Analize

Analitičar Centra Carnegie iz Moskve Maksim Samorukov je objavio malo širu analizu naslova ”Može li Moskva u Hrvatskoj dobiti saveznika?” i došao do zaključka kako će vrlo teško doći do približavanja, a posebno ne treba očekivati da će Hrvatska biti ruski saveznik u Europi. Najviše što se može očekivati je vraćanje odnosa iz ”nikakvih” na razinu na kojoj je moguć dijalog.
”Unatoč velikoj posjeti hrvatskog vodstva Rusiji, teško je očekivati napredak u bilateralnoj suradnji ili da će Hrvatska iznenada postati bliski saveznik Rusije u Europi. Stvarne ekonomske veze između zemalja su trenutno vrlo skromne. Sankcije, pad cijena nafte i duga stagnacija u gospodarskim odnosima između Rusije i Hrvatske neće promijeniti jedan predsjednički sastanak”, piše Samorukov za portal Carnegie.eu.

U politici Rusije na Balkanu se vidi novi manevar. Dok još svi pokušavaju procijeniti razinu ruskog utjecaja u Crnoj Gori ili Makedoniji, Moskva se odjednom približava Hrvatskoj, jednoj od najatraktivnijih proameričkih zemalja u regiji.

Nakon ukrajinske krize, Moskva se na ovaj način oslobađa posljednjih naznaka izolacije u Europi. Prije nekoliko godina bi vijest da je jedan od europskih čelnika otišao na sastanak s Putinom izgledala kao optužba. Ovo je sada samo vijest. U Moskvu su sada spremni ići ne samo Orban ili tradicionalno prijateljski Grci, nego, na primjer, i predsjednica Hrvatske, zemlje koja je oduvijek bila vrlo zapadnjačka, a odnosi s Rusijom su bili su vrlo hladni. Da bi umirila savjest i javnost, dovoljno je bilo izgovoriti ritualnu formulu “Mi se zalažemo za provedbu Sporazuma iz Minska” i sigurno možemo ići u Rusiju kako bismo razgovarali o bilateralnoj suradnji.

Za hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, kao i za većinu istočnoeuropskih čelnika, susret s Putinom je osobna napast kojoj se ne mogu oduprijeti.

Sve ostalo vrijeme Putin može biti agresor, tiranin i razarač svjetskog poretka. Sve u svemu, zli čarobnjak Sauron kojeg što prije treba izolirati. Ali, ako postoji sporazum o osobnom sastanku, to odmah postaje najvažniji diplomatski događaj godine i o njemu se izvještava do u najsitnije detalje. Tko će misliti o izolaciji Rusije, kada se može fotografirati sa samim Putinom i time još jasnije poručiti biračima: ”Vidite, ja sam u središtu svjetske geopolitike.”

Iako u ovom slučaju hrvatsku stranu zastupa jedna od najblistavijih čelnica istočne Europe, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, Hrvatska je parlamentarna republika i premijer ima mnogo više ovlasti. Ali tko pozna hrvatskog premijera? Još jedno glatko i obrijano europsko lice s naočalama, nastavlja Maksim Samorukov.

Međutim, unatoč činjenici da oboje predsjednika vole geopolitiku, čisto diplomatski razlozi ne bi bili dovoljni da se organizira jedan tako veliki posjet. Jasno je da se jasno ove godine u odnosima između Rusije i Hrvatske neočekivano otvorilo pitanje 1,3 milijarde eura, koliko je hrvatska tvrtka Agrokor dobila kredita od Sberbanke i VTB-a.

Do početka 2017. godine, kada su financijski problemi holdinga isplivali na površinu, Agrokor davao posao za oko 60 tisuća ljudi diljem Balkana, plus nekoliko desetaka tisuća dobavljača. Koncern čini 16% ukupnog BDP-a Hrvatske. Stoga, kada je u proljeće 2017. Agrokor počeo propadati, hrvatska vlada je morala intervenirati kako bi uklonili Todorića i holding staviti pod državnu upravu.

Istodobno je otkriveno da su među najvećim vjerovnicima Agrokora ruske državne banke – Sberbanka i VTB. U pozadini brojnih ruskih optužbi da se Moskvu ometa u poslovima balkanskim zemljama, situacija u Hrvatskoj se također počela tumačiti kao jedna od epizoda u borbi za sferu utjecaja.

Sberbanka je jednostavno komentirala da će banka tražiti povrat novca svim zakonskim sredstvima, što se odmah protumačilo kao pritisak na hrvatsku Vladu da će ruska banka oduzeti zemlju koja pripada Agrokoru, te da će tamo očito postaviti vojne baze, špijunske centre i druga sredstva ”neprijateljske propagande”.

Međutim, optužbe protiv Rusije kriju mnogo neugodnija pitanja. Na primjer, tko je kriv zbog činjenice da je Agrokor tako brzo bankrotirao? To očito nisu ruske državne banke, koje su, unatoč svemu, davale kredite hrvatskom gospodarstvu u vrijeme kada su zapadne banke to već odbijale učiniti. Pravi razlog propasti Agrokora je zapravo bio ulazak Hrvatske u EU 2013. godine, kada je zemlja otvorila svoje tržište za paneuropsku konkurenciju.

Naravno, Todorić je shvatio da ako se bavi trgovinskim mrežama, on mora pobijediti s prometom. Stoga nije štedio novac za otkup trgovina u susjednim zemljama. Ali to još uvijek nije bilo dovoljno da bi se izdržala konkurencija zapadnoeuropskih lanaca i njihovog prometa.

Dakle, kolaps najveće hrvatske korporacije Agrokor izravna je posljedica pridruživanja zemlje EU. No, takvi zaključci zvuče vrlo neugodno, pa je bolje temu prebaciti na Sberbanku i ”rusku prijetnju”.

Ipak, iskustvo Agrokora očito nije bilo uzaludno za ostatak hrvatskih poduzetnika i mnogi su ozbiljno razmišljali o svojim sposobnostima da se natječu sa zapadnoeuropskim tvrtkama i o tome trebaju li tražiti tržišta na kojima ovo natjecanje neće biti tako teško. Stoga se održava dosad neviđena razina poslovnog foruma u Moskvi i govori o poticanju hrvatskog izvoza u Rusiju.

Pristupanje EU općenito nije moglo dati ozbiljan poticaj gospodarskom rastu Hrvatske. Realni BDP zemlje u 2016. godini je ostao je za 8% niži nego u 2008. godini, što je najgori rezultat u istočnoj Europi, ne računajući Ukrajinu s njenim posebnim okolnostima. Stoga ne čudi da su hrvatski poslodavci, bez dobivanja očekivanih koristi od EU, posao počeli aktivno tražiti u nekim drugim smjerovima.

