Analize

Nema razloga za brigu oko dugoročnih zaliha nafte, ako je vjerovati izjavama iz Goldman Sacha, piše u analizi Goldman Sachsa koju prenosi portal OilPrice. 
Iako OPEC i njihovi saveznici, uključujući Rusiju, nisu uspjeli doći do dogovora kako će do kraja 2018. proizvodnja nafte ostati zamrznuta, ipak su se obavezali na takvu strategiju te obećali izvještavati o napretku kad je riječ od smanjivanju zaliha do novog sastanka u lipnju, rekli su iz Goldmana Sachsa.

To pokazuje kako je smanjen rizik neočekivanog porasta potražnje nafte, ali i akumuliranja neriješenog viška u zalihe.

OPEC (The Organization of Petroleum Exporting Countries) je u četvrtak u Beču dogovorili produžetak dogovora o ograničavanju svoje proizvodnje nafte duže od dogovorenog datuma. Sporazum je ojačan dodavanjem Nigerije i Libije, dvije OPEC članice koje su u početku bile pošteđene odredbi smanjivanja proizvodnje.

Ovim produžetkom dobiveno vrijeme bit će korisno za smanjivanje rizika od naglog porasta proizvodnje nafte te povećati dostupne zalihe nafte, tvrde iz Goldmana. Nigerija i Libija su se već obavezale smanjiti svoju razinu proizvodnje ispod visokih razina postignutih u 2017. Zajedno te dvije države proizvode 2.8 milijuna barela dnevno, a iz Goldmana ne predviđaju porast tog broja za 2018.

Naime, proizvođačice nafte pokušavaju vratiti razine zaliha na prosjek iz prošlih pet godina, održavajući rezove na 1.8 milijuna barela još devet mjeseci.

Otkad je prije godinu dana sporazum postignut, smanjile su se svjetske zalihe, a cijene skočile. No unatoč tome, OPEC će se svejedno morati nositi s rizikom kako će američka nafta iz škriljevca poplaviti tržište protokom vremena. Pokušaj održavanja razine zaliha još su agresivni, ali OPEC-ove procjene kažu kako će se njima moći regulirati tržište ukoliko cijene porastu.

Nakon što je SDP predložio povećanje minimalca koji u brutu iznosi 3.726 kuna (2.621 kunu neto) i to tako da godišnje raste pet posto pa do 2021. dosegne 60 posto prosječne plaće, premijer Plenković najavio je rast minimalca od pet posto.
U HDZ-u tvrde da će paketom mjera kojim će minimalac narasti na 3.440 kuna bruto biti zadovoljni radnici i poslodavci.

U istom paketu, koji će u četvrtak usvojiti vlada, bit će i olakšice za poslodavce koji zapošljavaju sezonske radnike. Njihova je prva reakcija bila je negativna, a potom pozitivnija.

Minimalne plaće u Hrvatskoj prima oko 50.000 radnika većinom u tekstilnoj, metalnoj, drvoprerađivačkoj i industriji kože i gume. U većini europskih zemalja minimalac je propisan, no ima i onih koji smatraju da propisivanje minimalne plaće negativno djeluje na gospodarstvo.

“Plaća je, u stvari, cijena rada. Nije najsretnija činjenica da je taj pojam tako zamagljen i da cijena radne snage ima potpuno drugo ime od ostalih cijena. To pojmovno skrivanje većini ljudi otežava prepoznavanje principa koji upravljaju sa svim cijenama pa tako i cijenom rada, sviđalo se to nama ili ne. Najbolji način podizanja plaća je podizanje produktivnosti. Realne plaće stvaraju se u proizvodnji, a ne državnim odlukama. Minimalac nema nikakve veze s egzodusom mladih. Mladi traže životnu šansu u poštenoj utakmici – ne žele ostati u zemlji u kojoj ne vide da će to imati. Postoje vrlo razvijene zemlje koje uopće nemaju državno propisani minimalac: Švedska, Danska, Island, Švicarska, Norveška, npr.”, rekao je Indexu izvršni direktor udruge Lipa, Zoran Löw

“Povećanja minimalnih plaća prema nekim teorijama mogu imati i negativne posljedice, posebno na radno intenzivne grane, ali u prosjeku rezultati ekonomskih istraživanja su poprilično neuvjerljivi po pitanju utjecaja povećanja minimalnih plaća na ukupan broj radnih mjesta. Jedno je dakle teorija, a drugo je što to donosi u praksi i što pokazuju istraživanja rađena na stvarnim podacima. Najnovija, vrlo sofisticirana istraživanja, npr. Evana Tottija, ukazuju na gotovo nepostojeće negativne efekte u smislu zapošljavanja”, smatra Josip Tica, profesor na Ekonomskom fakultetu.

Bankarski sustav u Hrvatskoj izrazito je stabilan, a banke visoko kapitalizirane i spremne odgovoriti na zdravu potražnju za kreditima uz povijesno najniže kamatne stope, stoji u najnovijoj kvartalnoj publikaciji Hrvatske udruge banaka – HUB Pregledi, a dodaje se i da je dobit banaka ove godine zbog Agrokora za oko 45 posto manja u odnosu na 2016.
U trećem i početkom četvrtog tromjesečja 2017. u bankarstvu su profilirani pozitivni trendovi, a rast portfelja kredita stanovništvu se nastavlja, ocjena je HUB-a. Istodobno, kod kreditiranja poduzeća zadnjih mjeseci vidi se usporavanje, a povod tomu je posljedica krize u Agrokoru.

