Analize

Nakon iznimno velikog pada od približno 18% u prosincu 2018. godine, američke dionice su 2019. godinu počele s neuobičajeno velikim rastom te su nadoknadile gotovo svu izgubljenu vrijednost. SP500 indeks se sada nalazi samo 5% ispod najviše vrijednosti u povijesti, a dio analitičara i investitora smatra da je samo pitanje vremena kada će dosegnuti novu rekordnu vrijednost.
Kao argument za daljnji rast se najčešće spominje zaustavljanje dizanja kamatnih stopa od strane Federalnih rezervi, što znači da će troškovi zaduživanja kompanija neće rasti, pa će profit biti nešto veći. Mnogi se nadaju da bi potpisivanje trgovinskog sporazuma SAD-a i Kine moglo dovesti do novog vala optimizma na burzama i daljnjeg rasta cijena dionica. No upitno je hoće li do dogovora doći, kao i učinak eventualnog dogovora na rast globalnog BDP-a.

Piše: Josip Kokanović/AdmiralMarkets

Italija je već u recesiji, a na korak od recesije su i Britanija i Njemačka. To će se sigurno odraziti i na usporavanje gospodarskog rasta u SAD-u, a kada do toga dođe, za očekivati je nastavak pada interesa za ulaganje u dionice. Naime, ako se pogleda povijest kretanja vrijednosti indeksa s obzirom na poslovne cikluse u ekonomiji, čini se da smo sad na vrhuncu ciklusa. Navedeni klasični model kretanja cijena dionica se ponavlja iz ciklusa u ciklus, jer temelj svakog pomaka na burzi su ponuda i potražnja, a one se temelje na strahu i pohlepi investitora.

U krizama (npr. 2009. i 2010. godine) većina malih i neupućenih investitora koji posjeduje dionice podlegne utjecaju medija i zaključi da će dionice postati bezvrijedne te ih prodaju da spase što se spasiti može. U isto vrijeme novi potencijalni ulagači se uplaše daljnjeg pada pa ih dio odustane od planiranog ulaganja, što dovede do mnogo većeg broja prodavača nego kupaca dionica. To također dovodi i do pretjeranog pada cijene pri čemu dionice objektivno postanu previše jeftine. U takvim situacijama ih kupuju iskusni prekaljeni investitori („smart money”) koji znaju da će do novog rasta prije ili kasnije doći.

Nakon nekoliko godina rasta, neupućeni investitori („dumb money”) ponovno vide da cijene rastu i da bi se moglo zaraditi. Njihova kupnja dovede do nastavka rasta i do neopravdano visokih razina cijena dionica. Mudri investitori u toj fazi shvaćaju da su dionice precijenjene i polagano ih prodaju, dok neupućeni investitori vođeni pohlepom i dalje kupuju dionice u nadi da će rasti u nedogled. Takvo ponašanje opravdavaju novim paradigmama od kojih očekuju da će radikalno promijeniti svijet: „Bitcoin je budućnost”, „Električni automobili su budućnost pa će dionica Tesla Motorsa porasti tisućama posto”, „Marihuana je u Kanadi postala legalna pa sad ima smisla dionice kompanija koje je proizvode plaćati desecima puta više nego dionice drugih kompanija sa sličnim prihodima” itd.

Pri rastućem trendu povremeno dođe do korekcije (poput one iz druge polovice 2018. godine) no dio neupućenih investitora se ne brine i iskoristi ih za dodatnu kupnju po nižim cijenama od onih koje su na tržištu bile nekoliko tjedana ili mjeseci prije. No sa svakim novim postotkom rasta na tržištu je sve manje mudrih, iskusnih i racionalnih investitora i sve više novih, neupućenih i neracionalnih zaslijepljenih pohlepom. Takvi su također više podložni panici kada dođe do velikog pada (a prije ili kasnije do njega neizbježno dođe). Pri tom padu će mnogi ponovno dionice prodavati u bescijenje da spase što se spasiti može i pretjerano srušiti cijene. Nakon toga će se cijeli ciklus ponoviti, jer će psihologija sudionika na burzi zauvijek biti ista. Stara izreka sa Wall Streeta kaže: „Igrači se mijenjaju, ali igra ostaje ista”.

Sudeći po kretanju cijena dionica posljednjih desetak godina i makroekonomskim podacima koji izlaze posljednjih mjeseci, sve ukazuje na to da su razvijena dionička tržišta na vrhuncu ciklusa. Još jedan mali detalj koji može ići u prilog tom stajalištu je kretanje cijene zlata. Zlato se tradicionalno kreće obrnuto od dionica, ali u posljednjih par mjeseci se to ne događa. Iako su dionice od početka godine rasle, rasla je i cijena zlata, što ukazuje na to da mudri investitori očekuju krizu pa kapital stavljaju na sigurno, donosi Admiral Markets.

Države zapadnog Bakana koje svoje energetske resurse i dalje u velikoj mjeri temelje na termoelektranama na ugljen time opasno ugrožavaju zdravlje svojih stanovnika ali i onih u državama-članicama Europske unije, sažetak je analize nekoliko europskih organizacija koje se bave zaštitom okoliša, predstavljene u utorak.

Kako navodi Centar za ekologiju i energiju, čije je sjedište u Tuzli, organizacije HEAL, Sandbag, CAN Europe, CEE Bankwatch i organizacije članice Europe Beyond Coal kampanje provele su analizu utjecaja rada termoelekrana na zapadnom Balkanu prema metodologiji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Europske komisije.

Na području zapadnog Balkana, odnosno u BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji i na Kosovu, trenutačno je operativno šesnaest termoelektrana na ugljen, koje rade sa zastarjelom tehnologijom koja opasno ugrožava okoliš, a zbog onečišćenja koje proizvode godišnje se zabilježi najmanje tri tisuće preuranjenih smrtnih slučajeva i oko osam tisuća slučajeva oboljenja poput bronhitisa, posebice kod djece.