Druga stvar je što je Moskva s Hrvatskom spremna raspravljati o prilično ograničenom broju ekonomskih pitanja. Nitko, primjerice, neće zamjeriti Hrvatskoj zato što se malo približila Rusiji. Grčka, Cipar ili Mađarska su se počele približavati mnogo ranije i idu sve dalje, ali čak ni za njih nema iznimki. A poljoprivredni proizvodi su bili jedna od glavnih stavki hrvatskog izvoza u Rusiju prije ukrajinske krize.

Hrvatska je tradicionalno zanimljiva Rusiji prvenstveno u energetskom sektoru. Prije mjesec dana je Gazprom konačno uspio sklopiti novi desetogodišnji ugovor s Hrvatima za opskrbu milijun kubnih metara plina godišnje. U 2010. godini Hrvatska je postala jedna od rijetkih zemalja istočne Europe koja je potpuno odbila kupiti ruski plin i 2011. i 2012. godine nije kupila ništa. Zatim su se 2013. Nastavile isporučivati male pošiljke, ali se tek sada zemlje vraćaju na tradicionalnu količinu uvoza.

Rusija je također zainteresirana za moguće nove ugovore u modernizaciji elektrana. Moskva želi i normalan rad rafinerija nafte u Bosanskom Brodu u vlasništvu Zarubežnjefta, koja, iako se nalazi u Bosni, ali na samoj granici s Hrvatskom, ne može raditi punim kapacitetom bez hrvatske infrastrukture.

Već dugi niz godina kolaju glasine o želji Gazproma, pa čak i Rosnefta, za kupnjom udjela u kompaniji INA, koja je nekad bila u potpunom vlasništvu hrvatske države.

I, naravno, tu je glavni i gotovo vječni energetski projekt Kremlja na Balkanu koji još ne ide nigdje, “Južni tok” ili “Turski tok”, a Hrvatsku bi se rado vidjelo među sudionicima bilo kojeg od njih.

Sada je hrvatsko vodstvo ozbiljno zabrinuto zbog pokušaja pretvorbe zemlje u regionalno energetsko središte. U skoroj budućnosti treba započeti s izgradnjom LNG terminala na otoku Krk, a taj je projekt podržao i sam Trump na sastanku u srpnju s Kolindom Grabar-Kitarović u Varšavi. Najvjerojatnije će Hrvatska htjeti privući pozornost drugih izvoznika velikih izvora energije, tako da se i neki od ruskih projekata mogu provesti, donosi se u analizi portala Carnegie.eu.

 

I prije jučerašnjeg troipolsatnog govora na summitu Komunističke partije Kine, na kojem je najavio zaokret u vanjskoj politici, uključivanje u afričku geopolitiku te kontrolu svoga dvorišta, ali i gospodarsko usporavanje koje zahtijeva nove domaće i strane (u prvom redu privatne) investicije,
Xi Jinping je proglašavan najmoćnijim čovjekom na svijetu. Ta upravlja establishmentom od 38 milijuna članova jedne stranke u jednostranačkoj Kini.

Bio je to slučaj u liberalnom The Economistu, a nakon ovoga govora naslovnice i naglasci svih svjetskih kuća prema njemu imaju određeno strahopoštovanje.

Nije to ništa novoga. Naime, američki predsjednici imaju dugu tradiciju opisivati svoje kineske kolege kao državnike koji mijenjaju svijet. Nixon je imao takav odnos prema Mao Zedongu, Carter prema velikom ekonomskom reformatoru Deng Xiaopingu, a Clinton prema Juang Zeminu. Trump ovdje nije izuzetak pa u Washington Postu izjavljuje kako je Xi Jinping vjerojatno najmoćniji čovjek kojega je Kina imala.

Novi Mao, govore danas mnogi analitičari. Je li Trump takvim odnosom prema kineskom kolegi počinio geopolitičko samoubojstvo?

Ono što je sigurno jest kako je kinesko gospodarstvo još uvijek na drugome mjestu globalno, odmah iza SAD-a, baš kao i vojna moć, koji imaju svojevrsnu progresiju. Stoga, SAD seu još uvijek najmoćnija država na svijetu, ali utjecaj njihova predsjednika sve je slabiji kod kuće i sve manje utjecajan u inozemstvu, ne samo radi toga što je odlučio prodrmati neke vrijednosti i saveze u koje je ušao SAD.
S druge strane, predsjednik najveće autoritarne države na svijetu u Kini ima čvrstu podršku, možda najčvršću od sviju predsjednika poslije Maoa. I tu dolazimo do glavne razlike. Naime, u vrijeme Maoa Kina je bila kaotična i vrlo siromašna, a u vrijeme Xia Kina je jedan od motora globalnog rasta.

Na brojnim stranim turnejama Xi se predstavlja kao apostol mira, glas razuma u zbunjenom svijetu. Tako je u Davosu u siječnju obećao biti lider globalizacije, slobodne trgovine te usvajanja Pariškog sporazuma o klimi. Sugovornici u Davosu su odahnuli, naime našli su stup stabilnosti u jednoj globalnoj sili, kada je već Trump toliko protiv globalizacije.

Kina ima jednu od najvećih zaliha deviza na svijetu, a Xi je poručio kako će ih kineski državni fondovi ulagati diljem svijeta u infrastrukturu i energetiku, poglavito u nerazvijenim zemljama. Ovakva bi ekonomska politika mogla postati utjecajnija od Marshallova plana u zapadnoj Europi onomad.

Također, Xi je ove godine otvorio prvu vojnu bazu u inozemstvu, u maloj afričkoj državi Džibuti, uključili su se u vojne manevre u dvorištu NATO sveza na Baltiku. Odrekli su se ofenzivnog rata prema svima osim Tajvana, kojeg smatra svojim teritorijem. Tako i umjetne otoke u Južnom kineskom moru smatra obrambenima. Stoga, za razliku od Putina, Xi teško može biti percipiran, prema pisanju The Economista, kao čimbenik rastakanja zapada osim u slučaju velike tolerancije prema Sjevernoj Koreji. Također, neki od vojnih politika Kine idu na živce Indiji i Japanu.

Ipak, unutrašnja Xijeva politika na liniji je njegova ruskog kolege. Proganja ga sudbina Sovjetskog saveza te se čini odlučnim u rezanju svake pomisli na razvoj civilnog društva koji promiče nova smartphone srednja kineska klasa.

 Povodom posjeta predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović Ruskoj Federaciji i njenog susreta s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, portal Direktno je razgovarao s glavnim urednikom portala EnergyPress.net Ivanom Brodićem. 
 Kako komentirate ovaj posjet u svjetlu slučaja Agrokor i nikad lošijih odnosa Hrvatske i Ruske federacije i što je do njih dovelo?

Malo je poznato kako su u vrijeme Domovinskog rata odnosi s Borisom Jeljcinom i Rusijom bili na značajnoj razini, o čemu je svjedočilo nekoliko ratnih premijera u aktualnoj seriji dokumentarnih filmova “Premijeri osobno” kolege Gordana Malića. Od tada do danas odnosi su išli silaznom putanjom.

