Analize

Prošli je tjedan objavljeno da su cijene u svibnju ove godine bile 1,9% veće nego u svibnju prošle godine. Ista stopa inflacije zabilježena je u EU. Prvo pada na pamet da razlog leži u rastu cijena goriva. Doista, cijene energenata rasle su oko 6% u EU u istom razdoblju. Temeljna inflacija iz koje su isključene cijene hrane i energije rasla je znatno sporije od ukupnoga prosjeka, 1,1%.
Hrvatskoj je rast cijena bio rašireniji među raznim skupinama roba i usluga. U svibnju (naspram svibnja prošle godine) najveći je porast zabilježen kod odvoza smeća i otpada (više od 10%), opskrbe vodom, a dosta su rasle i cijene alkoholnih pića i duhana (2,9%). I učinak rasta cijena energenata bio je vidljiv (tekuća goriva +20,4%, električna energija +6,3%, usluge prijevoza +4,1%), ali je vidljivo i to da je ukupna inflacija prilično oživjela.

Sada tek slijedi ugradnja znatno viših cijena energenata u ostale cijene te uobičajeni sezonski rast cijena usluga rekreacije, kulture, hotela i restorana, pa je očito da će podatak prikazan na gornjoj slici i dalje rasti, što će označiti vrhunac trećeg cjenovnog ciklusa u proteklih deset godina. Vrhunac dva nedavna ciklusa vidi se na slici 2008. i 2012., a logika ekonomskih ciklusa nalaže očekivati novi cjenovni vrhunac te novu recesiju.

Međutim, tri čimbenika bi to moglo ublažiti. Prvo, emigracija i manji broj ljudi u zemlji prirodno postavlja ograničenja rastu agregatne potražnje i povlačenju cijena prema gore. Drugo, već se vidi da je Europska središnja banka veoma oprezna u pogledu zaoštravanja monetarne politike i podizanja kamatnih stopa. Treće, na tržištu nafte dogodile su se strukturne promjene u odnosu na stanje pred deset godina. Veći je udjel proizvođača iz Kanade i SAD-a koji su ovladali novim tehnologijama koje su na ovim razinama cijena (oko 70 USD) profitabilne, odnosi unutar OPEC-a su daleko od kompaktnih, a otvoreno je i pitanje što će biti s Iranom koji drži ogromne rezerve. U takvim uvjetima ne treba očekivati prevelika iznenađenja i troškovne udare (energetske, kamatne) koji bi mogli preokrenuti aktualne trendove u smjeru ozbiljnije recesije, barem ne skoro.

Usprkos tome, strah od inflacije ne treba zatomiti jer kada prijeđe 2 posto postoji opasnost od početka utjecaja na ponašanje aktera na tržištima.

Cijeli tekst na: http://arhivanalitika.hr/blog/inflacijski-ciklus-treci-put-u-malo-vise-od-10-godina-koliko-jako-ovaj-put/

U Prvom plinarskom društvu posljednjih godina intenzivno su se pripremali za trading na europskim burzama i za iskorak na nova tržišta, a ove su godine stigli prvi rezultati.
Na adresu vukovarskog Prvog plinarskog društva (PPD) ovih dana stižu brojne čestitke za izvrsne poslovne rezultate u 2017. godini. Tvrtka je, naime, ostvarila 135%-tni rast prihoda u odnosu na godinu ranije.

Čak 7,7 milijardi kuna prihoda odličan je primjer da se unatoč izrazito antipoduzetničkoj klimi i u Hrvatskoj može voditi uspješan biznis, ako se ulože trud i znanje. Od tvrtke koja je prije pet godina, nakon liberalizacije tržišta plina za industriju, imala 290 milijuna kuna prihoda, PPD je narastao do 7,7 mlrd kn prihoda i 253,5 milijuna kuna dobiti u 2017. godini. Unatoč poznatoj hrvatskoj skepsi koja ih je pratila posljednjih godina, u PPD-u su uporno radili nastojeći maksimalno iskoristiti prednosti zajedničkog europskog energetskog tržišta koje se otvorilo ulaskom u Europsku uniju. Rezultat trgovine na tom zajedničkom europskom tržištu stigao je u 2017. godini.

No, njihova priča nije počela ni prije 5 ni prije 6 godina i takve konstrukcije osobito smetaju njihovim zaposlenicima od kojih neki u PPD-u rade 15 i više godina. Dok su prije 6 godina imali 30-tak zaposlenih, danas u njihovoj grupaciji plaću zarađuje 300 ljudi, a taj se broj gotovo neprestano povećava. PPD, naime, posluje od 2001. godine kada je u Vukovaru osnovan suradnjom domaćih i stranih investitora. Njegovi počeci vezani su uz dobivanje koncesije za distribuciju plina u gradu Vukovaru i devet općina Vukovarsko-srijemske županije. 100%-tni je vlasnik te najkvalitetnije distribucijske mreže u zemlji koja je u cijelosti izgrađena privatnim investicijama. PPD njome upravlja, održava ju i razvija i besplatno je na nju priključio 10 500 potrošača.

Kapital im je već tada bio preko 100 milijuna kuna, dok su godišnje prihodovali 50-ak milijuna kuna. Zadnjih 10 godina imaju više od 13 000 stalnih kupaca. Čekajući godinama najavljivanu liberalizaciju tržišta plina, strani su investitori 2010. godine izgubili strpljenje i odustali te je otada vlasnik PPD-a hrvatska tvrtka Energia naturalis. Uslijedilo je restrukturiranje nakon kojega se PPD počinje intenzivno pripremati za otvaranje tržišta prirodnog plina, učeći od svojih mađarskih i njemačkih partnera i bivših vlasnika s kojima su odlučili nastaviti graditi što bolje odnose. Otvaranje tržišta se, kao jedan od uvjeta za ulazak u Europsku uniju, napokon dogodilo 2012. godine. PPD ga je dočekao spremniji od drugih na hrvatskom tržištu i otada počinje značajniji rast njihovih prihoda.

