Komentari

Styrijina konferencija
Ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta Darko Horvat poručio je u ponedjeljak da su Hrvatskoj potrebne investicije koje stvaraju dodanu vrijednost, uključuju iskorištavanje novih tehnologija te otvaraju kvalitetna radna mjesta, pri čemu i u ovoj godini očekuje dinamiziranje rasta ulaganja.

“Ne želimo samo više investicija, želimo bolje investicije, one koje stvaraju dodanu vrijednost i uključuju iskorištavanje novih tehnologija”, poručio je Horvat na konferenciji “InvestCro: Investicijske (ne)prilike u Hrvatskoj” u organizaciji Večernjeg lista, Poslovnog dnevnika i 24sata.

Horvat smatra da Hrvatska zavrjeđuje i treba gospodarski rast od pet posto. Kaže da se korak po korak ide prema tome, pri čemu se jača konkurentnost i stvaraju bolji uvjeti poslovanja i ulaganja, osobito u razvoju projekata koji će dovesti do novih inovativnih rješenja.

Napomenuo je i da se Hrvatska nalazi nadomak investicijskog rejtinga te očekuje da će je rejting agencije ove godine podići za tu jednu stepenicu.

U ovoj godini, kaže, očekuje još bolju dinamika investicija, uz osobito značajan rast proizvodnih investicija. Istaknuo je pet novih natječaja kojima se identificira inovacijski potencijal i prilike za hrvatske poduzetnike, pa je tako uvjeren da će se do kraja godine u istraživanje i razvoj plasirati 303 milijuna eura.

Horvat je spomenuo i jučerašnji sastanak s pet švicarskih tvrtki, od kojih dvije već posluju u Hrvatskoj, dok preostale tri to tek planiraju. One bi trebale otvoriti 286 novih radnih mjesta. Horvat navodi da će službenici Ministarstva gospodarstva s predstavnicima triju tvrtki ovaj tjedan obići sjeverozapadnu Hrvatsku u potrazi za poduzetničkom zonom ili postojećom halom, gdje bi te kompanije trebale razvijati svoje buduće poslovanje.

Restrukturiranje Uljanika koštat će oko 6,8 milijardi kuna, od čega je iz proračuna već plaćeno 3,1 milijardi na ime protestiranih jamstva, a u tu brojku ulazi još 1,8 milijardi troška jamstava koja bi još mogla doći na naplatu, te dugovi za plaće radnicima, isplatu dobavljača i obveze prema državnim institucijama.

Sažeo je ukratko u intervjuu za 24 sata ministar gospodarstva Darko Horvat objašnjavajući kako nije riječ o novim, nepoznatim troškovima.

Ukupan iznos kojeg spominje je gornja granica, a troškovi mogu biti samo manji, jer se pregovorima s naručiteljem jaružala može smanjiti ogroman iznos kojim je po jamstvima izložena država, a s druge strane Horvat kaže da i se s dobavljačima može ispregovarati da oni svoja potraživanja s 500 milijuna kuna smanje na 300 milijuna. Svoje računice i tablice jučer su uspoređivali predstavnici ministarstava financija i gospodarstva s upravama Uljanika i Brodosplita, kako bi za sutrašnju sjednicu Vlade pripremili simulacije optimističnog i pesimističnog scenarija.

Sjednica koalicijskih partnera koja se očekivala danas, prolongirana je za jedan dan, tako da će svoje ocjene na pripremljene opcije za Uljanik, stečaj ili restrukturiranje, u srijedu dati svi predstavnici saborske većine. Ministar Horvat još je jednom dao do znanja da je on osobno pobornik restrukturiranja. “Manja je šteta restrukturirati ga nego pustiti da propadne. No, ako se politika odluči za drugu opciju, poštovat ću to”, zaključio je Horvat.

Vujčić: Problemi prevelike regulacije, pravosuđa, radne snage…

Guverner Hrvatske narodne banke (HNB) Boris Vujčić izjavio je novinarima da investicijska klima u Hrvatskoj u usporedbi s nekim drugim zemljama ne izgleda “jako dobro”; pri čemu se svi slažu da bi poboljšanju situacije doprinijela digitalizacija javne uprave, koja bi spriječila nedostatke koji se često javljaju na lokalnoj razini.

Propisi koji reguliraju poslovanje također se pokazuju kao prepreka poduzećima, a prema anketi Europske investicijske banke (EIB) i HNB-a, oni su kompleksni, kontradiktorni te se učestalo mijenjaju. Vujčić stoga podržava što je Ministarstvo gospodarstva krenulo u proces pojednostavljivanja procedura, odnosno deregulacije.

Kao problem ističe i nedostatak radne snage, kazavši da taj problem nije samo sezonalan jer je poduzećima teško naći kvalificiranu radnu snagu kroz cijelu godinu. Taj problem prisutan je u cijeloj središnjoj i istočnoj Europi te će se morati rješavati i kroz promjenu obrazovne politike, kao i stimulaciju onih koji ne rade a mogli bi, s obzirom da više od 40 posto ljudi u Hrvatskoj u radnoj dobi nije zaposleno, po čemu smo druga najlošija zemlja u EU, navodi.

Kao problem u privlačenju ulagača Vujčić navodi i sporost pravosuđa, koje također u većoj mjeri mora biti i predvidljvo. Kada je, pak, o promjeni ulagačke percepcije zemlje riječ, Vujčić smatra da je potrebno dovesti nekoliko značajnih svjetskih brendova u Hrvatsku, što će tada nagnati i druge da počnu drugačije gledati na Hrvatsku te će biti spremni za ocjenu investicijskih prilika ovdje.

Uz napredak u pojednostavljivanju propisa, Vujčić ističe i pravi smjer porezne politike. No, s druge strane upozorava da postoji cijeli niz stvari iz nacionalnog programa reformi koje su detektirane, no samo ih se dio počeo mijenjati. Dodaje da je potrebno poboljšati upravljanje javnom imovinom i državnim poduzećima, napomenuvši da je udio države u gospodarstvu, a efikasnost relativno niska.

Predsjednik Udruženja stranih ulagača u Hrvatskoj Mladen Fogec istaknuo je problem mentaliteta u Hrvatskoj, pri čemu su ljudi skloni negativnostima, pesimizmu i nisu se spremni mijenjati na način na koji informacijsko i digitalizacijsko doba to zahtijeva.

Fogec ocjenjuje da su se stvari u Hrvatskoj počele mijenjati na bolje, iako nedovoljno brzo i neujednačeno na području cijele Hrvatske. Osim iskazivanja i širenja optimizma, poručuje da moramo pokazati da želimo strane investitore.