Teško je reći što je tome uzrok. Možemo tek reći kako se prijenosom vlasti na Vladimira Putina Rusije jedno vrijeme, uslijed tranzicijskog kaosa i gospodarske krize okrenula sebi. S druge strane, Hrvatska se potrudila biti najbolji učenik Zapada, u odnosu na Rusiju, na svoju štetu, a ta politika traje godinama i ide od zazivanja Oluje na Krimu i u Donecku (što su različite stvari) do brojanja krvnih zrnaca kapitalu.

Naime, nakon izbijanja ukrajinske krize, potresa na tržištima plina i nafte, jedino su valjda u nas ruski plin i ruski energetski kapital postali nelegitimni artikli. Tako imate dosta lošu društvenu percepciju gospodarstvenika koji trguju ruskim plinom (u čemu je sve do nedavno prednjačio HRT) ili pak prilično lošu političku percepciju ruskih ulaganja u Hrvatsku, u čemu prednjači bivši HDZ-ov partner u vlasti.

Na zapadu su, pak, ruska ulaganja posve dobrodošla, pa tako Sberbank ima vrlo aktivnu podružnicu u Beču, Gazprom opskrbljuje plinom nekoliko njemačkih i nizozemskih gradova, nema niti jedne energetske kompanije koja nema neku kooperaciju s Rusima, a ruske su banke i kompanije sponzori vrhunskih sportskih natjecanja. Bivši premijeri zapadnih zemalja su savjetnici velikih sportskih natječaja. Mislim, ne treba Rusiju idealizirati u političkom smislu, naprotiv međutim, u nas imate ruske banke koje se izbjegavaju, imate sjajne sportske priče poput Medveščaka i rukometnih klubova, koje javnost izbjegava upravo zbog ruskog kapitala, što je apsurdno. Upravo je ovaj posjet jedan od koraka u otopljavanju našeg odnosa prema spomenutom.

Ima li sadašnji početak akcije DORH-a i policije ikakve veze s posjetom Predsjednice Rusiji i je li kriza u Agrokoru izbila kako bi se smanjio utjecaj Rusije na hrvatsko gospodarstvo?

Ne bih išao tako daleko, naime, želim vjerovati kako u Hrvatskoj, usprkos diletantskim političkim izazivanjima krize povjerenja u najvećoj kompaniji, usprkos ad hoc zakonu i nacionalizaciji upravljanja, želji javnosti za nacionalizacijom kompanije te priznanju premijera kako se vlada u pitanju INA-e i Agrokora (u posljednjih godinu dana) postavila aktivistički, želim vjerovati u trodiobu vlasti i neovisnost institucija. Tim više što, osim kaznenih prijava iz same politike ili produžene ruke politike, postoje i kaznene prijave vjerovnika.

Drugi dio vašeg pitanja ima veze s prvim pitanjem. Rekao bih kako je tome djelomično tako i kako postoje partikularni interesi za smanjenjem ruskog utjecaja, međutim trag toga vodi prema nekim konzultantima (sada u izvanrednoj upravi) i nekim, s njima možda povezanim bankama i rizičnim fondovima, a ne izravno prema geopolitici Vlade. Treba naglasiti da je Agrokor imao kod SberBanke 5 puta manju kamatu nego na zapadu.

Ostavimo stranama u sudskim postupcima neka raspetljaju sve te upitnike, Vladini su motivi ovdje tek populistički (kao uostalom i svakoga tko želi novi mandat), a mi se ovim posjetom okrenimo boljoj gospodarskoj suradnji. Jer Rusija je veliko tržište, a Hrvatska za Rusiju jedna od značajnijih vrata Europe.

Postoji li mogućnost energetske neovisnosti i neovisnosti o ruskom plinu? Bi li, u tom smislu, mogla pomoći Inicijativa triju mora?

Inicijativa je vrlo važna za Hrvatsku u geopolitičkom, ekonomskom i energetskom smislu. Naime, veliko je to tržište na kojemu se nalaze zemlje sličnoga kulturnog kruga (u širem smislu). Predsjednica je danas predstavila tu inicijativu Vladimiru Putinu s ciljem otklanjanja straha s ruske strane glede Inicijative.

Naime, Inicijativa će u energetskom smislu postaviti Hrvatsku visoko na karti Europe te će Hrvatska preko LNG terminala i izgradnje interkonekcija biti ključna za alternativni plinski dobavni pravac u ovaj dio Europe. Međutim, ovdje je nekoliko problema. Prvo, iako su počeli natječaji za iskazivanje zanimanja za izgradnju plutajućeg terminala, još ne postoji jasna financijska konstrukcija. Vjerojatno se neće niti zatvoriti bez jasnog financijera s imenom i prezimenom koji će sudjelovati u plaćanju, preuzeti trgovinu i snositi rizik.

Drugi je problem ove priče što je Afrika dugoročno nestabilna, izraelskog je plina relativno malo, a Eni još nije započeo eksploataciju plina u moru sjeverno od Egipta. Postavlja se pitanje koji će to plinom u srednjem roku tvrtka LNG Hrvatska trgovati. U srednjem je roku, to, čini se geopolitički projekt NATO saveza, što je legitimno. Također, to može dovesti do pojeftinjenja ruskog plina za desetogodišnjeg uvoznika PPD.

I jedno i drugo, dobro je za Hrvatsku, jer to znači diverzifikaciju plinskih dotoka u našu zemlju, koja proizvodi 60 do 70 posto svojih potreba. A što se tiče energetske suverenosti i neovisnosti, te paradigme šire diletanti i populisti, naime niti Katar, Kuvajt ili Saudija nisu energetski suvereni. Energetska je suverenost mit.

Uzgred, u energetskom smislu valja napomenuti i to kako je nedavno na međuvladinoj gospodarskoj konferenciji u St. Petersburgu potpisan sporazum o izgradnji plinske interkonekcije prema Rafineriji Zabrženefta u Bosanskom bodu, koju će izvoditi Crodux te se time riješiti problem zagađenja u Slavonskom brodu.”

Predsjednica je ponudila geopolitičko posredništvo između NATO-a i Rusije. Kako to komentirate?

Posve mi je nejasno kako bi se to moglo dogoditi, ta mi smo na strani NATO saveza. S druge strane, ovdje postoje puno moćniji uvjetni ruski saveznici poput Njemačke i Francuske, tako da je nejasno koja bi ovdje naša uloga bila, osim kao vrata za ulazak ruske robe u ekonomskom smislu. Možda je Predsjednica mislila na svoj dobar odnos s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom?

