Komentari

prof dr.sc. Goran Bandov za HRT

Njemački socijaldemokrati tijesno su pobijedili na jučerašnjim parlamentarnim izborima. SPD ima 25,7 posto, a CDU CSU 24,1 posto. Obje stranke ustraju ne preuzimanju zadatka sastavljanja nove koalicijske vlade.

O tome su govorili “U mreži Prvog” profesor Nenad Zakošek s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu i Goran Bandov sa Sveučilišta u Zagrebu te novinarka Hrvatskog radija Jelena Maštruko koja se javila iz Berlina. Emisiju je uredila i vodila Ana Krolo Molnar.

Rezultati izbora su u skladu s očekivanjima jer su tako pokazivala istraživanja javnog mnijenja, ali su neočekivana ako imamo na umu stanje od prije godinu dana kad je CDU bio na 30 posto potpore birača, a SDP na 15 posto. Više je razloga zašto je došlo do preokreta. Jedan je taj što se Angela Merkel tek pred kraj uključila u kampanju. Nije bilo prijenosa njezine podrške i popularnosti na novog kandidata CDU-a Armina Lascheta, a on je učinio niz grešaka na početku kampanje, od kojih je jedna bila kad su ga kamere ulovile da se smije u jednom posjetu poplavljenih područja.

SPD je, s druge strane, imao uvjerljivog vođu Olafa Scholza, koji je zračio iskustvom i stabilnošću, istaknuo je prof. Zakošek.

Maštruko je rekla da posljednjih tjedana SPD ima stabilnu prednost pred CDU-om od oko pet posto uz velik broj neodlučnih.

Rezultat je na kraju ispao vrlo tijesan. SPD je pobijedio s prednošću od 1,6 posto, rekla je.

Istaknula je da se radi o tri moguće koalicije.Završne ankete su predvidjele da neće biti moguće formirati vladu s dvije stranke jer SPD i CDU neće formirati koaliciju. Predsjednici obiju stranaka najavili su da kreću u slaganje nove vlade, obje stranke trebaju Zelene i Liberale. Zeleni i Liberali bi mogli naći zajednički jezik na zaštiti klime jer bi Liberali podržali velike investicije u zelenu tehnologiju koju vide kao priliku za zamah gospodarstva, inovacija, rekla je.

Moguće su tri kombinacije. Prva je da SPD sastavi semafor koaliciju sa Zelenima i Liberalima. Moguće je da CDU sastavi tzv. Jamaica koaliciju, također sa Zelenima i Liberalima i treća mogućnost ostaje Velika koalicija pod vodstvom SPD-a jer je relativni pobjednik, naglasila je.

Profesor Bandov je rekao da će Zeleni i Njemački liberali u konačnici odlučiti tko će biti kancelar.

Zeleni i Liberali imaju dosta podudarnih tema, ali i značajne razlike. Čini mi se da će prvo pokušati naći kompromis oko tih razlika. Jedna od njih je utjecaj poreznih reformi. Liberali su bliski demokršćanima u tome jer i jedni i drugi smatraju da više nema prostora da se gospodarstvo i građane porezima optereti. I traže da se svako porezno opterećenje koje bi se trebalo dogoditi zbog zelenih politika, na neki način odgodi do nekog vremena. S druge strane Zeleni i SPD zagovornici su da se porezna opterećenja značajno povećaju prema najbogatijima kako bi se mogle provoditi zelene politike unutar cijele Europske Unije. U ovom trenutku mi se čini da je dogovor između Zelenih i Liberala ključan. S jedne strane to je pitanje gospodarstva, poreznih reformi. Također je važno – hoće li biti ono što su SPD i Zeleni sebi zacrtali na samom početku da 12 eura mora biti najniža satnica koju jedan radnik može zaraditi u Njemačkoj. S druge strane njemački Liberali i demokršćani smatraju da je to izrazito velik pritisak na gospodarstvo. Nešto što je neodrživo za njemačko gospodarstvo, da će firme bježati iz Njemačke jer to neće moći financirati i da će zapravo otići negdje na istok, u konačnici u Austriju gdje se može poslovati na sličan način ili puno dalje. Kad se te dvije stranke dogovore, a to će vjerojatno biti u vrlo kratkom periodu, onda će se vidjeti prema kome će se usmjeriti. SPD će očigledno imati prednost, po broju zastupnika, samim time će imati mogućnost da bude taj koji će upravljati, naglasio je za HRT.

A sada vlada

Inflaciju treba shvatiti vrlo ozbiljno, zbog ispunjavanja kriterija za uvođenje eura, ali i standarda građana, rekao je u srijedu ministar financija Zdravko Marić u emisiji Hrvatskog radija “A sada Vlada”.

Upitan hoće li inflacija ugroziti ulazak u eurozonu, Marić je kazao da ćemo sljedeće godine ponovno imati proračunski deficit unutar tri posto što znači da će covid efekt od preko 35 milijardi kuna biti gotovo u potpunosti jednokratan.

“Već ove godine vidimo i putanju udjela javnog duga u BDP-u ponovno u silaznoj putanji”, rekao je Marić.

