Komentari

Tomislav Stipić
Hrvatska je izabrala. Ne znam je li itko očekivao i predviđao ovako jasnu pobjedu vladajuće stranke, osobno definitivno nisam i prilično sam pogriješio u predviđanjima, a vjerujem i da su HDZ-ovci ostali na čudu. Ovo je uvjerljivo najveća pobjeda HDZ-a i osobna pobjeda Andreja Plenkovića.

Što god tko mislio o izlaznosti i pandemiji COVID-a 19, HDZ je uvjerljivo trijumfirao i pokazao da ima najorganiziraniju bazu u zemlji. Njihovi glasači uvijek izađu na birališta, ne propitkuju – oni zaokružuju. I tu treba tražiti genezu HDZ-ove pobjede. Plenković nije samo teško porazio glavnog političkog suparnika, SDP i Restart koaliciju, on je pokazao kako je jedini u stanju prezentirati se kao lider i netko tko može u teškim vremenima broditi nemirnim morem, po mišljenju birača.

Ono što je možda prošlo ispod radara, a također je velika pobjeda Andreja Plenkovića, eliminiranje je unutarstranačke oporbe. Miro Kovač i Stevo Culej dobili su priliku ući preferencijalno u Sabor, međutim, biračka baza odbacila ih je poput stare cipele. Nitko sutra neće moći Plenkoviću spočitnuti da nije demokratski i uključivi lider. Dao je priliku, birači nisu htjeli. Priča je time zatvorena. Ono što hrvatskim građanima pobjedom HDZ-a visi nad glavom je možebitno HDZ-ovo shvaćanje pobjede kao legitimiranje brojnih afera u koje su bili umočeni HDZ-ovi vlastodršci.

Stoga će biti vrlo zanimljivo koga će Plenković potvrditi za ministre, odnosno kome će se zahvaliti. Po tome ćemo vidjeti kakav je smjer HDZ zauzeo u najavljivanoj borbi protiv korupcije. Najviše preferencijalnih glasova u 9. izbornoj jedinici Božidaru Kalmeti ne daje puno razloga za optimizam. Ipak, Plenković je taj koji vuče poteze, ostvario je maestralnu pobjedu i sve je na njemu.

Sve ono što je Plenković loše radio na europarlamentarnim i predsjedničkim izborima, sada je popravio. Što se nikako ne bi moglo reći za, sad već bivšeg lidera SDP-a, Davora Bernardića. Najveću pljusku Bernardić je doživio u svojoj izbornoj jedinici.

“Lider” oporbe dobio je manje glasova od Tomislava Tomaševića, novog lica na političkoj sceni koji je bez ikakve infrastrukture na terenu preokrenuo Zagreb naopačke. Bernardićevi kadrovi koje je postavio na liste iznimno su loše prošli, a dva njegova najveća kritičara, Siniša Hajdaš Dončić i Peđa Grbin ostvarili su spektakularne rezultate s posljednjeg mjesta na listi. Ti rezultati zapravo su kontraglasovi Bernardiću, kao što mu je to poruka i onih 55% birača koji su ostali doma jer nisu vidjeli smisla u SDP-ovom bauljanju. Iznimno loša kampanja, poruke o fašizmu, reciklirani nositelji lista bez ijedne žene (osim nametnute Sabine Glasovac), okupljanje koalicijskih partnera koji ne vrijede ukupno za jedan pravi mandat, srozali su SDP na najniže grane još od 2003.

Urbane i moderne birače ljevice više očito ne zanima drug Tito i (anti)fašizam, ne zanimaju ih prazne floskule o tome kako radnik zaslužuje veću plaću i kako u Hrvatskoj vlada diskriminacija. Točno je, u Hrvatskoj radnik zaslužuje veću plaću i postoji diskriminacija u društvu, ali SDP biračima nije ponudio ništa čime bi se to promijenilo. SDP treba restart. Nove ljude, nove politike i okrenutost biračima. Stranački teren je totalno devastiran, svi glavni ljudi SDP-a su toliko dosadni, da ih više ne žele gledati ni njihovi birači. Birači ne žele gledati Gordana Marasa koji je pernarizacijom svog djelovanja ogadio pristojnu ljevicu i njezin građanski šmek.

Političari poput Mišela Jakšića očito imaju utjecaj u bazi i dobro rade svoj posao. Možda je sada vrijeme da se SDP potpuno okrene novim ljudima i potjera političke dinosaure u mirovinu. SDP je potreban Hrvatskoj kao protuteža HDZ-u i oni moraju pronaći unutarnju snagu za novi početak.

Koalicija “zelene“, zapravo krajnje ljevice može biti zadovoljna svojim izbornim rezultatom. Istina, imali su solidnu podršku medija i svjetla pozornice na svim televizijama u kampanji što nije imala niti jedna nova opcija, ali svojim trudom i jalovošću SDP-a došli su lijepog broja mandata u Saboru. S obzirom na to da se radi o više različitih grupacija, moguće je da će između njih samih doći do razmimoilaženja. Oporbenu situaciju brusili su u zagrebačkoj skupštini, vjerojatno će isto činiti i u Saboru kako bi u svibnju 2021. mogli reći ono zbog čega su osnovani – Zagreb je naš!

