Analize

Doslovna primjena sankcija

Radi provedbe sankcija EU-a protiv Rusije Litva je ograničila promet robe u rusku eksklavu Kalinjingrad. Moskva sada prijeti Vilniusu „ozbiljnim posljedicama“.

Tko putuje vlakom iz Moskve u Kalinjingrad mora pokazati putovnicu na tri državne granice: ruskoj, bjeloruskoj i litvanskoj. Između ruske matice-zemlje i eksklave Kalinjingrad nalaze se Bjelorusija i Litva. I dokBjelorusija i dalje propušta sve ruske vlakove, Litva odnedavno zabranjuje prolazak onim vlakovima koji prevoze robu čiji je izvoz u Rusiju zabranjen.

Za litvanskog ministra vanjskih poslova Gabrieliusa Landsberigsa to je logična i prije svega legalna provedba sankcija EU-a protiv Rusije. No za ruske političare to je neprijateljska blokada stanovnika regije Kalinjingrad kojom, kako kažu, Litva krši međunarodna pravila o protoku robe, pa čak i ljudska prava.

Riječ je o vlakovima koji, među ostalim, prevoze ugljen, metale, cement, drvo i drugi građevinski materijal – Europska unija je zabranila uvoz svega toga u Rusiju zbog napada na Ukrajinu. Guverner kalinjingradske oblasti Anton Alikhanov kaže da je to i do 50 posto svih roba koje se dovoze u Kalinjingrad.

Šef ruskog Vijeća sigurnosti Nikolai Patrušev, koji je hitno iz Moskve doputovao u rusku eksklavu, zaprijetio je da će Rusija „reagirati na takve neprijateljske akcije”. I dodao da će „odgovarajuće mjere biti razrađene i uskoro primijenjene”. Te mjere će imati „teške negativne posljedice za stanovništvo Litve”, izjavio je Patrušev.

I glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Maria Saharova je zaprijetila da će si Rusija uzeti za pravo da „brani svoje nacionalne interese” ako promet robe neće biti ponovno omogućen u roku od nekoliko dana. Ni Patrušev niti Saharova nisu naveli o kojim se konkretnim mjerama radi.

Ta ruska kritika u Litvi nailazi na nerazumijevanje. Gintautas Bartkus sa Sveučilišta u Vilniusu u razgovoru za Deutsche Welle kaže da svaka članica EU-a ima obvezu učiniti sve što je potrebno kako bi se primijenile sankcije. Ne radi se o blokadi regije Kalinjingrad jer se ne sprječava prolaz svim teretnim vlakovima, kaže on i dodaje da putnički vlakovi i dalje prometuju bez problema. Bartkus ističe da su sankcije upravo zato donesene da „zemlja, protiv koje su proglašene, osjeti što je moguće više negativnih posljedica”.

Politolog Linas Kojala iz Centra za istočnoeuropska istraživanja u litvanskom glavnom gradu okrivljuje Moskvu da zloupotrebljava djelomičnu zabranu tranzita za svoje svrhe: „Ruska strana dobro zna da sankcije ograničavaju tranzit i sada koristi taj faktor kao oružje u informacijskom ratu.” Kojala istodobno podsjeća da je pitanje tranzita za obje strane vrlo osjetljivo i da je o njemu bilo mnogo govora tijekom pristupa Litve EU-u. Zato je bilo i za očekivati oštre kritike, kaže ovaj politolog i dodaje: „Moskva pokušava iskoristiti situaciju kako bi pokazala da je EU neprijateljski raspoložen prema Rusiji.”

Područje Kalinjingrada je strateški vrlo važno. To je moskovska zapadna predstraža, tamo je razmještena ruska vojska s mobilnim balističkim raketnim sustavima tipa Iskander. Moskva je početkom svibnja objavila da je u vojnim bazama kod Kalinjingrada simulirala napade raketama osposobljenim za nošenje nuklearnog oružja.

Prije samo nekoliko tjedana je ruski parlament doveo u pitanje neovisnost Litve, proglašenu 1991. godine. U donji dom parlamenta Dumu je upućen odgovarajući nacrt zakona „o ukidanju odluke Državnog vijeća bivšeg SSSR-a o priznavanju neovisnosti Republike Litve”, piše DW.

