Analize

Analiza Novog lista

Iza nedavne objave Državnog zavoda za statistiku da je BDP u drugom kvartalu ove godine, u odnosu na isto razdoblje lani, porastao 16,1 posto po strani je ostao podatak da je to, među ostalim, rezultat i rasta investicijske aktivnosti u proteklom tromjesečju i to za 18,3 posto u odnosu na drugo tromjesečje prošle godine. Ubrzao se investicijski ciklus i u odnosu na prvi kvartal ove godine, a analitičari su nagađali da je vjerojatno riječ o boljem korištenju europskih fondova, jačoj dinamici stanogradnje, ali i rastu optimizma među poduzetnicima, piše Novi list.

Pandemijska situacija još je neizvjesna, investicijski optimizam u Hrvatskoj uvijek kratkoročan i hirovit i često završava u malodušnosti i konstataciji kako je, eto, prošla još jedna godina ili još jedno desetljeće kada su izostala željena ulaganja i nova radna mjesta. Iako je Hrvatska i u proteklom razdoblju na raspolaganju imala zavidne iznose iz europskih fondova nekako se činilo da ih premalo i presporo koristi, pa se ni taj izvor novca više nije pretjerano koristio kako bi se najavio procvat investicija. U »modu« se nekako ponovo vratio s europskim mehanizmom za oporavak »EU-Nove generacije« i dobro je da su se u jednom trenutku privatni i javni sektor »tukli« za veći dio kolača od 6,3 milijarde eura nepovratnog novca.

Živost su na scenu unijela i inozemna ulaganja u IT tvrtke, poput Infobipa i Nanobita, koje su pokazale da i tvrtke nastale u hrvatskom okruženju mogu biti konkurentne na svjetskoj sceni i da mogu računati na milijarde kuna kapitala kako bi širile svoje poslovanje.

Procjena treba li krenuti u neku investiciju u današnjem svijetu možda najviše ovisi o tome kako će na njezinu isplativost utjecati pandemija, a planova za nastavak rasta investicija, kako sada stvari stoje, ima i u privatnom i javnom sektoru. Iz Hrvatske udruge poslodavca kažu da su, uz investicije koje će biti potaknute Planom oporavka, njihove članice već pokrenule vlastite investicijske cikluse koji će se događati u ovoj godini, a neki će biti i završeni.

Tako navode primjer Algebre koja dovršava investicije u naprednu IT infrastrukturu i međunarodnu mrežu, a gradi i oprema i novi sveučilišni kampus. Spominju i to da je tvrtka Rimac Automobili u fazi izgradnje kampusa, tvornice i testnog poligona, a HT i A1 nastavljaju s projektom modernizacije mreže na 5G infrastrukturu. Ne zaboravljaju ni ulaganje BAT-a u Kanfanaru od preko 200 milijuna kuna u nove linije za proizvodnju grijanog duhana. Podsjećaju iz HUP-a i na planove tvrtke Valamar za investiciju u porečkoj zoni Pical od milijardu i pol kuna, koji uključuju i hotel Pinea, najveće pojedinačno ulaganje u hrvatskom turizmu ukupne vrijednosti 790 milijuna kuna. No, završetak tog projekta lani je odgođen zbog koronakrize.

Na temelju Zakona o poticanju ulaganja, koji tvrtkama omogućava poticaje za investicijske projekte, od listopada 2012. do rujna 2021. godine, odobrena su 643 projekta ulaganja ukupne planirane vrijednosti preko 28 milijardi kuna uz planirano otvaranje 21.974 nova radna mjesta, navode iz Ministarstva gospodarstva.

Najveći dio tih projekata (15 posto) odnosi se na turizam, a slijedi metaloprerađivačka industrija (14,5 posto), te drvno-prerađivačka industrija (10,7 posto). Na ICT sektor otpada 10,7 posto projekta. Gledano pojedinačno, investicije u prerađivačkoj industriji zauzimaju najveći udjel u ukupnim investicijama, tvrde iz ministarstva gospodarstva, ali procjenjuju da će za razdoblje 2021. – 2022. doći do promjena vezano za djelatnosti u koje se investira, prvenstveno zbog ulaganja u ekologiju i digitalizaciju. Očekuju i rast investicija i u sektoru turizma.

Neće mirovati ni prerađivači, pa tako iz HUP-a otkrivaju da »imaju informacije da se u prerađivačkoj industriji planiraju investicije vrijedne milijardu kuna«. Investicije u prerađivačku industriju, koja čini 80 posto domaćeg robnog izvoza, posebice na značaju dobivaju ako se zna da se u prošloj godini, za razliku od izvoza usluga, odnosno turizma, izvoz roba pokazao prilično žilavim.

– Dio već pripremljenih investicija za ovu godinu je zaustavljen radi koronakrize, a naši poslodavci okupljeni u HUP-u iskazali su ukupnu spremnost za oko 40 milijardi kuna investicija u projekte visoke dodane vrijednosti koji će potaknuti gospodarski rast i razvoj i stvoriti sto tisuća kvalitetnih radnih mjesta u privatnom sektoru koja su nam prijeko potrebna s obzirom na demografske trendove, poručuju iz HUP-a.

Naravno, svih 40 milijardi kuna investicija privatni sektor neće uspjeti realizirati u ovoj ili sljedećoj godini, a iz HUP-a upozoravaju da se bez poticanja ulaganja kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti i Višegodišnji europski proračun mnoge planirane investicije neće pokrenuti jer je investicijska klima u zemlji i dalje nedovoljno dobra da bi privukla značajnija strana ulaganja.

Administrativne prepreke i previsoki porezi uvijek su isticani kao glavni razlozi zbog kojih Hrvatska, za razliku od usporednih zemlja koje su devet godina ranije ušle u Europsku uniju, ne može privući izravne inozemne investicije ili barem ne u iznosima koji bi snažnije pokrenuli njezino gospodarstvo, a time i podigli standard njezinih građana.