Drugi značajan trenutak za plinski business događa se upravo sada.”Posljednjih smo se godina intenzivno pripremali za trading na europskim burzama i za iskorak na nova tržišta, o čemu smo često javno govorili. U 2017. stigli su prvi značajniji rezultati toga intenzivnog višegodišnjeg rada i značajnog porasta aktivnosti na europskim plinskim burzama i tržištima. Ovaj je uspjeh, među ostalim, i rezultat procesa integracije europskog energetskog tržišta. Imamo tvrtke u šest zemalja (Hrvatska, Mađarska, Slovenija, Srbija, BiH i Švicarska) preko kojih poslujemo u cijeloj Europi.

Svjesni smo, naime, konstantnih promjena u energetskom sektoru i da bismo osigurali dugoročnu opstojnost, moramo imati alate kojima ćemo ju ostvariti. Prisutnost u državama okruženja važna nam je za optimizaciju portfelja, kontakte te uvezivanje s drugim sudionicima na europskom tržištu, posebno kada govorimo o burzama. S druge strane, naš posao iziskuje iznimno velika financijska sredstva, financijske instrumente i proizvode. Na domaćem tržištu zbog limita banaka nije ih moguće realizirati, dok je u inozemstvu to apsolutno moguće”, ističu u PPD-u i ENNA grupi, krovnom društvu koje objedinjuje veleprodaju i distribucija plina, kao i druge poslovne poduhvate, poput investicija u Luku Ploče i željezničkog cargo prijevoznika.

Suradnjom sa snažnim međunarodnim partnerima PPD hrvatskom tržištu jamči sigurnost i pouzdanost isporuke plina i u situacijama kada ga zbog ekstremnih vremenskih uvjeta većina opskrbljivača ne može osigurati dovoljno. Također, PPD ima osigurane skladišne kapacitete za plin i u Hrvatskoj i u inozemstvu kojima jamči isporuku potrebnih količina plina u svakom trenutku.

Energia naturalis (ENNA) vrši upravljačku ulogu 20-tak društava unutar grupacije u sektorima energetike, logistike i infrastrukture. Menadžment PPD-a i ENNA-e smatra da se radi o srodnim granama koje je potrebno dugoročno čvršće povezati, a to im uspješan biznis veleprodaje plina i omogućuje. Iako su trenutačno njihovi rezultati izvrsni, pripremaju se i na nepredvidive situacije te neprestano ulažu u izgradnju korporativnih kapaciteta, kako bi uspješnije upravljali vlastitim brojnim poslovnim interesima.

Već sada su digitalizirali gotovo 60% svih poslovnih procesa u grupi. U PPD-u i ENNA grupi vole reći da im je jako važna kvaliteta odnosa s partnerima i da im je silno važno da njihovi partneri znaju da ih oni poštuju i da se na njih mogu osloniti bez ikakve sumnje. Vole istaknuti i svoje slavonsko porijeklo te u posao žele unijeti one vrijednosti koje su uvijek obilježavale Slavonce, a danas obitavaju u sferama skepse i sumnje – vrijedan rad, neprestano učenje i poštene međusobne odnose, piše Poslovni dnevnik.

 Hrvatski turizam, ali i druge grane, sve više ovisi o uvoznoj radnoj snazi, zbog čega je vlada proteklog tjedna gotovo udvostručila raniju kvotu uvoza od 4660 radnika, no problem se neće moći riješiti bez kompleksnih mjera koje će regulirati dugoročnu useljeničku politiku, smatraju stručnjaci.
U Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) procjenjuju kako će tijekom ove turističke sezone za rad u sektoru turizma trebati 15 do 20 tisuća radnika. Po podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u prva četiri mjeseca 2018. najviše su traženi radnici u djelatnosti pružanja smještaja, pripreme i usluživanja hrane te djelatnosti trgovine na veliko i malo ukupno.

Traženo je 16.373 radnika, uglavnom konobara, prodavača, sobarica, čistačica, kuhara, kuhinjskih radnica, pomoćnih kuhara, pomoćnih konobara, recepcionara i turističkih animatora, priopćili su iz HGK-a.

U istom razdoblju 2018. zaposleno je 11.055 osoba s evidencije Zavoda, i to uglavnom konobara, sobarica, kuharica, čistačica, pomoćnih kuhara, prodavačica, recepcionara, kuhinjskih radnika, pomoćnih konobarica i drugih zanimanja.

Rast kvalitete podiže potrebe za radnicima

Sociologinja turizma na Institutu Ivo Pilar u Zagrebu Saša Poljanec Borić, objašnjavajući uzroke nedostatka radne snage u hrvatskom turizmu, ističe da su djelatnosti povezane s turizmom radno intenzivne, pa svako povećanje kvalitete u tim djelatnostima proizvodi povećanu potražnju za radnom snagom.

S obzirom na to da u Hrvatskoj već dva desetljeća kontinuirano raste kvaliteta ponude, unutar države porasla je potražnja za kvalitetnom radnom snagom. S druge strane, političko integriranje u EU proizvelo je neograničenu mobilnost.

To utječe na rast izbora zaposlenja za kvalitetnu radnu snagu koja migrira na područja u kojima su veće ne samo plaće nego i socijalne beneficije. U tim uvjetima, nije čudno da nedostaje radne snage, objašnjava Poljanec Borić.

Danijel Nestić s Ekonomskog instituta u Zagrebu napominje da problem nije specifičan za Hrvatsku jer se cijela Europa sve više suočava s neravnotežom ponude i potražnje za radnom snagom. Problem se ne pojavljuje samo u zapadnoeuropskim nego i u istočnoeuropskim zemljama, npr. u Bugarskoj.

Jačanjem ekonomije javio se nedostatak radne snage u uslužnim djelatnostima. Sve više ljudi završava visoko obrazovanje i smanjuje se fond onih koji su spremni prihvatiti poslove uslužnog sektora, čak i ako bi dobili nešto veću plaću.

U turizmu je teže zamijeniti taj nedostatak boljom organizacijom posla. Dodatno, tu su relativno niske plaće, ali povećanje plaća može samo djelomično riješiti taj problem, kaže Nestić.

Potrebna hitna izrada useljeničke politike

Napominjući da ukupne ovogodišnje kvote za zapošljavanje stranih radnika za sve djelatnosti iznose 35.500 dozvola, sociologinja s Instituta za migracije i narodnosti Snježana Gregurović ocjenjuje da to nije dugoročno rješenje. S obzirom na demografske i gospodarske trendove s kojima je Hrvatska suočena, trebalo bi hitno pristupiti izradi useljeničke politike.

