dobro funkcionirati i pri lock downu javne uprave, svedene na nužnu mjeru? Kako može sada, a nije moglo kada bi eventualno otpušteni ljudi mogli naći posao u konjunkturnom razdoblju hrvatske ekonomije? Kako objasniti činjenicu da se Vlada RH nije htjela odreći čak niti poreza koji je najveći udar na ekonomsku slobodu pojedinca – poreza na dohodak, koji svakome iole razumnom čovjeku izgleda kao plaćanje dopusnice za ustavno pravo rada?

Ne želeći ispasti potpuni hejter, valja priznati kako je ideja čuvanja likvidnosti gospodarstva hvale vrijedna, jer kako je napisao Velimir Šonje na svom Ekonomskom labu, ovo je situacija u kojoj bismo se svim silama trebali truditi ne doći u situaciju smanjene likvidnosti i povećanja kamata, kao što je bio slučaj 2009. godine.

Također, politika HNB-a, usprkos prigovorima lobista industrije printanja, osobito zastupljenih u političkim skupinama antivaksera (što je s obzirom na virus kao okidač krize posebno zanimljivo), ulijeva povjerenje kako će se tečaj kune braniti, čime se građani neće jednostrano osiromašiti. Velike devizne pričuve, usprkos mišljenjima printoida, služe upravo tomu.

Što, dakle učiniti? Kako me ne biste prozvali hejterom, izvukao sam nekoliko probiznis mjera koje su provele neke druge zemlje ne bi li se izvukle iz krize, pa i na samom ishodištu ranijih kriza. Dakako, moglo se i ranije, bolje bismo prošli, ali za ispravan potez, usvajanja probiznis ekonomskih politika, nikada nije kasno, kažu mudriji od mene.

Smanjiti državne apetite na samu esencijalnu, minarhističku, funkciju moderne liberalne demokracije. Smanjiti proračunsku potrošnju, ako može Saudija, možemo i mi.

Riješiti se svake državne neinfrastrukturne imovine, privatizacijom, najmanje do razine državnog udjela od 25 posto plus jedna dionica u tvrtkama važnijim za gospodarstvo. To će osigurati utjecaj, ime i sjedište se neće moći samo tako promijeniti, a to je važno kako bi takve tvrtke ostale pod arbitratnom jurisdikcijom Republike Hrvatske.

Prvo one koja nije u funkciji, i za kunu ako treba, jer bolje je ubirati porez od dodane vrijednosti, nego li imati trošak propadanja.

Nakon toga privatizirati sve tržišne neinfrastrukturne kompanije, poput proizvodnji pašteta, raznih distribucija te informativnih agencija i programa, a novac koristiti kao nadomjestak za olakšavanje gospodarstvu očuvanja radnih mjesta ili pružanje jamstava za infrastrukturne projekte, strateške proizvode te dobavu energenata. Pri čemu bi bilo dobro kada bi prioritet imali uspješni projekti, a ne oni koje smo i protiv pravila Europske komisije spašavali više puta.

Jer, koliko god Marxovi klonovi tumačili kako je ovo igra nulte sume, krajnje je vrijeme usvojiti probiznis ekonosmku politiku, samo dodana vrijednost može biti pogonsko gorivo zdravoga društva, dobrog životnog standarda i visoke razine zaposlenosti.

PS: E da, i uvedite reda u obvezne usluge koje plaćamo državi, po mogućnosti konkurencijom pružatelja usluga i vaučerizacijom.

Krajnje je vrijeme, usvojimo probiznis ekonomsku politiku

Komentar Cicerona
U jeku je pandemija korona virusa kojoj se trenutno ne nazire kraj, a vrhunac u Hrvatskoj izgleda tek slijedi. Kako već danima možemo čitati po portalima, ali i vidjeti oko sebe, mnogi su se građani podijelili na dva tabora:

Tabor 1: ”Korona je obična gripa i proći će, sve je to prenapuhano.”
Tabor 2: ”Stiže smak svijeta, treba se opskrbiti hranom i toalet papirom za život u bunkeru.”