Međutim, njegovi odnosi prema Rusiji su dosta dobri kroz neformalne odnose korporacija Glencoe i ExxonMobile, tako da ne znam na što je Predsjednica mislila. Ostaje nam tek pohvaliti inicijativu, jer ovakve inicijative nas čine kakvim takvim subjektom međunarodnih odnosa. Za zaključiti je kako Predsjednica popravlja ono što je bivši povjerenik EK za Ukrajinu svojim izjavama o Oluji u Donecku pokvario, rekao je Ivan Brodić za Direktno.hr

Problema je mnogo: od Brexita preko migracija pa sve do digitalizacije. O svemu tome će biti govora na današnjem sastanku na vrhu EU-a u Bruxellesu, ali odluka neće biti.
EU zatvara oči pred nizom problema koji zapravo zahtijevaju odluke: od promjene postupka za izdavanje azila preko europskog ministra financija do nekih temeljnih reformi u arhitekturi EU-a. O tome će, doduše, biti govora na samitu šefova država i vlada, ali o njima neće biti odlučeno.

Njemačkoj kancelarki Angeli Merkel su ruke u ovom trenutku vezane. Nakon parlamentarnih izbora prije četiri tjedna još uvijek nije formirana nova vladajuća koalicija. Zato za Merkel trenutačno nije moguće utvrđivanje reformskih planova koje požuruje francuski predsjednik Emanuel Macron. “Njemačka je trenutno nesposobna za donošenje odluka”, izjavio je predsjednik njemačkih liberala (FDP) Christian Lindner za “Frankfurter Allgemeine Zeitung”. Jer, na vlasti je tehnička vlada. “Ne smiju biti donesene odluke bez nove političke legitimnosti”, zahtijeva Lindner čiji liberali bi skupa sa strankama Zeleni i CDU/CSU mogli formirati tzv. Jamajka koaliciju. Francuski predsjednik Emmanuel Macron vrši pritisak prije svega kada je riječ o imenovanju jednog europskog ministra financija koji bi vlastitim proračunom trebao poticati investicije i gospodarstvo u EU-u. FDP na to gleda kritički. Njemačka kancelarka također.

Desničarska Austrija protiv migrantske politike?

Sličan problem ima i Austrija. Tamo će pobjednik izbora, konzervativac Sebastian Kurz, postati premijer – pitanje je samo kada. Naime koalicijski pregovori nove Narodne stranke sa socijaldemokratima ili desničarskim populistima bi mogli trajati mjesecima. Istočnoeuropske države, koje su i inače skeptične prema Bruxellesu, nadaju se novoj desnoj vladi u Beču. Jer s njom bi bilo jednostavnije staviti kao prioritet sprečavanje migracije i osiguravanje vanjskih granica EU-a. Raspodjelu izbjeglica i tražitelja azila, onako kako to predlaže Europska komisija, bilo bi onda teže provesti. Popis otvorenih pitanja u Europskoj uniji je dug. Evo nekih za ovaj sastanak na vrhu:

Brexit

27 zemalja članica će britanskoj premijerki još jednom jasno pokazati da bez napretka na području financija, prava građana i pitanja sjevernoirske granice neće biti pregovora o budućoj trgovini i političkim odnosima. Pokušaj Therese May da u posljednjoj minuti na jednoj večeri da pridobije predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera je propao. Britanci zahtijevaju da Europska unija promijeni svoju pregovaračku strategiju. Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk je u svojoj pozivnici za samit napisao da je Brexit “stvorio jednu novu energiju u EU”. Prema njegovim riječima, tu energiju treba usmjeriti u pravcu koji “nas ne dijeli, već ujedinjuje”. Na 13 sastanaka na vrhu u narednim mjesecima Tusk želi stvoriti reformske planove, sve dok tinja vatra Brexita.

Migracija

Nema napretka kada je riječ o promjenama u postupku davanja azila prema tzv. Dablinskim pravilima. Prije svega se istočnoeuropske zemlje protive raspodjeli izbjeglica prema utvrđenom ključu. Sve države članice EU-a su jedinstvene u tome da bi migracija s Bliskog istoka i Afrike po mogućnosti trebala biti u potpunosti zaustavljena. Zatvaranje rute iz Libije preko Sredozemlja je proklamirani cilj svih zemalja članica. Italija i Grčka traže da im bude smanjen i broj tražitelja azila koji se već nalaze u ovim zemljama. Zbog toga što određenim zemljama članicama, među njima i u Njemačkoj, nije dovoljna kontrola na vanjskim granicama, one su uvele ponovo kontrole na svojim granicama. No kontrola prema pravilima Šengenskog sporazuma smije biti ponovo uvedena za građane EU-a samo u obrazloženim iznimnim slučajevima. Europska komisija zbog toga želi od iznimke napraviti pravilo i dozvoliti kontrolu duže nego do sada. Zemlje članice bi se morale prilagoditi pravilima Šengenskog sporazuma. Konkretni zaključci o postupku izdavanja azila bi možda mogli biti usvojeni u lipnju 2018. godine.

Reforme

Francuski predsjednik Macron i Europska komisija vrše pritisak. Oni žele jače povezati financijsku i gospodarsku politiku u 17 država monetarne unije. Njemačka i druge sjevernoeuropske zemlje na to gledaju prije skeptično. Također je sporan pokušaj da se etablira tzv. „EU različitih brzina”. Oni koji to žele trebaju više surađivati, drugi bi pak zaostali za njima. Zanimljivo je da to žele spriječiti upravo vlade koje kritiziraju skrbničko ponašanje Bruxellesa. Poljska, Češka, Mađarska i Slovačka žele biti prisutne kada je riječ o važnim projektima, ali ih istodobno koče. Konkretni zaključci se očekuju u lipnju naredne godine.

Digitalna revolucija

Sve članice su jedinstvene po pitanju nužnosti razvoja gospodarstva baziranog na digitalnosti i Internetu. Potrebno je osigurati više novca za istraživanje, za brzi Internet i nove poslovne ideje, odlučeno je upravo na izvanrednom samitu EU-a u Tallinnu posvećenom digitalnim pitanjima. No već kada je riječ o pitanjima kao što su tržišne transakcije i usluge, kojima se posreduje na Internetu, a koje je potrebno regulirati, ponovo biva uzdrman jedinstveni stav zemalja članica. Irska i Luksemburg, u kojima zbog povoljnih poreza svoje sjedište imaju brojni internetski koncerni poput Googlea ili Facebooka, protive se tzv. “digitalnom oporezivanju”. Brojne druge članice EU-a bi pak željele da poduzeća ubuduće plaćaju porez tamo gdje zarađuju novac, dakle tamo gdje su im klijenti. Sjedište poduzeća ne bi trebalo više igrati ulogu kada je riječ o visini poreza. Donošenje zaključaka o ovim pitanjima je također odgođeno za prosinac.
Symbolbild EU Gipfel Baustelle (DW)
Bruxelles i EU: nedovršeni projekti na sve strane
Pravna država
Europska komisija je pokrenula postupak protiv Poljske, kao i druge postupke zbog povrede Europskih ugovora, jer nisu provedeni zaključci o raspodjeli izbjeglica. No Mađarska i Poljska žele ignorirati čak i presudu Europskog suda koja obvezuje na raspodjelu. To, prema procjenama europskog povjerenika Fransa Timmermansa, iz temelja potresa kompletnu “vladavinu prava” na kojoj je EU izgrađen. Na prijedlog Europske komisije, protiv Poljske bi zemlje članice mogle pokrenuti postupak kakav do sada nije zabilježen. Poljska nacionalna konzervativna vlada preustrojem pravosuđa ugrožava funkcioniranje pravne države, vjeruje Europska komisija. EU u ekstremnim slučajevima ima pravo oduzeti Poljskoj pravo glasa i praktično ju suspendirati iz članstva u EU-u. No sporno je hoće li među šefovima država i vlada biti postignuta većina za pokretanje ovog postupka.