Njome bi se donijele mjere za poticanje useljavanja u Hrvatsku kako bi se ublažile posljedice dugotrajnog iseljavanja radno-sposobnog stanovništva i onog u fertilnoj dobi te nadomjestili manjkovi radne snage na tržištu rada, kaže ona.

Dosad su postojali uvjeti ograničene mobilnosti što je omogućavalo poslodavcima u turistički razvijenim područjima da pribave sezonsku radnu snagu temeljem regionalnih nejednakosti u prihodima između primorske i kontinentalne Hrvatske.

S obzirom na to da je sad mobilnost neograničena, kvalitetna radna snage ide tamo gdje poslovni uvjeti nisu sezonskog karaktera.

Nestić smatra da je Hrvatska dugo iskorištavala bazen radne snage u BiH. Čini se da smo tu pri kraju, možda i u Srbiji, jer je u Europi velika potražnja za radnom snagom, pa su radnici iz zemalja bivše Jugoslavije okrenuti europskom tržištu.

Ostali strukturno nezapošljivi ljudi

Objašnjavajući činjenicu da Hrvatska istodobno ima veliki broj nezaposlenih i veliku potražnju za radnim mjestima, Poljanec Borić kaže da u Hrvatskoj postoji određeni broj strukturno nezapošljivih ljudi koji se zbog niza razloga uopće ne mogu zaposliti.

Hrvatska je prevladala problem tranzicijske nezaposlenosti koja je u pojedinim razdobljima iznosila i do 22 posto, pa više nema veliki broj nezaposlenih nego oko 10 posto. Budući da vitalne ekonomije operiraju s oko 4 posto nezaposlenih kao s normalnim stanjem, može se zaključiti da se radi o strukturno nezapošljivim ljudima. To je društveni problem I mora se rješavati političkim sredstvima, kaže ona.

Kako se u hrvatskom turizmu nastoji riješiti oštar problem nedostatka radne snage? Iz HGK ističu da su se angažirali na odobravanju većih kvota uvoza radnika. Kako bi se sezona odradila nesmetano i bez pada kvalitete usluge HGK je u suradnji s HUP-om i HOK-om osigurao kvotu za uvoz radne snage za turizam od 4660 radnih mjesta. Prošlog tjedna Vlada je povećala kvotu za još 4000 radnih mjesta u turističkom sektoru, ističu u HGK.

Dio aktera problem nedostatka radne snage u turizmu rješava povećanjem plaća i beneficija koje se nude kvalitetnim i lojalnim kadrovima, a dio ih uvozi radnu snagu. Najviše pate mali poduzetnici jer ne mogu povećati plaće i beneficije i ne mogu konkurirati na tržištu strane radne snage. Zato ili rade sami koliko mogu obaviti ili zatvaraju radno intenzivne dijelove svojih poduzeća. Kod njih, sukladno tim potezima, pada kvaliteta usluge, a time i cijene koje mogu postići na tržištu, objašnjava Poljanec Borić.

Kako osigurati kvalitetnu radnu snagu

Nestić kaže da su ozbiljne tvrtke u turizmu već razvile niz mjera kako bi osigurale kvalitetnu radnu snagu. U to ubraja suradnju sa školama koje obrazuju potrebne kadrove, organiziranje tečajeva za osposobljavanje i prekvalifikacije radnika, kao i nuđenje smještaja, obrazovanja i napredovanja.

Možda bi se još nešto tu moglo popraviti, ali to nije dovoljno. Trenutna situacija će rezultirati rastom plaća, ali bojim se da ni to neće riješiti problem i da će se neki oblik uvoza radne snage morati dogoditi, smatra Nestić.

Otkud bismo mogli uvoziti radnu snagu, nakon što je ona koja nam je ranije dolazila sada usmjerena na zapadne zemlje, i koja bi nam radna snaga kulturološki i po radnim navikama mogla odgovarati, u to Nestić ne može ulaziti.

Već niz godina ključni dionici iz privatnog sektora u turizmu naglašavaju potrebu sustavnog rješavanja problema ljudskih potencijala u turizmu predstavnicima institucija zaduženima za ta pitanja, kažu u HGK. Potrebno je sustavno rješavanje tog problema kroz kratkoročne i dugoročne mjere kao što su potpisivanje bilateralnih sporazuma s nekim od susjednih zemalja, porezno rasterećenje i uvođenje dualnog sustava strukovnog obrazovanja u kojem bi HGK posredovao između poslodavaca i obrazovnog sustava.

Poljanec Borić rješenja vidi u povećanju plaća i beneficija radnicima u turizmu, ali za to je potreban jak javni sektor koji takva rješenja može uspješno dogovoriti. Drugim riječima, potrebni su timovi ljudi koji strukturno razumiju konkretan problem i ne rukovode se partikularnim interesima. No, jak i nepristran javni sektor nije česta pojava u posttranzicijskim ekonomijama, ni u Hrvatskoj niti drugdje na istoku Europe. U takvim je ekonomijama tipičan jak privatni i politički sektor, zato će problem radne snage u Hrvatskoj potrajati, zaključuje znanstvena savjetnica s Pilara.

Povećanje plaća kratkoročno rješenje

Nestić ponavlja da je povećanje plaća kratkoročno rješenje, a dugoročno Hrvatska treba definirati svoju imigracijsku politiku, koja će se okrenuti trećim zemljama, u koje uračunava i zemlje izvan kruga kandidata za EU. “Sklon sam povećati kvote uvoza radnika, bez obzira na to što sindikati kažu da imamo dovoljno nezaposlenih – da, ali ne onih koji su spremni raditi. Ako nema bližih država, možda možemo ponuditi veće plaće Bugarima”, rekao je.

Nestić otvara mogućnost i za povratak naših ljudi koji su otišli vani. To je dobra opcija i možda bi se oni s nekom drugačijom situacijom u zemlji bili spremni vratiti, ali srednjoročno treba donijeti dobar imigracijski plan, zaključuje on.

Premda većina vodećih hrvatskih demografa zagovara selektivnu useljeničku politiku, nisam sigurna koliko će takva politika pridonijeti znatnijem useljavanju, ističe sociologinja migracija Snježana Gregurović.

