Analize

piše Reiner Sollich, urednik redakcije DW-a na arapskom
Washington krivi Teheran za napad na tankere u Perzijskom zaljevu. Koliko su te optužbe opravdane? Ostaje strah da se bliži rat koji navodno nitko ne želi, 

Titrajući crno-bijeli snimak američke vojske navodno pokazuje posadu Iranske revolucionarne garde u brzom čamcu kod naftnog tankera u Hormuškom tjesnacu. Prema američkim tvrdnjama, tu iranske elitne jedinice uklanjaju magnetnu minu s trupa tankera koja nije eksplodirala.Po američkom službenom tumačenju, Iranci ovdje uklanjaju dokaze, a to znači da Teheran stoji iza napada na dva tankera.

Je li to poznati „pištolj iz kojeg se još dimi”, dakle „dokaz” da je netko uhvaćen na djelu kojim bi se politički mogla opravdati vojna odmazda? Treba li uopće vjerovati videu i priči koju uz njega serviraju Sjedinjene Države?

Sumnja je više nego opravdana jer još je rat protiv iračkog diktatora Sadama Huseina 2003. godine počivao na potpuno lažnim tvrdnjama američkih vlasti. Osim toga, danas živimo u digitalnom dobu kada je manipulacija snimcima i sličnim dokaznim materijalom još lakša nego tada. Na prvi pogled djeluje nelogično da bi Iran – čak i tamošnji tvrdolinijaši – spremno Sjedinjenim Državama isporučili povod za mogući rat koji, s obzirom na odnos snaga, Teheran na kraju može samo izgubiti. To je jedna strana priče.

Druga je da stručnjaci tvrde kako je Iranska revolucionarna garda zaista specijalizirana za rukovanje magnetnim morskim minama. Podsjećaju da je Teheran više puta prijetio da će u slučaju sukoba sabotirati slobodni pomorski promet kroz Hormuški tjesnac koji je od vitalnog značaja za trgovinu sirovom naftom i svjetsku privredu.

Napad na tankere bi se tako mogao interpretirati kao pokušaj Irana da pokaže mišiće, da Amerikancima demonstrira: Mi imamo svoje načine, nećemo se predati. To su sve špekulacije. Baš kao i teorije da se iza napada krije američka, saudijska ili izraelska zavjera. Točno je da se, s obzirom na strateške interese u SAD-u, Izraelu i državama Arapskog poluotoka, može prepoznati više motiva za podmetanje povoda da se okrivi Iran.

Ali ima jednako toliko pokazatelja koji govore protiv tog scenarija – recimo Donald Trump. On je izabran za predsjednika uz obećanje da će se SAD vojno povući s Bliskog istoka. Rat protiv Irana bi vjerojatno donio brojne gubitke i ne bi bio dobiven bez kopnenih snaga. Mrtvi američki vojnici svakako ne bi povećali Trumpove izglede da krajem sljedeće godine bude ponovo izabran za predsjednika.

Na kraju ostaje gorko saznanje da, tko god stoji iza provokacije u tjesnacu, očito postoje snage koje usprkos svakom političkom razumu i humanosti uzimaju rat olako ili ga čak vide kao „rješenje” sukoba. To je opasno.

Rat u Perzijskom zaljevu imao bi razorne posljedice po mnoge zemlje regije, posebno one u kojima djeluju proiranske paravojske – Jemen, Sirija, Irak, Libanon. Vjerojatno bi bili pogođeni i Izrael, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Emirati.

Takav rat bi imao samo gubitnike. Njemačkoj i Europi, s njihovim ograničenim utjecajem, ostaje da učine sve kako do rata ne bi došlo. Pa ipak ostaje bojazan da se bliži rat koji navodno nitko ne želi, piše DW.

Analiza portala Novac.hr
 Rast BDP-a u prvom kvartalu od 3,9 posto, najave mogućeg nastavka snažnijeg rasta gospodarstva do kraja godine, smanjivanje cijene zaduživanja države na 1,3 posto na rok od 10 godina, relativni neuspjeh HDZ-a na izborima te predstojeći predsjednički i parlamentarni izbori eksplozivan su političko-ekonomski koktel koji bi mogao dovesti do inflacije zahtjeva za veću proračunsku potrošnju.

Uz sve te nove zahtjeve, proračun pri kraju godine možda čeka trošak za arbitražu Ine, nove kredite 3. maju i jaružalo. Da nije tih davnih “grijehova struktura” koji i dalje dolaze na naplatu, vjerojatno bi Zdravku Mariću i Andreju Plenkoviću bilo lakše ispuniti brojne nove zahtjeve. Ovako su na mukama – kako se dodvoriti biračima koji vide samo rast gospodarstva, a zanemaruju sve minuse iz protekla tri desetljeća. To je recept za pravu potrošačku proračunsku oluju. Ne budu li čvrsto držali fiskalno kormilo, proračunsko pijanstvo moglo bi zaljuljati i potopiti dobre državne financijske rezultate koji su nakon dugo vremena državi vratili investicijski kreditni rejting. Stoga donosimo glavne nove proračunske zahtjeve, uključujući smanjenje poreza, koji su već došli ili bi uskoro mogli doći na dnevni red, a koji u najgorem scenariju mogu dosegnuti čak deset milijardi kuna godišnje novog minusa za državnu blagajnu, piše portal Novac.hr