S&P Global

Gospodarstvo eurozone usporilo je u lipnju, odražavajući posustajanje potražnje pod pritiskom visoke inflacije i troškova života koji građane prisiljavaju na štednju, pokazalo je u četvrtak istraživanje S&P Globala.

Indeks menadžera nabave (PMI) u privatnom sektoru eurozone pao je u lipnju za 2,9 bodova u odnosu na svibanj, spustivši se na 51,9 bodova, najnižu razinu od veljače 2021., izračunao je S&P Global.

Potražnja je gotovo stagnirala u lipnju, prvi puta unatrag nešto više od godinu dana, odražavajući pad novih narudžbi u industriji, drugi mjesec zaredom, i znatno slabiju potražnju za uslugama.

Aktivnost u uslužnom sektoru naglo je posustala, nakon rekordnog rasta u segmentu turizma i rekreacije u travnju i svibnju, a kompanije su slabašan rast pripisale višim troškovima života i slabljenju postpandemijske potražnje.

Industriju i dalje ograničavaju problemi u nabavi, u brojnim slučajevima povezani s ratom u Ukrajini i lockdownom u Kini, iako su kašnjenja donekle ublažena, primjećuju u S&P Globalu.

Prosječne prodajne cijene usluga i robe ponovo su snažno porasle, iako nešto slabije nego u svibnju, a blago je popustio i rast cijena ulaznih troškova. Kompanije su ponovo ukazale na pritisak viših cijena energije, transporta, sirovina i dijelova, ali i plaća.

Finska i Švedska

Potražnja za rijetkim metalima raste. Geopolitička stvarnost i problemi u lancu opskrbe povećavaju pritisak na zemlje EU-a da nastave s vlastitom eksploatacijom ovih metala kako bi dekarbonizirali svoje ekonomije.

Europska unija želi smanjiti svoju ovisnost o ruskim fosilnim gorivima i ubrzati svoje napore u dekarbonizaciji energetskog sektora. Sirovine i rijetki metali imaju u tome ključnu ulogu. Minerali, posebno litij, najpotrebniji su za tzv. čiste tehnologije. Važna nalazišta za vađenje ovih metala koncentrirana su u Aziji, Južnoj Americi i Oceaniji (Australija, Novi Zeland i nekoliko otočnih skupina u Tihom oceanu).

Finska i Švedska, dvije europske zemlje koje trenutno apliciraju za članstvo u NATO-u, imaju dugu rudarsku tradiciju i mogle bi pomoći u rješavanju deficita u EU, ali tu je još mnogo otvorenih pitanja.

“Mi smo najvažnije rudarske zemlje u Uniji. Švedska sama proizvodi više 90% kompletne željezne rude koja se vadi u EU-u”, kaže za DW Maria Suner, izvršna direktorica Švedskog udruženja za rudarstvo, rijetke metale i mineralne sirovine (Svemin) i dodaje: „No to je tek nešto više od četvrtine potreba, što znači da EU još uvijek mora uvoziti 70 posto svoje željezne rude.” Finska i Švedska također dijele mineralima bogat skandinavski rudni bazen. Prema riječima Marie Suner, stijena ispod Skandinavskog poluotoka i poluotoka Kola ima potencijal pružiti sve što se nalazi na listi rijetkih sirovina potrebnih EU-u.

Europska komisija sastavila je popis rijetkih sirovina (CRM) 2011. Ekonomska vrijednost i rizici u snabdijevanju dva su kriterija koja se koriste za određivanje važnosti materijala. Lista je sve duža.

Ruska invazija na Ukrajinu glavni je razlog što Finska i Švedska podnose zahtjev za članstvo u NATO-u, a vjerojatno i što srednjoročno nastoje ojačati rudarstvo. Izvršna direktorica Svemina kaže da se fokus na rudarstvo povećao zbog pandemije COVID-a uslijed koje je došlo do prekida opskrbnog lanca, ali posebno nakon što je Rusija napala Ukrajinu. To je doprinijelo povećanju potražnje i podizanju cijena sirovina koje su dostigle novi rekord.

