Komentari

Nekako paralelno s panikom koja je jučer nastala u riječkom brodogradilištu 3. maj, kada su radnici priopćili kako im nestaje narudžbi, materijala, a uskoro će nestati i radnika, dočekale su nas dvije važne vijesti koje razotkrivaju cijelo zamagljivanje interesno kriminalne hobotnice koja je cijelo vrijeme na dijelu.
Prvo je iz Europske komisije došla odbijenica vladina plana intervencije u Uljanik grupu. Komisionari su poručili kako je brodogradilište izlistano na burzi, u vlasništvu privatnih dioničara te kako bi bilo narušavanje tržišnog natjecanja kada bi vlada izravno intervenirala. Traže veći omjer privatnog naspram javnog pomaganja.

Piše Ivan Brodić

Ali avaj, vladin liebling Danko Končar, jučer je priopćio kako su nastale nove okolnosti i kako obzirom na probleme u Finskoj (gdje je dobio kaznu od 50 milijuna eura zbog netransparentnog stjecanja vlasništva u jednoj od svojih tvrtki) i nalaz Europske komisije, više nema partnera za razgovor u hrvatskoj vladi.

Nije to nikakvo iznenađenje, obzirom da je i ranije gospodin Končar izjavljivao kako neće ulaziti u Uljanik sve dok Komisija ne odobri plan restrukturiranja koji je dogovorio s vladom, jer što ako on da novac, a vlada mu ga ne vrati. Koincidiralo je to i s viješću kako poslovne banke nisu više vojne pratiti njegovu tvrtku Kermas energiju u Brodotrogiru te kako HBOR ne želi dati drugi kredit, nakon što je ranije odobrio 100 milijuna kuna za izgradnju podizne platforme u tom trogirskom škveru.

Druga vijest koja nas je zatekla jest nalaz državne revizije prema kojoj nije bilo nikakvih netransparentnosti i nikakve nenamjene u trošenju sredstava za restrukturiranje brodogradilišta Brodosplit, nakon što ga je preuzeo Tomislav Debeljak i DIV Grupa. Osobito je to zanimljivo zato što je brodograđevni regulator  nekoliko godina vladi i HBOR-u dostavljala suprotna izvješća, zbog čega su u jednom trenutku došla u pitanje i jamstva za veliki polarni kruzer u splitskom škveru. Ovaj je brod je pak bio od iznimne važnosti za američku percepciju investicijske klime u Hrvatskoj. Naime, kupac toga broda je ugledni fond KKR, koji osim u ovaj posao, u hrvatskoj ulaže u neke od najutjecajnijih medija.

S druge strane neka od brodogradilišta, danas u problemima, dobivala su jamstva preko noći i to za brodove za koje su dogovarali unaprijed uračunate gubitke od stotina milijuna kuna. Pri tome nisu koristili niti instrumente financijskih osiguranja, koja se koriste za sve proizvode koji se dogovaraju u dolaru, a kojima su troškovi u euru. Ta, platit će porezni obveznici. I platili su, samo u ovoj godini milijardu kuna približno. Poštapalica, rekao bi Gianni Rossanda, nedavno u Otvorenom Mislava Togonala.

Sada, kada je Europska komisija zabranila takve poštapalice i kada nas je upozorila da imamo tržište kapitala, za koje vrijede određena pravila u kojima je država arbitar, a ne intervencionist, vrijeme je da zavirimo u priopćenja na Zagrebačkoj burzi, tom tržištu kapitala na koje nas EK upozorava. Jer, samo je to relevantno za kompanije koje su tamo izlistane.

Na Zagrebačkoj burzi, u odlukama koje je svaka kompanija dužna dostavljati burzi, ne nalazimo ništa glede odluka Uljanik grupe o restrukturiranju. Valja naglasiti kako u priopćenjima na Zagrebačkoj burzi nalazimo tek odluku Uljanik grupe o dokapitalizaciji.

Na tender, temeljem ove odluke iz ožujka ove godine javila su se dva ponuđača. Jedan je Kermas energija, s ponudom koja se referira na plan restrukturiranja u suradnji s vladom, koji u odlukama Uljanik grupe ne postoji. I drugi je DIV Grupa, koja je ponudila otkup 3. maja, 24.9 posto dionica Viktora Lenca i 380 milijuna kuna riječkom škveru kao dokapitalizaciju.

Odgovor nije trebalo dugo čekati, prema priopćenjima sa Zagrebačke burze, u odgovoru na napise Jutarnjeg lista, Uljanik grupa odbila je ponudu DIV-a zato što bi to značilo da bi Uljanik 3. maju trebao vratiti pozajmnice kojim je 3. maj spašavao Uljanik tijekom ovih pet godina u kojima je bio dijelom grupacije. Dakle, prema relevantnim informacijama s tržišta kapitala, uprava, na čelu s čovjekom zvanim Poštapalica, osudila je 3. maj na propast.

Legitimno se zapitati jesu li motivi nesposobnost, želja za kupovinom parlamentarnih ruku u komplotu uprave, dijela vlasti, licenciranog regulatora i pogodovanog strateškog partnera ili nešto treće. Vrijeme će vrlo brzo pokazati, tim više što iz kruga DIV Grupe saznajem kako ih nakon odbijenice EK, nalaza revizije i odustanka Kermas energije nitko od političkih ili regulatornih institucija nije kontaktirao.