Naveo je da u proteklih nekoliko mjeseci dolazimo do teme inflacije, što je jedan od kriterija za uvođenje eura. Taj kriterij, istaknuo je, navodi da se mora biti unutar granice od maksimalno 1,5 posto više ili manje u odnosu na tri zemlje sa najnižom inflacijom. Hrvatska trenutno ima prosječnu inflaciju koja ne odskače od prosjeka EU, ona je i nešto niža, no postoje tri zemlje – Grčka, Cipar i Portugal koje još uvijek imaju jako nisku inflaciju pa, kako je rekao, kvare sliku u formuli za izračun maastriškog kriterija, jer se gledaju tri najbolje zemlje.

“No kad se i te tri zemlje zbroje Hrvatska je i dalje unutar kriterija za uvođenje eura. Inflaciju, međutim, treba shvatiti vrlo ozbiljno i zbog ispunjavanja kriterija ali i zbog standarda naših građana”, istaknuo je ministar dodavši da na inflaciju prije svega utječu cijena energije, nafte prije svega, što se reflektira i na cijene hrane, građevinskog materijala i sl.

Vezano uz strah od poskupljenja nakon uvođenja eura, naglasio je da će minimalno šest mjeseci uoči objave da Hrvatska ulazi u eurozonu, postojati obveza iskazivanja dualnih cijena (u kunama i eurima), koje će tako biti iskazane godinu dana, možda i više.

Iako se ulaskom u eurozonu ne očekuje smanjenje opće stope PDV-a, nije isključio mogućnost smanjenja međustopa na hranu.

Komentirajući Nacionalni plan oporavka i otpornosti, naglasio je da nas čeka vrlo izdašna financijska omotnica – u idućih sedam godina 25 milijardi eura.

“U kratkom smo roku najviše fokusirani na provedbu Nacionalnog programa oporavka i otpornosti, to je 6,3 milijarde eura od čega prvih 13 posto stiže kroz koji dan u smislu predujma”, kazao je.

Iznenađen je uspjehom turističke sezone poglavito srpnja i kolovoza, ali i rujna budući da je do sada vrijednost fiskaliziranih računa u rujnu 24 posto viša nego u rujnu 2019. godine, naravno samo u turizmu.

Rebalans proračuna najavio je zajedno s pripremom proračuna za iduću godine, za sredinu listopada.

Jug Puljizević

Piše: Jug Puljizević

Pozicija službenika za zaštitu podataka (eng. Data Protection Officer – DPO) u Hrvatskoj postoji gotovo 15 godina, ali tek dolaskom GDPR-a doživljava svoj uzlet. U svojem istraživanju iz 2018. godine, International Association of Privacy Professionals (IAPP) tvrdi da će u narednim godinama (dakle sada), Europa i USA trebati gotovo 30.000 službenika za zaštitu podataka, dok će se ta brojka na globalnoj razini kretati oko 75.000.

U međuvremenu je Brazil donio svoj zakon o privatnosti, Indija aktivno radi na svojem, dok će onaj Kineski (tzv. PIPL) stupiti na snagu 1. studenoga. Isti je trend primjetan u nekolicini američkih saveznih država, tako da je za očekivati puno veću potražnju za kvalitetnim službenicima za zaštitu podataka.

Tko uopće može biti službenik za zaštitu podataka? GDPR daje smjernice pa tako predviđa da se službenika za zaštitu podataka imenuje „na temelju stručnih kvalifikacija, a osobito stručnog znanja o pravu i praksama u području zaštite podataka te sposobnosti izvršavanja zadaća“ propisanih GDPR-om.

Imenovanje službenika za zaštitu podataka obvezno je ako obradu provodi tijelo javne vlasti ili javno tijelo; ako se osnovne djelatnosti voditelja obrade sastoje od postupaka koji iziskuju redovito i sustavno praćenje ispitanika u velikoj mjeri i ako se osnovne djelatnosti voditelja obrade sastoje od opsežne obrade posebnih kategorija podataka ili osobnih podataka koji se odnose na kaznene osude i kažnjiva djela.

Kako to doista izgleda u praksi? U Hrvatskoj se službenika za zaštitu podataka najčešće imenuje između postojećih zaposlenika, umjesto novog zapošljavanja ili ugovaranja usluga vanjskog stručnjaka. Mislim da sam u ovoj godini vidio svega 2-3 oglasa za radno mjesto službenika za zaštitu podataka, a i to u većim tvrtkama.

U tijelima javne vlasti pozicija službenika se najčešće „uvali“ nekome (ipak su u obvezi), pri čemu navedeni kriteriji ne igraju nikakvu ulogu. Idealno, ako je „izabrana“ osoba već nekakav povjerenik u organizaciji ili je dio pravne službe (ako ne i jedini pravnik). Od takvih se službenika očekuje da ne zamaraju nadređene s prijedlozima kako unaprijediti zaštitu osobnih podataka (čast izuzecima) te da ne inzistiraju na edukacijama i usavršavanju. Ako slučajno izađu „van okvira“, gotovo je sigurno da ih nitko neće poslušati.