Kina je najveći proizvođač grafita i rijetkih sirovina. Prema podacima Međunarodne energetske agencije, Kina prerađuje 87% rijetkih metala, 65% kobalta, 58% litija i 35% nikla. Rusija je druga po važnosti zemlja u svijetu za vađenje nikla i treća po vađenju kobalta.

“Ako postoji veća podrška rudarskim aktivnostima u Europi, ne vidim to kao rezultat ruskih neprijateljskih aktivnosti. Tu se više radi o pitanju je li se Europa probudila kada je riječ o činjenici da joj nedostaju metali”, kaže za DW izvršni direktor Finskog rudarskog udruženja (FinnMin) Pekka Suomela.

Povećanju eksploatacije ruda protive se mnogi ekolozi navodeći potrebu za zaštitom biološke raznolikosti. U ožujku, kada je švedska vlada dopustila eksploataciju najvećeg neiskorištenog nalazišta željezne rude u Skandinaviji, švedska aktivistica za zaštitu klime Greta Thunberg i pokret Fridays for Future rekli su da Švedska “vodi rat protiv prirode”.

Finska, Norveška i Švedska imaju najmanju gustoću naseljenosti u Europi, što bi teoretski moglo biti plus za kopanje ruda. Ipak, mnoga slabo naseljena područja su zaštićena. “Gotovo polovica švedskog teritorija je područje uzgoja sobova, čime se bave pripadnici Samija, jedinog autohtonog naroda u Europi”, rekla je Suner. “Ali područje potrebno za kopanje rijetkih metala je vrlo limitirano i mi znamo kako smanjiti negativan utjecaj na prirodu.”

U Europskoj uniji može proći i do 25 godina da bi se od faze istraživanja prešlo na komercijalnu eksploataciju metala. Iz udruženja Svemin s tim u vezi predlažu 27 reformi, uključujući skraćivanje postupaka za izdavanje dozvola. Brige oko srednjoročnog utjecaja na okoliš često su u suprotnosti s dugoročnim naporima dekarbonizacije. Iako su zemlje članice EU-a odgovorne za zakone na tom području, Bruxelles se bavi aspektima koji se odnose na zdravlje, vodu i korištenje zemljišta.

Trenutna geopolitička situacija mogla bi povećati stupanj društvenog prihvaćanja eksploatacije sirovina i rijetkih metala, ali tu je potreban oprez. Prema riječima Pekka Suomele, Europska unija mora paziti da ne izvrši preveliki pritisak ni na jednu državu, kako bi izbjegla otpor koji bi lako mogao promijeniti javno mnijenje.

Druga moguća prepreka odnosi se na cijene energije. One su prilično fer i umjerene u sjevernoj Švedskoj i Finskoj i znatno su ispod razine cijena koje prevladavaju u srednjoj Europi. Ali povećanje eksploatacije rijetkih metala zahtijeva koherentna ulaganja u energetske projekte.

“Sektor eksploatacije rijetkih metala planira desetostruko povećanje potrošnje električne energije do 2050. godine”, komentirala je Maria Suner i dodala: “Osim toga, imamo i druge projekte za proizvodnju baterija i čelika iz nefosilnih materijala biološkog porijekla. Takvi projekti nisu pokriveni proizvodnjom električne energije kakvu danas imamo u Švedskoj.”

Estonija, još jedna zemlja koja graniči s Rusijom, aktivna je u lancu opskrbe čistom tehnologijom i u njoj se nalazi jedini komercijalni pogon za preradu rijetkih metala u Europi. Objekt je u vlasništvu tehnološke tvrtke Neo Performance Materials iz Toronta. Ova firma je 2020. pokrenula inicijativu za proširenje snabdijevanja rijetkim metalima njihovog pogona za preradu koji se nalazi u mjestu Sillamae u blizini Finskog zaljeva.

Constantine Karayannopoulos, predsjednik i izvršni direktor tvrtke Neo, kaže za DW da je rat u Ukrajini natjerao rafinerije da pomnije preispitaju svoje globalne lance snabdijevanja. “Neo nije iznimka”, objasnio je, podsjetivši da je njihov dobavljač s ruskog poluotoka Kole bio pouzdan isporučitelj više od 40 godina.

