Analize

Za RTL
Hrvati su prije mjesec dana izabrali na parlamentarnim izborima novu vlast. Što građani misle o rejtingu stranaka i političara nakon izbora, pokazao je novi CRO Demoskop koji je agencija Promocija plus napravila za RTL.

Istraživanje je provedeno kao da je cijela Hrvatska jedna izborna jedinica. Novi CRO Demoskop pokazuje da ima nekih promjena u odnosu snaga među političkim strankama ima, ali ne u samom vrhu. Vladajući HDZ uvjerljivo najbolje stoji, a za gotovo trećinu ispitanika (32,9 posto) ta je stranka prvi izbor. Oporbeni SDP, koji se nalazi pred unutarstranačkim izborima, ima gotovo gotovo dvostruko manje, 18,1 posto, a treća opcija je platforma Možemo! s 11 posto. Lijevo-zelena platforma preuzela je poziciju Domovinskog pokreta Miroslava Škore koji je na 8,6 posto. Nešto manje ima Most, 8,3 posto. Stranka s Imenom i Prezimenom je na 2,6 posto. Nešto iznad jedan posto su i Pametno, HSS i IDS, a te su ove opcije ušle u Sabor preko koalicija. Ovo se istraživanje ne može uspoređivati s rezultatima parlamentarnih izbora gdje su ključne izborne jedinice. Na razini cijele države kao jedne izborne jedinice, ostale stranke i opcije su ispod jedan posto. Premijer Plenković najpozitivniji za četvrtinu ispitanika Premijer Andrej Plenković (24,6 posto u odnosu na 19,4 posto u lipnju) najpozitivniji je političar, tako ga ocjenjuje četvrtina ispitanika. Drugi izbor građana je predsjednik Zoran Milanović s 11,3 posto. On ima mali pad u podršci građana, naime one je u lipnju ima 15,3 posto podrške građana.

Istraživanje je provedeno prije prije obilježavanja Oluje, u jeku verbalnog okršaja dvaju predsjednika ali i nakon što je Plenković najavio dolazak Borisa Miloševića u Knin, odlazak Tome Medveda u Grubore, a Milanović odlikovanja postrojbama HVO-a što bi moglo utjecati na pristup građana prema predsjedniku i premijeru.

Treći najpozitivniji političar je ministar financija Zdravko Marić s 4,5 posto (2,2 posto u lipnju), dok nešto manje ima Vili Beroš (4,3 posto u odnosnu na 8,1 posto u lipnju). Sa sličnim postotkom na listu pozitivaca stigao je Tomislav Tomašević iz platforme Možemo!, slijedi Dalija Orešković, a tek onda Miroslav Škoro (2,2 posto u odnosu na 5,3 posto u lipnju). Malo više od jedan posto podrške imaju Miro Bulj baš kao i njegov stranački kolega Božo Petrov, a jedan posto ispitanika najpozitivnijim političarom smatra, zasada jedinog kandidata za predsjednika SDP-a, Peđu Grbina. Da baš nitko od političara ne zaslužuje tu titulu misli 15,3 posto ispitanika. Negativan stav Najnegativniji političar je predsjednik Republike Zoran Milanović (15,8 posto u odnosu na 14,8 posto u lipnju). Drugi je izbor najnegativca premijer Plenković (15,3 posto u odnosu na 14,7 posto u lipnju), a treći zagrebački gradonačelnik Milan Bandić (9,0 posto u odnosu na 12,1 posto u lipnju).

Negativni doživljaj povećao je novi potpredsjednik Sabora Miroslav Škoro, slijedi bivši predsjednik SDP-a Davor Bernardić koji se od ostavke ne pojavljuje u javnosti. Među negativcima je i Zlatko Hasanbegović kao i nova saborska zastupnica iz Kluba Domovinskog pokreta Karolina Vidović Krišto. Slijede Gordan Jandroković, Krešo Beljak i Hrvoje Zekanović. Da su negativni svi političari poručuje nešto iznad osam posto ispitanika Smjer kretanja države Nakon travanjskog nezapamćenog skoka pozitivne ocjene smjera kretanja zemlje, optimizam je u svibnju, s jenjavanjem koronakrize, počeo padati, a pad optimizma nastavio se u lipnju. Prošlog mjeseca održani su parlamentarni izbori, a sada u kolovozu vidljiv je blagi rast optimizma kod građana, navodi CRO Demoskop, donosi Večernji list.

Analiza
S bitno manjim brojem turista u turskim ljetovalištima uslijed pandemije koronavirusa presušio je jedan od glavnih izvora deviza za tamošnje gospodarstvo i time reprizu valutne krize iz 2018. učinio još izvjesnijom. Međutim, predsjednik Recep Tayyip Erdoğan vjeruje u brz oporavak te ubrzano troši devizne rezerve kako bi obranio tečaj lire.

Za ekonomiste to je još jedan pokazatelj da vlada u Ankari živi u ekonomskoj paralelnoj stvarnosti. Kako piše Financial Times, Erdoğan je prošlog mjeseca izjavio kako treba pohvaliti mjere kojima su spriječeni “maliciozni” napadi na liru. Takvi potezi, naglasio je turski predsjednik, jačaju “imunološki sustav turskog gospodarstva protiv globalnih turbulencija”.

Za većinu ekonomista Erdoğanove riječi ne mogu biti dalje od istine. Kolaps turističkih dolazaka kao rezultata pandemije produbio je rupu u javnim financijama. Stranih investitora više nema, nakon što su povukli gotovo 13 milijardi dolara kapitala iz Turske prodajom tamošnjih obveznica i dionica. No, udar na turizam ključni je dio problema s kojima se Turska trenutno suočava. Naime, turistički prihodi važan su izvor deviza za tu državu, koja se oslanja na velike iznose stranog kapitala radi financiranja ekonomskog rasta i ublažavanja gotovo kroničnog deficita proračuna.

