Analize

Međunarodni poredak je ugrožen, raste opasnost od ozbiljnih sukoba. Minhenski sigurnosni izvještaj prikazuje otrežnjujuću sliku situacije u svijetu – i određuje naglasak slijedeće sigurnosne konferencije u Münchenu.
Stručnjaci za sigurnost su rijetko optimisti, a izvještaji o sigurnosti rijetko optimistični.

To vrijedi i za novi Minhenski izvještaj o sigurnosti. On nosi naziv “Do ponora – i nazad?” i u njemu se govori o novom vidu nesigurnosti.

Svijet se protekle godine znatno približio rubu teških oružanih sukoba, piše u uvodu predsjednik sigurnosne konferencije u Münchenu Wolfgang Ischinger – “preblizu”.

 Ischinger pritom ukazuje na opasno zveckanjem oružjem između SAD-a i Sjeverne Koreje, na rastući rivalitet između Saudijske Arabije i Irana te na nepromijenjeno visoke napetosti između NATO-a i Rusije u Europi.

Kao i prethodne tri godine, izvještaj priprema teren za sigurnosnu konferenciju u Münchenu koja se održava krajem sljedećeg tjedna. Na neki način novi izvještaj je aktualizacija prošlogodišnjega. Još u veljači 2017. godine autori su upozoravali da bi SAD, tada predvođen novom Trumpovom vladom, mogao odustati od svoje uloge jamca međunarodne stabilnosti i svoju vanjsku politiku usmjeriti unilateralnije ili čak nacionalistički. Upravo to je konstatirano u ovogodišnjem izvještaju: SAD se povlači iz svoje vodeće uloge.

Amerikanci pokazuju slab interes za izgradnju regionalnih i globalnih institucija koje postavljaju pravila za kreiranje međunarodnih odnosa. SAD se oprostio od politike koja se temelji na zajedničkim vrijednostima. Zajednički interesi za SAD sada još samo postoje u pojedinačnim točkama. To se jasno vidi kroz znatno manje zanimanje za diplomaciju: proračun ministarstva vanjskih poslova je značajno smanjen – dok su istovremeno povećani izdaci za naoružanje. U izvještaju o sigurnosti se citira američki stručnjak za vanjskopolitička pitanja G. John Ikenberry: “Najmoćnija svjetska nacija je počela sabotirati poredak koji je sama uspostavila.”

Za Europljane to između ostalog znači da se više nego do sada moraju pobrinuti za vlastitu sigurnost. U izvještaju se podsjeća na izjavu kancelarke Angele Merkel, koju je dala nakon posjeta predsjednika Trumpa Njemačkoj u svibnju 2017. godine: “Vremena, kada smo se u potpunosti mogli osloniti jedni na druge, u određenoj mjeri su prošla.” Sada, dodala je kancelarka, Europljani moraju svoju “sudbinu zaista uzeti u svoje ruke”. Time se misli i na veće troškove za vojsku. Ukoliko bi se sve članice EU-a i Norveška pridržavale cilja i zaista izdvajale dva posto BDP-a, do 2024. godine bi izdvajanja za vojsku porasla za pedeset posto, na oko 36 milijardi dolara. Ali da bi europska vojska zaista bila učinkovita, prije svega mora biti bolje umrežena. Autori izvještaja govore o “propustima u umrežavanju i digitalizaciji”. Ali za uklanjanje tih propusta su potrebna dodatna sredstva. Također bi bila potrebna i konsolidacija široko razgranatog europskog izvoza oružja.

No u izvještaju se primjećuju pokušaji povezivanja europskih snaga obrane: 25 država je odlučilo da u okviru novoosnovane Stalne strukturne suradnje (PESCO, Permanent Structered Cooperation) na razini EU-a koordiniraju obrambenu politiku. Francuska i Njemačka zajednički žele razviti novu generaciju borbenih zrakoplova. I u Francuskoj je s predsjednikom Macronom ideja o formiranju zajedničke europske vojske dobila moćnog zagovornika.

I na drugim područjima je novi izvještaj o sigurnosti nastavak prethodnoga. Još prošle godine su velike teme bile klima i migracija. U izvještaju se izražava žaljenje što je SAD istupio iz Pariškog sporazuma i što se u novoj nacionalnoj strategiji na klimatske promjene više ne gleda kao na sigurnosni rizik.

U izvještaju se podsjeća da su 2017., 2015. i 2016. bile tri najtoplije godine od kako se obavljaju mjerenja i da su ih obilježila katastrofalna nevremena, suše i poplave. Istovremeno se ukazuje i na povezanost klimatskih promjena i oružanih sukoba. Klimatske promjene djeluju kao „pojačalo sukoba”, navodi se. „Nastavak velikog broja oružanih sukoba jedan je od glavnih razloga za migraciju, protjerivanje i glad”, stoji u dijelu izvještaja u kojem se govori o Africi i migraciji, piše Deutsche Welle.

Globalna rasprodaja dionica koja je prošloga tjedna eskalirala na svjetskim burzama rezultirala je rekordnim povlačenjem novca iz dioničkih fondova, što je posebno vidljivo u SAD-u.
Prema podacima EPER-a, odljevi iz dioničkih fondova izloženih američkim dionicama dosegli su u pet dana do prošle srijede čak 34 milijarde dolara. Podsjetimo, prije tjedan dana su američka dionička tržišta proživjela najteži pad od 2011. godine. Pošto podaci ne uključuju četvrtak koji je donio još jedno drastično potonuće američkih indeksa, prošlotjedni rezultat vjerojatno je još gori.

Investicijski fondovi koji drže dionice kompanija iz razvijenih europskih država proživjeli su odljev od 3,4 milijarde dolara, dok su strani ulagači iz azijskih fondova povukli 7,7 milijardi dolara.

“Investitori su postali veliki prodavatelji dionica”, komentirao je za Financial Times Kenneth Chan, analitičar tvrtke Jefferies koja je obradila podatke EPER-a. Dodao je kako podaci o odljevu predstavljaju drastični preokret u odnosu na rekordan priljev u dioničke fondove zabilježen krajem siječnja. S druge strane, najbolje su prošli investicijski fondovi izloženi dionicama rastućih država koje investitori očito percipiraju kao “sigurnu luku”, ako je suditi po priljevu 2,1 milijarde dolara.