“Geopolitički razlozi uvijek su važan faktor, ali naš primarni pokretač je bila i ostala potražnja od strane kupaca”, ističe Karayannopoulos. Kako stvari sada stoje, potražnja će rasti. Prema podacima Europskog udruženja metalske industrije (Eurometaux), upotreba litija u čistim tehnologijama mogla bi se povećati za nevjerojatnih 2.109% do 2050. godine. Očekuje se i da će se potražnja za disprozijem, telurom i skandijem više nego udvostručiti tokom narednih 30 godina, piše DW.

Analiza Horvatha

U Europskoj uniji će do 2030. godine na cestama biti više od 60 milijuna osobnih električnih vozila, više nego u Kini ili SAD-u, pokazalo je istraživanje nezavisne konzultantske kuće Horváth.

Sve skuplje gorivo ubrzat će elektrifikaciju voznog parka osobnih vozila u Europskoj uniji, pa će prodaja električnih automobila već do 2030. godine činiti više od pola ukupne prodaje automobila u EU-u, kažu u Horváthu.

Horváth procjenjuje da će 2030. godine trećinu voznog parka osobnih vozila u EU-u činiti električna vozila, čime će EU biti globalni lider, s više električnih vozila od SAD-a i Kine. Procjenjuje se da će do 2030. u SAD-u biti oko 20 milijuna električnih vozila koja čine 10-tak posto voznog parka, a u Kini oko 40 milijuna odnosno 15-tak posto.

S tako velikim porastom broja električnih vozila raste i potreba za električnom energijom i raznom ponudom usluga za njihovo punjenje. Za pokretanje 60 milijuna električnih vozila 2030. godine trebat će osigurati više od 180 teravatsati električne energije, procjenjuje Horváth.

Vrijednost tržišta punjenja električnih vozila u EU-u će do 2030. godine premašiti 45 milijardi eura, a do 2040. godine 100 milijardi eura, kažu u toj konzultantskoj kući.

Drže da će se punjenje razvijati u tri smjera, ovisno o mjestu i očekivanom vremenu: 75 posto tržišta odnosi se na usluge punjenja vozila kod kuće i na radnom mjestu gdje je očekivano vrijeme punjenja preko 150 minuta, 15 posto čine usluge usputnog punjenja (prilikom obavljanja drugih poslova poput šopinga, posjete restoranima i sl.) gdje je očekivano vrijeme punjenja između 30 i 150 minuta te usluge punjenja na putovanjima koje čine 10 posto tržišta i gdje je ključno da je vrijeme punjenja ispod 30 minuta.

Daljnji razvoj tržišta ide u smjeru razvoja mobilnosti kao usluge, a u Horváthu smatraju da je već sada tržište spremno s obzirom da je već 20 posto vlasnika vozila spremno na ustupanje svojih vozila u komercijalne svrhe. Zbog toga u Horváthu procjenjuju da će već do 2035. godine tržište mobilnosti kao usluga u EU-u dosegnuti 200 milijardi eura.

“Automobilska industrija je usred velike transformacije jer s jedne strane imamo pad potražnje za komponentama i vozilima pogonjenim motorima s unutarnjim izgaranjem, dok proizvođači komponenti za električne baterije i električna vozila bilježe sve veći rast potražnje. Najveće prilike u trenutnoj fazi razvoja tržišta vidimo u razvoju tržišta punjenja električnih vozila, a u drugoj fazi i u razvoju različitih usluga mobilnosti”, izjavila je Maria Boldor iz Horvátha.

Istraživanje

Očekivanja potrošača u EU i eurozoni pogoršana su lipnju, spustivši se blizu razine s početka pandemije covida 19, pokazali su podaci Europske komisije.

Indeks koji mjeri očekivanja potrošača u EU pao je u lipnju za 1,8 bodova u odnosu na svibanj, kliznuvši na minus 24 boda, izračunala je Komisija u izvješću objavljenom u srijedu.