Prošle godine Tursku je posjetilo 45 milijuna turista koji su ostvarili prihod od 34,5 milijarde dolara. Međutim, u prvih šest mjeseci ove godine turistički dolasci niži su za 75 posto. Samo u lipnju pad je iznosio 96 posto. “U normalnim vremenima zarađivali bi oko 1000 eura dnevno. Sada između 10 i 20 eura”, ističe za britanski list vlasnik suvenirnice u turističkom mjestu Lara. Vlada se nadala da će snažan pad cijena nafte – jedne od uvoznih stavki na koju Turska najviše troši – umanjiti štetu od pada turističkih prihoda i ostalih vrsta izvoza, poput tekstila, bijele tehnike i automobila. No, to se baš i nije dogodilo. Proteklih nekoliko mjeseci turski proračun zagazio je duboko u manjak – samo u prvih pet mjeseci rupa u riznici iznosi 17 milijardi dolara.

Procjene za cijelu godinu variraju ovisno o analitičarima, no britanski Barclays procjenjuje da bi deficit mogao iznositi i 30 milijardi dolara, odnosno 4 posto BDP-a. Pogoršanje javnih financija sve se izraženije odražava na vrijednost turske valute. Kako bi zaustavile klizanje, vlasti su već ove godine utrošile 65 milijardi dolara na obranu tečaja, procjenjuje Goldman Sachs. Unatoč tome, lira je prošlog tjedna prema euru pala na od 8,17 lira, vrlo blizu rekordno niskom tečaju od 8,21 lira zabilježenom prije dvije godine usred valutne krize.

U kratkom roku trošenje novca za obranu tečaja dalo je rezultata. Lira je tijekom ove godine prema dolaru izgubila 15 posto, što je daleko manji pad vrijednosti nego brazilskog reala ili južnoafričkog randa.

Erdoğanov zet, ministar financija Berat Albayrak, stalno ponavlja kako se Turska odvaja od trendova prisutnih u ostalim državama u razvoju. Međutim, dio analitičara smatra kako će ova strategija posijati sjeme nove financijske krize. Robin Brooks, glavni ekonomist Instituta za međunarodne financije kaže kako se Turska ističe među rastućim državama, ali po mnoštvu pogrešnih razloga. Ima veliki proračunski deficit, troši milijarde dolara pokušavajući obraniti liru i upumpava jeftine kredite u gospodarstvo.

To je istovjetna taktika koja je prije samo dvije godine izazvala golemu krizu tijekom koje je lira izgubila 30 posto vrijednosti. Potonuće valute izazvalo je pritisak na prezaduženi korporativni sektor, dovelo do rasta inflacije i gurnulo gospodarstvo u recesiju. Dok inozemni ekonomisti smatraju da će tursko gospodarstvo ove godine u prosjeku pasti 4,3 posto, Ankara i dalje inzistira na procjenama snažnog oporavka koji će donijeti pozitivan ovogodišnji rezultat BDP-a.

Kako bi ostvarila taj cilj, vlada se opet okrenula kreditiranju. Središnja banka snizila je ključnu kamatnu stopu za čak 15,75 postotnih bodova tijekom posljednjih 12 mjeseci. Banke su pojačale kreditiranje, kako poduzeća, tako i građana, pa je rast kredita na godišnjoj razini dosegao 24 posto, što je najviša razina od 2013. godine.

Međutim, rast kreditiranja osnažuje domaću potražnju, što pak povećava uvoz te tako produbljuje deficit platne bilance, naglašava Robin Brooks. “Na kraju, žrtva je lira”, dodaje taj analitičar.

Još jedna kaotična deprecijacija valute zakomplicirat će turske napore da se zemlja oporavi od koronakrize. “Ako smatrate da će utjecaj koronavirusa relativno brzo nestati, onda je to ispravna strategija. U kratkom roku je skupa, ali kupuje dovoljno vremena da prebrodite vrlo teško razdoblje”, ocjenjuje Phoenix Kalen, direktorica rastućih tržišta u francuskoj banci Société Générale.

Turska je do sada zabilježila oko 230.000 oboljelih i 5600 preminulih, a svakog dana od COVID-19 oboli oko 900 ljudi. No, ako se koronavirus ubrzo ne suzbije, a prihodi od turizma i izvoza se ne oporave u kratkom vremenu, Kalen upozorava da bi Turska mogla postati vrlo ranjiva na buduće ekonomske šokove. “Ako trenutna situacija potraje još 12 mjeseci, to neće biti održivo. Turske vlasti balansiraju u tom krhkom ekvilibriju, pokušavajući da ne padnu u ponor”, dodaje P. Kalen, prenosi Poslovni dnevnik.

Analitičari
Pandemija koronavirusa pogoršava humanitarnu situaciju u područjima najsmrtonosnijih sukoba u svijetu i prijeti ekonomskim propadanjem koje će imati za posljedicu daljnje jačanje nasilja, upozorili su diplomati i stručnjaci Ujedinjenih naroda.

COVID-19 ometa programe humanitarne pomoći skrećući pažnju s kriza i preusmjeravajući financijska sredstva velikih sila koje se u vlastitim kućama bore sa smrtonosnim virusom te se smanjuju izdvajanja novčanih sredstava za ionako krhke ratom pogođene ekonomije, kažu oni. “Velika je zabrinutost da će ekonomski utjecaj (pandemije) izazvati više nereda, više sukoba”, kaže UN-ov stručnjak u New Yorku Richard Gowan. “Tek smo u prvom činu vrlo dugotrajne drame”, kaže za AFP.