Kao ilustracija naveden je podatak iz 2016. po kojemu je samo tijekom 2016. godine iz termoelektrana na zapadnom Balkanu u zrak ispuštena količina sumpornog dioksida (SO2) jednaka onoj emitiranoj iz svih 250 termoelektrana u Europskoj uniji, a tome treba dodati i enormu količinu zagađenja česticama prašine i dušičnim oksidom.

Sve to ima i konkretnu cijenu. Zbog onečišćenja zraka procijenjeno je kako se godišnji troškovi za zdravstvo koji iz toga proistječu za države zapadnog Balkana broje u iznosima od 6 do čak 11,5 milijardi eura. “Desetljećima termoelektrane zapadnog Balkana nekažnjeno truju okoliš te svoje, ali i stanovništvo susjednih država. Nadam se da će ova analiza potaknuti političare iz EU da izvrše pritisak i na BiH da vlasti počnu voditi brigu o zdravlju svojih i građana EU”, izjavio je koordinator programa Energija i klimatske promjene Centra za ekologiju i energiju Denis Žiško.

Termoelektrane zapadnog Balkana izravna prijetnja i stanovnicima zemalja EU

Savjetnica za zdravlje i energetiku u organizaciji HEAL i glavna autorica izvještaja Vlatka Matković Puljić upozorila je kako je onečišćenje iz termoelektrana zapadnog Balkana izravna prijetnja i za stanovnike država u EU jer taj problem ne poznaje granice. “U Europi to i dalje predstavlja nevidljivog ubojicu. Činjenica je da se zagađeni zrak sa zapadnog Balkana prenosi u zemlje Europske unije gdje dodatno negativno utječe na već lošu kvalitetu zraka. Ovo otežava napore ovih EU zemalja, izravnih susjeda regiji zapadnog Balkana, da ispune europske standarde kvaliteta zraka”, kazala je Matković Puljić.

U Bosni i Hercegovini, koja je kao dio bivše Jugoslavije izgradila brojne kapacitete za proizvodnju električne energije temeljene na eksploataciji ugljena, posebice koncetrirane na području Tuzle i u Kaknju u središnoj Bosni, gradnja tih elektrana nastavljena je i nakon rata, unatoč preporukama o potrebu smanjenja proozvodnje energije iz fosilnih goriva. Kineskom tehnologijom je u mjestu Stanari kod Doboja izgrađena i 2016. u pogon puštena potpuno nova termoelektrana koja struju proizvodi isključivo za izvoz.

Proširenje termoelektrana na ugljen pravda se radnim mjestima

Vlasti RS-a planiraju obnovu i proširenje termoelektrane u Gacku, a one u Federaciji BiH gradnju novih termoblokova u Tuzli, pri čemu se tvrtke iz Kine ponovo nameću kao najzainteresiraniji partneri.

Vlasti u oba entiteta tvrde kako je održanje priozvodnje i proširenje teermoelektrana na ugljen nužno zbog razvitka i očuvanja radnih mjesta, no analiza koju je 2018. godine objavio upravo tuzlanski Centar za ekologiju i energiji pokazala je kako su to netočne konstatacije te da to vrijedi za sve države zapadnog Balkana koje također planiraju slične projekte. “Dok predlagatelji navode da će u regiji biti sačuvano 10030 radnih mjesta i otvoreno 17600 novih, vjerojatnije je smanjene broja radnih mjesta za 5170. Razlog tome je činjenica da se i u slučaju kada se otvaraju nova radna mjesta zapravo radi o manjem broju nego što se prvobitno tvrdilo, kao i da ta brojka samo doprinosi nadomještavanju broja radnih mjesta koje je potrebno ukinuti u rudnicima radi postizanja prosječne produktivnosti rada u Europskoj uniji”, stoji u ovoj analizi.

Prema analizi koju je još 2004. godine provela Svjetska banka, broj zaposlenih u industriji ugljena na zapadnom Balkanu apsolutno nema ekonomsku osnovu i morao bi biti smanjen za najmanje 80 posto kako bi postao održiv i isplativ. U slučaju BiH to bi značilo da se s 15 tisuća broj zaposlenih mora smanjiti na svega 3 tisuće, a u Srbiji sa 25 tisuća na 8 tisuća.

U analizi podsjećaju i na to kako kod planiranja tremoelektrana na fosilna goriva okolišni faktor igra ogromnu ulogu zbog jasnih klimatskih promjena. Kako bi se izbjegla klimatska katastofa odnosno kako bi se zadržalo projecirani rast temperature ispod dva stupnja Celzijevih najmanje 80 posto geoloških rezervi ugljena diljem svijeta moralo bi ostati netaknuto. No čak je i prag rasta od dva stupnja Celzijevih neophodno sniziti kako bi se zaštitile zemlje koje su posebno izložene neželjenim utjecajima klimatskih promjena. Stoga je 2015. potpisan Pariški klimatski sporazum kojim se zemlje potpisnice pravno obvezuju da će nastojati porast globalne temperature ograničiti ispod praga od 1,5 stupnja Celzijevih.

Zastupnici Europskog parlamenta upozoravaju kako je što prije potrebno poduzeti konkretne korake prema očuvanju okoliša i smanjenju zagađenja zraka koji sve više negativno utječe na zdravlje i živote građana Europske unije.
Europski parlament je na prošlotjednoj plenarnoj sjednici u Strasbourgu raspravljao o izjavi Komisije o programu Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. i programu “Čisti zrak za Europu” iz 2013. kojima je jedan od glavnih prioriteta ostvarivanje standarda kvalitete zraka. “Ovo je vrlo ozbiljan problem i upravo zato moramo nešto poduzeti. Prepoznajem da je Komisija ipak nešto učinila, no moramo činiti puno više. Moramo se usuditi govoriti o velikim problemima. Primjerice, moramo ukazati na to da poljoprivredni sektor također mora pridonijeti smanjenju zagađenja zraka smanjenjem emisija CO2, amonijaka i metana”, upozorila je u četvrtak danska zastupnica Christel Schaldemose (S&D) u raspravi na plenarnoj sjednici.