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker je 12. rujna 2018. pred Europskim parlamentom održao govor
Svake godine predsjednik Europske komisije ima Govor o stanju unije(State of the Union). Isto tako, američki predsjednici pred Kongresom predstavljaju Stanje nacije(State of the Nation)

Piše: Daniel Hinšt/Ekonomski lab

Ima mnogo razloga za optimizam. Europsko gospodarstvo raste na stabilnim osnovama. Zaposlenost je na rekordnoj razini. Nezaposlenost mladih pada, premda je i dalje visoka, što je uvelike posljedica strukturnih neravnoteža na tržištima rada južne Europe i Francuske. Euro je postao druga globalna valuta unatoč činjenici da relativno velik broj članica (8 bez Ujedinjene Kraljevine) još ne koristi Euro.

Brexit je gubitak za Uniju, ali rastava neće značiti udaljavanje, već priliku za stvaranje slobodne trgovine. UK neće biti dio jedinstvenog tržišta, ali sloboda trgovine će i dalje povezivati kontinent s otokom koji je kolijevka liberalizma i zapadne civilizacije.

Europa ostaje otvorena za imigrante, pogotovo za izbjeglice. Ipak, uvodi se umjerenija i uravnotežena politika koja štiti vanjske granice. Uvodi se neka vrsta dualnog modela imigracije kojim Europa balansira između dvije nemogućnosti – neodržive univerzalne otvorenosti i pokušaja postavljanja unutarnjih granica.

Europa je potaknuta ne samo NATO summitom iz Walesa, već i američkim zahtjevima, da više doprinosi sustavu kolektivne obrane. Europa je odlučna u zaštiti svoje demokracije od već realiziranih vanjskih uplitanja. Rusko obavještajno uplitanje je dokazano i na američkom i na europskim primjerima.

U govoru su prepoznati europski prioriteti. Gospodarstvo će se razvijati kroz još više tržišne integracije, a digitalizacija postaje ključna riječ. Sigurnost neće postati alternativa slobodi, već kao i u američkom slučaju, realni okvir koji štiti poredak slobode koji su Europljani stvarali dijeleći svoje vrijednosti u okviru transatlantskog svijeta.

Cijeli komentar: http://arhivanalitika.hr/blog/junckerov-govor-sat-europske-suverenosti/

Jučer je, u Rumunjskoj, počeo dvodnevni summit Inicijative triju mora, treći po redu. Na summit je otputovala delegacija Hrvatske, predvođena predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović.
I dok su prva dva summita služila popularizaciji ideje, ovaj, koji je organizirala mreža gospodarskih komora zemalja članica (njih 12), mogao bi donijeti puno više iz nekoliko razloga

Piše Ivan Brodić

Prvo, ciljevi summita usklađeni su s tri ključna strateška dokumenta Europske komisije, koja govore o zajedničkoj energetskoj strategiji, digitalnom tržištu i prometnom povezivanju.  Drugo, ovaj e summit pozdravio Donald Trump uputivši poruku kako je SAD snažan saveznik zemalja između Jadrana, Baltika i Crnoga mora te kako će SAD dati snažnu podršku njihovom energetskom, prometnom i infrastrukturnom povezivanju.  Treće, najvažnije, na ovom summitu, po prvi se puta, očekuju konkretne definicije projekata. Hrvatska u 40 predloženih projekata sudjeluje s 11 projekata vrijednosti 1.78 milijardi eura, među kojima traži ulagače za LNG terminal na otoku Krku.

Jedanaest od dvanaest zemalja članica Inicijative (dakle, izuzev Austrije) pripada skupini siromašnijih i slabije razvijenih zemalja Europske unije. Na njih otpada samo 10 posto BDP-a Unije, a imaju 28 posto teritorija i 22 posto stanovništva.

Međutim, nitko neće ulagati u projekte u kojima ne vidi korist. Ovdje treba tražiti interes iskazan u pozdravnoj poruci Donalda Trumpa skupu. Naime, poznato je kako je ukapljeni plin dovezen brodskim putem i do dvadeset posto skuplji od kopnenog plina. A SAD i Katar su najveći izvoznici takvog plina.

U novim geopolitičkim okolnostima, koje svojim istupima prenaglašava američki predsjednik, logično je kako SAD ima interes u izvozu ove vrste plina prema ovoj regiji u nastajanju. Tim više što brojne zemlje ove regije imaju traumatična iskustva glede protoka ruskog plina (a nisu zanemariiva niti politička i povijesna iskustva).  Hrvatskoj, koja takva iskustva nema, ili ima u manjem obimu, LNG terminal mogao bi poslužiti za diverzifikaciju dobavnih pravaca, što bi značajnije poboljšalo energetsku sigurnost zemlje. Interes s istim motivima, usprkos napredovanja izgradnje drugog profila Sjevernog toka, pokazuje i Njemačka.

Nisu zanemarivi niti projekti nizinske pruge te povezivanje luke Rijeka s regijom u nastanku. Jer bez toga bismo uskoro mogli imati još jednu hrvatsku priču o propasti.

Hrvatski građani plaćaju znatno veće kamate na kredite u odnosu na građane zemalja eurozone – prosječna kamata na stambeni kredit u Hrvatskoj trenutno iznosi 3,9 posto, dok u bogatijem dijelu Europe ona iznosi tek 1,9 posto.
Podaci o kreditima za lipanj pokazuju da kreditna aktivnost već duže vrijeme raste te su ukupni krediti građanima dosegnuli 121,8 milijardi kuna. U ukupnim kreditima najznačajniji udio, oko 43 posto, odnosi se na stambene kredite koji su premašili 52,6 milijardi kuna.