Poziv glavnog tajnika UN-a Antonia Guterresa u ožujku za uspostavom globalnog prekida vatre uvelike je ostao neuslišan, a sukobi su se nastavili u žarištima poput Jemena, Libije ili Sirije. Epidemiološke mjere zabrane kretanja ograničavaju kretanja mirovnih izaslanika, mirovnih snaga i nevladinih agencija otežavajući posredovanje i dostavu te raspodjelu prijeko potrebne pomoći sve ranjivijem stanovništvu.

U Jemenu gdje su deseci tisuća civila umrli od 2015. u, po UN-u, najgoroj svjetskoj humanitarnoj krizi, sukobi jačaju, kažu diplomati koji za tu državu kažu da je “u slobodnom padu”. “Gladomora je opet na obzoru. Sukob ponovno jača. Ekonomija je ponovno u raspadu. Humanitarne agencije su gotovo bez novaca. I još i novi problem – covid-19 širi se bez kontrole”, kaže dužnosnik UN-a Mark Lowcock zadužen za humanitarnu pomoć.

Britanski diplomat kazao je Vijeću sigurnosti UN-a da je koronavirus i do 70 posto srezao novčana izdvajanja za tu zemlju koja su je održavala na životu. Od travnja je polovica obitelji u Jemenu ostala bez najmanje polovice prihoda. “Pomognite Jemenu sada ili promatrajte kao zemlja pada u bezdan”, poručio je.

Lowcock je upozorio i na poražavajuće ekonomske pokazatelje za Siriju čija je ekonomija desetkovana gotovo desetljećem građanskog rata. Mjere zabrane kretanja kojima se želi spriječiti širenje koronavirusa u Siriji jedan su od faktora koji će doprinjeti ovogodišnjem padu ratom uništenog gospodarstva od sedam posto.

Prema diplomatu gubitak radnih mjesta u proteklim mjesecima povećao je nezaposlenost sa 42 posto u prošloj godini na 50 posto u ovoj. Diplomati kažu da zapadne zemlje smanjuju humanitarnu pomoć koju šalju u zone pogođene humanitarnom krizom jer se okreću spašavanju vlastitih ekonomija pogođenih koronavirusom.

Analitičari kažu da je pandemija usporila mirovne napore jer su mirovni posrednici susrete zamijenili virtualnim pozivima preko Zooma ili Skypea. U siječnju na samitu kojemu je u Berlinu domaćin bila Njemačka svjetski vođe obvezali su se na prekid stranog miješanja u građanski rat u Libiji i poštivanje embarga na oružje u okviru plana da se okonča devetgodišnji sukob.

No prošlog je mjeseca Guterres osudio upletanje “bez presedana” u ratom razorenu zemlju u kojoj Rusija i Turska podupiru suprotstavljene strane. “Sada je fokus Njemačke očigledno na podizanju europske ekonomije”, kaže Richard Gowan iz think-tanka International Crisis Group.

Stručnjaci također pomno i sa zabrinutošću prate stanje u Libanonu u kojemu traje najgora ekonomska kriza od građanskog rata 1975.-1990. U toj zemlji nekontrolirana inflacija i kontrola prometa kapitala daju zamah siromaštvu, očaju i nasilnim uličnim prosvjedima. “Širom svijeta slika je vrlo sumorna i depresivna”, kaže diplomat UN-a za AFP.

“Nazadovanje ekonomije samo će pojačati sukobe u tim zemljama”, dodaje on.

Analiza portala Index
Europska unija je u drugom ovogodišnjem tromjesečju zabilježila rekordan pad ekonomske aktivnosti.

Kako pokazuju podaci eurostatističara, bruto domaći proizvod (BDP) Unije u drugom je kvartalu potonuo 14,4 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, dok je istodobno BDP eurozone pao čak 15 posto. Na kvartalnoj razini, odnosno u usporedbi s prvim ovogodišnjim tromjesečjem, pad BDP-a EU u drugom je kvartalu iznosio 11,9 posto, dok je gospodarstvo eurozone u istom razdoblju potonulo 12,1 posto. To je, ističu u Eurostatu, najveći pad gospodarske aktivnosti u EU od 1995. godine, otkako u Luxembourgu sustavno vode podatke o kretanju BDP-a na razini Unije.

Preliminarni podaci o padu BDP-a u drugom tromjesečju po članicama još su dramatičniji. Tako je BDP Njemačke, motora europskoga gospodarstva, pao za 11,7 posto na godišnjoj razini, odnosno 10,1 posto na kvartalnoj razini. Francuska ekonomija potonula je još dublje: pad njenog BDP-a u drugom ovogodišnjem tromjesečju u odnosu na isti kvartal lani iznosio je 19 posto, dok je u usporedbi s prvim ovogodišnjim kvartalom pad bio 13,8 posto. To je čak i dublji pad od onoga u Italiji, članici koju je pandemija koronavirusa najviše pogodila, a čiji je BDP u drugom kvartalu pao 17,3 posto u odnosu na isti lanjski kvartal, odnosno 12,4 posto u odnosu na prvo ovogodišnje tromjesečje.

Ipak, među velikim ekonomijama EU najgore je, kako pokazuju podaci Eurostata, prošla Španjolska. Njen BDP u drugom je ovogodišnjem tromjesečju bio čak 22,1 posto manji nego u istom lanjskom razdoblju, dok je u odnosu na prvi kvartal potonuo 18,5 posto.