Bijeg iz dionica započeo je nakon vijesti o rastu zaposlenoti i plaća u SAD-u što je ojačalo očekivanja bržeg rasta inflacije, a time i brzog rasta prinosa na obveznice. Sve je to rezultiralo drastičnim oscilacijama burzovnih indeksa koji su u četvrtak zaronili u područje korekcije, definirano kao pad od 10 posto u odnosu na najvišu zabilježenu vrijednos, piše Poslovni dnevnik.

Za izrazitu volatilnost dio analitičara upire prstom i u algoritamsko trgovanje koje diktiraju računala, a što stvara dodatni pritisak na prodaju kada se “zacrvene” indeksi. U petak je Wall Street otvorio trgovanje snažnim skokom indeksa Dow Jones za 300 bodova. Unatoč tome, globalni indeks MSCI pao je prošlog tjedna šest posto, najviše od 2011. godine.

Što nakon korekcije?

Američko tržište ušlo je u korekciju, a burzovna statistika kazuje kako prosječni pad indeksa iznosi 13 posto u četiri mjeseca, a toliko traje i oporavak, izračunali su u banci Goldman Sachs. U slučaju pada u “medvjeđe tržište”, odnosno minusa većeg od 20 posto, oporavak traje 22 mjeseca. Prosječni pad u tom slučaju iznosi 30 posto.

Američki think tank Heritage Foundation donosi novi ranking zemalja po razini ekonomske slobode. TOP 10 zemalja su Hong Kong (90%), Singapur, Novi Zeland, Švicarska, Australija, Irska, Estonija, Ujedinjena Kraljevina, Kanada i Ujedinjeni Arapski Emirati.
Sa 61% ekonomske slobode Hrvatska je na 39. mjestu od 44 europske zemlje. Iza Hrvatske su Moldavija, Rusija, Bjelorusija, Grčka i Ukrajina – četiri nereformirane bivše sovjetske republike (potpuna razlika u odnosu na baltičke šampione) i krizna Grčka sa socijalističkim usmjerenjem.

Ako usporedimo Hrvatsku s nekolicinom europskim zemalja koje imaju lošiji ukupni rezultat možemo vidjeti da sve navedene imaju višu razinu slobode poslovanja, dok skoro sve imaju bolje “fiskalno zdravlje” te poreznu i radnu slobodu. Hrvatska je od bolja od njih po trgovinskoj slobodi što je posljedica članstva u Europskoj uniji, kao što ima I višu razinu investicijske i financijske slobode.

Centar za javne politike i ekonomske analize u analizi indeksa ekonomske slobode 2017 donosi pregled metodologije mjerenja ekonomske slobode, a cjeloviti pregled metodologije govori o indikatorimaza javne politike i reforme.

Heritage Foundation ističe kako je Hrvatska sa 61% ekonomske slobode zabilježila rast za 1,6 postotnih bodova uslijed fiskalne konsolidacije i poboljšanja poslovnog okruženja (sloboda poslovanja). Ocjena bi bila blago bolja da je bila ažurna u dijelu fiskalne politike (detaljno objašnjenje dalje u tekstu).

Indeks ekonomske slobode 2018 bilježi blagi napredak. Poboljšanje je zabilježeno glede vlasničkih prava, slobode poslovanja, javne potrošnje i fiskalnog zdravlja. Tržišna i financijska sloboda ostaju na istoj razini. Radna sloboda je niska i kritična. Ipak, nisu jasne dvije kategorije. Prvo, zabilježeno je pad u području poreznog opterećenja premda je provedeno umjereno porezno rasterećenje. Drugo, zabilježeno je poboljšanje glede javne potrošnje, premda nije jasno govori li određeni pokazatelj da je došlo do sniženja udjela javne potrošnje u BDP-u. I sam Heritage Foundation navodi kako je taj udio 47% BDP-a (što je vrijedilo unazad više godina).

Ocjena fiskalne politike nije ažurna. U izvješću piše kako je najviša stopa poreza na dohodak 40% i poreza na dobit 20%. Kako se u uvodnom dijelu dijela izvješća za Hrvatsku spominju fiskalna konsolidacija i porezna rasterećenja, bilo je dovoljno vremena za ažuriranje činjenica zato što se kasnije u izvješću bilježe stari podaci. Tako je najviša stopa oporezivanja dohotka snižena na 36% i 18% za oporezivanje dobiti. Efektivno rasterećenje je još veće ako se uzima povećanje neoporezivog dohotka, pojednostavljenje tj. smanjenje broja stopi na dvije i oporezivanje dobiti do 3 milijuna kuna stopom od 12%. Ipak, metodološki se gledaju samo najviše stope. Također, zabilježen je udio deficita u BDP-u 3,4%, dok nove informacije govore o uravnoteženju proračuna. Obzirom da je zabilježen rast „fiskalnog zdravlja“ uslijed spomenute fiskalne konsolidacije, navedeni podaci bi se sljedeće godine mogli znatnije ažurirati nabolje. Zabilježen je udio javnog duga u BDP-u 84%, što je realnije, ali novi podaci bi mogli pokazati omjer od oko 80%, uslijed već započetog pada.

Regulatorna efikasnost je poboljšana zbog blagog rasta slobode poslovanja. S druge strane, regulatorna efikasnost je i dalje loša zbog nefleksibilnosti radnog zakonodavstva, što ostavlja radnu slobodu na samo 43%. Dosadašnja promjena radnog zakonodavstva bila je ograničenog učinka (premda je „susjedna“ metodologija Fraser Instituta baš u tom dijelu zabilježila ključni pomak Hrvatske). Spominje se stopa nezaposlenosti od 13% (dok je trenutno oko 10% prema podacima Eurostata s početka 2018.). To je samo podatak koji se ne mjeri kroz metodologiju. U segmentu slobode poslovanja može se očekivati poboljšanje u Indeksu od 2019. ili 2020. godine uslijed provedbe regulatorne reforme usmjerene na administrativna rasterećenja gospodarstva, olakšanje pokretanja poslovanja i nastavak liberalizacije tržišta usluga.