Posebna kategorija su tajnice, pogotovo one pravnog i upravnog obrazovanja. Gotovo da nema škole koja nije imenovala tajnicu, službenicom za zaštitu podataka. Doduše, 2018. godine nekoliko je velikih trgovačkih društava u državnom vlasništvu ili vlasništvu jedinica lokalne samouprave imenovalo (administrativne) tajnice uprave službenicama za zaštitu podataka, ali su u međuvremenu odustali od takve prakse.
Realni sektor, s druge strane, je u potpuno drugačijoj situaciji. Za početak, zakon priječi novčano kažnjavanje tijela javne vlasti tako da svako (ne)imenovanje službenika za zaštitu podataka predstavlja određeni rizik za poduzetnika. Isto vrijedi i za pro-forma imenovanja (vidi prethodne odlomke). Veliki sustavi ulažu u timove za zaštitu podataka, u kojima se uz „GDPR-ovce“ nalaze i stručnjaci za informatičku sigurnost, procjenu i upravljanje rizicima i sl. Srednji i mali poduzetnici su najčešće prepušteni sami sebi.

Otegotna okolnost je još uvijek niska svijest o potrebi zaštite osobnih podataka i GPDR-u kao korisnom alatu. Dobar dio ga vidi kao set (čitaj: hrpu) dokumenata, koji se spreme u neki registrator i pokažu inspekciji kada za to dođe vrijeme. Službenik za zaštitu podataka je u tom slučaju nepotrebni trošak.

Strateško promišljanje u tvrtkama i organizacijama koje obrađuju velike količine osobnih podataka gotovo bez izuzetka osvijesti potrebu za službenikom za zaštitu osobnih podataka. Iako su rješavanje zahtjeva ispitanika i suradnja s AZOP-om najvidljiviji aspekti njegovih zaduženja, upravo je njegova savjetodavna uloga dodatna vrijednost. Dodamo li tome složene procjene utjecaja na međunarodni prijenos osobnih podataka (eng. Transfer Impact Aessessment – TIA) i konstantno podizanje razine svijesti u organizaciji, uz izradu odgovarajućih protokola za različite situacije, počinje se nazirati područje djelovanja i odgovornosti kvalitetnog službenika za zaštitu podataka, koji uživa povjerenje poslodavca (ili klijenta).

U suprotnom se lako može zamisliti slučaj poput odbačenih obrazaca Splitske banke na kojima su se nalazili tajni podaci klijenata te banke, uključujući i preslike osobnih iskaznica . Jednako tako, postoje i kazne za one koji su dužni imenovati službenika za zaštitu podataka, a to ne učine. U Hrvatskoj takva još nije izrečena, ali je europski prosjek 15.000-20.000€.
Uostalom, posjetite https://www.enforcementtracker.com/ i osobno se uvjerite u dinamiku, visine i razloge GDPR kazni. Danas u EU – sutra kod nas.

Komentar DW-a

Angela Merkel se uskoro oprašta s pozornice EU-a. I dobro je da je tako, smatra Cristina Burack. Jer potreban je novi politički stil kako bi se svladalo brojne izazove.Angela Merkel snimljena s leđa. Nakon saveznih parlamentarnih izbora 26. rujna kad Angela Merkel nakon 16 godina definitivno prestane biti savezna kancelarka, Europska unija će se oprostiti od predsjednice vlade s najdužim stažem.

Angela Merkel je već dugo važan akter na pozornici EU-a. Ona je doživjela duboke krize i svladavala ih, ona je doprinijela da Europska unija u teškim vremenima ostane na okupu. U krajnjoj liniji njemačka kancelarka je uvijek djelovala u interesu EU-a – ali često tek nakon što je koliko god je mogla izbjegavala donošenje odluke. Nije slučajno pojam „merkeln” (merkeliti) 2015. izabran za riječ godine među mladima.

Angela Merkel je, istina, uvijek bila pouzdana zagovornica vrijednosti EU-a, ali je ipak prečesto oklijevala i tek onda popuštala kad više nije bilo druge mogućnosti.

Mnoge od tih odluka su bile sporne, ali i hrabre. Za vrijeme financijske krize u eurozoni i u Grčkoj Merkel se suprotstavila i svom CDU-u fiksiranom na dogmu proračunske discipline kao i raspoloženju među njemačkim stanovništvom, kako bi Grčku spasila. Prije toga je odlučno tvrdila da takav korak ne dolazi u obzir. Tek kad je EU stajao pred financijskim kolapsom ona se odlučila za te mjere.

Oštre mjere štednje Grčkoj i paketi pomoći drugim pogođenim zemljama Sredozemlja tamo su promatrani kao dokaz da Merkel drugim zemljama nameće „njemački put” – bez ikakve solidarnosti unutar EU-a. Sjećam se razgovora u svojoj vlastitoj, španjolskoj obitelji, koja se strahovito žalila da Nijemci i dalje kod paušalnih putovanja na obalu profitiraju od niskih troškova u Španjolskoj, dok se Španjolci moraju boriti sa štednjom kod javnih izdataka i visokom nezaposlenošću.