No, od tih barijera i visokih poreza vlasnici kapitala nisu strahovali kad su u pitanju, primjerice bankarski sektor ili tržište telekomunikacije. Tako je od 35,87 milijardi eura izravnih inozemnih ulaganja, od 1993. godine do kraja prvog tromjesečja ove godine u financijskom sektoru završilo 9,51 milijardi eura stranih ulaganja. Ni u jednom drugom sektoru strana ulaganja ne mogu konkurirati financijskom sektoru, a na drugom su mjestu trgovina na veliko s 2,78 milijardi kuna. Slijedi poslovanje nekretninama, trgovina na malo, telekomunikacije, gdje kao i u bankarskom sektoru dominiraju strani vlasnici, te smještaj. Dakle, među prvih šest djelatnosti po visini stranog kapitala, s iznosom od po najmanje dvije milijarde kuna, nema nijedne proizvodne djelatnosti, i na te uglavnom uslužne djelatnosti otpada čak 60 posto svih inozemnih ulaganja u Hrvatsku od 1993. godine.

Nastavak pozitivnog trenda kad je u pitanju investicijska aktivnost očekuju i u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja gdje procjenjuju da će u sljedećoj godini biti zabilježen značajan rast vrijednosti investicija među ostalim i zbog početka korištenja paketa Europskih strukturnih i investicijskih fondova planiranih za razdoblje 2021. – 2027.

U Ministarstvu financija procijenili su pak da će baš u sljedećoj godini doprinos investicija rastu domaće potražnje biti veći, i to dvostruko, od doprinosa osobne potrošnje. U proračunskim su dokumentima u razdoblju do 2024. godine prognozirali prosječnu razinu javnih investicija u bruto kapital od 7,1 posto. To znači da bi u prosjeku javne investicije mogle biti oko 27 milijardi kuna godišnje, a najvećim dijelom oslanjaju se na EU fondove.

Ako sve ove planove i države i privatnog sektora pandemija i dopusti, u Hrvatskoj bi ih u najmanju ruku mogao usporiti i onaj tko je nužan za njihovu realizaciju – građevinski sektor. Možda su se ovaj put stvari poklopile, pa novca, posebice iz europskih fondova ima, zasad svi uvjeravaju da ima i volje da se premoste uobičajene hrvatske barijere, ali je već priprema obnove nakon potresa nametnula pitanje hoće li Hrvatska imati građevinski sektor koji sve te planove može realizirati, piše Novi list.

Analiza Fine

Poduzetnici iz Zagreba, Osijeka i Varaždina ostvarili su najveću konsolidiranu neto dobit prošle godine i vodeći su na ljestvici 10 gradova s najvećom zaradom, pokazuje analiza koju je objavila Financijska agencija (Fina).

Među top deset gradova prema kriteriju neto dobiti nalaze se još Karlovac, Sveta Nedelja, Rijeka, Čakovec, Solin, Vukovar i Kutina.

Konsolidirana neto dobit poduzetnika u top 10 gradova lani je iznosila 16,6 milijardi kuna, dok je konsolidirana neto dobit svih poduzetnika u Hrvatskoj bila 20,97 milijardi kuna.

U navedenih top deset gradova lani je bilo 62.365 poduzetnika, a zapošljavali su 493.716 radnika.

Analiza podataka po gradovima potvrđuje veliku koncentraciju poslovanja poduzetnika, obveznika poreza na dobit, na 10 najvećih gradova koji su od ukupnog poduzetništva u 2020. godini imali 44,9 posto broja poduzetnika, 52,1 posto broja zaposlenih, 62,8 posto ukupnih prihoda, 64,5 posto dobiti razdoblja, 52,2 posto gubitka razdoblja te 79,1 posto neto dobiti.

Razlog tome, kako navode iz Fine, je prvenstveno zbog udjela poduzetnika sa sjedištem u Zagrebu.

Zagrebački poduzetnici, njih 46.347 s 369.080 zaposlenih, ostvarili su najveću neto dobit, od 12,2 milijarde kuna, što je 73,5 posto neto dobiti svih poduzetnika u zemlji.

Slijede poduzetnici Osijeka koji su u 2020. ostvarili konsolidiranu neto dobit od 669,6 milijun kuna te poduzetnici iz Varaždina s dobiti od 571,6 milijuna kuna.

Na četvrtom mjestu liste top deset gradova po kriteriju neto dobiti su poduzetnici Karlovca koji su ostvarili 509,4 milijuna kuna neto dobiti, dok su poduzetnici Svete Nedelje na petom mjestu s 490,1 milijun kuna neto dobiti.

Na šestom mjestu su poduzetnici Rijeke s neto dobiti od 489,6 milijuna kuna, sedmo mjesto zauzeli su poduzetnici Čakovca s 476,1 milijuna kuna neto dobiti, a osmo mjesto poduzetnici Solina koji su lani ostvarili neto dobit od 438,2 milijuna kuna.

Na začelju liste se nalaze poduzetnici Vukovara s 404,2 milijuna kuna neto dobiti te su zauzeli deveto mjesto, dok su na desetom mjestu poduzetnici Kutine s neto dobiti od 353,3 milijuna kuna.

Dobrim rezultatima poduzetnika sa sjedištem u Zagrebu, prema podacima Fine, najviše je pridonijela Hrvatska elektroprivreda (HEP).

Rezultatima Osijeka najviše je pridonijela tvrtka Žito, Varaždina Zagorge-tehnobeton, Karlovca HS Produkt, Svete Nedelje Specijalna bolnica za opću kirurgiju i ginekologiju te radioterapiju ONKOL.

Rezultatima Rijeke najviše su pridonijele Plodine, rezultatima Čakovca TMT, Solina AD Plastik, Vukovara Prvo plinarsko društvo i Kutine Petrokemija.

Analiza

Cijene nafte na svjetskom tržištu prošloga su tjedna blago porasle jer se u Meksičkom zaljevu proizvodnja nafte sporo oporavlja nakon uragana Ide, no veći rast cijena sprječava usporavanje oporavka gospodarstava od korona-krize.

Cijena barela na londonskom tržištu ojačala je na 72.92 dolara, dok je na američkom tržištu barel poskupiona 69.72 dolara.

Podršku cijenama pruža spori oporavak američke proizvodnje nakon uragana Ide. Otprilike tri četvrtine proizvodnje nafte u američkom dijelu Meksičkog zaljeva, oko 1.4 milijuna barela dnevno, još je uvijek zaustavljeno nakon pustošenja Ide krajem kolovoza.