Sporazum s Iranom

Zemlje članice EU-a su jedinstvene kada je riječ o njihovom odnosu prema SAD-u. Sporazum o nuklearnom naoružanju s Iranom treba i dalje biti poštovan. Prigovori američkog predsjednika Trumpa se odbacuju. U sukobu sa Sjevernom Korejom šefovi država i vlada članica EU-a će pozvati obje strane na umjerenost i postizanje mirnog rješenja, piše u analizi DW-a.

Premještanje agencija iz Londona

Obje agencije EU-a čije je sjedište još uvijek u Londonu trebaju biti prebačene na kontinent još prije Brexita. Frankfurt se kandidirao za Agenciju za nadzor banaka, a Bonn želi sjedište Agencije za lijekove. Ipak postoje i brojni drugi gradovi koji se također kandidiraju. Skoro 20 država članica se trudi dobit jednu od dvije agencije koje sa sobom donose brojna radna mjesta i odgovarajući budžet. Slijedi komplicirani postupak. No odlučeno će biti tek sredinom studenoga, a ne na ovom sastanku na vrhu.

Ne pojavi li se Ivica Todorić u Hrvatskoj u iduća tri dana, sud će za njim raspisati tjeralicu, a onda i tražiti njegovo izručenje. Provjerili smo kod stručnjaka kako bi to moglo izgledati.
Ide li se Ivici Todoriću u zatvor na najmanje mjesec dana? To je pitanje koje si moramo postaviti nakon što mu je, jedinome, istražni sudac Županijskog suda u Zagrebu u srijedu navečer odredio mjesec dana pritvora. Istovremeno su svih 12 spektakularno uhićenih bivših menadžera iz Agrokora, te revizorske kuće koja je provjeravala navodno lažna izvješća posrnulog koncerna, pušteni da se brane sa slobode.

Njihovo puštanje u određenu je ruku logično – ako su na koga željeli utjecati, ako su štogod htjeli skriti, imali su i više nego dovoljno vremena u ovih šest mjeseci od uvođenja izvanredne uprave u Agrokor, a i u tjednima prije, šuška se, gomila je Agrokorove dokumentacije kopirana, a neki su dokumenti, navodno, netragom i nestali. A upravo su dokumenti ključni, ne svjedoci, kako je novinarima rekao odvjetnik Piroške Canjuge, Anto Nobilo: „Tu je važna financijska forenzika, svjedoci su nebitni, sve je u dokumentima, putovanje novca, računi, knjiženje, ugovori. Svjedoci tu ne mogu ništa promijeniti, nije ovo klasičan kriminal, to su krive metode što su oni (državno odvjetništvo, op.a.) upotrijebili. Ovdje neće biti važni oni jaki rambo-policajci, nego oni s naočalama i laptopom koji se razumiju u brojke.“ DORH, zaključio je sudac, nije dobro objasnio zašto bi osumnjičenici morali ostati u pritvoru.

Isto je i s Ivicom Todorićem, no bivšem predsjedniku uprave Agrokora i još uvijek vlasniku tog koncerna, pritvor je ipak određen, što zapravo osnažuje njegove napise na famoznom blogu koji je pokrenuo prije malo manje od mjesec dana, a u kojem neprestano ponavlja da se protiv njega vodi politički proces i da je riječ o državnoj pljački njegove privatne imovine. Sve redom razlozi za traženje azila u zemlji u kojoj ugled hrvatske države i pravosuđa i nije velik. Poput Velike Britanije, mada je slučaj Zsolta Hernadija pokazao da hrvatski nalog za izručenje i ne znači puno.

Britanski su sudovi senzibilniji kad je o zaštiti optuženika riječ, posebno kad se spomenu riječi „politički progon“, a sustav presedana u britanskom pravu takvu obranu čini lakšom. Statistika također ne ide u prilog tražiteljima izručenja – od više od 55 tisuća zahtjeva koje je Britanija zaprimila od 2009., izručenje se dogodilo u svega sedam i pol tisuća slučajeva.
Odvjetnik Volarević: Argumente za odbijanje izručenja Todorić je već iznio na blogu

Ako je Ivica Todorić doista u Londonu i ne pojavi se u iduća tri dana, kako je navodno obećao policiji, sud će zaključiti da je u bijegu, te će za njim raspisati tjeralicu, a hrvatska će država, kad utvrdi pouzdano gdje je, morati zatražiti njegovo izručenje. Institut europskog uhidbenog naloga implementiran je jednako u britansko, kao i u hrvatsko zakonodavstvo. Postupak izručenja na području Velike Britanije reguliran je tzv. The Extradition Act 2003, kojim je u britanski pravni sustav implementiran institut europskog uhidbenog naloga, slično kao što je isti institut implementiran i u hrvatski pravni sustav Zakonom o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, pojašnjava odvjetnik Antonio Volarević, stručnjak za kazneno pravo i slučajeve iz gospodarskog kriminala.

Volarević napominje da bi Velika Britanija u slučaju konačnog Brexita taj zakonodavni okvir mogla i suspendirati, iako je iz sigurnosnih razloga vrlo malo vjerojatno da bi se to moglo dogoditi u skorijem razdoblju, analizira Dalibor Dobrić za DW.

„Ukoliko bi zaista postupak izručenja temeljem europskog uhidbenog naloga bio pokrenut, rok za izručenje uhićenika je 60 dana“, objašnjava Volarević koji napominje da osoba može i sama dati suglasnost na predaju. „Ako se to ne dogodi, postupak izručenja se provodi kroz nekoliko faza, od podnošenja samog europskog uhidbenog naloga, izdavanja certifikata o uzajamnosti, uhićenja, inicijalnog saslušanja te, možda i ključne faze, konačnog ekstradicijskog saslušanja na kojem će, ako je suditi po informacijama koje cirkuliraju medijima, već angažirani londonski odvjetnici Ivice Todorića imati mogućnost iznijeti argumente temeljem kojih će nastojati spriječiti njegovo izručenje Republici Hrvatskoj. Načelno su ti argumenti već naznačeni u objavama na blogu Ivice Todorića“, zaključuje Volarević.

Prije nekoliko dana, cijena Bitcoina – prve i za sad najvrijednije kriptovalute, ponovno je dosegnula rekordnu vrijednost. U posljednjih mjesec dana cijena je porasla točno 50%, a u trenutku pisanja analize, jedan BTC na platformama Admiral Marketsa vrijedi 5581,00 USD.
 Koji su uzroci rasta cijene?