A kad je onda 2015. milijun sirijskih tražitelja azila potražilo zaštitu u Europi, Merkel je donijela politički hrabru i moralno ispravnu odluku da ne zatvori njemačke granice. Ali i tu je ona samo reagirala. Ona je donijela odluku tek kad je bilo jasno da pokušaji postizanja dogovora o raspodjeli kontingenata po cijeloj Europskoj uniji neće uspjeti i kad su preopterećene članice EU-a kao Mađarska desetke tisuća tražitelja azila pustile da otputuju prema Njemačkoj.

Na kraju je došlo njezino „da” korona-obveznicama, dakle raspodjeli dugova na razini EU-a – grozota za Merkel kroz čitavo vrijeme provedeno na kancelarskoj dužnosti – tek nakon nekoliko odbijanja. Nerazumljivo je prije svega to da je ona na početku ostajala kod svoga „ne” unatoč besprimjernoj recesiji uvjetovanoj pandemijom.

Merkel je uvijek nastojala održati status quo – ona je jednostavno konzervativna. Ona nije spremna napraviti korak naprijed prije nego što ju se dotjera do zida. Ali, taj stil nije više dovoljan.

Nasljednik ili nasljednica Angele Merkel mora preuzeti proaktivnu, vizionarsku vodeću ulogu, kako bi se svladalo izazove EU-a. Iako se neki Nijemci pritom zbog povijesnih razloga ne osjećaju dobro da djeluju kao motor europske politike, postoji razlika između vladanja i vođenja. Nije slučajno da brojni Europljani danas Berlin vide kao svoj „go to”-glavni grad.

EU treba nekoga tko nije samo sposoban igrati u timu, nego taj tim može i voditi. On ili ona mora biti u stanju aktivno se suočiti s izazovima umjesto da na njih nepromišljeno reagira – jer izazova ima dovoljno.

S obzirom na klimatsku krizu političko vodstvo mora u globalnim razmjerima djelovati hrabro.

Nepopustljivo držanje Rusije zahtijeva tip političara koji može predvidjeti potencijalne prijepore i na njih se može pripremiti. Ne nekoga tko svoje susjede ostavlja na cjedilu zbog unutarnjopolitičkih interesa za energijom i geopolitičkih snova.

Zahtjevi Kine za globalnim utjecajem i napeti transatlantski odnosi zahtijevaju da se EU postavi jače i neovisnije, među ostalim pridržavanjem ciljeva izdataka za obranu.

Osim toga pukotine unutar EU-a zahtijevaju i inovativno i kreativno razmišljanje, koje će napustiti načelno Angele Merkel – konsenzus pod svaku cijenu. Nasljednik ili nasljednica Angele Merkel mora isto tako strastvenije prodavati uspjehe EU-a, kako bi se ponovo pridobilo povjerenje i oduševljenje građana EU-a, osobito mlađe generacije.

Među te sumnjičave građane EU-a uostalom pripadaju i Nijemci. Jedno ispitivanje instituta European Council on Foreign Relations iz travnja pokazalo je da više od 45 posto Nijemaca ambivalentno gleda na članstvo u Europskoj uniji ili ga smatra lošom stvari. Tko god naslijedi Angelu Merkel trebao bi početi aktivno oblikovati budućnost EU-a u vlastitoj zemlji, piše DW.

Andrej Grubišić za N1

Financijski analitičar Andrej Grubišić smatra da problem s prešutnim minusima nije eskalirao. “Činjenica da postoji takav proizvod i da je on konzumiran od strane građana, odnosno potrošača, sugerira da građani vjerojatno nalaze neki interes u konzumaciji tog proizvoda. U suprotnom ga ne bi konzumirali”, rekao je Andrej Grubišić za N1 pa dodao:

“Ne dvojim da postoji velika vjerojatnost da ljudi nisu pročitali sve opće uvjete poslovanja banaka. Je li jasno iskomuncirano koja kamatna stopa se obračunava na određenu vrstu minusa, potencijalno je drugo pitanje. Ako je netko ušao u taj odnos, a bilo mu je rečeno da je kamatna stopa x, no ispala je x plus nešto, onda vjerojatno postoji osnova da se traži neka vrsta objašnjenja, ako ne i obeštećenja.”

“Mislim da je ovdje ključno je li nešto iskomunicirano i je li nanesena šteta toj strani. Tu mislim da su veliki upitnici”, rekao je.

Pojasnio je da ako banka obračunava određenu kamatnu stopu, potrošači imaju uvid u to na svom računu. “U javnom diskursu se uvijek stječe dojam da su banke napravile nešto krivo i trebamo samo utvrditi u kojoj mjeri su to napravile krivo i oštetile pojedinca, a vrlo malo se govori o osobnoj odgovornosti”, istaknuo je Grubišić.

“Ako vam je banka nešto iskomunicirala i ne drži se toga, smatram da to treba sankcionirati, odnosno obeštetiti drugu stranu”, poručio je.

Poručio iz Dubrovnika

Guverner Hrvatske narodne banke (HNB) Boris Vujčić izjavio je u nedjelju u Dubrovniku da u drugom tromjesečju očekuje snažnu stopu rasta BDP-a, vjerojatno oko 18 posto, što je u značajnoj mjeri posljedica baznog razdoblja drugog tromjesečja 2020., kad je zabilježen snažan pad.

