Tribina

Styrijina konferencija
Ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta Darko Horvat poručio je u ponedjeljak da su Hrvatskoj potrebne investicije koje stvaraju dodanu vrijednost, uključuju iskorištavanje novih tehnologija te otvaraju kvalitetna radna mjesta, pri čemu i u ovoj godini očekuje dinamiziranje rasta ulaganja.

“Ne želimo samo više investicija, želimo bolje investicije, one koje stvaraju dodanu vrijednost i uključuju iskorištavanje novih tehnologija”, poručio je Horvat na konferenciji “InvestCro: Investicijske (ne)prilike u Hrvatskoj” u organizaciji Večernjeg lista, Poslovnog dnevnika i 24sata.

Horvat smatra da Hrvatska zavrjeđuje i treba gospodarski rast od pet posto. Kaže da se korak po korak ide prema tome, pri čemu se jača konkurentnost i stvaraju bolji uvjeti poslovanja i ulaganja, osobito u razvoju projekata koji će dovesti do novih inovativnih rješenja.

Napomenuo je i da se Hrvatska nalazi nadomak investicijskog rejtinga te očekuje da će je rejting agencije ove godine podići za tu jednu stepenicu.

U ovoj godini, kaže, očekuje još bolju dinamika investicija, uz osobito značajan rast proizvodnih investicija. Istaknuo je pet novih natječaja kojima se identificira inovacijski potencijal i prilike za hrvatske poduzetnike, pa je tako uvjeren da će se do kraja godine u istraživanje i razvoj plasirati 303 milijuna eura.

Horvat je spomenuo i jučerašnji sastanak s pet švicarskih tvrtki, od kojih dvije već posluju u Hrvatskoj, dok preostale tri to tek planiraju. One bi trebale otvoriti 286 novih radnih mjesta. Horvat navodi da će službenici Ministarstva gospodarstva s predstavnicima triju tvrtki ovaj tjedan obići sjeverozapadnu Hrvatsku u potrazi za poduzetničkom zonom ili postojećom halom, gdje bi te kompanije trebale razvijati svoje buduće poslovanje.

Restrukturiranje Uljanika koštat će oko 6,8 milijardi kuna, od čega je iz proračuna već plaćeno 3,1 milijardi na ime protestiranih jamstva, a u tu brojku ulazi još 1,8 milijardi troška jamstava koja bi još mogla doći na naplatu, te dugovi za plaće radnicima, isplatu dobavljača i obveze prema državnim institucijama.

Sažeo je ukratko u intervjuu za 24 sata ministar gospodarstva Darko Horvat objašnjavajući kako nije riječ o novim, nepoznatim troškovima.

Ukupan iznos kojeg spominje je gornja granica, a troškovi mogu biti samo manji, jer se pregovorima s naručiteljem jaružala može smanjiti ogroman iznos kojim je po jamstvima izložena država, a s druge strane Horvat kaže da i se s dobavljačima može ispregovarati da oni svoja potraživanja s 500 milijuna kuna smanje na 300 milijuna. Svoje računice i tablice jučer su uspoređivali predstavnici ministarstava financija i gospodarstva s upravama Uljanika i Brodosplita, kako bi za sutrašnju sjednicu Vlade pripremili simulacije optimističnog i pesimističnog scenarija.

Sjednica koalicijskih partnera koja se očekivala danas, prolongirana je za jedan dan, tako da će svoje ocjene na pripremljene opcije za Uljanik, stečaj ili restrukturiranje, u srijedu dati svi predstavnici saborske većine. Ministar Horvat još je jednom dao do znanja da je on osobno pobornik restrukturiranja. “Manja je šteta restrukturirati ga nego pustiti da propadne. No, ako se politika odluči za drugu opciju, poštovat ću to”, zaključio je Horvat.

Vujčić: Problemi prevelike regulacije, pravosuđa, radne snage…

Guverner Hrvatske narodne banke (HNB) Boris Vujčić izjavio je novinarima da investicijska klima u Hrvatskoj u usporedbi s nekim drugim zemljama ne izgleda “jako dobro”; pri čemu se svi slažu da bi poboljšanju situacije doprinijela digitalizacija javne uprave, koja bi spriječila nedostatke koji se često javljaju na lokalnoj razini.

Propisi koji reguliraju poslovanje također se pokazuju kao prepreka poduzećima, a prema anketi Europske investicijske banke (EIB) i HNB-a, oni su kompleksni, kontradiktorni te se učestalo mijenjaju. Vujčić stoga podržava što je Ministarstvo gospodarstva krenulo u proces pojednostavljivanja procedura, odnosno deregulacije.

Kao problem ističe i nedostatak radne snage, kazavši da taj problem nije samo sezonalan jer je poduzećima teško naći kvalificiranu radnu snagu kroz cijelu godinu. Taj problem prisutan je u cijeloj središnjoj i istočnoj Europi te će se morati rješavati i kroz promjenu obrazovne politike, kao i stimulaciju onih koji ne rade a mogli bi, s obzirom da više od 40 posto ljudi u Hrvatskoj u radnoj dobi nije zaposleno, po čemu smo druga najlošija zemlja u EU, navodi.

Kao problem u privlačenju ulagača Vujčić navodi i sporost pravosuđa, koje također u većoj mjeri mora biti i predvidljvo. Kada je, pak, o promjeni ulagačke percepcije zemlje riječ, Vujčić smatra da je potrebno dovesti nekoliko značajnih svjetskih brendova u Hrvatsku, što će tada nagnati i druge da počnu drugačije gledati na Hrvatsku te će biti spremni za ocjenu investicijskih prilika ovdje.

Uz napredak u pojednostavljivanju propisa, Vujčić ističe i pravi smjer porezne politike. No, s druge strane upozorava da postoji cijeli niz stvari iz nacionalnog programa reformi koje su detektirane, no samo ih se dio počeo mijenjati. Dodaje da je potrebno poboljšati upravljanje javnom imovinom i državnim poduzećima, napomenuvši da je udio države u gospodarstvu, a efikasnost relativno niska.

Predsjednik Udruženja stranih ulagača u Hrvatskoj Mladen Fogec istaknuo je problem mentaliteta u Hrvatskoj, pri čemu su ljudi skloni negativnostima, pesimizmu i nisu se spremni mijenjati na način na koji informacijsko i digitalizacijsko doba to zahtijeva.

Fogec ocjenjuje da su se stvari u Hrvatskoj počele mijenjati na bolje, iako nedovoljno brzo i neujednačeno na području cijele Hrvatske. Osim iskazivanja i širenja optimizma, poručuje da moramo pokazati da želimo strane investitore.