U listopadu 2017. godine ukupni (kunski i devizni) depoziti stanovništva u bankama bili su za 2,3 milijardi kuna veći u odnosu na isti mjesec prethodne godine, dok je rast u sektoru poduzeća bio izraženiji, s porastom od 5,3 milijardi kuna.

Prosječna međugodišnja stopa rasta depozita u sektoru stanovništva od početka godine iznosila je 0,5 posto, a u sektoru poduzeća 8,9 posto, pri čemu je u posljednjih nekoliko mjeseci došlo do usporavanja stope rasta depozita. Ipak, rast depozita stanovništva u najvećoj je mjeri posljedica rasta depozitnog novca dok su oročeni i štedni depoziti u padu, navodi HUB.

Udjel deviznih u ukupnim depozitima stanovništva krajem listopada 2017. pao je ispod 71 posto i nalazi se na razinama iz 2009. godine.

Nadalje, kamatne stope na kredite i dalje su u padu, a pad je najizraženiji kod stambenih kredita. Razdoblja pada odnose na mjesece prije odobrenja značajnijih iznosa iz državnog poticajnog programa za mlade. Sada među zemljama članicama europodručja Litva i Latvija imaju više kamatne stope na ovu vrstu kredita nego Hrvatska, a sve nove države članice izvan euro područja imaju više stope na stambene kredite.

Istodobno je, navodi se u publikaciji, zaustavljen rast kamatne marže. Ona je povećana za svega stoti dio postotnoga boda, s 2,83 postotna boda u drugom na 2,84 boda u trećem kvartalu.

U HUB-u procjenjuju i da će dobit banaka ove godine biti za oko 45 posto manja u odnosu na 2016. Tijekom 2016. godine neto rezultat banaka vratio se u pozitivan teritorij nakon gubitaka zbog konverzije švicarskog franka, podsjećaju, a u trećem kvartalu 2017. godine trend dobiti na bazi zadnja četiri tromjesečja iznosi 3,3 milijarde kuna. Međutim, ističu, uslijedit će pad kada zadnje tromjesečje 2016. izađe iz obračuna, jer je neto dobit za prva tri tromjesečja 2017. iznosila oko 2,2 milijarde kuna naprema oko 4 milijarde u istom razdoblju prošle godine, što ukazuje na već spomenuti pad za oko 45 posto.

Povrat na kapital u bankarskom sektoru se na kraju trećeg tromjesečja kretao oko 5,8 posto, no prosjek će na kraju godine biti niži, jer će iz obračuna izaći uspješno zadnje tromjesečje 2016. i ući prvo tromjesečje 2017. kada su neke banke već počele agresivnije ispravljati vrijednosti imovina zbog krize u Agrokoru. Lošiji rezultat u usporedbi s prošlom godinom općenito se može pripisati ispravcima vrijednosti koji su povezani s krizom u Agrokoru, kažu u HUB-u.

Zaključak je da je bankarski sustav u Hrvatskoj izrazito stabilan. Uz kapitalnu adekvatnost od 22,7 posto šesti je po visini toga omjera u EU.

U isto vrijeme ima visoko pokriće loših kredita ispravcima vrijednosti (iznad 60 posto), a omjer loših kredita se smanjuje. Naime, u trećem tromjesečju 2017. zabilježen je pad loših kredita na 12,5 posto (s 13,2 posto na kraju drugog tromjesečja). Iza poboljšanja omjera loših kredita, koji je još relativno visok, ali je daleko od povijesnog maksimuma od 17,3 posto iz sredine2015., stoje prodaje kreditnih portfelja i gospodarski oporavak.

“Ako se dodatno uzme u obzir visoka likvidnost, nastavak povoljnog stanja na međunarodnim financijskim tržištima te gospodarski oporavak, hrvatske banke se sada nalaze u fazi zaoštravanja tržišnog natjecanja, visoko su kapitalizirane te su spremne odgovoriti na svaku zdravu potražnju za kreditima uz kamatne stope koje su, gledano u duljoj vremenskoj perspektivi, najniže u povijesti”, zaključuje se HUB Pregledu.

Analiza Ekonomskog laba

Prosječna kamatna stopa na novoodobrene stambene kredite u Hrvatskoj ove se godine smanjila za više od jednog postotnog boda. Hrvatske banke su europski rekorderi prema tom kriteriju.

Pred samo godinu dana prosječne stope su bile oko 5%, daleko iznad  prosjeka euro područja i uglavnom iznad kamatnih stopa na stambene kredite u zemljama Nove Europe koje nisu uvele euro. Prema podacima Europske središnje banke, prosječna kamatna stopa na stambene kredite u Hrvatskoj sada pada prema 3,5% i nalazi se unutar intervala kamatnih stopa u euro području i ispod stopa u, primjerice, Češkoj.

Postavlja se pitanje o uzrocima takvih kretanja i kakve su perspektive kamatnih stopa s obzirom da se sve češće spominje kako se razdoblje historijskih najnižih kamatnih stopa bliži kraju.

(….)