1. Učitelji traže povišicu od 600 kuna, Divjak podržava

2. Zaposlenima na sudovima i u tužiteljstvu povišica 9%

3. Veće plaće traže i ostali zaposleni na sudovima i u tužiteljstvu

4. I pravosudni policajci traže veće plaće, mogući trošak 50 mil.

5. Očekuju se zahtjevi i ostalih zaposlenih u javnim i državnim službama

6. Ministar Cappelli traži smanjenje PDV-a na 13 posto

7. Ugostitelji zahtijevaju porezne olakšice za povratnike

8. Smanjenje poreza na dohodak, trošak 2 mlrd.

9. Gotovo dvije milijarde kuna za dovršetak brodova u Uljanik grupi

10. Uspjeh mirovinskog referenduma bio bi težak 45 milijardi kuna do 2040.

11. Povećanje cenzusa za dopunsko zdravstveno koštalo bi proračun nekoliko stotina milijuna kn

Ministar financija Zdravko Marić u ponedjeljak je, vezano uz mogućnost povećanja plaća u školstvu, poručio da Vlada u politici plaća nastoji imati jednak pristup prema svim državnim i javnim službenicima, ne želeći izdvajati niti jedan segment.

Nakon što su sindikati u školstvu najavili štrajk ako se ne povećaju plaće prosvjetnim djelatnicima, ministar financija Zdravko Marić rekao je kako pozitivni gospodarski pokazatelji otvaraju mogućnost za pregovore o plaćama, a da će se u tome nastojati ostvariti jednak pristup prema svim državnim i javnim službenicima.

“Razgovarat ćemo sa sindikatima u školstvu, ali i ostalima, jer zagovaramo horizontalni pristup. Koliko danas možemo govoriti o prosvjetnim radnicima, isto tako trebamo govoriti i o policajcima, carinskim službenicima, djelatnicima u kulturi i drugim državnim i javnim službenicima”, izjavio je novinarima u Saboru ministar Marić, vezano za zahtjeve sindikata u školstvu koji traže povećanje koeficijenata složenosti poslova za sve zaposlene u sustavu osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja.

Dva reprezentativna sindikata u školstvu zatražila su od Vlade povećanje plaća učitelja i nastavnika za oko 600 kuna bruto ili će, zaprijetili su, najesen pokrenuti štrajk.

“Sve su to teme o kojima ćemo sjesti i razgovarati. Imamo pozitivne gospodarske pokazatelje, dobru situaciju u proračunu. No mislim da ne treba izdvajati niti jedan segment, već sagledati cjelovitu sliku”, rekao je ministar financija Marić nakon zajedničke sjednice saborskih odbora za europske poslove i odbora za financije, na kojoj je predstavio Nacionalni program reformi za 2019. godinu i Program konvergencije 2019.-2022.

Analiza HGK
U svibnju je godišnji rast potrošačkih cijena bio viši za 0,2 postotna boda nego onaj u travnju te je iznosio 0,9 posto, objavila je Hrvatska gospodarsa komora u priopćenju.

“Inflacijski izvor potrošačkih cijena ostale su cijene prerađenih prehrambenih proizvoda, energije i usluga, dok su deflacijski izvor činile cijene neprerađenih prehrambenih proizvoda i cijene industrijskih proizvoda bez prehrane i energije. Pritom su, u odnosu na godišnji rast u travnju, cijene energije ublažile godišnji rast (na 3,9%), cijene neprerađenih prehrambenih proizvoda su usporile pad (na -4,9%), dok su cijene prerađenih prehrambenih proizvoda ubrzale rast (na 2,2%)”, stoji u priopćenju.

Cijene energije ujedno su ostale najjači inflatorni izvor, iako ublažavaju rast posljednja dva mjeseca. Na usporenje godišnjega rasta cijena ove skupine roba najviše su utjecale cijene goriva i maziva čiji je rast (2,8%) bio niži za 1,8 postotnih bodova nego onaj u travnju. Razlog usporenja rasta cijena goriva i maziva ostvaren je zbog više baze (prošle godine u svibnju su cijene počele snažnije rasti) kao i usporenja rasta u ovogodišnjem svibnju – mjesečni rast je iznosio 1,7% te bio najniži od veljače, javljaju iz HGK.

“To je u skladu s trendom kretanja cijena sirove nafte na svjetskim robnim burzama koje su u svibnju u prosjeku bile 8,6% niže (Brent) na godišnjoj razini. Istodobno, najviši rast od cijena roba i usluga povezanih s energijom, imale su cijene plina koje su administrativnom odlukom povećane od 1. travnja, a njihov će se inflatorni utjecaj zbog baznog efekta zadržati do kraja ožujka sljedeće godine. Usluge rastu i dalje stabilnim tempom, na razini od 1,3%.

