Komentari

Igor Grozdanić za Slobodnu Dalmaciju
O europskom Zelenom planu, dekarbonizaciji energetike, Instrumentima promjena u energetskoj tranziciji, plinofikaciji Dalmacije i ulozi plina i obnovljivih izvora energije koji se spominju kao najvažniji izvori energije u energetskoj tranziciji kolega Jozo Vrdoljak je razgovarao  s energetskim stručnjakom mlađeg naraštaja Igorom Grozdanićem.

Grozdanić je energetičar i ekonomist, inženjer elektrotehnike, završio je dva poslijediplomska znanstvena studija iz područja energetike i ekonomije i studij elektrotehnike. Bavi se područjem energetskog planiranja, obnovljivih izvora energije, područjem razvojnih strategija Zelenog plana i uloge prirodnog plina u Hrvatskoj. Angažiran je bio u Njemačkoj kao istraživač iz područja energetske ekonomije. Dobitnik je nagrade Hrvoje Požar. Fokus interesa su mu: uloga plina u energetskoj tranziciji i niskougljičnom gospodarstvu, obnovljivi izvori, cjelovita energetska tranzicija i dekarbonizacija plina.

– Želio bih odmah naglasiti najvažnije: cilj bilo koje strategije, politike ili policy okvira je omogućiti građanima i poduzetnicima pristupačnu i uvijek dostupnu energiju. Prvo se tiče cijene, drugo energetske sigurnosti. U policy okviru moraju biti ravnopravno zastupljeni svi ključni elementi: tehnološki, ekološki, klimatski, energetski i ekonomski.  Moramo mijenjati i trenutnu energetsku i društvenu paradigmu u Hrvatskoj koja još uvijek funkcionira inercijom sustava, ali tek na kraći rok. Na duži rok ona nije održiva i treba hitno potaknuti promjene koje će omogućiti da iz sadašnjeg, nefleksibilnog i otpornog na inovacije i suvremene trendove, izraste novi moderni energetski sustav, koji će biti ekonomski isplativ i ekološki održiv. Europski Zeleni plan će nam tu pomoći, a okviri i regulativa) Energetske unije EU će nam to do kraja omogućiti kroz prožimanje unutar 5 dimenzija. Prva i jedna od najvažnijih dimenzija je dekarbonizacija energetskog i plinskog sektora. Ona prožima i pitanje OIE kao nove paradigme. Obnovljivi izvori su konceptualno sasvim drugo rješenje. Nema energenta koji se kupuje, osigurava se proizvodnja na mjestu potrošnje što potiče razvoj potpuno novih i fleksibilijih poslovnih modela koji do sada nisu viđeni. Pojavljuju se mogućnosti građanske energije, energetskih zajednica na ravnopravnim osnovama, investiranje vlastite ušteđevine u razvoj tih potencijala. Obnovljivi izvori postaju najsnažniji temelj industrije 4.0 i klimatski neutralnog svijeta. To uviđaju i naše renomirane tvrtke, INA, HEP i Gradska plinara Zagreb.Hrvatska se prije svega treba pronaći u novim globalnim procesima, treba dobro pogoditi svoj budući “idealni” energetski miks (koji uvažava naše resurse, znanje i komparativne prednosti). Osobno se zalažem za miks u koje će prirodni plin (raspoloživ, pristupačan i ekološki prihvatljiv) biti dio energetske tranzicije, zajedno s predvodnikom i novom paradigmom, obnovljivim izvorima energije (u Slavoniji biomasa, geotermalne i bioplin, u Dalmaciji vjetar, solar zajedno s plinom za proizvodnju električne energije, hlađenje i grijanje).

Govorio je i o zelenim politikama

– Hrvatska se pokrenula po pitanju regulative i strategije i to treba pozdraviti, a EU je početkom siječnja „stisnula papučicu za gas“. Krajem prošle godine Vlada RH je prihvatila Nacionalni integrirani energetski i klimatski plan Republike Hrvatske, a nekoliko tjedana kasnije Europski parlament je predložio dugonajavljivani Europski zeleni plan. 14. listopada 2020. je izašlo Godišnje izvješće Energetske Unije EU (prvo nakon donošenja Zelenog plana) s desetak popratnih dokumenata. Jedan od njih je subvencije za fosilna goriva u zemljama EU. Drugim riječima, vrlo jasno je dato do znanja da su fosilna goriva „Out“ i da su najbolji dani sadašnjeg energetskog sustava, temeljenog na fosilnim energentima, iza nas. Naime, s jedne strane, fosilni energenti ugljen i nafta, bili su neophodni resurs za razvoj i napredak civilizacije, a danas, s druge strane, ako se ne smanji njihov utjecaj na okoliš riskiraju uništavanje civilizacije. U tom kontekstu za mene osobno energetska tranzicija, odnosno globalna energetska transformacija, predstavlja proces dekarbonizacije globalne ekonomije.  To je generacijski projekt i cjelovita društvena zadaća sudjelovanja u promjenama od postojećeg modela do nove paradigme zamjene jednog geostrateškog resursa, odnosno izvora energije drugim. Pri čemu sam mišljenja da će prirodni plin biti vrlo aktivni sudionik, odnosno važan resurs energetskog miksa u tranzicijskom razdoblju ka dekarboniziranoj budućnosti. U cijeloj toj novoj ‘policy’ priči postavlja se pitanje uloge prirodnog plina i njegovog energetskog pa i tzv. emisijskog vrednovanja zbog promjena osnovnih postavki europske energetske politike, a u svjetlu nastale velike društvene paradigme koja se upravo događa.

Naglasio je kako Europa treba jedinstvenu strategiju. Jedinstvena energetsko-niskougljična strategija i pripadajuće provedbene politike rezultirala bi značajnijim i učinkovitijim korištenjem svih izvora energije, a posebno energije sunca i vjetra.