Debele i u novijoj povijesti nezapamćene minuse nižu i izvaneuropska gospodarstva. Tako je, kako su objavili u Washingtonu, američko gospodarstvo, inače najveće na svijetu, u drugom tromjesečju potonulo nevjerojatnih 32,9 posto na godišnjoj razini, što su analitičari već ocijenili “povijesnim”. Naravno, u negativnom smislu.

Podaci o tako velikim stopama pada gospodarske aktivnosti mogu se slobodno okarakterizirati kao urušavanje gospodarstva. Takav pad ekonomije posljedica je pandemije koronavirusa i “zaključavanja” ekonomija. Drugim riječima, dok su ekonomije bile u lockdownu ogroman pad imale su i ponuda i potražnja. Velik broj tvrtki nije radio, već su radile samo najosnovnije djelatnosti, a građani, s druge strane, nisu gdje imali ni potrošiti svoj novac.

“Ti podaci su dramatični, ali ipak nas ne vode u situaciju iz vremena Velike depresije 30-ih godina prošlog stoljeća, kada je kriza trajala godinama. Sve će, naravno, ovisiti o kretanju koronavirusa, ali vjerujem da se u sljedećoj godini može očekivati brz oporavak”, objašnjava za Index ekonomski analitičar Damir Novotny.

I Željko Lovrinčević iz zagrebačkog Ekonomskog instituta slaže se s ocjenom da je pad u drugom kvartalu dramatičan. Ipak, on smatra da će Europi za oporavak trebati malo više vremena. “Sad vidimo da ovo neće biti tako kratkotrajno. Očekujem da bi se Europa tek 2023. godine mogla vratiti na pretkrizne razine”, kaže Lovrinčević za Index.

Neovisno o tome kada će početi oporavak i koliko će trajati, činjenica je da će ova godina u cijelom svijetu biti izuzetno teška. Na to ukazuju i prognoze Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Europske komisije.

U MMF-u su tako još u travnju prognozirali da će svjetski BDP u 2020. godini potonuti tri posto. Pritom će puno gore proći razvijene ekonomije nego zemlje u razvoju. Naime, prosječan pad ekonomske aktivnosti u razvijenom dijelu svijeta u ovoj bi godini trebao iznositi 6,1 posto, dok će pad u zemljama u razvoju biti znatno manji, samo jedan posto.

Među razvijenim zemljama na udaru recesije posebno će se naći gospodarstva Italije i Španjolske, zatim Francuske i Njemačke te Velike Britanije, Kanade, SAD-a i Japana. Kada je riječ o zemljama u razvoju, gospodarstvo Rusije u ovoj bi godini trebalo potonuti 5,5 posto, na što će, osim koronakrize, utjecati i pad cijena energenata. S druge strane, dva velika gospodarstva, indijsko i kinesko, godinu bi čak trebala zaključiti u plusu. Ili, preciznije, prognoze MMF-a pokazuju da bi Kina, zemlja iz koje je krenula pandemija koronavirusa, u ovoj godini trebala ostvariti rast BDP-a od 1,2 posto, što je za kineske prilike inače vrlo slabo, dok bi Indija u 2020. trebala ostvariti rast BDP-a od 1,9 posto.

I u MMF-u očekuju da će se svjetsko gospodarstvo u sljedećoj godini početi oporavljati, i to po stopi od 5,8 posto. Pritom bi gospodarski rast u razvijenim zemljama trebao biti sporiji nego u zemljama u razvoju, odnosno razvijeni dio svijeta trebao bi imati gospodarski rast od, u prosjeku, 4,5 posto, a zemlje u razvoju po stopi od 6,6 posto. Unatoč tome što ne očekuju dugotrajnu krizu, ekonomisti upozoravaju da se arhitektura svjetske ekonomije u koronakrizi počela mijenjati te da će se nastaviti mijenjati. Koronakriza je, može se reći, unijela tektonske promjene u način funkcioniranja gospodarstava.

Jedna od posljedica koronakrize bit će, upozoravaju ekonomisti, proces dodatnog zatvaranja država i trgovinskih blokova. Drugim riječima, europski kapital će u budućnosti vjerojatno manje tražiti prilike na izvaneuropskim tržištima, a više se okrenuti ulaganjima u slabije razvijene europske zemlje, i to iz jednostavnog razloga što neće željeti reprizu korona udara na kretanje roba. Izgledno je i da će se skratiti nabavni lanci.

Druga posljedica mogla bi biti, dodaju ekonomisti, smanjenje značaja uslužnih djelatnosti, uključujući i turizma, na gospodarstvo. Umjesto naglaska na usluge, “u modu” će se vjerojatno vratiti reindustrijalizacija, što će poticati i Europska komisija.

Otvorenim u cijeloj priči ostaje kako će u koronakrizi i nakon nje proći Hrvatska. Jasno je da će pad gospodarske aktivnosti u našoj zemlji u ovoj godini biti ogroman, kao i da će oporavak teći sporije nego što bismo željeli. Na to, uostalom, upućuju i prognoze Europske komisije po kojima Hrvatska u ovoj godini može računati na strmoglavi pad BDP-a od čak 10,8 posto, jedan od najvećih u EU, dok bismo u sljedećoj godini mogli ostvariti rast BDP-a, prema istim prognozama, od 7,5 posto.

Novotny se nada da će nova vlada Andreja Plenkovića slušati preporuke Europske komisije i pokrenuti reformski proces. Ipak, upozorava da će u svemu tome biti i dosta otpora interesnih skupina, kao i da mnoge reforme ne idu brzo. “Sad je prilika da vlada pokrene strukturne reforme, što neće biti lak posao”, zaključuje Novotny.