U proteklih pet mjeseci ove godine vidljivo je da su deflacijski pritisci bili znatno jači nego u istom razdoblju prošle godine (najviše zahvaljujući padu cijena neprerađene hrane zbog smanjenja stope PDV-a na dio svježe hrane), pa je inflacija potrošačkih cijena tijekom toga razdoblja bila niža za pola postotnog boda u odnosu na isto razdoblje prošle godine, iako je, prema podatcima o rastu BDP-a, potražnja rasla dinamičnije.

Naime, prema objavljenim podatcima, BDP je neočekivano visoko porastao u prvom kvartalu (3,9%), a prema najavama u drugom se kvartalu očekuje još brži rast (Ekonomski institut na temelju CEIZ indeksa rast procjenjuje na čak 4,7%). Ako se takav rast ostvari te proširi i na drugu polovinu godine, rast potražnje mogao bi utjecati i na potražni dio inflacije, no ipak očekujemo nižu prosječnu godišnju inflaciju nego 2018. godine”, zaključili su.

Analiza Poslovnog dnevnika
Naftno tržište u petak je bilo po većim utjecajem izvješća Međunarodne agencije za energiju (IEA) koja predviđa pad potražnje za naftom ove godine, a što je zasjenilo rastuće tenzije između Zapada i Irana.

Barel Brent nafte pojeftinio je za pola posto na 60,97 dolara dok se cijena američke WTI nafte spustila 0,7 posto na 51,95 dolara. Strani analitičari tumače kako glavni razlog leži u izvješću IEA koje procjenjuje pad globalne potražnje za naftom ove godine za 100.000 barela dnevno na ukupno 1,2 milijuna barela. U razloge IEA ubraja tgovinske tenzije koje smanjuju globalni ekonomski rast. Ta institucija sa sjedištem u Parizu navela je kako u 2020. očekuje rast potražnje na 1,4 milijuna barela dnevno.

Valja podsjetiti kako je Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) dan ranije još više snizila procjene potražnje za ovu godinu, na 1,14 milijuna barela. Za to vrijeme Iran i SAD razmjenjuju teške riječi nakon napada na norveški i japanski tanker u Omanskom zaljevu. Američko Središnje zapovjedništvo objavilo je videozapis, za koji tvrde da pokazuje posadu s iranskog patrolnog broda kako uklanja neeksplodiranu morsku minu s jednog od tankera koji je napadnut blizu Hormuškog tjesnaca.

Nekoliko sati nakon prve eksplozije iranski je brod “primijećen i snimljen kako uklanja neeksplodiranu morsku minu s broda M/T Kokuka Courageous”, napisao je glasnogovornik Bill Urban u priopćenju uz videozapis. “SAD i naši partneri u regiji poduzet će sve potrebne mjere kako bi obranili sebe i svoje interese. Današnji napadi su jasna opasnost za slobodu mora i slobodnu trgovinu”, dodao je. Službeni Teheran je u četvrtak “kategorički odbacio neutemeljene tvrdnje” Washingtona prema kojima je Iran odgovoran za napade na dva tankera u Omanskom zaljevu, dok eskalacija napetosti u regiji Zaljeva prijeti izbijanjem šireg sukoba.

Iranska misija pri UN-u je u izjavi optužila SAD i njegove regionalne saveznike za “ratno huškanje”. “Iran kategorički odbacuje neutemeljene tvrdnje Washingtona glede incidenata s tankerima 13. lipnja i osuđuje ih najoštrijim mogućim riječima”, navodi se u izjavi. “Američki ekonomski rat i terorizam protiv iranskog naroda, kao i masovna američka vojna nazočnost u regiji, glavni su izvor nesigurnosti i nestabilnosti u široj regiji Zaljeva”, navodi se u izjavi.

Norveška ministrica vanjskih poslova Ine Eriksen Soreide za javnu televiziju NRK izjavila je kako je prerano za zaključke o tome tko je odgovoran za napad na tankere, dodavši da je veoma zabrinuta zbog situacije u toj regiji. Upozorila je kako je potrebno “jako malo” da situacija eskalira, prenosi dpa. Soreide je dodala kako je norveška pomorska agencija pozvala norveške brodove u regiji da pojačaju svoje sigurnosne mjere.

S druge pak strane, britanski ministar vanjskih poslova Jeremy Hunt u petak je rekao kako nema razloga sumnjati u američku procjenu da je Iran odgovoran za te napade. “Donijet ćemo svoju neovisnu procjenu, imamo proceduru za to, no nemamo razloga ne vjerovati američkoj procjeni. Naš je instinkt vjerovati im jer su naši najbližiti saveznici”, rekao je britanski ministar za BBC radio. Kina je poručila da nitko ne želi rat u Omanskom zaljevu, pozvavši sve strane na dijalog, donosi Poslovni dnevnik.

Iako je Iran “nesumnjivo” odgovoran za prošlotjedne napade na dva tankera, Sjedinjene Države ne žele rat s Teheranom, rekao je u nedjelju američki državni tajnik Mike Pompeo.

“Predsjednik Trump je učinio sve da se izbjegne rat. Mi ne želimo rat”, rekao je Pompeo u razgovoru za televiziju Fox.