Iako je Hrvatska dio Europske unije, hrvatski potrošači i dalje plaćaju duplo veće kamate na najznačajnije – stambene kredite. Iz Hrvatske narodne banke kažu da na visinu kamatne stope utječe cijeli niz faktora – od rizičnosti zemlje, do rizičnosti samog klijenta – a također skreću pozornost na činjenicu da su i unutar eurozone velike razlike u kamatnim stopama, te da su u nekim zemljama Europe kamate i veće nego u Hrvatskoj

Iz HNB-a kažu da veliki utjecaj na visinu i kretanje kamatnih stopa ima percepcija rizičnosti zemlje koja se vidi kroz visinu premije rizika za kredite te kreditni rejting zemlje.

Na žalost, hrvatski potrošači ne mogu očekivati značajniji pad kamatnih stopa u kraćem roku i približavanje razinama kamata kakve su u eurozoni. S obzirom na to da su općenito kamate na povijesno najnižim razinama, najavljena promjena monetarne politike Europske središnje banke – koja je do sada puštala ogromne količine novca na tržište i tako rušila kamate, a čemu uskoro dolazi kraj – utjecat će na rast kamata, piše Index.hr

Pregovarači Velike Britanije i Europske unije trče svojevrsno polufinale utrke s preponama, a cilj je postizanje sporazuma o preostalim pitanjima do listopada, pri čemu svaka strana želi u pregovorima na neki način pobijediti.
 Finale utrke nastupa pola godine prije nego što Ujedinjeno Kraljevstvo i formalno po planiranom ne napusti Uniju, što se treba dogoditi 29. ožujka 2019. godine u 11 sati po tamošnjem zapadnoeuropskom, odnosno točno u podne po srednjoeuropskom vremenu.

Piše: Denis Avdagić, vanjskopolitički analitičar 

Razgovori u tijeku usredotočeni su na Sporazum o povlačenju koji bi uspostavio pravne uvjete Brexita i političku izjavu koja utvrđuje opći okvir budućih odnosa Europske unije i Velike Britanije. Službeni London i Bruxelles planiraju oba dokumenta finalizirati na vrijeme kako bi bili potpisani tijekom sastanka šefova država i vlada EU ili Europskog vijeća, koje se održava 18. listopada.  Za sada se dogovor ne čini blizu, pregovarači nisu usuglašeni, a ako tako i ostane to bi otvorilo vrata takozvanom „tvrdom Brexitu” kojeg zagovaraju tvrdolinijaši.

No nije sve tako crno kako bi se činilo na prvu. Za sada su dvije strane usklađene o nekoliko aspekata Sporazuma o povlačenju. Velika Britanija je pristala platiti svoj „Brexit račun” od oko 39 milijardi funti (43 milijarde eura) Europskoj uniji kako bi ispoštovala svoje financijske obveze prema Uniji. Dvije strane su se usuglasile i oko statusa građana EU u Velikoj Britaniji i obratno. Ispregovarano je i prijelazno razdoblje kojim bi se dopustilo Ujedinjenom Kraljevstvu da ostane unutar jedinstvenog tržišta EU do prosinca 2020. To bi objema stranama omogućilo prilagodbu novoj stvarnosti i pregovaranje o novom trgovinskom sporazumu. To je ono što daje optimizam brexitovcima i otklanja mogućnost pomisli o reteriranju od odluke o Brexitu.

Međutim, Sporazum o povlačenju nije niti blizu dogovoren. Nema dogovora o suradnji na policijskim i pravosudnim pitanjima i oko uloge Europskog suda pravde u Velikoj Britaniji nakon Brexita. Daleko najkompliciranija pak tema ostaje status razgraničenja Sjeverne Irske u sastavu Britanije s Republikom Irskom. Obje strane ciljaju na otvorenu granicu ali nema dogovora o tome kako to postići.

Vlada britanske premijerke Therese May podijeljena je između onih koji žele zadržati bliske veze s Europskom unijom i frakcije koja traži tvrdi Brexit bez dogovora. Još više je podijeljen britanski parlament, što znači da čak i ako May uspije održati vladu, teško da može jamčiti kako će njezini prijedlozi proći parlamentarnu proceduru. Iz Europske unije istovremeno se poručuje kako se neće odobriti nikakav ad hoc sporazum, insistirajući na tome da novi dogovori moraju slijediti postojeći model trgovine, bez obzira hoće će li biti dio jedinstvenog tržišta, u carinskoj uniji ili u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini. Ako do dogovora ne dođe ili ako dogovoreno odbace na kraju sami Britanci ili EU, tvrdi Brexit bi postao izgledan scenarij. Ipak, moguće je da se rokovi pregovora i produlje ali za to bi Unija posve sigurno tražila ustupke. Bez Sporazuma EU bi se od 30. ožujka 2019. prema Britaniji i njezinim građanima odnosila kao prema zemljama s kojima nema postignute sporazume, a isto bi bilo i u obrnutom slučaju.

I dok tvrdolinijaši u Ujedinjenom Kraljevstvu zagovaraju upravo tvrdi izlazak bez postignutog dogovora takva situacija mogla bi iznjedriti i ojačati inicijative o ponavljanju referenduma o Brexitu. Posebno je takva varijanta moguća ako Theresa May ne uspije progurati dogovor u parlamentu i ako konzekventno tomu dođe do novih izbora u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ako do takvog scenarija i dođe on ima svoju „kvaku 22”, a to je da jednom kada je proces povlačenja ili izlaska pokrenut čak ako se zemlja i predomisli to moraju potvrditi preostale članice EU-a. Nema dakle jednostavnog rješenja, eksperiment je u tijeku, a žrtava će posve sigurno biti.