Već sada se kreće na historijski najnižim razinama. Daljnji pad je moguć još neko vrijeme, međutim prostora za značajniji daljnji pad više nema. Treba uzeti u obzir i da se promjena monetarne politike ECB-a očekuje se potkraj sljedeće godine. Nakon toga će preostati jedino pitanje kojom će brzinom linija P rasti prema gore. A tada će se za korisnike kredita postaviti pitanje hoće li se (i kojom brzinom) rast troškova izvora sredstava preliti na rast kamatnih stopa na kredite.

Odgovor na ovo pitanje zavisi o mogućnostima smanjenja marže. Očito je naime da rast linije P ne mora dovesti do proporcionalnog rasta linije A ako se marža smanjuje (to se događalo 2006.-2007.). Dakle, ako se gospodarski rast nastavi, ako će konkurencija i mamac očekivane dobiti i rasta kredita biti značajni, ako se popravi kvaliteta institucija i pravosuđa, ako se nastavi fiskalna konsolidacija i naposljetku, ako se uvede euro i smanje troškovi regulacije, postoji određeni prostor da kamatna marža apsorbira mogući rast kamatnih troškova.

To je naravno teorija. Što bi bilo, kad bi bilo. Nitko nema kristalnu kuglu i ne može predvidjeti kako će se svi spomenuti utjecaji posložiti u sljedećim godinama. Stoga čak i profesionalni ekonomisti koji dobro razumiju prikazane odnose ne mogu prognozirati događaje i ishode s visokim stupnjem sigurnosti. Drugim riječima, svatko tko podiže kredit, osobito na dulji vremenski rok, suočen je s rizikom koje niti jedno znanje ne može umanjiti.

Zbog toga je odluku o odabiru fiksne ili varijabilne kamatne stope razumno pojmiti u kontekstu osiguranja od rizika. Fiksne kamatne stope na istu vrstu kredita u pravilu su veće od varijabilnih. Kreditor je svakom dužniku dužan predstaviti otplatni plan iz kojeg je usporedbom mjesečnih anuiteta lako utvrditi koliko kuna više treba izdvojiti ako se odabere fiksna kamatna stopa. Ta razlika ima narav plaćanja premije osiguranja od promjene kamatnih stopa. Dužnik je oslobođen muke odabira parametra odnosno referentne stope (jer se varijabilna stopa po zakonu utvrđuje kao parametar uvećan za fiksnu maržu), kao i straha od rasta parametra u budućnosti. Kao i kod svake druge police osiguranja, s tim je (inicijalno psihološkim, a kasnije potencijalno materijalnim) rasterećenjem povezana određena cijena (premija), kao i žaljenje ako se budući događaji odviju u suprotnu stranu. To je quid pro quo.

Cijelu analizu pročtajte ovdje: http://arhivanalitika.hr/blog/pad-kamatnih-stopa-uzroci-i-perspektive/

Postoji mnogo signala da je razdoblje niskih kamatnih stopa u svijetu pri kraju, pri čemu se Hrvatska kroz reforme može pripremiti za to, a ima i određeni prostor kroz koji može osigurati još neko vrijeme niske kamatne stope, rekla je u utorak potpredsjednica Vlade Martina Dalić na konferenciji u organizaciji Jutarnjeg lista, Hrvatske udruge banaka i Hrvatske udruge poslodavaca.

Na konferenciji pod nazivom “Razdoblje niskih kamatnih stopa”, Dalić je kazala da ne može procijeniti dinamiku dizanja kamatnih stopa. No, s nastavkom fiskalne konsolidacije i snažne ekonomske politike orijentirane na stabilan gospodarski rast, država se može bolje pripremiti za to razdoblje.

“Da bismo održali makroekonomsku stabilnost i osnažili otpornost ekonomije na šokove, koji će sigurno doći, bitno je provoditi reforme, što će tržišne mehanizme učiniti efikasnijim i produktivnijim”, navela je Dalić.

Odgovarajući na pitanje o mogućnosti eventualnog daljnjeg snižavanja kamatnih stopa u Hrvatskoj, rekla je da i dalje plaćamo više spreadove i premije rizika nego usporedive zemlje. Stoga i u smanjivanju rizičnosti domaće ekonomije vidi prostor za zadržavanje relativno niskih kamatnih stopa i u budućnosti.

Hrvatska će se mijenjati i tijekom procesa pristupanja eurozoni, no brzina pristupanja bit će definirana brzinom strukturnih promjena odnosno reformi kroz koje ćemo prolaziti. “Nalazimo se u razdoblju početka rasta kamatnih stopa, ali u Hrvatskoj postoji određeni prostor kroz koji se može osigurati da u određenom razdoblju koje je pred nama nastavimo plaćati relativno niske kamatne stope”, zaključila je Dalić.

Guverner Hrvatska narodne banke Boris Vujčić također je kazao da je vrlo teško predvidjeti kretanje kamatnih stopa i na domaćem i na međunarodnom tržištu. Njega ne bi iznenadilo da kamatne stope duže vrijeme ostanu relativno niske, ali ni da brzo porastu.

Napomenuo je da se Hrvatska mora pripremiti na rast kamatnih stopa. “Hrvatska sasvim sigurno ima prostor da smanjenjem premija rizika za hrvatsku državu i dizanjem stope rasta BDP-a amortizira svako normalno, postupno povećanje kamatnih stopa. Čak i ako one krenu rasti, Hrvatska to može amortizirati. Ali kroz reforme mora dizati stopu rasta BDP-a, nastaviti proces fiskalne konsolidacije, znači smanjivati udjel javnog duga u BDP-u”, rekao je Vujčić.