Predsjednica Republike najavila je i da će radna skupina koju je okupila za brendiranje Hrvatske kroz mjesec dana izaći sa svojim smjernicama. Bez zdravih investicija, ostat ćemo bez budućnosti i upravo smo zbog toga odlučili progovoriti i kroz konferencije poput ove. Odlučili smo napraviti nešto za naše društvo, ali za one koji ostaju nakon nas.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović poručila je da su strana ulaganja u Hrvatskoj ispod željene razine. “U 26 godina u Hrvatsku je ušlo 33,5 milijardi eura, no uglavnom ‘brownfield’ ulaganja usmjerenih u ‘nontradeable’ sektore. Nedostaju nam ‘greenfield’ ulaganja, ona u proizvodnju roba i usluga koja će stvarati kvalitetna radna mjesta i biti više izvozno orijentirana”, rekla je.

Smatra da se razvoj može usmjeriti u poželjnom pravcu ako se iz učinjenih grešaka izvuku pouke. “Tu mislim na investicijska lutanja, potkapacitiranost ljudstva koji se bavi privlačenjem ulagača, nedostatak planskog pristupa i koordinacije”, rekla je. S Pantovčaka stoga Vladi stiže pet smjernica za brži i lakši rast ulaganja. Nužno je, kaže, objediniti nadležnosti svih odgovornih u privlačenju FDI-ja na nacionalnoj razini, izraditi strategiju privlačenja investicija usklađenu s ostalim gospodarskim strategijama, staviti naglasak na nove modele i soft poticaje za ulaganja za više dodane vrijednosti te konstantnoj izradi privlačne investicijske klime.

U pet preporuka je i nastavak rada na boljoj slici Hrvatske i promociji zemlje kao odredišta za ulaganja. Grabar Kitarović najavljuje da će radna skupina koju je okupila za brendiranje Hrvatske kroz mjesec dana izaći sa smjernicama.

Razgovarao Jozo Vrdoljak/Novac.hr
Add content here
 S obzirom na posljednja događanja oko slučaja Uljanik, predsjednik Uprave DIV Grupe, Tomislav Debeljak, kaže da su svi ključni dionici slučaja Uljanik u pravu. Dakle, u pravu su ministar financija Zdravko Marić i ministar gospodarstva Darko Horvat, ali su, kaže, u pravu i on i njegovi suradnici.

“Svi mi iznosimo točne podatke o visini troškova, odnosno podatke o usporedbi troška stečaja i restrukturiranja, no svaki ima drugačiji pogled na ukupan opseg. Razlika je u tome što ministar Marić ispravno razmatra svoj resor, odnosno odljev iz proračuna bez restrukturiranja, ministar Horvat uzima u obzir te podatke o odljevu kao i ministar Marić i na to dodaje trošak restrukturiranja kao dio njegova resora. Naša analiza uzima u obzir i odljeve kao što ih gleda i ministar Marić, zatim na to i manjak budućih prihoda u slučaju stečaja te trošak restrukturiranja, kao i sve ono što će biti uplaćivano u proračun ubuduće u redovnom poslovanju. Svi mi pričamo o istom i pričamo točne podatke, ali je opseg, kako sam rekao, različit. Naša analiza uzima u obzir sve. Iskustvo koje smo stekli restrukturiranjem Brodosplita daje nam za pravo smatrati našu analizu potpunom”, pojašnjava Debeljak.

“Nikada ne bih nudio nešto što neće biti i što ne bi bilo isplativo i poslovno održivo. Ne samo isplativo za Hrvatsku, nego i profitabilno za tvrtku i usmjereno na razvoj i rast. Nažalost, netko je nagomilao gubitke i stvorio problem, a mi za sebe smatramo da smo dio rješenja, a nikako problema, da te silne milijarde i ti gubici budu smanjeni. Dakle, nudimo rješenje da ukupni trošak bude manji”, kaže Debeljak.

Odluka o Uljaniku jednim će dijelom biti i politička, ali prvenstveno ekonomsko-financijska, rekao je u petak ministar financija Zdravko Marić, koji nakon poraznih brojki postavlja pitanje koji je danas značaj hrvatske brodograđevne industrije?

“Ima i političke odluke u cijelom tom procesu odlučivanja, ali ja je prije svega vidim isključivo kao ekonomsko-financijsku, jer s jedne strane imamo 3,1 milijardu kuna koju smo do sada platili na ime protestiranih jamstava, a kada tome pridodate sve ono što je u 25 godina plaćeno za ukupnu brodograđevnu industriju, ovakvu kakvu imamo u smislu najvećih brodogradilišta, iznos se penje na 35 milijardi kuna. Postavljam pitanje i sebi i drugima, koji je značaj brodograđevne industrije?”, rekao je Marić u petak uoči sjednice Vlade.

Na pitanje kada će prezentirati analizu poslovanja Uljanika, ministar Marić kazao je da će se nešto prezentirati već danas, a većina idući tjedan.

Rekao je da se u ovom trenutku jedino može pričati o egzaktnim brojkama, odnosno onom što je plaćeno po protestiranim jamstvima.

“Krajem prošle godine iznos je bio 2,45 milijardi kuna, a nažalost ove se godine očekuje, u skladu sa svim tim ugovornim obvezama i ugovorima o jamstvima, da će doći do daljnjeg povećanja. Dakle prvo je bila brojka od 2,8 milijardi, a sada je 3,1 milijardu kuna. U tih 3,1 milijarde, od onih ukupnih 4,3 milijarde kuna je dio plaćenih kamata , što zateznih što redovnih, tako da prema našim ocjenama i očekivanjima taj iznos može porasti za još 300 do 500 milijuna kuna”, rekao je Marić.

Ponovio je kako je važno spasiti dio jamstava vezan uz izgradnju jaružara, s obzirom da je u stanju visoke gotovosti.

Na pitanje novinara što će odgovoriti premijeru Plenkoviću kada ga ovaj pita je li iznos koji je iskalkulirao previše da se ide u Debeljakov model restrukturiranja, odgovorio je da s premijerom ima konstantnu internu komunikaciju a da će se na vrijeme iskomunicirati sve ono što je u interesu javnosti.