U eurozoni indeks je pao za 2,4 boda, na minus 23,6 bodova.

Oba pokazatelja znatno su ispod dugoročnog prosjeka, koji u eurozoni iznosi minus 11 bodova, a u EU minus 10,6 bodova, i blizu su razini iz travnja 2020. kada su vlade uvele stroge mjere kako bi suzbile širenje covida 19, objavila je Europska komisija.

Istraživanje je provedeno od 1. do 21. lipnja. U svibnju inflacija je na oba područja dosegnula najvišu razinu otkada je Eurostat počeo objavljivati izvješća, dosegnuvši 8,8 posto u EU i 8,1 posto u eurozoni, potaknuta skokom cijena hrane i energenata, smanjujući kupovnu moć građana.

Konačni podaci o povjerenju potrošača trebali bi biti objavljeni za tjedan dana, u izvješću o raspoloženju u gospodarstvu u cjelini.

Poruka IEA-a

Rusija bi mogla u potpunosti zaustaviti opskrbu Europe plinom u želji da si zbog krize s Ukrajinom osnaži svoj politički položaj, kazao je čelnik Međunarodne agencije za energiju (IAE) u srijedu i dodao da se Europa hitno treba pripremiti. „Ne bih odbacio mogućnost da će Rusija povremeno nalaziti opravdanja za daljnju obustavu dostave plina u Europu, a možda će je i zaustaviti u potpunosti“, rekao je izvršni direktor IEA Faith Birol za Reuters.

„Europa treba smisliti plan za ovakvu izvanrednu situaciju“, dodao je Birol i rekao da je nedavno smanjenje dostave mogući pokušaj za ostvarivanje političke prednosti ususret zimskim mjesecima kada je potrošnja veća.

IEA smatra da potpuna obustava ipak nije izgledan scenarij, dodao je.

Europska unija uvela je sankcije na rusku naftu i ugljen, ali zbog velike ovisnosti o plinu iz Moskve nije potpuno obustavila uvoz plina.

Što se tiče ulaganja u energiju u 2022 godini, u izvješću IEA stoji da će u taj sektor biti uloženo 2,4 bilijuna dolara, što uključuje i rekordna ulaganja u obnovljivu energiju. No, dodaju i da to nije uspjelo popuniti jaz u opskrbi i uhvatiti se u koštac s klimatskim promjenama.

Ulaganje je u usporedbi s prošlom godinom, kada je još uvijek harala pandemija, poraslo za 8 posto i uključuje rekordna ulaganja u sektor električne energije u želji da se poveća energetska učinkovitost, stoji u godišnjem izvješću o ulaganju objavljenom prošle srijede.

Ulaganje u naftu i plin, osim što je protivno ciljevima za klimatsku neutralnost, neće moći zadovoljiti potražnju u slučaju da energetski sistemi ne budu preuređeni za potrebe čišće energije, objavljeno je u izvješću.

“Današnja potrošnja nafte i plina je između dvije verzije budućnosti: previsoka je za postizanje cilja ograničenja globalnog zatopljenja na 1,5 stupnjeva Celzijusa, ali ne dovoljno visoka da zadovolji potrebe u slučaju da se vlasti odluče za nastavak trenutne politike i propuste priliku da ispune obaveze vezane uz klimatske promjene na koje su se obvezali“, kazali su iz agencije.

Analiza DW-a

Za francuskog predsjednika je drugi krug parlamentarnih izbora bio obilježen gorkim porazom. Doduše, on je solidnom većinom glasova ponovo bio izabran na predsjedničkim izborima u travnju, ali sada mu Francuzi na parlamentarnim izborima nisu dali i većinu u Nacionalnoj skupštini. Njegov savez centra Zajedno, sastavljen od bivših socijalista i konzervativaca, je s dosadašnjih 350 spao na 245 zastupničkih mjesta. Za apsolutnu većinu bilo bi mu potrebno 289 zastupnika.

No možda je ono što je sinoć najviše šokiralo bio slab odaziv birača. 54 posto Francuza, prije svega mladih i onih iz siromašnijih društvenih slojeva, nisu željeli nikome dati svoj glas. To je dva posto više nego u prvom krugu. Već na proljetnim predsjedničkim izborima mediji su puno pisali o frustraciji građana i njihovoj zasićenosti politikom. Ovaj rezultat je potvrdio te analize i on je jasni zahtjev za temeljitim reformama sustava.