Od pobjednika izbora valja još istaknuti Most kojemu su birači urbane i građanske desnice odlučili pokloniti svoje povjerenje. U svakom slučaju, u Sabor ulaze jaki pojedinci, ljudi koji imaju što reći o društvenim problemima, ali ostaje upitnik imaju li i rješenja za iste. Ovo im je veliki zalog za sljedeće lokalne izbore u koje idu neopterećeni i s novim ljudima.

Miroslav Škoro dobio je 16 mandata, a zapravo je sve izgubio. Njegov jedini cilj bio je vlast, a vlast mu je izmakla iz ruku ponajprije zbog katastrofalnog rezultata SDP-a. u Sabor je doveo suvereniste i ostale pojedince koji će mu vrlo brzo okrenuti leđa i krenuti u oporbenjaštvo u vlastitom aranžmanu. Kako je nastao, Domovinski pokret će tako i nestati. Brzo i naglo.

Stranke centra uspjele su se nametnuti biračima i 3 osvojena mandata proći u Sabor. Prilika je to za građenje političkog centra i jasnih liberalnih odrednica koje nedostaju Hrvatskoj. Ne bi bilo loše stvoriti i jednu, politički homogenu stranku građanskog centra koja bi mogla zaintrigirati i ostale birače centra.

Svi koji nisu podržavali HDZ, morat će se naučiti živjeti s njegovom politikom sljedeće 4 godine. Isto kako ćemo morati saživjeti s koronom. Demokracija ima svoja ograničenja, ali je najbolji politički sustav. U njemu se vlast određuje postotkom glasova svih izašlih birača, ali i neizlaskom onih koji procjenjuju da nemaju koga birati. Na politici u Hrvatskoj je da ponovno zainteresira birače za vlastitu sudbinu jer ako se ovakav trend neizlaska na izbore nastavi, nitko od nas više se neće čuditi ovakvim izbornim rezultatima. U takvim okolnostima, da parafraziram jednu englesku poslovicu, izbori u Hrvatskoj bit će utakmica u kojoj uvijek pobjeđuje HDZ, donosi portal Otvoreno.

Analiza Davora Dijanovića
Očita je činjenica da se svjetska moć posljednjih godina i desetljeća sve više seli prema azijsko-pacifičkoj regiji, što je prepoznala još i Obamina administracija koja je donijela plan „Pivot to Asia“ – strateški zaokret prema azijsko-pacifičkoj regiji.

Kina želi dominirati tim prostorom pa je jasno da joj je cilj dugoročno eliminirati američke pomorske i zrakoplovne snage iz Zapadnog Pacifika, tj. iz Južnog i Istočnog kineskog mora. Amerikanci, dakako, žele ostati na tome području i zalažu se za režim slobodne plovidbe. Američki autor Robert D. Kaplan smatra da Kinezi gledaju na Južno kinesko more kao američki stratezi u 19. st. i počekom 20. st. na Karibe: kao na vodenu ekstenziju svoje kontinentalne, kopnene mase, čija bi kontrola omogućila slanje mornaričkih snaga u šire područje Pacifika i Indijskog oceana, uz istovremeno smekšavanje Tajvana.

Treba dodati da su u području Južnokineskoga mora i susjednih grebena i otoka pronađene velike zalihe ugljikovodika i da je, iako Kina svojata cijeli taj prostor, arbitražni sud u Haagu po tužbi Filipina presudio kako nema dokaza da je Kina kroz povijest imala ekskluzivnu kontrolu na tim vodama i bogatstvima. Kina već godinama vodi sporove s više zemalja azijsko-pacifičke regije oko teritorijalne pripadnosti brojnih otoka u Južnokineskome moru.

Sjedinjene Američke Države zalaganjem za slobodnu plovidbu u Južnokineskom moru žele zadržati svoj utjecaj u tome strateški bitnom području i zato se tamo već godinama nalazi američko i kinesko ratno brodovlje. Američki analitičar James Holmes smatra da Južnokinesko more, kao vruća točka u kojoj se nalazi ratno brodovlje obje sile, može predstavljati mjesto promjene smjera globalne moći.

Američki nosač zrakoplova USS Ronald Reagan, stacioniran u Japanu, i prošle je godine plovio Južnim kineskim morem nekoliko dana prije 70. godišnjice Narodne Republike Kine, a ovih dana Amerika je u taj prostor poslala dva nosača zrakoplova, tako da pored „Reagana“ sada tamo plovi i USS Nimitz. Washington ove poteze opravdava podupiranjem slobodne i otvorene plovidbe Indo-pacifičkom regijom, a naravno da ga treba promatrati u kontekstu nedavnih kineskih vojnih vježbi kod otočja Paracel, koje svojataju Kina i Vijetnam.

Slične poteze možemo očekivati i u budućnosti, kao dio nove „velike igre“ za premoć na Pacifiku, ali i u svijetu s obzirom na to da Kina predstavlja najvećega američkog konkurenta za svjetsku dominaciju. Kina je prošle godine pustila u pogon drugi nosač zrakoplova, koji je za razliku od prvoga koji je kupljen od Ukrajine, izradila sama, a jasno je da se nosači zrakoplova rade s točno određenim strateškim ciljevima šireg projiciranja političke i vojne moći. Igre u Južnome kineskom moru zapravo su tek krenule.

