Analize

Reformski proces unutar zone eura se polako pokreće s mrtve točke. Nakon mjeseci mukotrpnih pregovora zemlje eura su se dogovorile oko nekoliko reformi novog poreza.
Ministri financija Europske unije su se nakon 16 sati pregovora u načelu dogovorili oko reformskog paketa za monetarnu uniju. S naglaskom na „u načelu”. Sve ove prijedloge još trebaju potvrditi čelnici zemalja unije. Osim toga, većina reformskih namjera nije usklađena s konkretnim podacima o proračunu.

Radi se samo o dogovorenim konceptima i metodama koji su dogovoreni kako bi zona eura uskoro postala otpornija na krize. Unatoč tomu, njemački vicekancelar i ministar financija Olaf Scholz je dogovorene reforme opisao kao „veliki korak prema naprijed” koji će „unijeti sigurnosti u naše živote”. No Scholzovo oduševljenje počiva na činjenici da se nakon mjeseci zastoja stvar pomaknula s mjesta te da je pronađen kompromis između Njemačke i Francuske koji je doduše prije imao mnogo više ciljeve nego sadašnji prihvaćeni koncept.

Europska komisija objavila je u srijedu neobvezujuće prijedloge kojima želi osigurati značajniju ulogu eura u međunarodnim plaćanjima i njegovu širu upotrebu u funkciji rezervne svjetske valute.

Trenutno je udio eura u globalnim međunarodnim plaćanjima sličan onome dolara i nešto je veći od 35 posto. EU je najveći uvoznik energenata u svijetu, s prosječnom vrijednošću uvoza od 300 milijardi eura, podsjećaju u Komisiji, pozivajući zemlje EU-a da u budućim energetskim međunarodnim ugovorima koriste zajedničku europsku valutu.

Dodaju i da će razmotriti mjere kojima bi potaknuli proizvođače zrakoplova, poput Airbusa, da više koriste euro. U financijskom sektoru Komisija bi mogla predložiti da se u klirinškim kućama obrađuje više kategorija ugovora o trgovini financijskim izvedenicama kako bi se proširilo tržište financijskih proizvoda denominiranih u eurima.

Dodaju i da bi mogli ispitati mjere potpore planu Europske središnje banke (ECB) o uspostavi jedinstvenog europskog sustava instant plaćanja. Time bi se mogla osporiti dominantna uloga kartica izdanih u Sjedinjenim Državama i sve utjecajnija uloga američkih digitalnih divova u uslugama plaćanja.

ECB je predstavio taj plan prošlog tjedna a mogućnost sudjelovanja najavilo je do sada samo osam malih i srednjih banaka iz Španjolske, Njemačke i Francuske, podsjeća Reuters. “Odluku o upotrebi određene valute u konačnici ipak donose tržišni sudionici”, priznaju u Bruxellesu.

Europska inicijativa nadovezuje se na odluku Sjedinjenih Država o povlačenju iz međunarodnog sporazuma o iranskom nuklearnom programu, koja je prisilila brojne europske kompanije na obustavu trgovine s Iranom zbog izbjegavanja američkih sankcija.

Najefikasnija je metoda poticanja značajnije uloge eura u međunarodnim plaćanjima reforma monetarne unije i usvajanje financijskih reformi koje godinama blokiraju sukobljeni interesi pojedinih država, napominje Reuters.

Euro se u međunarodnim plaćanjima najviše koristio početkom prošlog desetljeća a njegova je uloga oslabila za vrijeme financijske krize 2007/2008. godine. Otada se nije oporavio dok je dolar potvrdio status valute koja se u svijetu najviše koristi. Tako je 60 posto državnih obveznica zemalja širom svijeta i globalnih deviznih rezervi denominirano u dolarima. Euro je na drugom mjestu ali je njegov udio u oba tržišta vrlo skroman i iznosi samo 20 posto, navodi Reuters.

U Komisiji priznaju da dominantna uloga dolara izvire iz njegove veće likvidnosti, manjih transakcijskih troškova i upotrebe u funkciji referentne valute na robnim i tržištima financijskih izvedenica. Njegovu je dominaciju na tim područjima u kratkoročnoj perspektivi teško osporiti. U Bruxellesu ipak tvrde da bi jači euro bio dobra stvar ne samo za Europu već i za svijet budući da bi “pomogao poboljšati otpornost međunarodnog financijskog sustava”.

U posljednje je vrijeme zelena novčanica ipak počela izazivati zabrinutost u pojedinim zemljama u kontekstu trgovinskih sukoba i upotrebe dolara u funkciji instrumenta kojim se nameću sankcije Iranu. To bi moglo osigurati uvjete za značajniju ulogu eura, slažu se europski dužnosnici.

No ministri su se ipak dogovorili oko sljedećih reformi:

– Zajednički proračun za zonu eura

19 zemalja članica će dobiti, kako kaže Scholz, „nešto poput” vlastitog proračuna za projekte unutar monetarne unije. Iz ovog proračuna bi se poticale investicije unutar unije kako bi se gospodarska razina zemalja članica dugoročno uravnotežila. No ovaj proračun neće stajati zasebno nego će biti integriran u postojeći proračun svih 27 zemalja članica. Ovaj proračun će se uklopiti u okvire proračuna koji će biti na snazi nakon 2021. Koliko će iz ovog proračuna stajati na raspolaganju, još uvijek nije poznato. Francuski predsjednik Emmanuel Macron bi rado troznamenkasti iznos u milijardama. Njemačka je tu mnogo opreznija i skromnija. Zna se da neće biti nekog „euro ministra”, kako je to priželjkivala Francuska.