No, istaknuo je da će Washington jamčiti slobodnu plovidbu važnim pomorskim pravcima. “SAD će poduzeti sve nužne mjere, diplomatske i druge, da se to postigne”, rekao je Pompeo.

Napetosti između SAD-a i Irana na vrhuncu su nakon što je administracija predsjednika Donalda Trumpa optužila Teheran da je u četvrtak izveo napade na dva tankera u Omanskom zaljevu. Iran uporno odbacuje bilo kakvu odgovornost. “Obavještajne službe imaju puno podataka, puno dokaza. Većinu toga ćemo pokazati svijetu”, rekao je Pompeo koji je ranije bio direktor CIA-e.

Dodao je da ne želi govoriti o budućim potezima Washingtona. “Iran neće imati nuklarno oružje. To je cilj”, odgovorio je na pitanje hoće li SAD slati još vojnika i naoružanja u regiju. “Jučer sam telefonski razgovarao s puno kolega u svijetu. Uvjeren sam da ćemo imati partnere koji razumiju tu prijetnju”, rekao je Pompeo.

Mirovni institut SIPRI
ako je u svijetu nešto smanjen broj nuklearnih bojnih glava svjetske nuklearne sile i dalje moderniziraju i razvijaju to oružje, objavio je u ponedjeljak istraživački institut za mir u Švedskoj.
 I

Ukupne zalihe nuklearnih bojnih glava u svijetu iznosile su 13.865 na početku godine što predstavlja smanjenje od 600 u odnosu na početak 2018., ističe Štokholmski međunarodni istraživački mirovni institut (SIPRI).

Ta procjena obuhvaća nuklearne bojne glave koje su aktivne, u skladištima ili spremne za rashodovanje. “Naš izvještaj pokazuje da se ukupni broj nuklearnog oružja smanjuje no sve države koje posjeduju takvo oružje ili ga moderniziraju ili su najavile takve planove”, ističe stručnjak SIPRI-ija Shannon Kile za njemačku novinsku agenciju dpa.

Za devet država zna se ili vjeruje da posjeduju nuklearno oružje a to su: SAD, Rusija, Britanija, Francuska, Kina, Indija, Pakistan, Izrael i Sjeverna Koreja. “Jasno je da nuklearno oružje ostaje središnji dio njihovih vojnih strategija i doktrina o nacionalnoj sigurnosti”, dodaje ističući da se nuklearno oružje “i dalje smatra važnim za nacionalnu sigurnost”.

SIPRI navodi da se oko 2.000 nuklearnih bojnih glava drži u stanju visoke pripravnosti. SAD i Rusija, najveće svjetske nuklearne sile, posjeduju više od 90 posto svjetskih zaliha nuklearnog oružja. Institut procjenjuje da SAD, prema podacima prikupljenim do siječnja ove godine, posjeduje 6.185 nuklearnih bojnih glava a Rusija 6.500.

Obje države smanjile su zalihe u skladu s bilateralnim sporazumom iz 2010. o ograničavanju nuklearnog oružja poznatim kao Novi START, no smanjivanje broja rezultat je uklanjanja zastarjelih bojnih glava iz vremena Hladnog rata.

Tempo smanjivanja broja usporava se u odnosu na stanje prije deset godina, napominje institut. U dodatku na to ne vode se “pregovori čak ni o najjednostavnijem produžetku” važenja Novog START-a čija primjena prestaje 2021., napominje Kile.

Sve nuklearne sile razvijaju i dalje nuklearno oružje

Trend koji je institut uočio je da SAD i Rusija, kao i druge nuklearne države, unapređuju svoje nuklearne arsenale. Prema institutu te zemlje imaju programe koji su operativni ili planove razvoja novog nuklearnog balističkog programa i zrakoplova koji mogu nositi nuklearne glave te pogone za proizvodnju nuklearnog oružja.

SAD je, primjerice, 2018. objavio planove za jačanje uloge nuklearnih bojnih glava u vojnom planiranju i operacijama. “Indija i Pakistan nastavljaju širiti svoje nuklearne arsenale”, kaže Kile, koji vodi odjel SIPRI-ija za nuklearno razoružanje, kontrolu oružja i programe ograničavanja širenja nuklearnog oružja.

Dvije južnoazijske zemlje povećale su i svoje kapacitete za fiziju i mogle bi “značajno povećati svoj nuklearni arsenal u sljedećih idućih 10 do 15 godina”, dodao je. Procjenjuje se da Indija ima oko 130 do 140 nuklearnih bojnih glava a Pakistan između 150 i 160 što je blago povećanje od 2018.

Izvješće SIPRI-ija temelji se javno dostupnim podacima uključujući onima koje objavljuju službeni izvori u SAD-u ili Britaniji, zemljama koje su relativno transparentne po pitanju vlastitog nuklearnog oružja. SIPRI ističe da je potreban međunarodni pritisak kako bi se osiguralo da zemlje koje posjeduju nuklearno oružje daju više podataka o vlastitim zalihama a Kile objašnjava da je to izazov jer se radi o tajnim programima.