“Granica od 40 miligrama dušikovog dioksida po kubičnom metru kao godišnji prosjek obveza je na razini EU-a i dogovorena je u svim državama članicama. Komisija poduzima odlučne mjere tamo gdje vidi trajna prekoračenja iznad graničnih vrijednosti kakvoće zraka. Trenutno provodimo 30 prekršajnih postupaka protiv 20 država članica zbog prekoračenja graničnih vrijednosti čestica dušikovog i sumpornog dioksida”, rekao je povjerenik Europske komisije Karmenu Vella.

Zagađenje zraka drugi je najveći problem za okoliš u Europi, uz klimatske promjene i povećanje otpada. Prema podacima Komisije, kvaliteta zraka u Europi povećala se u posljednjih nekoliko desetljeća, no 3 od 4 Europljana iz urbanih sredina su u opasnosti zbog visokih razina zagađenosti. Onečišćenje zraka uzrok je teških bolesti poput astme i raka pluća, a svake godine oko 400 tisuća ljudi u Europi umire upravo zbog posljedica udisanja zagađenog zraka.

Europska unija je zbog toga odredila ciljeve za postizanje određene razine kvalitete zraka koja bi imala minimalno štetan učinak na ljude i okoliš. Ciljevi se temelje na tri glavna stupa: standarda kvalitete zraka, smanjenja emisija te emisijskih standarda za glavne izvore onečišćenja. “Kvaliteta zraka prelazi državne granice i zato trebamo koordinirano djelovanje svih zemalja članica kako bismo poboljšali svoj zrak. Europa ima unificirane regulacije za djelovanje, no mjere nacionalnih i regionalnih jedinica uvelike se razlikuju”, rekla je zastupnica Eleonora Evi (EFDD).

Hrvatski zastupnik Jozo Radoš (GLAS/ALDE) dodao je kako će biti potrebno uskladiti ciljeve Komisije s novim energetskim zakonima, ali i kako u pojedinim dijelovima Europe i Balkana još uvijek postoje termoelektrane na ugljen koje znatno onečišćuju velik dio teritorija. “Trebalo bi poštivati visoke standarde, ali bi trebalo pomoći i tim zemljama da postignu visoke standarde čistoće zraka”, ocijenio je Radoš u raspravi.

Smanjenje emisija štetnih plinova i onečišćenja zraka jedan je od glavnih prioriteta UN-ova “Programa za održivi razvoj 2030.” iz 2015. Planirani prelazak s linearnog na kružno gospodarstvo trebao bi smanjiti emisije, potrošnju resursa te stvoriti preko milijun novih radnih mjesta.

“Već vidimo da je to moguće. Protekli smo godina primijetili kako je rast GDP-a kompatibilan s redukcijama emisija CO2. Ovdje nije riječ o snižavanju naših životnih standarda, već o pametnijem upravljanju resursima”, rekao je povjerenik Komisije Jyrki Katainen.

UN je Programom 2030. predstavio set od 17 ciljeva za održivi razvoj kojim bi se do 2030. godine okončalo siromaštvo, sprječile klimatske promjene te osigurao održiv razvoj i napredak ekonomije i poljoprivrede.

Riječ je o univerzalnom sporazumu koji za implementaciju zahtjeva djelovanje svih država svijeta na svim razinama društva. Pojedine zemlje članice EU-a su prema izvješću Komisije među vodećima u svijetu u primjeni ciljeva za održivi razvoj, posebice u pogledu sprječavanja siromaštva koji je prvi cilj Programa.

Zastupnici su ipak upozorili kako se transformacija na održive sustave mora započeti što prije, ali ne na račun onih koji su već u lošijem ekonomskom i društvenom položaju. “Kako možemo od ljudi očekivati da podupru transformaciju sustava proizvodnje i konzumacije na održive načine dok digitalni divovi i bogataši ne plaćaju poreze u milijunskim iznosima. Ovaj sustav ne funkcionira. Naše je društvo u dubokoj krizi”, rekao je na plenarnoj sjednici njemački europarlamentarac Udo Bullman (S&D).

“Ekološka tranzicija se mora temeljiti na solidarnosti i ne možemo više čekati. Uspjeli smo poslati ljude na Mjesec – zasigurno možemo postići ciljeve za zaštitu okoliša”, smatra zastupnica Tilly Metz (Zeleni/ESS).

Plinovod Turski tok preko Srbije može se graditi i uvjeti koje pred Srbiju postavlja Energetska zajednica (EZ) neće ugroziti taj veliki projekt koji treba početi krajem ožujka ili početkom travnja, potvrdili su Janez Kopač, direktor Tajništva Energetske zajednice i Dušan Bajatović, glavni direktor Srbijagasa.
Uvjeti Energetske zajednice svode se na određeni postotak kapaciteta plinovoda s ruskim plinom koje treba ustupiti trećoj strani. “Ali ti uvjeti niti na koji način ne mogu ugroziti gradnju plinovoda. Uostalom, Agencija za energetiku Srbije (AERS) treba dostaviti svoje mišljenje na prijedlog EZ”, rekao je Kopač, prenosi Politika U mišljenju Energetske zajednice stoji da je Srbija dobila pozitivnu ocjenu za izuzeće iz trećeg energetskog paketa, ali da 10 do 70 posto svojih kapaciteta treba ustupiti nekoj drugoj kompaniji. Niti jedan od tih postotaka nije trajan, već će važiti određeno vrijeme i za određene tačke na kojima se preuzima plin ili na mjestima gdje će plin iz Bugarske ući u Srbiju.