Naravno, ima puuuno onih (Tabor 3) koji smo negdje između. Onih koji razumiju da sami nismo stručnjaci koji mogu procijeniti situaciju i donositi odluke već da je za dobrobit društva pametnije slušati kompetentne pojedince. Onih koji razumiju da ovo nije kriza pojedinca već kriza društva te da je društvo u cjelini jedino može i zaustaviti. Onih koji razumiju da pandemija kao takva nije bezazlena. Oni koji razumiju da će neki ljudi virus preboljeti bez pola muke, ali da će neki od njega nažalost umrijeti. Onih koji razumiju da mi zdravi i bez simptoma igramo važnu ulogu u širenju zaraze jer možemo biti prenosioci virusa, a da nemamo ama baš nikakve simptome.

No, odakle nama u Taboru 3 te informacije i zašto smo uopće u Taboru 3?

Prvenstveno zbog velike četvorke Nacionalnog stožera za civilnu zaštitu. Zbog toga što nam ministar zdravstva Vili Beroš, ravnateljica Klinike „dr. Fran Mihaljević“ Alemka Markotić, ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović svojom komunikacijom, timskim radom i medijskim nastupom ulijevaju povjerenje. Ova je velika četvorka uspjela gotovo nemoguće, donekle vratiti davno izgubljeno povjerenje građana u institucije hrvatske države.

Nacionalni stožer za civilnu zaštitu, odnosno Vili Beroš, Alemka Markotić, Krunoslav Capak i Davor Božinović počeli su pravovremeno, otvoreno i jasno komunicirati s građanima. I prije nego što je virus došao blizu Hrvatske, počeli su pripremati javnost i osvještavati građane o izazovu koji je pred nama. Jednostavno, informirali su nas na vrijeme i neumorno to rade iz dana u dan. Ova velika četvorka ulila nam je povjerenje pravovremenom i jasnom komunikacijom. Svojom smirenom i odmjerenom retorikom u kojoj se najviše ističe njihov ethos (stručnost, kompetencije i karakter govornika) te pathos (emocije, razumijevanje i identifikacija s publikom) građanima su pokazali da vladaju situacijom. I zato im vjerujemo i poručujemo neka samo tako nastave!

Svaka kriza izranja svoje junake, pa tako i ova. Čitamo i kritične komentare onih koji traže perfekcionizam kod javnih govornika u glasu, dikciji, tempu govora kod nekih od ovih ljudi. U mirnodoposkim vremenima to bi možda bilo važno, prvenstveno za struke od kojih očekujemo profesionalnost u javnom govoru – političari, spikeri, voditelji, moderatori… Mi smo prve koje ćemo na toj kvaliteti ustrajati kad se završi ovaj rat. Ali NE sad i NE kod ovih ljudi – liječnici, infektolozi, učitelji razredne nastave, stručnjaci raznih profila, ljudi koji su se našli prvi puta u situaciji da svakodnevno moraju stati pred kamere, izaći iz svoje zone komfora i poznatih uvjeta rada i bacili se u vatru osiguranja koliko-toliko mogućeg kontinuiteta života! Posebno se to odnosi na učiteljice i profesore koji na 3. programu HTV-a i Sportskoj televiziji svakodnevno unose radost i motivaciju djeci, naročito najmanjima. Ne možemo, a da ne pomislimo na film La vita è bella i povučemo paralelu. I sjajni su u tome!

Stoga, budimo zahvalni što ovog trenutka imamo te ljude, budimo im podrška a ne kritičari i zaplješćimo im u mislima.

Ciceronke ovim blogom zahvaljuju Nacionalnom stožeru za civilnu zaštitu; svim liječnicima, medicinskim sestrama i bolničkom osoblju; farmaceutima i farmaceutkinjama; svim učiteljicama i učiteljima koji na raznim platformama bodre svoje učenike i prenose znanje; svim prodavačicama u trgovinama koje i dalje neumorno rade i svima koji su ostali doma i brinu o zajednici. Hvala Vam!

Pišu na blogu Cicerona