Glede pitanja otvorenosti tržišta, Hrvatska ostaje na istoj poziciji. Tržište se oslobodilo zbog pristupanja Europskoj uniji i s time povezanih liberalizacijskih učinaka uklanjanja carinskih i administrativnih prepreka u području roba i usluga. U ovom segmentu je financijska sloboda relativno niža (na 60%). Dok je bankovni sustav ocijenjen kako je otvoren za konkurenciju, navodi se problem visokog udjela loših kredita. Financijska sloboda je relativno visoka zbog neovisnosti monetarne politike (iako je u indeksu 2018. zabilježen blagi pad monetarne slobode).

Vladavina prava ostaje izazovno područje zbog nedjelotvornosti sudova i raširene korupcije koji utječu na „integritet institucija“. S druge strane, bilježi se poboljšanje zaštite vlasničkih prava gdje Heritage Foundation ističe dobru provedbu ugovora kao i zakonske kazne za korupciju.

Komparativne analize javnih politika je važno raditi kako bismo se objektivno mogli uspoređivati s onima koji su glavni konkurenti. Uzimajući u obzir zemlje koje su prema prosječnom ekonomskom standardu prestigle Hrvatsku, ključno je pitanje pozicioniranja u kompetitivnoj regiji Srednje Istočne Europe (regija Jadran-Baltik-Crno More).

Trenutno je Hrvatska 61% ekonomski slobodna (odnosno 39% ne-slobodna). S druge strane, nema zemlje s više od 90% ekonomske slobode. Stoga problem nije kako popuniti ovaj jaz ne-slobode od 39% postotnih bodova, već kako se natjecati sa zemljama koje su konkurenti Hrvatske u zapadnom civilizacijskom krugu. Zemlje Nove Europe prestigle su Hrvatsku prema prosječnoj kupovnoj moći (osim Bugarske). Ako je Estonija daleko na 7. mjestu a možda i Litva djeluje predaleko na 19. mjestu, postavlja se pitanje ne bi li Češka (24.) ili Latvija (28.) mogle biti uzori – barem na dugi rok)? Rumunjska je na 37. mjestu (sa 69%) a Poljska 45. (sa 68%). Tih 47 mjesta između Poljske i Hrvatske u relativnom smislu znači 6-7 postotnih bodova razlike. Ako uzmemo u obzir da je realni rezultat Hrvatske bolji od 61% (možda bliže talijanskih 62,5% tj. 79. mjestu), Poljska može biti dostižna unutar srednjega roka.

Hrvatska i Poljska su kao članice EU-a na istoj razini trgovinske slobode te imaju istu razinu investicijske slobode, kao i vladavine prava. Kada se gledaju razlike, otvara se pitanje fleksibilnosti tržišta rada, sniženja poreza, javne potrošnje i duga te slobode poslovanja.

Zasad Indeks ekonomske slobode 2018 bilježi blagi napredak. Ulazak u TOP50 je nužan kako bi se osigurao održiv rast u srednjem roku. Sustizanje Poljske je prvi korak za daljnje natjecanje s Češkom, Latvijom i drugim usporedivim zemljama (kad su već Estonija i Litva zbog tog „neoliberalizma“ otišle „predaleko“). Sustizanje Poljske značilo bi prije svega umjerenije reforme za povećanje fleksibilnosti tržišta rada (npr. kroz model fleksigurnosti), nastavak povećanja slobode poslovanja te smanjivanje javne potrošnje, poreza i javnog duga, piše Daniel Hinšt iz Centra za javne politike i ekonomske slobode.

Na svjetskim su tržištima cijene nafte prošloga tjedna potonule više od 8 posto, zaronivši na najniže razine od lanjskog prosinca, što je posljedica rasta proizvodnje u SAD-u, jačanja dolara i oštrog pada svjetskih burzi.
Na londonskom je tržištu cijena barela prošloga tjedna potonula 8,5 posto, na 62,80 dolara, najnižu razinu od 13. prosinca. Na američkom je tržištu, pak, barel pojeftinio 9,5 posto, na 59,20 dolara, najnižu razinu od 22. prosinca.

Stoga su sada cijene ‘crnog zlata’ u minusu oko 11 posto u odnosu na svoje najviše razine u ovoj godini, dosegnute krajem siječnja.

“Iza ovako oštroga pada tržišta nikad ne može biti samo jedan razlog. Radi se o nekoliko njih”, kaže Jim Ritterbusch, predsjednik u tvrtki Ritterbusch & Associates.

Cijene nafte našle su se pod pritiskom zbog oštrog pada cijena dionica na svjetskim burzama, izazvanog strahovanjem ulagača od rasta inflacije i kamatnih stopa.

Zbog toga su na Wall Streetu cijene dionica prošloga tjedna potonule više od 5 posto, što je uzdrmalo i ostale najveće svjetske burze. Zbog toga je splasnula sklonost ulagača prema riziku, što se negativno odrazilo i na tržišta sirovina.

Cijene ‘crnog zlata’ našle su se pod pritiskom i zbog jačanja dolara, koji je u odnosu na košaricu valuta prošloga tjedna ojačao 1,4 posto, što je njegov najveći tjedni dobitak u posljednjih 15 mjeseci.

Kako se cijena nafte izražava u dolarima, jača američka valuta može izazvati slabljenje potražnje za naftom jer su njezine cijene veće za kupce koji koriste druge valute.

Ulagače su, uz to, zabrinuli podaci o rekordnoj proizvodnji u SAD-u, koja je prethodnoga tjedna dosegnula 10,25 milijuna barela dnevno.

Rast američke proizvodnje otežava nastojanja Organizacije zemalja-izvoznica nafte (OPEC) i ostalih proizvođača, uključujući Rusiju, da smanjenjem proizvodnje za 1,8 milijuna barela dnevno izazovu pad prekomjernih globalnih zaliha nafte.