Vujčić na razini godine očekuje rast BDP-a 6,8 posto, ali uz značajnu neizvjesnost epidemiološke situacije. “Prognozu rasta temeljimo na prihodu od turizma od 70 posto iz 2019. godine, ali ako se ostvari 50 posto kao lani, to bi stopu rasta spustilo na 4,8 posto”, rekao je Vujčić koji je u Dubrovniku otvorio 27. međunarodnu ekonomsku konferenciju.

Guverner HNB-a naglasio je kako je država odigrala značajnu ulogu s potporom za održavanje radnih mjesta pa je pad broja nezaposlenih bio manji, a oporavak brži.

“Kriza je ubrzala već prisutne procese digitalizacije, rada na daljinu i od kuće. Očekujem da će se velik broj ljudi vratiti na radna mjesta. Tek nakon normalizacije dobit ćemo pravu sliku tržišta rada, koje se u pandemijskoj krizi ponašalo drukčije nego u velikoj financijskoj krizi 2009. i 2010. godine. U Hrvatskoj smo se s brojem zaposlenih već sad vratili na 2019. godinu i suočavamo se sa starim problemom nedostatka kvalificirane radne snage”, izjavio je Vujčić.

Guverner HNB-a smatra kako će program EU “Next Generation” biti srednjoročno važan za oporavak gospodarstva, jer će spriječiti pad angažiranja tih sredstava, koji je dosad bio tipičan za sve zemlje.
“Kroz iduće dvije godine imat ćemo maksimum povlačenja fondova EU, što će pozitivno utjecati na rast BDP-a”, ocijenio je Vujčić.

Vujčić je u Dubrovniku otvorio 27. međunarodnu ekonomsku konferenciju, koja je okupila sedamdesetak svjetskih i domaćih znanstvenika te predstavnika međunarodnih financijskih institucija, središnjih banaka i financijskog sektora.

Među središnjim temama je i bankrot poduzeća, koji je i prije pandemije smatran jednim od najvećih rizika. “Još uvijek ne vidimo značajan rast loših plasmana banaka, odnosno značajan broj bankrota tvrtki. Stoga želimo odgovoriti kriju li se tek negdje ti bankroti ili će zbilja izostati u ovoj krizi”, rekao je Vujčić.

Na konferenciji će se raspravljati i budućem jačanju uloge države, posebno kroz program “EU Next Generation, o tečajnom mehanizmu te o odnosu fiskalne i monetarne politike tijekom i na izlasku iz krize.

“Monetarna politika izuzetno je ekspanzivna. Bilance središnjih banaka su na povijesnim maksimumima, a kamatne stope na povijesno najnižim razinama. A fiskalna politika je ‘upumpala’ velik novac u ekonomiju pa su razine javnog duga jako visoke”, istaknuo je guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić, koji je otvorio 27. međunarodnu ekonomsku konferenciju, a i moderirat će panel raspravu o odnosu monetarne i fiskalne politike.

Na ovogodišnjoj konferenciji održat će se pet panela koje će, uz guvernera Vujčića, moderirati Nicolas Véron, Bruegel and Peterson Institute for International Economics, Jan Svejnar, profesor na Columbia University, Michael Faulend, viceguverner Hrvatske narodne banke i Servaas Deroose.

Sudjelovat će i Mario Nava, glavni direktor Glavne uprave za potporu strukturnim reformama, Europska komisija, José Manuel Campa, predsjednik Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA), Tina Žumer, viceguvernerka Banke Slovenije, Anita Angelovska-Bežoska, guvernerka Narodne banke Republike Sjeverne Makedonije, te predstavnici drugih središnjih banaka, Banke za međunarodne namire i znanstvenici brojnih svjetskih sveučilišta, piše Dnevnik.hr.

Petar Vušković za Net.hr

Premijer Andrej Plenković i guverner Boris Vujčić u četvrtak su nakon sjednice Nacionalnog vijeća za uvođenje eura stali pred novinare te govorili o uvođenju eura u Hrvatsku. Plenković je kazao kako su uvjereni da ćemo biti spremni ući u europodručje 1. siječnja 2023. godine, a Vujčić je nadodao da do tada imamo 18 mjeseci te moramo raditi “punom parom”.

Je li Hrvatska spremna za taj korak i je li spomenuto razdoblje dovoljno da se sve pripremi? Ekonomski analitičar dr. sc. Petar Vušković smatra da u tehničkom smislu euro možemo brzo uvesti.

“Hrvatska je već visoko euroizirana. To znači da je kuna samo valutni maneken. U tom smislu smo spremni za euro. Moramo napraviti konverziju kune, prilagoditi sustav bankomata, uskladiti računovodstvene stavke”, kazao je Vušković za Net.hr.