S druge strane, Hrvatskoj bi se, kako su ekonomisti već primijetili, mogle otvoriti prilike da privuče kapital iz razvijenijih europskih država, s obzirom na to da će brojne kompanije kao lokacije za ulaganja birati slabije razvijene europske zemlje. No Hrvatska se i tu suočava s jakom konkurencijom pa će morati poraditi na jačanju poslovne klime u zemlji, donosi Index.hr.

Poslovni dnevnik
Iako je proizvodnja automobila donedavno u srednjoistočnim državama smatrana pravim blagoslovom zbog vodeće uloge u industrijskoj proizvodnji, u krizi izazvanoj koronavirusom taj bi se sektor mogao pokazati kao jedan od glavnih utega ekonomskom oporavku.

Nakon pada komunističkih režima na istoku Europe prije tri desetljeća, strani proizvođači automobila počeli su snažno ulagati u tu regiju, privučeni jeftinom i obrazovanom radnom snagom. U državama poput Češke, Mađarske te posebice Slovačke – koja proizvodi najviše automobila po stanovniku u svijetu – automobilski sektor postao je važan izvor stranih ulaganja, otvaranja novih radnih mjesta i ukupnog ekonomskog rasta.

Međutim, kako je izbijanje pandemije zatvorilo dobar dio tvornica automobila širom svijeta, a prodaja zbog posljedične recesije sve više slabi, automobilska branša vjeruje da će srednja Europa zbog toga biti snažnije pogođena nego ostali dijelovi svijeta, piše Reuters. To je posebno loša vijest za Češku, Slovačku i Mađarsku čija se gospodarstva snažno oslanjaju na taj industrijski sektor. „Očekuje se da će taj sektor zabilježiti najveći pad unutar industrijske proizvodnje u regiji srednje i istočne Europe. U tom će sektoru oporavak biti najsporiji, pa bi mogao biti jedan od glavnih utega BDP-u“, ističe Peter Virovacz, ekonomist banke ING u Budimpešti.

Predstavnici proizvođača automobila koji posluju u Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj i Mađarskoj upozorili su u travnju javnost da taj sektor u tim zemljama izravno i neizravno zapošljava 1,3 milijuna radnika i sudjeluje s gotovo petinom u ukupnoj proizvodnji automobila u Europskoj uniji. Stoga su od europskih institucija zatražili što bržu obnovu dobavnih lanaca, financijsku podršku i reviziju regulatornih zahtjeva koji se tiču emisija ispušnih plinova. Glasnogovrnik Europske komisije poručio je za Reuters kako promjena regulative ne može uključivati kašnjenje u primjeni ili potpuno odbacivanje europskih ciljeva zaštite okoliša.

„Striktno zakonodavstvo o zaštiti okoliša najbolji je način promoviranja konkurentnosti i inovativnosti“, poručili su iz Bruxellesa. O važnosti autoindustrije u srednjoeuropskim državama dovoljno govore makroekonomski podaci: u Mađarskoj taj sektor sudjeluje s 4 do 6 posto u BDP-u, a u Češkoj s 10 posto. U Slovačkoj automobilska industrija sudjeluje s 13 posto u vrijednosti gospodarstva i zaslužna je za polovicu industrijske proizvodnje. Dio proizvođača koji posluju u srednjoj Europi smatra da će proizvodnja ove godine pasti između 20 i 25 posto, odražavajući tako globalni pad proizvodnje. Primjerice, njemački Daimler najavio je da će od prvog kolovoškog tjedna uvesti i treću smjenu u svojoj mađarskoj tvornici. Taj je pogon lani proizveo 190.000 automobila, a njemačka je kompanija odbila komentirati koliku proizvodnju očekuje ove godine. Slovačka podružnica južnokorejske Kije treću će smjenu uvesti u rujnu. „U drugoj polovici 2020. nadamo se većim narudžbama i poboljšanju situacije na automobilskom tržištu kako bi mogli u potpunosti iskoristiti proizvodne kapacitete“, izjavio je glasnogovornik kompanije.

Kijina slovačka tvornica lani je proizvela rekordnih 344.000 vozila, a u prvom polugodištu proizvodnja je srezana 27 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje. Još jedan značajni proizvođač u Slovačkoj, francuski PSA, objavio je da ima dovoljno narudžbi do jeseni. U Mađarskoj japanski Suzuki očekuje 20-postotni pad proizvodnje u odnosu na lanjskih približno 180.000 vozila. Tvornica je krajem travnja opet započela s proizvodnjom, ali u samo jednoj smjeni, a 13. srpnja krenuo je i dvosmjenski rad. Češka udruga automobilske industrije procjenjuje da će proizvodnja u toj državi ove godine pasti za petinu, a da će se prihodi smanjiti za najmanje 215 milijardi kruna, odnosno 9,6 milijardi dolara.

Češka gospodarska perjanica, kompanija Škoda u vlasništvu njemačkog Volkswagena, lani je proizvela 1,24 milijuna vozila, najviše u domaćim pogonima. Škoda trenutno radi punim kapacitetom, iako je vodstvo kompanije najavilo da će proizvodnja ovisiti o potražnji. Iako su zbog relativno brze obnove proizvodnje srednjoeuropski proizvođači za sada izbjegli veća otpuštanja, negativni utjecaj na gospodarstvo neće biti moguće izbjeći. Europska komisija predviđa da će mađarsko gospodarstvo ove godine pasti 7 posto, a češko 7,8 posto. U Slovačkoj će pad iznositi 9 posto dok će Poljska – zbog manje izloženosti autoindustriji – ostvariti pad od 4,6 posto. No, osim proizvodnje automobila, snažno je pogođena i industrija dijelova koja u tim državama zapošljava desetke tisuća radnika.