A oni koji su izašli na birališta glasali su tako da nijedan politički blok nema većinu. Vođa nove ujedinjene ljevice Jean-Luc Melenchon već je u predizbornoj kampanji govorio o mogućnosti da postane novi premijer. No sada je daleko od toga: sa 131 zastupnikom je, doduše, druga parlamentarna frakcija po veličini, ali to ni u kom slučaju nije dovoljno za formiranje vlade.

Na drugoj strani političkog spektra je uspjeh desnih ekstremista okupljenih oko Marine Le Pen. Oni su s dobivenih 89 mandata uspjeli udeseterostručiti broj svojih zastupnika i ulaze u Nacionalnu skupštinu kao treća snaga. Time će znatno porasti politički utjecaj Marine Le Pen, mada istodobno i dalje vrijedi dogovor drugih stranaka da neće surađivati s desničarima. „Večeras su Francuzi uzeli svoju sudbinu u svoje ruke i od Emmanuela Macrona napravili manjinskog predsjednika”, oduševljeno je sinoć komentirala Le Pen. No tko je za to stvarno zaslužan, pokazat će detaljne analize.

A konzervativci su sa osvojenim 61 zastupničkim mandatom završili na razočaravajućem četvrtom mjestu. Već na predsjedničkim izborima njihova je kandidatkinja dobila manje od pet posto glasova. Do sada su neuspješno okončani svi pokušaji ponovnog oživljavanja te tradicionalno vladajuće stranke.

Ministar financija Bruno Le Maire govorio je o „demokratskom šoku”, ali je izrazio uvjerenje da Macronova vlada i dalje može djelovati. I premijerka Elisabeth Borne je, doduše, govorila o „porazu za zemlju” s obzirom na velike međunarodne izazove, ali je istaknula da će se „pokušati formirati većina”. Mora se tražiti kompromise i raditi na dijalogu između različitih političkih osjećaja, rekla je. I obećala da će njezina vlada i dalje braniti kupovnu moć Francuza protiv inflacije i kao središnju političku temu postaviti zaštitu okoliša. To zvuči kao poziv lijevim snagama na suradnju.

Maštovite vladajuće koalicije su u Francuskoj do sada bile stran pojam. No s obzirom na ove izborne rezultate, u sinoćnjim analizama na francuskoj televiziji izborni rezultat je protumačen kao poziv na razvijanje političke mašte. Pri tome je naznačeno da bi si kao primjer trebalo uzeti Njemačku.

Kao koalicijski partner u pitanje dolaze samo konzervativci. No njihov šef Christian Jacob je, nakon ponovnog poraza Republikanaca, izjavio da su oni „u oporbi protiv Macrona” i da tako razmišlja njegova cijela stranka. Ili Jacob na taj način želi skupo prodati svoje glasove ili se boji da bi se i ti preostali konzervativci mogli jednostavno utopiti u političkom centru „macronizma”.

Skoro svi su gubitnici

Ovakav izborni rezultat je jedinstven u novijoj povijesti Francuske. Zadnji put se tako nešto dogodilo 1988., kada je predsjednik Jacques Chirac izgubio većinu u parlamentu i morao surađivati sa socijalistima.

Sada je situacija takva da su u parlamentu zastupljena četiri politička tabora, koji su pretežno nepomirljivi, što konstruktivnu suradnju čini nevjerojatnom ili u najmanju ruku teškom. Predsjednik Macron i njegova vlada mogu, doduše, ostati na vlasti, jer njih ne mora potvrditi Nacionalna skupština. No bez čvrstog partnera morat će za svaki prijedlog zakona tražiti nužnu većinu. Time je izglasavanje svakog državnog proračuna postalo skoro nemoguća misija – a to je dugoročno nemoguće izdržati.