Američka proizvodnja sirove nafte smanjit će se ove godine za 200.000 barela dnevno, na 11.08 milijuna barela dnevno, procijenilo je ministarstvo energetike SAD-a, napominjući da bi uragan Ida trebao prouzročiti veći pad od dosad prognoziranih 160 tisuća barela dnevno.

Trgovce je, pak, zabrinulo što su istodobno snizili prognozu rasta globalne potražnje za naftom u ovoj godini, a više-manje potvrdili onu za iduću godinu.

Uz to, niz posljednjih podataka ukazuje na usporavanje oporavka najvećih svjetskih gospodarstava od korona-krize, što bi moglo usporiti i oporavak potražnje za naftom.

Tim više što i dalje u svijetu raste broj novozaraženih koronavirusom.

Dolarov indeks, koji pokazuje kretanje američke prema košarici šest ostalih ključnih svjetskih valuta, prošloga je tjedna porastao, a jačanje zelene valute smanjuje kupovnu moć imatelja ostalih valuta, a time i potražnju za naftom.

Potporu tržištu nafte pružila je, pak, u petak vijest o razgovoru predsjednika SAD-a Joea Bidena i kineskog predsjednika Xi Jinpinga koji je podržao nadu da bi se odnosi dvije zemlje mogli poboljšati i donijeti mirnije dane globalnoj trgovini.

Ovoga tjedna u fokusu trgovaca bit će Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) i Međunarodna agencija za energetiku (IEA), koje bi trebale izmijeniti prognoze rasta potražnje za naftom u idućoj godini.

Cijena barela na londonskom tržištu porasla je od početka godine oko 40 posto, zahvaljujući oporavku potražnje za naftom uslijed oporavka gospodarstava, ali i OPEC-ovom održavanju proizvodnje ispod pretpandemijskih razina.

Piše: dr.sc. Branimir Vidmarović, Sveučilište u Puli

Reakcije vodećih zapadnih zemalja i medija na novu, prijelaznu vladu Talibana uglavnom su bile oštre ili kritične. Na popisu od 33 visoka dužnosnika nije bilo ni jedne žene, člana prošle vlade ili barem šijita; ali je zato dio kabineta na sankcijskim popisima UN-a i SAD-a. Mula Muhamed Hasan Ahund sa sankcijskog UN-a postao je predsjednik vlade dok je dužnost ministar unutarnjih poslova dobio Siradžadin Hakani – tražena osoba i sin osnivača Mreže Hakani koja je u SAD-u proglašena terorističkom grupacijom.

Mediji su novu vladu odmah proglasili opasnom i „tvrdokornom“. Glasnogovornik američkog državnog tajništva iskazao je zabrinutost činjenicom da su u vladi isključivo pripadnici Talibana od kojih neki imaju problematičnu biografiju. Glasnogovornik EU je izjavio da „prijelazna vlada nije inkluzivna i ne odražava bogatu etničku i vjersku raznolikost Afganistana“.

Takvi pogledi i zaključci nažalost ne pružaju dovoljni uvid u logiku formiranja prijelazne vlade Talibana.

  1. Od samog je početka bilo jasno da kao paštunski nacionalistički pokret, Taliban u visokoj politici neće dati puno političkog prostora ni drugim etničkim grupama, ni ženama, ni klasičnim političkim opcijama. Barem ne sada. U razgovoru o Afganistanu na HTV-u (23.08., uz prof. dr.sc. Vlatka Cvrtilu) pojasnio sam da zapad i Taliban potpuno različito tumače pojam „inkluzivnost“. Na Zapadu to je spolna, etnička i manjinska zastupljenost dok je za Taliban to prije svega paštunska dominacija uz nekoliko predstavnika drugih etnosa. U tim okvirima Taliban je na svoj način ispunio obećanje. U dominantnoj paštunskoj prijelaznoj vladi dva su Tadžika te jedan Uzbek. Pri tome ti ljudi nisu dobili manje važne ili dekorativne funkcije. Uzbek Abdul Salam Hanafi postao je drugi zamjenik predsjednika vlade, Tadžik Din Muhamed Hanif postao je ministar ekonomije a Tadžik Kari Fasehudin je novi načelnik glavnog stožera vojske.

    Nadalje, kada govorimo o kompoziciji ove vlade moramo uzeti u obzir unutarnju koheziju i stabilnost Talibana koja se u konačnici odražava na stabilnosti sustava.
  2. Pokret je u razdoblju 2014. – 2015. imao problema s unutarnjom fragmentacijom uslijed pojave različitih političkih i ideoloških neslaganja te jačanja utjecaja drugih država na određene lokalne zapovjednike i njihove snage. Stoga ovu prijelaznu vladu možemo smatrati konzervativnim kompromisom – ili desnim centrom ako želite. Postoji mala ali značajna opasnost da bi bilo kakva masovna inkluzivnost u zapadnom tumačenju mogla smanjiti kredibilitet njegova vrha među zagovornicima radikalnijih ideja. Razočarani lokalni zapovjednici bi u teoriji mogli protumačiti šaroliku vladu Talibana kao slabost te se okrenuti jačanju veza s drugim zemljama (Pakistanom) ili radikalnim terorističkim organizacijama. Taliban je smogao izgraditi impresivnu hijerarhiju koja osigurava unutarnju stabilnost ali ta stabilnost dolazi pod cijenu unutarnjih kompromisa. Zbog toga trenutnu vladu ne treba smatrati čistom talibanskom vladom već Taliban + Hakani.
  3. Inkorporacija lidera Mreže Hakani u prijelaznu vladu je sigurnosni faktor. Prema nekim analizama, snage Hakani čine čak jednu trećinu ukupnih snaga Talibana. Mreža Hakani je moćna i ugledna gerilska snaga koja je imala bliske veze s Osamom bin Ladenom. Trebamo razumjeti da su u islamskom svijetu, posebno u zemljama sa plemenskim/rodnim sustavom, ključni faktori snaga, društveni ugled, čast, iskustvo i godine. Zbog toga Mreža Hakani i njen lider Siradžadin na poziciji ministra unutarnjih poslova mogu odigrati pozitivnu ulogu u kontroli/suzbijanju drugih terorističkih-ekstremističkih pokreta. Institucionalizacija Hakani je daleko bolji izbor od marginalizacije iste jer je signal koji se time šalje namijenjen prvenstveno drugim grupacijama i snagama u Afganistanu i regiji, a ne Zapadu. Pri tome ne treba biti naivan, Mreža Hakani može potencijalno prerasti u nešto poput iranske Hezbole, ali za razoreni Afganistan to trenutno nije primarni problem.
  4. Ovo je prijelazna vlada. U uvjetima nestabilnosti, terorističkih prijetnji i regionalnih izazova ona mora biti čvrsta i konzervativna. Budućnost vladavine Talibana je neizvjesna, stoga je besmisleno špekulirati o tome koliko će ona potrajati. Ako će situacija biti stabilna – možda pola godine do godinu dana. U slučaju unutarnjih problema i duže. Taliban se po svojoj prirodi u ovom trenutku ne razlikuje puno od revolucionara ili vojnih hunti diljem svijeta. Tu su moguće različite opcije: od srastanja revolucionarnog režima sa sustavom i uvođenje de-facto jednostranačja ili pak oporavak, rekonstrukcija i priprema države za višestranačke izbore – naravno u islamskim političkim i kulturološkim okvirima. Veliko je pitanje gdje je, i koju će ulogu igrati lider Talibana Hajbatula Ahunzada. Njegov izostanak na čelnoj poziciji u ulozi emira, duhovnog lidera-ajatole vjerojatno može dodatno potvrditi privremenu narav ove vlade ili pak svjedočiti o unutarnjem preslagivanju Talibana.

