Analize

Analiza Eurostata
Nezaposlenost koju je u Europskoj uniji prouzročila pandemija koronavirusa bila je u prvom tromjesečju dvostruko viša no što signaliziraju dosadašnji podaci, pokazuje novo izvješće Eurostata, temeljeno na proširenoj metodologiji.

Zaposlenost i nezaposlenost definirane metodologijom Međunarodne organizacije rada (ILO) nisu dovoljne da se iskažu trendovi na tržištu rada u koronakrizi, konstatiraju europski statističari. U prvoj fazi krize radnici su zbog mjera suzbijanja pandemije izostajali s posla a nisu dobivali otkaze pa nisu mogli tražiti posao niti su smjeli raditi pa se prema ILO-voj metodologiji ne smatraju nezaposlenima, objašnjava Eurostat.

Stoga je u srijedu objavio niz dodatnih sezonski prilagođenih tromjesečnih pokazatelja, uključujući podatak o neiskorištenoj radnoj snazi koju čine nezaposleni prema ILO-voj definiciji, oni blizu tog statusa i građani koji rade skraćeno i traže dodatni posao. Izvješće sadrži i razloge za izostanak s posla, te indeks ukupnih stvarnih sati rada na glavnom radnom mjestu.

Ukupno je u prvom tromjesečju u EU zaposleno bilo 190,9 milijuna građana, uz stopu zaposlenosti od 73,3 posto, koja se nije mijenjala u odnosu na posljednje prošlogodišnje tromjesečje, utvrdili su u Eurostatu. Bez posla je bilo 12,8 milijuna građana EU-a a sezonski prilagođena stopa nezaposlenosti iznosila je u prvom tromjesečju 6,3 posto i smanjena je za 0,1 postotni bod u odnosu na prethodno tromjesečje.

Kada se tome dodaju oni koji ne ispunjavaju sve kriterije za status nezaposlenosti i oni koji rade skraćeno i traže dodatni posao, broj nezaposlenih raste na 26,8 milijuna odnosno 12,7 posto. U posljednjem prošlogodišnjem tromjesečju ta je stopa iznosila 12,4 posto. To znači da je “nepodmirena potražnja za radom” porasla prvi puta od drugog tromjesečja 2013. godine kada je dosegnula najvišu razinu od 19,0 posto, navode u Eurostatu u danas objavljenom izvješću.

U prva tri ovogodišnja mjeseca ukupna je “nepodmirena potražnja za radom” porasla u 16 zemalja EU-a, pala je u njih devet a u Bugarskoj i Španjolskoj bila je nepromijenjena. Najvišu je ‘proširenu’ stopu nezaposlenosti u prvom tromjesečju bilježila Grčka, od 22,9 posto. Slijede Španjolska i Italija s 22,0 odnosno 21,0 posto.

Hrvatska je blizu prosjeka EU-a s prilagođenom stopom nezaposlenosti od 12,4 posto. U posljednjem prošlogodišnjem tromjesečju iznosila je 12,3 posto a u istom prošlogodišnjem razdoblju 14,6 posto, pokazuje izvješće Eurostata. U skupini su još Cipar i Finska s 13,1 posto, te Švedska s 11,8 posto. Najnižu je prilagođenu stopu nezaposlenosti u prvom tromjesečju bilježila Češka, od 2,7 posto. Slijede Malta i Poljska s 5,3 i 5,5 posto.

Ukupno je s posla u prvom ovogodišnjem tromjesečju u EU izostalo 22,9 milijuna radnika, 4,3 milijuna više nego u posljednjem prošlogodišnjem tromjesečju. Najviše njih, ukupno 2,3 milijuna, izostalo je s posla zbog privremenih otkaza. Usporedbe radi, u posljednjem prošlogodišnjem tromjesečju s posla ih je iz tog razloga izostalo samo 300 tisuća. Najviše stope izostanka s posla zabilježene su u Francuskoj, Švedskoj i Austriji, u rasponu od 18,1 do 15,0 posto. Najniže su bile u Rumunjskoj, na Malti i u Bugarskoj gdje su iznosile od 2,5 do 4,4 posto.

U Hrvatskoj je stopa izostanka s posla porasla na 13,0 posto, s 10,8 posto u posljednjem prošlogodišnjem tromjesečju. U prvom prošlogodišnjem razdoblju iznosila je 9,7 posto. Izostanak s posla zbog privremenog otkaza porastao je u svim zemljama EU-a za koje je Eurostat raspolagao podacima pri čemu je u Francuskoj, Španjolskoj i na Cipru više nego udeseterostručen, navodi se u izvješću.

Broj radnih sati naglo je pao u EU u odnosu na četvrto prošlogodišnje tromjesečje, iako se zadržao iznad razina zabilježenih u vrijeme dužničke krize. Žene su teže pogođene nego muškarci, što se očituje u padu indeksa broja radnih sati za šest bodova u odnosu na četvrto tromjesečje, na 108 bodova. Indeks broja radnih sati muškaraca pao je pet bodova, na 93 boda.

U odnosu na 2006. godinu žene pak imaju više a muškarci manje radnih sati, utvrdili su u Eurostatu. Broj radnih sati pao je u svim zemljama EU-a osim Finske, gdje je porastao skromnih 0,2 posto u odnosu na prethodno tromjesečje.

Najviše je pao u Italiji, za 9,7 posto. Slijede Slovačka i Austrija s padom broja radnih sati za 7,9 posto. U Hrvatskoj je broj radnih sati u prvom tromjesečju pao 3,1 posto u odnosu na prethodna tri mjeseca. U odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje smanjen je 6,6 posto. Među zemljama s najmanjim padom broja radnih sati na tromjesečnoj razini svrstale su se Slovenija, Irska, Latvija, Nizozemska, Rumunjska i Poljska, gdje je smanjen u rasponu od 0,5 do 0,9 posto, donosi Glas Istre.

Analiza OECD-a
Koronakriza će potaknuti rast nezaposlenosti u većem dijelu razvijenog svijeta znatno iznad razine u vrijeme globalne financijske krize 2008. godine, objavila je Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).

Do kraja lipnja stopa nezaposlenosti u 37 članica OECD-a poskočit će na 11,4 posto, s 5,2 posto koliko je iznosila na kraju 2019. godine kada je bila na najnižoj razini u 50 godina, procjenjuju u toj organizaciji. U listopadu 2009. godine, nakon financijske krize, iznosila je 8,7 posto, podsjećaju u OECD-u.

Oporavak će vjerojatno biti postupan, napominju u godišnjem izvješću o zapošljavanju, potvrdivši procjenu da bi na kraju godine stopa nezaposlenosti trebala iznositi 9,4 posto, te kliznuti na 7,7 posto na kraju 2021.