Što se tiče prihvatljivog troška restrukturiranja, Debeljak smatra da je brzom reakcijom moguće uspjeti stornirati narudžbe nabave materijala, opreme i radova za brodove koji su otkazani tako da bi ih preusmjerili u neke druge projekte. Procjenjuje da bi taj dio troška mogao biti čak oko 30 posto od ukupno izračunatog. Na taj bi način državni doprinos restrukturiranju pao na samo malo više od milijardu eura. S tim da se, dodaje Debeljak, oko 40 milijuna eura procijenjena vrijednost sudskih sporova može nekako ublažiti i riješiti na povoljniji način, ponovno pravodobnom reakcijom i aktivnostima. “Moguće su, naravno, nagodbe, a u neke pregovore s tim vjerovnicima mogla bi se uključiti i država kako bi šteta bila manja. Takvim primjerima ukupno državni doprinos restrukturiranju, koji je inicijalno procijenjen na 1,4 milijarde eura kao realističan ako se ništa ne poduzima, moguće je smanjiti na oko milijardu eura, uz pretpostavku da više neće biti otkazivanja brodova i naplate na osnovi državnih jamstava izdanih za njihovu gradnju. Tako da Debeljak smatra da bi realno bilo da je taj trošak oko 1,1 milijardu eura. Svaki angažman u kojem država svojim postupanjima može smanjiti trošak pozdravljamo”, kaže Debeljak.

Ministar gospodarstva Darko Horvat u petak je izjavio kako je “spin” teza o novih sedam milijardi kuna potrebnih za restrukturiranje Uljanik grupe.

“Teza o novih sedam milijardi kuna za restrukturiranje je vrlo interesantan spin malverzacija”, rekao je Horvat uoči sjednice Vlade.

Dodao je kako od prvog dana tvrdi da je ukupni trošak restrukturiranja, uključujući ukupnu masu obveza države, oko sedam milijardi kuna, od čega je država već 3,1 milijardu kuna platila. “Molio bih samo da u javnosti baratamo činjenicama i relevantnim brojkama”, rekao je Horvat.

Po njegovim riječima, kalkulacije o iznosima potrebnim za restrukturiranje se unutar vladajuće koalicije u značajnoj mjeri ne razlikuju. Također je rekao da su špekulacije u javnosti oko toga da je počeo baratati Debeljakovim brojkama “vrlo interesantan spin”.

Podsjetio je da je prošlih mjesec dana iznosio da je “Debeljakova brojka” 1,4 milijarde eura, a “Horvatova” oko 900 milijuna eura. “E, pa sad vi vjerodostojno pratite hoće li se ‘Horvatova brojka’ od 900 milijuna približavati ‘Debeljakovoj’ od 1,4 milijardi eura, ili će se Debeljakova brojka relevantnim nalazima spuštati prema brojci od 900 milijuna”, rekao je Horvat.

Ukupna šteta za državu, prema izračunu DIV Grupe, u sljedećih pet godina u slučaju stečaja je oko 1,08 milijardi eura.

“Dakle, sve je u istim okvirima. I trošak restrukturiranja i stečaj. Prema našim analizama na kraju je jeftinije restrukturirati brodogradilište nego da ono ide u stečaj”, napominje Debeljak.

U ovom je trenutku, poznato je da bi u slučaju stečaja Uljanika na naplatu iz proračuna došao iznos izdanih državnih jamstava s uključenom kamatom, ukupno više od 650 milijuna eura. Izgubila bi se, odnosno ne bi se mogla naplatiti potraživanja HBOR-a koja s kamatama iznose 70 milijuna eura. Ako se krene u proces restrukturiranja, a izbjegne stečaj, izbjegao bi se gubitak naplate poreza i doprinosa. Gubitak naplate poreza i doprinosa samo zaposlenicima Uljanika za zaostale plaće te plaće za brodove koje je isplativije završiti, ako se ide s restrukturiranjem, procijenjen je na oko 110 milijuna eura. “Osim toga, tu je gubitak i potrošnje od plaća radnika. Otprilike trećina radnika otišla bi raditi izvan Hrvatske, trećina bi našla drugi posao u Hrvatskoj, zadnja trećina bi ostala bez posla i bila trošak državi”, pojašnjava Debeljak.

Stečajem se vjerojatno ne bi mogla naplatiti potraživanja HEP-a, komunalnih naknada, koncesija, poreznih dugova izvan dugova za plaće, ukupne vrijednosti od oko 35 milijuna eura. Tu je i obveza isplate tri plaće u stečajnom postupku u vrijednosti od oko deset milijuna eura. Tu je gubitak ostalih prihoda u državnom proračunu zbog gubitka sudskih sporova, nenaplate prava po kolektivnom ugovoru, isplata renti i invalidnina, a sve u dijelu gubitaka prihoda u sam proračun u iznosu od ukupno 25 milijuna eura. Tako bi ukupni trošak stečaja imao direktni utjecaj na državni proračun od preko milijarde eura, donosi Novac.hr.

Komentira Ivan Brodić
Sada kada je naposljetku ova Vlada pokazala kako zna što hoće i shvatila izgradnju LNG terminala na otoku Krku kao infrastrukturnog projekta, posve je nevjerojatan pritisak dijela politike, pa i europske protiv tog projekta.

Vidljivo je to iz mnogih medijskih napisa, ali vidljivo je to bilo i danas na panelu Energetika i ekologija u sklopu konferencije Večernjeg lista Hrvatska kakvu trebamo. Panelisti su bili Barbara Dorić, Davor Škrlec, Mirela Holly, Goran Granić i Slaven Dobrović.

Okolišnozaštitarski dio ovoga panela poručio je kako nam se sprema novi Obrovac i pogodio u ništa, rekli bi stanovnici Cetinske krajine. Evo zašto.

Svaki projekt treba investitora s imenom i prezimenom, a ako se radi o infrastrukturnom projektu, posve je prirodno da investitor budu porezni obveznici. Država u njihovo ime, u teoriji, ali i prema pravilima Europske unije, kojoj smo pristupili težeći preuzeti njihove standarde, koristi infrastrukturu u arbitrarnoj regulaciji tržišta. Kada je, prije nekoliko tjedana, Vlada RH odlučila izdvojiti sredstva za izgradnju LNG terminala (podsjetimo trećinu je dala Unija), ona je ovaj projekt,  osudila na – uspjeh, koliko god bi neki od nas bili sretniji da se našao privatni strateški partner.

Jer, iako s toga terminala neće postojati dvosmjerna konekcija na plinovodni sustav, zbog njegova kapaciteta, od godišnjih hrvatskih potreba za plinom, ovaj je terminal moguće shvatiti kao skladište plina. Svaka ozbiljna zemlja na svijetu ulaže u energetsku stabilnost i sigurnost, a skladište takvog kapaciteta, neovisno o najvećim kopnenim opskrbljivačima, za ovu zemlju znači upravo to – diverzificiranu energetsku sigurnost.