Selektivne mjere koje potiču useljavanje skupina socio-kulturno, etnički, vjerski i rasno sličnih s većinskim stanovništvom vrlo su popularne jer države ne trebaju izdvajati velika sredstva za integraciju useljenika. No, kada je neka zemlja u situaciji da joj prijeti izumiranje ili konstantno smanjenje BDP-a i ekonomskog rasta, te slom mirovinskih fondova, selektivne mjere više “ne drže vodu”, kaže ona.

Pritom upućuje na primjer Njemačke, koja je desetljećima prešutnom politikom podupirala useljavanje pripadnika slavenskih naroda jer je smatrala da se oni najlakše integriraju u njemačko društvo.

Zašto je Njemačka dopustila useljavanje milijun migranata

No, od 2015. dopustila je useljavanje milijun migranata iz Azije i Afrike, koji se socio-kulturno, vjerski i rasno razlikuju od njemačkog stanovništva, jer bez njihova useljavanja i uključivanja na tržište rada njemačko gospodarstvo ne bi moglo održati sadašnju stopu rasta, a ukupan broj stanovništva bi pao.

Da nije bilo useljavanja, zemlje poput Njemačke, Italije i Austrije s negativnim prirodnim prirastom već bi u 1980-im imale smanjenje ukupnog broja stanovnika To se smanjenje dogodilo krajem prošlog stoljeća i u prvom desetljeću 21. stoljeća, zbog čega su te zemlje liberalizirale svoje migracijske politike, posebno kada se radi o useljavanju, objašnjava Gregurović.

Hrvatska bi svakako trebala poticati useljavanje treće i četvrte generacije hrvatskih iseljenika i maksimalno im olakšati ostvarivanje prava na hrvatsko državljanstvo, što dosad nije bio slučaj. To se posebno odnosi na iseljeništvo u južnoameričkim državama, među čijim potomcima raste interes za useljavanjem u Hrvatsku. Strogi zahtjevi vezani za poznavanje hrvatskog jezika, povijesti i kulture, koji se postavljaju pred useljenike ako žele ostvariti pravo na hrvatsko državljanstvo, ne idu u prilog poticajnim mjerama useljavanja, napominje viša znanstvena suradnica s Instituta za migracije i narodnosti.

Ako uistinu želimo poticati useljavanje, bilo ono selektivno ili ne, treba izraditi koherentnu, dugoročnu i programski usmjerenu useljeničku politiku, primjenjujući najbolje prakse zemalja čije su useljeničke politike bile uspješne, te uvažavajući potrebe i posebnosti Hrvatske, poručuje Gregurović.

U trenutku kada cijene barela sirove nafte jesu visoke, ali nisu na svome vrhuncu, cijene goriva bliže se najvišim povijesnim razinama.
Trenutno se cijene Eurosupera 95 kreću od 10,18 kuna do 10 kuna i 38 lipa, a dizel je pak između 9,8 i 10,02 kune. Hrvatska je po cijeni goriva negdje u gornjoj polovici među europskim zemljama, dok smo u EU negdje u sredini. Najskuplje se voze Islanđani, Norveška, Nizozemska, Švedska, Belgija, Portugal.

Zemlje istoka Europe litru goriva plaćaju upola manje – u Rusiji je litra dizela svega 0,61 eura, a litra supera 95 0,63 eura. nas i sve navedene zemlje obvezuju obavezne minimalne trošarine koje propisuje EU. One za super 95 iznose 0,359 eura po litri, a za dizel 0,33 eura ili 2,66 kuna i 2,44 kune. Hrvatska je država za bezolovni (super 95) benzin uzima 3,151 kunu po litri dok za dizel skromnija uzima 2,45 po litri. Tu su još posebna davanja za Hrvatske autoceste 20 lipa po litri, za Hrvatske ceste 80 lipa, te za Hrvatske željeznice 20 lipa. Marže trgovaca su također porasle – nekad su uzimali 60 lipa po litri, no kako sada mogu slobodno formirati cijene marža im je kuna po litri. Kad na sve to dodate PDV koji je u Hrvatskoj viši nego u gotovo svim zemljama EU (osim Mađarske koja ima 27 posto te Danske i Švedske koje imaju jednak kao mi), dobivate današnje cijene.

Nakon što su vozači u hrvatskim gradovima prošlog petka desetominutnim zaustavljanjem prometa prosvjedovali zbog visoke cijene goriva, građanska inicijativa “Stop rastu cijena goriva!” za srijedu je najavila novu akciju, a ovoga puta vozače pozivaju da motore ugase na sat vremena.

“Ova akcija je prvi korak u borbi za jeftiniju i održivu državu iz koje se ne bježi”, priopćili su u ponedjeljak iz građanske inicijative “Stop rastu cijena goriva!”, zahtijevajući snižavanje cijene goriva ispod 9 kuna te smanjenje trošarine.

Nova akcija “#UGASIMOTOR” dogovorena je za srijedu, kada vozače pozivaju da od 15.30 do 16.30 sati ugase motore na svojim vozilima u cijeloj Hrvatskoj, ističući da im se nakon prošle akcije javljaju na stotine građana s namjerom da se samoorganiziraju u znak prosvjeda protiv rasta cijene goriva.

Iz te inicijative navode kako su, prema policijskom izvješću, 2.572 vozila sudjelovala u petak u blokadama hrvatskih prometnica, a u srijedu očekuju barem 10.000 vozila na kojima će se ugasiti motori. “Iako nam mnogi prigovaraju da je generalna proba bila loša, dobili smo poziv iz Ministarstva financija i rečeno nam je da su spremni za razgovor”, kažu u inicijativi.

Naglašavaju kako ne organiziraju punktove, niti građane, koji se samoorganiziraju i na vlastitu odgovornost sudjeluju u akciji. Napominju kako je bitno osigurati jedan prometni trak za nesmetano kretanje Hitne pomoći, vatrogasaca i policije. Osim vozača osobnih vozila, pozivaju i pješake, bicikliste, motocikliste te vozače svih kategorija da se pridruže akciji.

“Vrijeme je odluke, a ona je na nama. Postanimo odgovorni i preuzmimo odgovornost za svoje postupke. U srijedu, 20. lipnja od 15.30 do 16.30 ugasimo motore u RH, izađimo na ulice, pokažimo da nam je stalo do naše Hrvatske”, zaključuju u inicijativi “Stop rastu cijena goriva!”.