Rusija objavljuje podatke temeljem sporazuma Novi START kao i SAD. Za Britaniju se procjenjuje da posjeduje 200 nuklearnih bojnih glava, Francuska 300 a Kina 290. Izraelske zalihe mogle bi iznositi 80 do 90 bojnih glava a Sjevernokorejske 20 do 30 no podaci o tome vrlo su upitni, napominje SIPRI. Sjeverna Koreja je 2018., iako je objavila moratorij na testiranje nuklearnog oružja i balističkih raketa srednjeg i dugog dometa, nastavila tretirati svoj program razvoja nuklearnog oružja prioritetom, navodi se u godišnjem izvješću SIPRI-ija.

Kile ocjenjuje da je moratorij “dobar znak, barem za sada” no ističe da nije jasno koliko će dugo trajati i dodaje da SAD i Sjeverna Koreja moraju nastaviti pregovore.

Analiza prošloga tjedna
Na svjetskim su tržištima cijene nafte pale i prošloga tjedna, četvrtoga zaredom, jer se ulagači plaše da će trgovinski sukobi izazvati usporavanje rasta svjetskog gospodarstva, a time i potražnje za energentima.

Tržište je pod pritiskom jer niz podataka pokazuje da se rast najvećih svjetskih gospodarstava usporava zbog trgovinskih napetosti između SAD-a i Kine. Predsjednik SAD-a Donald Trump poručio je ovih dana kako ima osjećaj da bi se dogovor mogao postići, no ponovno je zaprijetio povećanjem carina na kineski uvoz ako ne bude napretka u razgovoru s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom na skupu G20 krajem lipnja.

Kineski mediji, pak, pišu kako će Peking oštro uzvratiti ako SAD nastavi podizati tenzije i da se ne žuri obnoviti trgovinske pregovore. Zbog tog sukoba pogoršani su izgledi za svjetsku trgovinu, pa je Međunarodna agencija za energiju (IEA) smanjila procjenu rasta potražnje za naftom u 2019. za 100.000 barela dnevno, na 1,2 milijuna barela.

Organizacija zemalja-izvoznica nafte (OPEC) također je smanjila svoju prognozu potražnje u 2019., čak i ispod IEA-ove, na 1,14 milijuna barela dnevno. No, pad cijena nafte zaustavljen je polovicom tjedna nakon napada na dva naftna tankera u Omanskom zaljevu, što je izazvalo bojazan od narušavanja dobavnih pravaca.

To je bio drugi put u mjesec dana da su tankeri bili napadnuti u najvažnijem svjetskom području za naftne isporuke i izazvao je nove napetosti između Sjedinjenih Država i Irana. Washington je za napade optužio Iran, dok je Teheran to demantirao. Napetosti na Bliskom istoku su eskalirale nakon što je američki predsjednik Donald Trump povukao SAD iz međunarodnog nuklearnog sporazuma zapadnih zemalja s Iranom iz 2015. i ponovno uveo sankcije, posebice usmjerene na njegov izvoz nafte.

Podršku cijenama pružaju i očekivanja da će OPEC i skupina neovisnih proizvođača na čelu s Rusijom i nakon lipnja ostati pri dogovoru o smanjenju proizvodnje za 1,2 milijuna barela dnevno. Ponudu nafte ograničavaju i američke sankcije na izvoz iz Irana i Venezuele.

S druge strane, proizvodnja se u SAD-u i dalje kreće oko najviših razina u povijesti, oko 12,3 milijuna barela dnevno. Procjenjuje se da bi u četvrtom tromjesečju mogla dosegnuti i 13 milijuna barela dnevno, čime bi SAD dodatno učvrstio poziciju vodećeg proizvođača nafte u svijetu, ispred Saudijske Arabije i Rusije.

Na taj način SAD potkopava nastojanja OPEC-a da smanjenjem proizvodnje podržava rast cijena nafte. No, posljednjih mjeseci i američki proizvođači smanjuju broj aktivnih bušotinskih postrojenja. U petak je tvrtka Baker Hughes objavila da je prošloga tjedna broj aktivnih postrojenja u SAD-u smanjen za jedno postrojenje, na njih 788, najnižu razinu od veljače prošle godine.

U istom razdoblju prošle godine aktivna su bila 863 postrojenja, što pokazuje da neki proizvođači od početka ove godine smanjuju troškove jer se više usmjeruju na povećanje zarade nego proizvodnje.

Analiza Indexa
Građani u prosjeku voze automobile starije od deset godina, što negativno utječe na sigurnost prometa te je Hrvatska sa 77 poginulih na milijun stanovnika pri vrhu ljestvice među zemljama Europske unije.

Najbolje automobile voze, kao što znamo, političari, koji osim što javnim novcem kupuju aute premium marki, svako toliko potpuno obnove vozni park pa, osim o troškovima, ne moraju brinuti ni za svoju sigurnost. S druge strane su obični građani koji, osim što teško dolaze do novca potrebnog za novije vozilo – uštedjeti takav iznos nije lako, a krediti su skupi, plaćaju i cijeli niz poreza i naknada koje idu uz takvu kupnju.