Pri tome, ne radi se samo o prihvatu takve vrste plina iz SAD-a ili Katara, svjedoci smo kako i ruska tvrtka Novatek ubrzano ulaže u nove projekte LNG-a, poput projekta Arktik LNG 2, u koji ulazi sa zapadnim partnerima, te uopće nije nemoguće očekivati njihovu pojavu na drugim tržištima osim kineskog.

Ovom odlukom Vlade RH, kao i pripremom odluke o smanjenju cijene transporta, moglo bi se privući ulagače u zakup terminala iz zemalja jugoistočne Europe te zemalja Međumorja, poglavito iz Mađarske. Time bi se odgovorilo opasku premijera Orbana kako je LNG s Krka u prosjeku 20 posto skuplji nego li LNG iz Gdanska. Jer, Mađari će, iako je plin iz LNG-a 20 posto skuplji nego li kopneni, posve sigurno zakupiti dio kapaciteta, kao alat za pregovore o kopnenom plinu, ali i kao adut u energetskoj sigurnosti i diverzifikaciji zemlje. LNG terminali iz Italije ih ne bi zadovoljili jer oni rade malim kapacitetom i gotovo cijelim kapacitetom sudjeluju u potrošnji Italije. Mađari, uzgred, imaju jednu od najdiverzificiranijih energetskih strategija u Europi, naime.

Podsjetimo kako o ovom projektu pričamo vjerojatno još od sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća, kako su se do sada investitori u njega nekoliko puta razbježali, prvenstveno zbog ponašanja države, koja je htjela upravljati terminalom, a da rizik posla snose investitori.

Prema tome, shvaćanje terminala kao infrastrukture smanjilo je rizik zakupa, te na legitiman način, poboljšalo prilike za realan zakup terminala, umjesto dosadašnjeg zavrtanja ruku javnoj kompaniji HEP ili ucjenjivanja kompanije u kojoj država ima veliki broj dionica INA-i.

Analiza uskog lista Gazeta 
Turska je počela pregovore sa Sjedinjenim Američkim Državama o kupovini protivraketnog sistema Patriot iako je ranije turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan izjavio da Ankara neće odustati od kupovine ruskog sistema S-400, navodi se u izvještaju objavljenom u ruskom listu Gazeta.

U izvještaju, koji je napisao Rafael Fahrudinov, ističe se da je Ankara u decembru prošle godine potpisala ugovor vrijedan 2,5 milijardi dolara o isporuci četiri divizije ruskih raketnih sistema protivzračne odbrane.

Autor dodaje da je Turska demantirala ranije izvještaje medija o odbijanju američkog prijedloga za kupovinu raketnog sistema Patriot. Kaže da je turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu izjavio da su Ankara i Washington već počeli pregovore o kupovini američkog sistema protivzračne odbrane Patriot.

Fahrudinov prenosi da je turski ministar vanjskih poslova izjavio da su “Amerikanci pozitivno reagirali na posljednje pismo vezano za kupovinu raketnog sistema, koje smo poslali prije dvije godine, i pregovori su već počeli”.

Ministar vanjskih poslova Turske pojasnio je da će faktori poput cijene, rasporeda isporuke i šansi za prijenos tehnologije biti stavljeni u prvi plan u procesu pregovora. Fahrudinov piše kako je američka novinska agencija Bloomberg ranije izvijestila da američki prijedlog prodaje protivzračnog sistema Turskoj ne uključuje uvjete sporazuma o zajmu, kao i stavku o prijenosu tehnologije, što je ključni zahtjev Ankare.

Autor dodaje da su zbog takvih neslaganja dogovori između dviju država tada zapali u ćorsokak. U izvještaju ruskog lista Gazeta dalje se navodi da je visoki američki zvaničnik izjavio kako se čini da Turska traži razlog za povlačenje iz dogovora sa SAD-om i pored toga što je Washington ponudio Ankari bolje uvjete od ruskih kad je riječ o cijenama i zajedničkoj proizvodnji.

Fahrudinov navodi da je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan prije tri dana izjavio kako njegova država neće odustati od kupovine ruskog sistema S-400, pogotovo nakon što je Putin ponudio Turskoj dobre uvjete za kupovinu tog oružja.

Erdogan je izrazio nadu da će se promijeniti oštar pristup Amerike kad je riječ o kupovini ruskog protivzračnog sistema, ističući da SAD neprestano pokušava uvjeriti Tursku da odustane od kupovine ruskih sistema. “Zašto bismo odbili upotrebu ruskih sistema? Imamo pravo koristiti različite sisteme. NATO je jasno rekao da to neće stvarati probleme. Grčka ima S-300 već dugi niz godina i niko se tome ne protivi”, rekao je Erdogan.

Autor dalje navodi kako je Ismail Demir, turski podsekretar za odbrambenu industriju, rekao da Ankara nije zadovoljna uvjetima koje je Washington predložio za prodaju protivzračnog sistema Patriot. Prema Demiru, turska strana apelirala je na SAD da ponovo razmotri to pitanje još prije godinu i po, dodavši da Turska ne može prihvatiti uvjete i detalje američkog prijedloga u njihovom trenutnom obliku.

U izvještaju se navodi da je potpredsjednik SAD-a Mike Pence na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji potvrdio da Washington ne namjerava samo stajati i posmatrati kako njegovi saveznici kupuju oružje od potencijalnih protivnika. Upozorio je da Amerikanci neće moći garantirati mir na Zapadu ako naši saveznici zavise od Istoka (Rusije). Fahrudinov dodaje da je u decembru 2017. Turska potpisala ugovor o isporuci četiri divizije ruskih raketnih sistema protivzračne odbrane u vrijednosti 2,5 milijardi dolara, od čega 55 posto pokriva ruski kredit.

U izvještaju se navodi da je američka strana kritizirala taj ugovor, a da je jedan od razloga taj što Washington smatra da turska kupovina ruskog sistema S-400 predstavlja opasnost za NATO, koju je najavio general Todd Walters, zapovjednik američkih zračnih snaga u Evropi i Americi. On je izjavio kako vjeruje da će, u slučaju da Ankara kupi to oružje, koje koriste “poznati protivnici” NATO-a, biti pružena prilika timu sistema S-400 da prouči performanse i tehničke karakteristike američkih borbenih aviona F-35.