Dodao je da što je dug niži, to rast kamatnih stopa ima slabiji negativni utjecaj na neku zemlju. Po njemu, ulazak Hrvatske u eurozonu smanjio bi kamatne stope i premije rizika.

Istaknuo je da je američki Fed kao najveća i najutjecajnija središnja banka na svijetu počeo dizati kamatne stope te jasno signalizirati da će sa dizanjem kamatnih stopa nastaviti i iduće godine, dok je Europska središnja banka za 50 posto smanjila količinu obveznica koje otkupljuje, te su sve jasnije najave da bi u rujnu iduće godine otkup obveznica mogao završiti.

U proteklom desetljeću u Hrvatskoj je produbljen proces deindustrijalizacije, kao i gubitak cjenovne konkurentnosti, pa je Hrvatska od 3. najbogatije postala 2. najsiromašnija nova članica Europske unije, pokazuju rezultati istraživanja predstavljeni u utorak u Ekonomskom institutu Zagreb.
Rezultati istraživanja proizašli tijekom prve godine znanstvenog projekta Mogućnosti reindustrijalizacije hrvatskog gospodarstva – REINDUCE ukazuju na prevladavajući trend smanjenja radno-intenzivnih aktivnosti unutar prerađivačke industrije u svim zemljama srednje i istočne Europe tijekom proteklog desetljeća.

Međutim, u zemljama koje su provodile aktivnu industrijsku politiku, primjerice Češka i Poljska, taj proces bio je popraćen tehnološkim usložnjavanjem industrije te porastom sektorske konkurentnosti i udjela dodane vrijednosti prerađivačke industrije u ukupnom gospodarstvu, zbog čega su ove zemlje primjer uspješne reindustrijalizacije.

S druge strane, u zemljama poput Hrvatske, proteklo je desetljeće bilo obilježeno padom industrijske konkurentnosti, porastom udjela nisko tehnološko-intenzivnih aktivnosti unutar prerađivačke industrije te smanjenjem udjela industrije u ukupnoj dodanoj vrijednosti.

Drugim riječima, kaže se u priopćenju EIZ-a, dok su uspješne bivše tranzicijske zemlje svojim politikama reindustrijalizirale gospodarstvo, u Hrvatskoj se proces deindustrijalizacije nastavio i produbio.

To se ilustrira podacima da je Hrvatska 1990. godine imala udio prerađivačke industrije u bruto domaćem proizvodu (BDP) od 24 posto, dok je u 2015. taj udio prepolovljen na svega 12 posto.

Istovremeno se udio visoko tehnoloških proizvoda u ukupnoj industrijskoj proizvodnji blago smanjio, dok se u svim drugim zemljama regije, uz izuzetak Litve i Latvije, povećao.

Slični trendovi prisutni su i po pitanju udjela zaposlenosti u prerađivačkoj industriji i njenog radnog intenziteta.

Nepovoljna ekonomska struktura ima izravne posljedice na gospodarski rast budući da standardizirane radno-intenzivne aktivnosti imaju niži potencijal rasta nego tehnološki intenzivne sofisticirane industrije.

Situacija je tim više nepovoljnija ako se primijeti da su tijekom proteklih 15 godina sve druge nove članice EU-a povećavale udio prerađivačke industrije te provodile strukturnu transformaciju unutar nje, dok je Hrvatska u tom pogledu stagnirala, navodi se.

Istraživanje također upućuje na daljnje produbljivanje razlika u obrascima izvozne konkurentnosti prerađivačke industrije između vodećih zemalja srednje i istočne Europe i Hrvatske.

U zemljama poput Češke, Slovačke i Poljske dolazi do porasta sofisticiranosti izvoznih proizvoda u visoko tehnološkim i znanjem-intenzivnim djelatnostima te prelazak s cjenovne konkurentnosti na onu temeljenu na kvaliteti.

S druge strane, rezultati za Hrvatsku otkrivaju gubitak cjenovne konkurentnosti, uz izostanak unaprjeđenja konkurentnosti temeljene na kvaliteti.

Nije stoga neočekivano da je od početka tranzicije do danas Hrvatska od treće najbogatije postala druga najsiromašnija nova zemlja članica Europske unije, kaže se u priopćenju.

Reindustrijalizaciju potiču subvencije, smanjenje poreza..

Istraživanje pokazuje da na reindustrijalizaciju najveći utjecaj ima unaprjeđivanje sofisticiranosti izvoznih proizvoda prerađivačke industrije.

Istraživanjem je također utvrđeno postojanje poveznice između razvoja digitalne infrastrukture i udjela zaposlenosti prerađivačke industrije, što se obično smatra preduvjetom tzv. četvrte industrijske revolucije.

Tako se povećavanjem ulaganja u svrhu smanjenja razlika u pristupu digitalnoj infrastrukturi između ruralnih i urbanih područja za samo jedan posto u prosjeku doprinosi otvaranju 250 novih radnih mjesta u industriji u Hrvatskoj.

Povećanju industrijske zaposlenosti sa svrhom ubrzavanja reindustrijalizacije doprinose i mjere poput subvencija pojedinim sektorima ili smanjenja poreznih opterećenja poduzećima.