Na pitanje bi li ta treća strana mogla doći iz pravca Horgoša gdje Srbijagas sada preuzima ruski plin, Kopač je pozitivno odgovorio i objasnio da bi oslobađanjem tog pravca tuda mogao prolaziti plin iz Nizozemske, Norveške i Rusije, što zahtijeva Energetska zajednica. Međutim, veliki energetski posao pokušat će zaustaviti Amerikanci. Mike Pompeo, američki državni tajnik, ovog tjedna posjetit će Budimpeštu, gdje će nastojati odvratiti Mađarsku od davanja podrške gradnji Turskog toka, kojim treba dolaziti ruski plin, prenosi Tanjug.

Međutim, Dušan Bajatović misli da će takvo lobiranje propasti. “Svjedoci smo i da SAD pritišće Njemačku i Rusiju zbog Sjevernog toka. Budući da ne nude alternative, ekonomski interesi će prevladati političke i projekt Turski tok će se realizirati. Do jučer su svi sumnjali u Bugarsku, sada im je preostala Mađarska”, kaže Bajatović.

Aleksandar Antić, srpski ministar energetike, objasnio je da će se AERS do kraja ožujka ili početka travnja izjasniti o novom objavljenom mišljenju Energetske zajednice nakon čega bi mogla početi gradnja plinovoda. Do tada će se donijeti i investicijska odluka i mišljenje o zakupu kapaciteta, objasnio je Antić.

Dušan Bajatović ponovio je da je novac osiguran i da ne vidi niti jednu primjedbu Energetske zajednice koja može zaustaviti projekt. Objasnio je da se mišljenje Srbije ne razlikuje od mišljenja Energetske zajednice kada je riječ o energetskoj sigurnosti i potrebi da postoji takva infrastruktura, namijenjena prije svega jugoistočnoj Europi, ali da različito gledaju na pitanje konkurencije, piše Poslovni dnevnik.

Obnovljivi izvori energije bit će glavni izvor energije na svijetu u roku od dva desetljeća i predstavljat će uporište u globalnom energetskom sustavu brže od bilo kojeg goriva u povijesti, navodi BP u svom poznatom godišnjem izvješću.
Naftna tvrtka sa sjedištem u Velikoj Britaniji priopćila je da će energija vjetra, solarne energije i drugih obnovljivih izvora energije koja sada čini 10% potrošnje, iznositi oko 30% svjetske opskrbe električnom energijom do 2040. godine, u odnosu na 25% u prošlogodišnjoj procjeni BP-a. U regijama kao što je Europa, brojka će do 2040. iznositi čak 50%.

Brzina rasta nije bila paralelna, navodi se u godišnjim energetskim prognozama. Iako je za naftu trebalo gotovo 45 godina da se pomakne s 1% globalne potrošnje na 10%, a za plin je trebalo više od 50 godina, očekuje se da će obnovljivi izvori to učiniti u roku od 25 godina u središnjem scenariju izvješća. Ipak, BP ne vidi zalazak nafte i plina do 2040, a vrhunac potrošnje neće se dogoditi prije 2030.-ih, a po zelenom scenariji oko 2020.- ih.

Desni centar najvjerojatnije će ostati najveća politička skupina u Europskom parlamentu nakon izbora u svibnju na kojima se očekuje i skok krajnje desnice, pokazuju prve projekcije izbornih rezultata, koje je u ponedjeljak objavio Europski parlament.
Europski parlament objavio je prvu skupinu projekcija o tome kako će izgledati novi saziv Europskog parlamenta na temelju ispitivanja javnog mnijenja u državama članicama provedenih početkom veljače ove godine. Ti se podaci temelje na informacijama iz pouzdanih istraživanja koja su provele stručne ustanove u državama članicama, a za Parlament ih je prikupila agencija Kantar Public.

Njemački demokršćani (CDU/CSU) predvođeni kancelarkom Angelom Merkel ostat će, po tim projekcijama, najveća pojedinačna stranka s 29 zastupničkih mjesta, no to neće biti puno više od talijanske Lige, krajnje desne stranke koja je sada na vlasti u Rimu. Njezinih 27 mjesta odraz su jačanja nacionalizma nasuprot etabliranim proeuropskim pokretima.

Dok bi tradicionalne stranke trebale zadržati dominaciju koja će omogućiti nastavak većinske centrističke koalicije koja obično podržava zakonske prijedloge Europske komisije, jačanje desnih radikala za oko 40 posto, na 14 posto zastupničkih mjesta, moglo bi nagovijestiti veću političku neizvjesnost. Europska pučka stranka (EPP), kojoj Merkel pripada, dobit će, po ispitivanju, 183 od ukupno 705 zastupničkih mjesta, što je 26 posto, u novom sazivu Europskog parlamenta. To je pad u odnosu na sadašnjih 29 posto.

Time bi pretekla socijaliste (S&D) koji bi trebali dobiti 135 mjesta, što je pad od šest postotnih bodova na 19 posto, a tumači se kao jednim dijelom posljedica odlaska britanskih zastupnika nakon brexita zbog čega Europski parlament više neće imati 751 zastupnika.

Britanska vladajuća Konzervativna stranka nije članica EPP-a. Njezin odlazak pogodit će Europske konzervativce i reformiste (ECR) koji će s trećeg mjesta u parlamentu pasti na peto. No parlamentarni dužnosnici napominju kako očekuju da će izbori dovesti do velike rekonstrukcije političkih skupina zbog čega je teško predvidjeti točnu konfiguraciju novog Parlamenta.

Nacionalne stranke, naime, traže saveznike koji odgovaraju njihovim politikama i mogu osnažiti njihove pozicije financijski i u smislu mjesta u odborima. Dvije krajnje desne euroskeptične skupine, od ukupno osam političkih skupina u sadašnjem sazivu Parlamenta, mogu očekivati porast svojeg udjela s 10 na 14 posto, unatoč odlasku britanske stranke UKIP, jednog od najvećih zagovornika brexita.