Autor teksta citira navode iz turskog lista Yeni Şafak da je turski predsjednik Reccep Tayyip Erdogan izjavio kako je Turska “zainteresirana za novi ruski sistem S-500”. Ranije je američki predsjednik Donald Trump naglasio tokom razgovora sa svojim turskim kolegom da američki Kongres neće blokirati mogući sporazum o prodaji sistema Patriot, navodi se u izvještaju. Prema američkim novinarima, jedan kompleks ruskog sistema S-400 košta 500 miliona dolara, dok je kompleks sistema Patriot, koji je u upotrebi od 1980-ih, gotovo dvostruko skuplji, donosi Al Jazeera Balkans.

Ivan Koprić poručuje 
O novom zakonu koji je u pripremi i o eventualnoj političkoj volji za smanjenje broja ministarstva, portal Index je razgovarao s profesorom Pravnog fakulteta i stručnjakom za javnu upravu Ivanom Koprićem.

“Zapravo se ovim prijedlogom zakona koji je u postupku javnog savjetovanja, a ne sumnjam da će biti izglasan na već uobičajen način za ovu garnituru, predviđa da se ministarstvo osniva za više upravnih područja. Prije više godina predlagao sam da se pripremi i u saboru usvoji katalog upravnih područja, kako bi svi unaprijed znali koliko ih je, kako se zovu i što u njih spada. Da je to usvojeno imali bismo sad jasnu sliku što možemo očekivati. Ovako se može dogoditi, a dosadašnja praksa je to lijepo pokazala, da se počnu izmišljati resori, ili da se iz pojedinih sadašnjih resora odjednom izvuku dva ili više njih da bi se formalno udovoljilo ovoj odredbi”, kaže Koprić za Index.

Koprić podsjeća da se npr. Ministarstvo uprave može sjetiti da su svojedobno u jednom ministarstvu bila dva dijela njihova naslova pa će se možda nazvati Ministarstvom uprave i lokalne samouprave. Isto može biti, naglašava Koprić, i s Ministarstvom poljoprivrede koje će opet postati Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva, šumarstva i koječega.

Htjeli su postići privid da se nešto pokreće “Pitam se kako će to Hrvatska imati npr. Ministarstvo financija i rušenja stabala ili Ministarstvo financija i državne imovine, pa to nitko nema. Naravno, može se dogoditi da se takva odredba uopće ne odrazi u nazivu, nego da se samo kaže da ako postoje dvije ili veći broj upravnih organizacija u sastavu pojedinog ministarstva da to automatski znači da je to više upravnih područja – tako se onda ništa ne mora promijeniti, a može se promijeniti što god se hoće i uvijek će zakonska odredba biti formalno poštovana”, tvrdi Koprić koji nije optimist.

Naime, Koprić naglašava kako spomenuta odredba ne znači ništa, sasvim je besmislena i samo unosi zabunu u javnost. “Mislim da se to htjelo i postići, privid da se nešto pokreće, a ionako se neće ništa pokrenuti. Pa neće sad Plenković otpustiti pola svojih ministara samo zato što se mijenja zakon. Ne, oni će reći mi hoćemo manje ministarstava, ali neka to napravi sljedeća vlada, a kad dođe vrijeme te vlade i ako bude ista ekipa u njoj, već će izmisliti neku priču kojom će opravdati što god budu htjeli”, ističe Koprić.

Jedna od novina koja se predviđa novim zakonom je i najava depolitizacije i profesionalizacije državne uprave ukidanjem mjesta pomoćnika ministara. Njih će, temeljem natječaja, zamijeniti ravnatelji uprava.

No Koprić smatra kako je to zapravo “finta” koju je već jednom za EU prodao bivši premijer Ivo Sanader, “veliki mag upravnih reformi”. “Odjednom su usred mandata, a sad ova ekipa to pokušava pred kraj mandata, shvatili da bi bilo zgodno velik broj svojih politički imenovanih pomoćnika proglasiti profesionalcima, a da dan nisu proveli u upravnoj edukaciji, pa onda s osloncem na njih opstruirati narednu vladu. Ovaj pokušaj sada nije dakle čak ni originalan, nego obična kopija”, naglašava Koprić dodajući da su u prethodnom pokušaju svi pomoćnici prošli kroz natječaj i to takav u kojem se od njih zahtijevalo da budu pozitivno ocijenjeni od ministra, dok su obični službenici početnici trebali proći mnoštvo koraka, testiranja i intervjua, da bi eventualno bili primljeni.

Koprić je uvjeren kako će se njihova uloga svoditi na političku kontrolu profesionalnih službenika, jačajući strah kod njih koji je već i sada enorman. No je li ova vlada sposobna smanjiti državnu upravu i provesti reforme? Koprić na to ima jasan odgovor, kao i odgovor na pitanje što bi u slučaju, da postoji politička volja za smanjenje državnog aparata, trebalo prvo napraviti? “Ova vlada sasvim sigurno ima želju baviti se državnom upravom i lokalnom samoupravom, stalno to, uporno i tvrdoglavo rade. No, to nije smjer racionalizacije, usmjeravanja prema potrebama lokalnih zajednica, građana i poduzetnika, nego smjer jačanja moći izvršne vlasti na svim razinama, i to u vertikali u kojoj je na čelu premijer, nakon njega župani, a onda ostali, ako su iz ‘pravih“ političkih ekipa'”, ističe Koprić naglasivši kako se za novi smjer moraju postaviti ciljevi koje država želi postići u sljedećih desetak godina.

Iz toga, nastavlja Koprić, treba izvesti logikom cilj-sredstvo koja su upravna tijela i kakva potrebna, kako bi se ti ciljevi mogli provesti na najbolji način, s najboljim dugoročnim učinkom i što jeftinije. “Lokalne zajednice treba osposobiti da same upravljaju s osloncem na sredstva koja na svojem području prikupljaju, bez namjernog izazivanja ovisnosti i birokratizacije koja nije svojstvena ni jednoj lokalnoj samoupravi na svijetu. Građanima treba dati da se čuje njihov glas, najviše na lokalnoj razini, a ne da njome diktiraju mali lokalni šerifi. Treba nam kopernikanski obrat”, zaključio je na kraju Koprić za Index.

Piše Ivan Brodić
Sve je jasnije opredjeljenje naftnih kompanija za strateško okretanje prema industriji obnovljivih izvora energije što je povezano s pojeftinjenjem tehnologija proizvodnje iz obnovljivih izvora.

Međutim, ključne točke napuštanja ugljikovodika, u budućnosti, bit će mogućnost tržišne proizvodnje, učinkovitost akumulacije energije i ostvarivanje potpune neovisnosti obnovljivih izvora od ugljikovodika.