Evaluacija tih dvaju pristupa reindustrijalizaciji sugerira da porezna rasterećenja imaju veći učinak na reindustrijalizaciju u odnosu na sektorski intervencionizam.

Učinak smanjenja poreza na stvaranje novih radnih mjesta u industriji je prema dobivenim rezultatima gotovo pet puta veći od ciljanog subvencioniranja pojedinih industrijskih sektora.

Taj bi nalaz mogao biti posebno važan za Hrvatsku koja ima drugu najvišu stopu poreza na dobit među novim članicama Europske unije iz srednje i istočne Europe jer otvara direktan kanal putem kojeg javne politike mogu potaknuti snažniju reindustrijalizaciju, kaže se u priopćenju.

Konačno, istraživanje je identificiralo i deprecijaciju deviznog tečaja i snižavanje kamatnih stopa, odnosno troškova financiranja kao bitnih odrednica povećanja značajnosti prerađivačke industrije u gospodarstvu, zaključuje se u istraživanju, koje je financirala Hrvatska zaklada za znanost, a proveli znanstvenici Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveučilišta u Dubrovniku i Ekonomskog instituta Zagreb.

Hibridni rat – postao je omiljeni pojam političara. Kao što im nekad s usana nije silazila riječ “transparentno”, tako sad svako malo čujemo riječ “hibridno”. I dok većina građane ni ne zna što to znači, a stručnjaci ističu da je riječ o sofisticiranom ratovanju informacijama, u RH se taj termin najčešće koristi da bi političari izbjegli odgovor
Posjet premijera Plenkovića Bruxellesu lansirao je u hrvatsku medijsku i političku orbitu termin – hibridni rat. “Glavna tema sastanka istočnog partnerstva vam je hibridno medijsko djelovanje. Pogledajte reference na brojne izborne referendume, samo naivni ljudi mogli misliti da je Hrvatska izvan tog procesa.”, kazao je tada Plenković.

No, premijer potom ni na koji način nije objasnio na koji način i od koga je Hrvatska hibridno ugrožena. Nekoliko dana kasnije ministar obrane Damir Krstičević kada se branio od optužbi da je kopirao dijelove rada na američkoj vojnoj školi poručio je da se protiv njega hibridno djeluje. “Vidjeli ste na početku mog mandata prije godinu dana imali smo pokušaj hibridnog djelovanja na mene i opet su hibridno krenuli na moj rad i na ono što predstavljam”, kazao je Krstičević.

Ante Kotromanović, bivši ministar obrane, ne misli da je u Hrvatskoj postoji hibridna ugroza već ono što se dogodilo Krstičeviću naziva – medijskom kritkom. “Kritika nekakva nije za mene neko hibridno ratovanje. I mene su kritizirali i kada treba i ne treba. Ja znam da ima novinara koji su površni i znam da ima onih koji su sistematski, fenomenalni novinari”, kaže Kotromanović.

Kolege novinari su složni – radi se o napadu na medije, a ne o hibridnom djelovanju. “Kada god netko prigovori, da nešto nisu dobro napravili prekršili zakon ili bilo što, a to je hibridni rat na mene, i time misle da su se opravdali pred svojim biračkim tijelom i pred građanima i da su ostali čisti”, kaže novinar Vanja Moskaljov.

Politički analitičar Đivo Djurović kaže kako se u SAD-u, za razliku od Hrvatske, doista hibridno djelovalo i to od strane ruskih obavještajnih službi za vrijeme predizborne kampanje Donalda Trumpa. Tada je njegov termin fake news bio opravdan, no sada ga Trump lažno koristi kako bi diskreditirao rad CNN-a. “Ovo o čemu mi govorimo zadnjih tjedana nije dio hibridnog rata nego vrlo slično Trumpu, nešto gdje hrvatski političari pokušavaju neke nezgodne informacije proglasiti fake newsom kako bi se lakše izvukli”, kaže Đurović.

Politički analitičar Zoran Kusovac smatra kako nema ni među stručnjacima jasne definicije hibridnog rata. No, da je jedno sigurno – hibridnog rata nema ako nema oružanog sukoba.

No, napominje kako treba razlikovati pojmove hibridni rat i hibridno djelovanje. Hibridnog rata nema, ali dobar dio zemalja regije već je pod hibridnim djelovanjem od strane Rusije. A i Hrvatska bi lako, poručuje, mogla postati meta.

U Hrvatskoj je početkom ove godine osnovan i Institut za istraživanje hibridnih sukoba. Čine ga 12 članova volontera. “Imamo više od pola ljudi doktora znanosti iz različitih domena time da velika većina nas ima neka znanstvena zvanja, s druge strane veliki dio nas su praktičari koji su bili u izvještajnom sustavu. Tako da imamo i teoretska znanja i praktična znanja”, kaže dr. Goran Akrap.