I još: čelnike Talibana muči legitimizacija prijelazne vlade. Nedavno je pokret upozorio da odgađanjem priznavanja prijelazne vlade SAD krši sporazum iz Dohe. No, SAD se obvezao (dio I., članak D, E) revidirati sankcijske mjere kada počnu unutarnji afganistanski pregovori. Budući da pregovora nije bilo a Taliban je jednostavno silom i pojavom zauzeo vlast, postavlja se pitanje pravne snage navedenog sporazuma.

Stavovi inzneseni u komentaru ne moraju odvovarati stavu redakcije.

Analiza ekoloških posljedica

Arktičkom krugu zaista nije potrebna još jedna loša vijest, no kako to obično bude, uvijek može gore pa je čovjek sad zaključio da bi na tom području mogao iskapati litij koji se tamo nalazi, a ekološke posljedice neka se nose k vragu (valjda).

Litij se danas koristi u puno stvari, uključujući i baterije koje služe za pogon električnih vozila svih vrsta i veličina. Proizvođači baterija natječu se da podignu kapacitete, a sve se to zajedno pomalo prevara u novu svojevrsnu zlatnu groznicu.

Većina baterije za električna vozila nije napravljena od litija, ali svaka ćelija u njoj treba nekoliko grama litija u anodi i katodi. Proizvođači baterija baš i ne žele otkriti koliko litija zapravo koriste u baterijama, no električna vozila s baterijom od oko 100 kilovatsati ili većom, trebaju i preko deset kilograma te sirovine. Električna vozila sa slabijom baterijom i trebaju više kilograma litija, a to je tek pretpostavljeni minimum.

Ako se to stavi u korelaciju s ambicijama GM-a, Daimlera te VW grupe, koji žele proizvesti ukupno oko 240 gigavata baterijskih kapaciteta godišnje u narednih deset godina, onda je konzervativna procjena da bi svaki od navedenih proizvođača automobila iskoristio 23.949.675 kilograma litija – godišnje.

Trenutno ne postoji lagan način pribavljanja tolike količine litija, a jedan od razloga je i taj što ga nije lako pronaći. Litij se nalazi na područjima kojima možda ne bi bilo pametno uništavati ekosustav rudarenjem.

Rudarenje litija nije savršen proces i zahtijeva korištenje velike količine vode, no dok su neke metode vađenja litija manje destruktivne (poput one u poljanama soli u Atacami u Čileu), postoje one koje da bi došle do litija, vodenim mlazom razaraju čitave stijene do razine mulja. Takvu metodu koristi britanska tvrtka Cornish Lithium, koja se na tržištu pojavila iznenada nakon Brexita i koja rudari litij na jugu Engleske.

U Rusiji pak, državna tvrtka Rosatom želi učiniti sličnu stvar na poluotoku Kola na sjeveroistoku Rusije, samo što oni litij kojeg bi rudarili u arktičkom pojasu žele koristiti i za nuklearne bojne glave, a ne samo za električna vozila.

Litij-6 koristi se u nuklearnom oružju za pokretanje druge faze nuklearne reakcije, koja dovodi u biti do detonacije nuklearne bombe. Rafiniranje litija-6 kontroverzno je u bilo kojem kutu svijeta, jer ga se više-manje za ništa drugo niti ne može koristiti. Isto tako, obzirom da bi ruski arktički rudnik litija trebao biti otvoren tek 2030. godine, moglo bi se pokazati da bi se taj litij zapravo najviše korsti za termonuklearne bojne glave, jer bi do tog vremena sve potrebe za litijem već vjerojatno bile namirene.

Arktički krug već je podnio dosta. Primjerice, zbog rudnika nikla u Norilsku to je mjesto u Rusiji postalo najzagađenije mjesto na svijetu, a sve zato što omogućuje materijal koji služi kao zamjena za problematični kobalt, što je zapravo samo pretakanje problema iz jedne katastrofe u drugu.

Ako rudarenje počne na poluotoku Kola, onda neće biti ugrožen samo okoliš tog područja koji je 2018. godine dobio status ekološki zaštićenog područja, već će ugroženo biti i domorodačko stanovništvo Sami.

U SAD-u pak Lithium America tvrdi da se u prolazu Thacker u Nevadi nalazi 2,6 milijardi dolara vrijedan sirov litij, a plan je zapravo prekopati cijelo područje da se izvuče taj novac, pardon, litij. Metoda koja bi se koristila zapravo podrazumijeva kopanje dubokih brazdi kroz sediment tla.