Naznake promjene trendova prisilile su Shell i BP na ulaganje u proizvodnju i skladištenje energije iz obnovljivih izvora, čine to i ENI i Total, ali i mađarski MOL u svojoj dugoročnoj strategiji. Nije tome izuzetak niti INA, koja, doduše sramežljivo, ulazi i u taj segment, za sada samo s punionicama za električne automobile. Nedavno je i moćni Glencore, suočen s političkim pritiscima vezanim uz Pariški klimatski sporazum, odlučio ograničiti svoja ulaganja u ugljen.

Ipak, međunarodne su kompanije izlistane ne burzama, te je teško očekivati kako će se u potpunosti prepustiti političkim, aktivističkim i pritiscima nevladinih udruga, a na štetu dobiti vlastitih dioničara. U svjetlu naznaka gospodarske krize, dogovora o nižoj proizvodnje, cijene ugljikovodika mogle bi rasti, a kako obnovljive izvore energije nije moguće proizvoditi bez visokog udjela ugljikovodika u stvaranju preduvjeta, niti za obnovljive izvore energije ne dolazi dobro razdoblje. Goodwill neće nadoknađivati gubitke, Tesla je tek izuzetak.

Do tada, to su samo trendovi, važni za promjenu razmišljanja, no samo trendovi. Realan posao mogao bi se okrenuti ovoj vrsti energije kada tome više ne tako, te kada dodatno pojeftini tehnologija za proizvodnju takve energije, što će je učiniti tržišnom.

Naposljetku, najvažniji je preduvjet akumulacija, skladištenje i prijenos takve energije. Kalorijska vrijednost jedinice obnovljive energije ne smije, prijenosom s jednog kraja svijeta na drugi, gubiti značajnije vrijednosti, ta tako je slučaj s ugljikovodicima.

Anđelko Miladrović za DW
Hrvatska je sve donedavno u Europskoj uniji vidjela rješenje svih svojih problema, a danas se okreće suverenizmu. Zašto je suverenizam odjednom postao toliko privlačan hrvatskim nacionalistima, ali i ljevici?

Hrvatska je desnica preko noći otkrila suverenizam. Stare nacionalističke ideje uoči skorih izbora za Europski parlament pokušavaju se biračima prodati na političkom tržištu u novom, suverenističkom ruhu. Hrvatska je ovih dana dobila i Hrvatske suvereniste, koaliciju koja okuplja nekoliko konzervativnih stranaka i građanskih inicijativa, dok i ostale desne stranke, poput Mosta, otvoreno govore o sebi kao o “suverenističkoj opciji” s “jakom domoljubnom crtom”.

Čak se ni aktualno vodstvo Socijaldemokratske partije Hrvatske (SDP), premda se formalno smatra lijevom opcijom, nije othrvalo zovu suverenizma, iako je i bivši predsjednik te stranke Zoran Milanović svojedobno naveliko koketirao sa suverenističkim idejama. Sudeći prema medijskim izvješćima, jedna od temeljnih odrednica budućeg SDP-ovog programa za europske izbore bit će suverenizam, što se potvrđuje i u SDP-ovom aktualnom protivljenju uvođenju eura.

Politolog i osnivač Instituta za europske i globalizacijske studije Anđelko Milardović objašnjava kako je suverenizam “samo odgovor na propast globalizacijskog koncepta” 2008. godine, u vrijeme kada je svijet ušao u krizu i u fazu “globalizacijskog pesimizma”. “Globalizacija je na početku svima obećavala neku ekonomsku korist, a 2008. i kasnije se pokazalo da to obećanje neće biti ispunjeno. U tom je trenutku počelo zatvaranje u okvire nacionalne države i suvereniteta, a Brexit i Donald Trump potvrđuju smjer renacionalizacije i obnove suvereniteta. Europska su se društva podijelila na globalističke i suverenističke grupacije, što je rezultiralo pojavom dvaju koncepata demokracije, liberalnom i iliberalnom, što je naposljetku i dovelo do nove podjele unutar Europe”, objašnjava Milardović i dodaje da se sve to odrazilo i na Hrvatsku, koja je i po indeksu globaliziranosti jedna od 10-tak najglobaliziranijih država svijeta.

Zato nije iznenađen recentnim procvatom suverenizma, iako potvrđuje kako je u tom procvatu malo novih ideja. Riječ je o preobučenom nacionalizmu, a nacionalizam je ideologija 19. stoljeća. Suverenizam predstavlja pokušaj modernizacije tog koncepta, čija suština ostaje oslanjanje na naciju i državu.

Koliko je uopće smisleno govoriti o suverenizmu u svijetu u kojem su multinacionalne korporacije moćnije od nacionalnih država? Što suverenizam uopće znači u zemlji koja skoro ni u čemu nije suverena i koja je većinu svojih resursa rasprodala? Milardović na suverenizam gleda kao na odgovor na krizu demokracije, na jačanje oligarhijskog sindroma, na postparlamentarizam, kao i na veliku ulogu globalnih aktera, globalnih organizacija i korporacija, koje su moćnije od nacionalnih država, ograničenih geografijom i teritorijem. Zato je, po njegovom mišljenju, upitno koliko su danas države uopće suverene. Takvih je, kako kaže, možda desetak, dok njih još desetak ima visok stupanj suverenosti. Hrvatska nije među njima. Milardović podsjeća kako su u Hrvatskoj sve glavne poluge ekonomske moći privatizirane i pod kontrolom stranaca, tako da se u hrvatskom slučaju teško može govoriti o ekonomskom suverenitetu, a slično je i u pogledu političkog suvereniteta. “Kada je riječ o suverenitetu, Hrvatskoj je ostala himna, zastava i teritorij. I to je, uglavnom, to. Od cijele priče o suverenitetu, kad se malo bolje zagrebe, tako ostaje samo politička retorika onih koji se time žele dokopati Bruxellesa i plaće od desetak tisuća eura”, zaključuje Milardović za DW.

HGK poručuje kako poslovati s Rusijom.
Potencijali za jačanje gospodarskih odnosa Hrvatske i Rusije su veliki, posebice u sektorima energetike, turizma, farmaceutske industrije, graditeljstva, poljoprivrede, istaknuto je u ponedjeljak na sjednici Poslovnog vijeća za gospodarsku suradnju s Ruskom Federacijom i seminaru Kako uspješno poslovati na ruskom tržištu u Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK).