Prognoze za iduću godinu baziraju se na pretpostavci da zemlje OECD-a neće pogoditi drugi val pandemije. Ako se pandemija ponovo razmaše, stopa nezaposlenosti iznosit će na kraju iduće godine 8,9 posto.

Naš epidemiološki model pokazuje pritom da bi se drugi val mogao izbjeći i ako cjepivo ne bude razvijeno, napominju u OECD-u, dodajući da bi vlade trebale koristiti mjere na tržištu rada, poput kontinuiranog poticanja rada od kuće. Naglašavaju i da bi se intervencije na tržištu rada, poput programa očuvanja radnih mjesta, sada trebale bolje uskladiti s potrebama kompanija, radnika i kućanstava, piše Privredni.hr.

Europska komisija
Pandemija koronavirusa teško je pogodila gospodarstva svih zemalja članica Europske unije, ali neravnomjerno i najteže će stradati one koje u većoj mjeri ovise o turizmu, stoji u privremenim ljetnim ekonomskim prognozama koje je Komisija objavila u utorak.

Hrvatska je među tri najteže pogođene zemlje. Najveći pad BDP-a Komisija predviđa u Italiji, 11,2 posto, Španjolskoj 10,9 i Hrvatskoj 10, 8 posto. Slijede Francuska s 10,6 posto pada i Grčka s 9 posto. Najmanji pad očekuje se u Poljskoj (4,6 posto), Danskoj (5,2 posto), Švedskoj (5,3 posto), te Rumunjskoj i Malti po 6 posto.

U najvećem gospodarstvu, Njemačkoj, očekuje se pad od 6,3 posto. “Udar na gospodarstvo EU-a simetričan je jer je pandemija pogodila sve države članice. Međutim, očekuje se znatna asimetričnost pada gospodarstva u 2020. i jačine oporavka u 2021. Prema sadašnjim predviđanjima, razlike u opsegu posljedica pandemije i snazi oporavka među državama članicama bit će još izraženije nego što se očekivalo u proljetnoj prognozi”, navodi Komisija.

Prosječno, gospodarstvo europodručja u 2020. smanjit će se za 8,7 posto, a u 2021. rasti 6,1 posto. Kad je riječ o gospodarstvu cijelog područja EU-a, predviđa se smanjenje za 8,3 posto u 2020. i rast za oko 5,8 posto 2021.

Prema sadašnjim predviđanjima, smanjenje u 2020. bit će znatno veće od 7,7 posto predviđenih za europodručje i 7,4 posto predviđenih za EU u cjelini u proljetnoj prognozi, od 6. svibnja.

Rast u 2021. također će biti nešto slabiji nego što se predviđalo u proljeće. “Ova prognoza pokazuje razorne gospodarske učinke pandemije. Zahvaljujući mjerama politike koje su poduzete diljem Europe udarac za naše građane donekle je ublažen, ali sve su veće razlike, nejednakosti i nesigurnost. Zbog toga je tako važno da brzo postignemo dogovor o planu oporavka koji je predložila Komisija. To će nam omogućiti da u ovom kritičnom trenutku vratimo povjerenje u naša gospodarstva i osiguramo im priljev novih sredstava”, izjavio je povjerenik za gospodarstvo Paolo Gentiloni.

Izvršni potpredsjednik Komisije zadužen za gospodarstvo Valdis Dombrovskis upozorava i na opasnost od drugog vala pandemije. “Gospodarske posljedice ograničenja kretanja teže su nego što smo prvotno očekivali. Situacija je i dalje teška i izloženi smo brojnim rizicima, primjerice mogućem novom velikom valu infekcija. Ova prognoza zorno pokazuje zašto je za oporavak gospodarstva nužno da postignemo dogovor o našem ambicioznom paketu za oporavak, Next Generation EU. Možemo očekivati da će nam ova i sljedeća godina donijeti oporavak, ali trebamo budno pratiti razlike u njegovu tempu. Moramo nastaviti štititi naše radnike i poduzeća i pomno koordinirati politike na razini EU-a kako bismo iz krize izišli snažniji i ujedinjeni”, kaže Dombrovskis.

Komisija navodi da se utjecaj pandemije na gospodarsku aktivnost znatno osjetio već u prvom tromjesečju 2020., iako je većina država članica počela uvoditi mjere ograničenja kretanja tek sredinom ožujka.

S obzirom na mnogo dulje razdoblje poremećaja i ograničenja kretanja u drugom tromjesečju 2020., očekuje se da će se gospodarstva smanjiti znatno više nego u prvom tromjesečju. S druge strane, rani podaci za svibanj i lipanj upućuju na to da je najteže razdoblje možda prošlo. Očekuje se da će oporavak dobiti na zamahu u drugoj polovini godine, iako će i dalje biti nepotpun i neujednačen među državama članicama, dodaje Komisija.

Što se inflacije tiče, trenutačno se predviđa da će ona u europodručju, izmjerena harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena, iznositi 0,3 posto u 2020. i 1,1 posto 2021. Predviđa se da će inflacija u EU27 iznositi 0,6 posto u 2020. i 1,3 posto u 2021.

S obzirom na nepovoljnu strukturu u kojoj dominira turizam, hrvatsko gospodarstvo bi se od posljedica koronakrize moglo oporavljati dulje i bolnije, pa tako ni najnovija prognoza Komisije, kojom je povećana procjena pada hrvatskog BDP-a u ovoj godini na 10,8 posto, ne predstavlja ništa neočekivano, ocjenjuju za Hinu ekonomski analitičari.

Europska komisija (EK) u utorak je u privremenim ljetnim prognozama dodatno povećala procjenu pada hrvatskog gospodarstva u 2020. godini, na 10,8 posto, dok za sljedeću godinu predviđa djelomični oporavak i rast od 7,5 posto.

Hrvatska je među tri najteže pogođene zemlje, s obzirom da najveći pad BDP-a Komisija predviđa u Italiji, 11,2 posto, Španjolskoj 10,9 i Hrvatskoj 10,8 posto. Kako se navodi u prognozi, pandemija koronavirusa teško je pogodila gospodarstva svih zemalja članica EU-a, ali neravnomjerno i najteže će stradati one koje u većoj mjeri ovise o turizmu. U proljetnim ekonomskim prognozama, prvima nakon izbijanja pandemije koronavirusa, objavljenim 6. svibnja, Komisija je procijenila da će se hrvatski BDP u ovoj godini smanjiti za 9,1 posto, a sljedeće godine rasti za 7,5 posto.

Redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Luka Brkić kaže da najnovije prognoze nisu neočekivane, a ocjenjuje da će Hrvatska, s obzirom na strukturu gospodarstva i značajan udio uslužnog sektora, prije svega turizma i povezanih djelatnosti, imati dodatne poteškoće. “Vrijeme našeg oporavka moglo bi biti duže, problematičnije i bolnije”, ocjenjuje Brkić.

No, dodaje da je općenito, kada je o prognozama riječ, “puno pričanja napamet”, uz brojne pretpostavke, koje ostavljaju preveliki prostor za spekulacije, s obzirom da ne postoje “gole činjenice”, koje samo treba povezati i staviti u model.

Stoga mu je i vrlo teško reći što slijedi na jesen te koliko će rasti nezaposlenost. Puno je tih “ako”, kaže Brkić, u kontekstu i podbačaja turističke sezone, eventualnog dolaska tzv. drugog vala koronavirusa, a i uz činjenicu da Hrvatska nema fiskalni i monetarni kapacitet za ponovo “zatvaranje” gospodarstva. Bit će teško, neizvjesno i “grbavo”, no u kojoj mjeri i kako, to ćemo tek vidjeti, zaključuje Brkić.

Ekonomski analitičar Damir Novotny kaže da će oporavak gospodarstava EU-a iduće godine sigurno uslijediti, no da se tu i bitno razlikuje situacija od zemlje do zemlje, pri čemu također apostrofira nepovoljnu gospodarsku strukturu Hrvatske, ovisnu o turističkim kretanjima. Turizam je dominantan u kreiranju hrvatskog BDP-a i radnih mjesta, kaže Novotny i ocjenjuje da će gospodarski pad ove godine sigurno biti iznad 10 posto, dok bi se u slijedećoj godini mogao ostvariti “dobar rast” no nikako ne na razini 2019. godine. “Trebati će nam nekoliko godina za oporavak”, smatra Novotny.

Podržava intervenciju Vlade u pogledu potpora za očuvanje radnih mjesta, međutim upozorava da je ona kratkoročna i ne može trajati dulje razdoblje. “Već na jesen ćemo imati problem s očuvanjem tih radnih mjesta, prije svega u turističkom sektoru i povezanim sektorima”, upozorava.

U odnosu na 2009. godinu, kada je Hrvatska izgubila oko 150 tisuća radnih mjesta, velika razlika je u tome što je Hrvatska sada članica EU-a, kaže Novotny i podsjeća da se na razini Unije priprema paket mjera za ubrzanje oporavka zemalja članica “EU sljedeće generacije”, kojim bi Hrvatskoj trebalo pripasti oko 10 milijardi eura.

Ipak, dodaje, poželjno je da Vlada provede i strukturne reforme, ustvrdivši da je to djelomično i uvjetovano paketom mjera. “Sad je pravo vrijeme da se provedu reforme, kako bi ekonomija iz ove krize izašla jača, a ne slabija, kako se to dogodilo 2009. godine”, rekao je Novotny, koji između ostalog zagovara restrukturiranje javnog sektora, u smislu smanjenja troškova i povećanja efikasnosti.

Ocjenjuje da je pred hrvatskom vladom veliki izazov, s obzirom da bi paralelno s očuvanjem ekonomske aktivnosti i likvidnosti privatnog sektora, po njemu, trebala pokrenuti novi investicijski ciklus koji bi imao dugoročne učinke na strukturu gospodarstva, kako bi došlo do diverzifikacije nacionalne ekonomije, u smislu da ona ne ovisi samo o turizmu.

Povrh članstva u EU-u, Novotny smatra da bi bilo jako dobro da je Hrvatska članica eurozone jer bi tada oporavak bio brži. “Tada bi protukrizni kišobran bio veći, izdašniji i širi, uz korištenje čitavog niza instrumenata koje mogu koristiti trenutne članice”, zaključuje Novotny.

Ministar financija Zdravko Marić izjavio je u utorak komentirajući ljetne ekonomske prognoze Europske komisije, kako one jasno pokazuju da neće biti oporavka po “V” modelu, po kojemu bi se gospodarstvo oporavilo brzo, po istim stopama po kojima je palo.

Analiza GEM-a
Suočeni s globalnom recesijom koja je ishodište imala u zdravstvenoj krizi i krizi cijene nafte, istraživači Global Energy Monitora predviđaju izazovno razdoblje za ulagače u ukapljeni plin.

Naime, njih gotovo pedeset posto bit će suočeno sa zastojem u financiranju. Od 45 velikih projekata za izvoz LNG-a koji još nisu dosegnuli fazu gradnje, najmanje njih 20 investicijske vrijednosti oko 292 milijarde dolara suočeno je s odgodom financiranja zbog bojazni ulagača od mogućih prosvjeda, kao i zbog pandemije koronavirusa te ekologije, otkrili su istraživači Global Energy Monitora.

Njihovo istraživanje pokazuje veliku promjenu kod investitora, koji su počeli napuštati tržište ukapljenog plina, već pogođeno slabljenjem potražnje, sve žešćom konkurencijom tehnologija obnovljivih izvora energije i otporom javnosti emisiji štetnih plinova iz industrije. Izvješće ističe neprihvatljivi rizik ulaganja u LNG. Ulaganje u novu infrastrukturu fosilnih goriva, poput terminala za ukapljeni prirodni plin (LNG), ekonomski je nesigurna odluka.

Također, mnoge su investicijske banke objavile, pod pritiskom zelenih politika, prestanak financiranja projekata vezanih uz fosilna goriva.  Ipak, plinski sektor računao je na daleko pozitivnije izglede budući da je po mnogim analitičarima potražnja u idućih 10 godina trebala nadmašiti ponudu. Tako su tvrtke 2018. investirale oko 65 milijardi dolara u izgradnju novih terminala za izvoz LNG-a, a do kraja 2019. iznos je utrostručen, na 160 do 170 milijardi dolara, naglašavaju istraživači.

Kompanije su donedavno planirale projekte ukupne vrijednosti 758 milijardi dolara koji još nisu u fazi izgradnje. Danas ih je 20 pod znakom pitanja, a daljnje odgode mogle bi značiti smanjenje tog iznosa za 28 posto odnosno za 292 milijarde dolara, dodaju.

Što se tiče budućih projekata, 12 kompanija objavilo je početkom 2020. da konačnu odluku o gradnji novih pogona u Sjevernoj Americi za izvoz LNG-a planiraju donijeti do kraja godine. Sada to planiraju napraviti samo četiri kompanije. Analitičari očekuju da će zeleno svjetlo ove godine dobiti samo jedan projekt.