Predsjednica Republike najavila je i da će radna skupina koju je okupila za brendiranje Hrvatske kroz mjesec dana izaći sa svojim smjernicama. Bez zdravih investicija, ostat ćemo bez budućnosti i upravo smo zbog toga odlučili progovoriti i kroz konferencije poput ove. Odlučili smo napraviti nešto za naše društvo, ali za one koji ostaju nakon nas.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović poručila je da su strana ulaganja u Hrvatskoj ispod željene razine. “U 26 godina u Hrvatsku je ušlo 33,5 milijardi eura, no uglavnom ‘brownfield’ ulaganja usmjerenih u ‘nontradeable’ sektore. Nedostaju nam ‘greenfield’ ulaganja, ona u proizvodnju roba i usluga koja će stvarati kvalitetna radna mjesta i biti više izvozno orijentirana”, rekla je.

Smatra da se razvoj može usmjeriti u poželjnom pravcu ako se iz učinjenih grešaka izvuku pouke. “Tu mislim na investicijska lutanja, potkapacitiranost ljudstva koji se bavi privlačenjem ulagača, nedostatak planskog pristupa i koordinacije”, rekla je. S Pantovčaka stoga Vladi stiže pet smjernica za brži i lakši rast ulaganja. Nužno je, kaže, objediniti nadležnosti svih odgovornih u privlačenju FDI-ja na nacionalnoj razini, izraditi strategiju privlačenja investicija usklađenu s ostalim gospodarskim strategijama, staviti naglasak na nove modele i soft poticaje za ulaganja za više dodane vrijednosti te konstantnoj izradi privlačne investicijske klime.

U pet preporuka je i nastavak rada na boljoj slici Hrvatske i promociji zemlje kao odredišta za ulaganja. Grabar Kitarović najavljuje da će radna skupina koju je okupila za brendiranje Hrvatske kroz mjesec dana izaći sa smjernicama.

Istraživanje oporbene stranke, vladajući negiraju
“AKP kao vladajuća stranka kontrolira 95 posto medija. Stanovništvu se prešućuje istina. Istovremeno raste broj vijesti čije se objavljivanje zabranjuje”.

Do ovakvog zaključka je došla Republikanska narodna stranka (CHP), najveća oporbena stranka u turskom parlamentu. “Autoritarna Turska i razaranje medija” naslov je studije koju je ova stranka dala izraditi uoči lokalnih izbora u Turskoj. Odmah nakon njezinog objavljivanja u Turskoj je pokrenuta rasprava o vezi između izbora i neovisnih medija. Nekoliko novinarskih udruga vjeruje da će vlada pred lokalne izbore koji se održavaju 31. ožujka povećati pritisak na medije.

Studija CHP-a uključuje i istraživanje Sveučilišta Kadir Has iz 2018. godine u kojem se navodi kako tri od pet ispitanih osoba smatra da u Turskoj ne postoji sloboda tiska. Ovakvu tezu podupire i indeks slobode medija prema kojem je Turska od 2002. do 2018. godine pala za 99 mjesta i trenutno se nalazi na 157. od ukupno 181 mjesta.

Od pokušaja puča 2016. godine Vlada radi “zaštite nacionalne sigurnosti” koristi mjeru kojom se zabranjuje objavljivanje određenih vijesti. AKP je od 2011. do 2018. godine bio sam na vlasti i u tom periodu je izdao 468 zabrana izvještavanja. Ono što posebno upada u oči je broj zabrana izvještavanja izdanih samo u prva dva mjeseca ove godine: čak 34.

Predsjednik Turskog novinarskog saveza TCG Nazmi Bilgin je uoči predstojećih lokalnih izbora posebno zabrinut jer smatra da neovisno izvještavanje ne može biti zajamčeno. Bilgin je za DW izjavio kako su turski mediji “u jednoj šaci”: “Mi smo u medijskom sustavu koji preko 90 posto izvještava u korist Vlade. Glas oporbe skoro da se i ne čuje. Imamo desetke dnevnih listova, a skoro svi imaju iste naslove. Povjerenje građana u medije je uzdrmano do temelja.”

Prema Bilginovim riječima građani nemaju šansu formirati objektivno mišljenje o lokalnim izborima. U posljednjem izvještaju Turskog novinarskog saveza su u fokusu novinarstvo i način izvještavanja za vrijeme izvanrednog stanja koje je uvedeno nakon pokušaja državnog udara. Na temelju tog izvještaja se zaključuje da je diferenciranom izvještavanju u Turskoj došao kraj. Samo u 2018. godini je 105 novinara moralo pred sud, a preko 80 je osuđeno na plaćanje odštete, novčane kazne ili čak na zatvorsku kaznu.

Nazmi Bilgin podsjeća da je do sada uhićeno više od 150 novinara, a od 2014. godine su ukupno 53 novinara osuđena zbog “vrijeđanja predsjednika”. Erdogan je 2014. godine imenovan za predsjednika. “Turska je daleko od slobode tiska. Vlada skoro potpuno ima medije pod kontrolom, a ograničenja nametnuta novinarima ograničavaju prava građana na slobodu informiranja”, kaže Bilgin.

Da bi se dobilo uvid u neujednačeno izvještavanje o izborima, dovoljno je, kako kaže Gökhan Durmus, predsjednik Turskog sindikata novinara (TGS), gledati određene televizijske programe. “Gledamo samo nastupe kandidata vladajuće stranke. Izborni programi nacionalističke stranke IYI, konzervativne stranke Saadet ili prokurdske stranke HDP gledateljima ostaju nepoznati”, kaže Durmus.

Durmus također ističe da je za vrijeme vladavine AKP-a od 24.000 novinara posao izgubilo njih 8.000. To je činjenica koja je objavljena u brojnim izvještajima. Durmus smatra da je novinarima vrlo teško raditi po pravilima struke jer postoji opasnost da izgube posao. “Ne dobivamo objektive vijesti. Ne znamo što se stvarno događa u zemlji”, kaže Durmus.

Na kritiku da je sloboda medija ograničena, predstavnici Vlade odgovaraju: “Sve je to apsolutna laž!” Oni stalno podsjećaju da je Turska nakon događaja od 15. lipnja 2016. godine bila na prekretnici. Od tada je, argumentiraju, glavna zadaća vlade bila borba protiv pokreta Fethullaha Gülena. Turska vlada i dalje smatra da su Gülenove pristaše bili glavni inicijatori pokušaja puča.