Marine Le Pen
Marine Le Pen je sa svojom strankom postigla dobre rezultate

Gubitnici su i ispitivači javnog mnijenja, čije su prognoze potpuno podbacile: oni su predvidjeli da će Macron i ljevica dobiti znatno više glasova. Matthieu Doiret iz instituta za ispitivanje javnog mnijenja Ipsos je za televizijsku postaju France 24 rekao da su na ovim izborima izgubili svi osim desnih ekstremista. Francuski birači nisu poslušali predsjednikovu molbu od prošlog tjedna da ionako tešku situaciju zbog međunarodnih problema dodatno ne otežavaju još jednim kaosom.

Sada je jedino jasno da Macron, nakon pet godina samostalnog vladanja, mora tražiti političke partnere, što do sada nije spadalo u njegove talente. Velike reforme jedva da imaju izgleda za uspjeh, a ako želi ostati čitavih idućih pet godina na vlasti to će mu biti daleko teže nego u prvom mandatu, piše DW

Analiza Eurostata

Povodom izvješća Europske komisije o konvergenciji za 2022. i ispunjavanju uvjeta za ulazak Hrvatske u eurozonu i upućivanja prijedloga Vijeću da to bude s 1. siječnjem iduće godine, Eurostat je prošli tjedan skrenuo pozornost i objavio podatke o postojećoj zastupljenosti eura u hrvatskom gospodarstvu u odnosima s drugim zemljama.

I prije prelaska na jedinstvenu valutu, u hrvatskoj robnoj razmjeni sa zemljama izvan EU euro ima dominantnu ulogu i uvelike prelazi prosjek na razini EU, konstatira Eurostat.

Podaci koje njihov pregled obuhvaća pokazuje da je od 2016. do 2020. primjetan porast oslanjanja na euro u Hrvatskoj, a jedino Slovenija ima veću zastupljenost eura u fakturiranju robne razmjene.

Susjedna je zemlja, naime, europski rekorder u korištenju eura u izvoznim poslovima, u kojima je u 2020. realizirano njih čak 82 posto, a u uvoznim poslovima taj je udjel nešto manji, 74%.

Nema sumnje da će se uvelike olakšati ugovaranje izvoznih poslova, no od velike je važnosti da Hrvatska bude i dio Schengenskog prostora te OECD-a.
Hrvatska je drugorangirana na obje liste, sa 72% izvoznih poslova ugovorenih u eurima, te 57% uvoznih poslova. Američki dolar druga je valuta u kojima se u Hrvatskoj zaključuju trgovinski odnosi s tzv. trećim zemljama.

Jasniju predodžbu o prisutnosti eura u hrvatskom poslovanju sa svijetom pokazuje usporedba s europskim prosjekom, jer kod uvoza eurom je fakturirano 38% ugovora, a kod izvoza njih 47,5%.

Najnoviji podaci za prošlu godinu za Hrvatsku na Eurostatu nisu dostupni, no u slučaju Slovenije primjetan je značajan daljnji porast udjela eura kod izvoznih poslova (na 87%), kao i kod uvoza (74,6%).

Sličan trend imaju i ostale zemlje s visokim udjelima eura kod izvoza, poput Litve, Latvije i Slovačke, te kod uvoza gdje euro još pojačan u Latviji, Slovačkoj i Njemačkoj. Najmanje u eurima ugovaraju Irci, Šveđani i Danci, kako u slučaju izvoznih tako i uvoznih poslova.

Oko efekata koje će na gospodarstvo imati uvođenje eura u Hrvatskoj vlada konsenzus među analitičarima, koji očekuju da će izvozni poslovi time biti uvelike pojednostavljeni i lišeni transakcijskih troškova koji proizlaze iz razlike između kupovnog i prodajnog tečaja strane valute, kao i provizije mjenjača za obavljanje konverzije.

No, sada kada smo pred samim vratima eurozone, u prvi plan izbila su druga pitanja, geopolitički odnosi i poremećaji na globalnom tržištu, pa su i procjene u kojoj će mjeri pojednostavljenje i pojeftinjenje ugovaranja poslova pridonijeti povećanju robne razmjene postale “out”.