– Europski monetarni fond

Europski stabilizacijski mehanizam (ESM) „težak” 750 milijardi eura će dobiti nove ovlasti. ESM će u budućnosti djelovati kao posljednje osiguranje u ophođenju s bankrotiranim kreditnim institutima unutar zone eura. Time bi bio povećan stupanj obrane banaka od financijskih špekulacija. Tako barem vjeruje voditelj ESM-a Klaus Regling. ESM bi ubuduće trebao ranije uskakati u pomoć u slučaju da neka od zemlja članica zone upadne u financijske poteškoće. Djelovanje ESM-a bi trebalo biti preciznije usklađeno s Europskom komisijom. Međunarodni monetarni fond (MMF) koji je dosad bio „u igri” isključivo zbog inzistiranja Njemačke, će ubuduće igrati mnogo manju ulogu. Kao krajnji stupanj, ulogu MMF-a bi trebao preuzeti ESM i brže u slučaju potrebe kreditima uskakati u pomoć.

– Novi digitalni porez

Europska unije bi najkasnije od 2021. trebala uvesti tzv. digitalni porez na poslovanje velikih internetskih koncerna. Porez bi se prije svega trebao odnositi na dobiti od online oglašavanja i biti primjenjivan tamo gdje se poslovi i obavljaju. To znači da sjedište tvrtke više neće igrati neku ulogu pri oporezivanju. Kada Google u Njemačkoj zarađuje novac, tad bi se porezi trebali obračunavati tamo, a ne u Luksemburgu ili Belgiji gdje je fizičko sjedište tvrtke za EU. Europljani nastoje ovaj porez uvesti i na globalnoj razini, zajedno s SAD-om i Kinom. No dosad postoje otpori. Ukoliko dogovor unutar foruma G20 ili OECD-a do 2021. ne uspije, Njemačka će jednostrano uvesti ovaj porez.

– Bankovna unija

Ministri su također dogovorili da dalje rade na bankovnoj uniji. Ovdje je prije svega sporno pitanja kako ostvariti zajedničko osiguranja pologa. Dosad je pravilo po kojem država u slučaju stečaja banaka jamči za pologe do 100.000. Rizici u zemljama poput Italije, Grčke, Španjolske, Cipra su zemljama poput Njemačke i Nizozemske još uvijek previsok i zato odbijaju preuzeti ovo pravilo. Broj nestabilnih kreditnih fondova u bankama zone eura pada, ali mora biti dodatno smanjen. Zato se niti ne zna kada će zajedničko osiguranje pologa (EDIS) stupiti na snagu. Europska komisija je napravila popis reformskih koraka koji ni deset godina nakon financijske krize još nisu poduzeti. „Mnogo toga još nismo ostvarili”, priznao je ministar Scholz. No prvi koraci su očito načinjeni, piše DW.

Hrvatska narodna banka jučer je prvi put nakon gotovo sedam mjeseci odlučila intervenirati na deviznom tržištu, i to najvećom intervencijom ikad.
Nakon što je jutarnje trgovanje otvoreno nastavkom proklizavanja vrijednosti eura na oko 7,38 kuna, ekipa guvernera Borisa Vujčića oglasila je aukcija na kojoj je od banaka otkupljeno čak 494,7 milijuna eura, i to uz prosječan tečaj 7,4059 kuna za euro.

“Pun kufer deviza i jaki aprecijacijski pritisci na kunu”, telegrafski je potez središnje banke komentirao devizni analitičar jedne banke. U njemu se, kaže, iščitava i prešutna poruka središnje banke da u ovom dijelu godine ne želi znatnija otklizavanja tečaja ispod razine 7,40. Ostaje vidjeti hoće li ta poruka držati vodu do kraja godine i hoće li ovo ujedno biti i zadnja intervencija u 2018. ili će, kao u nekoliko navrata prijašnjih godina, pred sam kraj godine uslijediti još jedna.

Kako bilo, sama intervencija za profesionalne trgovce devizama zapravo i nije bila iznenađenje, a neki su i u dnevnim pregledima financijskih tržišta ovih dana isticali da bi daljnji pad tečaja euro/kuna mogao potaknuti reakciju HNB-a. Veličina intervencije ipak je ispala iznad očekivanja, jer otkup gotovo pola milijarde eura znači i da HNB u sustav koji već duže vrijeme obiluje likvidnošću pušta dodatnih 3,66 milijardi kuna.

Time će se višak likvidnosti, koji se zbog plaćanja obaveza korporativnog sektora prema državi ovih dana bio smanjio za oko 2,2 milijarde (na 21,4), ponovno vratiti na oko 25 milijardi kuna. Vezano uz ponudu deviza, bankari će reći kako nema naznaka da se baš ovih dana ističe neki specifičan ili jednokratan izvor povećane ponude, poput npr. realizacije nekog većeg projekta inozemnih investitora. Tako se velika ponuda umnogome pripisuje još jednoj dobroj turističkoj godini i s tim povezanim deviznim priljevom.

A koliko god se o povlačenju novca iz europskih fondova kod nas uglavnom govori u kontekstu slabe sposobnosti apsorpcije i podbačaja u odnosu na planove, fondovi EU sve su važnija varijabla i u priljevu deviza. U isto vrijeme, Hrvoje Stojić, glavni ekonomist Addiko banke, podsjeća da bankama postepeno pada “stock” imovine u valutnoj klauzuli, a to utječe na potražnju, tj. smanjuje njihove potrebe održavanje deviznih pozicija. Jučerašnja devizna aukcija bila je treća u ovoj godini, a računajući i prethodne dvije HNB je ukupno u 2018. otkupio više od 1,2 milijarde eura, stoji u analizi Poslovnog dnevnika.

Na deviznom tržištu naša centralna banka već poslovično daleko češće intervenira kroz otkupe deviza, a ne prodaje. Dakle, usmjerene su na sprječavanje jačanja kune prema euru, a ne obrnuto. Ta činjenica uglavnom se zanemaruje u sporadičnim, ali ustrajnim potezanjima pitanja tečajne politike i “precijenjene kune”, uglavnom u paketu s pričama o konkurentnosti izvoza i izvoznika. Inače, zadnja intervencija kroz prodaju deviza (zbog naglih deprecijacijskih pritisaka) održana je još u rujnu 2015. a u svih 12 u međuvremenu HNB je od banaka otkupljivao eure.