Autora možete pratiti na portalu Direktno.hr, u Hrvatskom tjedniku i putem podcasta Geopolitički objektiv na Youtubeu.

Komentar DW-a
Proslave američkog nacionalnog praznika Dana neovisnosti su u pravilu lišene dnevne politike. No ne i kod Donalda Trumpa koji je ovaj praznik iskoristio za napad na političke protivnike usporedivši ih s nacistima.

Američki predsjednik Donald Trump se nalazi usred predizborne kampanje. Tako je i najvažniji američki praznik, Dan neovisnosti, koji je u pravilu potpuno oslobođen dnevne politike, iskoristio za žestoke napade na političke protivnike. “Američki junaci su pobijedili naciste, fašiste, komuniste i teroriste, spasili američke vrijednosti i obranili principe”, poručio je Trump u subotu navečer na jednoj proslavi u vrtu Bijele kuće. I dodao: “Mi pobjeđujemo radikalne ljevičare, marksiste, anarhiste, širitelje nemira i pljačkaše”.

Tako to zvuči kada 4. srpnja govori Donald Trump. Njegovi prethodnici u Bijeloj kući, bez obzira na stranačku pripadnost, su se uvijek trudili na ovaj najveći američki praznik ujediniti naciju. Donald Trump se u potpunosti usredotočio na svoju predizbornu kampanju. Aludirajući na prosvjede protiv rasizma i policijskog nasilja koji već tjednima potresaju SAD i koji su potaknuli raspravu o odnosu prema povijesnom bremenu ropstva, Trump je iznova odaslao tvrdokornu poruku u smjeru svih onih koji ne misle kao on. “Mi nećemo nikada dopustiti da bijesna bagra sruši naše kipove i izbriše našu povijest”. Trumpu je trn u oku činjenica što neki gradovi postavljaju pitanje oko toga koliko je još u duhu vremena ustrajati na simbolima iz mračne prošlosti. On isto tako odbija preimenovanje nekih vojnih baza nazvanih po povijesno spornim osobama.

I oko druge važne teme koja trenutno u šaci drži američko društvo, pandemije koronavirusa, Trump ostaje pri svom mišljenju. Usprkos rekordnom broju zaraženih i umrlih, američki predsjednik poručuje: “Mi smo postigli velike napretke, naša strategija djeluje” i: “99 posto zaraza u SAD-u protječe potpuno bezopasno”. No u istom dahu najavljuje do kraja godine cjepivo i lijek za bolest koja je “bezopasna”.

Pritom je SAD zemlja s najvećim brojem zaraženih i umrlih na svijetu. Virus se trenutno munjevito širi na jugu i zapadu zemlje, do sada je zabilježeno 2,8 milijuna zaraženih i preko 130.000 umrlih od posljedica zaraze koronavirusom.

Trump je i prošle godine zloupotrijebio nacionalni praznik organizirajući vojnu paradu ali se barem suzdržao od napada na protivnike. No ni ove godine proslava nije prošla bez pokazivanja vojne moći. Pitanje je, s obzirom na to da je aktualni američki predsjednik prosvjednicima već prijetio vojskom, komu je ta prijetnja sada uperena, piše DW.

Otvoreno.hr
Politički analitičar i komentator Davor Gjenero prokomentirao je za Otvoreno provedene parlamentarne izbore u Srbiji.

Gjenero smatra da je važna tema o kojoj se ne govori u Hrvatskoj ta da Hrvati nemaju svoga predstavnika u srpskom parlamentu, a to bi morali imati prema bilateralnom ugovoru. “Unatoč ugovoru o bilateralnoj zaštiti manjina, Hrvati neće imati svoga zastupnika. Za razliku od drugih manjina koje imaju svoje predstavnike u parlamentu, hrvatska manjina je zakinuta”, rekao je Gjenero i napomenuo da bošnjaci imaju šest mandata u parlamentu, Albanci , a savez vojvođanskih Mađara devet.

U prethodnom Sazivu, hrvatski predstavnik bio je izabran na listi koalicije oporbenih zastupnika, odnosno Hrvati nemaju zagarantiranog predstavnika u parlamentu kao što imaju druge manjine u Srbiji.

Gjenero izbore u Srbiji u ovakvim uvjetima smatra rubno legitimnima i “fingiranima” te ilustracijapodsjeća da je oporba izbore bojkotirala, dok je u Beogradu izlaznost bila samo 35%. “Izrazito niska izlaznost pokazuje da Vučić nema takvu podršku kakvu smatra, ali njegov parlament sada će imati apsolutnu moć. Srbija nije demokratska zemlja, već se radi o hibridnom režimu nalikom na bjeloruski. Oporba je bojkotom samo pomogla Vučiću, a ono što je nevjerojatno je kupovima birača donacijama od po 100 eura. To nije nikad viđeno”, rekao je analitičar.