“Do rasta cijena zbog uvođenja eura neće doći jer rast cijena dominantno ovisi o kretanju cijena sirovina i energije. Ako se pogledaju zemlje koje su uvele euro, rast cijena je iznosio najviše neznatnih 0,3 posto. Godišnja inflacija je za primjer jedan posto”, pojasnio je Vušković i dodao:

“Euro će smanjiti rate kredita. Zemlje koje imaju euro se smatraju valutno sigurnijima pa je i cijena kapitala niža. Euro znači više od dvije milijarde kuna tržištu koje su mjenjačnice i banke uzimale na mjenjačkim poslovima”, odgovara nam Vušković na pitanje o promjenama koje bismo mogli osjetiti kada se uvede nova valuta.”

Komentar

Prije gotovo godinu dana razgovarao sam s osobom iz bliskog kruga jednog od vodećih hrvatskih poslovnih ljudi u energetici. Zanimao sam se za moguću transakciju prodaje njegove kompanije nekolicini interesenata. Poručio mi je, na tržištu je sve na prodaju, osim časti. Transakcija se dogodila, a ovih je dana regulator odobrio koncentraciju s novim vlasnikom.

Sjetio sam se toga prije nekoliko tjedana kada je po mržnji prema svakom kapitalu nacionalno poznat sindikat iz Petrokemije na svojim stranicama objavio ekskluzivnu vijest kako većinski vlasnici Petrokemije, udruženi u tvrtku Terra mineralna gnojiva (INA i PPD), pregovaraju s dugogodišnjim poslovnim partnerom tvrtke, turskom kompanijom Yildirim.

Nije me začudila ta ažurnost sindikata u slučaju preuranjenog puštanja u “eter” ove informacije, kao niti pojava izvora, koji je sa, za tu svrhu napravljene adrese elektroničke pošte, slao pisma gotovo svim redakcijama, pogotovo onima koji prate poslovne teme, ali i viđenijim tabloidima, s pitanjem zbog čega se ne piše o toj trgovini, insinuirajući novu aferu – zli kapitalisti trguju nacionalnim interesima.

Ta, sjetimo se samo medijske i društvenomrežne histerije kada su prije nekoliko godina Petrokemijini dobavljači plina, Prvo plinarsko društvo i INA, odlučili u suradnji s Vladom Republike Hrvatske spasiti kutinsku industriju umjetnih gnojiva, a time i plinski sustav, na kakav su korisnici u ovoj zemlji navikli.

Naime, u ovoj temeljito deindustrijaliziranoj zemlji, o fizici i inženjerskim zakonitostima se ovdje radi, plinskog sustava (barem ne u ovom obliku) jednostavno nema bez potrošača koji osigurava protok plina sustavom tijekom cijele godine.

Tada, prisjetimo se, svaki viđeniji sindikalist, poslovni influenster, novinski komentator, ali i zagovaratelj prava poreznog obveznika nije propustio biti protiv toga posla.

Smetala im je, i smeta i dalje, kazao je čelnik sindikata u izjavi za HINA-u, sanacija tvrtke prije preuzimanja, kao da su tadašnji kupci krivi za dotadašnje dugove, kao da je netko krpom prebrisao memoriju o tome kako se pomoću Petrokemije, a na račun sanacija iz proračuna, kupovao socijalni mir, koliko se novca, ta sve će to platiti porezni obveznici, izvlačilo iz kompanije, kada su viđeniji direktori samo na ime provizije kupovali stanove u centru Londona.

No, sve do jučer nije se o čemu imalo pisati. Jučer je uprava Petrokemije, ne spominjući tko je mogući kupac, odobrila dubinsko snimanje Petrokemije. Nije tajna, vlasnici nešto više od 52 posto kompanije, iz Terra mineralnih gnojiva, bili bi skloni izaći iz vlasništva, jer sve je na tržištu na prodaju.

Nekoliko je razloga za to.

Prvi, ostvarili su svoju misiju restrukturiranja ključne kompanije za plinski sustav RH. Pokazali su kako se može takvim sustavom upravljati manirom dobrog gospodara, povećavati vrijednost kompanije, čak i u vrijeme korona krize. Dežurni kritičar, karakter kojeg sam opisao ranije, reći će kako je lako to bilo postići u eri niske cijene plina. Međutim, propustit će reći kako je cijena plina na tržištima periodično bila niska i u vremenima kada je Petrokemija generirala pola milijarde kuna gubitaka…

Drugi je razlog zastarjelost tehnologije. Petrokemija bi trebala dobiti partnera koji ima know how u industriji umjetnih gnojiva, ima financijsku moć i inženjersko znanje modernizirati kompaniju te Republici Hrvatskoj osigurati postojanje takve industrije sljedećih nekoliko desetljeća. Treći je razlog, povezan s ovim drugim, a radi se o Green New Dealu, o tome što su kompanije na tržištu Europske unije obvezne ulagati u smanjenje emisija CO2 ili platiti penale, koji u financijskoj bilanci Petrokemije nisu zanemariv teret. Kritičar bi mogao reći kako će za to biti moguće koristiti fondove Europske unije, no čak i da je to slučaj, vlasnici kompanije moraju imati know how, ali i sredstva za realizaciju takvih projekata, EU vrlo rijetko pokriva investicije u stopostotnom iznosu.