Prema informacijama tajne službe su, naglašavaju u AKP-u, brojni članovi Gülenovog pokreta bili zastupljeni i u medijima. I zaključuju: “Nemamo problema sa slobodom medija. Naš problem je borba protiv terorizma.”

Analiza Admiral Marketsa
Andre Kostolany, poznati stručnjak za ulaganje na financijskim tržištima znao je govoriti: “Na burzi je sve moguće – čak i ono što je logično.”

Time je zapravo htio reći da se na burzama najčešće događaju nelogične situacije. Jedna od takvih se trenutno događa na Forexu, tj. globalnom tržištu valuta.

Od svih najvažnijih valuta na svijetu, od početka godine je u odnosu na euro (stoga i hrvatsku kunu) najviše ojačala britanska funta. Dakle, valuta države koja je trenutno u političkom kaosu. Za desetak bi trebala napustiti EU, no još se uvijek ne zna hoće li premijerka iz trećeg pokušaja uspjeti uvjeriti parlament da podrži dogovorene uvjete suradnje nakon Brexita. Ako ne uspije, ne zna se hoće li EU pristati na odgodu Brexita. Također se ne zna hoće li premijerka May ostati na vlasti ako dođe do odgode Brexita. Zbog svega toga, ne zna se hoće li britansko gospodarstvo uspjeti izbjeći recesiju tijekom ove godine. No, funta je gotovo 5% jača nego na početku godine. U tablici ispod se nalazi tečajna lista u kojoj se može vidjeti koje su valuta jačale ili slabile u odnosu na euro.

Jačanje funte je nelogično samo na prvi pogled i bilo je najavljivano od strane analitičara Admiral Marketsa. Naime, početkom godine je zbog neizvjesnosti po pitanju Brexita funta došla na praktički najslabiju razinu u odnosu na euro u povijesti. Najveći razlog za to je bila masovna rasprodaja te valute od strane špekulanata na financijskim tržištima. No tijekom tog vala slabljenja, funta je oslabila previše.

Gospodarska situacija u Ujedinjem Kraljevstu nije toliko loša da bi GBP bila toliko slaba. Rast BDP-a je podjednako loš kao i u ostatku Europe, ali su stopa inflacije i kamatne stope više nego na kontinentu. U isto vrijeme je stopa nezaposlanosti osjetno niža nego u ostatku Europe. Dakle, jedini razlog slabosti funte je politička situacija. Tu treba uzeti u obzir da je i Britancima i EU u najboljem interesu da se razlaz dogodi glatko i da se suradnja nastavi i dalje. No investitori, špekulanti i ostali sudionici na valutnom tržištu kao da toga nisu bili svjesni. Računali su na „No deal Brexit” u sklopu kojeg će 31.03. doći do paralize britanskog gospodarstva, od koje bi ogromnu štetu imale i Irska, Francuska, Belgija, Nizozemska i Njemačka.

To nije bio realan scenarij, stoga je bilo logično za očekivati da ako britanski parlament ne odobri dogovor koji je premijerka May sklopila s EU, doći će do odgode Brexita kako bi se moglo naći novo rješenje prihvatljivo za obje strane. Upravo to se trenutno događa i sve više onih koji su panično prodavali funtu je sada ponovno kupuju, čime doprinose njenom jačanju.

Budući da je proces rasprodaje funte trajao mjesecima, za očekivati je da će trenutni val jačanja GBP također potrajati još neko vrijeme. Po podacima s američkog tržišta budućnosnica, dvije trećine špekulanata i dalje ima prodajne pozicije na funti. Kad-tad će i oni shvatiti da do najgoreg scenarija ipak neće doći pa će i oni početi kupovati britansku valutu.

Nakon što se situacija s Brexitom riješi, u fokus će doći gospodarska situacija i politika britanske centralne banke. Budući da je situacija u britanskom gospodarstvu bolja nego u ostatku Europe, izgledno je da će BOE prije početi dizati kamatne stope (ili barem najavljivati takav potez) nego Europska centralna banka. To će biti dodatan poticaj investitorima za kupnju funte.

Na temelju toga je racionalno za očekivati da bi GBP i dalje mogla jačati. U roku godinu dana je moguće da će sa sadašnje razine funta ojačati dodatnih 5-10% u odnosu na euro.

Analiza Novog lista
Poznato je da mnogi porezni obveznici izbjegavaju državnom proračunu plaćati svoje obveze, ali malo je tko vjerovao da su razmjeri utaje tako veliki.
Zbog nenaplaćenog poreza Hrvatska godišnje gubi oko 3,5 milijarde eura proračunskih prihoda, ili oko 26 milijardi kuna, prema najnovijem istraživanju Europskog parlamenta.

Slikovito rečeno, naša zemlja zbog izbjegavanja plaćanja poreza ili zbog njegove utaje godišnje gubi novac koji prelazi vrijednost proračuna za zdravstvo. Državni proračun ima oko 136 milijardi kuna prihoda, a rashodi za zdravstvo iznose oko 23 milijarde kuna svake godine.

Očito je da bi Hrvatska mogla znatno povećati svoje prihode za javne potrebe, kada bi porezna tijela radila učinkovitije. U tom slučaju, mogla bi i smanjiti porezno opterećenje građana i gospodarstva, počevši od PDV-a. Međutim, lavovski dio poreza vlastima promiče ispod radara, a slično je i u ostalim članicama EU-a, piše Novi list.

Ukupni porezni gubitak u državama članicama Europske unije godišnje iznosi fantastičnih 825 milijardi eura, prema studiji pod naslovom »Europski porezni jaz«, koja je šokirala čak i njezine naručitelje – grupaciju socijaldemokratskih stranaka u Europskom parlamentu. Radi se o procijenjenom iznosu koji se u stvarnosti može kretati od 750 do 900 milijardi eura, prema istraživanju Richarda Murphyja, glasovitog poreznog stručnjaka i profesora na Sveučilištu London. Njega ne začuđuje što su parlamentarci ostali zapanjeni.

– Ako pogledate cijeli porezni jaz, odnosno ukupni neplaćeni porez za koji vlade misle da treba biti plaćen, očito je da je porezna utaja daleko najveći problem – rekao je u tom povodu Murphy. U mnogim članicama EU-a, dodaje, »postoji značajan kapacitet da prikupe više zakonski određenog poreza, nego što to sada čine«.