Gjenero smatra da veliki dio Zapada i europskih političara podržava Aleksandra Vučića zbog dogovora s Kosovom koje mora doći na dnevni red te zbog puta Srbije prema Europskoj Uniji. “Dio zapadnih političara na Vučićevu pobjedu gleda kao nešto dobro zbog sporazuma sa Kosovom, odnosno situacije u kojoj Vučić ima gotovo preko 2/3 zastupnika u Saboru i mogućnost provesti što god želi. Zapad smatra da će zbog puta Srbije prema Europskij Uniji, Vučić sad lakše provesti neki oblik sporazuma s Kosovom i problemom nepriznavanja te države od strane Srbije”, zaključio je Davor Gjenero za Otvoreno.hr.

Komentar DW-a
Najavljeno povlačenje dijela američkih vojnika iz Njemačke je za američkog predsjednika kažnjavanje Berlina zbog navodnog neispunjenja obaveza. Je li to vojno besmisleno?

Najava povlačenja dijela američkih vojnih snaga iz Njemačke ne dolazi iznenada. Već unazad godinu dana prijete bivši američki veleposlanik u Njemačkoj Richard Grenell i njegov šef Donald Trump da će “kazniti” Njemačku jer ne izdvaja dovoljno novca za obranu. Njemačka vlada je o tome obaviještena na dan objavljivanja odluke, u ponedjeljak. Drugi NATO-saveznici uopće nisu službeno obaviješteni.

Tri minute, koliko je američki predsjednik na konferenciji za novinare posvetio toj temi, ostavljaju mnoga pitanja otvorenima. Tu su neki odgovori. Predsjednik Trump je rekao da je sada u zemlji stacionirano 52.000 američkih vojnika i da će on taj broj “prepoloviti na 25.000”. No trenutno u Njemačkoj ima 34.500 vojnika SAD-a i oko 17.000 civila koji rade za vojsku. Ukoliko se ostane pri broju od 25.000, onda to znači povlačenje 9.500 vojnika. Stvaran broj Amerikanaca u zemlji međutim ionako stalno varira – neki novi dolaze, drugi odlaze, u zemlji se održavaju manevri.

Američka vojska ima u zemlji veliku zračnu bazu u Ramsteinu. Ona služi prije svega kao baza za akcije na Srednjem istoku, u Afganistanu, Iraku i u Africi. U Landstuhlu se nalazi velika vojna bolnica. U Wiesbadenu i Stuttgartu su komandne centrale za akcije u Africi i Europi. U Grafenwöhru je najveće vojno vježbalište NATO-a. U Rheindahlemu je stacionirana jedna eskadrila borbenih lovaca F-16 Kampfflugzeuge. Te snage su dio NATO-ove obrambene strukture u Europi. Većih borbenih snaga za obranu Njemačke u zemlji ni nema – za razliku od tvrdnji američkog predsjednika. Ove sadašnje baze premjestiti negdje drugdje je po ocjeni američkih vojnih stručnjaka doduše moguće, ali bi to bilo vrlo skupo. Vojno i strateški njihovo slabljene nema smisla.

Prema najavama bi do rujna 9.500 američkih vojnika moglo napustiti Njemačku. To bi imalo velike ekonomske posljedice za male gradove u kojima su američke postrojbe smještene.  Donald Trump označava Njemačku kao “delinquent”, što se može prevesti kao zločinačku ili onu koja ne izvršava svoje obaveze. On ne skriva da se radi o političkoj kaznenoj akciji. “Mi ćemo reducirati na 25.000, a onda vidjeti kakva je reakcija”, rekao je Trump u ponedjeljak. Po njegovom mišljenju Njemačka svojim izvoznim suficitom i kupovinom ruskog plina već desetljećima vara Sjedinjene Države. Očigledno bi Berlin ovim povlačenjem vojnika trebao biti prisiljen promijeniti svoju trgovinsku politiku naspram SAD-a.

U NATO-u vlada načelo da svaka zemlja sama plaća troškove stacioniranja svojih vojnika bilo gdje. Troškovi osoblja svih američkih snaga u Europi su 2019. godine iznosili 30 milijardi dolara. To je malo manje od pet posto svih izdataka Pentagona. Tvrdnja Trumpa da Njemačka SAD-u duguje milijarde za stacioniranje vojnika dakle nije točna. Svatko plaća za sebe – recimo Njemačka snosi troškove boravka svojih vojnika u Afganistanu. Oni se ne plaćaju ni iz kakve NATO-blagajne.

Tvrdnja predsjednika Trumpa da su Njemačka i druge zemlje članice Saveza godinama varale NATO i da mu duguju milijarde nije točna. Svaka zemlja ima sama svoja budžetska izdvajanja za obranu. NATO nije nikakav klub u kojem članice plaćaju članarinu. Sam savez ima relativno skroman zajednički budžet od oko 2,1 milijarde eura godišnje za troškove Glavnog stožera i infrastrukturu. Od sljedeće godine Njemačka za to izdvaja jednako kao i SAD – po 16 posto. Ostatak se po ključu dijeli između drugih 27 zemalja članica.