Na svjetskim su tržištima cijene nafte prošloga tjedna blago pale jer je proizvodnja u SAD-u dosegnula nove rekordne razine, a potražnja iz Kine oslabila i jer analitičari pomalo smanjuju procjene kretanja cijena ‘crnog zlata’ u ovoj godini.
Na londonskom je tržištu cijena barela prošloga tjedna skliznula 0,5 posto, na 76,45 dolara, dok je na američkom tržištu barel pojeftinio 0,3 posto, na 65,75 dolara.

Od početka godine cijene su nafte na dobitku oko 15 posto, zahvaljujući smanjenoj proizvodnji OPEC-a, padu zaliha u svijetu i narušenoj ponudi iz krizom pogođene Venezule, što je dovelo do smanjenja neravnoteže između prevelike ponude i nedovoljno snažne potražnje na svjetskim tržištima.

Zahvaljujući tome, cijene su nafte polovicom svibnja dosegnule najviše razine u više od tri godine.

No, u posljednja tri tjedna cijene su skliznule s tih razina jer se nagađa da bi OPEC, po prvi put nakon 17 mjeseci, uskoro mogao povećati proizvodnju.

Od siječnja 2017. OPEC i skupina neovisnih proizvođača na čelu s Rusijom smanjili su proizvodnju za 1,8 milijuna barela dnevno kako bi ublažili neravnotežu između velike ponude i nedovoljno snažne potražnje, smanjili zalihe u svijetu i tako poduprli cijene.

Sada se, pak, razmatra povećanje proizvodnje za milijun barela dnevno, o čemu bi se trebalo raspravljati na sastanku OPEC-a krajem lipnja.

Uz to, posljednji podaci pokazuju da je Kina, jedan od najvećih svjetskih potrošača nafte, u posljednje vrijeme smanjila uvoz, nakon što je u travnju dosegnuo rekordnu razinu.

Prema posljednjim podacima, Kina je u svibnju uvezla 39,05 milijuna tona nafte ili 9,2 milijuna barela dnevno, dok je u travnju uvezla 9,6 milijuna barela dnevno.

U fokusu je ulagača i proizvodnja u SAD-u koja već dulje vrijeme neprestano raste, pa je prošloga tjedna dosegnula nove rekordne razine, 10,8 milijuna barela dnevno.

To znači da je u protekle dvije godine proizvodnja povećana 28 posto i da se SAD sasvim približio poziciji vodećeg svjetskog proizvođača koju trenutno drži Rusija s 11 milijuna barela dnevno.

“To se događa zbog naglog povećanja proizvodnje iz američkog škriljca i smanjenja opskrbe iz drugih zemalja zahvaljujući mjerama koje provode OPEC i Rusija”, kaže William O’Loughlin iz australskog Rivkin Securitiesa.

Za očekivati je i daljnji rast proizvodnje u SAD-u, s obzirom da je u petak tvrtka Baker Hughes objavila da je prošloga tjedna broj naftnih postrojenja u SAD-u porastao za jedan, na ukupno 862 postrojenja, novu najvišu razinu od ožujka 2015. godine.

To je već deveti od posljednjih 10 tjedana kako se broj tih postrojenja povećava. Kako je u istom lanjskom razdoblju bilo aktivno samo oko 740 bušotinskih postrojenja, taj podatak pokazuje da američkim proizvođačima odgovaraju ove razine cijena, pa se odlučuju na pojačanu proizvodnju.

Zbog svega toga, analitičari JP Morgan banke smanjili su svoje procjene prosječne cijene nafte u ovoj godini na američkom tržištu za 3 dolara, na 62,20 dolara po barelu.

Kažu da očekuju da bi cijene nafte u drugom dijelu godine mogle pasti, a stagnirati u 2019. godine, premda postoji rizik da bi geopolitičke tenzije i s time povezani rizik od smanjenja ponude na tržištima mogao pogurnuti cijene barela na više.

Godinu dana nakon uvođenja blokade četiri arapske države – Bahreina, Egipta, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katar ne samo da je izdržao oluju, nego se čini da je iz svega izašao kao pobjednik, konstatira Foreign Policy.
U autorskom tekstu, naslovljenom “Katar pobijedio saudijsku blokadu”, ta ugledna medijska kuća podsjeća na okolnosti koje su dovele do blokade Katara koju je uvela koalicija arapskih zemalja, koju je predvodila Saudijska Arabija, optužujući službenu Dohu za navodnu “podršku islamskim ekstremistima” diljem Bliskog istoka.

Navodi se kako je dodatni zamah blokadi dao američki predsjednik Donald Trump, koji je u jednoj objavi na Twitteru, nakon posjeta Saudijskoj Arabiji, napisao kako je od svojih sugovornika dobio obećanje da će “zauzeti čvršći stav o financiranju ekstremizma, a sve upućuje na Katar”. “Možda će to biti početak kraja užasa terorizma”, napisao je Trump.

No, Foreign Policy konstatira kako protukatarska koalicija nije uspjela u svojoj misiji prisiljavanja Katara da prihvati njihovih 13 zahtjeva, koji su uključivali i gašenje Al Jazeere i drugih medija koje financira Doha.

“Zahtjevi su bili tako osmišljeni da bi bili nemogući da ih Doha odmah prihvati […] Stvarni cilj kvarteta bio je da Katar postane vazalna država koja ne može voditi neovisnu vanjsku politiku”, navodi se u tekstu uz napomenu kako je saudijska diplomacija pokrenula široku akciju u zapadnim prijestolnicama kako bi se povećao diplomatski pritisak na Katar i javno mnijenje okrenulo protiv njega.

Velik novac za lobiranje
No, mjere su postigle suprotan učinak jer je Katar proveo efikasnu kampanju uvjeravanja partnera na Zapadu. Pozivajući se na izvor upoznat s lobističkim aktivnostima, Foreign Policy prenosi kako je Katar potrošio najmanje milijardu i pol dolara na komunikaciju i odnose s javnostima objašnjavajući razloge krize. Saudijska Arabija potrošila je otprilike sličan iznos, navodi isti izvor.

Kao rezultat, nastavlja ugledna medijska kuća, ispostavilo se da su zemlje kvarteta, a ne Katar, pretrpjele značajne štete u svojoj reputaciji, a dugogodišnji napori Saudijske Arabije u kritiziranju Dohe zbog navodne povezanosti s naoružanim skupinama u Siriji i Libiji mogli su biti prikazani “samo kao dio plaćenih napora saudijske strane” što je Katar i tvrdio.