Od početka pandemije tempo razvoja LNG terminala vraćen je unatrag najmanje 18 mjeseci, naglašavaju autori istraživanja. U mnogim državama ulaganje u LNG ima snažnu podršku vlada i naftne kompanije u SAD-u, Europi i drugim dijelovima svijeta nisu odustale od povećanja izvoza ukapljenog plina u idućih 10 godina. To je pak potaknulo strahovanja da će emisija ugljičnog dioksida i metana možda otežati ostvarenje ciljeva o zaustavljanju rasta temperature na Zemlji, zacrtanih Pariškim klimatskim sporazumom.

Iako sagorijevanje prirodnog plina emitira manje ugljičnog dioksida nego sagorijevanje ugljena po jedinici energije, klimatski stručnjaci upozoravaju da nagli rast sektora i ispuštanje metana ugrožavaju napredak u zaustavljanju klimatskih promjena, stoji u analizi koju je moguće pronaći ovdje.

Analiza McKinseya
COVID-19 pandemija bila je neželjeni podsjetnik na činjenicu koliko je presudno zdravlje svake osobe, društva te na kraju i cijele globalne ekonomije.

 Pandemija je razotkrila dubinske ranjivosti ne samo u sustavima zdravstvene skrbi već i u zdravstvenom stanju pojedinaca, društvenim strukturama i ekonomijama diljem svijeta. Rane analize procjenjuju kako će u ovoj godini posljedice pandemije dovesti do pada svjetskog BDP-a za tri do osam posto, ali potrebno je uzeti u obzir i podatak da loše zdravstveno stanje pojedinaca godišnje utječe na smanjenje svjetskog BDP-a za čak 15 posto.

Novo istraživanje koje je izradio McKinsey Global Institute donosi prijedloge o tome koje su mogućnosti unaprjeđenja razine zdravlja svjetske populacije i kolike bi bile ekonomske i društvene koristi pristupa koji bi utjecao na smanjenje broja preuranjenih smrti te invaliditeta, a kojim bi se pomoglo da se kod radnika smanji broj oboljenja koja se mogu izbjeći.

“Dok države diljem svijeta smišljaju nove modele sustava javnog zdravstva te započinju oporavak svojih ekonomija, otvorila im se generacijska prilika ne samo za obnovu postojeće štete već i za značajni razvoj sustava zdravstvene zaštite i blagostanja”, rekao je Shubham Singhal, senior partner i voditelj odjela za razvoj zdravstvene zaštite u McKinsey & Company.

Istraživanje pod nazivom Zdravlje na prvom mjestu: Recept za blagostanje rezultat je cjelogodišnjeg istraživanja koje je provodio McKinsey & Company. Analiza obuhvaća 200 država u razdoblju do 2040. godine te navodi različite zdravstvene izazove i prilike s kojima će se suočiti svaka od njih, a rezultati su predstavljeni na regionalnim i globalnim razinama te po razinama gospodarskog razvoja.

Neki od glavnih zaključaka istraživanja su:

• Pandemija i njezini posljedični utjecaji mogli bi smanjiti svjetski BDP za do čak osam posto u ovoj godini, ali loše zdravstveno stanje dijela populacije godišnje smanjuje BDP za duplo više.

• Čineći postojeće mehanizme zdravstvene zaštite globalno dostupnima, svjetski teret oboljenja mogao bi biti smanjen za oko 40 posto u iduća dva desetljeća.

• Smanjenje takvog obujma donijelo bi ogromne prednosti poput velikog skoka u razini vitalnosti stanovništva pa bi prosječan 65-godišnjak u 2040. mogao biti jednako zdrav kao prosječan 55-godišnjak danas. Razina smrtnosti novorođenčadi pala bi za 65 posto, nerazmjer u zdravstvenoj zaštiti među stanovništvom bi se smanjio i 230 milijuna ljudi više bi bilo živo u 2040.

• Bolje zdravlje stanovništva moglo bi dodati 12 trilijuna dolara u svjetski BDP do 2040. godine, što je povećanje od osam posto i znači 0,4 posto brži rast svake godine. Oko polovice ovih gospodarskih prednosti na godišnjoj razini izravan su rezultat veće i zdravije radne snage. Drugi dio koristi dolazi iz proširenja radnih kapaciteta starijih osoba, osoba s invaliditetom i mogućnosti rada koje se otvaraju neformalnim njegovateljima unutar obitelji te iz povećane produktivnosti koja dolazi smanjenjem stope kroničnih bolesti.

• Gospodarski povrat bi bio između dva i četiri dolara za svaki dolar uložen u bolji zdravstveni sustav.

• Istraživanje je pokazalo kako se čak 70 posto neiskorištenih mogućnosti za poboljšanje zdravlja nalazi u razdoblju prije nego neka osoba uopće potraži liječničku pomoć.

“Gospodarstva diljem svijeta razorena su utjecajem pandemije i njezinih posljedica”, rekla je Jaana Remes, MGI partner i jedan od glavnih autora ovog istraživanja. “Naše istraživanje postavlja smjer za ostvarivanje boljeg globalnog zdravlja stanovništva i ekonomskog rasta s minimalnim ulaganjima. Postoji li trenutno važniji cilj od toga da svijet postane zdravije mjesto s više blagostanja?”, dodaje.

Preduvjet za ostvarivanje prednosti navedenih u ovom istraživanju značilo bi da se dio potrošnje u zdravstvenom sustavu prebaci iz liječenja u prevenciju, jer je prevencija oboljenja u pravilu jeftinija nego postupak liječenja i smanjuje potrebu za skupim dodatnim medicinskim procedurama što utječe na viši gospodarski povrat sredstava. Ipak, postupak prenamjene potrošnje u prevenciju nije lak proces, jer zahtjeva značajne reforme u pogledu gdje i kako se zdravstvena zaštita primjenjuje kao što zahtjeva promjene u zajednicama koje bi ljudima omogućile da se razvijaju, rade i da što zdravije stare.

“Uz sve navedeno, ovo istraživanje pokazuje kako će inovacije poput novih lijekova, zahvata, medicinskih uređaja, tehnologija i modela primjene zdravstvene skrbi biti ključne u poboljšanju zdravlja svjetske populacije i teret oboljenja mogu smanjiti za dodatnih šest do deset posto”, izjavio je Martin Dewhurst, senior partner i voditelj globalnog farmaceutskog i odjela medicinske opreme u McKinsey & Company.
Istraživanje je uključilo i cijeli niz tehnoloških rješenja koja imaju visok potencijal za unaprjeđenje zdravstvenog sektora u idućih 20 godina u područjima u kojima postoji velika potreba za takvim rješenjima, a koja još nije zadovoljena.