Struktura svjetske ekonomije se promijenila, udio cijene energenata u ukupnom proizvodu je pao.
To samo pokazuje koliko je hrvatska gospodarska situacija loša s obzirom na to da je na samom vrhu najnovijeg istraživanja uspješnosti kompanija u Hrvatskoj šest energetskih kompanija.
Rekao je to ekonomski analitičar Ljubo Jurčić u razgovoru s urednikom portala EnergyPress.net, Ivanom Brodićem, za istoimenu emisiju na N1 televiziji.

Komentirao je tekst uglednog njemačkog poslovnog lista Handelsblatt koji je objavio analizu slučaja čelnika MOL-a Zsolta Hernadia pred hrvatskim pravosuđem. Profesor Jurčić ne nalazi mjesta za čuđenje mišljenju kako Hernadi ne bi u Hrvatskoj imao pošteno suđenje, kada imamo antiinvesticijsku klimu, kada institucije države ne vjeruju jedna drugoj, kada se državni dužnosnici ponašaju poput ljudi sa šanka ne poštujući zakone koji nisu promijenjeni…..Zaključio je kako Mađarska možda i u ovom slučaju prenaglašeno brani svoje interese, ali „radi se o najuspješnijem mađarskom menadžeru“, rekao je Jurčić.

Dodao je kako je teško očekivati kako bi se bilo koji drugi strateški partner ponašao drugačije, a malo je vjerojatno kako bi itko više pristao ući u kompaniju bez znatno većeg udjela. Alternativa je mogla biti državni otkup dionica, no kako je to gotovo nemoguće, izjava iz Božića 2016. godine, ma koliko bila uvjetovana gubitkom na arbitraži, bila je nepotrebna.

Obrazložio je prijepor oko zatvarana Rafinerije Sisak rekavši kako su rafinerije u Europi u nezavidnom položaju nakon što je počeo uvoz derivata iz SAD-a. Što se Siska tiče rekao je kako je sindikat u pravu jer štiti svoja radna mjesta, kako je kapital u pravu jer ne može raditi bez profita, a INA nije niti socijalna ustanova. Jedini koji ovdje nije u pravu je država, koja ima alate (poglavito fiskalne) privući investicije u Sisak, čime bi se otvorila nova radna mjesta, no to je propustila učiniti.

Prokomentirao je i privatizaciju Petrokemije ocijenivši kako je to izvrsno rješenje za ovu industriju te pohvalivši PPD i INA-u što su u tome našli svoj poslovni interes.

Pogledajte video

Vlasnik Brodosplita Tomislav Debeljak progovorio je u N1 studiju uživo o stanju u hrvatskoj brodogradnji.
U emisiji voditeljice Sandre Križanec ovorio je o svojoj ponudi za Uljanik i mogućem stranom strateškom partneru.

Što nas je više, imamo bolju stratešku moć. Što se tiče naše ponude, nije pasala hobotnici. Sastojala se od toga da se 3. maj odmah spasi sa 380 milijuna kuna i da se taj novac onda upotrijebi da Uljanik vrati pozajmicu 3. maju. Nudili smo i da otkupimo dionice Viktora Lenca, da damo dodatnu likvidnost 3. maju. Nudili smo da uđemo u restrukturiranje na principu Brodosplita. Mi smo odradili 90 posto onog što smo planirali, iako su nas tretirali kao Pepeljugu.

Niste baš dobro tretirani kad ste preuzimali Brodosplit. Možemo li znati na koga mislite kad kažete ‘hobotnica’?

Jako je dobro to Bruno Bušić rekao da će doći vrijeme kad ćemo imati Hrvatsku i prodavati je strancima. Ta hobotnica se sastoji od stotinjak ljudi koji prodaju i rade milijarde kuna štete. Ja nisam ni USKOK ni DORH da ispitujem te stvari. Nadam se da će se to uskoro raščistiti i da će Hrvatskom upravljati Hrvati.

Pogledajte video

U Uljaniku moraju posao odraditi DORH i USKOK?

Apsolutno. Trebali bi s novim strateškim partnerom ući i češljati sve skupa da se stane na kraj kriminalu koji je napravaljen. Nenormalno je da imamo u istoj zemlji brodogradilište koje posluje jako pozitivno, a s druge strane… To jedino može biti kriminal, ništa drugo.

Jeste li spremni opet pokušati?

Nje stvar u nama. To trebaju željeti i radnici i sindikati i država. Možete imati savršenog kirurga, ali ako pacijent ne želi da ga on operira…

U medijima se pojavila infomacija da su se u Uljaniku dogovarali brodovi iako se znalo da će biti u minusu. Ima li brodogradnja kapaciteta graditi nove brodove s dobitkom i bez državnih poticaja?

Kao vlasniku Brodosplita bila mi je ponuđena provizija da ugovorim brod po jeftinijoj cijeni. Tako se radilo, kako opravdati što manju cijenu… Mi smo dokaz da se može. Ugovorili smo nove brodove i, apsolutno kao greška u sustavu, smo pokazali da brodogradnja može biti pozitivna bez poticaja države.

Ako dođe do stečaja Uljanika, postoji li kod vas potreba za radnicima?

Ima jako puno upita. Rekli smo da možemo izaći u susret. Želja nam je da i Rijeka i Pula opstanu. Ako sve ostane na jednom Debeljaku u Splitu, to neće biti strateški. Kad nas je više, jači smo i bolje nam je. Nije nam cilj izvući te ljude u Brodosplit nego ih zadržati u Hrvatskoj.