Osim izvješća o deviznoj intervenciji, HNB je jučer objavilo i pregled privremenih rezultata poslovanja banaka. Od njih 23, 6 ih je u prvih devet mjeseci poslovalo s gubitkom, a 17 iskazalo dobit. Na razini sektora ostvareno je 5,25 milijardi kuna dobiti prije oporezivanja. To je dvostruko više nego u istom razdoblju 2017. kad su im zarade bile pod utjecajem povećanih troškova rezervacija zbog Agrokora. Lanjski 9-mjesečni rezultat je, naime, bio gotovo upola slabiji nego godinu prije.

Za razliku od usporedivog prošlogodišnjeg pregleda, u njemu su ovaj put tri banke manje nego lani. Osim Tesla štedne banke u stečajnom postupku, na listi više nisu ni dvije koje su same izabrale likvidaciju (Štedbanka i Primorska). HNB-ova tablica potvrdila je da su Zagrebačka i Privredna banka jedine u prva tri tromjesečja iskazale više od milijardu kuna (bruto) dobiti. U slučaju Zabe, dijelom zbog utjecaja Agrokora na lanjski rezultat, a dijelom i zbog pripajanja Prve stambene štedionice, ona je porasla mnogo snažnije (čak 190%) dosegnuvši 1,7 milijardi.

Istodobno, PBZ je iskazao 1,1 milijardu kuna dobiti prije poreza (porast od 23%), ali u njegovu slučaju rezultatu nije pridonijelo pripajanje Veneto banke. Erste banka je iskazala nepunih 905 milijuna kuna bruto dobiti, Raiffeisenbank Austria nepunih 430, a Splitska 364,2 milijuna kuna, s tim da je OTP koja je danas dio iste grupe ostvarila 228,9 milijuna, piše Poslovni dnevnik.

Većina hrvatskih poslodavaca, njih 51 posto, smatra da će opće gospodarsko stanje u idućoj godini ostati približno isto kao i ove, a 34 posto ocjenjuje da će biti malo bolje, pokazuje godišnje istraživanje “Barometar optimizma” Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) predstavljeno u srijedu.
Istraživanje je za HUP provela agencija Promocija plus, a u njemu su sudjelovala 432 direktora, vlasnika, predsjednika ili članova uprava poduzeća koji su članovi HUP-a, a čije tvrtke zapošljavaju gotovo dvije stotine tisuća radnika.

Kako ističe Agan Begić iz Promocije plus, koji je predstavio istraživanje, podatak da tek 34 posto poslodavaca očekuje da će gospodarsko stanje iduće godine biti malo bolje predstavlja tendenciju pada očekivanja, odnosno poslovnog optimizma, što malo budi zabrinutost.

“Ako usporedimo zadnje tri godine, vidimo da ta očekivanja ipak usporavaju i imamo zabilježenu tendenciju pada očekivanja”, kaže Begić. Kada je riječ o gospodarskom stanju u 2018. godini, najveći dio poslodavaca, njih 50 posto, ocjenjuje ga kao osrednje dobro, 20 posto kao loše, pet posto kao jako loše, 20 posto kao jako dobro, a pet posto kao izvrsno.

Prosjek školske ocjene kojom procjenjuju stanje je 3,01, što predstavlja trend polaganog rasta iz godine u godinu. Kako pojašnjava Begić, taj trend rasta ima korelaciju s gospodarskim rastom.

Gledano prema sektorima, najnižu ocjenu stanja u gospodarstvu dali su sektori graditeljstva, 2,8, osobne usluge, zdravstvo i obrazovanje 2,93, zatim regije Dalmacija, 2,75, i Slavonija, 2,89, te male tvrtke, koje u pravilu teže amortiziraju negativne utjecaje i kretanja na tržištu, 2,85.

S druge, pak, strane, najvišom ocjenom stanje u gospodarstvu ocijenio je sektor proizvodnje, 3,09, te onaj trgovine, poslovnih usluga i turizma, s prosječnom ocjenom 3. Istu ocjenu su dali i poslodavci iz središnje i sjeverne Hrvatska te primorja, dok su oni iz velikih tvrtki stanje ocijenili prosječnom ocjenom 3,21. Nadalje, pokazuje istraživanje, 41 posto poslodavaca ocjenjuje stanje u ovoj u odnosu na prošlu godinu kao malo bolje, a 33 posto kao približno isto.

60 posto poslodavaca smatra da neće biti promjena uvjeta za poslovanje i ulaganja

Istraživanje pokazuje i da većina poslodavaca, njih 60 posto, smatra da uvjeti za poslovanje i ulaganja u 2019. neće doživjeti važnije promjene, to jest da će ostati isti. Glavni direktor HUP-a Davor Majetić ocjenjuje da je hrvatsko gospodarstvo u okruženju i uvjetima u kojima radi vrlo blizu svojevrsnog maksimuma, odnosno potencijala od 2,5 do tri posto gospodarskog rasta.

Kaže da većina poslodavaca u idućoj godini ne očekuje neke velike promjene, unatoč Vladinim najavama reformi, posebice od strane ministra gospodarstva, poduzetništva i obrta Darka Horvata.

Kao glavne prepreke poslovanju poslodavci tradicionalno ističu visoke poreze, neefikasnu javnu upravu, loše pravosuđe, parafiskalne namete, radno zakonodavstvo, korupciju, kao i nedostatak radne snage, koji je kao rizik u godinu dana porastao za gotovo šest puta. “Postoji umjereni optimizam, ako se ništa ne promijeni, stanje će biti slično kao i ove godine, imati ćemo rast od 2,5-3 posto, prije svega iz rezervi ili potencijala gospodarstva”, ocjenjuje Majetić.

Poziva Vladu da što prije krene s reformama da bi se prepreke uklonile, ocijenivši kako je već prvi kvartal odlična prilika za to. “Dolazimo do ruba naših internih rezervi kao gospodarstva i država tu napokon mora postati saveznik, radeći dublje i ozbiljnije promjene, kako bismo postojeći potencijal iskoristili, a mislimo da gospodarstvo sasvim sigurno ima potencijal rasta koji nadmašuje tri posto”, kaže Majetić.