Doc. dr. sc. Željko Šarić s Fakulteta prometnih znanosti kaže da starija vozila, osim što su nerijetko tehnički neispravna, imaju i slabiju sigurnosnu opremu pa su njihovi vozači ugroženiji kada dođe do nezgode.

“Prosječna starost vozila kategorije M1 (Motorna vozila za prijevoz osoba koja osim sjedala za vozača imaju još najviše 8 sjedala) je u 2018. godini bila 12,6 godina, dok je ukupna prosječna starost vozila svih vrsta bila 13,7 godina. Naravno da starost vozila utječe na sigurnost cestovnog prometa jer logično je da starija vozila imaju i veću mogućnost nastanka kvarova, što se može vidjeti i iz statističkih pokazatelja prema kojima je više od 27% vozila starijih od 10 godina prilikom registracije bilo tehnički neispravno. Osim toga, starija vozila nisu u tolikoj mjeri opremljena suvremenim sustavima aktivne i pasivne zaštite, čime su vozač, a i ostali sudionici u prometu, znatno ugroženiji u slučaju incidentnih situacija. U prilog tome ide i statistika koja govori da je u 2018. godini u prometnim nesrećama u više od 80% slučajeva bilo uključeno barem jedno vozilo koje je starije od pet godina”, kaže dr. sc. Šarić.

Prošle godine na hrvatskim cestama bilo je oko 1,7 milijuna vozila, od kojih je 1,14 milijuna bilo staro 10 i više godina, dok je tek nešto više od 11 posto, odnosno 186 tisuća, bilo u kategoriji od dvije do pet godina, a 102 tisuće, odnosno oko 6 posto, starosti do jedne godine.

Osim PDV-a od 25 posto, kod kupnje automobila plaća se i posebni porez na motorna vozila koji se plaća i na nove i na rabljene automobile. Prema podacima Carine, odnosno Ministarstva financija, kupci vozila prošle su godine na ime ovog poreza uplatili oko 1,3 milijarde kuna. Od tog iznosa su kupci novih vozila platili 678 milijuna kuna, dok su kupci rabljenih vozila platili 573 milijuna. Prosječan iznos posebnog poreza, kada su u pitanju nova vozila, prošle godine iznosio je 10.773 kune. Kod rabljenih osobnih vozila prosječan iznos bio je 6.970 kuna. Radi se o iznosima koji nisu zanemarivi i koji bi, pogotovo kada su u pitanju rabljena vozila, nekome omogućili za koju godinu noviji automobil.

Iz Carine kažu da se hrvatski sustav posebnog poreza na motorna vozila bazira na kombinaciji vrijednosti vozila i njegove ekološke prihvatljivosti.

Vlasnici automobila uz poreze pri kupnji automobila plaćaju i porez na motorna vozila na tehničkom pregledu koji obavljaju svake godine, kao i posebnu naknadu za okoliš, naknadu za ceste. Poreze i naknade plaćaju i u svakoj litri goriva, poput naknade za ceste (ponovno), kao i naknade za željeznicu pa, uz PDV i trošarine, sama cijena goriva čini manji dio ukupne cijene koja se plaća na crpkama. Nije teško zaključiti da bi porezno rasterećenje vozača doprinijelo boljem stanju voznog parka na hrvatskim cestama, piše Index.

Analiza IEA
Godina 2018. bila je ‘zlatna godina’ za prirodni plin, s obzirom na nagli skok potražnje diljem svijeta, objavila je u petak Međunarodna agencija za energiju (IEA), potaknuvši zabrinutost ekoloških udruga zbog mogućeg utjecaja novog preferiranog tipa goriva na klimu na Zemlji.

Potražnja za plinom lani je porasla 4,6 posto, najsnažnije od 2010., a na taj energent otpada i gotovo polovina ukupnog porasta svjetske energetske potrošnje, objavila je IEA u godišnjem izvješću o plinu.

Skok potražnje za prirodnim plinom – koji je čišći od ugljena ali je fosilno gorivo i njegovo izgaranje povećava emisije štetnih plinova – pripisuje se bujajućoj proizvodnji u SAD-u i nezasitnoj potražnji za zamjenom za ugljen u Kini. “U 2018. godini prirodni plin imao je značajnu ulogu u sjajnoj godini za energiju”, izjavio je izvršni direktor IEA Fatih Birol.

“Globalna energetska potrošnja porasla je (2018.) najbržim tempom u ovom desetljeću a prirodni je plan zaslužan za 45 posto toga povećanja, što je više od svih ostalih goriva”, istaknuo je Birol. Iz IEA poručuju da je plin pomogao smanjiti zagađenje zraka i ograničiti povećanje emisije stakleničkih plinova.

Analitičari u sektorima zaštite okolišla i energetike upozoravaju pak da bi procvat plina mogao imati štetne posljedice po klimu na Zemlji budući da su upozorenja iz znanstvenih krugova o nužnosti smanjenja korištenja fosilnih goriva sve ozbiljnija. “Kad se radi o plinu, IEA-in konj ima povez preko očiju i juri ravno ususret klimatskoj katastrofi”, rekao je Lorne Stockman, viši istraživački analitičar u Oil Change Internationalu.