Za litijem postoji rastuća i velika potražnja, no ako ćemo štetu proizvedenu vozilima na fosilna goriva ispravljati novim ekološkim katastrofama kako bi se vozili zelenim električnim vozilima, onda teško da ćemo postići nešto pozitivno, piše Zimo.

Neka se država odrekne dijela kolača

Ekonomski analitičar Andrej Grubišić, gostujući u Studiju 4, rekao je da građani koriste prešutna prekoračenja jer su im sredstva očito potrebna. Poručio je državi da bi mogla smanjiti PDV i tako riješiti dio problema. Govoreći o inflaciji, kaže da je loše poteze povukla Europska središnja banka, a komentirajući situaciju u hrvatskom gospodarstvu, sumnja da ono može realno rasti više od 2-3% godišnje.

Mnogi građani su zabrinuti jer ne znaju kako će u godinu dana vratiti dugove, a banke naravno gledaju svoj interes.

Uloga države da kroz pravilno funkcioniranje sudstva osigura implementaciju zakona i provođenje postojećih ugovora, ističe analitičar Andrej Grubišić.

-Nisam siguran da je ovdje nešto eskaliralo, 800 i nešto tisuća građana ima oko 9 tisuća po osobi prešutnog prekoračenja, a to je ukupno oko 7,5 milijardi kuna. Ovo sugerira da ovaj proizvod donosi neku korist ljudima, inače ga ne bi koristili.

Postojeći zakon predviđa prešutna prekoračenja, a banke ako se to dogodilo, moraju obavijestiti klijenta.

-Ako neka od banaka nije postupala po toj proceduri, onda bi postojala osnova da potražuje nastalu štetu. Kada bi “okrenuli pilu”, kada bi država vratila PDV s 25 na 22%, onda je to nekih 7,5 milijarde kuna koje sam spomenuo. Većina ljudi koji ima prešutni minus, dominantno poreze plaža kroz PDV. Postoji način kako država pod navodnicima može pomoći. Neka se odrekne svojeg dijela kolača koji uzima, a jednim dijelom neracionalno troši, dodaje Grubišić.

Zakon propisuje kako bi banke trebale postupati, a jesu li građani informirani o proizvodu ili nisu, analitičar Grubišić kaže da ljudi konzumiraju na stotine proizvoda i usluga.

-To nas ne oslobađa da postupamo s pažnjom razboritog osobnog gospodara. Ako ulazite u kreditni aranžman, mudro i obazrivo bi bilo da se informirate o aranžmanu u koji ulazite. Ako na računu piše -5.000kn, onda je to -5.000kn, ističe.

Ako će se tražiti od banaka da se prešutni minusi smanje na najmanju moguću razinu, onda će te iste banke od ljudi tražiti da vrate kredite, dodaje.

-Bankama je u interesu imati zdrave, a ne loše klijente. Nije im u interesu da se bezuvjetno vraćaju krediti jer imaju problem reinvesticijskog rizika. Prisilno vraćanje minusa, nisam siguran da će i ovi ljudi o kojima govorimo, biti zainteresirani. Na kraju dana, zvalo se nešto prešutni minus ili neka druga vrsta kredita s drugim imenom, dođe na isto, kaže Grubišić za HRT

Potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić poručio je u srijedu da bi rješenje po pitanju prekoračenja po tekućim računima građana trebalo biti poznato u idućim danima i tjednima, a još će se vidjeti hoće li se ići u zakonske izmjene.

Marić je to izjavio nakon sastanka predsjednika Vlade Andreja Plenkovića s predsjednicima uprava banaka, kojem su između ostalog nazočili i guverner Hrvatske narodne banke (HNB) Boris Vujčić te ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić.

Marić je rekao da je intencija sastanka bila detaljnije izmijeniti određene informacije i stavove po pitanju prekoračenja po tekućim računima građana, a s ciljem pronalaska adekvatnog i zadovoljavajućeg rješenja, pri čemu Vlada naglasak stavlja na zaštitu potrošača.

Izvijestio je i da se na sastanku već iskristaliziralo nekoliko dobrih prijedloga, koji idu u smjeru ispunjavanja i zaštite načela kao što su socijalna osjetljivost, pravednost, informiranost i transparentnost, kao i u smjeru rješenja kojima će dopuštena prekoračenja opet postati predominantna, jer su ona i samim zakonom puno detaljnije, jasnije i transparentnije regulirana u odnosu na ona prešutna.

Naime, pojasnio je Marić, Zakonom o potrošačkom kreditiranju iz 2010. prepoznata su dva instituta prekoračenja – dopušteno i prešutno, no od 2018. naovamo prešutno je postalo predominantan oblik, pri čemu podaci pokazuju da se gotovo 95 posto svih prekoračenja odnosi na prešutno. Prešutna prekoračenja odobrena su za gotovo 1,8 milijun potrošača, a koristi ih oko 840 tisuća.

To se dogodilo jer je odlukom HNB-a od kraja 2017. godine, sukladnoj europskoj regulativi, u izračun efektivne kamatne stope (EKS) uključena naknada za vođenje tekućeg računa, što je utjecalo na to da je prvenstveno građanima s nižim primanjima dopušteno prekoračenje postalo manje dostupno, pa su ih banke “skrenule” prema prešutnim prekoračenjima.

Ustvrdio je da je na današnjem sastanku sa svih strana prepoznata jasna i nedvosmislena podrška navedenim principima, a da će iz svih prijedloga proizaći zadovoljavajuće rješenje.

Ono treba biti brzo, no ne i brzopleto, a na korist svih potrošača, pri čemu je poručio građanima koji, kolokvijalno rečeno, žive s tim prekoračenjima, da nije namjera Vlade niti bi podržali rješenje koje bi dovelo do drastičnog ukidanja prekoračenja, jer bi to stvorilo dodatni pritisak na njihov svakodnevan život i egzistenciju. “Otklonit ćemo strahove o tome da će se taj instrument anulirati i nestati”, poručio je Marić.