Državnim tijelima porezni prihodi uvelike izmiču iz ruku zbog dvaju razloga. Građani i firme nastoje nastoje izbjeći plaćanje poreza korištenjem rupa u zakonu kako bi umanjili svoju poreznu obvezu (tax avoidance), što može biti protuzakonito, ali i ne mora, prema Murphyju. Drugi razlog je utaja poreza (tax evasion), a to je nezakonito izbjegavanje prikazivanja prihoda, najčešće u sivoj ekonomiji.

Porezni jaz najmanji je u zemljama poput Švedske, Austrije i Njemačke, a među najvećima je u Italiji i Rumunjskoj, gdje vlasti propuštaju naplatiti triput više poreza nego u učinkovitim državama. Mnoge će ugodno iznenaditi podatak da Hrvatska ovdje ne pripada najgorima. Naprotiv, prema učinkovitosti prikupljanja svih poreza smjestila se negdje na sredinu europske ljestvice.

Štoviše, prema prikupljanju PDV-a Hrvatska se nalazi u samom vrhu europske učinkovitosti, što se može pripisati fiskalizaciji izdavanja računa, uvedenoj prije nekoliko godina. Prosječni gubitak od nenaplaćenog PDV-a u Europskoj uniji iznosi 12,3 posto, a najveći je u Rumunjskoj (35,9 posto), Grčkoj (29,2) i Italiji (25,9). U Hrvatskoj taj gubitak iznosi samo 1,15 posto, a manji je samo u Luksemburgu i Švedskoj – prema istraživanju Murphyja, koji je za svoje procjene koristio i podatke Eurostata.

Pitanje je, međutim, je li socijalno opravdano da PDV bude glavni izvor državnih prihoda. Tako je barem u Hrvatskoj, u kojoj se od PDV-a prikupi 5,7 milijardi eura, čime se popuni oko 35 posto proračuna, prema podacima za 2015. godinu. To je rekordna visina u Europi, jer se u Francuskoj, Njemačkoj i Italiji prihodima od PDV-a pokriva upola manji dio proračuna, samo 15 do 20 posto.

Oslanjanje vlasti na PDV kao glavni izvor proračunskih prihoda nije uputno, jer se na taj način ne smanjuju sve veće imovinske i socijalne razlike među građanima. PDV u jednakom prostotku plaćaju starice s 1.600 kuna mirovine, koje jedva spajaju kraj s krajem mjeseca, kao i milijunaši. To neizravno pridonosi povećavanju nejednakosti. Da bi se zadovoljilo temeljno načelo, prema kojem se porezi plaćaju prema ekonomskoj snazi, država treba uzimati više poreza od bogatih. Dosadašnje hrvatske vlade i političke stranke nisu se na tom području junačile. Trebale bi se, očito, okrenuti najimućnijima, ponajprije putem poreza na dohodak.

Primjerice, Francuska, Njemačka, Italija i Švedska daleko više prihoda ubiru od bogatih građana, jer porez na dohodak kod njih popunjava 20 do 30 posto državnog proračuna. Hrvatska, zajedno sa Slovačkom, po tome se nalazi na dnu europske ljestvice, jer od poreza na dohodak ubire samo 1,6 milijardi kuna, što pokriva manje od 10 posto proračunskih prihoda. Ako vlasti izbjegavaju zahvatiti porez kod najbogatijih, ne preostaje im drugo nego nametanje što većeg poreza na potrošnju svim građanima, jer znaju da svi moraju kupovati. Tako je najlakše prikupljati poreze, a to je zasigurno jedan od razloga zašto je PDV u Hrvatskoj među najvišima u Europi.

Murphy smatra da procjene poreznog jaza, koje je naveo, nisu pretjerane. Vjeruje da su gubici poreza i veći, jer je u izračun uključio samo dio procijenjene sive ekonomije i samo poreze koje države ubiru unutar svojih granica. U ovaj izračun nisu uračunani gubici poreza na međunarodne korporacije, koje velik dio svojih zarada premještaju u matične zemlje, ili u porezne oaze. Te je porezne gubitke daleko teže procijeniti i oni nisu bili predmet njegova istraživanja.

Međutim, prema prijašnjim procjenama Europskog parlamenta, zbog međunarodnih korporacija koje izbjegavaju plaćati obveze na području EU-a godišnje se gubi poreza u vrijednosti od 50 do 190 milijardi eura. Ukratko, ako se gubicima država na domaćem terenu pribroje i gubici zbog međunarodnih kompanija, države članice EU-a godišnje gube oko 1.000 milijardi eura prihoda za svoje javne potrebe – za financiranje zdravstva, obrazovanja, mirovina, znanstvenih istraživanja i sličnog.

Usprkos svemu tome, vlasti u Hrvatskoj i ostalim članicama EU-a naveliko su se bavile proračunskom štednjom. Stezale su stanovništvu remen i ograničavale javnu potrošnju, osobito u godinama recesije. Tvrdile su da nema dovoljno novca. Ako ponovno izbije kriza, smatra Murphy, vlade bi se trebale uzdržati od novog vala stezanja proračuna te potražiti drugi izvor prihoda. Očito, trebale bi uzeti novac tamo gdje ga ima.

 

Izbori u Izraelu
zrael će u travnju održati prijevremene izbore, ponajviše zbog koalicijske krize koja je izbila zbog pitanja zakona o vojnoj obvezi koja utječe na izuzeća ortodoksnih Židova

Njihov tajming ključan zbog korupcijske istrage protiv Benjamina Netanyahua, četverostrukog izraelskog premijera koji je dosad vladao s tankom većinom od 61 zastupnika u parlamentu koji ima 120 zastupnika. Kakve su Netanyahuove šanse da peti put postane premijer, imaju li i druge stranke šanse te zašto su ovi izbori ključni za Izrael,  pojašnjava vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić.

Denis Avdagić, stručnjak za međunarodnu i nacionalnu sigurnost ističe kako su time praktično blokirane neke od važnih legislativnih odluka, a sam tajming u ovom slučaju ključan je zbog korupcijske istrage protiv izraelskog premijera koja bi do redovnih izbora u potpunosti završila te bi vjerojatno započelo i suđenje, što bi šefa vlade primoralo na ostavku ili bi znatno umanjilo izborne šanse njegova Likuda.

Avdagić u razgovoru za tportal podsjeća kako se očekivalo da će prijevremeni izbori biti održani prije ljeta, i to nakon Eurosonga koji ove godine ugošćuje Izrael te Dana neovisnosti, ali je pravosudni razvoj u slučajevima korupcije natjerao koaliciju i na raniju reakciju.