O strateškom projektu LNG terminala na otoku Krku, Grozdanić je naglasio kako se ovdje radi o ohrabrujućem projektu koji je za Hrvatsku važan kako u opskrbnom, tako i u strateškjom smislu.

– Ovo je naznaka početka jednog lijepog i dugogodišnjg planiranog projekta koji je imao svoj turbolentan i trnoviti put. A počelo je sve davne jeseni 1989. prije 31 godinu. Ratne godine, previše kalkuliranja i nespremnost policy makera da pomognu da se taj projekt sagradi tada su ga bacili na margine. Ovo je priča o projektu koju je struka očuvala sve ove godine, doslovno se prenosila s koljena na koljeno, mnogi su ugradili dio sebe u ovaj projekt (koji je krenuo veliko, ali trebamo biti sretni što je konačno dovršen).  LNG projekti puno pridonose i Energetskoj Uniji EU i stvaranju sigurnosti tržišta plina i energenata. Hrvatskoj LNG puno toga dobroga može donijeti, od stabilizacije energetskog sektora, konačne plinofikacije Dalmacije do veće uporabe plina u kogeneracijama, prelasku gas to power i novim tehnologijama, plinofikacije industrije (povećanje energetske učinkovitosti i smanjenju CO2 – razvoj ESCO projekata putem plina), infrastrukture- povećanje broja pumpi na alternativna goriva do podizanje proizvodne industrije i povećanje tržišnog natjecanja na tržištu plina. Na kraju krajeva i kvalitetniju (cjenovnu, energetsku, klimatsku, tehnološku i okolišnu) valorizaciju projekata prirodnog plina i samog prirodnog plina. Još jedan projekt kreće dobro, a to je projekt Energetska tranzicija u srcu lokalnog razvoja.

Foto: Screenshot

Kissinger za Bloomberg
Ako nova američka administracija na čelu s Joe Bidenom ne uspije brzo uspostaviti američke odnose s Kinom, koji su bili narušeni u vrijeme Tumpove vladavine, konfrontacija će prerasti u vojni sukob, izjavio je Henry Kissinger, 97-godišnja ikona američke vanjske politike, bivši državni tajnik i kreator američke politike uspostave partnerskih odnosa s Kinom 70.-ih godina prošloga stoljeća, u intervjuu za Bloomberg

“Ako ne bude nekih osnova za suradnju, svijet će ući u katastrofu, usporedivu s Prvim svjetskim ratom”, rekao je Kissinger. Sadašnje vojne tehnologije krizu će učiniti još teže upravljivom nego što je to bilo ranije, kazao je bivši iskusni diplomat, koji je prokrčio put povijesnom putovanju predsjednika Richarda Nixona u Kinu 1972. godine. Dodao je i kako se nada da će zajednička prijetnja pandemije Covid-19 omogućiti pokretanje političkog dijaloga između dviju zemalja kada Joe Biden preuzme dužnost 20. siječnja.

Američko-kineski odnosi su najlošiji u posljednjih nekoliko desetljeća unatoč tome što su dvije strane početkom godine potpisale tzv. prvu fazu trgovinskog sporazuma. Pandemija je, međutim, čitavu stvar urušila i došlo je do naglog pogoršanja ionako loših odnosa od početka Trumpove vladavine.

Dok je Trump pojačavao kritiziranje Kine, optužujući je za globalno širenje virusa, obje su strane također intenzivirale poteze koje ona druga smatra neprijateljskim (nove sankcije, sporovi oko kineskih poteza u Hong Kongu i td.).

Američko-kineski odnosi danas se nalaze na najnižoj razini od mnogih desetljeća. Početkom mandata Trumpu je bilo važno naglasiti američku duboku zabrinutost zbog neuravnotežene svjetske ekonomije. Ali poslije toga pogoršanje tih odnosa dovelo ih je na put hladnog rata. Kissinger je izjavio kako bi volio umjesto konfrontirajuće metode pregovaranja vidjeti prijelaz na diferenciraniji pristup.

Kissinger smatra kako bi odnosi s Kinom mogli biti prioritet vanjske politike Joe Bidena, koji se dugo bavio Kinom, iako je u posljednjim debatama njegov ton prema toj zemlji bio oštriji. Kritizirao je Peking za njegovu agresivnu politiku u regiji i za nepoštivanje ljudskih prava, donosi Geopolitika.

Ikona američke diplomacije smatra kako Kina i SAD moraju razumijevati osjetljiva mjesta one druge strane. Problemi se neće nužno riješiti, ali je potrebno doći do takvoga stanja, nakon kojega je moguć daljnji napredak. Peking i Washington imaju različitu povijest: Amerika je uvijek postajala uspješnija, a Kina je prolazila dugo razdoblje stalnih kriza. Americi gotovo nikada ništa nije prijetilo, a Kina je obično bila okružena zemljama koje su posezale za njenim teritorijem. “Sjedinjene Države i Kina nikada se nisu suočile sa zemljama veličine koje su približno jednake njima samima”, rekao je Kissinger. “Ovo je prvo iskustvo. Moramo izbjeći da se to pretvori u sukob i nadamo se nekim naporima u smjeru suradnje.”

Odgovarajući na upit o Europi, koja će se sve više nalaziti između sukoba SAD-a i Euroazije, Kissinger je kazao: “Europa je bila sidrište američke vanjske politike u cijelom razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. Pitanje za njih (Europsku uniju, op. GN.) sada je, hoće li, u evoluciji odnosa s drugim dijelovima svijeta, pokušati igrati potpuno autonomnu ulogu.”

Komantar
Poraz Donalda Trumpa je iranskog predsjednika naveo na oprezne, ali jasne riječi kako je razgovor s Washingtonom moguć. No u Iranu ima visokih dužnosnika kojima nije u interesu popuštanje napetosti.