Vjerojatno najvažniji uzrok zadnjeg vala rasta cijene Bitcoina je sve veći broj alternativnih kriptovaluta. Trenutno ih ima preko 1100, a nove se pojavljuju doslovno svaki dan. Ulaganje u Altcoine u pravilu ide preko Bitcoina, što znači da ako netko želi uložiti u novu kriptovalutu, prvo mora kupiti BTC te ga nakon toga zamijeniti za željeni Altcoin.

Osim rasta broja alternativnih kriptovaluta, mnogima raste i cijena, stoga treba sve više Bitcoina da bi se kupio određeni broj nekog Altcoina, poput Ethera, Ripplea ili Litecoina.

Drugi mogući uzrok rasta je očekivana podjela Bitcoin blockchaina na dva dijela do koje bi moglo doći u studenom. Takva podjela se stručno naziva “Fork”, a nastaje kada dođe do neslaganja u Bitcoin zajednici. Dio zajednice jednostavno više ne želi prihvatiti promjene u protokolu i potvrđivati transakcije nastale nakon promjene, već nastave potvrđivati samo transakcije koje žele, pri čemu dolazi do dvije grane istog blockchaina. Budući da su prethodne transakcije jednake za obje grane, nastane praktički dvostruka količina Bitcoina. Pri tome svi koji posjeduju Bitcoin, automatski dobivaju jednaku količinu novog Bitcoina, koji bi se nakon najavljenog “Forka” trebao zvati Bitcoin Gold. Moguće je da mnogi investitori sada kupuju Bitcoin u nadi da će nakon Forka moći prodati novi Bitcoin Gold po cijeni od barem 10-15% cijene orginalnog BTC.

Još jedan mogući uzrok rasta cijene je sve veća potražnja za navedenom kriptovalutom u Japanu. Naime, zadnjih mjeseci naglo raste broj transakcija na Bitcoinu koje se odvijaju preko japanskog jena. Taj podatak ne treba nikoga iznenaditi, jer upravo je Japan prva zemlja na svijetu koja je odlučila zakonski regulirati Bticoin transakcije, što daje dodatnu sigurnost svim trgovcima koji bi htjeli primati takve transakcije, ali i investitorima koji ulažu o ovaj oblik digitalnih valuta.

Može li cijena dosegnuti 10.000 USD?

S obzirom na dosadašnji rast od nekoliko desetaka tisuća posto, naravno da je moguć dodatni porast cijene od 70%. No treba imati na umu da je dosadašnji tempo rasta cijene neodrživ. Kad tad će doći do nove značajnije korekcije cijene. Svi koji su ikada kupili Bitcoin trenutno su u profitu. U takvoj situaciji sasvim je normalno da se dio investitora odluči na prodaju pri čemu će rušiti cijenu. Dodatni faktor koji može dovesti do dugotrajnijeg pada je otvaranje takozvanih “Short” pozicija. Naime, sve više brokerskih kuća na svijetu omogućuje otvaranje prodajnih pozicija pomoću financijskih izvedenica vezanih na cijenu kriptovaluta.

Analitičari Admiral Marketsa smatraju da je ulaganje u kriptovalute trenutno rizičnije nego što većina investitora smatra te da je poželjno pričekati pad cijene za kupnju. Naime, kada cijena bilo čega dođe na najvišu razinu u povijesti, postoji značajna vjerojatnost da je postala preskupa. Jedan od načina smanjivanja rizika ulaganja je kupnja po nižoj cijeni tijekom korekcija do kojih u pravilu dođe nakon velikog rasta.

Uhićenja Agrokorovih menadžera i revizora te nagađanja hoće li se i kada Ivica, Ante i Ivan Todorić pojaviti u Hrvatskoj, stvaraju dojam da je u slučaju Agrokor ostalo tek sačekati još jedino pravosudni rasplet, koji će se ticati nekolicine ili najviše nekoliko desetaka ljudi.
No, u najvećoj korporativnoj krizi u Hrvatskoj koja je zatresla kompaniju koja je činila 15 posto domaćeg BDP-a, dakle malo manje od sedmine svega što Hrvatska stvori u godinu dana, još je toliko upitnika i nepoznanica, da završetak može značiti da će još godinama veliki broj građana osjećati posljedice, a ovo je nekoliko najkrupnijih, piše Novi list.

1. Uzdrmana radna mjesta u tvrtkama koncerna

Prvi su na udaru naravno zaposlenici te kompanije, njih oko 60 tisuća, od čega najveći dio, oko 45 tisuća, u Hrvatskoj. Još uvijek nitko od njih ne može odahnuti i reći da je njegovo radno mjesto sigurno. Već sada analitičari procjenjuju da će i u slučaju preuzimanja Konzuma, u toj kompaniji moguće nestati i polovica od 12 tisuća radnih mjesta. Dio tih ljudi posao će naći u drugim trgovačkim lancima, dio će otići u mirovinu, a dio bi, ako posla ne bude, mogao postati dio statistika o iseljavanju. Ostale kompanije iz Agrokora poput Leda, Jamnice, Belja, Vupika nemaju toliku konkurenciju na tržištu pa su i mogućnosti da njihovi radnici nađu novi posao manje. To znači veći trošak države za njihovo zbrinjavanje i manje prihoda od doprinosa i poreza na dohodak.

2. Ugrožena poljoprivreda i prehrambena industrija

Kriza u Agrokoru pokazala je sve slabosti domaće poljoprivrede i prehrambene industrije koja, godinama naslonjena na Konzum, nije tražila drugi put do potrošača. Deseci tisuća malih dobavljača Agrokora morat će razmišljati i o drugim lancima ili drugoj vrsti proizvoda, pa čak i tržištima izvan Hrvatske, za što baš i nisu izgradili mrežu. U sličnim zemljama mali su poljoprivredni proizvođači prolazili taj proces prije 15 godina, a tek dio Konzumovih dobavljača pokušava sada to učiniti jer ne mogu biti sigurni da će za godinu dana i dalje njihovi proizvodi biti u tom lancu. Situacija za kooperante PIK-a Vrbovec, Belja ili Zvijezde je još kompliciranija jer su godinama računali da će sva njihova proizvodnja završiti u preradi u tim tvrtkama. Gašenje proizvodnje u tim pogodnima ili orijentiranje novih vlasnika na uvoznu sirovinu pogodilo bi cijele regije. Ako ne bude interesa za preuzimanje proizvodnih kompanija iz Agrokora, značit će to i nestanak nekih proizvoda na koje su Hrvati navikli i povećanje uvoza. Ostale prehrambene tvrtke u Hrvatskoj koje su se oslanjale na Konzum, morat će također tražiti nove načine za plasiranje svojih proizvoda ili će se i njihova proizvodnja smanjivati.