2014., dakle prije dolaska Trumpa na vlast, je dogovoreno da zemlje članice NATO-a do 2024. svoje izdatke za obranu podignu na razinu dva posto ukupnog nacionalnog proizvoda. Njemačka će taj cilj ostvariti najranije 2031. Trenutno je to postiglo osam članica NATO-a. Utoliko je Trumpov prigovor točan. No kada se pogledaju ukupni izdaci za obranu, Njemačka je na drugom mjestu u NATO-u – iza SAD-a. No to nisu nikakvi “dugovi”. O novcu se unutar NATO-a vode sporovi više-manje od osnivanja Saveza.

Usporedbe izdataka za obranu među pojedinim zemljama Saveza je teško izvesti jer svatko plaća nešto drugo unutar svog budžeta za obranu. I to ne mora nužno imati veze s vojnom spremnošću NATO-a. Grčka i Turska imaju velike izdatke jer se vojno međusobno drže u šahu. Francuska preko budžeta obrane plaća i svoje vatrogasce. U Njemačkoj su tu uključene mirovine bivših zaposlenika Bundeswehra – i vojnih i civilnih.

SAD za vojsku izdvaja 3,42 posto nacionalnog dohotka, ali samo polovica toga je namijenjena trupama stacioniranima širom svijeta – pa dakle i NATO-troškovima u užem smislu. To onda iznosi oko 1,7 posto nacionalnog dohotka. A to nisu dva posto, piše DW.

Večernji list
Odijela, kravate i poslovni sastanci od 9. lipnja, kada je uhićen na graničnom prijelazu Kaštel – Dragonja na sjeveru Istre, nisu više dio dnevne rutine Nijemca Axela Eisera, nekada jednog od čelnih ljudi Volkswagena i Audija.

Tog utorka lisice na ruke su mu stavili hrvatski policajci, nakon čega su Eisera, kojemu nije bilo ni na kraj pameti da bi mogao biti priveden, prevezli u Pulu i predali ga tamošnjem Županijskom državnom odvjetništvu. ŽDO je potom zatražio da mu se odredi istražni zatvor, sudac istrage Županijskog suda u Puli mu ga je i odredio, pa se Eiser od tada nalazi iza rešetaka.

Sve to “odrađeno” je zato što se taj inženjer i bivši direktor razvoja motora u jednoj od najjačih automobilskih tvrtki na svijetu našao na američkoj tjeralici. Konkretnije, SAD Axela Eisera traži zbog sumnje u povezanost s aferom namještanja emisije štetnih plinova u dizelskim automobilima toga automobilskog koncerna iz 2015. godine, poznatoj kao Dieselgate.

Volkswagen je zbog navedenih manipulacija do ovog mjeseca platio 33 milijarde dolara kazni, a u proteklih pet godina uhićen je i osuđen tek manji broj menadžera, dok su drugi zasad izbjegli pravdu zahvaljujući činjenici da Njemačka ne izručuje vlastite građane. Međutim, ima li prepreke u tome da druge države u kojima ti menadžeri budu uhićeni izruče SAD-u, poput u ovom konkretnom slučaju Hrvatske, pitao je Večernji list Krešimira Devčića, glasnogovornika i istražnog suca zagrebačkog Županijskog suda.

– U ovom slučaju sada slijedi klasična procedura izručenja, pa se tako najprije određuje istražni zatvor protiv kojeg on ima pravo podnijeti žalbu. Nakon toga se od SAD-a traži da se dostavi sva relevantna dokumentacija, koju oni moraju dostaviti u roku od 40 dana zajedno sa zahtjevom za izručenje. Nakon toga se donosi rješenje o izručenju na koju on opet ima pravo žalbe, i tek nakon toga ministar pravosuđa donosi odluku o izručenju – objasnio je Devčić.

Međutim, problem bi mogao nastati ako osim SAD-a i Njemačka zatraži izručenje svog državljanina. U tom bismo se slučaju, slikovito rečeno, našli “između dvije vatre”, a konačnu bi odluku opet morao donijeti naš ministar pravosuđa. Neizvjesno je prognozirati kome bi, da dođe do takve situacije, Hrvatska isporučila Axela Eisera jer se takve odluke ne odnose automatizmom, nego ovise od slučaja do slučaja, a u obzir se uzimaju mnogi faktori poput toga tko je prvi tražio izručenje te se gleda i sama težina kaznenog djela i tako dalje.

– Ministarstvo pravosuđa još nije dobilo zahtjev za izručenje, a kada ga dobijemo, onda će o tome najprije odlučivati sud, pa treba pričekati i vidjeti kakvu će odluku on donijeti. Nakon toga slijede žalbe i cijela pravno propisana procedura, tako da je zasad prerano komentirati taj konkretni slučaj. Još jednom podsjećam, mi službeno još ništa nismo dobili od SAD-a – kazao nam je u srijedu ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković.

Do raspleta cijelog slučaja mogli bi proći i mjeseci, koje će nekada jedan od najmoćnijih ljudi Volkswagena i Audija provoditi u pulskom zatvoru.

Pandemija koronavirusa teško je pogodila europsku potražnju za novim automobilima u svibnju a Hrvatska se izdvajala najvećim padom među zemljama Europske unije, pokazuje izvješće udruženja proizvođača ACEA.