Već 11. studenog, dok su se još prebrojavali glasovi u Sjedinjenim Državama koji su jasno pokazivali poraz Donalda Trumpa, oglasio se iranski predsjednik Hasan Rohani. Objavljeno je kako je na sjednici iranske vlade izjavio da pozdravlja “atmosferu bliže suradnje i interakcije sa svim prijateljskim zemljama” i da se “možemo polagano s pozicije prijetnji okrenuti nekoj koja pruža prilike”. Svakome može biti jasno što je time rečeno: s Trumpom to nije bilo moguće, ali iranski predsjednik je spreman na razgovore s vladom predsjednika Bidena kako bi bile prekinute američke sankcije protiv te zemlje.

Tek što su iranski mediji objavili to priopćenje predsjednika, iranska konzervativna internetska stranica Jahanews je objavila izjave Ismaila Ghanija, zapovjednika iranskih Al Kuds brigada, elitnih jedinica iranske Revolucionarne garde. On još jednom podsjeća kako su američki političari neznalice, a povrh toga i kukavice i ne propuštaju priliku prekršiti vlastitu riječ. “Oni su nesposobni da bi se s njima pregovaralo”, kaže Ghani.

A to je pak poruka koja je bila podjednako usmjerena i prema Washingtonu i prema predsjedniku Rohaniju, što takvi kao što je Ghani misle o njegovim riječima – malo dobrog, da ne kažemo ništa. Neznanje dosadašnjeg američkog predsjednika Trumpa o međunarodnim odnosima je doduše neosporno, a ni njegovi ministri vanjskih poslova nisu bili osobe koje su pokazale neko temeljitije poznavanje okolnosti svjetskih žarišta kriza.

No pogotovo od kad se čulo kako Joe Biden želi na dužnost ministra vanjskih poslova postaviti Antony Blinkena, jasno je da je konačno došao kraj ignorantima u američkoj diplomaciji. Blinken je bio u američkom Ministarstvu vanjskih poslova još u doba Obame, a tada je surađivao i s Bidenom u vanjskopolitičkom odboru Senata. On bez ikakve sumnje poznaje probleme Bliskog istoka, a isto tako i stanje u Iranu.

No vremena je sve manje: Ellie Geranmayeh iz Europskog vijeća za međunarodne odnose upozorava kako se u Iranu već sljedećeg lipnja održavaju predsjednički izbori – i nipošto nije isključeno da bi na čelo te zemlje mogao doći netko iz ekstremno konzervativnih krugova koji nimalo ne teže popuštanju napetosti. Ona misli kako bi tu Europska unija trebala potaknuti novi dijalog, prije svega kada je riječ o glavnoj pretpostavci za nove pregovore o iranskom atomskom programu i eventualnom povratku sporazumu kojeg je Trump okončao 2018. Jer uvjet je bio da Iran dostavi cjelovitu informaciju o njegovom atomskom programu, što on nije učinio.

Antony Blinken je neosporno američki diplomat kakvog nismo mogli vidjeti među suradnicima Donalda Trumpa. Ali i Europa bi mogla pomoći da se što prije sjedne za pregovarački stol. Ellie Geranmayeh ipak vjeruje kako se nešto može dogoditi između siječnja, kada će novi američki predsjednik preuzeti dužnost, i lipnja kad će Iranci birati novog čelnika države: “Ponovni ulazak SAD-a u atomski sporazum prije lipnja 2021. bi mogao potaknuti političku dinamiku u Iranu prema nastavku diplomatskih pregovora sa Zapadom”, kaže ona. To je jasno i trenutnom iranskom predsjedniku jer je istom prilikom izjavio kako se “nacionalni interesi ne smiju žrtvovati predizbornoj borbi”.

Kako objašnjava portal Al Monitor, iranski predsjednik Rohani i njegov ministar vanjskih poslova Mohamad Džavad Sarif očito se žele vratiti za pregovarački stol, ali u Iranu su prisutni i konzervativni krugovi koji bi željeli “i ovce i novce”: “Konzervativni krugovi doduše također žele ukidanje sankcija, ali istovremeno smatraju osam godina mandata Rohanija izgubljenim vremenom.” Jer oni su uvjereni kako sankcije mogu biti ukinute ne putem novog sporazuma, nego ako Iran “pokaže zube”.

Povrh toga, tu su i posve osobni interesi: uz ionako goleme vojne izdatke i privilegije koje uživa državna vrhuška Irana, vojna istraživanja – uključujući i atomsku i raketnu tehnologiju – najvećim dijelom su u nadležnosti Revolucionarne garde. Nevolje stanovništva se, slično kao i u svim diktaturama, najlakše mogu opravdavati politikom Washingtona, a ne vlastitim propustima i korupcijom. Utoliko su i konzervativni krugovi u Iranu spremni upustiti se u rizik čak i otvorenog oružanog sukoba sa SAD-om.

A on je, kako javlja i New York Times, u Trumpovom mandatu stalno bio otvorena mogućnost: ovaj američki list javlja o sastanku Trumpa s najbližim suradnicima, uključujući i američkog ministra vanjskih poslova Pompea i zapovjednika glavnog stožera generala Milleya kako bi se razmotrile “opcije” za najveća atomska postrojenja u Iranu. Trenutnog američkog predsjednika se ipak uspjelo uvjeriti kako raketni napad na iranskom teritoriju još uvijek ne bi bio jamstvo za uspjeh, ali bi mogao imati nesagledive posljedice za čitavu regiju. New York Times piše kako je raketni napad tada bio “skinut s dnevnog reda”, ali i kako je Trump dalje tražio načina kako ugroziti položaj Irana u regiji.

Ali nije bitno različita ni pozicija konzervativnih snaga u Iranu, a to se moglo vidjeti i prošlog tjedna, dakle nakon američkih izbora: iračke oružane milicije bliske Iranu su u Bagdadu ispalile više raketa na “Zelenu zonu” tog grada u kojem su smještena i sva strana izaslanstva. Nekoliko dana prije toga je Kataib al Hizbolah, milicija bliska Teheranu, objavila fotografije teretane u američkom veleposlanstvu u Bagdadu. Poruka je bila jasna: znamo gdje ste i znamo gdje da usmjerimo naše rakete.