“Sada je trgovcima koji su računali s rastom cijena postalo bolno jasno da uzlet u prvim tjednima ove godine nije bio opravdan”, poručio je analitičar PVM Oil Associatesa Stephen Brennock u bilješci klijentima.

Tim više što se u SAD-u može očekivati daljnji rast proizvodnje, s obzirom da je u petak tvrtka Baker Hughes objavila da je prošloga tjedna broj naftnih postrojenja u SAD-u porastao treći tjedan zaredom, i to za njih 26, na ukupno 791 postrojenje.

To je najveći tjedni rast broja postrojenja u godinu dana i njihova najviša razina od travnja 2015. godine.

To je znatno više od oko 580 postrojenja, koliko ih je bilo aktivno u istom lanjskom razdoblju, što pokazuje da američkim proizvođačima odgovaraju ove razine cijena, pa se odlučuju na pojačanu proizvodnju. A to, pak, umanjuje utjecaj smanjene proizvodnje OPEC-a na cijene ‘crnog zlata’.

Strah od jačanja ponude potaknula je i vijest iz Irana da ta zemlja u iduće četiri godine planira povećati proizvodnju za najmanje 700 tisuća barela dnevno. A to umanjuje mogućnosti uravnoteženja između velike ponude i manje potražnje.

“Mišljenja smo da će rastuća ponuda i usporeni rast potražnje dovesti ove godine ponovno do viškova na tržištu”, napisali su analitičari tvrtke Capital Economicsa u bilješci klijentima.

Ekonomski liberali rade u korist međunarodnoga kapitala i elita, ne vode brigu o narodnim interesima i jedini im je cilj da kroz otvaranje tržišta omoguće bogaćenje moćnih međunarodnih korporacija.

Samo nacionalno osviještenom i mudrom politikom možemo zaštititi interese naroda od globalizacijskih i inih procesa i aktera, koji sigurno neće mnogo brinuti o našim, nego samo o svojim interesima.

Koliko ima istine u ovoj naraciji? Ekonomski analitičar, konzultant i glavni urednik Ekonomskog laba Velimir Šonje u razgovoru za emisiju Druga strana Željka Karduma tumači zašto su stvari obratne od predstavljanja u uvodu.

Pod krinkom ekonomskog nacionalizma i nacionalnog interesa najčešće se krije interes neke uže skupine čiji je cilj sačuvati privilegij koji plaća većina članova zajednice. Nasuprot tome, ekonomski liberalizam počiva na principu ravnopravnosti – ravnopravnog pristupa tržištu i otvorenog tržišnog natjecanja, što dovodi do toga da najveći broj ljudi plaća najnižu cijenu za kvalitetu, a niti jedna neefikasna gospodarska aktivnost ne može godinama bezuvjetno i bez rezultata crpiti tuđa sredstva.

Nevjerojatno je da su hrvatski porezni obveznici do sada dozvoljavali da im se pod krinkom ekonomskog nacionalizma i solidarnosti zavlače ruke u džepove bez kriterija. Ta vrsta “solidarnosti” (iako ju ne treba tako zvati, jer nije riječ o solidarnosti nego o uzimanju), oslabila je, a ne ojačala društvo.

Ako se pođe od definicije da nacionalizam (patriotizam) znači jaku državu odnosno jako društvo, ako je za jako društvo neophodna gospodarska snaga, ako je za gospodarsku snagu potrebna efikasna ekonomija, a efikasna ekonomija je pak ona koju stvara ravnopravno tržišno natjecanje na otvorenom tržištu, dolazi se do naizgled paradoksalnog zaključka da je ekonomski liberalizam u današnjemu svijetu najveći nacionalizam (patriotizam).

Ideja o tome da se tržišnim reformama može postići razvoj naprosto više nije popularna kao na primjer oko 2000. u Slovačkoj nakon pada Vladimira Mečiara kad je postojalo i povjerenje u tu ideju i motiv ulaska u EU. Teško je znati bi li danas takav politički program mogao proći u Hrvatskoj, jer naprosto je premalo glasača koji imaju interes neto platiša poreza u privatnom sektoru, a i oni nisu homogeni, nego se dijele na lijeve, desne i one u sredini (ekonomska pitanja na izborima i dalje nisu bitna kao ona svjetonazorska).

Osim toga, danas su raširene sumnje da iza zalaganja za tržište i reforme leži korporatistički interesi. Što je korporatizam? To nije ekonomski liberalizam. To je društvo u kojem korporacijski interesi vladaju s ciljem slabljenja ravnopravnog tržišnog natjecanja i zadržavanja privilegija i renti. Protekcionizam i biranje industrijskih perjanica od strane politike izrazito su pogodni za razvoj korporatizma.

Video

 U prvim reakcijama na postignut koalicijski ugovor njemački komentatori njemačku kancelarku Angelu Merkel opisuju kao veliku političku gubitnicu koalicijskih pregovora između njezinih konzervativaca i socijaldemokrata smatrajući da je platila visoku cijenu ostanka na kancelarskoj dužnosti.
„Samouništenje. Njemačka kancelarka je zadržala jedino kancelarsku dužnost. Ali je njezina stanka (Kršćansko-demokratska unija CDU) izgubila političku moć“, zaključuje komentator tiražnog Bilda u prvoj reakciji na predstavljanje koalicijskog sporazuma i upozorava kako se radi o posljednjem mandatu Angele Merkel.

Unutarstranačka kritika se najviše odnosi na gubitak važnog ministarstva financija koje će ubuduće biti u rukama Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD).

„Nitko ne razumije zašto smo se odrekli ovog ministarstva“, rekao je za javni servis SWR, Wolfgang Bosbach, jedan od istaknutijih CDU-ovih političara.

Merkel je i na konferenciji za tisak prilikom predstavljanja koalicijskog sporazuma u srijedu morala braniti gubitak važnog ministarstva financija koje je dosad vodio Wolfgang Schaeuble i koje je postalo simbolom politike štednje za koju se unutar Europske unije zalagala Njemačka.

„Pregovori oko ministarstava su bili teški ali ponovno je u našim rukama ministarstvo gospodarstva“, objasnila je Merkel.