Predsjednik HGK Luka Burilović istaknuo je kako zbog sankcija između EU i Rusije postoje određena ograničenja i prepreke u gospodarskoj suradnji između dvije zemlje te se treba fokusirati na sektore u koji nisu obuhvaćeni sankcijama. “Biznis mora biti most i kanal dijaloga između država, pogotovo u vremenima političkih napetosti”, kazao je.

Kao moguća područja suradnje uz energetiku i turizam izdvojio je i kemijsku i farmaceutsku industriju, strojogradnjiu, brodogradnju, graditeljstvo, infrastrukturne projekte, drvnu i prerađivačku industriju, poljoprivredu i prehrambenu industriju, tekstilnu itd. Burilović je rekao i kako brojke pokazuju da su se odnosi dviju zemalja stabilizirali i polako raste vanjskotrgovinska razmjena.

Iznio je podatak da je 2012. ukupna robna razmjena Hrvatske i Ruske Federacije premašivala dvije milijarde američkih dolara, no zbog sankcija je pala. Sada je primjetan njezin oporavak, a cilj je, kako je rekao, da se što prije vrati na razinu od dvije milijarde, odnosno da se cilja dosezanje tri milijarde dolara.

Veleposlanik Rusije u Hrvatskoj Anvar Azimov istaknuo je kako gospodarski odnosi uvijek imaju ulogu lokomotive i zato moraju postajati sve bolji.

“Moramo naučiti razvijati gospodarske odnose bez obzira na sankcije”, kazao je te iznio podatak kako rusko gospodarstvo ima 50 milijardi eura gubitka zbog tih sankcija, a zemlje EU i do 200 milijardi eura. “Mi želimo da ti odnosi rastu, a Amerikanci žele da se smanje kako bi oni postigli više”, ustvrdio je Azimov te dodao da što se tiče odnosa Rusije i Hrvatske oni moraju biti bolji jer je potencijal za suradnju velik.

Iznio je i podatak da je Hrvatska lani uvezla više od 2,5 milijardi prostornih metara ruskog plina te dodao kako će se isporuka nastaviti unatoč najavama izgradnje LNG terminala na Krku, kojeg vidi kao zdravu konkurenciju.

Azimov je rekao i kako su Rusi spremni investirati u Hrvatsku, ali ne uspijevaju uvijek, jer to ne žele neki hrvatski strateški partneri koji smatraju da povećavanje udjela Rusije u energetskom sektoru nije poželjno.

Inače, robna razmjena Hrvatske i Ruske Federacije u prvih jedanaest mjeseci prošle godine iznosila je 600,6 milijuna dolara, što je 16,6 posto više nego u istom razdoblju godine ranije. Podaci Hrvatske narodne banke (HNB) pokazuju da je od 1993. do kraja 2017. Rusija u Hrvatsku uložila 416,9 milijuna eura čime zauzima 14. mjesto po visini inozemnih ulaganja u Hrvatsku. U istom je razdoblju Hrvatska ulaganja u Rusiju iznosila su 98,1 milijun eura te je Rusija Hrvatskoj na sedmom mjestu po ukupnim ulaganjima.

Na novinarski upit kako bi se LNG terminal na Krku po pitanju energetike mogao odraziti na odnose Hrvatske i Rusije Burilović je rekao da Hrvatska mora razmišljati o rezervnoj soluciji koja mora biti cjenovno konkurentna i ekološki prihvatljiva. “Izgradnju LNG terminala prije svega gledam kao alternativu dosadašnjem jedinom dobavnom pravcu, a tržište će pokazati gdje ćemo onda nabavljati plin. Dakao da moramo prije svega gledati interese Hrvatske i interese potrošača”, istaknuo je Burilović.

Ruski veleposlanik u Hrvatskoj Anvar Azimov izjavio je u ponedjeljak da je pitanje prodaje vlasničkog udjela ruskih banaka u Agrokoru korporativno pitanje, dodavši da je siguran da će u predstojećem razdoblju glavni akcent Sberbanka biti na daljnjoj stabilizaciji i poboljšanju situacije u koncernu.

Odgovarajući na novinarski upit o mogućoj prodaji udjela ruskih državnih banaka u Agrokoru, Azimov je prije svega istaknuo pozitivnu ulogu Sberbanka i VTB banke. Te dvije ruske državne banke imat će nakon implementacije nagodbe zajedno otprilike 47 posto vlasničkog udjela – Sberbank 39,2 posto, a VTB 7,5 posto.

Kako je Azimov istaknuo, njihov glavni cilj bio je spasiti kompaniju, stabilizirati situaciju u njoj i restrukturirati je. “Svi ti ciljevi su ispunjeni”, izjavio je Azimov na margini sjednice Poslovnog vijeća za gospodarsku suradnju s Ruskom Federacijom u Hrvatskoj gospodarskoj komori. “Situacija u kompaniji sada je mnogo bolja, ona je profitabilna, a zadaća je Sberbanka učiniti kompaniju još profitabilnijom u interesu Hrvatske i njezine stabilnosti”, ocijenio je Azimov.

No, kazao je i da je pitanje prodaje vlasničkog udjela u koncernu korporativno pitanje. “To je korporativno pitanje između Sberbanka i Agrokora. Mi u Veleposlanstvu ne miješamo se u te stvari, no apsolutno sam siguran da u predstojećem razdoblju, u nadolazećim mjesecima glavni će naglasak Sberbanka biti na daljnjoj stabilizaciji i poboljšanju situacije u Agrokoru”, zaključio je Azimov.

Na upit hoće li LNG terminal utjecati na razinu gospodarske suradnje u energetici između Hrvatske i Rusije, Azimov je ocijenio da neće jer će Hrvatska uvijek trebati ruski plin. “Ne bih rekao. Ako Hrvatska ima interes za izgradnju LNG terminala, mi to možemo pozdraviti. Ako i izgradi terminal, Hrvatska će uvijek trebati ruski plin. Prošle godine smo u zemlje Europske unije izvezli više od 200 milijardi prostornih metara plina, a potražnja za plinom se povećava, dok se istovremeno proizvodnja u zemljama EU-a i u Hrvatskoj smanjuje”, istaknuo je.

Dodao je da je sve što žele fer konkurencija. “Znam da se LNG terminal ne može natjecati s ruskom plinom: on je jeftiniji, pouzdaniji i kvalitetniji”, ustvrdio je.

Piše: Denis Avdagić, vanjskopolitički analitičar
Svaki put kada se pojača komunikacija oko budućnosti INA-e u Hrvatskoj pojave se i ideje o ulasku ruskih naftnih giganata u INA-u i hrvatski energetski prostor. Povod tomu su “bajke” kako ruski ulagači nose vreće novca i dijele i šakom i kapom, naravno, radi se doista o bajkama.