Majetić: Zabrinjava i ljuti izostanak dijaloga s Vladom oko minimalne plaće

Odgovarajući na pitanje novinara, Majetić je kazao da vjeruju optimizmu ministra gospodarstva Darka Horvata te kako se može bolje, poručivši da bi samo s početkom rada na uklanjanju pet-šest najproblematičnijih prepreka već iduće godine mogli imati stopu gospodarskog rasta od četiri posto.

Kada je riječ o povećanju minimalne plaće, Majetić kaže da je HUP po prvi puta od 2007. godine bio izostavljen iz tog dijaloga te kako ih to zabrinjava i ljuti. Vlada je prošloga tjedna, naime, donijela uredbu kojom se neto minimalna plaća povećava s 2.752 na 3.000 kuna, odnosno za 248 kuna ili devet posto u odnosu na 2018. “Nadamo se da će ovo ostati presedan i da ćemo idućih godina sjesti za stol i dogovarati se”, rekao je Majetić.

Napominje da HUP kontinuirano govori da plaće moraju rasti, pri čemu učestalo i pozivaju Vladu na smanjenje troškova poslovanja, kako bi se ta sredstva mogla pretočiti u rast plaća. U Hrvatskoj, naveo je, 25 tisuća radnika radi u punom radnom vremenu i s minimalnom plaćom, a napominje da su te plaće takve jer poslodavci jednostavno ne mogu isplatiti veće.

Nakon što su Donald Trump i Xi Jinping na sastanku G 20 dogovorili reformu Svjetske trgovinske organizacije, čime su zatoplili odnose i stavili trgovinski rat u drugi plan, danas tržišta reagiraju u očekivanju sastanka u Beču.
Zemlje OPEC-a priopćile su kako se na sastanku u Beču, koji počinje u četvrtak, nadaju ostanku pri ranijem dogovoru o smanjenju proizvodnje, ali i dogovoru o smanjenju globalne opskrbe naftom za 1.3 milijuna barela dnevno.

Piše Ivan Brodić

Nadanja su pozdravile sve zemlje proizvođačice, bile članice kartela ili ne bile, osim zemalja čija se proizvodnja sve više seli na područje nekonvencionalne nafte.

 Za razliku od prvih, druge ne planiraju svoje državne proračune na cijeni od 60 dolara i više za barel nafte.

Kao što neke zemlje planiraju proračune na cijeni nafte, tako postoje zemlje koje planiraju državne proračune na cijeni plina.

Kako se na tržištu sve više događa anomalija, tj cijena plina je sve više počela odudarati od cijene nafte, ali i zbog geopolitičkog sukoba (uzrokovanog konkurencijom u Perzijskom zaljevu i sunitsko šijitskim sukobom) uslijed kojega je saudijski savez opasno „nagazio“ Katar, prijeteći ga pretvoriti u otok, potonja je zemlja odlučila napustiti naftni kartel. Isto je već učinila Indonezija 2008. godine, zbog nesuglasja oko OPEC-ove politike izvoza nafte.

Vlast jedne o najbogatijih zemalja zemnim plinom priopćila je kako će od prvoga siječnja napustiti OPEC kako bi se usredotočila na proizvodnju i izvoz ukapljenog plina. Žele povećati proizvodnju sa 77 milijuna tona godišnje na 110 milijuna tona.

Odluka je to koja će imati dalekosežne posljedice. Naime, moguće je kako će u bliskoj budućnosti, potaknut Pariškim sporazumom i tendencijom za energetskom tranzicijom, u kojoj je prirodni plin ključni energent, nastati kakav kartel proizvođača i izvoznika prirodnog plina. Iz Katara kažu kako će u sljedećim godinama biti zemlja predvodnica proizvodnje i izvoza najčišćeg ugljikovodičnog goriva.

Osim moguće globalne konkurencije saudijskog naftnog saveza i katarskog plinskog saveza, promjena bi se mogla odnositi i na novi raspored moći u naftnom kartelu. Naime, jedan od prigovora Katara, ali i drugih članica, bilo je nemogućnost utjecanja na odluke, koje je mahom krojila Saudijske Arabija.

Ostaje zanimljivo kojem će se bloku zemalja prikloniti Rusija, zemlja čiji proračun ovisi o trgovini ugljikovodicima. Jer, iako se dogovori o smanjenju proizvodnje nafte pažljivo planiraju osluškujući potrebe za proizvodnjom i projiciranom cijenom iz Rusije, valja naglasiti kako je ta zemlja jedan od velikih proizvođača i izvoznika prirodnog plina.

Pomoćnik američkog državnog tajnika za energetiku Francis Fannon izjavio je nedavno da bi dugo odlagani terminal za tekući prirodni plin -ukapljeni plin (LNG) na Krku Hrvatsko mogao pretvoriti u vodeću energetsku silu u regiji.
SAD, koje guraju vlastite LNG planove za Europu, podržavaju slične projekte u Poljskoj i Njemačkoj kao način da se oslobode ovisnosti od ruskog plina. Sajetnik za energetiku Mladen Pejnović nazvao je to plinskim ratom Rusije i SAD-a. „Terminal povećava značenje Hrvatske u geopolitici jugoistočne Europe”, izjavio je za DW Jan Mus, stručnjak za jugoistočnu Europu.

„Osim u na sjeveru Poljske, središnja Europa će sada dobiti pristup na dodatnom terminalu za LNG na jadranskoj obali. Krk je prolaz Hrvatske za politiku središnje i istočne Europe”.

Projekt LNG terminala na Krku je od strateškog značaja i za EU, koja ga podržava sa 101,4 milijuna eura. Kako EU smanjuje vlastitu proizvodnju plina, ona će sve više ovisiti od uvoza u naredna dva desetljeća, što znači da će sadašnji izbori imati dugoročne posljedice za buduće putove opskrbe, energetsku i širu geopolitiku. Europske potrebe za uvozom, odnosno razlika između potrošnje i proizvodnje raste sa 200 milijardi kubičnih metara 2016. na 290 milijardi kubika do 2022. godine. „Razvit će se gusta mreža malih energetskih centara”, rekao je rumunjski ministar energetike Victor Grigorescu.