‘Zanimljiva je u tom kontekstu i izjava izraelskog glavnog državnog odvjetnika Avichaija Mendelblita, kojom je najavio kako će svoju konačnu odluku u slučajevima korupcije premijera Netanyahua donijeti tek nakon izbora 9. travnja, prihvativši zahtjev pravnog tima obrane da odgodi saslušanje kako to ne bi utjecalo na izbore. No bez obzira na povod, prijevremeni izbori u Izraelu postali su dio ‘političkog folklora’ jer od 1988. niti jedna vlada nije odradila puni mandat, što zbog koalicijskih kriza, što zbog strateških poteza usmjerenih povećanju izbornih šansi’, smatra Avdagić.

Tportalov sugovornik dodaje kako prijevremeni izbori u svakom slučaju povećavaju izbornu šansu za ponovno obnavljanje Netanyahuova premijerskog mandata, iako trenutno stanje nije nimalo jednostavno za tehničkog premijera i Likud jer ankete pokazuju tijesnu bitku s glavnim takmacom, Plavo-bijelom koalicijom koju predvodi Benny Gantz, bivši načelnik izraelskih oružanih snaga umirovljen u najvišem činu general pukovnika.

‘Gantz je zanimljiva figura, političar kojeg se može svrstati na lijevi centar i koji najavljuje zanimljive promjene ako preuzme kormilo države. Između ostalog, uvođenje građanskih vjenčanja, koja dosad u Izraelu nisu bila omogućena, nego samo vjerski obredi, ali i liberaliziran pristup molitvi na takozvanom Zidu plača ili Zapadnom zidu, dosad rezerviranom samo za ortodoksne Židove.

On obećava i borbu protiv diskriminacije žena i veća prava za LGBT zajednicu, pokazujući se socijalnim liberalom, a s druge strane, Netanyahu tijekom kampanje govori o Izraelu kao isključivo domovini Židova i smanjenju prava arapskih stranaka u parlamentu, skrećući oštrije u desno.

Ortodoksne židovske stranke stoje uz dosadašnjeg premijera i, bez obzira na slabiji anketirani politički rejting Likuda naspram Plavo-bijelih, on ima nešto bolji koalicijski potencijal’, analizira dobar poznavatelj političkih prilika u Izraelu.

Avdagić dodaje kako Likud, prema anketama, treba osvojiti oko 30 mjesta u Knesetu, dok se Plavo-bijeloj koaliciji prognozira od četiri do šest mjesta više, što je i u jednom i drugom slučaju tek pola puta do većine. Pritom podsjeća da je Netanyahu u poziciji slabijeg bio i 2009., i to za jedno mjesto iza Kadime, koja je osvojila 28 zastupničkih mjesta i ipak ostala u opoziciji.

Analitičar naglašava kako do izbora ima sasvim dovoljno vremena, dodajući da nizak izborni prag od 3,25 posto izbore čini vrlo neizvjesnima jer postoji veći broj stranaka koje su na rubu osvajanja mandata. Pritom predviđa kako će stolice u Knesetu zauzeti vjerojatno 12 do 13 stranaka.

‘Gantzove šanse su velike i svaki govor i nastup će se pomno pratiti te utjecati na rejting. Prva veća prilika za uvrštavanje stavova i političkih poruka godišnja je konferencija organizacije židovsko-američkog lobija, AIPAC, čijim sudionicima će se obratiti krajem ožujka u jednakoj formi kao i Benjamin Netanyahu, koji će biti govornik dan poslije’, zaključuje Avdagić.

Vrhovni sud objavio je u nedjelju da je poništio kandidaturu za izbore Michaela Ben-Arija, vođe stranke Židovska snaga (krajnja desnica) kojeg je izraelski državni odvjetnik optužio za poticanje antiarapskog rasizma.

Izborno povjerenstvo je 6. ožujka potvrdilo spornu kandidaturu tog političara za parlamentarne izbore 9. travnja, ali je lijevo usmjerena stranka Meretz (oporba) tražila od Vrhovnog suda da je poništi.

Izborno povjerenstvo je zanemarilo stajalište državnog odvjetnika koji se izjasnio za izuzeće čelnika krajnje desnice.

“Ben Ari potiče na mržnju protiv arapskog stanovništva na temelju etničkih i nacionalističkih stajališta”, upozorio je Avichai Mandelblit.

Izraelski Arapi predstavljaju 17,5 posto stanovništva Izraela.

Židovska snaga priopćila je da je to prvi puta u izraelskoj parlamentarnoj povijesti da je izborno povjerenstvo prihvatilo nečiju kandidaturu a da se ta osoba u konačnici ne može kandidirati.

OPEC i dalje smanjuje proizvodnju
Na svjetskim su tržištima cijene nafte porasle i prošloga tjedna, drugoga zaredom, jer OPEC smanjuje proizvodnju, no veći rast cijena onemogućen je zbog strahovanja ulagača da će potražnja oslabiti zbog usporavanja rasta globalnog gospodarstva.

Na londonskom je tržištu cijena barela prošloga tjedna porasla 1,9 posto, na 67,15 dolara, dok je na američkom tržištu barel poskupio 4,1 posto, na 58,50 dolara.

Polovicom tjedna cijene su nafte dosegnule najviše razine u ovoj godini, zahvaljujući vijestima da se članice Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) i njezini partneri na čelu s Rusijom, pridržavaju lanjskog dogovora o smanjenju proizvodnje za 1,2 milijuna barela dnevno.

Dodatnu im potporu pruža i smanjenje proizvodnje u Venezueli i Iranu zbog američkih sankcija.

Uz to, ulagači se nadaju trgovinskom dogovoru između SAD-a i Kine, što bi moglo utjecati na stabilizaciju rasta kineskog i globalnog gospodarstva.

Pritom se potrošnja nafte zasad dobro drži. Tako je u Kini, najvećem svjetskom uvozniku, u prva dva mjeseca ove godine porasla za 6,1 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, na rekordnih 12,68 milijuna barela dnevno.

Usporavanje rasta globalnog gospodarstva

No, uzlazni trend cijena zakočila je bojazan od usporavanja svjetskog gospodarstva, s obzirom na niz podataka koji ukazuju na slabljenje aktivnosti u SAD-u, eurozoni, Kini i velikom dijelu Azije, što bi moglo izazvati slabljenje potražnje za gorivom.

„Tržište je još uvijek rastrgano između zabrinutosti za gospodarstvo i visoke proizvodnje nafte u SAD-u s jedne strane, te zavidne razine usklađenosti skupine OPEC+ s dogovorenim smanjenjem opskrbe s druge strane, koju podupiru i neplanirana smanjenja proizvodnje”, kaže Stephen Brennock, analitičar iz PVM-a.