Ruski energenti važni su za energetsku stabilnost Europe pa i Hrvatske. Koliko su nužni najbolje govori plinska kriza 2009. koja je ozbiljno naštetila i hrvatskom gospodarstvu kada je zatvorena “plinska slavina” preko Ukrajine. No istovremeno, ta kriza najbolje govori i koliko je bitna stabilnost dobave plina i sigurnost opskrbe, odnosno diversifikacija, koju Hrvatska rješava otvaranjem LNG terminala na Krku.

Ruske kompanije posluju diljem Europe, imaju i rafinerijska postrojenja, međutim nigdje te tvrtke ne ulaze kako bi besplatno dijelile plin i naftu nego da zarade, maksimalno moguće, po uvjetima kakvi jesu na tom tržištu. U tom pogledu je mala razlika od bilo kojeg stranog ulagača.

Rusija ima strateški interes za Hrvatskom, ali mala je vjerojatnost da se taj interes može uklopiti u interese Hrvatske. Rusija bi itekako bila zainteresirana za ostvarenje projekta Družba Adria, a to bi značilo tankerima voziti naftu iz Omišlja, što je ekstremna ugroza Jadrana i njegove turističke usmjerenosti, koja nosi gotovo četvrtinu hrvatskog BDP-a.

U Hrvatskoj se ruske investitore u INA-u zaziva ponajprije zbog bajke o tomu kako će oni upravljati tom naftnom kompanijom. Bez ikakvog temelja vjeruje se kako će Rusija samo ulagati, kako će svi profitirati, valjda osim samih Rusa. No kakva je realnost regionalnog ulaganja ruskih naftnih giganata.

Ruska rafinerija gubitaš, maloprodajna mreža bez stalno zaposlenih…

Rafinerija u Bosanskom Brodu dobar je početni primjer. Ne samo da se radi o ekološkom problemu zbog kojeg pati cijela okolica (neki će se sjetiti kako je tako nekada bilo i u Sisku), nego je ta rafinerija i teški gubitaš. Prošle godine izašao je podatak kako je rafinerija u vlasništvu Zarubežnjefta u gubitku većem od 611 milijuna konvertibilnih maraka ili ugrubo oko 2,4 milijarde kuna pri čemu je bila dužna i porezna davanja. Sve to je nekada tako bilo i s INA-om, danas nije.

U Naftnu industriju Srbije, NIS ušao je Gazpromnjeft za samo 400 milijuna dolara. Ta kompanija doista nije više gubitaš, no ne cvjetaju ni tamo samo ruže. NIS nema niti jednog stalno zaposlenog radnika na benzinskim postajama nego zapošljavaju preko posredničkih agencija bez prava na bolovanje i godišnji odmor. Sve to rade i brojne tvrtke u Hrvatskoj, ali se ruske ulagače zaziva kao da oni nisu dio svjetske ekonomije.

Ne ide s Mađarima, a s Rusima ćemo lakše?

Potpuni paradoks nastaje tek kada netko ideju o ulasku ruskih kompanija poveže s navodno lošim odnosima s mađarskim partnerima u INA-i. Naime prezentira se kako treba zamijeniti partnere jer s postojećima ne ide, a s Rusima će ispada time ići lako. Kao da netko uopće ne razumije razmjere utjecaja i geopolitičkih odnosa.

Ekonomski izolacionizam, nacionalizacije ili bajkoviti ulagači nisu rješenja za napredak pogotovo ne malih ovisnih i fragilnih ekonomija poput onog hrvatskog. Poznati stih iz Vergilijeve Eneide dao bi se u ovom slučaju parafrazirati: “Ne vjerujte onima koji bajkovita obećanja prenose jer oni stvarne darove nikad ne donose”. Grci nisu Troji poklonili konja, oni su Troju zauzeli.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije

Andrej Grubišić za EnergyPress.
Gost nedjeljne emisije EnergyPress na N1 televiziji bio je financijski savjetnik Andrej Grubišić iz tvrtke Grubišić i partneri. Govorio je o izmjenama zakona o privatizaciji INA-e.

Začudio se toliko velikoj buci oko izmjena zakona, kada je i u starome zakonu pisalo da Hrvatska ulaskom u EU treba prodati sve osim 25 posto plus jedne dionice INA-e. Rekao je kako je privatno vlasništvo uvijek efikasnije jer odgovara dioničarima i dionicima, a ne politici. Uostalom, država uvijek može imati arbitrarni utjecaj na svaku kompaniju koja djeluje na teritoriju države.

Odgovorio je na formulu iza koje se kriju protivnici takvih rješenja „nacionalni interes“. Obično se radi o vrlo partikularnim interesima dionika. U ovom slučaju su to dio radnika, dio dobavljača, a najviše politika koja je navikla imati kompanije kao bankomat za svoje potrebe. Potrošači, u tržišnoj ekonomiji, su također legitimni dionici, a njima je u interesu konkurentna INA-a. Ona je u interesu i poreznim obveznicima, što će više profita imati, veći će biti njena porezna uplata, rekao je Grubišić.

Objasnio je kako u svakoj privatnoj kompaniji postoji oko 5 do 10 posto rezerve radne snage. Ako je u privatnima tako, gdje je fokus na profitu, onda možemo zamisliti kako je u javnim tvrtkama tome slučaj uvećano za tri puta. Osvrnuo se i na sindikate koji pokušavaju zaustaviti racionalizaciju poslovanja rekavši kako je takvo suprotstavljanje, u konačnici, uvijek na račun drugih radnika.

Na pitanje što učiniti s javnim tvrtkama, pogotovo s onom za koju Europska komisija već duže vrijeme zahtijeva da se podijeli na infrastrukturu, proizvodnju i distribuciju, te posljedično privatizira neinfrastrukturni dio, Grubišić je rekao kako, ako je velik otpor u javnosti za privatizacijom, treba neinfrastrukturne dijelove HEP-a dati privatnoj tvrtki u koncesiju. IPO je ocijenio lošijim rješenjem, jer će se na njega javiti mirovinski fondovi, koji su također pod nekim utjecajem politike. Privatni kapital je rješenje, jer on odgovara profitu.

Općenito, nacionalni je interes tržišna ekonomija, u kojoj će potrošaći imati dobar izbor jeftinih usluga, a država neće birati pobjednike i gubitnike, zaključio je Grubišić.

Pogledajte video