Likvidacija iranskog generala Soleimanija je i konzervativnom Teheranu bila prilika pokazati kako i u toj zemlji ima mnogo pristaša nepopustljive politike prema SAD-u Tu je i računica takvih krugova koji zapravo žele nastavak napetosti: takvu eskalaciju nasilja u regiji ni novi američki predsjednik neće moći ignorirati. Utoliko je važnije na sve načine pomoći da se pregovori nastave i da se nađe neko drugo rješenje osim novih raketa, piše DW.

Jutarnji list
Vlasnicima dvaju lokala u Zagrebu i Splitu, kao i po dvaju noćnih klubova u kojima su inspektori i policija ovog vikenda zatekli 500-tinjak gostiju, među kojima je bila i osoba zaražena koronom, mogli bi zaraditi do tri godine zatvora, piše Jutarnji.

Jer, policija nakon racija nastavlja kriminalistička istraživanja i mogli bi biti prijavljeni za djelo iz Zakona o širenju zaraznih bolesti i kao odgovornoj osobi za njih je predviđena kazna i do tri godine zatvora, piše Jutarnji list.

Postupanje policije u noćnim klubovima komentirao je premijer Andrej Plenković, rekavši jučer da se ljudi trebaju pridržavati mjera i izbjegavati zatvorene prostore u kojima je “čovjek na čovjeku”.

– Nema nikakvog opravdanja za to. To je ugrožavanje zdravlja. I još dolaze ljudi koji su pozitivni u te klubove. Pa to je kao da ne znate zbrojiti jedan plus jedan – poručio je Plenković, koji je, među ostalim, naglasio i da su mjere cijelo vrijeme na snazi, samo se u nekim trenucima pooštravaju ili ublažavaju.

– Nije sporno da policija može pružiti pomoć, asistenciju, državnim tijelima kad se u izvršavanju njihovih zadaća može očekivati opasnost ili kad je potrebno osigurati izvršenje zadaća. Djelovanje inspektora Državnog inspektorata i Civilne zaštite, koji nisu ovlašteni upotrebljavati mjere izravne prisile u noćnim satima u ambijentima u kojima se zbog cijelog niza razloga može očekivati otpor, takvo je stanje, gdje je pomoć poželjna. Ministar unutarnjih poslova je ovlašten ustrojiti i posebnu organizacijsku strukturu koja će pružiti takvu pomoć. Interventna policija je redovita organizacijska struktura koja obavlja one poslove koji su po nečemu na dnevnoj razini specifični – pojašnjava prof. Petar Veić s riječkog Pravnog fakulteta.

– Primjenjivano je više propisa, koji su uglavnom u međusobnom suglasju. To su Zakon o civilnoj zaštiti, Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, Zakon o državnom inspektoratu, Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, Kazneni zakon, Zakon policijskim poslovima i ovlastima i Prekršajni zakon. Utvrđivanje da je među prisutnima osoba koja boluje covida-19 predstavlja povod da policija provodi kriminalističko istraživanje jer postoji osnovana sumnja da se radi kaznenom djelu širenja i prenošenja zaraznih bolesti, za što je predviđena zatvorska kazna do dvije godine. U razmatranom primjeru to pod određenim uvjetima može biti i prekršaj jer se osoba nije pridržavala sigurnosne mjere za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti, izolacije u vlastitom domu ili drugom odgovarajućem prostoru, za što su predviđene kazne od 8000 do 15.000 kuna – dodaje Veić.

Pojasnio je i postupanje kad je riječ o odgovornosti voditelja objekta.

– Voditelj ima najmanje tri osnove za odgovornost: zbog rada izvan radnog vremena, zato što gosti nisu nosili maske i zato što je broj zatečenih osoba bio je iznad dopuštenog. U skladu sa Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, osoba nije provodila opće mjere za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti, za što je moguća kazna od 30.000 do 80.000 kuna. Situacija s epidemijom covida-19 opravdava energičnost u djelovanju države. Ono u razmatranom slučaju ni po čemu nije ‘egzemplarno postupanje’. Mora se poslati jasna poruka da takva ponašanja nisu dopustiva. Hoće li netko takvo ponašanje kvalificirati kao ponašanje policije tridesetih godina u Americi zbog prohibicije alkohola, posve je nevažno – smatra naš sugovornik.

– Stožer nedvojbeno odlučuje o ljudskim pravima, a takvo mu pravo ne može nitko dodijeliti. Ono što je izostalo u djelovanju države u ovim okolnostima je propisivanje mjera ograničavanja slobode unaprijed, stupnjevito, vezujući ograničenja za određenu epidemiološku dinamiku. Potonje također remeti pravni položaj građana, stvarajući frustriranost i otpor – zaključuje prof. Veić.

– Treba uspostaviti ravnotežu između ljudskih prava pojedinca i kolektiviteta. Ali, ovdje se radi o zaraznoj bolesti i bez kolektivnih napora ne možemo je suzbiti. Toga trebaju biti svjesni oni koji krše zakon. Ovdje možemo govoriti o dvije razine kaznene odgovornosti – vlasnika objekata i građana koji znaju da su bolesni, a svjesno šire zarazu. Smatram da država mora odlučno djelovati i da kaznene prijave za ovakva kršenja zakona trebaju biti prioritet u postupanju jer moramo poslati jasnu poruku. Pritom se zatvorske kazne mogu zamijeniti novčanima – smatra odvjetnik Anto Nobilo.

– Ako neki ugostitelji svoju egzistenciju temelje na ugrožavanju zdravlja ljudi, onda ne trebaju niti biti ugostitelji. Ističem da smo mi u Tae kwon do savezu obustavili natjecanja kako bismo zaštitili zdravlje sportaša – napominje Nobilo, a prenosi Jutarnji list.