I dok makroekonomski podaci najavljuju usporavanje rasta ili čak slabljenje potražnje za naftom, proizvodnja u SAD-u i dalje se kreće na rekordnim razinama od oko 12 milijuna barela dnevno, što je dosad najviša razina proizvodnje jedne zemlje u svijetu.

Ipak, moguće je očekivati smanjenje proizvodnje u SAD-u, s obzirom da je u petak tvrtka Baker Hughes objavila da je prošloga tjedna broj aktivnih naftnih postrojenja u SAD-u smanjen četvrti tjedan zaredom.

Broj aktivnih postrojenja smanjen je za jedan, na ukupno 833, što je njihov najmanji broj od travnja prošle godine.

Zbog očekivanja da će ove godine cijene nafte oslabiti u odnosu na lani, dio proizvođača planira srezati proizvodnju. No, ako cijene nafte porastu, te planove bi mogli i odgoditi.

Razgovarao Jozo Vrdoljak/Novac.hr
Add content here
 S obzirom na posljednja događanja oko slučaja Uljanik, predsjednik Uprave DIV Grupe, Tomislav Debeljak, kaže da su svi ključni dionici slučaja Uljanik u pravu. Dakle, u pravu su ministar financija Zdravko Marić i ministar gospodarstva Darko Horvat, ali su, kaže, u pravu i on i njegovi suradnici.

“Svi mi iznosimo točne podatke o visini troškova, odnosno podatke o usporedbi troška stečaja i restrukturiranja, no svaki ima drugačiji pogled na ukupan opseg. Razlika je u tome što ministar Marić ispravno razmatra svoj resor, odnosno odljev iz proračuna bez restrukturiranja, ministar Horvat uzima u obzir te podatke o odljevu kao i ministar Marić i na to dodaje trošak restrukturiranja kao dio njegova resora. Naša analiza uzima u obzir i odljeve kao što ih gleda i ministar Marić, zatim na to i manjak budućih prihoda u slučaju stečaja te trošak restrukturiranja, kao i sve ono što će biti uplaćivano u proračun ubuduće u redovnom poslovanju. Svi mi pričamo o istom i pričamo točne podatke, ali je opseg, kako sam rekao, različit. Naša analiza uzima u obzir sve. Iskustvo koje smo stekli restrukturiranjem Brodosplita daje nam za pravo smatrati našu analizu potpunom”, pojašnjava Debeljak.

“Nikada ne bih nudio nešto što neće biti i što ne bi bilo isplativo i poslovno održivo. Ne samo isplativo za Hrvatsku, nego i profitabilno za tvrtku i usmjereno na razvoj i rast. Nažalost, netko je nagomilao gubitke i stvorio problem, a mi za sebe smatramo da smo dio rješenja, a nikako problema, da te silne milijarde i ti gubici budu smanjeni. Dakle, nudimo rješenje da ukupni trošak bude manji”, kaže Debeljak.

Odluka o Uljaniku jednim će dijelom biti i politička, ali prvenstveno ekonomsko-financijska, rekao je u petak ministar financija Zdravko Marić, koji nakon poraznih brojki postavlja pitanje koji je danas značaj hrvatske brodograđevne industrije?

“Ima i političke odluke u cijelom tom procesu odlučivanja, ali ja je prije svega vidim isključivo kao ekonomsko-financijsku, jer s jedne strane imamo 3,1 milijardu kuna koju smo do sada platili na ime protestiranih jamstava, a kada tome pridodate sve ono što je u 25 godina plaćeno za ukupnu brodograđevnu industriju, ovakvu kakvu imamo u smislu najvećih brodogradilišta, iznos se penje na 35 milijardi kuna. Postavljam pitanje i sebi i drugima, koji je značaj brodograđevne industrije?”, rekao je Marić u petak uoči sjednice Vlade.

Na pitanje kada će prezentirati analizu poslovanja Uljanika, ministar Marić kazao je da će se nešto prezentirati već danas, a većina idući tjedan.

Rekao je da se u ovom trenutku jedino može pričati o egzaktnim brojkama, odnosno onom što je plaćeno po protestiranim jamstvima.

“Krajem prošle godine iznos je bio 2,45 milijardi kuna, a nažalost ove se godine očekuje, u skladu sa svim tim ugovornim obvezama i ugovorima o jamstvima, da će doći do daljnjeg povećanja. Dakle prvo je bila brojka od 2,8 milijardi, a sada je 3,1 milijardu kuna. U tih 3,1 milijarde, od onih ukupnih 4,3 milijarde kuna je dio plaćenih kamata , što zateznih što redovnih, tako da prema našim ocjenama i očekivanjima taj iznos može porasti za još 300 do 500 milijuna kuna”, rekao je Marić.

Ponovio je kako je važno spasiti dio jamstava vezan uz izgradnju jaružara, s obzirom da je u stanju visoke gotovosti.

Na pitanje novinara što će odgovoriti premijeru Plenkoviću kada ga ovaj pita je li iznos koji je iskalkulirao previše da se ide u Debeljakov model restrukturiranja, odgovorio je da s premijerom ima konstantnu internu komunikaciju a da će se na vrijeme iskomunicirati sve ono što je u interesu javnosti.

Što se tiče prihvatljivog troška restrukturiranja, Debeljak smatra da je brzom reakcijom moguće uspjeti stornirati narudžbe nabave materijala, opreme i radova za brodove koji su otkazani tako da bi ih preusmjerili u neke druge projekte. Procjenjuje da bi taj dio troška mogao biti čak oko 30 posto od ukupno izračunatog. Na taj bi način državni doprinos restrukturiranju pao na samo malo više od milijardu eura. S tim da se, dodaje Debeljak, oko 40 milijuna eura procijenjena vrijednost sudskih sporova može nekako ublažiti i riješiti na povoljniji način, ponovno pravodobnom reakcijom i aktivnostima. “Moguće su, naravno, nagodbe, a u neke pregovore s tim vjerovnicima mogla bi se uključiti i država kako bi šteta bila manja. Takvim primjerima ukupno državni doprinos restrukturiranju, koji je inicijalno procijenjen na 1,4 milijarde eura kao realističan ako se ništa ne poduzima, moguće je smanjiti na oko milijardu eura, uz pretpostavku da više neće biti otkazivanja brodova i naplate na osnovi državnih jamstava izdanih za njihovu gradnju. Tako da Debeljak smatra da bi realno bilo da je taj trošak oko 1,1 milijardu eura. Svaki angažman u kojem država svojim postupanjima može smanjiti trošak pozdravljamo”, kaže Debeljak.