U međuvremenu se Katar počeo pozicionirati kao zagovornik temeljnih arapskih i muslimanskih prava, dok se Saudijska Arabija nastojala zbližiti s Izraelom. Percepcija da su se Saudijska Arabija i njezini saveznici približavali Izraelu prethodila je zaljevskoj krizi, te je ocijenjena kao dio regionalnog konsenzusa protiv Irana, konstatira Foreign Policy.

“Dok antikatarski kvartet nastoji prikazati Iran i njegove partnere kao najveću prijetnju, Arapi širom Bliskog Istoka sve više gledaju kvartet kao autokratsku zavjeru protiv težnji za političkim promjenama. Saudijska Arabija i njezini saveznici još uvijek otvoreno definiraju svoje vanjske politike suprotno revolucionarnim pokretima. Katar, s druge strane, smatra se prijateljskim prema političkim silama diljem arapskog svijeta koji žele promjenu”, navodi se u tekstu.

Iako Katar može pobijediti u krizi prema sudu javnog mnijenja, saudijska strana sebe vidi kao pobjednika u smislu mijenjanja činjenica na terenu jer im kriza omogućuje da se usredotoče na redizajniranje vojne i političke mape regije, ukazuje Foreign Policy.

Na kraju, pozivajući se na jednog višeg arapskog dužnosnika, navode kako i protivnici tajno priznaju Kataru pobjedu u tom sukobu, pogotovo u diplomatskom smislu. “Maleni Katar nadmašio je velike susjede”, zaključuje.

Prva četiri mjeseca 2018. obilježena su snažnim oporavkom kreditiranja u Hrvatskoj u svim tržišnim segmentima, nakon prošlogodišnjeg negativnog utjecaja krize u Agrokoru, pri čemu je bruto iznos novoodobrenih stambenih kredita na godišnjoj razini skočio gotovo 15 posto, a kredita za ostale namjene gotovo 30 posto, stoji u novom izdanju publikacije HUB Pregledi. 
“Nakon što je kriza u Agrokoru u toku prošle godine poremetila očekivanja na strani potražnje za kreditima i utjecala na procjene rizika i ponašanje na strani ponude, u ovoj je godini primjetno otpuštanje privremeno zapetih kočnica u oba segmenta privatnog kreditiranja – i u poslovima s poduzećima i u poslovima sa stanovništvom”, navodi se u analizi Hrvatske udruge banaka (HUB).

Kako napominju, proces je praćen promjenama u strukturi novoodobrenih kredita, a brže rastu krediti poduzećima manjih pojedinačnih iznosa i onih najvećih, što “ohrabruje u pogledu daljnjeg gospodarskog rasta i promjena gospodarske strukture”, a primjetan je i porast udjela kredita s valutnom klauzulom u novim kreditima.

Pritom, bruto iznos novoodobrenih stambenih kredita u prva četiri mjeseca ove godine povećan je za gotovo 15 posto u odnosu na isto razdoblje 2017. godine, a rast je izražen kod kredita s valutnom klauzulom, dok je iznos odobrenih kredita u čistim kunama smanjen.

“Građani na strani potražnje očito sve jače reagiraju na razlike u kamatnim stopama koje su se na kredite s valutnom klauzulom nastavile smanjivati i trenutno su osjetno ispod 4 posto, na razinama koje su usporedive sa zemljama eurozone. Na strani ponude, banke su sve više ograničene nedostatkom kunskih izvora sredstava, što naročito dolazi do izražaja pri odobravanju dugoročnih stambenih kredita koji u kunama bilježe oštar pad. Kod kredita za ostale namjene, čiji je rast inače brži nego kod stambenih kredita, gotovo 30 posto, kunski krediti i dalje rastu, premda sporije nego krediti s valutnom klauzulom”, kažu iz HUB-a.

Kada su u pitanju krediti poduzećima, dolazi do postupne zamjene kunskih kredita kreditima s valutnom klauzulom, osobito u segmentu većih kredita, iznad 7,5 milijuna kuna.

“Segment većih kredita je u toku prošle godine bio relativno jače pogođen krizom u Agrokoru pa sada najbrže raste. U isto vrijeme, ohrabruje nastavak rasta u segmentu malih kredita do dva milijuna kuna po stopi od 6 posto”, napominju iz HUB-a,

Slično kao kod kreditiranja stanovništva, napominju, u segmentu kreditiranja poduzeća kreditni je sustav na strani ponude dotaknuo limite kunskih izvora, osobito za dugoročne kredite.

“Kako se u segmentu većih pojedinačnih kredita vjerojatno pojavljuje sve veća potražnja za dugoročnim kreditima, posrednici su prisiljeni uravnotežiti ročnu strukturu uz pomoć inozemnih instrumenata, jer domaćih, osim strukturnih repo operacija, nema. Zbog toga je udjel inozemne u ukupnoj pasivi nakon dugo godina pada, počeo bilježiti rast”, ističu iz HUB-a.

Prvo smanjenje kamatne marže nakon pet godina

Iz HUB-a kažu da brz oporavak novih poslova otvara mogućnost za smanjenje kamatne marže, a njen godišnji pomični prosjek smanjio se s 2,87 postotnih bodova u zadnjem tromjesečju 2017. na 2,83 u prvom tromjesečju 2018. To predstavlja prvo smanjenje ovako definirane marže nakon pet godina.

“Na djelu su limiti za daljnji pad pasivnih kamatnih stopa, koje su daleko na povijesnom minimumu. S druge strane, probudila se konkurencija zbog jačanja potražnje što pritišće kamatne stope na kredite prema dolje, i to je dovelo do već neko vrijeme očekivanog početka ciklusa smanjenja marže”, pojašnjavaju iz HUB-a.

Ističu da kreditna ekspanzija u sprezi s jačanjem potražnje i konkurencije dovodi do smanjenja kamatne marže. U takvim uvjetima, napominju, rast dobiti banaka može proizaći samo iz povećanog volumena posla ako se isključe vrijednosna usklađenja odnosno ispravci vrijednosti.