Stručnjaci se slažu da u Hrvatskoj nema hibridnog rata, ali moglo bi biti hibridnog djelovanja. No izjave političara koji to koriste za kritiku novinara može se u prvom redu doživjeti kao – udar na slobodu medija, piše u analizi N1

 Nakon jučerašnjuh šokantnih događaja koji je uzbunio cijelu regiju i o kojem predstavnici raznih političkih stranaka, država i naroda imaju različito mišljenje, ostaje gorka činjenica kako zemlje jugoistočne Europe gospodarski kasne za zemljama osnivačicama Europske unije i do šest desetljeća. 
Zemljama zapadnog Balkana trebat će 60 godina da dostignu nivo prihoda Europske unije ako nastave rasti prosječnom brzinom ostvarenom između 1995. i 2015. godine, navodi izvještaj Svjetske banke  “Zapadni Balkan: Ubrzanje motora rasta i prosperiteta”, koji je predstavljen u Beču, razmatra kako Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Makedonija i Srbija – šest zemalja zapadnog Balkana – mogu ubrzati ekonomski rast i ostvariti brže približavanje prihoda nivoima u EU.

“Zemlje zapadnog Balkana su zadnjih godina ostvarile pomake na reformi javnih finansija i oživljavanju ekonomskog rasta, ali građani možda još uvijek ne osjećaju koristi od tog napretka”, rekla je Linda Van Gelder, direktorica Svjetske banke za zemlje zapadnog Balkana.

“Fokusiranje na strukturalne reforme može ubrzati ekonomski rast i poboljšati egzistenciju, tako da nivoi prihoda dostignu prihode u EU.”

Reforme i makroekonomska stabilnost mogu dovesti do prosječnih stopa rasta od pet posto godišnje, koji bi omogućili zemljama zapadnog Balkana približavanje EU za samo 20 godina, umjesto šest desetljeća, navodi se izvještaju.

Dok je prosječni rast u regiji od pet-šest postotaka godišnje u periodu prije 2008. godine bio brži i od rasta EU i od svjetskog rasta, nakon svjetske financijske krize se prepolovio – zaustavljajući predkrizno približavanje zemalja zapadnog Balkana životnom standardu EU-a i namećući iznalaženje novih modela rasta, zasnovanih na većoj produktivnosti i investicijama, većem izvozu i većoj ulozi za privatni sektor.

Povećanje izvoza, investicije, zapošljavanje – sve su to, prema izvještaju, prioriteti za kreatore ekonomske politike. Jača regionalna integracija može pomoći povećanju izvoza kao udjela u bruto domaćem proizvodu, koji bi se trebao udvostručiti da bi dostigao udio izvoza u BDP-u ostalih malih ekonomija u tranziciji, koje su sada u EU, a i privatne investicije, u zemljama gdje je javni sektor još uvijek glavni pokretač ekonomije, također će se morati povećati.

Niska produktivnost u zemljama zapadnog Balkana, koja se sporo povećava, zahtijeva unapređenje poslovnog okruženja, da bi mogao privući privatne investicije i potaknutui rast preduzeća, navodi se u priopćenju Svjetske banke.

Stopa nezaposlenosti je u regiji skoro dvostruko veća nego u ostalim malim ekonomijama u tranziciji koje su sada u Uniji. Kad polovina stanovništva radno-aktivne dobi traži posao, a četvrtina onih koji traže posao ne mogu ga naći, potreba za povećanjem učestvovanja na tržištu rada u regiji ostaje od ključnog značaja.

To se može postići otklanjanjem destimulacija za rad, uz istovremeno uklanjanje barijera za zapošljavanje s kojima se suočavaju stariji radnici, mladi, žene i manjine, navodi se u izvještaju Svjetske banke.

Predsjednik Venezuele, Nicolas Maduro, u nedjelju je promaknuo generala Narodne garde u lidera državne naftne kompanije PDVSA te ministarstva nafte. Venezuela je član OPEC-a već 30 godina, ali trenutačno stanje je najniža razina u proizvodnji nafte koju su imali u tom vremenu.
Analitičari iskazuju čuđenje zbog promaknuća Manuela Queveda, nekadašnjeg ministra stanovanja, s nikakvim iskustvom u svijetu energetike, te tvrde kako je to loš znak za raspadajuću naftnu industriju Venezuele.

Quevedo je unaprijeđen nakon dvoje ljudi s velikim iskustvom u tom poslu, a sada je postao jedan od najmoćnijih ljudi u zemlji, jer Venezuela je u posjedu najvećih zaliha sirove nafte na planeti.

 Morat će se nositi sa korupcijom, i pokušajem restrukturiranjem duga i to u vrijeme ozbiljne recesije i američkih sankcija koje državi otežavaju stati na noge.  “Došlo je vrijeme za novu naftnu revoluciju,” rekao je politički lijevo nastrojeni Maduro u svojem nedjeljnom televizijskom obraćanju, dajući do znanja Quevadu kako PDVSA mora biti očišćena od korupcije. Posljednji tjedan u Caracasu je zbog optužbi za korupciju uhićeno šestoro izvršnih direktora američke kompanije Citgo Petroleum Corp, te rafinerije i prodavača nafte i petrokemijskih proizvoda u vlasništvu Venezuele.

Od kolovoza je otprilike pedesetak službenika uhićeno u državnoj kompaniji PDVSA, a državno je odvjetništvo taj pokret opisalo kao “križarski rat protiv korupcije” Izvori iz PDVSA i ministarstva nafte kažu kako je Madurova administracija koristila optužbe za korupciju kako bi izbacio konkurenciju i utvrdio svoju kontrolu nad naftnom industrijom, koja predstavlja preko 90 posto državnog izvoznog dohotka.