To je odraz jačanja talijanske Lige, koja bi trebala dobiti 21 dodatno zastupničko mjesto, njemačke Alternative za Njemačku s 11 dodatnih mjesta, te francuske krajnje desne stranke Nacionalno okupljanje koju vodi Marine Le Pen, a koja bi po anketama trebala osvojiti šest mjesta više nego sada. Talijanski Pokret pet zvijezda, koji u Rimu vlada zajedno s Ligom, sada je u istoj političkoj skupini EP-a kao i UKIP (Europa slobode i izravne demokracije), no ‘bacio je oko’ na više lijevo orijentirane skupine. Ankete pokazuju da bi mogao dobiti osam mjesta više, ukupno 22, ali ti zastupnici možda neće osnažiti krajnju desnicu.

Dvojbeno je i kome će pristupiti 24 zastupnika vladajuće poljske stranke Pravo i pravda, često neprijateljske prema Bruxellesu, nakon što odu njezini saveznici, britanski konzervativci, iz Europskih konzervativaca i reformista.

Nije poznato i što će biti s 18 francuskih mjesta koja bi mogao osvojiti pokret francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, “Republiko, naprijed!”.Ako se pridruže centrističkim liberalima ALDE-a, kojima pripadaju neki Macronovi saveznici, a koji dijele njegova snažna proeuropska stajališta, ta bi skupina imala ukupno 93 zastupnika i postala treći najveći blok u Parlamentu. No Macron se još nije izjasnio s time u vezi.

Neizvjesnost u pogledu sastava novog saziva Parlamenta, na koji bi se mogla odraziti i moguća odgoda brexita, mogla bi značiti odgodu formiranja nove Europske komisije.Nacionalni čelnici trebali bi nominirati nasljednika za Jean-Claudea Junckera potkraj lipnja. Zastupnici bi ga trebali potvrditi u srpnju kako bi nova Komisija mogla početi s radom 1. studenoga. Imajući u vidu ljetne praznike, to je prilično tijesan vremenski okvir.

Zahtjev Parlamenta da europski čelnici nominiraju nositelja izborne liste jedne od pobjedničkih stranaka mogao bi također uzrokovati probleme. Juncker i njegova Komisija ostali bi na dužnosti u slučaju takve odgode dok se ne postigne dogovor.

Na svjetskim su tržištima cijene nafte prošloga tjedna snažno porasle, dosegnuvši najviše razine od studenoga prošle godine, jer se članice OPEC-a pridržavaju dogovora o smanjenju proizvodnje i jer je Saudijska Arabija najavila i daljnje rezove.
Na londonskom je tržištu cijena barela prošloga tjedna skočila 6,8 posto, na 66,25 dolara, dok je na američkom tržištu barel poskupio 5,5 posto, na 55,60 dolara. Skok cijena nafte na najviše razine od lanjskog studenoga zahvaljuje se podacima koji pokazuju da se članice Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) i njezini partneri na čelu s Rusijom, pridržavaju lanjskog dogovora u o smanjenju proizvodnje za 1,2 milijuna barela dnevno. Uz to, vodeća članica OPEC-a Saudijska Arabija najavila je da će u ožujku smanjiti proizvodnju za daljnjih pola milijuna barela dnevno, više nego što je dogovoreno.

Dodatnu potporu cijenama pružilo je zatvaranje dijela saudijskog polja Safanija, najvećeg naftnog polja na moru s proizvodnim kapacitetom nešto većim od milijun barela dnevno. Prema navodima Reutersa, dio polja zatvoren je prije otprilike dva tjedna i trenutno nije jasno kada će ponovo proraditi punim kapacitetom. Američke sankcije Venezueli i Iranu također ograničavaju ponudu nafte na svjetskim tržištima, a u takvom okruženju analitičari investicijske Bank of America Merrill Lynch procjenjuju da bi OPEC u četvrtom ovogodišnjem tromjesečju na tržište mogao plasirati 2,5 milijuna barela nafte dnevno manje nego u istom razdoblju prošle godine.

U fokusu i gospodarski pokazatelji

Podršku cijenama pružaju i vijesti o napretku trgovinskih pregovora između SAD-a i Kine, nakon lanjskog carinskog rata koji je poremetio svjetske trgovinske tokove i izazvao usporavanje rasta globalnog gospodarstva. Ako se uskoro postigne dogovor između Washingtona i Pekinga o trgovinskim pitanjima, rast dvaju najvećih gospodarstava mogao bi se, nadaju se ulagači, stabilizirati, što bi utjecalo i na potražnju za energentima.

Naime, već se dulje vrijeme usporava rast najvećih svjetskih gospodarstava, posebice kineskog i eurozone, pa se ulagači plaše slabljenja potražnje za sirovinama, među ostalim, i naftom. Zbog toga će i u idućem razdoblju podaci o kretanjima u najvećim svjetskim gospodarstvima najviše utjecati na cijene nafte, kao i podaci o kretanju proizvodnje ‘crnog zlata’ u članicama OPEC-a, ali i u SAD-u.

Proizvodnja u SAD-u raste

Tako je tvrtka Baker Hughes u petak objavila da je prošloga tjedna broj aktivnih naftnih postrojenja u SAD-u porastao treći put u posljednja četiri tjedna. Broj aktivnih postrojenja povećan je prošloga tjedna za njih 3, na ukupno 857. To je manji broj u odnosu na početak godine, ali znatno veći nego prije godinu dana, kada je bilo aktivno oko 790 postrojenja. Proizvodnja sirove nafte u SAD-u dosegnula je početkom godine rekordnih 11,9 milijuna barela dnevno, što je dosad najviša razina proizvodnje jedne zemlje u svijetu.