Postoji mogućnost da se rješenje pronađe samo kroz promjenu odluke koja je u ingerenciji HNB-a, no po potrebi će se ići i u prilagodbe zakona, rekao je Marić te istaknuo da će se to vidjeti kroz sljedećih nekoliko dana, a u slučaju ulaska u zakonsku proceduru, tada je riječ o tjednima.

“Ne bih ništa prejudicirao, no doista ne govorimo o mjesecima, već danima i tjednima”, poručio je ministar financija, dodajući da u vidu preventive treba nastaviti raditi i na financijskoj pismenosti građana, no kojoj je preduvjet i transparentnost proizvoda.

Kako je dodatno problematiku pojasnio guverner HNB-a Boris Vujčić, s obzirom da je Hrvatska jedina zemlja koja EKS kod minusa ograničava, uključivanje naknade u EKS od 2018. dovelo je do toga da ta naknada, prvenstveno kod malih minusa, “pojede” kamatne stope. Tako primjerice na minus do dvije tisuće kuna, uz naknadu za vođenje računa od 12 kuna, nema nikakve kamatne stope.

“Imamo nekoliko različitih legislativa koje proizvode takve rezultate i to treba srediti, kako ne bi došlo do toga da proizvodi za one s najnižim primanjima, posljedično i minusima, postanu neprofitabilni za banke i one ih počnu zatvarati”, pojasnio je Vujčić.

Ponovio je da je suština da se ono što je sada u sferi prešutnih minusa treba vratiti pod istu vrstu regulative koja vrijedi za dopuštena prekoračenja, a da se pritom ne dogodi to da određeni broj ljudi s najmanjim primanjima izgubi minus. “To je poanta i to ćemo napraviti”, ustvrdio je Vujčić, dodavši da još predstoje dogovori o tome kako će se to napraviti.

Između ostalog, dodao je guverner, intencija je da se sadašnja prešutna prekoračenja zadrže, a da se regulativa dopuštenih jednostavno “prebaci” i na njih.

Direktor Hrvatske udruge banaka (HUB) Zdenko Adrović izvijestio je da su bankari na sastanku prenijeli iskustva iz drugih europskih zemalja, uz nadu da će novo rješenje biti na tragu prakse u tim zemljama. Također je apostrofirao da u drugim zemljama ne postoji ograničenje EKS-a, pa je tako jedan od prijedloga, otkrio je Adrović, da se to ograničenje ukine, no da se eventualno formira ograničenje nominalne kamatne stope.

Također, izvijestio je Adrović, jedna od ideja je da se troškovi koji idu uz prekoračenje na tekućem računu računaju na “nešto veći iznos koji bi bio minimalan”, no to je jedno tehničko rješenje koje se još treba “proći” s HNB-om.

Na pitanje novinara kako očekivati da građani sada vjeruju bankama, a nakon što su ih one “prebacivale” u prešutne minuse, Adrović je ustvrdio da je sve bilo napravljeno u skladu sa zakonom, prema kojem su dopuštena i prešutna prekoračenja dva ravnopravna proizvoda.

Rekao je i da “pretpostavlja” da je “ogroman” broj građana bio informiran od strane banaka o prešutnim prekoračenjima, no i da velik dio građana, između ostalog i on sam, “relativno slabo” čita obavijesti o svim mogućim promjenama.

Na pitanje hoće li se ići u smanjenje PDV-a s obzirom na poskupljenja, pa tako i onog na hranu, Marić je podsjetio da je Vlada već snizila PDV na dio proizvoda, između ostalog svježe meso i ribu te voće i povrće, a da je intencija da se u ovom mandatu Vlade PDV snizi na svu hranu.

No, tek kada se za to steknu uvjeti, apostrofirao je Marić, istaknuvši da u ovom trenutku u ovoj i sljedećoj godini fiskalni prostor za to ne postoji. Podsjetio je i da posljednje smanjenje stope PDV-a na hranu “nije adekvatno bilo pretočeno u pad cijena”.

Izvješća

Zakonska ograničenja emisija sumpor-dioksida iz termoelektrana na ugljen širom Zapadnog Balkana su u 2020. godini višestruko prekoračena, navodi se u novom izvještaju CEE Bankwatch-a i Centra za Istraživanje energetike i čistog zraka (CREA).

U dokumentu, načinjenom u suradnji s Centrom za ekologiju i energiju i Centrom za životnu sredinu, navodi se da je izostao očekivani utjecaj smanjene ekonomske aktivnosti zbog COVID-19 na smanjenje ovog zagađenja.

Termoelektrane koje su u Bosni i Hercegovini, (tzv. Sjevernoj) Makedoniji, Srbiji i na Kosovu obuhvaćene NERP-om emitirale su 2020. godine 6,4 puta više sumpor-dioksida.

Navodi se kako su prošle godine ukupne emisije sumpor-dioksida TE na ugljen na Zapadnom Balkanu bile 2,5 puta veće od emisija iz svih termoelektrana na ugljen u Europskoj uniji.

Objavljeni su i podaci da su u 2020. godini srbijanske TE obuhvaćene NERP-om u zbiru imale su najveće emisije sumpor-dioksida, sa 333.602 tone, a druga je bila Bosna i Hercegovina sa 220.411 tona.

Regionalni apsolutni rekorder u prekoračenju je Ugljevik u Bosni i Hercegovini, sa 107.402 tone sumpor-dioksida u prošloj godini, čime je premašen zbroj regionalnih nacionalnih ograničenja.

TE Ugljevik i Kostolac B1 i B2 u Srbiji emitirali su skoro 12 puta više od dozvoljenih vrijednosti, uprkos tome što su imali ugrađenu opremu za odsumporavanje.

Uvoz električne energije u EU iz zemalja Zapadnog Balkana čini samo 0,3 procenta ukupne potrošnje električne energije Unije, ali emisije sumpor-dioksida povezane s tim uvozom iznose 50 procenata ukupne emisije iz svih postrojenja u EU u 2020. godini, donosi Al Jazeera Balkans.

Analiza ZEW-a

Ekonomska klima u Njemačkoj u rujnu je pogoršana četvrti mjesec zaredom, odražavajući smanjena očekivanja dobiti zbog globalne nestašice čipova i manjka građevinskog materijala, pokazalo je u utorak istraživanje instituta ZEW. ZEW-ov indeks ekonomske klime u Njemačkoj u rujnu je pao na 26,5 bodova, sa 40,4 boda u kolovozu, pokazuje istraživanje.