“Iako naše istraživanje navodi kako postoji velik potencijal za poboljšanje zdravlja, to ne znači da će biti lako ostvariti taj cilj”, napominje Katherine Linzer, partner u McKinsey & Company i jedan od glavnih autora ovog istraživanja. “Za neke će države, posebice ekonomije u razvoju to značiti da će morati proširiti dostupnost svojih sustava zdravstvene zaštite. Nadalje, za sve države to će značiti promjenu nezdravih obrazaca ponašanja stanovništva i promicanje ideje zdravih okruženja i društava. To nije trivijalna stvar i tražit će vrlo ozbiljne promjene koje idu onkraj onoga što inače smatramo sustavom zdravstvene zaštite”, zaključuje.

Ovo istraživanje nudi detaljne preporuke za vlade, poduzetnike, pružatelje zdravstvene zaštite i druge stakeholdere u četiri područja: investicije u zdravlje u svim područjima ekonomskih i društvenih politika; održavanje zdravlja kao stalne agende unaprjeđujući sigurno poslovno okruženje otvoreno svima s fokusom na starije zaposlenike i one s invaliditetom; transformacija sustava zdravstvene zaštite kroz užu povezanost s pružateljima zdravstvene zaštite i komunikaciju s pacijentima kroz digitalne kanale (nastavljajući mnoge uspješne eksperimente u ovom području izazvane pandemijom); i naposljetku fokus na stvaranje inovacija na području zdravstvenih zahvata i šire.

Zaključak istraživanja je da su prednosti boljeg zdravlja stanovništva prevelike da bi se ignorirale jer predstavljaju 12 trilijuna dolara potencijalnog rasta za svjetsku ekonomiju, stotine milijuna spašenih života i višu razinu blagostanja.

Analiza
U dosadašnjem tijeku godine ukupno je prodano 10.103 novih vozila na benzinski pogon što je udjel od 57,9 posto u ukupnoj prodaji, dizelaša je prodano 6.033 (udjel 34,6 posto), električnih vozila 103 (udjel 0,6 posto), a hibrida 1.031 (udjel 5,9 posto).

Tijekom lipnja u Hrvatskoj je prodano 4.150 novih putničkih vozila, što je 49,6 posto manje nego u istom mjesecu prošle godine kada ih je prodano 8.235, dok je od početka godine prodano 17.436 novih vozila, uz pad od 54,3 postu u odnosu na isto razdoblje 2019., podaci su agencije Promocije plus.

Od početka godine do kraja lipnja najviše novih vozila u Hrvatskoj prodao je Volkswagen – 2.766 ili 15,8 posto u ukupnoj prodaji. Slijedi Škoda s 2.429 prodanih vozila (udjel 13,9 posto), Renault (1.580, udjel 9 posto), Dacia (1.142, udjel 6,5 posto) i Kia (957, udjel 5,4 posto).

Daleko najprodavaniji model u šestom mjesecu ove godine bio je Renault Clio kojih je prodano 411 komada. Na drugom je mjestu po lipanjskoj prodaji VW Polo s prodanih 199 primjeraka, a slijedi Dacia Sandero (182), Renault Captur (174), te Škoda Octavia (161).

U prvoj polovici godine najprodavaniji model bio je Škoda Octavia koje je prodano 1.089, a slijede Renault Clio (738) i Dacia Sandero (561). U dosadašnjem tijeku godine ukupno je prodano 10.103 novih vozila na benzinski pogon što je udjel od 57,9 posto u ukupnoj prodaji, dizelaša je prodano 6.033 (udjel 34,6 posto), električnih vozila 103 (udjel 0,6 posto), a hibrida 1.031 (udjel 5,9 posto), piše Poslovni dnevnik

Analiza DW-a
Odjednom je sve stalo: trgovina, lanac isporuke, čitavo gospodarstvo. Malo po malo je sićušni virus pokazao veću moć od bilo koje industrijske velesile: SAD-a, Kine ili Njemačke.

Što sad? Ekonomisti pokrajinske banke BayernLB i savjetničkog ureda Prognosis zajednički su objavili istraživanje o međunarodnom prometu roba i usluga i došli do zanimljivog zaključka: da, virus je sve zaustavio, ali globalizacija se već odavno počela topiti. Onaj zamah međunarodne razmjene početkom stoljeća je definitivno završen, dijelom se čak može vidjeti smanjivanje opsega. To je posve očito postalo u financijskoj krizi 2008., a ovo je tek vrhunac tog trenda. Pouka: razmjena će se vjerojatno vratiti kad pandemija prođe, ali ne u tom opsegu – s trendom smanjivanja.

Brojke jasno pokazuju: globalni izvoz u odnosu na gospodarski učinak se smanjuje već desetak godina. Kod uslužnih djelatnosti međunarodna razmjena još uvijek lagano raste, ali po opsegu je takva razmjena još uvijek mnogo manja nego kod robne razmjene.

I novac ne putuje više tako brzo: do krize 2008. je sve više kapitala putovalo diljem svijeta u potrazi za većom dividendom, ali nakon toga – pogotovo iz Europe – su takva putovanja novca postala mnogo tanja i rjeđa. Isto se može reći i za strukture vlasništva: dinamika investicija u inozemstvo – ali i prometa ostvarenih izvan svojih granica je značajno pala.

Jasno rečeno: “Razdoblje globalizacije kao što smo je poznavali je završeno”, piše u analizi. To ne znači da razmjene nema i da se ne pojavljuju čak novi oblici razmjene – na primjer tehnologije ili podataka. Ali vrijednost te nove razmjene je još uvijek previše malen da bi mogla nadoknaditi pad opsega “pravog” međunarodnog prometa, konstatiraju stručnjaci.

Tu se onda neminovno nameće pitanje: što će biti s Njemačkom? Jedva koja druga država svijeta toliko ovisi o svojem izvozu, bilo to Europa ili Sjeverna Amerika i Kina. No brojke pokazuju: razmjena baš s tim tradicionalnim tržištima se topi.

U svojoj analizi, ovi stručnjaci idu i dalje: što je onda činiti Njemačkoj? Tu navode sasvim konkretne prijedloge. Nisu samo Kina ili Indija mnogoljudne zemlje koje brzo kroče u gospodarskom razvoju. Ima i drugih – makar su trenutno one mnogo manje imućne kao što su Filipini ili Nigerija. Za ekonomista Prognosisa Michaela Böhmera nema nikakve sumnje: “U tim zemljama se i dugoročno pokazuje sve veća potreba za uvozom.”