Intervju
 Sandor Fasimon, predsjednik Uprave Ine, govori za Poslovni dnevnik  o uzdrmanom poslovanju te otkriva zbog čega je u jednom danu primio hitne pozive iz sjedišta suvlasnika kompanije – Mola u Budimpešti i Banskih dvora u Zagrebu.

Pandemija Covida-19 je imala snažan utjecaj na smanjeni obim mobilnosti i poslovanja, što je posljedično utjecalo na pad cijene sirove nafte na globalnom tržištu i velike gubitke naftnih kompanija.

Rezultati Ine za prvih devet mjeseci su daleko lošiji od istog razdoblja lani. Koliko je korona kriza zapravo uzdrmala vašu kompaniju? Kontekst poslovanja ove godine je potpuno promijenjen u odnosu na prošlu i čitavo prethodno razdoblje. Cijele godine, posebice nakon prvog kvartala, bilježimo niske cijene nafte na svjetskom tržištu, niske cijene plina, a onda na to i vrlo niske rafinerijske marže. Pogledamo li i turističku sezonu u Hrvatskoj, koja je također značajna za naše poslovanje, bila je bolja nego što smo u početku očekivali te je donekle kompenzirala lošu godinu. Štoviše, pomogla je da treći kvartal završimo s pozitivnom EBIDTA-om, ali je prva polovica godine bila negativna. U takvim uvjetima kompanija je prilagodila poslovanje, provela niz operativnih i financijskih mjera, ali se fokusirala i na nove proizvode i usluge, kako bismo prebrodili ovu situaciju.

Pratite li kako su u situaciji pandemije Covida-19 i pada cijena nafte poslovale druge kompanije iz regije, i posebno vaš matični Mol? Ova godina vrlo je slična za sve naftne kompanije, bilo u regiji, bilo negdje drugdje u svijetu, a posebice je teška za one koje u svojem portfelju imaju i plinski biznis. Činjenica je, kao što sam već rekao, da su cijene nafte i plina na svojim povijesno niskim razinama te su velike svjetske kompanije iz sektora morale znatno smanjiti svoje operativne troškove, ali, ali i kapitalna ulaganja. Primjerice, kod Shella je to na razini od četiri milijarde dolara ili kod BP-a 2,5 milijardi dolara. Velik broj kompanija iz branše najavio ih rezanja od 15-30 posto.

Smatrate li da na naftno i, generalno, energetsko tržište mogu utjecati i rezultati američkih predsjedničkih izbora? Vidjet ćemo u narednom razdoblju. No, općenito, sada su u fokusu Covid-19, odnosno njegove posljedice na ekonomiju.

Hoće li korona kriza, odnosno njezine ekonomske posljedice, utjecati na vaše strateške projekte. Tu prije svega mislim na Rafineriju nafte Rijeka i najavljenu investiciju u Sisku? Usprkos tome što smo morali poduzeti neke bolne korake u operativnom poslovanju kako bismo održali financijsku stabilnost poslovanja, nismo odustali od niti jednog našeg strateškog projekta. To nisu projekti koje radimo od danas do sutra, već ono što će nam dugoročno donijeti tržišnu prednost. To je naša budućnost. Modernizacija Rafinerije nafte Rijeka i transformacija Siska idu zacrtanim planom bez obzira na Covid-19. Prošle smo godine donijeli finalnu investicijsku odluku za postrojenje za obradu teških ostataka u Rijeci te smo započeli sa radovima. Radi se o investiciji teškoj četiri milijarde kuna, a postrojenje bi trebalo biti u pogonu 2023. godine. Ista situacija je i u Sisku gdje transformiranje u industrijski centar ide svojim tokom.

Kakva je trenutno situacija sa Siskom? ostrojenje za proizvodnju bitumena se radi. Projekt biorafinerije težak je oko 300 milijuna eura. Uvršten je na listu strateških projekata Republike Hrvatske i upravo smo ga prijavili za sufinanciranje na Inovacijski fond Europske unije. Okvirno se očekuje da bi s radom mogla započeti 2025. godine, a kapacitet bi joj bio 55 tisuća tona bioetanola godišnje. Sisak će se razvijati i kao logistički hub, a tamo će biti smještena i jedna od naših solarnih elektrana. Ponovit ću – Sisak ne napuštamo, već imamo održive projekte koje tamo razvijamo.

Vlada je krajem listopada odbila ponudu Ine za koncesiju luke u Urinju. Potom su se pojavila nagađanja da će cijeli projekt Rafinerije nafte Rijeka zbog toga kasniti te da je Ina namjerno poslala nepotpunu prijavu na natječaj. Možete li nam to prokomentirati? Moram odmah reći da u ovom slučaju nije bilo nikakve namjere Ine za slanjem nepotpune dokumentacije. Također, nema nikakvog zastoja niti će navedena situacija utjecati na projekt modernizacije u Rafineriji u Rijeci. I dalje planiramo pokretanje 2023. godine. Velika smo kompanija, velik sustav s velikim brojem radnika i vanjskih suradnika, a ovo je obimna i kompleksna dokumentacija i činjenica je da se u takvim uvjetima greške znaju događati. Naravno da ćemo analizirati što se dogodilo i zašto je došlo do greške te ćemo po potrebi poduzeti korake da se to ne ponovi. Da budem iskren, odmah nakon vijesti o odbijanju koncesije sam imao dva ozbiljna poziva i razgovora s našim vlasnicima. Jedan je bio iz Budimpešte iz sjedišta Mola, a drugi iz hrvatske Vlade s istim pitanjem – hoće li zbog ovoga kasniti izgradnja? Odgovor je ne. Nema kašnjenja. Da zaključim, nije bilo ovdje nikakve namjere, nema kašnjenja te smo i dalje predani projektu kao rokovima kakvi su postavljeni. Na ponovljeni natječaj ćemo se javiti, a vremena je dovoljno s obzirom na to da nam je koncesija potrebna do kraja ožujka, nakon toga čekamo i građevinsku dozvolu za taj dio projekta. Zanimljivost je da je za ukupan projekt postrojenja za obradu teških ostataka potrebno čak 14 dozvola, a ovo je samo jedna od njih.