Adris grupa je usredotočena na postojeće poslove u kojima ostvaruje rast svih ključnih pokazatelja poslovanja, a nada se da će Uprava Uljanika i strateški partner, uz pomoć nadležnih ministarstava, naći rješenje za održivost hrvatske brodogradnje i Uljanika, istaknuli su u srijedu iz rovinjske grupe.

“Adris je krajnje usredotočen na postojeće poslove u kojima kontinuirano ostvaruje rast svih ključnih pokazatelja poslovanja. Kao izraz svoje socijalne odgovornosti i razumijevanja važnosti Uljanika za istarsko i hrvatsko gospodarstvo, pa i tradicije, svojedobno smo, s početkom krize u Uljaniku, pomogli ovu tvrtku, očekujući da će pronaći dugoročno održivo rješenje. Budući da Uljanik u tome nije uspio i da se kriza nastavila, nadamo se, kao i cijela hrvatska javnost, da će uprava i strateški partner uz pomoć mjerodavnih ministarstava naći rješenje za održivost hrvatske brodogradnje i Uljanika”, odgovorili su iz Adrisa na upit o današnjoj izjavi ministra gospodarstva da bi se aktivnije u proces trebala uključiti i Adris grupa s obzirom da ima dionice Uljanika.

Po podacima Središnjeg klirinško depozitarnog društva (SKDD), Adris grupa u Uljaniku ima oko 12,4 posto dionica (Croatia osiguranje 9,93 posto i Adris 2,47 posto). Naime, Adris je 2012. godine sudjelovao u dokapitalizaciji Uljanika s kunskom protuvrijednosti od milijun eura, a kupnjom Croatia osiguranja 2014. godine stekao je i 9,93 posto dionica Uljanika koje drži najveći hrvatski osiguravatelj.

Ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta Darko Horvat izjavio je danas kako će konačno rješenje za Uljanik premijer Andrej Plenković predstaviti vrlo skoro, a smatra da bi se aktivnije u proces trebala uključiti i Adris grupa s obzirom da ima dionice Uljanika. “Što u ovom trenutku žele i planiraju radnici i Adris i svi oni koji su dionici ovog procesa, to ćemo morati na jednom zajedničkom sastanku raspraviti s njima”, kazao je Horvat odgovarajući na novinarske upite pred današnju sjednicu užeg kabineta Vlade, a pred sutrašnju sjednicu Vlade u Puli na kojoj će jedna od tema biti i hrvatska brodogradnja te situacija u pulskom Uljaniku i riječkom 3. maju.

Horvat je rekao kako od Adrisa, s obzirom da participira u vlasništvu Uljanika, očekuje da se aktivno uključi u proceduru i odabira strateškog partnera i donošenja plana restrukturiranja. Ministar Horvat danas se sastao i s norveškim naručiteljima, napominjući kako i s tim i naručiteljima iz Kanade treba najprije vidjeti kakav je u ovom trenutku njihov stav i što planiraju s brodovima koje su naručili u Uljaniku i 3. maju. Sastanak s norveškim naručiteljima je, kako se doznaje, još u tijeku, a nakon sastanka nisu predviđene izjave za novinare.

Mijenja li hrvatska brodogradnja smjer?

Može se mijenjati smjer u ono čemu je prilagođena naša brodogradnja. Što se tiče veličine, mi u škveru imamo i malo brodogradilište.

Postoje sumnje kako se nenamjenski trošio novac za restrukturiranje u Brodosplitu?

Nakon svih 30 i nešto inspekcija koje nisu našle nepravilnosti, najbolji pokazatelj je to što tri godine radimo pozitivno, ljudi dobivaju plaću i podaci sve govore.

Pojavila se informacija da ugovarate poslove za svoje radnike izvan brodogradilišta.

To treba ispitati DORH, kakav su dio te hobotnice ti ljudi koji govore takve gluposti. Svako brodogradilište ima vanbrodograđevni sektor. To je čisto neznanje ljudi koji su pljuvali.

Kažu da iz Brodosplita nije izašao nijedan brod otkako ste preuzeli brodogradilište.

To je kao da ja kažem da iz N1 televizije nije izašla nijedna emisija. Izašlo je 15 – 20 brodova, neki ful opremljeni, neki bez interijera. To je apsolutna laž i neistina.

Trenutni status narudžbi?

17 brodova pod ugovorom, knjiga narudžbi je idealno popunjena, za tri godine.

Tko su kupci brodova?

Ima raznih kupaca. Kupac najvećeg broda, polarnog kruzera, je vaš vlasnik, fond KKR.

Želite zadržati ljude, vi imate i interne mjere za demografsku obnovu.

Mi te mjere imamo od prvog dana. Odlučili smo to i formalno napisati i da svih 4.000 ljudi zna točno što ih čeka,a ne da misle hoće li nešto biti. Drago mi je da su doživjele pozitivan odjek i vjerujem da će i ostali poslodavci krenuti našim putem .

Mislite li da Vlada ima snage riješiti slučaj Uljanika do kraja?

Mrzim politiku jer nam je puno puta donijela nešto loše, nisam stranački čovjek. Imam vjere da trenutno imamo dio vlade koji je jako pošten i želi napraviti nešto za Hrvatsku. Mislim da ova vlada može napraviti nešto pozitivno, donosi N1.