Njemačka kancelarka je tijekom pregovora, koji su započeli prije deset dana, govorila da se radi o procesu „odricanja“.

Ustupci SPD-u kako bi uopće došlo do formiranja vlade

Analitičari procjenjuju da su Merkel i njezin CDU bili prisiljeni na ustupke socijaldemokratima koji su kroz mukotrpan unutarstranački proces na kraju ipak pristali na ulazak u koalicijske pregovore.

Odlučujuća je činjenica da u slijedećim danima članstvo SPD-a glasovanjem odlučuje o pristanku na ulazak u koaliciju s demokršćanima. Procjenjuje se da su zato bili potrebni mnogi ustupci socijaldemokratskim zahtjevima kako bi se SPD-ovu bazu privoljelo na zeleno svjetlo.

Ishod ovog glasovanja je i dalje neizvjestan jer je na izvanrednom kongresu SPD-baza sa samo 56 posto odobrila ulazak u koalicijske pregovore s otvorenom opcijom da te pregovore odbaci ako ne bude zadovoljna postignutim.

Predsjednik SPD-a Martin Schulz je prilikom predstavljanja ugovora zato govorio o „vidljivom socijaldemokratskom tonu“ kojim je ugovor obojen.

Kritičari smatraju da je Merkel i važnu europsku politiku, davanjem oba važna resora, ministarstva vanjskih poslova i financija u socijaldemokratske ruke, izgubila kontrolu i u ovom važnom segmentu.

Očekuje se da će Martin Schulz, koji je svoju političku karijeru gotovo u potpunosti proveo na dužnostima u Europskoj uniji, na kraju i kao predsjednik Europskog parlamenta, kao ministar vanjskih poslova nove vlade zajedno s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom preuzeti proces reformiranja Europske unije koje potiče francuski predsjednik.

Kritika na račun Merkel dolazi i iz važnog gospodarskog krila CDU-a koje oštro kritizira koalicijski sporazum opisujući ga kao „katastrofalni dokument“.

„Ovaj koalicijski ugovor ne odiše duhom budućnosti. Unutar CDU-a će još o njemu biti mnogo rasprava“, stoji u priopćenju CDU-ovog gospodarskog krila.

CSU se profilira protiv AfD-a

Slavlje na račun CDU-a, kako komentiraju mediji, odjekuje i iz redova CSU-a koje je dobilo važan resor unutarnjih poslova koji je tradicionalno posljednjih godina u rukama CDU-a.

Predsjednik CSU-a i premijer Bavarske Horst Seehofer, poznat kao najžešći kritičar liberalne migrantske politike Angele Merkel, preuzet će ovo važno ministarstvo i nadležnost za osjetljivo pitanje migranata po kojem CSU među strankama desno od centra, unutar Njemačke, zauzima, kako primjećuje Hufftington Post za Njemačku, najradikalnije pozicije.

Ova pozicija bi CSU-u, kojeg na jesen očekuju lokalni izbori u Bavarskoj, pomogla da se profitira kao stranka koja skrbi za unutarnji red i strogu migrantsku politiku te tako vrati birače koji su na parlamentarnim izborima u rujnu masovno prelazili desno populističkoj Alternativi za Njemačku (AfD).

I SPD na prekretnici

No i SPD očekuju burna vremena. Prema posljednjim informacijama Martin Schulz je poziciju predsjednika stranke u večernjim satima predao u ruke predsjednice socijaldemokratskog zastupničkog kluba Andrei Nahles nakon što je samo prije nekoliko mjeseci izabran na to mjesto.

Smatra se da i ova odluka ima veze s glasovanjam SPD-ove baze o koalicijskom sporazumu i kao neke vrta ustupka dijelovima stranke koji smatraju da Schulz stranku nije trebao voditi ka novom izdanju velike koalicije.

Kina je pozvala SAD odustati od hladnoratovskog načina razmišljanja, nakon što su iz Washingtona najavili plan promjene svog nuklearnog arsenala prema efektivnijim bombama.
“Zemlja s najvećim nuklearnim arsenalom trebala bi preuzeti inicijativu zaustavljanja negativnog trenda među državama, a ne dolijevati ulje na vatru,” rekao je kineski ministar obrane u izjavi ove nedjelje.

Američka vojska zagovara ideju prema kojoj su njihove velike nuklearne bombe neiskoristive u današnjim oblicima borbe, te žele stvoriti manje bombe koje bi bile efektivnije za potrebe današnjeg ratovanja.

Rusija je osudila takav potez. Iranski je ministar vanjskih poslova izjavio kako će taj potez ”samo dovesti svijet bliže nuklearnom uništenju”.

No, što zapravo SAD planira sa svojom novom nuklearnom politikom?

U Washingtonu su zabrinuti da je njihov cijeli nuklearni arsenal zastario te misle kako sistem starinskih bombi više ne predstavlja efektivnu prijetnju, odnosno pretpostavku zastrašivanja i odvraćanja drugih zemlja od mogućih napada. Navode Kinu, Rusiju, Sjevernu Koreju i Iran kao moguće prijetnje.

Iz Pentagona su proteklog petaka objavili dokument pod nazivom Nuclear Posture Review (NPR), u kojem navode kako bi razvijanje manjih nuklearnih bombi bila metoda s puno većim potencijalom odvraćanja prijetnje. Manje bombe snage 20 kilotona su manje snažne ali još uvijek imaju mogućnost razaranja velikih područja neprijateljske države. U dokumentu nuklearne politike SAD-a ujedno najavljuju sljedeće stavke:

Rakete lansirane sa zemlje, iz vojnih podmornica ili letjelica, će biti znatno unaprijeđene, kao što je već započeto za vrijeme prošle administracije. Prijedlog ugrađivanja modifikacije na nekim vojnim podmornicama, lansiranje manjih nuklearnih bombi s manjim obručem eksplozije i manjom snagom detonacije. Ponovno uvođenje programa ispaljivanja raketa s nuklearnim nabojem s vojnih brodova.

Plan o stvaranju nove obrambene strategije, iz siječnja, postavlja se kao blokada ”rastućoj prijetnji država koje bi mogle promijeniti tok povijesti”, poput Kine i Rusije, donosi BBC.