Quevedo, za kojeg su dva izvora bliskih vojsci rekli kako je Madurov saveznik, preuzima poziciju u ponedjeljak, a službeno će položiti prisegu u utorak. Obećao je kako će dovesti PDVSA bliže idealima kakve je gajio pokojni ljevičarski vođa Hugo Chavez.

”Pretvorit ćemo PDVSA u sveti hram za narod!“ objavio je na svom Twitteru Quevedo. Nije baš posve jasno kako Quevedo planira povećati naftnu proizvodnju, ili koja će biti njegova uloga u kompleksnom pokušaju Venezuele restrukturiranja dug, pogotovo jer će već samo njegovo imenovanje zabrinuti vlasnike obveznica.

Nekoliko je izvora, trenutno i nekoć zaposlenih u PDVSA, iskazalo čuđenje nad Quevedo administracijom te najavilo kako će njegov dolazak povećati problem odlaska kvalitetnih zaposlenika poznat kao brain drain, te zakomplicirati sve, od svakodnevnog poslovanja do pregovora s vlasnicima obveznica. Jedan anonimni PDVSA izvor tvrdi kako je njihov odbor imao dogovoren plan restrukturiranja u sljedećih nekoliko dana.

Quevedovo je imenovanje pokazatelj sve većeg utjecaja vojske u Venezueli, koja je za vrijeme Madura počela voditi glavnu riječ u važnim industrijama poput rudarstva i raspodjele hrane.

PDVSA je do sada bila pod vodstvom kemičara Nelsona Martineza a ministarstvo nafte je vodio inženjer Eulogio Del Pino, a sada su i u naftnoj industriji vojna lica počela dobivati čeone pozicije, “Vojska je postigla svoj cilj, kontrole nad PDVSA. Loše se piše Venezueli,” rekao je Francisco Monaldi, predavač na Baker Institute u Houstonu, na odjelu za latinoameričku energetsku politiku. Takve izjave su slične trenutačnom raspoloženju sudionika u naftnoj industriji Venezuele.

Još jedna od stvari s kojima će se Quevedo morati nositi je što ga oporba optužuje za kršenje ljudskih prava kao zapovjednika Narodne garde za vrijeme prosvjeda protiv Madura u Venezueli.

Američki je Senator Marco Rubio javno kritizirao Madura, a Queveda uključio još 2014. na listu ljudi koje bi trebalo uvrstiti u američke sankcije, jer se njegovo ime ne pojavljuje na službenoj listi sankcija koju je tada izdalo američko ministarstvo financija.  ”Ovo je veliki prevrat za međunarodne naftne kompanije. Ako politički rizik i kockanje s reputacijom mogu ikako biti značajniji nego li je to uobičajeno u energetskim kompanijama, onda se to sigurno sada dogodilo u Venezueli.” rekao je Raul Gallegos, analitičar u konzultantskoj tvrtki Control Risks.

PDVSA je u partnerstvu s ruskim državnim naftnim divom Rosneft te ogromnom kineskom državnom kompanijom China National Petroleum Corp. iako zapadnjačke naftne kompanije poput američkog Chevrona i francuskog Totala također djeluju u Venezueli.

Pripremio: Ivo Ott

 

Predsjednik uprave saudijske kompanije Aramco kaže kako svjetske zalihe sirove nafte, protokom vremena, postaju sve manje, ali ponuda i potražnja ostaju uravnoteženi.
U isto je vrijeme, ministar energije Ujedinjenih Arapskih Emirata izjavio kako američka nekonvencionalna naftna industrija ne prijeti OPEC-ovoj namjeri osiguranja dobrog položaj na tržištu.

Potražnja za sirovom naftom stalno raste, a zalihe se vraćaju na razine kao one od posljednjih pet godina, izjavio je u subotu Amin Nasser, predsjednik uprave Aramcoa.

Ministar energije UAE-a Suhail Al Mazrouei izjavio je kako je optimističan pred sastanak u Beču, pretpostavlja kako će proizvođači produžiti dogovore o smanjivanju proizvodnje i izvoza. Također je rekao kako nafta iz škriljavaca¸ne predstavlja prijetnju OPEC-u, te je rekao kako nekonvencionalnu naftu smatra tek dijelom tržišta, koji ne može zasititi tržište naftom.

SAD dnevno proizvodi gotovo 9 milijuna barela, a pola od toga pripada nekonvencionalnoj nafti, prema podacima Energy Information Administration, a sljedeće godine najavljuju rast proizvodnje do gotovo 10 milijuna barela.

S druge su strane zemlje OPEC-a proizvele ukupno oko 33 milijuna barela samo u mjesecu listopadu, a Rusija oko 10 milijuna barela, prema podacima Bloomberga.

OPEC i Rusije gotovo su dogovorili produženje ograničenja proizvodnje do kraja sljedeće godine, iako još rade na detaljima. Naime, rezovi započeti u siječnju, prema prvotnom su sporazumu trebali trajati samo do ožujka sljedeće godine. Produženje je izvjesno zato što iza sporazuma stoji 60 posto svjetskih proizvođača nafte.

Naftna su tržišta na dobrom putu postati potpuno uravnotežena do sljedeće godine, rekao je Al Mazrouei, prije preuzimanja rotirajućeg predsjedništva, piše među ostalim u analizi Bloomberga.