Češka tvornica Koyo Bearings, dio japanske kompanije JTEKT, trenutno radi na 70 posto kapaciteta. „Očekujemo da će potražnja nastaviti stupnjevito rasti. Međutim, nećemo dosegnuti predpandemijske razine vjerojatno do sredine 2021. godine. I tu u najboljem, optimističnom scenariju“, ističe direktor te tvornice Petr Novak.

On ističe da se europsko tržište, koje „guta“ 80 posto prodaje češkog Koyja, ne oporavlja tako brzo kako se nadao, a postoji i zabrinutost oko drugog vala zaraze. Joszef Nyiro, čelnik tvornice FAMU blizu Budimpešte kaže da se njihova strategija preživljavanja temeljila na osvajanju novih tržišta. Nyiro je ujedno i predsjednik udruge dobavljača za automobilsku industriju, a tvrdi da će idućih nekoliko mjeseci biti ključno za tu branšu. „Vladin je zadatak obnoviti potražnju“, smatra Nyiro, donosi Poslovni dnevnik.

Nešto manje od 20 posto
Ukupan broj zaposlenih u industriji u lipnju ove godine manji je za 0,5 posto u odnosu na svibanj, dok je u odnosu na svibanj prošle godine smanjen za 3,3 posto, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS).

Podaci o kretanju zaposlenosti u industriji na mjesečnoj razini, prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, pokazuju najveći pad broja zaposlenih u proizvodnji duhanskih proizvod, za 19,4 posto, u ostaloj prerađivačkoj industriji, za 6,7 te u proizvodnji motornih vozila, prikolica i poluprikolica, za tri posto.

Najveći rast broja zaposlenih zabilježen je u vađenju sirove nafte i prirodnog plina, za 1,7 posto. Na godišnjoj razini statistika pokazuje da je najveći pad zabilježen u proizvodnji rafiniranih naftnih proizvoda, za 17,2 posto te u proizvodnji duhanskih proizvoda, za 10,1 posto.

Znatniji se pad broja zaposlenih u lipnju ove u odnosu na lipanj prošle godine bilježi i u proizvodnji odjeće 9,9 posto, proizvodnji strojeva i uređaja 8,4 posto, proizvodnji motornih vozila, prikolica i poluprikolica također za 8,4 posto, proizvodnji namještaja pet posto itd.

Rast broja zaposlenih na godišnjoj razini statistika, uz ostalo, registrira u proizvodnji tekstila, za 11,8 posto, proizvodnji osnovnih farmaceutskih proizvoda i pripravaka, za 4,6 posto, proizvodnji gotovih metalnih proizvoda, za 1,8 posto itd.

Po podacima DZS-a, u prvih šest mjeseci ove godine u odnosu na isto lanjsko razdoblje broj zaposlenih u industriji je pao za tri posto. Ukupna proizvodnost rada u industriji od siječnja do lipnja ove u usporedbi s istim razdobljem prošle godine manja je za 2,8 posto.

DZS je objavio i podatke o industrijskoj proizvodnji koja je u lipnju pala 1,8 posto u odnosu na isti mjesec lani, što je već osmi mjesec zaredom kako je pala, ali sporije nego mjesec dana prije kada je potonula 12,4 posto, što je bio njezin najveći pad od recesijske 2009. godine.

Analiza Eurostata
Iako se u Hrvatskoj često žalimo da dobrano zaostajemo po pitanju gospodarenja otpadom za većinom ostalih članica Europske unije, najnoviji podaci statističkog ureda EU Eurostata pokazuju da je naša zemlja apsolutni lider po pitanju zbrinjavanja baterija i akumulatora.

Naime, prema Eurostatu, Hrvatska je u zadnje tri godine prikupila za reciklažu čak 96% svih prodanih baterija i akumulatora u našoj zemlji. Prosjek EU u tom pogledu je 48%, a iz Hrvatske su daleko Poljska s 81%, Luksemburg sa 69% te Belgija s 62%. Na začelju, s manje od 40% prikupljenog otpada ove vrste, su Španjolska, Italija, Marla, Slovenija, Grčka, Portugal te na samom kraju su Cipar i Estonija s 30 posto. Tržište baterija i akumulatora u EU je relativno stabilno te je 2010. iznosilo 176.000 tona, a do 2013. je palo na 169.000 tona da bi se u 2018. popelo na 191.000 tona.

Za razliku od toga, vidljiv je značajan rast količine prikupljenog otpada ove vrste i s 55.000 tona u 2010. godini na 88.000 tona u 2018. To konkretno znači da se udio prikupljenog, a kasnije i zbrinutog otpada akumulatora i baterija popeo s 35 posto u 2010. na 48 posto u 2018. godini, koja je zadnja obrađena u ovoj statistici. Hrvatska ima relativno dobro organiziran sustav prikupljanja ovog vrsta posebnog otpada koji se odvija kroz sedam registriranih tvrtki pri Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU). Tu je svakako najveći igrač zagrebački CIAK, a slijede ga Flora VTC iz Virovitice, Friš iz Križevaca, Metis (Cios grupa) iz Kukuljanova, OS iz Zadra, STR akumulator iz Đurđevca te Univerzal iz Varaždina. Iz Fonda ističu da je u Hrvatskoj sustav prikupljanja i oporabe baterija i akumulatora uspostavljen još 2007. godine.