Ministar financija Zdravko Marić komentirao je zahtjev Uljanika i 3. maja za sto milijuna eura kako bi se mogla nastaviti proizvodnja.

“Kao ministar financija gledam cjelokupnu sliku ne možemo zanemariti odgovornost Vlade i mene kao ministra financija da vodimo brigu o utjecaju na javne financije, na sve ono što kao porezni obveznici uplaćujemo u proračun i na kraju to i je moja glavna odgovornost”, rekao je Marić.

Komentirao je i zahtjeve za osnivanjem jamstvenog fonda. “Ja bih ovako rekao, nemojmo skretat’ temu. Jamstveni fond je tema koja ne bi ništa riješila u ovom trenutku, pogledajmo 2014., 2015. zadnje dvije godine. Država nije nikad odbila bilo kakav posao koji su brodogradilišta ugovorila, bilo da je riječ o avansnim čimbenim jamstvima ili financijskim. Što bi jamstveni fond riješio…Na kraju je pitanje stvara li djelatnost vrijednost, može li otplaćivati sve te kredite”, poručio je Marić.

Nakon dva mjeseca odmora saborski će zastupnici ponovno sjesti u klupe za nešto više od tjedan dana. I dok će HDZ morati paziti na broj ruku u dvorani, dodatan pritisak mogla bi napraviti oporba.
19. rujna saborska sjednica započet će aktualnim prijepodnevom na kojem će zastupnici pitanjima rešetati premijera i ministre. S obzirom na to da su posljednjih mjeseci aktualne teme bile Uljanik, zdravstvo i obrazovanje, očekuje se da će upravo o tome stići i pitanja za Vladu.

Na samom dnevnom redu naći će se i Vladini prijedlozi zakona, no i oni oporbeni koji nisu odrađeni prije ljeta. Među njima su i prijedlozi najveće oporbene stranke SDP-a, poput Zakona o rodiljnim potporama ili Zakona o doprinosima. Od SDP-ovih prijedloga na dnevnom redu su još interpelacija o ‘neuspjehu Vlade u provođenju strukturnih reformi’ te interpelacija vezana uz pozdrav ‘za dom spremni’.

No čini se da u novu saborsku sezonu SDP-ovci neće ući s nekim novim prijedlozima. Ne čudi to jer se već duže vrijeme bave samima sobom i unutarstranačkim obračunima.  Iz neslužbenih razgovora tportal.hr doznaje da SDP zasad nema ništa spremno za novu saborsku sezonu.

Sasvim drugačiju priču ima Most, koji je cijelo ljeto bio aktivan, a posljednjih tjedan-dva gotovo svaki dan se obraćaju javnosti. Već ranije najavili su da će već na početku saborske sjednice tražiti opoziv ministra zdravstva Milana Kujundžića. Dobili su podršku i ostatka oporbe, a tekst samog zahtjeva se završava i sljedeći tjedan trebali bi biti skupljeni i potpisi.

“Bili smo svjedoci nedavnih događaja koji pokazuju stihiju u zdravstvenom sustavu i na tome ćemo raditi. Vidjeli smo i neslavnu najavu porezne reforme. To će biti vruća tema ove jeseni i tu pripremamo svoje prijedloge. Posebnu pažnju dat ćemo inicijativama u korist poduzetnika, svakako onih malih i početnika”, kaže za tportal politički tajnik Nikola Grmoja.

I u GLAS-u očekuju raspravu o svojim prijedlozima koji već od ranije stoje na dnevnom redu, poput izmjene Vatikanskih ugovora, pravosudnog paketa zakona kojim žele omogućiti javnu objavu imovinskih kartica te uvesti sustav nagrađivanja i sankcioniranja sudaca, ali i izmjena Zakona o socijalnoj skrbi, kojima traže ukidanje dohodovnog cenzusa pri ostvarivanju prava na osobnu invalidninu. Za saborsku jesen pripremaju i zakonske prijedloge iz područja porezne politike, ali i sigurnosti na cestama.

IDS pak već gotovo godinu dana čeka da se raspravi njihov prijedlog o uvođenju zatvorskih kazni za isticanje fašističkih simbola. Što se tiče nekih novih prijedloga, u IDS-u, čekaju da Predsjedništvo Sabora utvrdi dnevni red nove sjednice pa će onda vidjeti što će eventualno predložiti, piše tportal.hr.

U utorak ili srijedu trebao bi biti održan sastanak Zlatka Komadine i Ranka Ostojića s predsjednikom stranke Davorom Bernardićem. Na tom sastanku, prema pisanju Večernjeg lista, oni će ga pokušati nagovoriti da odstupi sa čelnog mjesta stranke i to do početka zasjedanja Sabora 19. rujna.

Zašto bi Bernardić na to pristao, odnosno što bi mu bilo ponuđeno zauzvrat nije poznato, ali izvori lista tvrde da se ‘problem mora ukloniti’ do sljedeće sjednice Predsjedništva SDP-a. U protivnom, Bernardić bi se na tom tijelu mogao suočiti sa zahtjevom da ode, pa mu je ovaj tjedan možda i posljednji za častan uzmak.

Pobuna u stranci protiv SDP-ova predsjednika Davora Bernardića je na vrhuncu, a u petak je, podsjetimo, neformalna skupina od više od 80 članova SDP-a iz Kamanja zatražila trenutni odlazak Bernardića i raspisivanje izbora do kraja ove godine.