Međutim, tržište središnje i istočne Europe još nije potpuno povezano, a to je dinamika povezujućeg procesa koji daje strukturi svoj oblik, što neke države stavlja u bolji položaj od drugih”.

Hrvatski Sabor usvojio je zakon o izgradnji terminala u lipnju, a LNG Hrvatska u državnom vlasništvu nedavno je izabrala kompaniju Golar Power kao ponuđača za plovni spremnik i pogon za pretvorbu plina 140.000 kubičnih metara (godišnje tehnički kapacitet 2,6 milijardi kubika). Ukupni troškovi izgradnje terminala procjenjuju se na 250 milijuna eura, iako Hrvatska procjenjuje ukupne investicijske troškove, uključujući plinovode i kompresorske stanice, na oko jednu milijardu eura.

Hrvatska je već dugi niz godina pokušavala izgraditi terminal za LNG. “Ali u Hrvatskoj nema dovoljne potražnje za plinom”, rekao je za Euractiv Fred H. Hutchison, predsjednik i izvršni direktor LNG partners.

“Tko god ga bude gradio, financirao i rukovodio njime, nada se i profitirati, mora imati i predodžbu o tome kako osigurati potražnju za plinom.”

“SAD ne izvoze samo energiju, nego i slobodu”, rekao je ranije ove godine američki ministar energetike Rick Perry.

Proizvođači LNG-a u SAD nisu zainteresirani za odlazak u Hrvatsku zbog nedovoljne potražnje – za plinom, a ne zbog slobode, pretpostavlja se. U prvom krugu javnog natječaja za podnošenje obvezujućih ponuda, koji je već istekao, LNG Hrvatska je, kako se čuje, primila samo jednu ponudu i to od hrvatske INA-e za samo 100 milijuna cm godišnje.

Hrvatska troši oko 3 milijarde kubika godišnje plina i domaća proizvodnja zadovoljava oko 65 posto potreba. Štoviše, Hrvatska je nedavno obnovila svoj dugoročni ugovor o plinu s Gazpromom, što pokriva osnovne potrebe zemlje, tako da će potražnja za dodatnim LNG-om na samom hrvatskom tržištu biti u najboljem slučaju ograničena i neizvjesna, kaže Akos Losz iz Centra na Globalnu energetsku politiku na Sveučilištu Columbia, za DW.

Rusija, koja je zaustavila plinovod od Crnog mora vrijedan 45 milijardi dolara koji je trebao prolaziti kroz Europu kroz projekt Južni tok, najavila je ranije ove godine da bi mogla ponuditi gotovinu za izgradnju terminala na Krku. I nije iznenađujuća da je predložena opskrba ruskom naftom i plinom po pristupačnoj cijeni.

Katar i SAD mogu biti potencijalni dobavljači, vjeruju analitičari. Ali pretpostavljam da će kupci u regiji jednostavno odlučiti na osnovu toga tko nudi najjeftiniji i najfleksibilniji LNG na tržištu”, kaže Losz.

Hrvatska već dobiva ruski plin po prilično konkurentnim cijenama, a zemlje u regiji uglavnom ne gaje odbojnost prema ruskom plinu poput Poljske i baltičkih država, pa će vjerojatno biti manje spremne platiti premiju za alternativni izvor opskrbe plinom u obliku LNG-a, dodao je Losz.

Drugi mogući opskrbljivač je Azerbajdžan, koji je aktivno uključen u južni koridor, plinovod od 3.500 kilometara od Bakua do Europe koji bi trebao biti položen 2020. godine.

Mađarska i Hrvatska govore o izgradnji plinske stanice koja bi omogućila protok plina između dvije zemlje. Mađarski premijer Viktor Orban i Perry susreli su se u Budimpešti u studenom, a Perry je pozvao mađarsku vladu da otkaže rusku energiju za druge projekte. Terminal Krk bi mogao biti prilika za Budimpeštu da decentralizira opskrbu energijom nakon 2020. godine, kada ističe njen dugoročni ugovor o opskrbi plina s Rusijom. “Kako stvari stoje, Mađarska je jedino značajno tržište u regiji koje može podržati razvoj hrvatskog projekta”, rekao je Losz.

“Još konkretnije, sudbina projekta je vjerojatno u rukama jedne ili dvije mađarske kompanije za trgovanje plinom (jedna državna i jedna privatna)”, kaže Losz, dodajući da su Mađari donedavno gledali na rumunjski plin kao primarni izvor koji može pomoći u odvajanju od Rusije.

Terminal također može opskrbljivati plinom Bugarsku i Ukrajinu, dok bi Bosna i Hercegovina, nakon ukidanja Južnog toka, mogla odustati od ruskih zaliha i također se priključiti na terminal na Krku. „Terminal na Krku zbog ograničenih kapaciteta neće značajno utjecati na europsko tržište plinom, ali će biti presudan za mađarsko tržište s kojeg bi mogao utjecati i na druga tržišta i, što je najvažnije, u kriznim trenucima može poslužiti kao vrlo važan izvor”, kaže Klaus-Dieter Borchard, direktor odjela za Interno energetsko tržište pri povjerenstvu za energiju Europske komisije za DW i dodaje kako vjeruje da je zajednička hrvatsko-mađarska vlasništvo najrealnija opcija za projekt na Krku.

Kraj rekordno dugog “bikovskog tržišta” na globalnim burzama nije daleko i moglo bi završiti početkom 2020. godine, ako je suditi po mišljenju analitičara iz najnovije Reutersove ankete.
U istraživanju je između 13. i 28. studenog sudjelovalo 250 analitičara, a pokazalo je i znatno pogoršanje prognoza rasta najvažnijih svjetskih indeksa tijekom iduće godine. Od 110 analitičara koji su se usudili dati takvu prognozu, njih 40 posto smatra da će razdoblje uspona cijena koje na Wall Streetu traje od ožujka 2009. godine potrajati duže od godinu dana. Kraj rasta cijena dionica u roku od godine dana očekuje četvrtina ispitanika.