Naime, u prvom ovogodišnjem tromjesečju u odnosu na isto lanjsko neto dobit banaka je rasla s oko 432 na oko 1,4 milijardi kuna, a iz HUB-a kažu da se gotovo cjelokupan rast dobiti može objasniti smanjenjem neto ispravaka vrijednosti i vrijednosnih usklađenja za gotovo 95 posto, jer ove godine nema “efekta Agrokor”.

“Tako se godišnji pomični prosjek povrata na kapital popeo na razinu od 7,9 posto i vjerojatno će nastaviti blago rasti kako će efekt ispravaka vrijednosti plasmana Agrokoru izlaziti iz izračuna vremenskog prosjeka. S tom razinom povrata na kapital hrvatski bankarski sustav se i dalje nalazi u donjoj polovici globalne komparativne liste prema statistici MMF-a”, ističe se u analizi HUB-a.

Inače, u istom razdoblju, ono što čini glavne izvore zarade banaka, neto kamatni prihod i neto prihod od provizija i naknada, zabilježili su pad, od 5,8 posto odnosno 4,3 posto.

 Industrijska je proizvodnja u Hrvatskoj u travnju pala 1,3 posto u odnosu na isti lanjski mjesec, što je slabiji podatak nego što se očekivalo i već peti pad u posljednjih šest mjeseci.
Prema u utorak objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), industrijska je proizvodnja u travnju pala 0,9 posto u odnosu na prethodni mjesec, dok je u odnosu na travanj prošle godine skliznula 1,3 posto.

To je pad drugi mjesec zaredom i slabiji podatak nego što se očekivalo. Od tri makroekonomista, koji su sudjelovali u anketi Hine, njih dvoje očekivalo je rast proizvodnje u travnju do 2,9 posto na godišnjoj razini, dok je jedan predviđao pad od 1,6 posto.

Od kraja prošle godine industrijska je proizvodnja vrlo nestabilna, pa je u posljednjih šest mjeseci pala u njih pet. U tom je razdoblju proizvodnja porasla samo u veljači, za 3,3 posto.

„Razmjerno nepovoljna kretanja u industriji započela su još u posljednjem tromjesečju 2017. Osim toga, na usporavanje trenda djelomice je upućivao pokazatelj poslovnog optimizma u industriji koji bilježi pad od ožujka. Nadalje, pad potražnje za domaćim proizvodima dolazi i od usporavanja gospodarske aktivnosti na hrvatskim izvoznim tržištima”, navode analitičari Raiffeisenbank Austria (RBA) u osvrtu na izvješće DZS-a.

U travnju je na godišnjoj razini najviše pala, za 12,2 posto, proizvodnja kapitalnih proizvoda, dok je proizvodnja trajnih proizvoda za široku potrošnju skliznula 4,4, a energije 0,3 posto.

S druge strane, proizvodnja netrajnih proizvoda za široku potrošnju porasla je za 3,8, a intermedijarnih proizvoda za 1,3 posto u odnosu na isti lanjski mjesec.

U prva četiri mjeseca ove godine industrijska je proizvodnja pala za 0,1 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje.

To „jasno ukazuje da je gospodarstvo, unatoč solidnom rastu osobne potrošnje, blago usporilo s rastom”, poručuju analitičari RBA.

U prošloj je godini industrijska proizvodnja porasla za 1,9 posto. „Stopa rasta industrijske proizvodnje u prosjeku će tijekom 2018. biti nešto niža od prošlogodišnje odražavajući usporavanje gospodarske aktivnosti i u Hrvatskoj i u EU“, zaključuju analitičari RBA.

Hrvatsko gospodarstvo poraslo je u prvom tromjesečju ove godine za 2,5 posto na godišnjoj razini, što je brže nego u prethodnom kvartalu i više nego što se očekivalo, a najveći pozitivan doprinos BDP-u pružio je rast potrošnje kućanstava.

Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je u srijedu prvu procjenu prema kojoj je bruto domaći proizvod (BDP) u proteklom kvartalu porastao 2,5 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje.

To je već 15. tromjesečje zaredom kako BDP raste, i to brže nego u prethodnom, kada je gospodarstvo poraslo 2 posto na godišnjoj razini, što je bio najsporiji rast još od polovice 2015. godine.

To je i više od očekivanja. Osam makroekonomista, koji su sudjelovali u anketi Hine, procjenjivali su u prosjeku da je gospodarstvo poraslo za 2,3 posto na godišnjoj razini.

Njihove procjene rasta kretale su se u širokom rasponu od 1,3 do 2,5 posto. Najveći pozitivni doprinos BDP-u u prvom tromjesečju ostvaren je rastom izdataka za konačnu potrošnju kućanstava. Doprinos domaće potražnje bio je pozitivan, dok je doprinos neto inozemne potražnje bio negativan.

Prema sezonski prilagođenim podacima, BDP je u prvom tromjesečju ojačao za 0,2 posto u odnosu na prethodni kvartal, dok je u odnosu na prvo tromjesečje 2017. porastao za 1,5 posto.

Na londonskom je tržištu cijena nafte prošloga tjedna blago porasla, nakon oštrog pada tjedan dana prije, dok je na američkom tržištu nastavljen pad cijene barela zbog rekordne proizvodnje u SAD-u.
Na londonskom je tržištu cijena barela prošloga tjedna ojačala 0,4 posto, na 76,80 dolara, dok je na američkom tržištu barel pojeftinio 3 posto, na 65,80 dolara.

Nakon šest tjedana neprestanog rasta cijena nafte, pri čemu su dosegnule najviše razine od studenoga 2014. godine, u posljednja dva tjedna taj je uspon zaustavljen.

Doduše, prošloga je tjedna cijena barela na londonskom tržištu blago porasla, no to je ponajviše posljedica korekcije nakon oštrog pada tjedan dana prije.

Na američkom je tržištu, pak, cijena ‘crnog zlata’ oštro pala drugi tjedan zaredom. U tom je razdoblju skliznula više od 7 posto i zaronila na najniže razine od polovice travnja jer proizvodnja sirove nafte u SAD-u iz mjeseca u mjesec niže nove rekorde.

U ožujku je porasla za daljnjih 215.000 barela dnevno, na novi mjesečni rekord od 10,47 milijuna barela dnevno, čime se dodatno približila proizvodnji najvećeg svjetskog proizvođača Rusije, koja proizvodi 11 milijuna barela dnevno.