Zbog toga, ali i zbog očekivanja da će ove godine cijene nafte oslabiti u odnosu na lani, dio proizvođača planira srezati proizvodnju. No, ako se nastavi rast cijena nafte, te planove bi mogli i odgoditi.

Budući da se cijena sirove nafte na svjetskom tržištu kreće u poprilično velikim amplitudama, postoje različite financijske izvedenice pomoću kojih proizvođači i kupci nafte mogu zaštititi od neželjenog kretanja cijene.
Ako naftna kompanija koja distribuira naftu smatra da bi cijena sirove nafte mogla u idućih godinu dana porasti s 60$ na 100$, može danas kupiti futures ugovore na taj energent s rokom dospijeća za godinu dana i proći 40% jeftinije nego bi prošla da iduće godine kupuje istu količinu nafte po 100$. Proizvođači nafte imaju potpuno suprotan problem – njih brine pad cijene nafte.

Autor: Josip Kokanović/Admiral Markets

Ako očekuju da će cijena u godinu dana pasti sa 60$ na 40$ po barelu, može danas prodati futures ugovore na naftu po 60$ i isporučiti tu naftu za godinu dana. Pri tome kasnije ne moraju brinuti o padu cijene jer su naftu već prodali.

Proizvođači i kupci sirove nafte ne moraju nužnu držati ugovore do dospijeća nego ih mogu prodati drugim sudionicima na naftnom tržištu ili bilo kome drugome tko ih je spreman kupiti. Tu su priliku vidjele banke, investitori i špekulanti na financijskim tržištima, jer pomoću financijskih izvedenica na naftu mogu profitirati na rastu ili padu cijene, a naftu nikad ne moraju vidjeti, jer će se ugovora riješiti prije dospijeća. Postoje čak i CFD-ovi na naftu, koji nemaju roka dospijeća pa ih je moguće posjedovati neograničeno dugo. No to naravno nije besplatno, jer banke i ostale financijske institucije koje izdaju takve ugovore i omogućuju trgovanje s njima imaju troškove poslovanja. Zbog toga kod CFD-a brokerska kuća svaki dan uzme malu naknadu za držanje pozicije otvorenom. Trenutno je to za kupovne pozicije za BRENT naftu 0,022% vrijednosti nafte dnevno. No čak i uz taj trošak špekulanti i investitori masovno kupuju naftu jer smatraju da će joj cijena značajno porasti (ponekad u danu poraste nekoliko posto).

Kupaca nafte na financijskim tržištima trenutno očito ima više od prodavača, a to se vidi iz kamatne stope na prodajne pozicije na BRENT nafti. Ona je trenutno pozitivna i iznosi 1,63% godišnje. Dakle, brokerska kuća plaća svojim klijentima da shortaju naftu. To zapravo ima smisla, jer brokerska kuća, banka pa čak i cijela financijska industrija želi tržište dovesti u ravnotežu, tj. postići podjednak broj kupovnih i prodajnih pozicija. Na taj način za financijsku industriju nema rizika, a uzela je naknadu i od kupaca i prodavača.

Gore navedeni interes brokerskih kuća i banaka da si smanje rizik je doveo do, po mnogima, dobre prilike za ostvarivanje profita. Naime, gospodarska situacija u svijetu nije dobra. Italija je već ušla u recesiju, a to bi se moglo dogoditi i Njemačkoj i Velikoj Britaniji, koje su već imale pad BDP-a u posljednjem kvartalu za koji su obrađeni podaci. Situacija nije bajna ni u SAD-u, što se može zaključiti u najavama prestanka podizanja kamatnih stopa. Ako i SAD krene prema recesiji, cijena nafte će vrlo vjerojatno značajno pasti kao i u prethodnim krizama. Do toga dolazi zbog manjeg obujma trgovine, manje potražnje za energijom od strane industrije i građevinskog sektora te manjeg broja ljudi koji putuju na posao i na turističke destinacije. Tijekom 2008. godine je iz tih razloga cijena pala sa 145 na 36$ po barelu (pad od čak od 75%!).

Profesionalni ulagači koji su za razliku od malih novih ulagača svjesni svih mogućnosti koje su dostupne na financijskim tržištima sada imaju priliku shortati naftu, polagano zarađivati na kamatama koje pri tome dobivaju i pričekati krizu. Tada će vjerojatno opet dođi do velikog pada cijene, pri čemu će zaraditi mnogostruko više nego na kamatama.

Dio ih primjenjuje drugačiju strategiju, koja možda nije intuitivna na prvi pogled, ali zapravo ima smisla. Radi se o tome da ulaganjem u zlato planiraju zaraditi na očekivanom padu cijene nafte. Naime, veliki pad cijene nafte najčešće znači da je globalna ekonomija u krizi, a u takvoj situaciji cijena zlata tradicionalno značajno raste. Pri tome mogu čak profitirati i više nego na nafti, jer cijena nafte (i bilo čega drugoga) maksimalno može pasti 100%, ali rasti može neograničeno. Budući da nije realno očekivati da će nafta postati besplatna, realno se u idućoj krizi može očekivati maksimalni pad od 50-70%, dok u istom periodu cijena zlata može porasti nekoliko stotina posto (od 2007. do 2011. je porasla čak 200%).

Izvor: https://admiralmarkets.com.hr/analytics/fundamental-analysis/kako-profesionalci-zaraduju-na-padu-cijene-sirove-nafte

Uprava Uljanika i Ministarstvo gospodarstva koje prati postupak traženja novog strateškog partnera niti nakon gotovo dva tjedna ne daju javnosti nikakve informacije o ponuđačima, pa se već špekulira o razlozima za šutnju.
Neslužbeno se posljednjih dana čuje kako je potpuna zbunjenost nastala otvaranjem ponude koja slovi kao najozbiljnija, ona talijanskog Fincantierija i Brodosplita. Ukratko, ta je ponuda i ukupnim procijenjenim iznosima troškova i načinom podjele tereta restrukturiranja sve ostavila bez riječi i u Puli i u Zagrebu. Ovaj dvojac, naime, procijenio je nakon provedenih tjedana u data roomu da su dubioze daleko ozbiljnije nego se iz dostupnih informacija moglo zaključiti. Došli su navodno do iznosa od oko 1,4 milijarde eura. Tako visoka brojka premašila je i sve ranije kalkulacije o troškovima koje će biti potrebno preuzeti u spašavanju Uljanika.