“Plin nije čist, jeftin ni nužan”, istaknuo je. Prema prognozama, potrošnja plina rast će po prosječnoj stopi od 1,6 posto godišnje barem do 2024. godine, procjenjuju u IEA-i.

Izvor OVDJE

Analiza Poslovnog dnevnika 
Administracija predsjednika Donalda Trumpa ne odustaje od uvođenja carina Meksiku unatoč protivljenju dobrog dijela Trumpove vlastite stranke, a najveći gubitnik već se sada nazire u automobilskoj industriji.

Trump je na konferenciji za novinare u Londonu gdje boravi u službenom posjetu kazao kako će vjerojatno u ponedjeljak biti uvedena carina od pet posto na meksičku robu koju SAD uvozi. Američki predsjednik i dalje tvrdi kako Meksiko ne čini ništa kako bi zaustavio priljev ilegalnih imigranata, većinom iz srednje Amerike. Iako je činjenica da je južna granica SAD-a trenutno pod pritiskom, pa je tako u travnju granična služba zabilježila 99.000 ilegalnih prelazaka, najviše od 2007., povijesno gledano priljev ilegalnih imigranata na niskim je razinama. Podaci ministarstva domovinske sigurnosti pokazuju da je ilegalna imigracija – što se tiče američko-meksičke granice – u padu od 2000. godine kada je zabilježen priljev 1,64 milijuna ljudi.

To je ujedno i rekordan godišnji broj prelazaka granice u posljednjih pet desetljeća. Podsjetimo, problem imigranata iz Meksika bio je jedan od temelja Trumpove predizborne kampanje 2016. godine, a izgleda da će ponovno biti u fokusu i za izbore iduće godine. Kako je Trump ranije najavio, carine od pet posto samo su uvod u stupnjevito povećanje tarifa do 25 posto od 1. listopada ako se Meksiko ne povinuje njegovim zahtjevima.

Kako navodi Reuters, Republikanska stranka nema razumijevanja za takav potez. Kako je kazao lider senatske većine Mitch McConnell, među republikancima “nema odviše podrške” za carine Meksiku. To i ne čudi jer ako se od ponedjeljka meksička roba počne cariniti, Amerika će biti u ozbiljnom sporu sa dva od tri najveća trgovinska partnera. Službena statistika kazuje da je robna razmjena između dvije države u posljednjih godinu dana vrijedila 150,6 milijardi dolara.

Prošle godine najveći udjel u američkom uvozu iz Meksika imali su automobila i dijelovi za 93,3 milijarde dolara, pa je automobilska industrija prva na udaru. Konzultantska kuća LMC Automotive izračunala je kako proizvođači automobila mogu izdržati mjesec dana carina od pet posto, ali da bi duže razdoblje tarifa od 25 posto imalo devastirajući efekt na industriju.

Prema njihovim izračunima, carine bi smanjile godišnju prodaju automobila u SAD-u za 1,5 milijuna vozila. Prošle godine na američkom tržištu prodano je 17,3 milijuna novih vozila, a LMC je izračunao kako cijena modela uvezenih iz Meksika može porasti za prosječnih 8500 dolara. “Duže razdoblje carina na meksičku robu vjerojatno bi gurnulo Meksiko u recesiju, a također i povećalo mogućnost recesije u SAD-u”, ističu iz LMC-a. Novo bojište koje otvara Trump u trgovinskom ratu zabrinulo je i japansku Toyotu. Prema elektroničkoj poruci Boba Cartera, Toyotina šefa prodaje za Sjevernu Ameriku, koju je uputio američkim prodajnim salonima, carine bi mogle stajati Toyotine glavne dobavljače između 215 milijuna i 1,07 milijardi dolara. Nesigurnost se uvukla i među domaće proizvođače.

Steve Kiefer, stariji potpredsjednik General Motorsa za nabavu odbio je novinarima otkriti koliko će carine stajati kompaniju, ali je kazao kako je “najveći pojedinačni problem koji imaju nesigurnost u vezi carina”. Prema tvrdnjama upućenih izvora Reutersa, predstavnici automobilske industrije lobiraju kod republikanskih senatora kako bi spriječili uvođenje carina, piše Poslovni dnevnik.

Predsjednik Donald Trump ustvrdio je u srijedu da je postignut napredak u razgovorima s Meksikom o zaustavljanju priljeva migranata u SAD, ali da će, ukoliko u nastavku ne dođe do sporazuma, u ponedjeljak početi naplata pet posto carine za meksičku robu.

“Rasprava o useljavanju u Bijeloj kući s predstavnicima Meksika završila je za danas. Napreduje se, ali ne i dovoljno!” objavio je Trump na Twitteru.

“Razgovori s Meksikom nastavit će se sutra s razumijevanjem da, ukoliko ne dođe do sporazuma, carine od pet posto počinju u ponedjeljak s mjesečnim povećanjima prema rasporedu”, dodao je.