No upozorava i kako se njemačke tvrtke trebaju prilagoditi tim tržištima. Tamo se ne traže toliko vrhunski strojevi s mnoštvom elektronike jer je moguće da u blizini uopće još nema električne utičnice. Ali se itekako traže solidni i pouzdani strojevi koji će raditi pod bilo kojim okolnostima, ukratko – pravi strojevi “Made in Germany” kakvi su posvuda cijenjeni.

Naravno, njemački proizvođači imaju problema s takvim “skromnim” zahtjevima jer im se čini da je tu i konkurencija mnogo veća. Ali vrhunska tehnologija ne znači samo elektroniku, nego i materijale koji se koriste i inženjersko umijeće.

Njemačka nije baš među prvima niti u drugim novim oblicima izvoza. Posebno obećavajuće je tu ono što se zove “hibridni poslovni model” gdje se klasična industrija povezuje s digitalnim tehnologijama. To onda omogućuje izvoz usluga oko proizvoda koji je izvezen.

Zapravo u osnovi to nije ništa “novo”: na primjer još početkom XX. stoljeća Marconi svoje radijske odašiljače nije prodavao, njegova tvrtka ih je iznajmljivala i jedina servisirala. Prihod je tako bio još mnogo veći od same prodaje.

Danas to izgleda sasvim drugačije, a to ide čak i do potrošačkih artikala: vlasnici električnih automobila Tesla će se možda malo začuditi kad se sjete možda tek staviti zimske gume na tom autu. Ne dolazi u obzir da odu najbližem vulkanizeru: auto je prepun elektronike i samo u ovlaštenom servisu stavljaju gume koje će im tamo prodati. Naravno, to neće nikad biti cijena posebne ponude.

Ekonomski stručnjaci zato procjenjuju kako će i padom opsega globalizacije još uvijek biti prostora za izvoz – ali će i zahtjevi kupaca postati stroži. No ne treba zaboraviti niti domaće tržište – i osobito jedan segment mušterija: “U Njemačkoj će značajno porasti potražnja za proizvodima i uslugama koji su usmjereni na potrebe starijih naraštaja”, procjenjuje Böhmer. To onda seže od medicinskih i uređaja za njegu pa do turističkih usluga za starije.

Tu je onda i konjunkturni program poticaja gospodarstva nakon korone: tu će svakako na prvom mjestu biti ulaganja u infrastrukturu u koju se i u Njemačkoj previše dugo premalo ulagalo. To znači i prometnice, ali i digitalizaciju zemlje – tu i njemačke tvrtke trebaju vidjeti što bi mogle ponuditi.

Njemačka je toliki zagovornik zaštite klime već i zato što je vodeća u tehnologijama koje štite okoliš – i sve pokazuje kako će se taj trend samo nastaviti. I nacionalni i europski planovi poticaja redovito ističu održivost i zaštitu klime kao svoje ciljeve, a to je onda i poslovna prilika u posve novim područjima.

Samo jedan primjer: reciklaža. Već se dugo govori kako su današnja smetlišta rudnici budućnosti jer je tamo upravo gomila i dragocjenih sirovina koje su u prošlosti čak i previše velikodušno korištene. Njemačka već proizvodi strojeve za razdvajanje otpada i tu se još mnogo toga može napraviti – i prodati.

Zato je i zaključak: “Mi ne moramo stvarati novu njemačku industriju niti njene uslužne djelatnosti. Ali se mora gledati gdje možemo iskoristiti naše dosadašnje prednosti”, piše ekonomist Michael Böhmer. Globalizacije neće nestati, ali treba vidjeti kako se snaći u još oštrijoj i zahtjevnijoj konkurenciji. Kriza zbog korone i konjunkturni paketi pomoći tu mogu čak pomoći kako bi se krenulo u nova otkrića, stoji u analizi DW-a.

Jutarnji list
Hrvatska je skrenula udesno – ovakvo bi se što moglo krivo zaključiti prema broju mandata što su ga na izborima, pomalo neočekivano, u zbroju osvojile sve stranke koje nominalno pretendiraju na glasačko tijelo desnice i desnog centra.

Ta bi teza bila održiva kad bi Plenkovićev HDZ, ovakav kakvim ga je predsjednik te stranke modelirao posljednje četiri godine, doista i dalje pripadao tamo gdje ga se tradicionalno svrstavalo.  No, Plenkovićeva mana (sporost) i vrlina (upornost) doveli su do toga da se HDZ nečujno i pored svih unutarnjih otpora uspješno premjestio prema centru, i to više nego itko ikad u novijoj parlamentarnoj povijesti. Tamo su glasači.

Ustvari, Plenković je napravio više od onoga što su se u najljepšim snovima mogli nadati najuporniji zagovaratelji velike koalicije. On je od samog HDZ-a napravio veliku koaliciju, kreirajući značajnoj većini građana ukusan koktel svega prihvatljivog slijeva i zdesna. Tko bi to mogao pomisliti, ali evo: ideja velike koalicije (u smislu business-friendly vladanja neometanog od manjih stranaka i oporbe općenito) moguća je i bez SDP-a.

Iako je, dakle, u formalnom smislu desnica nadzastupljena u novom parlamentu, ona je zapravo teško poražena jer Plenkovićev rezultat garantira da ni pokraj svih financijskih i umnih uloga u kampanju neće imati poziciju ucjenjivača. Dapače, osnuje li Plenković vladu bez Škore i, naravno, bez Mosta, može se očekivati da će se parlamentarni blok neuključene desnice u budućnosti dodatno osipati.

Ovim izborima Plenković je konačno pobijedio svoju vrlo angažiranu i ubojitu desnu opoziciju, a lijevu smjestio tamo gdje po razini pripremljenosti i programske jasnoće i pripada: na margine. Time je postao, u matematičkom smislu, najuspješniji predsjednik HDZ-a nakon Tuđmana, a HDZ je dobio priliku upravljati državom gotovo čitavo desetljeće u kontinuitetu. Bit će da je Plenković, uz sve svoje deficite, ipak najpodcjenjivaniji političar u državi.

Mora se reći da je Plenkoviću u ovome i te kako, vjerojatno i presudno, pomogla atmosfera straha zbog korone. U tim izvanrednim uvjetima koji su pomalo kompromitirali i zdravo rasuđivanje i demokratsko odlučivanje, Plenković je naprasno izveo dva seta izbora ključnih za njegovu karijeru: prvi dio unutarstranačkih i ove nacionalne. S ove novostečene pobjedničke razine i te kako će uspješno dovršiti unutarstranačke izbore i stvoriti sebi zadugo poziciju nedodirljivosti, a svojoj vladi mogućnost neometanog vođenja države.