Prošli tjedan ministar gospodarstva Darko Horvat izašao je s procjenom da će trošak restrukturiranja biti oko 800 milijuna eura, a na inzistiranje novinara da potvrdi je li to ukupan trošak ili udjel kojeg će uzeti svaki od partnera, država i privatni investitor, na kraju je, s vidljivom dozom nesigurnosti, rekao da je to ukupan iznos. No, prema informacijama koje su procurile, 1,4 milijarde eura bio bi teret kojega bi preuzela država, i to odmah. Jednak toliki iznos Fincantieri i Brodosplit osigurali bi u narednih 10 godina. Time bi se zadovoljio osnovni omjer 50:50 koje postavlja EU. Iz Ministarstva gospodarstva i Uljanika, kao i iz Brodosplita jučer nisu željeli komentirati ovakve informacije, no više sugovornika potvrđuje kako se intenzivno vode razgovori i usuglašava visina troškova koji će ući u program restrukturiranja. Donekle sličnim iznosom 
baratalo se i u prosincu, kada je aktuala uprava Uljanika u Ministarstvo gospodarstva donijela posljednji prijedlog programa restrukturiranja koji je kreiran u suradnji s tadašnjim partnerom Dankom Končarom.

Udruga poreznih obveznika Lipa protivi se namjeri Ministarstva gospodarstva da se kroz takozvani plan „restrukturiranja“ Uljanika, privatnog brodogradilišta na rubu bankrota, potroše dodatne 3 milijarde kuna javnog novca. Lipa smatra da se radi o riskantnom projektu za koji nema nikakvih dokaza da neće završiti kao i svi dosadašnji – u teškim gubicima.

Hrvatski građani su do sada na održavanje gubitaškog i zastarjelog modela izgradnje brodova potrošili preko 30 milijardi kuna, a samo gubici Uljanika će ih koštati najmanje 4,2 milijarde kuna, ili otprilike 1000 kuna po glavi odnosno 3000 kuna po svakom zaposlenom. Svako radno mjesto u Uljaniku građani Hrvatske platili su milijun kuna. Ilustracije radi, za taj novac se moglo provesti još jedno porezno rasterećenje koje bi ubrzalo ekonomski rast i otvorilo nova radna mjesta. Mogla se provesti mirovinska reforma, ili izgraditi dva Pelješka mosta ili pet LNG terminala, sagraditi 200 vrtića ili škola, ili nabaviti eskadrila borbenih aviona.

Iako se radi o jednom od najvećih financijskih skandala u povijesti Hrvatske, Vlada nije iz tog fijaska i svih prethodnih izvukla nikakve zaključke – nije provela detaljnu analizu razloga koji su doveli do ovakvog gubitka; nije utvrdila odgovornost ključnih sudionika; nije revidirala svoje vlastite procedure dodjele jamstava i nadzora provedbe projekta za koje su izdana, te nije napravila dubinske analize održivosti razvoja brodogradnje.

Podsjetimo, Lipa je krajem prošle godine pozvala Vladu da provede reviziju procedure dodjele garancija te poveća transparentnost postupka, kako bi se maksimalno zaštitio interes poreznih obveznika – građana Hrvatske koji pune državni proračun. Ništa od toga nije napravljeno.

Naprotiv, Vlada sada predlaže plan „restrukturiranja“ Uljanika, dakle novo ulaganje milijardi kuna poreznih obveznika, bez ikakvih analiza održivosti, bez ikakvih garancija da posao neće propasti, ignorirajući sva dosadašnja iskustva, i u krajnje netransparentnom postupku. Lipa smatra da se radi o nepromišljenom i neodgovornom ponašanju koje ugrožava temeljne interese Republike Hrvatske i njenih građana, te poziva Vladu da odustane od takvih planova.

Ovih dana čuje se kako je taj prijedlog bio nešto skromniji, oko 830 milijuna eura, no svejedno se postavlja pitanje kako se došlo do tolikih iznosa, posebno ima li se u vidu da je godinu dana ranije, kada je bivša uprava kojom je predsjedavao Gianni Rossanda od Vlade tražila hitni “rescue aid” od 96 milijuna eura, procjena troška restrukturiranja postavljena na razinu od 465 milijuna eura. Kako je vrijeme protjecalo i u hodu se mijenjalo programe s kojima se trebalo pojaviti pred Europskom komisijom, korigirale su se i brojke, pa su troškovi prelazili i 570, 580 milijuna eura, pa 694 milijuna eura.

Same brojke iz najnovije računice, kažu iz vladinih krugova, prilično su nategnute i o njima se pregovara, a lista koju treba razmotriti i usuglasiti visine pojedinačnih obveza poprilična je, pa ne čudi, kaže jedan od sugovornika, da se još uvijek ne komunicira o ponudama. Osnovna ideja koja se u ovom paketu nudi je da država zapravo pokrije sve gubitke i počisti eventualne repove i prepusti novim vlasnicima tvrtku sposobnu za clean start, a u kojemu više ne bi trebala participirati potporama. Načelno je takva ideja prihvatljiva, no kako na nju gleda Europska komisija koja treba dati odobrenje, intenzivno se komunicira.