U svibnju je u 26 zemalja Europske unije (bez Malte za koju podaci nisu bili dostupni) registriran ukupno 518.161 novi automobil, što je za 52,3 posto manje nego u istom prošlogodišnjem mjesecu.

U travnju potražnja za novim automobilima potonula je 76,3 posto. Podaci upućuju na zaključak da je silazni trend u travnju vjerojatno dotaknuo dno budući da su mnoge zemlje postupno počele ublažavati mjere kojima nastoje suzbiti pandemiju koronavirusa.

Dvoznamenkasti pad potražnje zabilježen je u prošlom mjesecu u svim zemljama EU-a, a među vodećim tržištima najviše je potonula potražnja u Španjolskoj, za 72,7 posto. Slijede Francuska, Italija i Njemačka s upola slabijom potražnjom u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje.

U Hrvatskoj je u svibnju prema ACEA-inim podacima registrirano ukupno 2.177 novih automobila, 76,2 posto manje nego u istom prošlogodišnjem mjesecu. Pad je najveći među zemljama EU-a čijim je podacima ACEA raspolagala.

UGP TV
Nakon uspješne prve emisije UGP TV-a, koju je na Facebooku pratilo gotovo 100.000 ljudi, Udruga Glas poduzetnika nastavlja u istom tonu.

UGP-u i voditelju Petru Štefaniću u goste je večeras došao Davor Huić, predsjednik Udruge poreznih obveznika Lipa i kandidat na predstojećim izborima koalicije Pametno/Fokus/Stranka s imenom i prezimenom. Pridružio im se i Zvonimir Mršić iz SDP-a, kao predstavnik koalicije Restart.

Na početku je Huić, kada su u pitanju predstojeći izbori, rekao kaže kako se nada da će njegova koalicija stići danas predati kandidacijske liste na vrijeme. Mršić je rekao da se ne mora biti u Saboru ili Vladi kako bi se napravilo nešto dobro za Hrvatsku, prenosi Dnevnik.hr.

Ekonomske teme ne odlučuju rezultate izbora u Hrvatskoj. Huić smatra kako je posao poduzetnika da to promijene, a Mrsić smatra da su prije nekoliko tjedana samo ekonomske teme bile u fokusu pa su se ljudi možda zasitili. “Teško je biti socijaldemokrat u siromašnoj zemlji. Prvo moramo kreirati novu vrijednost”, kaže Huić.

“Moć treba vratiti na drugu stranu Markova trga. Ako ćemo imati novu vladu koji će donositi sam odluke, a tamo ćemo imati fliper, a ne Sabor, nismo ništa dobili”, ističe Mršić.

“Milanovićeva vlada je bila najgora antipoduzetnička vlada”, rekao je Huić, a Mršić ga je zamolio da ne pričaju o prošlosti.

“Dizali su poreze u krizi, nametali su nove barijere administrativne”, istaknuo je primjedbe Huić.

Na pitanje koliko su ljudi svjesni kakva je ekonomska situacija odgovorili su: “Treba vidjeti što će biti nakon izbora. SDP je uputio u proceduru prijedlog za kraće radno vrijeme”, kazao je Mršić, a Huić je dodao kako njegova Udruga lipa to predlaže već duže vrijeme. “Zanemareni su najugroženiji građani, nezaposleni, umirovljenici i korisnici socijalnih naknada”, rekao je Mršić.

“U krizi ćemo biti tri godine”, prognozira Mršić.

“Vlada prognozira da će iduće godine biti pad 9 posto, a rast iduće godine 7,5. To je vrlo optimistično”, smatra Huić.

Huić kaže da bi htio da svi naprave pritisak da buduće vlade ne donose odluke koje su suprotne rastu.

Mršić ističe da su za to da se rad nedjeljom regulira. “Treba dopustiti da izađemo iz krize i da svi koji imaju radno mjesto ga pokušaju sačuvati, a oni koji ga nemaju da ga pokušamo pronaći”. “To je i pritisak na lokalnu samoupravu da se reformira”, smatra Mršić.

“Svi mudro šute o statusu lokalne samouprave. To je jedan ogromni poligon za zapošljavanje svojih. Ti volontere koji su sudjelovali u kampanji moraš nekako nagraditi, kako? Poslovima u državnoj upravi. Postoje ozbiljna istraživanja ljudi sa ekonomskog instituta koja pokazuju da stranka na vlasti zaposli 4.000 do 5.000 svojih ljudi. Što je sa Hrvatskim šumama pa im je zatrebalo 1200 ljudi?”, kaže Huić koji se pita “Zašto u Hrvatskoj imamo zakone kojih se ne pridržavaju sami ljudi koji su ih donijeli?”.

“Hrvatsko poduzetništvo je pod velikim pritiscima. Slika o hrvatskom poduzetniku je iskrivljena”, ističe Huić.

“Kod nas je kultura kad propadneš da si zauvijek propao”, kaže Mršić te dodaje kako neuspjeh treba biti proces učenja.

“Treba ih predložiti za Nobelovu nagradu. Poduzetnici trebaju razvijati poduzetničku ideju, a ne država”, smatra Mrsić.