No, što kaže Kina?

Protekle su subote izjavili kako se snažno protive novoj američkoj nuklearnoj strategiji promjene sastava svog arsenala. Kineski je ministar obrane izjavio kako Amerikanci previše igraju na kartu Kine kao nuklearne prijetnje, dodajući kako je njihova strategija nuklearnih bombi samo obrambena. “Nadamo se kako će SAD napokon odbaciti svoje strahove iz doba Hladnog rata, ozbiljno pogledati situaciju u svijetu te kako bi mogli razoružati sve nuklearne bombe diljem svijeta. Voljeli bi da SAD ispravno vidi kineske strateške namjere i ciljeve kad je riječ o državnoj obrani i izgradnji vojske,” rekli su u službenoj izjavi iz Pekinga.

No, ovo nije prvi put da Kina optužuje SAD za gledanje na stvari kroz prizmu povijesti Hladnog rata. Takvo gledanje na stvari bilo je razlogom zašto su prošle godine napali američku strategiju modernizacije vojske te rekli kako SAD ima zastarjela gledanja na svijet.

S druge strane, SAD je u svojoj novoj obrambenoj strategiji optužila Kinu za proširivanje velikog nuklearnog arsenala, no Kina se u nedjeljnoj izjavi branila kako je taj arsenal načinjen u svrhu miroljubivog razvoja vojne tehnologije te u svrhu obrane.

Kako su reagirale ostale zemlje?

Rusko je ministarstvo vanjskih poslova optužilo Amerikance za zahuktavanje nuklearni rata te su iskazali kako će morati poduzeti potrebne korake za osiguranje zaštite svoje zemlje. “Dovoljno je samo baciti pogled na ovaj dokument, stavovi protiv Rusije su očiti,” izjavili su iz Ruskog ministarstva protekle subote.

Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov izrazio je svoje ”duboko razočaranje” glede nove američke NPR strategije.  Iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif kaže kako je strategija primjer direktnog kršenja međunarodnog sporazuma o ograničavanju nuklearnog arsenala. (Preveo Ivo Ott)

Nakon gotovo desetljeća rastućih cijena na krilima labave monetarne politike, prva jača korekcija zatresla je dionička tržišta i unijela je opipljivu nervozu. Nakon volatilnog ponedjeljka i najveće rasprodaje u protekle dvije godine, američki indeksi u utorak su djelomično nadoknadili gubitke, dok su se Azija i Europa još crvenile, jednako kao i Zagrebačka burza.
Dow Jones na otvaranju jučer je potonuo 500 bodova no potom porastao 250 bodova prije 10 ujutro na američkom tržištu. S&P 500 porastao je na 0,8 posto na 2670,11 bodova. Europski Stoxx 600 pao je 1,7 posto na 375,33 boda. CROBEX je najprije zaronio tri posto, a kraj dan dočekao 2,3 posto slabiji na 1842,79 bodova uz 18,3 milijuna kuna prometa. Jesu li nakon godina kontinuiranog rasta dionička tržišta dosegla točku pucanja?

Ekonomist Velimir Šonje smatra da za sada nema naznaka da je riječ o početku ozbiljnije recesije kao prije deset godina. Radi se o primarno financijskoj korekciji. Pretjerani tržišni optimizam podigao je dioničke indekse previsoko zadnjih mjeseci pa imamo ispuhavanje nabujalog optimizma bez pokrića, a uz to su buđenje inflacijskih očekivanja i najave Feda podigli očekivanu inflaciju”, kaže Šonje, za Poslovni dnevnik.

Iako se, dodaje, radi o očekivanoj turbulenciji na prijelazu iz razdoblja deflacije te niske inflacije i kamatnih stopa u razdoblje nešto veće inflacije i cijene novca, ulagači su na oprezu. “Psihologija može odvući tržište dalje od ravnotežnih vrijednosti. No, očekivanja u realnom sektoru su i dalje optimistična”, ističe.

Na Wall Streetu su u utorak, nakon vrlo nesigurnog trgovanja i velikih oscilacija cijena dionica, burzovni indeksi znatno porasli, nadoknadivši dio velikih gubitaka od prethodna dva dana.

Dow Jones porastao je 567 bodova ili 2,33 posto, na 24.912 bodova, dok je S&P 500 ojačao 1,74 posto, na 2.695 bodova, a Nasdaq indeks 2,13 posto, na 7.115 bodova.

Nakon što su u prethodna dva trgovinska dana Dow Jones i S&P 500 izgubili više od 6 posto, jučer su nadoknadili dio gubitaka uz vrlo nestabilno trgovanje.

Na samom početku trgovanja ti su indeksi potonuli daljnjih 2 posto, no kasnije su se probili u pozitivno područje i tu zadržali do kraja trgovanja. Pritom je Dow Jones indeks oscilirao u velikom rasponu od minus 500 bodova do plus 500 bodova.

Na kraju je taj indeks zabilježio najveći dnevni skok od siječnja 2016., a S&P 500 od studenoga iste godine.

“Unatoč velikim pomacima posljednjih dana na tržištu, gospodarski temelji su vrlo čvrsti, i to ne samo u SAD-u, nego u cijelom globalnom gospodarstvu”, kaže Alicia Levine, analitičarka u tvrtki BNY Mellon Investment Management.

Dio analitičara smatra da oštar pad cijena dionica u prethodna dva dana, izazvan strahovanjem ulagača od rasta inflacije, povećanja kamata i precijenjenosti dionica, predstavlja zdravu korekciju, nakon što su mjesecima najvažniji indeksi na Wall Streetu snažno rasli i dosezali nove najviše razine u povijesti.

Drže da su pozitivni izgledi u vezi američkog, ali i drugih najvećih svjetskih gospodarstava poticajni za tržišta dionica, ali da će proći neko vrijeme dok se tržišta sasvim ne smire od ovog potresa.

“Vjerojatno ćemo i idućih dana svjedočiti nestabilnosti na tržištima, no za nekoliko dana situacija bi se mogla smiriti”, kaže Peter Costa, predsjednik u tvrtki Empire Execuiton.