Ministar gospodarstva Darko Horvat u petak je izjavio kako je “spin” teza o novih sedam milijardi kuna potrebnih za restrukturiranje Uljanik grupe.

“Teza o novih sedam milijardi kuna za restrukturiranje je vrlo interesantan spin malverzacija”, rekao je Horvat uoči sjednice Vlade.

Dodao je kako od prvog dana tvrdi da je ukupni trošak restrukturiranja, uključujući ukupnu masu obveza države, oko sedam milijardi kuna, od čega je država već 3,1 milijardu kuna platila. “Molio bih samo da u javnosti baratamo činjenicama i relevantnim brojkama”, rekao je Horvat.

Po njegovim riječima, kalkulacije o iznosima potrebnim za restrukturiranje se unutar vladajuće koalicije u značajnoj mjeri ne razlikuju. Također je rekao da su špekulacije u javnosti oko toga da je počeo baratati Debeljakovim brojkama “vrlo interesantan spin”.

Podsjetio je da je prošlih mjesec dana iznosio da je “Debeljakova brojka” 1,4 milijarde eura, a “Horvatova” oko 900 milijuna eura. “E, pa sad vi vjerodostojno pratite hoće li se ‘Horvatova brojka’ od 900 milijuna približavati ‘Debeljakovoj’ od 1,4 milijardi eura, ili će se Debeljakova brojka relevantnim nalazima spuštati prema brojci od 900 milijuna”, rekao je Horvat.

Ukupna šteta za državu, prema izračunu DIV Grupe, u sljedećih pet godina u slučaju stečaja je oko 1,08 milijardi eura.

“Dakle, sve je u istim okvirima. I trošak restrukturiranja i stečaj. Prema našim analizama na kraju je jeftinije restrukturirati brodogradilište nego da ono ide u stečaj”, napominje Debeljak.

U ovom je trenutku, poznato je da bi u slučaju stečaja Uljanika na naplatu iz proračuna došao iznos izdanih državnih jamstava s uključenom kamatom, ukupno više od 650 milijuna eura. Izgubila bi se, odnosno ne bi se mogla naplatiti potraživanja HBOR-a koja s kamatama iznose 70 milijuna eura. Ako se krene u proces restrukturiranja, a izbjegne stečaj, izbjegao bi se gubitak naplate poreza i doprinosa. Gubitak naplate poreza i doprinosa samo zaposlenicima Uljanika za zaostale plaće te plaće za brodove koje je isplativije završiti, ako se ide s restrukturiranjem, procijenjen je na oko 110 milijuna eura. “Osim toga, tu je gubitak i potrošnje od plaća radnika. Otprilike trećina radnika otišla bi raditi izvan Hrvatske, trećina bi našla drugi posao u Hrvatskoj, zadnja trećina bi ostala bez posla i bila trošak državi”, pojašnjava Debeljak.

Stečajem se vjerojatno ne bi mogla naplatiti potraživanja HEP-a, komunalnih naknada, koncesija, poreznih dugova izvan dugova za plaće, ukupne vrijednosti od oko 35 milijuna eura. Tu je i obveza isplate tri plaće u stečajnom postupku u vrijednosti od oko deset milijuna eura. Tu je gubitak ostalih prihoda u državnom proračunu zbog gubitka sudskih sporova, nenaplate prava po kolektivnom ugovoru, isplata renti i invalidnina, a sve u dijelu gubitaka prihoda u sam proračun u iznosu od ukupno 25 milijuna eura. Tako bi ukupni trošak stečaja imao direktni utjecaj na državni proračun od preko milijarde eura, donosi Novac.hr.

Analitičari procjenjuju
Hrvatsko gospodarstvo još uvijek je makroekonomski neuravnoteženo, ali te neravnoteže odnedavno nisu u kategoriji prekomjernih i to su dobre vijesti, osobito u kontekstu pripreme Hrvatske za sudjelovanje u Europskom tečajnom mehanizmu, a potom i članstvu u eurozoni”

Ocijenio je to u srijedu povjerenik EK za euro i financijsku stabilnost Valdis Dombrovskis prilikom europarlamentarne rasprave vezane uz Europski semestar.

Istodobno, financijski su analitičari ovaj tjedan registrirali i kako je prinos na hrvatski desetogodišnji dug prvi put pao ispod dva posto. Spuštanje prinosa ispod razine od dva posto, doduše, nije posljedica smanjenja tzv. spreada kao mjere premije rizika u odnosu na referentne kamate već je dio općeg smjera (pada) prinosa povezanih s posljednjim odlukama ECB-a. Tako je, prema usporednom pregledu Ekonomskog laba, u dva tjedna od kraja veljače prinos na njemački 10-godišnji dug pao sa 0,16 na 0,05 posto.

Na hrvatski se u isto vrijeme spustio s 2,04 na 1,98 posto. Ukratko, naš je spread neznatno povećan (sa 1,63 na 1,67). U tom kontekstu moglo bi se reći i da spomenuto prvo probijanje kote od 2% “nije do nas”, u nešto duljem razdoblju ipak je riječ o smanjenju premije rizika koja odražava i poboljšanja fiskalnih pozicija te smanjenje razine javnog duga. To je, uostalom, pridonijelo i hrvatskom izlasku iz kluba članica EU s prekomjernim makroekonomskim neravnotežama na koji se referirao Dombrovskis.

A te dvije crtice mogle bi ispasti i nagovještaj dobre vijesti za tjedan dana. Idućeg petka, naime, očekuje se izvješće rejting agencije Standard & Poors, a među financijašima i ekonomistima sve se izglednijim smatra da će S&P Hrvatskoj napokon vratiti investicijski rang kreditnog rejtinga. U njihovu sustavu oznaka to znači podizanje ocjene s trenutnih BB+ kao gornjeg razreda špekulativnog ranga, na BBB-, što je najniža razina investicijskog ranga.

“Kao što su se 2014. pri spuštanju rejtinga pozivali i na ulazak Hrvatske u EDP proceduru (za otklanjanje prekomjernog deficita), tako bi sada i izlazak iz prekomjernih neravnoteža (izvan EDP-a smo već od lani) mogao biti razlog više za poboljšanje rejtinga”, kaže jedan analitičar. Ekonomisti, čini se, mahom vjeruju da slučaj Uljanika neće biti prepreka vraćanju “tri B” ocjene koju smo izgubili 2012. godine.