 U posljednjih mjesec dana, američki dolar slabi u odnosu na većinu ostalih najtrgovanijih valuta na svijetu. Tečaj EUR/USD na platformama Admiral Marketsa u trenutku pisanja analize iznosi 1.1930, što je približno 3% iznad razine s početka mjeseca. 
Razlog kretanja tečajeva glavnih valutnih parova na Forexu nije toliko vezan za događanja u SAD-u, nego u ostalim zemljama. Naime, gospodarski rast i stopa inflacije u važnim svjetskim gospodarstvima poput Njemačke, Francuske, Britanije i Japana ubrzavaju rast. Zbog toga centralne banke navedenih zemalja počinju najavljivati ili su već krenule u zatezanje monetarne politike. Konkretno, počinju poduzimati mjere koje dovode do rasta kamatnih stopa u svojim gospodarstvima.

S rastom kamatnih stopa raste i interes za čuvanje kapitala u pojedinoj valuti te zbog očekivanja brzog dizanja kamatnih stopa na EUR, GBP i JPY, trenutno se kapital vrijedan milijarde dolara prebacuje u ove valute. Posljedica je njihovo jačanje u odnosu na američku valutu.

U isto vrijeme. kriptovaluta Bitcoin, također dobiva na vrijednosti.

Najvjerojatniji uzrok zadnjeg vala rasta cijene je odgoda “forka”, tj. podjele Bitcoina na dvije kriptovalute. Do podjele je trebalo doći jer je dio Bitcoin zajednice htio uvesti nova pravila u protokol ove kriptovalute, a jedna od posljedica je trebala biti mogućnost rudarenja Bitcoina i na osobnim računalima, za razliku od trenutne situacije u kojoj se rudarenje isplati samo na Islandu i u Kini gdje je električna energija jeftina.

Fork je otkazan zbog nedovoljne potpore Bitoin korisnika, što su investitori očito protumačili kao još jedan dokaz da Bitcoin ima svijetlu budućnost. Cijena Bitcoina u trenutku pisanja na platformama Admiral Marketsa iznosi 9425,00 USD, što je čak 42% više nego početkom mjeseca.

Je li kretanje tečaja dolara i cijene Bitcoina povezano?

Analitičari Admiral Marketsa smatraju da stajalište dijela investitora o neizbježnoj propasti dolara i potpunoj prevlasti kriptovaluta na globalnoj razini ipak ne drži vodu, a trenutna korelacija kretanja tečaja dolara i Bitcoina je slučajna. Dolar će prije ili kasnije postati podcijenjen i ponovno jačati, dok će se cijena Bitcoina i ostalih ktiptovaluta i dalje nastaviti kretati na temelju špekulativne potražnje. Potražnja za Bitcoinom još uvijek naglo raste, no sigurno neće dugoročno rasti ovim tempom. Moguće je da će se idućih mjeseci okrenuti. No, trgovanjem CFD-ovima na valute i na kriptovalute može se zaštititi od eventualnog pada vrijednosti ili čak profitirati na padu cijene, pomoću “short sellinga”.

Masne kiseline koje se ispuštaju u zrak pri prženju hrane možda doprinose stvaranju boljih formacija među oblacima, te hlade zemljinu klimu, tvrde znanstvenici.
Vrijednost molekula masnih kiselina iznad Londona bila je 10 posto od svih sitnih čestica. Ali istraživači odbacuju teorije da bi se kuhanje masne hrane moglo koristi kao planetarni alat za smanjivanje zagrijavanja planete.

Pretpostavljaju kako se molekule masnoće same poslože u kompleksne 3-D strukture u atmosferskim kapljicama. Takvi aerosoli ostaju u atmosferi duže nego ostali i mogu započeti formaciju oblaka. Stručnjaci kažu kako takav proces može ujedno i imati efekt hlađenja na zemljinu klimu.

Atmosferski aerosoli su područje u znanosti o klimi gdje je puno toga još neistraženo.

Opis pojma aerosoli može sezati od malih čestica koje mogu biti ili tvrde ili tekuće, od pješčane prašine u Sahari do čađe u atmosferi, pa sve do aerosola stvorenih kemijskim reakcijama. Mogu imati različite utjecaje na atmosferu, dok ih većina odbija sunčevu svjetlost u svemir, neki drugi tu svjetlost apsorbiraju.

Aerosol i oblaci stvoreni njegovim utjecajem, tvrde znanstvenici, odbija otprilike četvrtinu sunčeve energije u svemir, donosi BBC.

Istraživači su već neko vrijeme znali kako atmosferske emisije molekula masnoće iz kuhinjskih tava ili friteza pomažu strukturi čestica aerosola u atmosferi, no sada prvi puta istražuju njihovu ulogu unutar kapljica u oblacima.  Znanstvenici misle kakoje broj molekula masnih kiselina u zraku relativno visok. Prošlogodišnje istraživanje pokazuje kako je iznad Londona takvih molekula izmjereno 10 posto. Taj bi postotak mogao imati dugoročni utjecaj na broj oblaka te količinu topline koju oblaci odbijaju u svemir.

Istraživači kažu kako su trenutačni modeli velikih proporcija za atmosferu pogrešni jer uopće ne uračunavaju ulogu 3-D struktura u aerosolima. Odbili su pretpostavke da bi korištenje masne hrane u kuhinji nekako moglo biti smatrano geo-inžinjeringom, te tako utjecati na globalno zatopljenje.

Preveo Ivo Ott