“Vlasništvo ne određuje efikasnost poduzeća”, kaže Mršić koji smatra da bi država trebala za sad ostati u vlasničkoj strukturi Podravke, dok Huić kaže da empirijski dokazi pokazuju da su tvrtke 30 posto efikasnije u privatnom vlasištvu.

Prezentacija za investitore
Mađarski MOL je u svibnju ove godine objavio službenu prezentaciju za investitore iz koje je vidljivo da MOL itekako računa na Inu u budućnosti i da se mađarski suvlasnik neće tako lako odreći profita koji vuče iz hrvatske kompanije.

U spomenutoj prezentaciji MOL Grupe iznose se brojni podaci o poslovanju MOL-a i potencijalnim investicijama u širenje tržišta na prostoru jugoistočne Europe, a Ina se pritom spominje u kontekstu strategije razvoja Grupe do 2030. godine, objavio je tjednik Nacional.

MOL-ova strategija razvoja do 2030. provest će se s Inom ili bez nje“, stoji u dokumentu.

Iako se priznaje da je „relativna važnost Ine unutar MOL Grupe značajno opala“, ipak se naglašava da povoljan geografski položaj Hrvatske otvara mogućnost značajnog rasta segmenta prerade nafte i distribucije, odnosno maloprodaje i veleprodaje, te da ima prostora za dodatno poboljšanje efikasnosti, a time i poboljšanje rezultata poslovanja sektora prerade i prodaje.

Trenutačna tržišna kapitalizacije Ine iznosi oko 30 milijardi kuna, odnosno oko četiri milijarde eura.

Cijena dionice te kompanije u zadnjih 30 dana kreće se od 2920 do 3000 kuna. Od ukupno 10 milijuna dionica mađarski MOL drži 49,1 posto (4,908.207 dionica), dok RH ima 44,8 posto (4,483.552 dionica), a privatni i institucionalni dioničari 6,1 posto (608.241 dionicu).

Dio analitičara smatra smatra da otkup dionica te naftne kompanije nema smisla bez novog strateškog partnera, o čemu je bilo govora u novom izdanju podcasta EnergyPress.

U slučaju da Ina vrijedi četiri milijarde eura, kako se ovih dana neslužbeno moglo čuti (a radi se o valuaciji koju je izradio Lazard), onda je bolje da RH proda i svoj preostali udio u toj kompaniji MOL-u.

Davor Gjenero
Politički analitičar Davor Gjenero gostujući u N1 Studiju uživo prokomentirao je izborne liste Restart koalicije, HDZ-a i Domovinskog pokreta. Rekao je kako smatra da bi velika koalicija bila dobra za Hrvatsku.

Kad su u pitanju stranačke liste Davora Bernardića, Gjenero kaže kako iznenađenja nema. “Priča se razvlači dugo i podaci polako cure u javnost. Lista SDP-a bila mi je razočaravajuća. Za vrijeme Ivice Račana prštale su snažnim kandidatima. Čini se da u SDP-u nemaju volje sastavljati buduću administraciju”, rekao je.

Procjenjuje kako će nakon izbora Bernardić raspolagati s nekih 45 mandata, što je, kako kaže, vrlo tanko za ambiciju vođenja Vlade. “Kad se podvuče crta, zbrajaju se glasovi političkih stranaka, a ne koalicija. HDZ će, kako god prošao, imati više od tih 40 i nešto mandata. Andrej Plenković je, iako donedavno relativno slab i uzdrman unutar stranke, sada učvrstio svoju moć i može, kao čovjek koji ima kontrolu, dozvoliti i onima koji nisu njegov politički odabir da budu na toj listi”, prokomentirao je Gjenero.

Davora Ivu Stiera opisuje kao čovjeka koji spada u matricu HDZ-a. “Ako i je ulazio u sukob s osobnim prijateljem Plenkovićem, nikad nije dovodio u pitanje matricu stranke koja je pozicionirana u desnom centru. On je tipični europski desni demokršćanin. Plenković ga se ne može odreći”, kazao je.

Veliku koaliciju je, kaže nam Gjenero, zagovarao i prije pet godina te smatra kako bi to bilo dobro za Hrvatsku. “Velika koalicija donosi političku stabilnost i profesionalizaciju”, rekao je. Osvrnuvši se na poruke Miroslava Škore i pojedinih članova Domovinskog pokreta, koji poručuju kako neće pristati na to da Plenković bude premijer, Gjenero je rekao kako je potpuno iracionalno da netko s deset mandata bude premijer. “Jasno je da je premijer predsjednik najjače stranke.” “Škorini ljudi ne razumiju način na koji se konsolidira politička stranka. Može se tom pokretu dogoditi da njihov vođa ne uđe u parlament”, poručio je Gjenero.

Nije siguran je li od malih stranaka ijedna dugoročno održiva. “Vidjet ćemo što će biti s pokretima. Znate da velike zvijezde traju jedan izborni ciklus. S druge strane, načinom nastupa na parlamentarnim izborima, stranka od koje se najviše očekuje – Škorina, najviše riskira”, rekao je, dodavši kako njegov pokret ima sigurne mandate u 4. i 5.jedinici. “Ljudi koji su ušli neodgovorno se odnose prema svom političkom projektu. Ne možete sestri prepuštati vođenje izborne jedinice, to je mogao raditi samo gospodin Kerum. Čini mi se da ti ljudi koji ulaze u političku arenu zapravo ne razumiju politiku”, rekao je Davor Gjenero.