3. Negativan utjecaj na gospodarski rast Hrvatske

Iako sve sadašnje procjene govore da je utjecaj krize u Agrokoru na domaće gospodarstvo u ovoj godini oko 0,3 posto, rasplet ranije spomenutih problema, pokazat će koliko će snažan taj utjecaj biti u sljedećoj godini. Hrvatska će možda manje proizvoditi, a više uvoziti, znači i manje zapošljavati i u jednom će trenutku to ponovo ugroziti njezin gospodarski rast, a samim time i proračunske prihode i to s osnova poreza i doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Manje proračunskih prihoda može značiti i novu štednju u proračunu, a to je onda manje novca za obrazovanje, zdravstvo, mirovine, socijalne programe, ili neke nove poreze , kako bi se prevladale neke nove krize. A to onda znači da bi kriza u Agrokoru mogla imati utjecaj na većinu građana Hrvatske.

4. Prijeteće milijarde troška za proračun

Proračun bi snažno moglo ugroziti i to ako nakon primjene lex Agrokor dio vjerovnika, predvođenih Sberbankom, krene u sudske tužbe. Vlada će na to morati odgovoriti angažiranjem odvjetnika i to će značiti milijunske troškove. No, to će biti tek sitnice ukoliko tužbe ne završe povoljno za državu jer u tom slučaju slijede odštete koje će se iskazivati u stotinama milijuna eura, odnosno u milijardama kuna. Plaćanje tih odšteta opet znači manje novca za ono za što proračun i služi, zdravstvo, obrazovanje, mirovine, plaće u javnom sektoru, ili novi nameti građanima. Takve bi presude u nekoj budućnosti mogle utjecati i na hrvatski kreditni rejting, a njegovo pogoršanje znači i skuplje kamate na dug, pa opet manje novca za spomenute proračunske izdatke.

5. Smanjeni prinosi mirovinskih fondova

Iako su hrvatski mirovinski fondovi novac radnika koji se odvaja u drugi stup pretežito ulagali u državne obveznice, ipak je dio otišao i u dionice Agrokorovih kompanija, ali i tvrtki koje kotiraju na burzi, ali su snažno poslovno povezani s Agrokorom. Loš rasplet značio bi i smanjenje vrijednosti štednje budućih umirovljenika,  piše Novi list.

Ramljak u Beogradu

Povjerenik hrvatske Vlade za Agrokor Ante Ramljak boravi danas u Beogradu gdje se sastao s ministrom trgovine, turizma i telekomunikacija Rasimom Ljajićem i direktorima Agrokorovih kompanija u Srbiji.

Tema sastanka koji je trajao oko sat vremena i koji je održan u Vladi Srbije bila je stanje Agrokorovih kompanija koje posluju u Srbiji.

Ishod sastanka još nije poznat jer se sudionici nisu obratili medijima, te je najavljeno da će tijekom dana iz Vlade Srbije biti izdano službeno priopćenje.

Otvoreno o Agrokoru, polemika Dalić i Ostojića

Što je Vlada sve učinila u prvoj odrađenoj godini mandata? Koje su reforme započete? Kako će završiti kriza Agrokora? Je li Hrvatska napredovala ili nazadovala? Na tu su temu u Otvorenom na HRT-u govorili Martina Dalić (HDZ), Rajko Ostojić (SDP), Tomislav Panenić (Most), Milorad Batinić (HNS) i politički analitičar Pero Maldini.

“Prva godina ove Vlade bila je intenzivna, s brojem događaja i aktivnosti koji je dovoljan za jedan prosječan mandat. Vlada je pokazala da se može nositi s izazovima na pravovremen i djelotvoran način, a da je istovremeno u stanju raditi na više područja. Što se tiče demografskog problema, on je dugoročan, a najbolja politika koja će zaustaviti iseljevanje jest gospodarski rast. To će stvoriti bolje poslovno i životno okruženje te perspektivu za naše građane i djecu”, rekla je Dalić u HRT-ovoj emisiji Otvoreno.

Kriza u Agrokoru istovremeno je i prilika za temeljitu reformu dijela tržišnih i ekonomskih odnosa u Hrvatskoj, dodala je Dalić. Spomenula je i srednjoročni plan uvođenja eura. To nije nešto što će se dogoditi preko noći. Budući da je Hrvatska visokoeuroizirana ekonomija, ona je prirodni kandidat za euro. Na komentar Rajka Ostojića da su svi znali za krizu u Agrokoru, upitala ga je zašto SDP nije ništa poduzeo dok je bio na vlasti, tj. upravo onih godina iz kojih su svi silni dugovi Agrokora.

Ostojić je čestitao Vladi jer je prvak Europe u broju ministarstava, ali kvantiteta u ovome slučaju ne rađa kvalitetu, dodao je. Porezna reforma pogoduje samo onima koji već imaju veću plaću, prijedlog Obiteljskog zakona pripada srednjem vijeku, a kurikularna reforma stoji, rekao je Ostojić. Martini Dalić savjetovao je da posluša što govori struka kad je u pitanju uvođenje eura te rekao da bi Hrvatski mogao zaprijetiti grčki scenarij.

HNS želi biti konstruktivni partner u ovoj Vladi, ali i korektiv, rekao je Milorad Batinić. Koalicijski sporazum je platforma za suradnju. HNS ima stabilno biračko tijelo, uvjeren je Batinić. Reforma obrazovanja je krenula, gospodarski trendovi su pozitivni, a da bi se spriječio odljev građana potreban je integralni pristup, dodao je Batinić.

Rasvjetljenje stanja u Agrokoru bila je inicijativa koju je započeo Most, rekao je Tomislav Panenić, a to je tema koja i gospodarski i politički otegotna. Premijer ju je riješio tako da je prekinuo suradnju s Mostom, a nakon toga sve što su Mostovci govorili, postaje realnost. Panenić smatra da će kriza u Agrokoru utjecati i na poljoprivredu. Osim toga, zabrinut je i za to što zaposlenost ne raste, a Hrvati se iseljavaju. Nezadovoljan je i povećanjem BDP-a, a najviše od svega, smatra Panenić, nedostaju investicije.

Zdravko Marić možda je najsposobniji i najbolji ministar u ovoj Vladi, smatra Pero Maldini, jer je poreznu reformu – iako je ona “mini” reforma – efektivno proveo, a ona već pokazuje i rezultate. Za Marića se vežu afere koje nisu dokazane, a mnoge proistječu iz demagogije oporbe, smatra Maldini. Na suprotnome polu je ministrica Nada Murganić, ne toliko zbog Obiteljskog zakona, već zbog toga što je njeno ministarstvo podbacilo kad su u pitanju demografske mjere. Zaključno, ovoj Vladi i njenoj prvoj godini Maldini bi dao ocjenu dobar.

 Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović u posjetu je Ruskoj federaciji i Vladimiru Putinu. Povodom toga za analizu smo zamolili stručnjaka za međunarodne odnose dr.sc. Branimira Vidmarovića.  
“Predsjedničin posjet Putinu bio je odličan. S obzirom na to da je ovo prvo iskustvo razgovora s ruskim predsjednikom možemo biti jako zadovoljni. Kolinda Grabar-Kitarović nastupila je dobro i odgovorno, pokazavši da može biti svestrana državnica koja se ne boji direktno pristupiti jednom od najkontroverznijih predsjednika današnjice.

Nakon svih prošlih čudnovatih vanjskopolitičkih koraka ovo je dobar nov početak. Sigurno će i sljedeća posjeta SAD-u sada biti glatka i konstruktivna. Razgovor možda i nije bio kvalitativan u smislu konkretnih proboja i dogovora, ali je bila pozitivna simbolika. Putinu sad treba pažnja Europskih lidera i dobar dojam; osim svih poznatih političkih problema uskoro počinje svjetsko nogometno prvenstvo i ne bi bilo lijepo vidjeti poluprazne tribine. Hrvatskoj pak treba svestrana i pragmatična diplomacija koja se može prilagoditi novonastalim uvjetima i koja njeguje dostojanstvo institucije Predsjednika.

Previše je, nažalost, previranja u politikama susjednih zemalja i ad-hoc promjena smjerova. Za jednu politički inertnu, malu Hrvatsku u okruženju morskih pasa to je opasno. Nova (nazovimo je tako) politika Predsjednice koja je otvorena prema svim stranama svijeta daje kakvu-takvu nadu da ćemo se i mi pokrenuti. Sastanak s Putinom je stoga bio kurtoazan, malo trivijalan ali nadasve koristan. Putin je, iako pomalo dvosmisleno, spomenuo Agrokor i pomogao izgovoriti ono što hrvatska strana nije mogla učiniti.

Sporazum Gazproma i PPD-a stvorio je dobru ambijentalnu rasvjetu. Predsjednica je predstavila Tri mora i naglasila gospodarsku suradnju. Teoretski, sada bi se trebale smanjiti i sigurnosne trzavice oko Dodiga, Republike Srpske i drugih susjeda. Neka sada radije Dodig dobije iste zbog hrvatsko-ruskog razumijevanja.

Prijedlog Predsjednice o svojevrsnom hrvatskom posredovanju u procesu jačanja odnosa EU, NATO – Rusija možda je malo bajkovit – Hrvatska nema dovoljnu težinu i kapacitete – ali je politički odličan. To su nekoć predložili i Slovenci, stoga zašto ne bi mogli i mi”, upitao se Branimir Vidmarović u izjavi za naš portal.

Saudijska državna naftna tvrtka i najveća svjetska naftna kompanija uopće Saudi Aramco, planira ozbiljno smanjenje isporuka nafte za svoje klijente u studenom.
Protekli tjedan  tržište nafte, kako je EnergyPress već pisao, obilježila su dva važna događaja, burzovne cijene nafte dosegnule su godišnji maksimum i izvoz američke nafte i naftnih proizvoda dosegnuo je rekord. Upravo to može dovesti do ozbiljnih preslagivanja.

Naime, iako su zemlje OPEC+ usuglasile smanjenje proizvodnje nafte, što je još na snazi te se očekuje kako će trajati do kraja godine, čelnik OPEC-a, kako smo pisali u jučerašnjoj analizi našeg urednika. neizravno je priznao kako stabilizacije tržišta ili uravnoteženja ponude i potražnje teško može biti obzirom na velik rast proizvodnje iz nekonvencionalnih izvora u SAD-u, te posljedično njenog izvoza. Sada kada su ukinute restrikcije na izvoz, SAD čini sve kako bi bio veliki igrač na globalnom tržištu.  Prema izvješćima za prošli tjedan, SAD je izvozio gotovo 2 milijuna barela nafte dnevno, a ukupna količina izvezene nafte i naftnih proizvoda premašila je 7 milijuna barela.

Mnogi analitičari posjet saudijskog kralja i političke i poslovne delegacije te zemlje Moskvi promatraju kroz prizmu američkog povećanja izvoza nafte. Neovisno o bliskosti Rusije i glavnog saudijskog konkurenta, Irana (čiji izvoz nakon ukidanja sankcija također raste) te bez obzira na bliskost saudijskog režima sa SAD-om, čini se kako u ovoj konstelaciji snaga na naftnom tržištu Rusija i Saudija imaju nužnost suradnje, jer to su ipak dva najveća svjetska proizvođača nafte.

Saudijci ne namjeravaju mirno promatrati najnoviju američku naftnu igru te Saudi Aramco  planira ozbiljno smanjenje isporuka nafte za svoje klijente u mjesecu studenom, u uvjetima kada potražnja za saudijskom naftom iznosi 7.7 milijuna barela na dan, Saudi Aramco će isporučivati 7.15 milijuna barela dnevno.

Danas je glavni tajnik OPEC-a, Mohammed Barkindo, pozvao proizvođače nafte u SAD-u ne bi li smanjili opskrbu naftom na globalnoj razini.
Upozorio je, naime, kako bi sljedeće godine trebalo rebalansirati tržište za srednji i dugi rok.

Poziv se, upućen tijekom energetskog foruma u New Delhiju, poglavito odnosio na proizvođače nafte iz nekonvencionalnih izvora.

Naime, OPEC i neovisni proizvođači su trenutno suglasni kako imaju zajedničku odgovornost u održavanju stabilnosti cijene jer nitko nije izoliran od aktualne krize.

Tko je Mohammad Barkindo

Mohammed Sanusi Barkindo rođen je 20. travnja 1959. godine u Nigeriji, a 2016. godine imenovan je na trogodišnji mandat glavnog tajnika naftnog kartela OPEC.

Ovo mu nije prvi mandat, bio je glavnim tajnikom i u mandatu od 2006. godine. Zastupao je Nigeriju u Ekonomskoj komisiji OPEC-a, a od 1993. do 2008. godine vodio je nigerijsku nacionalnu korporaciju. Tijekom pregovora o klimi također je zastupao svoju zemlju.

Obrazovao se na sveučilištima u Nigeriji, SAD-u, a poslijediplomsku diplomu stekao je na Sveučilištu Oxford.

Međutim, dok Rusija i OPEC smanjuju proizvodnju kako bi povećali cijenu nafte, američka nekonvencionalna proizvodnja raste godišnje za oko deset posto. Saudija je pak smanjila isporuke nafte za 560 tisuća barela dnevno. Cilj je smanjiti opskrbu zemalja OECD-a na petogodišnjoj razini kako bi porasla cijena nafte.

Kako stvari ne idu najbolje, ne samo zbog američke proizvodnje, ukazuje činjenica prema kojoj je Barkindo pozvao na izvanredne mjere OPEC-a kako bi se uravnotežilo tržište. Očekuje se rast globalne potražnje za naftom tijekom ove i sljedeće godine, u čemu će indijsko tržište postati veliki globalni igrač do 2040. godine.