“Pravna ili fizička osoba koja na hrvatsko tržište stavlja baterije ili akumulatore FZOEU plaća određenu naknadu koja se koristi za organizaciju cjelokupnog sustava prikupljanja i zbrinjavanja takve vrste otpada. Cilj je da se takvim sustavnim pristupom smanji negativan učinak na okoliš”, kažu u Fondu. Pojašnjavaju da i u ostalim sustavima gospodarenja posebnih kategorija otpada Hrvatska bilježi jako dobre rezultate te ima visoke stope sakupljanja. Ovaj sektor će u narednom razdoblju dobiti još više na važnosti zbog nagloga razvoja električnih vozila, a kojima je, pak, baterija ključna sastavnica. Prema procjeni Međunarodne agencije za obnovljive izvore energije, u svijetu danas postoji šest milijuna električnih vozila, a predviđa se da će do 2030. to porasti na 50 milijuna. Vrijednost ovoga novog tržišta procjenjuje se na oko 250 milijardi eura do 2025. na razini EU, dok će tržište svih ostalih baterija do 2027. dostići jedva 10 milijardi eura.

Kako je istaknula direktorica Sektora za energetiku i zaštitu okoliša Hrvatske gospodarske komore Marija Šćulac Domac, ključna niša su električni automobili i litij-ionske baterije, za koje se predviđa godišnji rast 8 do 9 posto. Trenutačno je potražnja za baterijama velika. Panasonic podmiruje japansku potražnju, Samsung korejsku, te i Europa treba pronaći vlastiti izvor. Švedski Northvolt jedini je veliki europski proizvođač s velikom tvornicom u Poljskoj, a Francuska i Njemačka pokreću inicijativu na istraživanju i razvoju akumulatora za električna vozila uz investiciju između pet i šest milijardi eura.

Zagrebačka tvrtka Munja je, barem koliko je poznato, jedini hrvatski proizvođač akumulatora i baterija. Značajan igrač na tržištu je i zagrebački CIAK, no on je primarno generalni uvoznik, zastupnik i distributer za Hrvatsku mnogih svjetskih brendova baterija kao što su Varta, Optima, Trojan, Faam, Miac, Leoch i drugih. Imaju i vlastiti brand CIAK, no nemaju, barem koliko je poznato, proizvodnju u Hrvatskoj te su njihovi CIAK Starter akumulatori dolazili iz tvornice Johnson Controls (Varta, Optima) koja se nalazi u Češkoj. U Hrvatskoj postoje još tvrtke Grom iz Velike Gorice te spomenuti Friš koje imaju svoje brendove baterija i akumulatora, ali koje također vjerojatno dobavljaju od proizvođača iz inozemstva, piše Poslovni dnevnik.

Analiza tjedna
Cijene nafte na svjetskim tržištima prošloga su tjedna blago pale, nakon izvješća o oštrom padu najvećih svjetskih gospodarstava u drugom tromjesečju, no u cijelom srpnju zabilježile su rast.

Na londonskom je tržištu cijena barela prošloga tjedna oslabila  na 43,31 dolar, dok je na američkom tržištu barel pojeftinio na 40,27 dolara. Negativno su na cijene prošloga tjedna utjecali podaci o oštrom padu najvećih svjetskih gospodarstava u drugom tromjesečju.

Bruto domaći proizvod (BDP) SAD-a potonuo je u tom kvartalu 32,9 posto u odnosu na isto razdoblje lani, što je njegov najveći pad od 1947. godine, od kada su se počeli voditi ti podaci. A kako je u prvom tromjesečju BDP pao 5 posto, najveće svjetsko gospodarstvo i službeno je uronilo u recesiju, čime je u SAD-u završeno povijesno najdulje razdoblje gospodarskog uzleta, koje je trajalo 11 godina.

U eurozoni je, pak, u drugom tromjesečju BDP na kvartalnoj razini potonuo rekordnih 12,1 posto, nakon 3,6-postotnog pada u prvom kvartalu. Među zemljama članicama, najveći je pad na kvartalnoj razini zabilježila Španjolska, 18,5 posto, a slijede Portugal, s padom BDP-a za 14,1 posto, Francuska, s padom od 13,8 posto, i Italija, s padom od 12,4 posto.

Njemačko gospodarstvo, najveće u eurozoni, palo je za 10,1 posto u drugom kvartalu prema tromjesečju ranije. Osim toga, ulagači se plaše da će oporavak gospodarstava biti sporiji nego što se očekivalo zbog nepopustljivog širenja koronavirusa, što bi moglo dovesti do novih restriktivnih mjera, ponovnog zatvaranja gospodarstava i slabije potražnje za naftom nego što se očekivalo.

Pritisak na cijene nafte posljedica je, također, najavljenog povećanje proizvodnje nafte od početka kolovoza. Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) i njezine saveznice nedavno su, naime, dogovorile da će od kolovoza povećati proizvodnju za ukupno 1,5 milijuna barela dnevno, nakon što su je na početku koronakrize oštro smanjile.

S druge strane, podršku cijenama nafte pružilo je slabljenje dolara. Dolarov indeks, koji pokazuje vrijednost američke u odnosu na šest ostalih najvažnijih svjetskih valuta, pao je prošloga tjedna na najniže razine u više od dvije godine.

Slabljenje dolara potiče kupnju roba izraženih u dolarima, poput nafte, jer postaju jeftinije za vlasnike drugih valuta. Podršku cijenama pružilo je i izvješće američke energetske agencije prema kojemu je proizvodnja nafte u SAD-u u svibnju pala za rekordna 2 milijuna barela dnevno, na 10 milijuna.

Unatoč prošlotjednom padu, u cijelom srpnju cijene su nafte porasle za više od 2 posto. Tako su na londonskom tržištu cijene zabilježile rast četvrti, a na američkom tržištu treći tjedan zaredom. Nakon što su krajem ožujka i početkom travnja zbog koronakrize pale više od 30 posto i zaronile na najniže razine u 20-ak godina, cijene su se nafte posljednjih mjeseci oporavile, zahvaljujući golemim fiskalnim i monetarnim poticajnim mjerama u najvećim svjetskim gospodarstvima, što je potaknulo oporavak gospodarskih aktivnosti, a time i potražnje za naftom.