Nekoliko godina se u hrvatskoj politici i javnosti spekulira o otkupu Ine od strane hrvatske države, a povremeno se poduzimaju u tom smjeru i neki koraci (angažiranje konzultanata i sl.). Ima li ta neizvjesnost kakvih utjecaja na poslovanje Ine, posebice po pitanju donošenja strateških odluka i mogućih investicija – konkretno da li se Ina u vašim viđenijima razlikuje kao dio Mola i kao samostalna kompanija.

Kratko i jasno – ne. Ne mogu komentirati vlasničke odnose, ali mogu govoriti uime menadžmenta Ine. Usmjereni smo na maksimalno unaprjeđenje poslovanja i radimo najbolje za kompaniju i njezinu budućnost. Naravno da, s obzirom na to da smo dio Mol Grupe, nekada koristimo sinergijske učinke. No, naše odluke donosimo u interesu kompanije i drago mi je da one od strateškog interesa podržavaju oba velika dioničara, piše Poslovni dnevnik.

Promjena trendova
Novi američki predsjednik Joe Biden još je prije nekoliko dana najavio da će, bude li izabran, njegov prvi predsjednički potez biti vraćanje SAD-a u Pariški sporazum o klimatskim promjenama, iz kojeg je Trump istupio.

Tim povodom za izjavu smo zamolili Zorana Tomića, direktora hrvatske podružnice globalne ekološke organizacije Greenpeace:

– Izbor Joe Bidena budi nadu u snažniju akciju za spas klime, ali rekao bih i za pravedniji svijet, jer znamo da su korijeni klimatske krize povezani s onim što zovemo „klimatska nepravda” – kaže Tomić, te nastavlja:

– Biden je dobio izbore na najambicioznijoj klimatskoj platformi od svih predsjedničkih kandidata u povijesti, pa je i logično da je najavio povratak SAD-a u Pariški sporazum kao jedan od prvih koraka nove američke vlade.

Naš sugovornik upozorava da „puka činjenica da Trump odlazi ne znači da je taj posao gotov”, budući da se, kako kaže, „obećanja iz izborne kampanje ne mogu uzeti zdravo za gotovo”.

– Široki pokret koji je doveo do micanja Trumpa sada mora svojim radom omogućiti ono što s obje strane Atlantika zovemo „zeleni i pravedni oporavak” – kaže Tomić, te naglašava važnost promjene odnosa prema najvećim svjetskim naftnim tvrtkama:

– Biden mora biti posebno jasan u odnosu na fosilnu industriju, jer vidimo da se oni sada pokušavaju prestrojiti uz njega i njegovu agendu, a znamo da su upravo najveće naftne kompanije – Exxon, BP, Shell – one koje su desetljećima najviše trovale okoliš i dovodile u pitanje znanstveni konsenzus da je upravo njihovo djelovanje motor klimatskih promjena i klimatske krize.

Direktor Greenpeacea za Hrvatsku ističe kako se u spašavanje klime mora uključiti čitav zapadni svijet:

– Ovo jest jedan korak prema izgradnji pravednije klime i pravednijeg društva, ali nije dovoljno da to čini SAD, već se tim ekološkim naporima mora pridružiti i Europa, što uključuje i sve njene članice, pa tako i Hrvatsku – zaključuje sugovornik Slobodne Dalmacije.

Vidmarović o Trumpu
Moglo bi se dogoditi da Biden preokrene vodstvo u Georgiji, rekao je vanjskopolitički komentator Branimir Vidmarović jutros u HRT-ovoj emisiji Studio 4 govoreći o američkim predsjedničkim izborima u kojima se natječu Donald Trump i Joe Biden.

Vidmarović je naveo da su Pennsylvania, Sjeverna Karolina i Goergia države koje su snažno krenule glasovati za Trumpa kad su se prebrojavali listići ljudi koji su glasovali uživo. Međutim, razlika se smanjuje. To su države koje nose velik broj elektorskih glasova.

– Ne znam što će se dogoditi u zadnji trenutak, ali moglo bi se dogoditi da Biden preokrene vodstvo u Georgiji i tamo osvoji glasove, rekao je Vidmarović.

Ključne su i Arizona i Nevada, gdje je razlika također malena, dodao je. Sada se nitko definitivno ne može proglasiti pobjednikom jer se može dogoditi obrat situacije.

– Imamo još jednu bizarniju situaciju da ti elektori u nekim državama ne moraju obvezno glasovati za onog kandidata kojeg su većinski odabrali ljudi. Neke savezne države imaju tu obvezu, a neke nemaju. Wisconsin, na primjer, i Georgia mogu promijeniti, njihovi elektori mogu legalno glasovati za nekog drugog, rekao je Vidmarović, dodajući da se to zove “faithless elector” – nevjerni elektor.

– Godine 2016., kad je Trump pobijedio, sedam elektora je sasvim legalno promijenilo glasove, iako to nije pomoglo nikome jer je Trump tada nadmoćno pobijedio, istaknuo je Vidmarović.

Bio je kritičan i prema potezu nekih televizijskih kuća koje su prekinule prijenos Trumpova govora u kojem se proglasio pobjednikom – Trump, kakav god je, još uvijek je predsjednik, dodao je.

Vidmarović smatra da će se pokazati da je u izborima bilo nepravilnosti jer je riječ o velikom broju glasova.

– Tu će biti jako velikih iznenađenja koja će sigurno ići u prilog Trumpu, istaknuo je.

– Međutim, usprkos tome, ako se sada pokaže da je Biden pobijedio i ako dođe u nekim semgnetima do prebrojavanja, svejedno mislim da tu ne bi trebalo biti velikih potresa jer nikada nije bila praksa da se prebrojava svudgdje, nego samo u jednoj ili dvije savezne države gdje je, na primjer, uzorak bio čudan ili je razlika u glasovima premala, dodao je Vidmarović.