Podršku tržištima pružaju jačanje najvećih svjetskih gospodarstava – od SAD-a i Kine, do eurozone i Japana – dobri poslovni rezultati kompanija i nedavno uvedena porezna reforma u SAD-u, kojom su smanjeni porezi kompanijama.

S druge strane, dio analitičara smatra da je tržište nakon višegodišnjeg snažnog rasta i neprestanog dosezanja rekordnih razina precijenjeno, s obzirom na planove središnjih banaka u svijetu da ove godine ukinu poticajne monetarne mjere koje su godinama niskom cijenom novca podržavale rast tržišta dionica.

Rast gospodarstava i potrošnje mogao bi, naime, izazvati jačanje inflacije, a središnje bi banke na to trebale reagirati. A da se očekuje stezanje monetarne politike pokazuje rast prinosa na obveznice.

Američka središnja banka lani je povećala ključne kamatne stope u tri navrata za po 0,25 postotnih bodova, a očekuje se da će ove godine dodatno povećati kamate u dva do tri navrata, počevši od ožujka.

Zbog toga su posljednjih dana prinosi na američke obveznice dosegnuli najviše razine od početka 2014. godine.

Očekuje se i da će Europska središnja banka (ECB) do kraja godine ukinuti poticajne monetarne mjere, što također potiče rast prinosa na obveznice.

A viši prinosi štete dionicama jer zbog toga rastu troškovi zaduživanja kompanija i jer bi dio investitora mogao povući dio sredstava iz dionica i kupiti obveznice.

“Svi smo mi već neko vrijeme pričali o 10-postotnoj korekciji cijena dionica na niže nakon prethodnog snažnog rasta. No, mislim da nitko nije očekivao da će se to dogoditi u tri dana. Vjerojatno se radi o zdravoj korekciji na tržištu gladajući dugoročno. No, nestabilnost neće samo tako nestati, pa me ne bi iznenadilo da u iduća dva do tri tjedna svjedočimo znatnim oscilacijama u trgovanju”, kaže JJ Kinahan, strateg u tvrtki TD Ameritrade.

A na europskim su burzama cijene dionica jučer oštro pale. Londonski FTSE indeks skliznuo je 2,41 posto, na 7.157 bodova, dok je frankfurtski DAX potonuo 2,27 posto, na 12.398 bodova, a pariški CAC 2,21 posto, na 5.169 bodova.  Na azijskim su burzama u srijedu cijene dionica porasle, nakon oštrog pada prethodnih dana, no na tržištu vlada nestabilnost jer su terminski burzovni indeksi na Wall Streetu u minusu nakon jučerašnjeg skoka.

 Šonje smatra da je pad cijena dijelom i dobrodošao. “Svaka korekcija koja usklađuje cijene financijskih imovina s njihovim realnim vrijednostima je dobrodošla jer sprečava pogreške u alokaciji kapitala”, kaže. Novost je sada što su dugoročne kamatne stope na američke državne obveznice (2,7%) premašile prinose na neke blue-chip dionice pa izlaze iz dionica i ulaze u obveznice.

Osim jučerašnjeg pada, domaća burza zasad nije pretjerano reagirala na globalna zbivanja. “Reakciju Crobexa u utorak ne bih uzeo previše zaozbiljno, a cijene obveznica za sada miruju. To s jedne strane ohrabruje. Međutim, ove događaje ipak treba tumačiti kao najavu prijelaza u drukčiju eru odnosa financijskih varijabli”, upozorava Šonje. “Period ultra niskih kamatnih stopa bliži se kraju. Svi – kućanstva, poduzeća i država – trebaju se pripremati za eru nešto većih kamatnih stopa i inflacije. To neće doći preko noći, prijelaz može trajati od godine do dvije, ali svatko si mora postaviti pitanje je li dovoljno spreman”, ističe.

Većina poduzetnika koji su sudjelovali u anketi Privrednog vjesnika i Hrvatske gospodarske komore “Poslovna očekivanja za 2018.” ove godine očekuje veći gospodarski rast nego lani, dok analitičari upozoravaju na izostanak reformi i stagnaciju.
U anketi Privrednog vjesnika sudjelovali su predstavnici 433 domaće tvrtke, koji su ukupno stanje u gospodarstvu za prošlu godinu ocijenili prosječnom ocjenom 2,77, izvijestio je na predstavljanju posebnoga izdanja Privrednog vjesnika “Poslovna očekivanja 2018.” glavni urednik Privrednog vjesnika Darko Buković.

Za 59 posto anketiranih ukupni gospodarski rast će 2018. u odnosu na prošlu godinu biti malo veći, a 38,6 posto anketiranih kaže kako će se eventualnoj krizi oduprijeti reorganizacijom poslovanja. Gotovo polovica ispitanih (45,8 posto) smatra da će prevladati eventualne učinke krize, a više od dvije trećine (70,7 posto) misli da će im likvidnost tvrtke ostati ista kao lani.

Za otprilike polovicu ispitanika uvjeti za investiranje i poslovanje ostat će isti kao 2017., no 37,3 posto ih smatra da će se malo poboljšati. Da će im ukupni prihodi biti malo veći nego lani procjenjuje 56,6 posto anketiranih, a 46,2 posto očekuje malo veću dobit.

Z. Marić: Blagajna se puni prema planu

Ministar financija Zdravko Marić rekao je da nakon prvih mjesec dana 2018. godine nema loših vijesti za proračun. Kazao je da, što se tiče prikupljanja prihoda, sve ide prema planu, no da se već osjete izmjene u sustavu oporezivanja automobila.

“Smanjivanje poreznog tereta sigurno će imati reprekusije na blagi gubitak poreznih prihoda u kratkom roku, ali dinamična komponenta dobrim dijelom će to vratiti i s tržišta već stižu takve poruke”, rekao je Marić.