Drastično
Američko gospodarstvo u drugom je tromjesečju potonulo za 32,9 posto u odnosu na isto razdoblje lani, što je njegov najveći pad od 1947. godine, odnosno od kada su se počeli voditi podaci, objavilo je u četvrtak američko ministarstvo trgovine, označivši time kraj povijesno najduljeg razdoblja gospodarskog uzleta u SAD-u.

Takav pad BDP-a više je nego trostruko veći od prijašnjeg rekordnog pada od 10 posto u drugom tromjesečju 1958. godine. Usporedbe radi, u prvom ovogodišnjem kvartalu najveće je svjetsko gospodarstvo palo za pet posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Time je u SAD-u završilo povijesno najdulje razdoblje gospodarskog uzleta, koje je trajalo 11 godina, a službeno je nastupila recesija, koja se uobičajeno definira kao dva tromjesečja uzastopnog pada BDP-a.

Glavnina rekordnog pada BDP-a dogodila se u travnju, kada je gospodarska aktivnost gotovo zaustavljena nakon što su od sredine ožujka uvedene stroge mjere radi suzbijanja širenja epidemije, koje su prekinule rad tvornica, restorana, kafića i drugih dijelova gospodarstva. Iako su se aktivnosti počele oporavljati u svibnju, zamah je usporio nakon ponovnog porasta broja novozaraženih, ponajprije u gusto naseljenim regijama na jugu i zapadu SAD-a, gdje su vlasti u najteže pogođenim područjima ponovno zaustavile poslovanje ili su odgodile njihovo ponovno pokretanje. To je prigušilo nade da će u trećem kvatralu doći do snažnog gospodarskog oporavka.

Predsjednik američke središnje banke Fed Jerome Powell u srijedu je potvrdio da gospodarska aktivnost usporava. Fed je na ovotjednoj sjednici zadržao kamatne stope blizu nule i obećao da će nastaviti upumpavati novac u gospodarstvo. “Izgledi baš nisu dobri. Amerikanci se ne ponašaju dobro po pitanju socijalnog razmaka, stopa zaraze je neprihvatljivo visok, a to znači da gospodarski rast ne može oživjeti”, rekao je Sung Won Sohn, profesor financija i ekonomije sa Loyola Marymount Universityja u Los Angelesu.

Bez povijesno velikog paketa fiskalnih poticaja od gotovo 3.000 milijardi dolara, pad gospodarstva bio još snažniji. Taj paket predviđa pomoć kompanijama pri isplati plaća zaposlenicima, a milijunima nezaposlenih Amerikanaca omogućava isplate naknada u visini 600 dolara tjedno. Međutim, u subotu ističe rok tom paketu mjera. Oštar pad BDP-a mogao bi stvoriti pritisak na Bijelu kuću i Kongres da postignu dogovor o drugom paketu ekonomskih poticaja.

RBA Analiza
U Hrvatskoj je u lipnju industrijska proizvodnja bila 1,8 posto manja u odnosu na isti mjesec prošle godine, što je već osmi mjesec zaredom kako je pala, ali sporije nego mjesec dana prije.

Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je u četvrtak da je industrijska proizvodnja u lipnju porasla 7,4 posto u odnosu na prethodni mjesec, dok je u odnosu na lanjski lipanj pala 1,8 posto.To je već osmi mjesec zaredom kako je proizvodnja pala, ali znatno sporije nego mjesec dana prije, kada je potonula 12,4 posto, što je bio njezin najveći pad od recesijske 2009. godine. “Obujam industrijske proizvodnje usporio je s godišnjim stopama pada koje kontinuirano datiraju još od studenog prošle godine”, navode analitičari Raiffeisenbank Austria (RBA) u osvrtu na izvješće DZS-a.

Pad proizvodnje u lipnju na godišnjoj razini zabilježen je u tri od pet sektora, a najviše, 16,4 posto, u proizvodnji trajnih proizvoda za široku potrošnju. S padom od 4,7 posto slijedila je proizvodnja kapitalnih proizvoda, dok je proizvodnja netrajnih proizvoda za široku potrošnju pala za 4 posto. Proizvodnja intermedijarnih proizvoda porasla je, pak, za 2 posto, dok je proizvodnja energije na godišnjoj razini stagnirala. „Snažan pad industrijske proizvodnje posljedica je epidemioloških mjera u namjeri da se obuzda pandemija COVID-19, odnosno nemogućnosti da se u većini djelatnosti industrijska proizvodnja obavlja na uobičajen način”, navode analitičari RBA.

U prvih šest mjeseci ove godine industrijska je proizvodnja pala za 6,4 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje. „Mjeseci pred nama mogli bi donijeti blagi oporavak zbog baznog učinka, pada zaliha u prethodnom razdoblju te polaganog oporavka potražnje i normaliziranje situacije. Ipak, sasvim je izgledno da će na razini cijele godine obujam industrijske proizvodnje biti zamjetno niži u odnosu na 2019. godinu.”, zaključuju analitičari RBA.

Oštar pad proizvodnje posljedica je mjera usmjerenih na sprječavanje širenja koronavirusa, koje su stupile na snagu u drugoj polovici ožujka, dok je popuštanje tih mjera započelo krajem travnja. Te su mjere usporile rast gospodarstva već u prvom tromjesečju, pa je bruto domaći proizvod (BDP) porastao samo 0,4 posto na godišnjoj razini, najsporije od trećeg kvartala 2014. godine. U drugom tromjesečju očekuje se oštar pad gospodarstva, a potom i recesija, odnosno pad gospodarstva dva tromjesečja zaredom.