Koliko će agonija Uljanik grupe opteretiti proračun mimo već plaćenih 3,1 mlrd. kuna po osnovi jamstava, pitanje je na koje bi odgovor trebala dati široka analiza koju ovih dana privode kraju u Ministarstvu financija. Ta turobna priča već duže vrijeme, ne bez razloga, zasjenjuje druge gospodarske teme u javnom prostoru. Nema sumnje da će S&P u svojim analizama akceptirati i njezine fiskalne učinke. Kao, uostalom, i zapažanja relevantnih institucija u pogledu (slaba) napretka u provedbi strukturnih reformi, piše Poslovni dnevnik.

Analiza HGK
Cijena sirove nafte na najvišim su razinama u posljednja četiri mjeseca, a analitičari Hrvatske gospodarske komore (HGK) očekuju njezin daljnji rast u narednim mjesecima.

Barelom Brent nafte na londonskom je tržištu u četvrtak se započelo trgovati po 67,65 dolara, što je najviša zabilježena vrijednost početne cijene od sredine veljače ove godine. U odnosu na zaključnu cijenu od srijede, to je blago povećanje od 1,15 posto, a u odnosu na početnu cijenu od srijede povećanje od 1,1 posto. “Cijena sirove nafte Brent na trgovanju dosegnula je 67,84 dolara po barelu, što je najviša razina od studenoga prošle godine”, stoji u analizi HGK.

Kratkotrajni pritisci na rast cijena koji su bili vidljivi posljednjih mjesec dana rezultat su politike redukcije proizvodnje sirove nafte članica Organizacije zemalja-izvoznica nafte OPEC) od 1,2 milijuna barela po danu koja će trajati do lipnja ove godine.

“Ovakvim potezom članice OPEC-a žele utjecati na regulaciju ionako prezasićenog tržišta te na kreiranje cijena. S druge strane, na kretanje cijena nafte utjecala je i povećana proizvodnja sirove nafte u SAD-u”, ocjenjuju analitičari HGK. Podsjećaju da je Međunarodna agencija za energetiku (EIA) objavila u utorak prognoze da će SAD proizvoditi 12,3 milijuna barela po danu u 2019. godini, pri čemu je SAD već sada najveći globalni proizvođač sirove nafte, ostavljajući iza sebe Saudijsku Arabiju i Rusiju.

“Pritisak na rast cijena nafte vidljiv je i zahvaljujući snažnoj potražnji Kine, bez obzira na njeno gospodarsko usporavanje”, tvrde analitičari. Naglašavaju da u narednim tjednima možemo očekivati daljnji uzlazni trend kretanja cijena sirove nafte i naftnih derivata jer prognoze Nacionalne australske banke (NAB) o kretanju vrijednosti cijene sirove nafte Brent pokazuju da bi ona do kraja ove godine mogla dosegnuti razinu od 70 dolara po barelu. Time bi se dosegnula razina cijena koje su bile u studenome prošle godine, prije oštrog pada u prosincu kada su cijene nafte pale za više od 20 posto.

Strah od usporavanja gospodarstva
Na svjetskim su tržištima cijene nafte prošloga tjedna porasle, no njihov je rast bio ograničen zbog strahovanja ulagača da će usporavanje rasta najvećih globalnih gospodarstava izazvati slabljenje potražnje za energentima.

Na londonskom je tržištu cijena barela prošloga tjedna porasla 1 posto, na 65,75 dolara, dok je na američkom tržištu barel poskupio 0,5 posto, na 56,05 dolara.

Podršku cijenama pružaju vijesti da se članice Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) i njezini partneri na čelu s Rusijom, pridržavaju lanjskog dogovora o smanjenju proizvodnje za 1,2 milijuna barela dnevno.

Dodatnu im potporu pruža i smanjenje proizvodnje u Venezueli i Iranu zbog američkih sankcija. Uz to, ulagači se nadaju trgovinskom dogovoru između SAD-a i Kine, što bi moglo utjecati na stabilizaciju rasta kineskog i globalnog gospodarstva. No, zasad je to samo nada jer svi posljednji podaci ukazuju na usporavanje rasta najvećih svjetskih gospodarstava.

Usporavanje rasta globalnog gospodarstva

U petak je objavljeno da je u SAD-u u veljači broj zaposlenih porastao za samo 20.000, što je najmanji rast od kraja 2017. godine, dok su analitičari u anketi Reutersa očekivali 180.000. Ti podaci ukazuju na usporavanje rasta američkog gospodarstva u prvom tromjesečju ove godine, što je dodatno zabrinulo ulagače, ionako pokolebane zbog slabih pokazatelja iz Kine, koji ukazuju na daljnje usporavanje rasta drugog po veličini svjetskog gospodarstva.

Kineski je izvoz, naime, u veljači pao za 20,7 posto u odnosu na isti lanjski mjesec, što je njegov najveći pad u tri godine i znatno veći od 4,8 posto, koliko su očekivali analitičari u anketi Reutersa. To ukazuje na slabost inozemne potražnje, dok na slabljenje domaće potražnje ukazuje podatak o 5,2-postotnom padu uvoza, većem u odnosu na 1,4 posto koliko su očekivali analitičari.

Uz to, prošloga je tjedna Europska središnja banka (ECB) znatno smanjila procjene rasta gospodarstva eurozone u ovoj godini, s prethodnih 1,7 na 1,1 posto, što potvrđuje da se rast najvećih svjetskih gospodarstava usporava.

To je izazvalo oštar pad cijena dionica na svjetskim burzama. „Ako se nastavi pad cijena dionica, to bi moglo pritisnuti i cijene nafte”, kaže Brian LaRose, analitičar u tvrtki United-ICAP.

Rekordna proizvodnja u SAD-u

I dok makroekonomski podaci najavljuju usporavanje rasta ili čak slabljenje potražnje za naftom, proizvodnja u SAD-u i dalje se kreće na rekordnim razinama od oko 12 milijuna barela dnevno, što je dosad najviša razina proizvodnje jedne zemlje u svijetu.

Ipak, moguće je očekivati smanjenje proizvodnje u SAD-u, s obzirom da je u petak tvrtka Baker Hughes objavila da je prošloga tjedna broj aktivnih naftnih postrojenja u SAD-u smanjen treći tjedan zaredom.

Broj aktivnih postrojenja smanjen je za njih 9, na ukupno 834, što je njihov najmanji broj od svibnja prošle godine. Zbog očekivanja da će ove godine cijene nafte oslabiti u odnosu na lani, dio proizvođača planira srezati proizvodnju. No, ako cijene nafte porastu, te planove bi mogli i odgoditi.