Saborski zastupnik SDP-a Joško Klisović kazao je da je poruka koju su sa sastanka poslali jasna. “Nećemo dozvoliti da SDP nestane. Smatramo da se nalazimo na točki prekretnice: ili idemo prema nestajanju i potpunom urušavanju SDP-a ili idemo prema konsolidaciji stranke. Ljudi koji su se okupili smatraju da tako više ne ide i da moramo povuči ručnu kočnicu na ovaj vlak koji vodi SDP u provaliju i da moramo okrenuti stvari i krenuti novim putem sa novim ljudima koji će biti u stanju formulirati SDP-ove politike i SDP formirati kao modernu stranku 21. stoljeća”, kazao je Klisović i dodao da je među njihovim zahtjevima i odlazak predsjednika stranke Davora Bernardića.

Povodom stanja u hrvatskoj brodogradnji, intervju Novom listu, u nedjelju je dao čelnik DIV Grupe Tomislav Debeljak.
Naime, kako je naš portal već pisao, a urednik našeg portala izjavio za N1 televiziju, ponuda DIV- a je bila jedina konkretna, nakon odluke Uljanika o dokapitalizaciji.

„Kako se u Odluci Skupštine Uljanika d.d. i tražilo, u svom pismu namjere DIV Grupa d.d. iskazala je spremnost za dokapitalizaciju Uljanika d.d. do najvećeg određenog iznosa od 302 milijuna kuna.Time je ispunila uvjet koji se tražio. Podrazumijevalo se obavljanje dubinskog snimanja poduzeća što je sasvim normalno i uobičajeno pri ovakvim transakcijama.

Iako je Uljanik prilikom preuzimanja platio 3.maj 1 kunu, mi smo im za njega ponudili 380 milijuna, čime se moglo vratiti dug 3.maju. Po nama je to bila mogućnost spašavanja 3. maja d.d., a ponudili smo i ubacivanje dodatne likvidnosti u Uljanik otkupom dionica Viktora Lenca jer smo već tada procijenili da će sustav ostati bez novaca za plaće. Tada smo mislili da uprava Uljanika nije prepoznala mogućnost da se riješi problema koji ima s pozajmicom od 3. maj d.d., te mu se omogući nastavak poslovanja neopterećen budućnosti Uljanika i njegovim restrukturiranjem. A danas je jasno da nisu ni imali namjeru vratiti tu pozajmicu pa im naša ponuda nije bila prihvatljiva.

Uprava Uljanika je to nedvosmisleno potvrdila svojim reagiranjem na navodno netočne objave u medijima koje je su 29. kolovoza 2018. uputili Zagrebačkoj burzi. U tom reagiranju, decidirano među ostalim navode da im ponuda DIV Grupe nije bila prihvatljiva, jer bi ona, u slučaju izbora za strateškog partnera „stekla poziciju za trenutnu naplatu potraživanja pozajmice 3. maja prema Uljanik društvima Uljanik Grupe“. Tako doslovno piše!

Umjesto da su prihvatili našu ponudu za 3. maj d.d. i dalje se kockaju s njegovom sudbinom“, pojasnio je Debeljak za Novi list te dodao kako nikada nije dobio detaljno obrazloženje zašto je njegova ponuda odbačena. Napomenuo je tek kako mu je čudno što je u podatkovnoj sobi mogao naći manje podataka nego li u medijima.

Na pitanje što bi on napravio kada bi mu dopustili da preuzme Uljanik grupu, upozorio je na iskustva preuzimanja Brodosplita. „U Brodosplitu radi preko 2200 radnika DIV Grupe i nekoliko stotina stranih radnika. Pod izvoditelji su dodatni resurs koji koristimo. Potrebe imamo za svim brodograđevnim strukama i naši su natječaji otvoreni trajno. Brodosplit je privatan od 28.02.2013, a restrukturiranje je formalno završeno 28.02.2018. Poznato je da smo naše konsolidirano poslovanje završili s dobiti (bez uključenih državnih potpora) i za 2016. i za 2017. godinu. Tim smjerom idemo i dalje i ove godine završavamo odnose s državom.“

Međutim, prije svega bi pozvao policiju i Uskok da zajedno uđu u brodogradilišta i eliminiraju korupcijsku hobotnicu.  „Riječ je o milijardama na štetu radnika i države. Zatim bi, kao što smo i naveli u pismu namjere, od Uljanika otkupili dionice 3. maja i 25 posto (minus jedna dionica) Viktora Lenca. S tim sredstvima bi Uljanik odmah vratio dug 3. maju, koji je tada bio u znatno povoljnijoj situaciji nego što je to danas“, kazao je Debeljak.

Dodao je kako još uvijek ima plan, ali kako je sada, što se ide dalje s intervencionizmom, do cilja sve teže doći.

Za Novi list je prokomentirao zle jezike kako se scenarij Uljanika može dogoditi i u Splitu. „Ovakvi ružni scenariji isključivo su posljedica kriminalne hobotnice, koju sam već spomenuo – a dok sam ja živ i zdrav toga u DIV-u i Brodosplitu neće biti.  Osim toga, ako se posao vodi s pažnjom dobrog poslodavca, a ja na tome inzistiram od samog početka svoje poslovne karijere, nije moguće da se taj scenarij ikome dogodi. Niti jedan ugovor s uračunatim gubitkom ne smije biti zaključen.