Međutim, zanimljivo je da trećina stručnjaka smatra da je “bikovsko tržište” – već završilo. “Dok će volatilnost ostati povećana – već ove godine vidjeli smo dvije korekcije cijena dionica od 10 posto – ne smatram da će istinsko medvjeđe tržište nastupiti dok nismo u recesiji ili ulazimo u nju”, pojasnila je Mona Mahajan, investicijska analitičarka u Allianz Global Investors. Mahajan je dodala kako ne očekuje recesiju u SAD-u u sljedećih 12 mjeseci.

Sukladno povijesnim iskustvima, burze počinju uračunavati mogućnost pada gospodarstva jedan do šest mjeseci ranije, što znači da bi medvjeđe tržište moglo tehnički nastupiti krajem iduće godine. Strahovanja da će američko-kineski trgovinski rat dodatno eskalirati analitičare Wall Streeta čini manje optimističnima u vezi kretanja indeksa S&P-a 500. Ipak, i dalje očekuju da će kraj iduće godine dočekati na višoj razini od sadašnjih 2740 bodova.

“Iako je S&P 500 u kolovozu ove godine označio najduže bikovsko razdoblje, snažna korekcija u listopadu podsjetila nas je da smo bliže kraju ciklusa i da investitori trebaju biti spremni na povećanu volatilnost”, zabilježio je u anketi Richard Lacaille, glavni investicijski direktor u State Street Global Advisorsu. Zanimljivo je i kako tek 27 posto od 120 ispitanika smatra kako je njihovo lokalno tržište jeftino, unatoč nedavnoj oštroj rasprodaji. Oko 40 posto smatra da je fer vrednovano, dok trećina tvrdi da je i dalje preskupo.

Vrijedi istaknuti i razmišljanja o budućem rastu zarada. Iako je mnoštvo kompanija širom svijeta podbacilo u očekivanjima dobiti, čak 64 od 114 analitičara ocjenjuje da rast zarada kompanija nije došao do svog vrhunca. “Apsolutna razina zarada trebala bi se nastaviti povećavati u nadolazećoj godini jer će solidan rast prodaje nastaviti pokretati zarade po nižoj, održivijoj stopi”, smatra Sameer Samana, globalni analitičar u Wells Fargo Investment Institute, referirajući se na indeks S&P 500, piše Poslovni dnevnik

Iako će srijeda biti neradni dan na američkom tržištu dionica u čast nedavno preminulog bivšeg američkog predsjednika Georgea Busha starijeg, ovaj tjedan bi trebao donijeti mnogo akcije na financijskim tržištima.
Naime, osim najavljenih ekonomskih događaja koji tradicionalno uzrokuju značajnije pomake na burzama, investitori će raditi transakcije i na temelju novonastalih razvoja događaja po pitanju trgovinskog rata između SAD-a i Kine te Brexita.

Piše Josip Kokanović, analitičar Admiral Marketsa

Američki predsjednik Trump i kineski predsjednik Xi Jinping su dogovorili primirje u trgovinskom ratu koji traje od dolaska Trumpa na vlast.

U iduća tri mjeseca neće biti novih carina, a u međuvremenu će se pokušati dogovoriti trajno rješenje nastale krize. Iako se radi o malom koraku u pozitivnom smjeru, investitori su odahnuli i počeli su kupovati kineski yuan (koji je ojačao 1%) i američke dionice (koje su u trenutnu pisanja teksta u prosjeku 1,5% iznad razine od petka). Osim spomenute vijesti, na daljnji rast dionica i slabljenje dolara tijekom tjedna bi mogla utjecati još dva događaja.

U srijedu će Jerome Powell, predsjednik vijeća guvernera Federalnih rezervi, predati redoviti izvještaj američkom Kongresu u kojem bi mogao dodatno potvrditi stav o tome da su kamatne stope skoro dosegnule neutralnu razinu. Naime, Powell je prije nekoliko mjeseci izjavio da su referentne kamatne stope daleko ispod neutralnih, iz čega se moglo zaključiti da će ih FED i dalje dizati relativno brzim tempom. Iz nove izjave se može zaključiti da će tempo podizanja biti ipak nešto sporiji, a to bi moglo dovesti i do slabljenja dolara sa sadašnje relativno visoke razine.

U petak će biti objavljeni podaci s američkog tržišta rada. Očekuje se da će službeni podaci potvrditi da je tijekom studenog otvoreno 200 tisuća novih radnih mjesta i da stopa nezaposlenosti iznosi 3,7%. Ako podaci budu barem za nijansu lošiji od prognoza, dolar bi mogao nastaviti trend slabljenja, potaknut viješću o primirju u trgovinskom ratu, stoji u analizi Admiral Marketsa.

Nakon što je EU potvrdila prihvaćanje prijedloga o Brexitu britanske premijerke May, to mora napraviti i britanski parlament. No May za sada nema podršku većine zastupnika, stoga postoji rizik da prijedlog padne na glasanju, što može rezultirati ostavkom premijerke, novim izborima ili referendumom o napuštanju Unije, ali i izlaskom UK iz unije bez ikakvog dogovora. U svakom slučaju, ako prijedlog padne na glasanju koje bi trebalo biti 11.12.2018., nastat će politički kaos koji će sasvim sigurno dovesti do nastavka slabljenja funte. U tom scenariju bi i euro mogao oslabiti, a švicarski franak i japanski jen bi ojačali.

Kako bi upozorio na moguću gospodarsku štetu od takvog razvoja događaja, guverner britanske centralne banke će u utorak (04.12.) održati govor kojem je očito cilj izvršiti pritisak na zastupnike da ipak podrže predloženi plan. Funta će idućih nekoliko tjedana vjerojatno biti najvolatilnija valuta na Forex tržištu, što znači da će i rizik i potencijal za profit na njoj biti neuobičajeno veliki.