E sad je pitanje hoće li taj momentum koji graniči s trijumfom Plenković iskoristiti za provođenje zahtjevnih promjena, kako onih koje se čekaju desetljećima tako i novih koje se nameću zbog posljedica koronakrize. U svakom slučaju, Plenković više neće imati izgovor. Sad više između njega i očekivanja ne postoje ometači s realnom težinom. Čak su i simbolično posljednji među njima, poput Kovača ili Culeja, poraženi pri preferencijalnom glasovanju. HDZ kakav se godinama bunio protiv Plenkovića više, jednostavno, ne postoji.

S ovakvom rezultatskom razlikom, čini se da lijeva opozicija u ovoj rundi niti nije imala izglede protiv Plenkovića, premda su sva, očito manjkavo izvođena istraživanja sugerirala suprotno. Zato je sada i suvišno pretjerano analizirati pogreške u kampanji Restart koalicije, jer one vjerojatno niti nisu presudno dovele do ovog rezultata. Iako se Plenkovićeva izborna taktika kritički preispitivala, pokazalo se na ovim izborima da je i ona bila ispravna, osobito u tri ključne stvari: u personalizaciji kampanje, izboru “sigurnosti” kao glavnog izbornog gesla i upućivanju na nespremnost glavnih izazivača.

Premda je bilo naporno i arogantno, očito je djelovalo. Bernardić, kao dobroćudni nositelj listi s krupnim otpadom SDP-a i nekadašnje Kukuriku koalicije, s Grčićem i Ostojićem u prvom planu, nije uspio uvjeriti dovoljno građana u kompetentnost eventualne nove vlasti. Građanima je, pak, sigurnost u vremenu teške neizvjesnosti zbog korone bila važnija od osjećaja nezadovoljstva što i dalje žive u državi s izraženom korupcijom i klijentelizmom.

Tu je emociju i trenutak Plenković ispravno prepoznao i iskoristio, a Restartov pokušaj da HDZ-ov slogan “Sigurna Hrvatska” cinično izokrenu u “sigurna korupcija” ostao je samo slab, naivan pokušaj.

Jedini su stvarni pobjednici na ovim izborima, uz Andreja Plenkovića, organizatori liste Možemo, no i oni su, ustvari, pobijedili Bandića, a ne Plenkovića, pa čak ni Bernardića. Taj je rezultat manje značajan za budućnost ovog saziva Sabora i buduće vlade, a daleko je bitniji kao indikator za lokalne izbore dogodine, koji će vrlo vjerojatno označiti kraj duge i bremenite karijere zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića, piše Jutarnji list.

HDZ je na parlamentarnim izborima održanima u nedjelju osvojio najviše mandata u osam izbornih jedinica i u inozemstvu, dok je Restart koalicija pobjedu odnijela u dvije izborne jedinice.

U I. izbornoj jedinici HDZ je dobio pet mandata, dok su Restart koalicija i Možemo osvojile po tri mandata. Most, Domovinski pokret i koalicija Pametno, Fokus i Stranke s imenom i prezimenom (SSiP) po jedan mandat.

U II. izbornoj jedinici HDZ je osvojio šest, a Restart koalicija četiri mandata. Domovinski pokret osvojio je dva mandata, Most jedan, te Možemo po jedan mandat.

U III. izbornoj jedinici Restart koalicija osvojila je šest mandata, HDZ pet, a Domovinski pokret, HNS i Reformisti po jedan mandat.

U IV. izbornoj jedinici HDZ je osvojio osam mandata, dok su Restart i Domovinski pokret dobili po tri mandata.

Slično su glasali i birači u V. izbornoj jedinici, gdje je HDZ još jednom osvojio osam mandata, a Restart i Domovinski pokret po tri mandata.

U VI. izbornoj jedinici HDZ je osvojio šest mandata, a Restart četiri. Domovinski pokret dobio je dva, a Možemo i Most po jedan mandat.

U VII. izbornoj jedinici HDZ je osvojio šest mandata, Restart četiri, a Možemo, Domovinski pokret, koalicija Pametno, Fokus i SSiP te Most po jedan mandat.

U VIII. izbornoj jedinici pobjedu je odnijela Restart koalicija osvojivši osam mandata, HDZ četiri, a Možemo i Most po jedan mandat.

U IX. izbornoj jedinici HDZ je osvojio osam mandata, Restart koalicija tri, Domovinski pokret dva i Most jedan mandat.

U X. izbornoj jedinici HDZ je osvojio sedam mandata, Restart njih tri, a Most dva. Domovinski pokret i koalicija Pametno, Fokus i SSiP jedan mandat.

U XI. izbornoj jedinici, za hrvatske građane izvan Hrvatske, pobjedu je odnio HDZ i osvojio tri mandata.

Od nacionalnih manjina, srpski predstavnici bit će SDSS-ovi Milorad Pupovac, Dragana Jeckov i Boris Milošević, Mađare će predstavljati Robert Jankovics, talijane Furio Radin, a Čehe i Slovake Vladimir Bilek.

Austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, ruske, rusinske, rumunjske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske manjince će i dalje predstavljati Veljko Kajtazi.

Glasači albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine svoje su povjerenje ponovno dali Ermini Lekaj

Povijesni rezultat
Politički analitičari Davor Gjenero, Vjekoslav Raos i Nikola Baketa ocijenili su u nedjelju, nakon što su postali jasni neslužbeni rezultati izbora, da s obzirom na uvjerljivu pobjedu HDZ-a možemo uskoro očekivati formiranje nove vlade.

“Plenković je očito dobio mandat da bez koalicijskih partnera, samo u suradnji s manjinskim zastupnicima formira Vladu. Takvu situaciju nakon 2003. godine nikada nismo imali, tu se pokazuje da je po ovom izbornom zakonu Plenković ostvario najbolji rezultat HDZ-a u njegovoj povijesti”, kaže Gjenero.

Raos je ocijenio da se za uvjerljivu pobjedu HDZ-a, koja nije bila očekivana nakon predizbornih anketa, pokazala isplativom kalkulacija Plenkovića da se ide na ranije izbore prije očekivanog drugog vala korone, ali i prije ekonomskih negativnih efekata karantene.

Baketa dodaje da je i izlaznost birača, koja je ostala ispod 50 posto, išla na ruku HDZ-u. Analitičari smatraju kako će se Vlada formirati relativno brzo, a Baketa kaže da je, ako bude potrebe za koalicijskim pregovorima, 66 mandata lagodna pozicija za pregovore. “Za Hrvatsku bi bilo jako dobro da Vlada ima stabilnu većinu u Saboru, upravo zbog teške situacije koja slijedi. Bilo bi dobro da HDZ osigura i dodatne mandate, ne nužno sudjelovanjem u Vladi, nego i programskom suradnjom s nekim strankama”, smatra Baketa.