Ovih dana imate prilike čitati u novinama da su u Uljaniku sklapani ugovori za izgradnju broda od 46 milijuna eura, s planirani profitom od 400 do 500 tisuća eura. Pa to je smiješno, manje od 1 posto planiranog profita, pa tko u to može vjerovati. Da tijekom gradnje poskupi struja i voda, da bude potrebna koja tisuća radnih sati više po brodu, a da ne govorimo o valutnom riziku ili poskupljenju čelika i ostalih materijala – odmah si u teškom minusu. I tako godinama po brodu gubiti 100 milijuna kuna, odnosno više od 13 milijuna eura po svakoj novogradnji“, upozorio je Debeljak za Novi list

Odgovorio je i na optužbe o nenamjenskom trošenju sredstava za restrukturiranje.

„Sve moguće inspekcije koje su radile u Brodosplitu temeljem ovakvih napisa utvrdile su da nije bilo nenamjenskog trošenja državne potpore. Isti oni koji su kreirali mišljenja koja navodite, a koje je državna revizija Ministarstva gospodarstva samo prenijela – u svojim izvješćima davali su pozitivno mišljenja o uspješnosti provedenog restrukturiranja 3. maja koji sada tu gdje jest. Ti isti davali su ekspresno pozitivno mišljenje na davanje jamstava Uljaniku koji je pred bankrotom i naplatom istih ugrožava državni proračun. Mnogima mi nismo bili po volji jer smo svojim poslovanjem dokazivali da su godinama i desecima godina zapravo isti ljudi kroz svoj „hobotnica“ sustav doprinijeli golemim gubicima brodogradnje i sredstvima potrebnim za sanaciju na teret svih građana RH u iznosu od cca 35 milijardi HRK. Najviše me frustrira što se sada na sve brodograđevne radnike gleda s podozrenjem, kao da su vrhunski meštri krivi što su godinama pipci te hobotnice radili, to što su radili. Suosjećam s tim radnicima. I mi imamo potrebe za možda 400 brodograditelja, metalaca različitih profila, ali složili smo se da su ti plakati, oglasi, letci, u ovim stresnim trenucima – nisu primjereni. Pa smo od takvih metoda odustali, ali smo otvorili naše kadrovske urede u Puli i Rijeci. Nudimo i prihvatljive zarade. Šteta je da ti vrhunski zavarivači, cjevari, brodomonteri, mehaničari završe vani, na milost i nemilost kojekakvih mešetara“, kaže Debeljak za Novi list naglašavajući kako je ljudski kapital najvažniji.

„U Brodosplitu se trenutno oprema 5 brodova, od kojih posebno ističemo već poznati najveći jedrenjak na svijetu i prvi polarni kruzer u klasi leda PC6. U dijelu obrade čelika trenutno se rade mega sekcije u veličini cca 15.000 tona čelika za jedno veliko europsko brodogradilište, dok se u projektiranju i izradi potrebne tehničke dokumentacije za proizvodnju radi između ostalog i na brodu za polarna krstarenja vrijednog 106 milijuna Eur-a. Kako vidite da vodimo računa o uspješnosti poslovanja ugovarajući one poslove na kojima možemo zaraditi i koji se uklapaju u naše kapacitete i planove“, zaključio je Debeljak za tiskano izdanje Novoga lista.

Pročitajte: 

Vlasništvo moje, rizik vaš, novac narodni

Kutinska Petrokemija i dalje čeka nove vlasnike i restrukturiranje, a u međuvremenu slaže nove gubitke što je posljedica okolnosti u kojima posluje. Glavna skupština društva zakazana je za 15. listopad. Tema je dokapitalizacija, ali i dalje je neizvjesno hoće li do nje i doći, piše Marina Šunjerga u Večernjem listu. 
U nizu koraka koji su već napravljeni da bi došlo do injekcije 450 milijuna kuna svježeg kapitala u Kutinu, jedan od uvjeta za ulazak Ine i PPD-a u Petrokemiju je i pozitivno mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Iako je Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja predmet predan početkom srpnja, i dalje se dopunjava kompleksna dokumentacija, a prije prikupljanja svih papira nema ni odluke o tome je li dokapitalizacija dobila zeleno svjetlo.

Čeka se i mišljenje sličnih agencija iz regije od kojih je zeleno svjetlo za sada dala jedino agencija iz Srbije. Svi  čekaju odluke agencija kako bi mogli krenuti u sanaciju kompanije jer svaka godina njezina poslovanja u sadašnjim uvjetima donosi 300-tinjak milijuna kuna novih dugova. U pola godine poslovanja odnosno do lipnja 2018. godine Petrokemija je poslovala s gubitkom od 177 milijuna kuna. Više od 70 posto tog gubitka posljedica je poskupljenja emisijskih jedinica ugljikova dioksida i plina.  Istovremeno su ostvareni i lošiji rezultati prodaje.

Preostalo je malo vremena, piše Večernji list, jer rok koji je konzorcij za dokapitalizaciju dao Vladi, već je istekao. Naime, model dokapitalizacije dogovoren je još krajem svibnja, kad je Vlada donijela odluku da će otkupiti 450 milijuna kuna Petrokemijinih kredita. Kada se u izračun uključe i kamate, kutinska industrija ima oko 600 milijuna kuna manje obveze. Ina i PPD već su pristali uložiti po 150 milijuna kuna novog kapitala, a ulagati bi trebali i obvezni mirovinski fondovi. Uz novi kapital i vlasnike Petrokemija bi funkcionirala u olakšanim uvjetima, a u kompaniji se nadaju i da bi dobili bolju cijenu plina koji je najvažniji energent za proizvodnju.

Provedba dokapitalizacije se očekuje 15. listopada, ali još se ne zna hoće li do nje doći.  Agencija za zašttu tržišnog natjecanajjoš uvijek dopunjava kompleksnu dokumentaciju.