Australska centralna banka o visini kamatnih stopa odlučuje u utorak rano ujutro po našem vremenu, a kanadska u srijedu popodne. Ne očekuje se promjena, no svaka naznaka skorašnjeg podizanja u popratnim izvješćima bi mogla dovesti do jačanja njihovih valuta. Na tečaj kanadskog dolara bi mogao utjecati i sastanak predstavnika zemalja članica OPEC-a, koji će se održati u četvrtak 06.12. Moguće je da će OPEC smanjiti proizvodnju kako bi stvorio umjetnu nestašicu na tržištu, što bi dovelo do rasta cijene crnog zlata nakon velikog pada u posljednjih nekoliko mjeseci. Naime, cijena BRENT nafte je u posljednja 2 mjeseca pala s 87,00 na 57,50 USD po barelu, a pad veći od 30% u tako kratkom periodu definitivno nije u interesu naftnog kartela, piše u analizi Admiral Marketsa.

Nakon prošlotjedne objave Državnog zavoda za statistiku (DZS) o bruto domaćem proizvodu (BDP) u trećem tromjesečju, analitičari Privredne banke Zagreb (PBZ) smatraju da bi u cijeloj ovoj godini rast hrvatskog gospodarstva mogao iznositi 2,8 posto, nešto više od njihove dosadašnje procjene od 2,7 posto.
Po podacima DZS-a, bruto domaći proizvod je u trećem ovogodišnjem tromjesečju porastao 2,8 posto u odnosu na isto razdoblje lani, odnosno za 0,6 posto u odnosu na prethodni kvartal. Najveći doprinos tom rastu, kao i u prethodnih 12 tromjesečja, dala je domaća potražnja, prvenstveno osobna potrošnja koja je ojačala 2,7 posto u odnosu na isto razdoblje lani, kažu analitičari PBZ, napomenuvši da je ipak riječ o najnižoj stopi rasta osobne potrošnje od kraja 2015. godine.

“Povoljna kretanja na tržištu rada, kao i niska inflacija te povoljni uvjeti financiranja i dalje će djelovati poticajno na osobnu potrošnju, a u zadnjem kvartalu možemo očekivati i blago jačanje iste, uslijed pozitivnog sentimenta potrošača vezanog za nadolazeće povećanje plaća u 2019. godini, povezanog s poreznim izmjenama, povećanjem plaća javnih i državnih službi te minimalne plaće”, ističe se u analizi PBZ-a, objavljenoj u ponedjeljak.

Rast domaće potražnje u trećem tromjesečju potaknula je i javna (državna) potrošnja, koja je u trećem tromjesečju porasla za 3,9 posto, odnosno po najvišoj stopi od početka 2009. godine, zamjećuju u PBZ. Dodaju da je tome doprinijela i investicijska aktivnost, koja je s rastom od 3,7 posto ubrzala u odnosu na prvu polovinu godine.

Istovremeno izvoz roba i usluga porastao je za 3,7 posto, pri čemu je izvoz roba ojačao 5,2 posto, a usluga od 2,5 posto, što je ujedno i najsporija stopa rasta izvoza usluga zabilježena u trećem tromjesečju u posljednjih pet godina, zamjećuju u PBZ. Potaknut rastom domaće potrošnje, uvoz dobara i usluga u trećem je tromjesečju porastao za 5,1 posto, pri čemu je uvoz roba porastao za 4,8 posto, a usluga za 6,4 posto u odnosu na isto razdoblje lani.

Promatrano prema proizvodnoj metodi, rast bruto dodane vrijednosti (BDV) iznosio je 2,2 posto, nakon 1,9 i 2,3 posto u prva dva tromjesečja, pri čemu je najveći porast BDV-a ostvaren u djelatnosti građevinarstva, za 7,1 posto, što ukazuje na oporavak ove krizom najviše pogođene djelatnosti, navode analitičari PBZ-a.

Istovremeno, BDV u djelatnosti trgovine te smještaju i usluživanju hrane bilježi rast od 3,8 posto u odnosu na isto razdoblje lani, dok industrija bilježi pad bruto dodane vrijednosti od 1,7 posto, a pritom prerađivačka od 2,1 posto na godišnjoj razini. “Iako do sada jedini dostupni pokazatelj za zadnje ovogodišnje tromjesečje i nije osobito povoljan – industrijska proizvodnja zabilježila je u listopadu pad od 2,4 posto na godišnjoj razini – niska prošlogodišnja stopa rasta BDP-a u četvrtom tromjesečju od 2,2 posto – te očekivano jačanje blagdanske potrošnje mogli bi rezultirati sličnom stopom rasta kao u prva tri tromjesečja te bi rast BDP u 2018. godini mogao iznositi oko 2,8 posto, odnosno marginalno više od naše 2,7 postone procjene”, zaključuju u PBZ.

Na svjetskim su tržištima cijene nafte prošloga tjedna porasle, što je njihov prvi rast nakon sedam tjedana pada, a zahvaljuje se nadi ulagača da će se OPEC i njegovi partneri ovoga tjedna dogovoriti o smanjenju proizvodnje kako bipodržali  cijene.
Na londonskom je tržištu cijena barela prošloga tjedna porasla 1,1 posto, na 59,45 dolara, dok je na američkom tržištu barel poskupio 1,0 posto, na 50,93 dolara. Tako su se cijene nafte odmaknule od najnižih razina u godinu dana na koje su pale zbog povećane proizvodnje i naznaka slabljenja potražnje. Naime, cijene su bile pod pritiskom od početka listopada, pa su u posljednjih sedam tjedana pale oko 30 posto jer najveći svjetski proizvođači povećavaju proizvodnju kako bi nadoknadili iransku ponudu na tržištu, a pokazalo se i da iranski izvoz, nakon uvođenja američkih sankcija, nije pao onoliko koliko su se ulagači plašili.

Osim toga, svi posljednji podaci upućuju na usporavanje rasta najvećih svjetskih gospodarstava, zbog čega se očekuje da će potražnja za energentima oslabiti. Uzlet proizvodnje nafte u SAD-u, Rusiji i članicama Organizacije zemalja-izvoznica nafte (OPEC) podigao je razinu globalnih zaliha. Tako su prošloga tjedna američke zalihe porasle za 3,6 milijuna barela, što je posljedica nedovoljno snažne potražnje i rasta proizvodnje.