Meksički ministar vanjskih poslova Marcelo Ebrard izjavio je da je sastanak bio usmjeren na migracijske tokove i ono što Meksiko pokušava učiniti kako bi ih usporilo. “Danas ne raspravljamo o tarifama”, rekao je Ebrard na tiskovnoj konferenciji nakon sastanaka s američkim dužnosnicima u Washingtonu. “Razgovor je bio usmjeren na migracijske tokove i ono što Meksiko radi ili predlaže Sjedinjenim Državama te na našu zabrinutost zbog situacije u Srednjoj Americi”, prenosi Reuters.

Trump je ranije najavio povećanje carina od pet posto, uz daljnji rast do čak 25 posto tijekom godine, na svu uvezenu robu iz Meksika kako bi tu državu pritisnuo da zaustavi migrante koji nezakonito prelaze preko južne američke granice.

HUP Skor
Hrvatska udruga poslodavaca predstavila je najnovije, konačne rezultate HUP Skora za 2018. godinu, alata kojim se mjeri napredak reformi u 12 kritičnih područja nužnih za bolje poslovanje i život u Hrvatskoj u usporedbi sa zemljama EU 10.

HUP Skor za 2018. godinu iznosi 36 od mogućih 100 te u odnosu na 2017. godinu bilježi pad od dva boda, jer su druge zemlje u srednjoj i istočnoj Europi brže napredovale. Na pad ukupnog HUP Skora najviše su utjecali pad skora fiskalne konsolidacije (s 54 na 46) i pad skora investicijskih i poslovnih barijera (s 35 na 26), a najkritičniji je skor opterećenja gospodarstva. Na navedeni skor utječe broj procedura i vrijeme koje je potrebno za plaćanje poreza – to su parametri koji se za prošlu godinu nisu mijenjali iako je skor „broja procedura“ – 0 što znači da Hrvatska prema tom kriteriju najlošije stoji. No, ono što Hrvatsku drži najjače pritisnutu uz dno su porezna i slična opterećenja. Omjer poreza i socijalnih doprinosa opće države u postotku BDP-a ponovo raste i sada premašuje maksimum koji je dostignut prije početka recentnih podešavanja poreznog sustava. Sve se događa na izrazito visokoj razini opterećenja. Prihodi opće države u postotku BDP-a u Hrvatskoj su najveći u srednjoj i istočnoj Europi, a Hrvatska je među osam država članica EU s najvećom visinom ovog omjera, uz bok mnogo razvijenim državama i – Grčkoj.

U „crvenom“ su godinu zaključili skor poticanja investicija (s 39 na 24) te skor produktivnosti i konkurentnosti (s 34 na 32). Skorovi pravosuđe i tržišta rada te obrazovni, zdravstveni i mirovinski sustav i dalje su u „crvenom“. Iako su u 2018. godini zabilježeni manji pomaci to je nedovoljno da bi se postigao značajniji iskorak, s time da je skor pravosuđa dodatno pao za 2 boda (s 33 na 31). Rast skorova zabilježen je u ponudi kapitala (s 37 na 43) slijedom pada kamatnih stopa i efikasnosti javnih poduzeća (sa 65 na 73) zbog rasta njihove dobiti.

„Strukturni problemi i dalje predstavljaju ozbiljnu prijetnju prilagodbi nekoj sljedećoj krizi te trajno ograničavaju brzinu gospodarskoga rasta. Iako smo zadovoljni da je BDP u prvom kvartalu 2019. rastao 3,9 posto, činjenica je da je to još uvijek premalo i da bismo morali u dužem razdoblju imati rast barem iznad 4 posto. Ulazimo u period koji će obilježiti predsjednički i parlamentarni izbori i ne smijemo dopustiti da nam se fokus s nužnih promjena opet pomjeri u set predizbornih obećanja i parola bez pravih rezultata. HUP Skor objektivno mjeri koliko smo po pitanju reformi zaista napredovali jer govorimo o skupu podatka renomiranih hrvatskih i međunarodnih institucija i uspoređuje nas s drugima – jednostavno moramo objektivno gledati gdje smo slabiji u odnosu na druge jer to isto gledaju i ocjenjuju i investitori, ali sada sve više i građani kada biraju gdje će graditi svoju budućnost, upozorila je Gordana Deranja, predsjednica HUP-a

„Rezultat i ove godine ukazuje da Hrvatska znatno zaostaje za državama članicama EU iz srednje i istočne Europe (EU10) s kojima dijeli geografiju, povijest i razvojni zaostatak za Zapadnom Europom. Osobito zabrinjava što je hrvatski skor lošiji od skorova za zemlje koje su još uvijek slabije razvijene od Hrvatske (Bugarska, Rumunjska). Ta mjera zaostatka objašnjava zašto spomenute zemlje sustižu Hrvatsku te u tome najvažniju ulogu imaju opterećenje gospodarstva i tržište rada koja su kritična područja u mjerenju napretka, odnosno, zaostajanja. Skor se pogoršao iako Hrvatska bilježi gospodarski rast, a podatak o rastu BDP-a utječe na skor produktivnosti i konkurentnosti, ali sustav indikatora oblikovan je tako da bude prvenstveno osjetljiv na relativne strukturne promjene, a ne na poslovni ciklus“, kazao je Davor Majetić, glavni direktor HUP-a.