Njegova vrijednost upućuje na zaključak da će u idućih šest mjeseci gospodarski rast biti tek blago jači no što je sada, objavio je ekonomski institut sa sjedištem u Mannheimu.

Stručnjaci za financijska tržišta bolje pak ocjenjuju aktualno stanje u gospodarstvu nego u kolovozu, pa je indeks koji prati njihove ocjene porastao u rujnu za 2,6 bodova u odnosu na mjesec ranije, na 31,9 bodova.

Njegova vrijednost neprekinuto raste od ovogodišnje veljače.

Iako anketirani financijski stručnjaci predviđajući da će se stanje u gospodarstvu poboljšavati i u idućih šest mjeseci, očekivani razmjeri i dinamika poboljšanja značajno su se smanjili, rekao je predsjednik ZEW-a Achim Wambach.

Dodaje da su globalna nestašica čipova u automobilskom sektoru i manjak građevinskog materijala u graditeljskom sektoru znatno prigušili očekivanja dobiti kompanija, što je možda negativno utjecalo i na očekivanja za gospodarstvo.

ZEW je utvrdio da je u rujnu ponovo pogoršana i ekonomska klima u eurozoni, također četvrti mjesec zaredom, pa je indeks za područje primjene zajedničke valute pao za 11,6 bodova u odnosu na kolovoz, na 31,1 bod.

Indeks koji pokazuje ocjenu aktualnih prilika u gospodarstvu eurozone uvećan je pak za 7,9 bodova, na 22,5 bodova.

Istraživanje je pokazalo i da se inflacijska očekivanja u eurozoni i dalje smanjuju, što se može iščitati iz više nego prepolovljene vrijednosti indeksa u rujnu u usporedbi s kolovozom.

Rezultat signalizira da bi inflacija u eurozoni prema procjena stručnjaka trebala usporiti u idućih šest mjeseci.

Analiza

Država se novim zakonodavnim okvirom priprema za prvi veliki tender za veće zelene projekte, a investitori potiho upozoravaju da će doći do zastoja u realizaciji. Za to krive nekonzistentnu politiku prema obnovljivim izvorima – manjkavi zakonodavni okvir u prethodnim godinama, kada se nisu donosili podzakonski akti, a neki koji su važeći, rezultirali su kaosom u razvoju projekata.

S natprosječno velikim udjelom obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije od 28%, Hrvatska bi se, po mišljenju nekih vremešnijih energetičara, trebala lagano opustiti i ne forsirati energetsku tranziciju kao do sada, na teret cijene električne energije. No, činjenica je da je Hrvatska do tako velikog udjela OIE došla zahvaljujući ‘najprimitivnijom’ energetikom, primjerenijom Africi nego Zapadu – loženjem ogrjevnog drveta i starim hidroelektranama. Politika je jasna a za svaki novi zeleni megavat povrh tih 28% bit će potrebno opako se namučiti, suglasni su svi, jer jasno je kojim smjerom Europska unija ide pa tako i u domaćoj energetici više ne bi trebalo biti puno mudrovanja.

Nacrt predstojeće Direktive o obnovljivim izvorima energije potvrđuje cilj da se do 2030. čak 38 – 40% energije EU-a dobiva iz obnovljivih izvora, što bi približno udvostručilo udio Sunčeve i energije vjetra i ostalih obnovljivih izvora u europskom energetskom miksu do kraja desetljeća. Aktualna je Direktiva zadnji put ažurirana 2018. godine i ima za cilj 32% udjela obnovljivih izvora u energetskom miksu EU-a do 2030. Povećavanje tog cilja na 38 – 40% znači gotovo udvostručenje udjela obnovljivih izvora koji trenutačno osiguravaju oko 20% energetskih potreba EU-a.

Ljestvica se postavlja iznimno visoko, a kako Hrvatska tu stoji? Glavnina obnovljivih izvora u Hrvatskoj se nalazi u sustavu poticaja, u kojem je prema aktualnim podacima Hrvatskog operatora tržišta energije 1039 MW instalirane snage u ukupno 1358 postrojenja, koja su lani proizvela 3,24 TW h električne energije, što je zaista impresivno.

“Tijekom 2021. i 2022. moguće je da u trajni pogon uđe maksimalno 13 MW novih postrojenja sunčanih elektrana za koje se sklopljeni ugovori o zajamčenoj cijeni nakon završetka natječaja u prosincu 2020. godine. Također, preostalo je još 16 MW novih postrojenja biomase (2 MW) i bioplina (15,7 MW) za koje su sklopljeni ugovori temeljem ranije važećih Tarifnih sustava”, kažu u HROTE-u.

Ako se izuzme razvoj par većih projekata izvan sustava poticaja, može se reći da je trenutačni razvoj obnovljivih izvora u Hrvatskoj još daleko od onoga kakav bi trebao biti za cilj od 36,4% njihovog udjela do 2030. u neposrednoj potrošnji energije. Tako se, naime, Hrvatska obvezala Europskoj komisiji u Nacionalnom energetskom i klimatskom planu (NECP), koji je iznad svih strategija koje je u međuvremenu donio Sabor. Iako je cijena opreme rapidno pala, troškovi razvoja projekata rastu.

Iako se pri zadnjoj promjeni naknade za poticanje proizvodnje u rujnu 2017. računalo na održivost sustava do kraja ove godine, pokazalo se da nedostaje novaca. U 2020. godini ukupno je isplaćeno 3,03 milijarde kuna za poticanje svih postrojenja, ali treba znati da je ukupna vrijednost potpore iznosila 1,85 mlrd. kuna jer je HROTE ostvario prihode od prodaje 60% električne energije iz obnovljivih izvora na tržištu u iznosu od 629 milijuna kuna i prihode od prodaje 40% električne energije opskrbljivačima u iznosu od 552 mil. kuna. Prošle je godine HROTE zabilježio za 340 mil. kuna manji prihod od planiranog.