Analitičari su se, naime, bavili analizama koliko će i sam ulazak u europodručje povećati atraktivnost Hrvatske za ulagače, te time dugoročno donijeti pozitivne efekte na robnu razmjenu.

Osim toga, za značajnije povećanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva sam prelazak na euro ni ranije nije smatran presudnim, koliko primjerice mogućnost daljnjih smanjenja troškova proizvodnje.

No, u uvjetima inflacije i poremećaja na globalnoj razini mjerenje efekata uvođenja eura biti će nemoguć zadatak, jer uostalom ni u manje turbulentnim vremenima, kada su posljednje članice pristupile eurozoni, nije bilo jasno koliko im je samo članstvo u eurozoni pomoglo u izvozno-uvoznim poslovima.

Međutim, i tada su teoretičari u pravilu bili složni oko procjene da je on neusporediv s pozitivnim promjenama koje su u tim zemljama uslijedile nakon samog prijama u EU.

“Nema sumnje da će se uvelike olakšati ugovaranje izvoznih poslova, no za hrvatske poduzetnike od velike je važnosti da Hrvatska bude dio eurozone, kao i da se realiziraju ostali strateški ciljevi, ulazak u Schengenski prostor i OECD”, smatra Darinko Bago, predsjednik udruženja Hrvatski izvoznici, te objašnjava kako se time državama članicama otvara mogućnost informacija i bržih prilagodbi,, donosi Poslovni dnevnik.

Studije

Istraživanja su u više navrata pokazala da će se vodik pokazati preskupim i neučinkovitim u usporedbi s drugim čistim alternativama poput toplinskih crpki. Ukupno 18 neovisnih studija napravljenih od 2019., uključujući IPCC, IEA i McKinsey, odbacilo je vodik kao ključnog igrača za grijanje zgrada, na temelju popisa koji je sastavio poznati stručnjak za energetiku Jan Rosenow.

Za grijanje domova predložen je i plavi vodik, dobiven od prirodnog plina s hvatanjem i skladištenjem ugljika, ali to bi zapravo zahtijevalo više metana po jedinici topline od samog spaljivanja plina. Osim troškova i neučinkovitosti korištenja vodika za grijanje domova, postoje i značajna pitanja oko praktičnosti konvertirajućih aparata i mreža na 100% H2.

Primjerice, skupina od 90 europskih distributera plina, koji zagovaraju korištenje 100% vodika u svojim mrežama pod nazivom Ready4H2, nehotice je dokazala suprotno od svojeg naziva – da plinske mreže neće biti spremne za čisti H2 u skorije vrijeme.

Analiza Bloomberg

Smanjenje isporuke prirodnog plina iz Rusije natjeralo je Europu da iskoristi zalihe pripremljene za nadolazeću zimsku sezonu, piše Bloomberg.
Kako se navodi, pad isporuka zahvatio je Francusku, Italiju, Austriju i Njemačku zbog odluke Gazproma da obustavi rad Siemens plinskih turbina zbog problema s njihovim popravkom.

Agencija ističe da su zalihe u europskim podzemnim skladištima plina pale prvi put od sredine travnja.

Prema posljednjim podacima, dodaje se u tekstu, rezerve su smanjene za jedan postotni bod, iako se plin obično ubrizgava samo tijekom ljetnog razdoblja, a primljene količine zadržavaju se do vrhunca zimske sezone, prenosi RIA Novosti.

Prema pesimističkoj prognozi Wood Mackenzie Ltd, u slučaju potpunog gašenja Sjevernog toka, Europa neće moći akumulirati zalihe plina na razinu koju je postavila EU do početka sezone grijanja, a u tom slučaju će gorivo nestati do siječnja.

Početkom tjedna Gazprom je najavio da će zbog ograničenja na kompresorskoj stanici Portovaja moći isporučiti plin Sjevernim tokom u količini do 100 milijuna kubika dnevno, u odnosu na planiranih 167 milijuna .

Zbog kašnjenja u remontu agregata njemačke tvrtke Siemens, na stanici se mogu koristiti samo tri plinske kompresorske jedinice, a prema Bloombergu ključna oprema za rad plinovoda ne može se vratiti nakon održavanja iz Kanade zbog antiruskih sankcija.