On smatra da će Trump tehnički odstupiti pobijedi li Biden, ali će zadržati nastup da nije izgubio, i dalje će snažno utjecati na američku politiku.

– Bidenu će, ako pobijedi, biti ohoho kako teško, poručio je Vidmarović.

Osvrnuo se i na tvrdnju mnogih da Trump nije pokrenuo nijedan rat. Smatra da je taj argument jako čudan jer su, kako je rekao, ratovi koje pokreće Amerika samo slijed njezinih političkih ambicija, posljedica vanjskopolitičkih ciljeva, a ne definirajuća stvar.

– Nije Amerika ratoborna država koja je stalno agresorska. Mao Ce Tung nije pokrenuo nijedan rat. Ni Staljin tehnički nije isto pokrenuo nijedan rat. Nije ni Tito pokrenuo nijedan rat. Ako ćemo na taj način definirati nekoga da je dobar ili loš, onda ne znam kamo ćemo doći, rekao je Vidmarović.

Istaknuo je i kako je Trump naredio ubojstvo generala iranske vojske Kasema Sulejmanija, kao i da je Harry Truman ušao u povijest kao jako dobar predsjednik iako je naredio bacanje atomskih bombi na Japan, donosi HRT

Povjerenik
Gospodarski oporavak u Europskoj uniji uvelike će ovisiti o duljini trajanja pandemije koronavirusa, ali i o novom planu za oporavak EU sljedeće generacije, izjavio je u četvrtak povjerenik za ekonomiju Paolo Gentiloni.

“Nije lako imati solidne prognoze u ovako nesigurnoj situaciji”, izjavio je Gentiloni, predstavljajući jesenske ekonomske prognoze EK. Gentiloni je pozvao Vijeće i Parlament da što prije postignu dogovor o Višegodišnjem financijskom okviru – sedmogodišnjem proračunu EU-a – i planu za oporavak nazvanom EU sljedeće generacije.

Prema simulacijama Komisije, sredstva iz toga instrumenta u visini 750 milijardi eura mogla bi pridonijeti rastu BDP-a do 2 posto. “Od ključne je važnosti da se brzo postigne sporazum o EU sljedeće generacije kako bi se taj program ulaganja i reformi, koji bitno mijenja igru, mogao početi provoditi i podržavati oporavak i transformaciju naših gospodarstava”, rekao je Gentiloni.

Komisija u svoje jesenske prognoze nije uključila u većini slučajeva moguće učinke programa EU sljedeće generacije, jer nema dovoljno detaljnih podataka koje će mjere i projekte zemlje članice financirati tim sredstvima.

Inače, Komisija procjenjuje da će pad hrvatskog gospodarstva ove godine biti 9,6 posto, sljedeće godine očekuje se rast od 5,7 posto, a 2022. rast od 3,7 posto. Gospodarstvo u cijeloj Uniji bi trebalo pasti 7,4 posto ove godine, a sljedeće godine rasti 4,1 posto i tri posto 2022. godine. U eurozoni bi moglo pasti 7,8 posto ove godine, a sljedeće godine rasti 4,2 posto i 3 posto 2022. godine.

Komisija navodi da bi u sljedeće dvije godine domaća potražnja trebala biti glavni motor rasta u Hrvatskoj, pri čemu očekuje početak oporavka potrošnje kućanstava u drugoj polovini ove godine, zahvaljujući niskoj inflaciji i nagomilanoj prisilnoj štednji zbog odgode trošenja. Izbjegnuto je masovno otpuštanje radnika pa bi potrošnju kućanstva trebalo potaknuti postupno povećanje zaposlenosti i promjene poreza na dohodak, zamjećuje EK.

Očekuje se da će doprinos rastu državne potrošnje smanjiti nakon snažnog rasta ove godine, ali rastu investicija mogla bi pridonijeti provedba projekata financirana europskim sredstvima kao i obnova Zagreba od potresa u ožujku. Privatne investicije trebale bi profitirati od povoljnih financijskih uvjeta i kontinuirane potpore za likvidnost, navodi Komisija u prognozama za Hrvatsku.

Pandemija koronavirusa nejednako je pogodila EU članice, pa tako je i nejednak učinak na njihova gospodarstvo. Zemljama s velikim turističkim sektorom, poput Hrvatske, Grčke, Španjolske, Italija i Portugala, trebat će dulje vremena za oporavak, kaže Gentiloni. Istodobno, te će zemlje dobiti najviše sredstava iz Mehanizma za oporavak i otpornost, ističe.

Izvršni potpredsjednik Komisije Valdis Dombrovskis ističe da drugi val pandemije stvara još veću neizvjesnost i uništava nadu u brzi oporavak europskog gospodarstva. “Nikad nismo računali na oporavak u obliku slova V. Sada pouzdano znamo da ga neće biti”, napomenuo je povjerenik za gospodarstvo Paolo Gentiloni.

Komisija očekuje da se gospodarstva u skoro polovini članica neće vratiti na pretkriznu razinu prije kraja 2022. godine.

Komentar
 Dopisni listići koje Donald Trump ne priznaje mogu stizati sa zakašnjenjem. To je po zakonu. Recimo, u saveznu državu Washington i do 23. studenog. Do 8. prosinca sve države moraju odrediti pobjednika.

Amerikanci su glasali 3. studenog. Ali ni dva dana kasnije još ne znamo pobjednika. Iako se Donald Trump proglasio pobjednikom, Joe Biden je puno bliže pobjedi. Prema najnovijim podacima, treba mu pobjeda u Nevadi koja nosi šest elektorskih glasova i onda je na 270. Što znači da je pobijedio Trumpa koji je jučer cijeli dan prijetio tužbama, sudom…

Nema čime nije. Za Trumpa su problem dopisni glasovi koji stižu naknadno i pribrojavaju se. U nekim državama, recimo saveznoj državi Washington, mogu pristizati sve do 23. studenog, pišu 24 sata.