“U godini dana uspjeli smo smanjiti premiju rizika na naše obveznice od 130 do 150 baznih poena, što je 1,3 do 1,5 posto na naš ukupni dug. Naravno da ne možemo odmah refinancirati naš cjelokupni dug od 290 milijardi kuna, ali možemo napraviti iskorak. U prvom tromjesečju fokus je na restrukturiranju dijela duga autocesta i cesta”, rekao je Marić.

Za ovu godinu najavio je kontinuitet fiskalne politike, po načelu da se troši onoliko koliko se ima. Kazao je da su pritisci da se to promijeni jako veliki, ali da im je do sada uspio odoljeti.

“Situacije kada imate deficit 17 milijardi kuna i danas kada smo na nuli ili u blagom plusu nisu iste. Smanjivanje kamata koje smo ostvarili na reprogramu dugova autocesta, cesta i državnog proračuna ne bi bile tolike da smo došli sa deficitom od pet ili pet i pol posto i samo s obećanjem da će se to dogoditi”, rekao je Marić.

Smatra i kako treba poraditi na povećanju produktivnosti koja zaostaje za razvijenim zemljama.

Damir Novotny analitičar godine

Za ekonomskog analitičara 2017. godine na skupu je proglašen Damir Novotny, kojemu je pripala tradicionalna nagrada Gorazd Nikić.

Novotny je istaknuo da se u Hrvatskoj proteklih godina osim turizma ništa strukturno nije promijenilo. Ukazao je da nedostaje radnika i vrhunskih poduzeća koja bi, primjerice, gradila Pelješki most pa će ga graditi Kinezi, da agrarni sektor ne može pokriti turističku potražnju te da gospodarski rast od dva posto ne rješava niti jedan strukturni problem.

“Perspektive nisu sjajne, ulazimo u razdoblje stagnacije, a 2018. će biti preslika 2017.”, rekao je Novotny.

Ekonomski analitičar Željko Lovrinčević također smatra da će ova godina bit preslika prošle, te da se sporo napreduje s reformama. Uvođenje eura i ulazak u Schengen vidi kao dva osnovna dugoročna državna cilja za koje postoje dobre pretpostavke.

Guste Santini pozvao je ministra Marića da ustraje u daljnjoj reformi poreznog sustava. Smatra da će biti uspjeh ako se ove godine ponovi gospodarski rezultat iz prošle, a ne bi ga iznenadili ni ozbiljniji poremećaji na svjetskom tržištu, nalik onima od prije desetak godina.

Zdeslav Šantić poput svojih kolega ukazuje da dinamika gospodarskog rasta nije dobra, te da se izbjegavaju velike reforme. Uz ostalo, zagovara reformu tržišta rada, obrazovanja, demografske mjere, a aktualnu bi godinu volio vidjeti kao naznaku većih strukturnih promjena.

Velimir Šonje smatra da Vlada ne čini dovoljno u reformi javnog sektora, što bi otvorilo prostor za druge promjene, dok Mladen Vedriš želi da se poradi na kvaliteti javnih servisa kako bi dostigli razinu potrebnu gospodarstvu.

Rijetko viđena rasprodaja dionica nastavljena je u utorak na azijskim i europskim burzama nakon što su u ponedjeljak snažno potonuli američki indeksi.
Najsnažniji dnevni pad Dow Jonesa od 10. kolovoza 2011. godine od 4,6 posto rezultirao je potonućem hongkonškog indeksa HSI od 5,1 posto dok je japanski Nikkei oslabio 4,7 posto. Indeks Šangajske burze srezan je 3,4 posto. U odnosu na američke i azijske indekse, slabljenje europskih burzi koje je produženo na sedmi dan za nijansu je manje izraženo.

Poslije 10.30 sati Euro STOXX 600 indeks najvećih kompanija na starom kontinentu u minusu je 1,6 posto, a od vodećih europskih indeksa u najlošijoj je situaciji njemački DAX koji gubi 1,8 posto i spustio se do 12.465 bodova. Londonski FTSE i pariški CAC gube 1,6 posto vrijednosti.

Razlozi ovakvoj panici na burzama na svjetskim burzama leže – po mišljenju stranih analitičara – u očekivanjima zaoštrenije monetarne politike američke središnje banke (Fed), što je pak izazvalo rast prinosa na američke obveznice te selidbu novca iz dionica u obveznice. Ipak, činjenica je da se o potencijalnoj korekciji na burzama, prije svega američkim koje su samo od izbora Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a u studenom 2016. narasle 30 posto, govori još od sredine siječnja. “Opravdanje” i okidač za klizanje indeksa pronađen je u vijesti od petka koja je pokazala da zaposlenost u SAD-u i dalje raste, a što će vjerojatno ubrzati inflaciju. To će pak dovesti do bržeg povećanja kamatnih stopa Feda.

Međutim, Maja Bešević Vlajo, članica Uprave N3 Capital Partnersa ne smatra da je isključivi razlog jučerašnjeg pada dionica rast prinosa obveznica i Fed.

“Naime, parametri koji pokazuju koliko tržište vrednuje kompanije se već dulje vrijeme nalaze na najvišim razinama u povijesti ili vrlo blizu. S&P 500 je u zadnje tri godine porastao preko 40 posto. Ukoliko pogledate što se događalo u prošlosti, tržišna korekcija na ovim razinama valuacija ne bi bila neuobičajena. Nalazimo se u sedmoj godini ekonomskog ciklusa, u okruženju niskih kamatnih stopa. Sve to ne znači da će se tržište značajno korigirati sutra, sljedeći mjesec ili čak ove godine, ali treba biti svjestan toga da su valuacije daleko od ‘bagatelnih’“, ocjenjuje Bešević Vlajo.

Koliko će rasprodaja na Wall Streetu potrajati, teško je reći, no valja podsjetiti kako američke kompanije i ove godine očekuju rast svoje profitabilnosti zbog blagotovornog utjecaja porezne reforme koja je snizila porezno opterećenje te nastavka rasta svjetskog gospodarstva. Maja Bešević Vlajo ističe kako ono što će u kratkom roku (i u dugom) odrediti kretanje cijena na burzama je percepcija investitora koliko su tržišne vrijednosti kompanija realistične u odnosu na fundamentalnu vrijednost, donosi Poslovni dnevnik.