Ključno u određivanju prihvatljivosti programa po briselskim pravilima jest i procjena koliki bi teret pao na državu kada bi posrnula kompanija otišla u stečaj. No, osim samog utvrđivanja opravdanosti iznosa na kojima se temelji ponuda, puno je još pitanja za koje još nema naznaka kako bi u tom projektu bili riješeni, primjerice uključuje li i na koji način ovaj model i riječki 3. maj. Zbog svega se, uvjeravaju sugovornici, s izlaskom u javnost i odugovlači. Neslužbene su najave da bi Ministarstvo i Uprava informacije o ponuđačima trebali prezentirati do kraja tjedna, no potencijalne brojke iz budućeg drafta programa još se neko vrijeme neće konkretnije komunicirati, piše Poslovni dnevnik.

Radi se o drugom govoru o stanju nacije Donalda Trumpa, ali je to prvi govor pred podijeljenim Kongresom, gdje republikanci imaju većinu u Senatu, a demokrati u Zastupničkom domu.
“Zidovi djeluju i zidovi spašavaju živote. Stoga hajdemo surađivati, postići kompromis i postići sporazum koji će učiniti Ameriku sigurnom”, rekao je, uz ostalo američki predsjednik. Jasno, demokrati zid smatraju bacanjem novca, neučinkovitim, nazadnim i nemoralnim.

Piše: Andrea Latinović/ Direktno.hr

Unatoč tome što je Trump bio prilično pomirljiv, čak nije ni ”divljao” temperamentno na svoj način, a zatim i ustvrdio kako ”program koji predstavlja nije ni republikanski ni demokratski, već program američkog naroda. Zajedno možemo okončati desetljeća političkih blokada, izliječiti stare rane, izgraditi nove koalicije, naći nova rješenja”, demokrati su izjavili da je on svojim riječima samo dodatno podijelio ionako duboko podijeljenu Ameriku.

On sam kao da se nije mogao odlučiti želi li katkada surađivati s demokratima, ili definitivno ne, a oni su u tom pogledu čak bili jasniji. Nisu odobravali njegov govor, osim u onom dijelu u kojem je istaknuo kako je za njegova mandata u Kongresu više žena nego ikada prije, a na te su riječi demokratske zastupnice ustale i zapljeskale.

To je ujedno bilo i jedino odobravanje od strane demokrata republikanskom predsjedniku, kojega oni istinski preziru. U svakom slučaju, riječ je o vrlo zanimljivom govoru, u kojem je Trump pokušao pokazati svoju otvorenost. Upravo primjer za to je fakt da je pohvalio broj žena u Kongresu, što ipak ima dodatnu težinu, obzirom da ga demokratska javnost inače smatra teškim seksistom i čovjekom koji ponižava žene u svakoj prilici. Uostalom, svjedočimo čestim objavama raznih seks-afera, u kojima je američki predsjednik navodno sudjelovao, a repovi se vuku godinama.

Ostao, je naravno i pri svom cilju izgradnje zida prema Meksiku, ali opet, s druge strane, hvalio je i legalne imigrante, kao dobrodošle u SAD, za razliku od ilegalnih koje po svaku cijenu želi spriječiti zidom. No, realno analizirajući, taj ”famozni” zid najvjerojatnije ni neće biti izgrađen, iako se o njemu vode strahovite diskusije ne samo u SAD-u, već i u ostatku svijeta, od trenutka kada je Trump i ušao u Bijelu kuću. Prije svega, izgradnja tog zida nema punu potpore ni kod republikanaca, obzirom da je više od 60 posto Amerikanaca protiv njega, iako zid već postoji kao takav na većem dijelu američko-meksičke granice. Ali, on i dalje nije onakav zid sa specifičnim namjerama kakav je Donald Trump želio.

Moglo bi se reći da je zid bio jedan od lukavih mamaca za glasove, u tijeku bepoštedne borbe između Trumpa i demokratkinje Hillary Clinton, 2015. i 2016. godine. Zacijelo je i sam Trump znao da taj poduhvat neće biti lak, možda čak i neizvediv na način kako je on to zamislio, iako ga on osobno svakako želi. Ipak, bila je to udica za veliki dio američkih građana, posebice republikanskih stavova, koje se maksimalno plašilo putem njegovih kontroliranih medija o novom, gotovo ubojitom valu migranata koji bi mogao preplaviti SAD. Kao stavka u ogromnom američkom proračunu, zid i nije toliko skup, ali svi ga stavljaju kao ”crvenu liniju” koja mora, ili ne smije proći, zapostavljajući činjenicu da on ionako u većem dijelu postoji.

Puno je toga Trump rekao, a vrlo upečatljivo je zazvučalo kako SAD ”nikada neće biti socijalistička zemlja”! Je li netko ozbiljan u takvo što ikada i povjerovao?! Svakako, pohvalio se i najmanjom nezaposlenosti u Americi u pola stoljeća, snažnim rastom proizvodnje nafte i plina, ali pritom nije istaknuo daljnje raslojavanje američkog društva, kao i rapidno propadanje srednje, posebice niže srednje klase. I još nešto zanimljivo: rekao je da ukoliko želimo mir i zakonje, ne možemo imati rat i istrage, aludirajući pritom na istrage vezane uz njega samoga.

Bez obzira na očekivane demokratske kritike, ove je godine Trump zvučao blaže, iako i dalje na apsolutnim postulatima svoje politike, ali i sigurnije, zrelije. Čini se da su ga demokrati ipak debelo podcijenili, a on je u ove dvije i nešto sitno godine mandata, naučio dobro kontrolirati svoj karakter, javne istupe, ali i slušati puls javnosti, iako je u svakom njegovom nastupu i dalje puno elemenata show-businessa. Uostalom, toliko je desetljeća i sam bio zvijezda biznisa, ali i zabave. On je jednostavno takav. Simple as that.

Izvor: https://direktno.hr/eu-i-svijet/trumpovo-izvjesce-o-stanju-nacije-zacementirao-svoju-politiku-jedino-nije-sagradio-toliko-zeljeni-zid-146392/