Za očekivati je i daljnji rast proizvodnje u SAD-u, s obzirom da je u u petak tvrtka Baker Hughes objavila da je prošloga tjedna broj naftnih postrojenja u SAD-u porastao za dva, na ukupno 861 postrojenje, novu najvišu razinu od ožujka 2015. godine.

To je već osmi od posljednjih devet tjedana kako se broj tih postrojenja povećava. Kako je u istom lanjskom razdoblju bilo aktivno samo oko 730 bušotinskih postrojenja, taj podatak pokazuje da američkim proizvođačima odgovaraju ove razine cijena, pa se odlučuju na pojačanu proizvodnju.

„Tržište je pod pritiskom podataka iz SAD-a, koji sugeriraju da je tamošnja proizvodnja snažna i da bi mogla i dalje rasti”, kaže Matt Smith, direktor u tvrtki ClipperData.

Uz to, rast cijena nafte sprječavaju i sve jasnije poruke da Saudijska Arabija i Rusija razgovaraju o povećanju proizvodnje za otprilike milijun barela dnevno kako bi se nadoknadio manjak u opskrbi iz Venezuele i Irana.

Od siječnja 2017. OPEC i skupina neovisnih proizvođača na čelu s Rusijom smanjili su proizvodnju za 1,8 milijuna barela dnevno kako bi ublažili neravnotežu između velike ponude i nedovoljno snažne potražnje, smanjili zalihe u svijetu i tako poduprli cijene.

Sada se, pak, po prvi put nakon 17 mjeseci, razmatra povećanje proizvodnje za milijun barela dnevno, o čemu bi se trebalo raspravljati na sastanku OPEC-a krajem lipnja.

Rusija bi, piše Reuters, u roku od nekoliko mjeseci mogla povećati proizvodnju na razinu na kojoj se nalazila prije stupanja na snagu sporazuma o ograničenju proizvodnje.

Za razliku od 2017. godine, kada je zbog izbijanja krize u Agrokoru tržište kredita “malo zaškripalo”, u 2018. kreditni tokovi su se normalizirali i ponovno se bilježi rast novih kredita, istaknuto je u ponedjeljak prilikom predstavljanja nove HUB analize.

Direktor Hrvatske udruge banaka (HUB) Zdenko Adrović naveo je da bi novoodobreni krediti ove godine na hrvatskom tržištu mogli premašiti 60 milijardi kuna.

Direktor Arhivanalitike Velimir Šonje, koji je novu HUB analizu predstavio u sklopu konferencije “Financiranje mikro, malih i srednjih: Gdje je kapital za razvoj poduzeća?”, kazao je da se može reći da kreditno tržište u ovom trenutku funkcionira relativno dobro.

Ukupno u korporativnom sektoru u prva tri ovogodišnja mjeseca bilježi se porast kreditiranja na godišnjoj razini od 3,3 posto, pri čemu segment mikro i malih poduzeća raste nešto brže od ukupnog tržišta.

“Za razliku od 2017. i izbijanja krize u Agrokoru, zbog kojeg je tržište malo ‘zaškripalo’ te je došlo do određenog zaustavljanja i usporavanja, sada ponovno imamo rast”, rekao je Šonje.

Upozorio je na problem financiranja mikro i malih poduzeća, kazavši da se kod njih javlja problem nedostatka vlasničkog kapitala, s obzirom da krediti dolaze tek kada taj kapital postoji. Naveo je platformu Funderbeam i kotaciju Progress, koju je Zagrebačka burza razvila u suradnji s EBRD-om, kao dva projekta koji ulijevaju nadu da će se prikupljanje kapitala za mala i srednja poduzeća ubrzati i poboljšati, što je uvjet njihove daljnje ekspanzije, a istaknuo je i mogućnosti koje nude europski fondovi.

“Smatram da je korištenje europskih fondova za financijske i garantne sheme dobro, međutim one djeluju samo na tržište kredita. Mi bismo trebali europska sredstva više usmjeriti prema korištenju za fondove rizičnoga kapitala, mreže privatnih poslovnih anđela i slično, koji bi osigurali vlasnički kapital za razvoj poduzeća”, poručuje Šonje.

Direktor Hrvatske udruge banaka (HUB) Zdenko Adrović izjavio je da procjenjuju da će novoodobreni krediti ove godine na hrvatskom tržištu iznositi više od 60 milijardi kuna, dodavši da je to “poprilično velik broj”, od čega će oko polovine otpasti na male i srednje tvrtke.

Adrović ističe da se najbolje hrvatske tvrtke već zadužuju po kamatnih stopama ispod 2 posto te kako novca ima i banke ga daju, no napominje da je kod malih i mikro poduzeća poseban problem početnog kapitala, te da u tom pogledu treba izgraditi infrastrukturu te dobar regulatorni i zakonodavni okvir.

“Banka posluje sa sredstvima građana, čija se sredstva naravno moraju čuvati, i ne smije s njima riskirati više no što je normalno”, poručio je Adrović.

Državna tajnica u Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta Nataša Mikuš Žigman kazala je da Ministarstvo kroz programe koji su mu na raspolaganju, a uz potporu europskih sredstava, potiče razvoj malih i srednjih poduzeća, a kako se u okviru Operativnog programa Kokurentnost i kohezija upravo prioritet namijenjen poduzetničkom sektoru pokazuje kao najuspješniji. Naime, za mala i srednja poduzeća dodijeljeno je 1.800 potpora, u vrijednosti 2,5 milijardi kuna.

Mikuš Žigman ističe da je važan prioritet i poticanje inovacija, odnosno istraživanja i razvoja, a vrijednost dodijeljenih potpora u tom području iznosi 600 milijuna kuna, a odnose se na 60 poduzetničkih projekata. Napominje da Ministarstvo čini napore da se pojednostave administrativni postupci za korištenje europskih sredstava, u cilju čega će se uvesti i sustav vaučera, odnosno pojednostavljene metode korištenja za neke jednostavnije projekte.

Ivan Bračić, predsjednik udruge malih i srednjih poduzetnika Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), koja je uz HUB bila i organizator konferencije, kazao je da su tri stvari koje najviše muče srednje i male poduzetnike, u trenutku kad već imaju imaju ulagačke projekte, dostupnost i cijena kapitala, kao i brzina donošenja odluke o odobrenju kreditiranja i financiranja tih projekata.