U SAD-u se, prema vladinim podacima, trenutno proizvodi rekordnih 11,7 milijuna barela dnevno. Zbog strahovanja da će proizvodnja u svijetu i dalje rasti, a potražnja slabiti, na dnevnom redu sastanka OPEC-a u Beču 6. prosinca bit će mogućnost smanjenja proizvodnje, za milijun do 1,4 milijuna barela dnevno.

Očekuje se da će OPEC početi smanjivati proizvodnju jer strahuje od reprize 2014. godine kada su cijene nafte oštro pale zbog znatno veće ponude u odnosu na potražnju. Sada se ponovo nazire sličan problem, i to unatoč američkim sankcijama iranskom naftnom sektoru. Drugi su proizvođači, naime, više nego nadoknadili smanjenu ponudu iz Irana, što je rezultiralo gomilanjem zaliha. “Sljedeći sastanak OPEC-a bit će ključan za smjer kretanja cijena nafte u 2019. godini. Sudionici će morati donijeti odluku u kontekstu snažnog rasta američke proizvodnje nafte iz škriljaca i, bar zasada, prigušenih očekivanja rasta globalne potražnje za naftom”, kaže Harry Tchilinguirian iz francuske banke BNP Paribas.

A u SAD-u proizvodnja i dalje raste, premda je već dosegnula rekordne razine. U petak je tvrtka Baker Hughes objavila da je prošloga tjedna broj naftnih postrojenja u SAD-u porastao već treći put u četiri tjedna, i to za dva postrojenja, na njih ukupno 887, što je njihov najveći broj od ožujka 2015. godine. S druge strane, pozitivno bi na tržište ovoga tjedna mogao utjecati dogovor između predsjednika SAD-a i Kine Donalda Trumpa i Xi Jinpinga da neće u idućih 90 dana uvoditi nove carine, a u tom će razdoblju pregovarati o otvorenim trgovinskim pitanjima.

Nakon sastanka dvaju predsjednika u subotu u Buenos Airesu, Washington je poručio da će suspendirati planove o povećanju carina s 10 na 25 posto na 200 milijardi dolara vrijedan kineski uvoz, što je trebalo stupiti na snagu 1. siječnja i da će Kina povećati uvoz iz SAD-a kako bi se smanjio američki trgovinski deficit. No, poručio je i da će te carine uvesti, ako se u roku od 90 dana ne postigne trgovinski dogovor.ž Premda je do konačnog dogovora još dug put, analitičari kažu da bi već samo popuštanje trgovinskih tenzija između dva najveća svjetska gospodarstva moglo pozitivno utjecati na tržišta.

Očekivanja u hrvatskom gospodarstvu zadržala su se u studenom na razini prethodnog mjeseca, uz osjetno pogoršanje raspoloženja u maloprodaji koje je bilo protuteža pojačanom optimizmu potrošača, pokazalo je u četvrtak izvješće Europske komisije.
Indeks ekonomske klime (ESI) u Hrvatskoj neznatno je porastao u studenom, za 0,2 boda u odnosu na listopad, na 115,4 boda. Najveće je pogoršanje zabilježeno u sektoru maloprodaje, iskazano u padu indeksa za 4,4 boda, na 2,6 bodova. Oslabila je i klima u građevinskom sektoru, uz pad indeksa za 0,6 bodova, na 13,2 boda. Očekivanja potrošača zamjetno su pak poboljšana u odnosu na listopad, uz rast indeksa za 2,1 bod, na minus 9,5 bodova.

Raspoloženje u proizvodnom i uslužnom sektoru bilo je gotovo nepromijenjeno. Tako je indeks očekivanja u industriji uvećan za 0,2 boda, na 12 bodova. Indeks uslužnog sektora zabilježio je pak identičan bodovni pad, kliznuvši na 16,3 boda.

Pogoršana klima u EU

Na razini Europske unije indeks ekonomske klime pao je u studenom za 0,8 bodova u odnosu na prethodni mjesec, kliznuvši na 109,6 bodova. Rezultat odražava pogoršana očekivanja u uslužnom sektoru čiji je indeks pao za 1,3 boda. Slabije su raspoloženje iskazali i potrošači, što se u izvješću očitovalo u padu indeksa za jedan bod. Očekivanja u građevinskom, maloprodajnom i proizvodnom sektoru blago su poboljšana, iskazana u rastu indeksa za 0,7, odnosno 0,6 i 0,5 bodova. Među vodećim gospodarstvima EU-a koja nisu u sastavu eurozone snažan pad britanskog ESI-ja, za 3,1 bod, neutralizirao je skok poljskog indeksa za 2,2 boda.

Stabilna očekivanja u eurozoni

ESI za eurozonu bio je u studenom gotovo nepromijenjen u odnosu na revidiranu vrijednost u prošlom mjesecu i iznosio je 109,5 bodova. Pritom je povjerenje u industriji blago ojačalo, iskazano u rastu indeksa za 0,4 boda. Protuteža je bilo osjetno slabije raspoloženje potrošača čiji je indeks pao za 1,2 boda. Očekivanja u uslužnom, maloprodajnom i građevinskom sektoru bila su gotovo nepromijenjena u odnosu na prethodni mjesec, pokazuje istraživanje Europske komisije.

Među vodećim gospodarstvima zone primjene zajedničke europske valute izdvajao se blagi rast njemačkog ESI-ja, za 0,6 bodova. Talijanski je indeks pak osjetno smanjen, za 1,2 boda. Odvojeno izvješće Europske komisije o poslovnoj klimi u eurozoni pokazalo je blago poboljšanje u studenom, koje se očitovalo u rastu indeksa BCI za 0,08 bodova u odnosu na listopad, na 1,09 bodova.

Pritom su osjetno poboljšane ocjene menadžera o proizvodnji u prethodnom razdoblju, a u nešto manjoj mjeri i njihova očekivanja proizvodnje u predstojećem razdobljui ocjene ukupnih knjiga narudžbi. Pogoršane su pak njihove ocjene zaliha gotovih proizvoda i knjiga izvoznih narudžbi, bilježe u Komisiji.