“Najznačajniji parametri koji su utjecali na manjak prihodovne strane, a koji se nisu mogli predvidjeti u projekcijama, su pad potrošnje električne energije od oko 6% u odnosu na 2019. te osjetni pad cijena električne energije na tržištu, od oko 30% u odnosu na 2019. godinu. Usporedno s time, u 2020. godini je počela i primjena Uredbe o kriterijima za plaćanje umanjene naknade za energetski intenzivno gospodarstvo, što je dodatno umanjilo prihode Operatora tržišta, za oko 60 mil. kuna. Negativni trendovi su se nastavili i u prvim mjesecima 2021., ali u drugom kvartalu 2021. godine postupno dolazi do stanovitog oporavka cijena električne energije na tržištu, ali i rasta potrošnje električne energije”, kažu u HROTE-u, koji je nedavno od Vlade dobio odobrenje za komercijalni kredit od sto milijuna kuna da pokrije manjak prihoda.

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja u suradnji s HROTE-om radi na konsolidaciji sustava poticaja i priljevom iz sredstava trgovanja emisijama ugljičnog dioksida. Naime, država računa da će prodajom emisijskih kvota u razdoblju 2021. – 2025. godine po konzervativnoj cijeni od 30 EUR/t CO2 uprihoditi 2,86 mlrd. kuna koje će biti uplaćene u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Pošto se kvotama trenutačno trguje po 60 EUR/t, prihod će biti i veći, a cilj je da se iz tog novca financira niskougljična tranzicija i prilagodba klimatskim promjenama, donosi Energetika-net.

Ususret izborima u Norveškoj

Na predstojećim parlamentarnim izborima Norvežani neće samo izabrati novu vladu, već i odlučiti hoće li zemlja nastaviti s vađenjem nafte što je tu zemlju učinilo jednom od najbogatijih na svijetu.

Kako piše Financial Times, prošlomjesečno izvješće UN-ovog Međuvladinog panela o klimatskim promjenama koje je upozorilo kako će i uz drastično smanjenje emisija ugljičnog dioksida globalna temperatura rasti za 1,5 stupnjeva Celzijusa dala je norveškim biračima materijal za promišljanje.

Naime, UN-ovo izvješće navelo je Norvešku na propitivanje velike proturječnosti koja leži u središtu njezina gospodarstva. Ta skandinavska država veliki je zagovornik ekoloških rješenja, poput korištenja električnih automobila – 70 posto novih automobila prodanih u kolovozu su na struju – te skladištenja ugljičnog dioksida.

Međutim, Norveška je i najveći proizvođač nafte u zapadnoj Europi, a prihodi od ugljikovodika desetljećima se akumuliraju u državnom mirovinskom fondu koji je s imovinom od 1,3 bilijuna dolara najveći na svijetu. Ta će proturječnost na izborima ove nedjelje biti na velikom ispitu.

Naime, Zeleni dobivaju sve više biračke podrške, a ta je stranka najavila da će ući u vladu samo ako Norveška odmah prestane s eksploatacijom nafte i plina. Štoviše, broj članova Zelenih skočio je za trećinu u samo nekoliko tjedana. I druge dvije velike stranke kojima je klima visoko na ljestvici političkih prioriteta – socijalisti i liberali – također rastu u anketama.

“Norveškoj se dogodila promjena percepcije kada je izašlo UN-ovo izvješće. Ovo su sada sedam najvažnijih dana u norveškoj povijesti”, ističe Kriss Rokkan Iversen, zamjenica predsjednika Zelenih.

S time se slaže i Espen Barth Eide, član Laburističke stranke lijevog centra zadužen za energetsku politiku. “Ovo su čisto ‘klimatski izbori’, i sve više ljudi tako misli”, kaže Barth Eide. Laburisti i Konzervativna stranka sadašnje premijerke Erne Solberg dvije su najveće političke snage u Norveškoj.

No, obje stranke čvrsto stoje iza naftne industrije koja izravno zapošljava 160.000 ljudi, odnosno 6 posto ukupne radne snage. Laburisti trenutno vode u anketama sa 23 posto podrške dok Konzervativci dobivaju 20 posto. Socijalisti uživaju 10 posto, a liberali i Zeleni po 5 posto. Espen Barth Eide ističe kako Laburisti neće koalirati sa strankama koje zahtijevaju prestanak vađenja nafte.

Međutim, dva najpoželjnija koalicijska partnera – stranka centra i socijalisti – imaju dijametralno suprotne stavove o najvećoj norveškoj gospodarskoj grani. Pitanje vađenja nafte tako bi se moglo pretvoriti u prvorazredno političko pitanje pri formiranju vlade.

Tina Bru, ministrica za naftu i energetiku iz redova Konzervativaca snažno se protivi prestanku vađenja nafte ili definiranju roka napuštanja nafte i plina.

“Pripremamo se za budućnost u kojoj će biti manja potražnja za naftom i plinom, gradimo nove zelene industrije, ali nećemo to učiniti na štetu gospodarstva, uništavanjem radnih mjesta i demontiranjem industrije”, izjavila je Bru.

Norveška proizvodnja nafte posljednjih godina raste nakon otkrića divovskog nalazišta Johan Svedrup u Sjevernom moru. Lani je ukupna proizvodnja iznosila 226,5 milijuna barela, šest posto više nego godinu ranije. No, od 2025. proizvodnja će opadati.

Ekonomisti vjeruju kako će napuštanje nafte za Norvešku biti skupo, ali i neizbježno. “Možemo li si priuštiti napuštanje nafte? To će biti ekstremno skupo. No, možemo li si priuštiti da ne napustimo naftu? Ne, ne možemo. Teško je reći da je nečinjenje najbolja opcija, ali moramo pronaći dobru ravnotežu”, kaže Hilde Bjornland, profesorica ekonomije na BI poslovnoj školi.

Kriss Rokkan Iversen tvrdi da ako Norveška ubrzo ne prestane s vađenjem nafte, to će se negativno odraziti kako na klimu, tako i na čuvenu državu blagostanja. “Usred klimatske i COVID krize zaključali smo se još više u naftu i plin”, kaže Iversen, a donosi Poslovni dnevnik.