Iako je simbioza plinskih kompanija i umjetnih gnojiva, na puno mjesta, globalno, uobičajena, nemojmo se lagati, niti INA-i niti PPD-u, umjetna gnojiva nisu glavni posao. A na globalnom, visoko profiliranom tržištu, svaštarenje je izuzetak, malo je kompanija koje dugotrajno mogu imati non-core uteg na svom poslovanju.

Također, za okladiti se kako bi ove kompanije i s novim vlasnikom imale interes poslovati kao dobavljači plina, iako je moguća pojava nekog konkurenta, što je i sada često bio slučaj, pa se kao dobavljač plina znala pojaviti švicarska multinacionalka – MET.

Yildirim, ako se radi o tom investitoru, jer iz PPD-a i INA razumljivo to nisu potvrdili, dugogodišnji je poslovni partner Petrokemije, dobro poznaje tvrtku, zainteresiran je za ulazak na europsko tržište, ali nije nevažno niti to što je to kompanija koja ima tehnologiju i financijsku snagu za sve ono što čeka Petrokemiju, ako želi “kupiti” još nekoliko desetljeća svoga trajanja.
Sada dolazimo do onoga što bi trebala biti glavna poruka ovoga posla. Znam, mnogi će se od spomenutih hejtera svega privatnog naći uvrijeđeni, no valja reći, nije posao države, pogotovo njenih infrastrukturnih kompanija proizvoditi umjetno gnojivo. Nije to posao niti sindikata.

Sindikatu, premda ovdje govorimo o ljudima koji “mrze svaki kapital”, bi trebalo biti u interesu podržati svaki posao koji će stvarati dodanu vrijednost, povećavati zaposlenost i radne standarde djelatnika, svojih članova. Pogotovo u svjetlu pregovora utjecajnijih sindikata sa socijalnim partnerima o novom Zakonu o radu, u sklopu kojih su zatražili da se uvede obvezna članarina za sve djelatnike koji imaju koristi od sindikalne politike, čega se ne bi posramio kakav sindikalni revolucionar iz Rusije 30-ih godina prošlog stoljeća, no to je tema za neku drugu analizu.

Vratimo se mi na činjenicu kako živimo i radimo u zemlji čije je tržište natprosječno izloženo državi. Ne govorimo samo o notornoj činjenici prevelike rashodovne strane proračuna, nego i o tome kako je država na tržištu nazočna u vlasništvu velikog broja neinfrastrukturnih kompanija (od proizvodnje košulja, preko brodogradnje, pa sve do proizvodnje umjetnih gnojiva), ali i natprosječnim postotkom mrtvog kapitala, nefunkcionalne imovine.

Iako je turska kompanija, nagađam, primarno zainteresirana za preuzimanje kontrolnog paketa dionica, preuzimanjem većinskog vlasnika, možda je ovo prilika za zaokret i u državnoj ekonomskoj politici.
Ovo je prilika da se državne kompanije riješe udjela u Petrokemiji, barem do iznosa od 25 posto plus 1 dionice, što je posve dovoljno osiguranje da ne prestane proizvodnja, što je, ponovimo, ključno za postojanje plinskog sustava ove zemlje, kakvog poznajemo. Bez Petrokemije nema niti tople vode na plin, barem ne po cijenama koje sada plaćamo.

Kada se ovaj mogući posao ne bi dogodio, pravo pitanje nije gdje će većinski vlasnici naći novac za modernizaciju tvornice, za hvatanje CO2 ili za vodikovo postrojenje. Pravo je pitanje gdje će gotovo identičnu sumu novca naći javne kompanije i države? Neće valjda ponovno to platiti porezni obveznici?

Također, pitanje je i dobivanja prave vrijednosti za udjele. Ne dogodi li se ovaj posao, a niti nakon odobrenog dubinskog snimanja to ne mora biti slučaj, do pregovora o kupovini još je dug proces, pitanje je hoće li biti prilike za dobiti dobru cijenu za ovu neinfrastrukturnu imovinu i time u ovom pandemijski, ili postpandemijski, izazovnom vremenu, jer punu ekonomsku cijenu pandemijske krize još ne znamo, obogatiti državni proračun.

Kao porezni obveznik ove zemlje, i to serijski, snažno navijam da se država uključi u ovaj proces, što je moguće prije. Ali, nemojmo imati iluzija, u zemlji stotinu državno pokrenutih arbitraža protiv privatnih i burzovnih kompanija, zemlji iz koje bježe investitori (svi osim onih u telekomunikacije i banke), zemlji u kojoj se stalno mijenjaju pravila i koja je već nekoliko moćnih investitora jednostavno potjerala, mnogi navijaju da se ovaj posao ne dogodi.

Umjesto zaključka, valja razumjeti, dakle, reputacijski rizik, kako kod većinskih vlasnika, tako i kod javnih kompanija. Strah od optužbe za trgovinu nacionalnim interesima ili konstrukcija o neoosmanskoj strategijskoj dubini, jest u ovoj zemlji realan. Ta i sam sam svjestan kako će me nakon ovoga teksta, uz dosadašnje epitete, krstiti i poturicom.
Međutim, glavni nacionalni interes u ekonomskim procesima nije to da se država bavi proizvodnjom umjetnih gnojiva te kroz to uhljebljivanjem podobnika i kupovanjem socijalnog mira, nego maksimizacija dobiti, kako one financijske, tako i one koja kroz poreze ulazi u državni proračun, bilo kroz poreze na dobit vlasnika, bilo kroz poslovanje industrije. U ovom poslu postoji još jedan nacionalni interes, a to opstanak plinskog sustava kakvog znamo, i koristimo.