Gjenero je istaknuo da ovakav SDP ne može funkcionirati kao ozbiljna opozicija, oni su potkapacitirani da obavljaju ozbiljnu opozicijsku ulogu, a predsjednik SDP-a Davor Bernardić trebao bi “napustiti sedlo”, sa čime se slaže i Baketa. Raos smatra da je za loš izborni rezultat Restart koalicije kriv loš redoslijed kandidata na listama, ali i kampanja koja nije motivirala birače lijevo od centra. Također smatra da su televizijska sučeljavanja dodatno demotivirala birače lijevog centra da poklone povjerenje Restart koaliciji.

Baketa smatra da su uz Restart koaliciju najveći podbačaj na izborima bili Domovinski pokret, koji je očekivao rezultat od 20 do 30 mandata i jako sudjelovanje u Vladi.

Raos smatra da je Hrvatska otišla u desno zbog 16 mandata Domovinskog pokreta, međutim, također je prihvatila status quo time što je dala tako snažnu podršku HDZ-u i Plenkoviću. Analitičari su ustvrdili da je zeleno-lijeva koalicije okupljena oko platforme Možemo! polučila jako dobar rezultat na izborima. Gjenero je ocijenio da je ta skupina profesionalaca iz sfere civilnog društva sjajno upotrijebila svoje vještine u kampanji. “Naravno, za Možemo!, kao i za sve nove opcije, uvijek je izazov naučiti se usuglašavati u Saboru. Doduše, oni su i u Gradskoj skupštini dolazili iz različitih opcija pa su imali zajednički klub i tu su dobro funkcionirali, tako da poučeni tim primjerom možemo reći da oni neće imati problema i neće se cjepkati između sebe”, mišljenja je Raos.

Baketa smatra da je zeleno-lijeva koalicija iskoristila političku pozornicu koja im se nudila u zagrebačkoj Gradskoj skupštini da se predstavi građanima kao nova opcija, te da nisu pridobili samo birače Restarta ili SDP-a, nego i dosta onih koji su bili neodlučni ili do sada nisu izlazili na izbore.

Gjenero je ustvrdio da je Most, koji je očekivao manje mandata nego ih je dobio, odlučio postati klerikalna stranka, platforma za koju postoji određeni broj glasova i infrastruktura Željke Markić, koja pomaže popuniti to biračko tijelo. Vezano za veliku razliku rezultata koje su predviđale predizborne ankete i onih u izbornoj noći, Baketa je rekao da ankete ne služe za predviđanje rezultata samih izbora, već daju sliku u trenutku kada su provedene.

Raos dodaje kako je u pitanju i niska izlaznost birača, ali i to što ankete slabije zahvaćaju biračko tijelo desno od centra, što ih se većina radi na nacionalnoj razini, dok ih je samo par bilo na razini izbornih jedinica.

Također, problem je i u relativno malom broju anketa, od siječnja do danas je bilo svega dvadesetak anketa od tri agencije. “Stranke koje si to mogu priuštiti vode interne ankete. HDZ je tvrdio da po internim anketama puno bolje stoji, čini se da je bio u pravu”, tumači Raos.

Gjenero pak smatra da HDZ-ovi pristaše s vrlo jakom zadrškom govore o svojim političkim prioritetima i to dovodi do devijacija. “Naši istraživači ne rade izborne prognoze, nego samo predstavljaju rezultate nalaza istraživanja javnog mnijenja, za izbornu prognozu trebalo bi puno više od toga”, rekao je.

Analiza tjedna
Cijene nafte na svjetskim tržištima prošloga su tjedna porasle više od 4 posto jer su ulagače ohrabrile naznake oporavka globalnog gospodarstva od koronakrize, što će dovesti i do jačanja potražnje za “crnim zlatom”.

Rast cijena zahvaljuje se nizu podataka iz najvećih svjetskih gospodarstava koji ukazuju na oporavak nakon popuštanja restriktivnih mjera koje su bile usmjerene na suzbijanje širenja koronavirusa. Samo u četvrtak cijene su nafte skočile oko 2 posto, nakon što je objavljeno da je u lipnju broj zaposlenih u SAD-u porastao za rekordnih 4,8 milijuna, oko 1,8 milijuna više nego što su analitičari u anketi Reutersa očekivali.

Jača i potražnja za naftom u Kini, drugom najvećem svjetskom potrošaču ”crnog zlata”, na što ukazuju podaci o brzom rastu aktivnosti u kineskom proizvodnom i uslužnom sektoru. Ovoga je tjedna bilo puno dobrih gospodarskih izvješća. Uz to, puno je govora o tome da nakon Dana nezavisnosti slijede nove poticajne mjere iz Washingtona”, kažeu u tvrtki Kingsview Asset Management, a donosi Reuters.

Podršku rastu cijena dali i podaci o smanjenju proizvodnje nafte Podršku cijenama pružaju i podaci o smanjenju proizvodnje nafte. Tako je proizvodnja u članicama Organizacije zemalja-izvoznica nafte (OPEC) u lipnju pala na najnižu razinu u više desetljeća, dok se ruska proizvodnja spustila prema razini dogovorenoj između OPEC-a i njegovih saveznika.

OPEC i njegovi saveznici, uključujući Rusiju, dogovorili su se nedavno o produžetku sporazuma o smanjenju proizvodnje za 9,7 milijuna barela dnevno i na srpanj. Podršku cijenama pružaju i naznake smanjenja proizvodnje nafte u SAD-u, na što, među ostalim, ukazuje višemjesečni pad broja aktivnih bušotinskih postrojenja.

U četvrtak je kompanija Baker Hughes objavila da je prošloga tjedna broj tih postrojenja pao 16. tjedan zaredom, za dva postrojenja, na njih samo 263, najnižu razinu od 1940., od kada se prate ti podaci. To je za otprilike 700 postrojenja ili oko 73 posto manje nego godinu dana prije.

No, veći rast cijena nafte spriječilo je daljnje širenje koronavirusa u svijetu, posebice u SAD-u. Upravo SAD bilježi najviše oboljelih i umrlih zbog čega su neke savezne države, koje su time najviše pogođene, zaustavile proces postupnog pokretanja gospodarskih aktivnosti. To znači da bi oporavak najvećeg svjetskog gospodarstva, a time i potražnje za naftom mogao biti sporiji nego što se ulagači nadaju.

Prijeti opasnost da novi val zaraze ugrozi krhki oporavak američkog gospodarstva”, kažu u ING-u. Od travnja, kada su pale na 16 dolara, najniže razine u otprilike 20 godina, cijene su se nafte i više nego udvostručile, pa se sada kreću na najvišim razinama od ožujka.