Iz HGK
Povodom Svjetskog dana vjetra predstavnici Zajednice obnovljivih izvora energije (OIE) HGK održali su sastanak s predsjednikom RH Zoranom Milanovićem i poručili kako postoji diskrepancija između proklamiranih ciljeva o povećavanju udjela OIE u ukupnoj proizvodnji energije i onog što se provodi u praksi.e

– Iako smo se u usvojenim strategijama opredijelili za veći udio OIE i tranziciju ka niskougljičnom gospodarstvu, nismo dovoljno učinili po pitanju uklanjanja administrativnih zapreka na tom putu. Imamo ogroman potencijal i neke rezultate smo već ostvarili, međutim, očekivanja su velika, a hoćemo li ih realizirati ovisi samo o nama – istaknuo je predsjednik Zajednice OIE HGK Ivo Čović, direktor tvrtke KONČAR Obnovljivi izvori, dodavši kako isti problem imamo i u drugim sektorima poput poljoprivrede, turizma, ICT-a te znanosti i obrazovanje.

S njim se složio i potpredsjednik Zajednice Tonći Panza, direktor tvrtke Adria Wind Power koja je izgradila prvu vjetroelektranu u Hrvatskoj prije više od 15 godina, naglasivši kako se po rješavanju tih problema razlikuju uspješna i perspektivna društva od onih drugih.

Prema Međunarodnoj energetskoj agenciji (IEA), u 2019. godini u Europi je proizvedeno ukupno 3486,1 TWh električne energije od čega je 442 TWh proizvedeno u vjetroelektranama (12,7 posto). Za usporedbu, udio hidroelektrana je 17 posto, sunčane elektrane proizvele su 4,1 posto, a najviše proizvedene električne energije dolazi iz plinskih elektrana (20,3 posto).

Na domaćem tržištu je u prošloj godini proizvedeno ukupno 12120 GWh električne energije od čega 1433 GWh (11,8 posto) u vjetroelektranama. Najveći udjel u proizvodnji zauzimaju hidroelektrane (5858 GWh, 48,3 posto). Imamo instaliranih 28 postrojenja ukupnog kapaciteta 738 MWh, od čega je 26 vjetroelektrana u sustavu poticanih tarife (718 MW), dok su dvije vjetroelektrane na tržištu (istekao im je dvanaestogodišnji ugovor). Sukladno trenutno važećoj zakonskoj regulativi, ukupna kvota svih vjetroelektrana čija će se proizvodnja poticati u narednom razdoblju iznosi 1050 MW.

Voditelj Grupacije za energiju vjetra HGK koja djeluje u sklopu Zajednice za OIE i direktor RP Globala Bojan Reščec naglašava kako je ulagačima potreban stabilan pravni okvir i jasna pravila jednaka za sve.

– Mi želimo ulagati u Hrvatsku dugoročno, ali ne želimo da nas se proziva zbog želje da vratimo uloženo. Znamo odabrati najbolje lokacije, iznaći najbolja rješenja za korištenje, osigurati najpovoljnija financiranja, izgraditi i voditi pogon na najbolji način, sve uz gotovo isključivo hrvatske stručnjake. Danas i vjetar i sunce mogu biti isplativi po tržišnim cijenama, nemamo gornje granice ulaganja i sigurno nismo jedini – rekao je Reščec, dodavši kako do 2024. planiraju instalirati oko 200 MW novih vjetroelektrana, uz dogradnju svojih parkova VE Danilo i VE Rudine.

Zoran Obradović, član Grupacije za energiju vjetra HGK i direktor tvrtke wpd Adria je kazao kako u Hrvatskoj razvijaju vjetroelektrane Krmpote, Plavno i Vučipolje za koje očekuju ukupnu instaliranu snagu od 350 MW. „Imamo i projekte solarnih elektrana od 50 MW, a iskustvo stečeno na domaćem tržištu nam je omogućilo regionalni angažman pa također vodimo razvoj vjetroelektrana u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini te Sjevernoj Makedoniji, ukupne snage veće od 1000 MW. Wpd je također zainteresiran za istraživanje vjetropotencijala za razvoj offshore postrojenja na Jadranu pa u tom području s partnerima iz Energetskog instituta Hrvoje Požar i Državnim hidrometeorološkim zavodom sudjelujemo u europskom HORIZON projektu“, rekao je Obradović, uz napomenu kako države mogu pružiti sigurnost investitorima kroz garancije otkupa, likvidnosti i dobru organizaciju tržišta energijom čime bi se osigurala privlačnost projekata OIE ulagačima, bez poticajnih cijena viših od tržišnih.

– Hrvatska može korištenjem potencijala obnovljivih izvora energije postati energetski neovisna i čak izvoznica električne energije, bez opterećivanja krajnjih korisnika – građana i gospodarstva – poručuje Obradović.

Prema podacima IEA, udio vjetra u ukupnoj proizvodnji bi se do 2050., uz veliku potporu offshore elektrana, mogao s današnjih 15 popeti na udio od preko 45 posto.