Potonje je nemoguće bez modernizacije i ulaganja u ekološku prihvatljivost, za što je ključan partner koji ima financijsku moć i tehnološko znanje.

Komentar

Svjedočimo najvišim cijenama plina u više od deset godina, a analitičari u vodećim svjetskim medijima prognoziraju kako će cijene rasti zbog dva glavna čimbenika, a to su rast cijena nafte prilikom oporavka svjetskih gospodarstava i poremećaja na tržištu uslijed daljnjih plinskih prijepora između Zapada i Rusije.

Zapad se otvara i tijekom ljeta se očekuje gospodarski oporavak pa raste potražnja za energentima, poglavito plinom uslijed oporavka industrije, ali i europske politike prelaska sa teških energenata, poglavito ugljena, na plin. Istovremeno, na tržištu se očekuje zastoj zbog toga što je Turski tok u remontu, a Sjevertni tok 2 će biti u punom pogonu tek od rujna. Ruske korporacije, iz političkih razloga odbijaju isporuku plina kroz Ukrajinu.

Može se zaključiti, navode analitičari Financial Timesa, kako u ovom trenutku ipak prevladavaju tržišni, a ne geopolitički čimbenici u cijeni plina. Naime, Europa se oporavlja od pandemije, privremeno ili stalno, svejedno je, a energenti su tržišna roba i ovise o ponudi i potražnji. Rusija svakako treba novac od plina, a Europa treba energente.

Interes najčešće pobjeđuje, tako treba tumačiti i relaksaciju odnosa oko Sjevernog toka 2. Previše je novca u taj projekt uloženo da bi se mogao zaustaviti na jednostavan način, poručuju za Energypress iz nekoliko poslovnih izvora.

Ipak, prošloga smo tjedna bili svjedocima eskalacije odnosa dviju velikih sila u ukrajinskim vodama, ta bi eskalacija dodatno mogla otežati isporuku kroz Ukrajinu.

Rast cijena plina na europskom tržištu ne bi trebao imati neke efekte na isporuku plina u Hrvatskoj ili Srednoj Europi jer kao sigurnost opskrbe sada imamo terminal a ukapljeni plina na otoku Krku, kroz koji se već odvija za naše prilike prilično živo trgovanje.

Tako je ovoga vikenda na terminal za prihvat ukapljenog prirodnog plina (LNG) u Omišlju na otoku Krku danas je pristao tanker za prijevoz LNG-ja Sestao Knutsen.

Nakon provedenih sigurnosnih provjera i testiranja, izvijestio je operator terminala, tvrtka LNG Hrvatska, počeo je postupak prekrcaja LNG-ja s tankera na FSRU brod LNG Croatia.

Prema očekivanjima, postupak će trajati do sutra poslijepodne. Nakon toga će ovaj tanker napustiti područje Terminala i luke posebne namjene Omišalj – Njivice.

Komentar Blica

Odavno već financijska tržišta nisu s takvim nestrpljenjem iščekivala sastanak Federalne rezerve kao ovaj put. Ključno je pitanje kako će Fed procijeniti inflatorne prijetnje ili će i dalje biti prilično ravnodušan prema rastu cijena.

Naravno, nitko ne očekuje da će američka Federalna banka nakon dvodnevnog zasjedanja okončati politiku nulte kamate, ali zbog porasta inflacije (u SAD-u je u svibnju iznosila 5%, mjereno indeksom potrošačkih cijena – najviše od 2008), mogao bi nagovijestiti da je najavio početak kraja otkupa obveznica u bliskoj budućnosti. Do sada je Fed rastuće inflatorne pritiske objašnjavao specifičnom situacijom koja se stvorila od otvaranja ekonomija, ističući da je inflacija samo privremena. Je li se Fedov stav možda promijenio posljednjih dana, bit će jasno u 20 sati po srednjoeuropskom vremenu.

Poznati menadžer hedge fondova Paul Tudor Jones rekao je za CNBC da je to bio najvažniji sastanak Feda otkako je Jerome Powell postao guverner. Ako monetarne vlasti nastave ignorirati rastuće cijene roba, to će biti zeleno svjetlo za daljnju inflaciju, kaže Jones, koji je 1987. predvidio krah na burzi.

Međutim, ako Fed okrene ploču i počne spominjati manji opseg otkupa obveznica (sužavanje tantruma), Jones očekuje nervozu na financijskim tržištima i korekciju prema dolje u rizičnim ulaganjima.

Bitcoin je prošlog tjedna skočio 20 posto i opet premašio 40 000 USD. Ponovno je ključnu ulogu imao Elon Musk, koji je u nedjelju tvitnuo kako će Tesla ponovno početi primati bitcoine od kupaca električnih vozila kada barem polovica bitcoina bude iskopana zelenom energijom, piše Blic.