Ako imaju markicu kojom moraju biti označeni svi dopisni listići, legitimni su. Njih Trump ne priznaje. Dokad bi sve ovo moglo trajati? CNN je opisao izborni proces, od izbornog dana do inauguracije novog predsjednika.

Proces izbora predsjednika:

– 3. studeni – izborni dan

– 4. – 23. studeni – do 3. studenog svi glasački listići moraju biti označeni poštanskom markicom. Mogu stići sa zakašnjenjem u neke države, ako imaju markicu, legitimni su. U saveznoj državi Washington glasački listići mogu pristizati do 23. studenog – dan prije nego što država potvrdi svoje izborne rezultate. U Sjevernoj Karolini i Pennsylvaniji glasovi poštom mogu stizati do 6. studenog, u Minnesoti i Nevadi mogu stizati do 10. studenog, a u Ohiju do 13. studenog.

– 8. prosinca – zakonski datum do kojeg države trebaju prebrojiti glasove i odrediti pobjednika.

– 10. – 11. prosinca – savezne države potvrđuju rezultate. Svi osim Kalifornije rezultate moraju potvrditi do 8. prosinca.

– 14. prosinca – elektori se moraju sastati i finalno glasati. Odluku šalju u Washington.

– 23. prosinca – do ovog dana elektorski glasovi moraju stići u Washington.

– 3. siječnja – prisega novog Kongresa, broje se glasovi elektora. Okupljaju se članovi Zastupničkog doma i Senata. Predsjednik Senata najavljuje konačne rezultate.

– 20. siječnja – Inauguracija. Novi predsjednik prisegu polaže u podne.

Biden je započeo zahvalivši medijima jer su došli, ali i Amerikancima koji su glasali.

“Jasno je da smo pobijedili u dovoljno država da osvojimo 270 elektorskih glasova”, rekao je.

Dodao je kako neće proglasiti pobjedu prije nego što se preboje svi glasovi, ali kako je jasno da će imati pobjedu nakon što se prebroje. “Ovo je vladavina naroda i za narod. Prebrojano je dovoljno da vidimo da ćemo na kraju mi imati dovoljno za 270, dovoljno za pobjedu. Uskoro će biti prebrojan Michigan, osjećamo se dobro oko Pennsylvanije, osvojili smo Arizonu, a meni je posebno važno da smo osvojili glasove većine Amerikanaca”, rekao je.

“Senatorica Harris i ja smo na putu toga da osvojimo više glasova nego itko ikada u kampanji. Na to smo jako ponosni. Samo tri kampanje su svrgnule predsjednike nakon jednog kampanja, ako Bog da mi ćemo biti četvrta i to je veliko postignuće”, dodao je Biden.

“Kada sve ovo prođe, smanjit ćemo tenzije, slušati jedni druge, opet se čuti, poštivati i brinuti jedni za druge. Ujediniti, izliječiti, biti skupa kao nacija. Nisam naivan, znam da to nije lako. Znam kolike su podjele u našoj zemlji. Ali znam da je za progres potrebno da više ne gledamo protivnike kao neprijatelje”, rekao je i dodao da se on kandidira kao demokrat ali da će vladati kao američki predsjednik.

“Jako ću raditi za one koji su glasali za mene kao i za one koji nisu”, rekao je i dodao kako će svaki glas biti prebrojan.

“Nitko neće ugroziti našu demokraciju. Mi, narod, nećemo se utišati, nećemo se predati. Ovo će biti pobjeda američkog naroda”, rekao je.

“Bog vas blagoslovio sve, bog blagoslovio Ameriku i naše vojnike”, zaključio je.

N1
Čitava priča oko pandemije novog koronavirusa kompliciranija je nego što se to može vidjeti, smatra Korado Korlević, poznati domaći astronom iz zvjezdarnice Višnjan u Istri. Ipak smatra da je trenutna pandemija zapravo samo generalna proba za budućnost

To nije ona pandemija koja se očekivala. Mi statistički znamo koliko vremena treba da se pojavi neka pandemija prema broju stanovnika i virusa koji se nalaze u opticaju. Znalo se da će biti pandemija, znalo se da postoji vjerojatnost da to bude neki koronavirus i očekivalo se više mrtvih od ovoga, rekao je Korlević za N1.

Ovo je jedna generalna proba za trenutak kad nam dođe pandemija koja će biti neopisivo opasnija od ove. Sad znamo što treba raditi, dodaje.

Korlević smatra i da se trenutno događa socijalni i kulturni kolaps te da mediji javnost po prvi puta na ovakav način straše tolikim svakodnevnim brojkama zaraženih te pogotovo umrlih od bolesti COVID-19. Pojašnjava da čovječanstvo jednostavno nije naviklo živjeti u uvjetima tako intenzivne informiranosti oko umrlih.

Imamo dio sugrađana koji se plaši. Naravno da je virus opasan, kao svi virusi. Ovaj je mrvicu opasniji od onoga što je prosjek, ali nije ni blizu onome što su Ebola, što je SARS, MERS i one grozote od virusa koje srećom nisu uspjele napraviti pandemiju, ističe Korlević.

Smatra da će biti potrebne godine da se stvari vrate u normalu, no i da će neke društvene promjene nastale u pandemiji isto tako ostati i trajne.

Nakon ovoga, jedan poljubac neće biti ono što je bio poljubac. Ono druženje koje je nekad bilo, neće biti takvo druženje, kaže Korlević.

Komentirao je i cjepivo protiv novog koronavirusa te rekao da kad i 60 posto populacije bude cijepljeno, stvari neće biti gotove, jer će virus ostati u opticaju, poput virusa gripe. To bi značilo cijepljenje svake godine i protiv COVID-19.

To je jedna, onako, srednje loša prognoza, poručuje Korlević.