Tribina

Iduće godine, zbog usporavanja rasta kako osobne tako i državne potrošnje, očekuju smanjenje doprinosa domaće potražnje na 3,8 postotnih bodova, ali će neto vanjska trgovina, unatoč nešto snažnijem rastu izvoza, i dalje imati negativan doprinos u iznosu od 0,9 postotnih bodova.

“Glavni generator rasta gospodarstva i dalje će ostati potrošnja kućanstava, uz očekivanu stopu porasta u iznosu od 3,8 posto u ovoj te usporavanje na 3,1 posto u idućoj godini”, smatraju analitičari EIZ-a.

Najavljuje se, međutim, nastavak rasta državne potrošnje, pa za 2018. očekivani rast državne potrošnje iznosi 2,6 posto, dok bi uslijed smanjenja prihoda zbog najavljenih smanjenja poreznih stopa u 2019. rast državne potrošnje trebao usporiti na 2 posto. “Iako je rast investicijske potrošnje podbacio u odnosu na očekivanja u prvoj polovici godine, očekuje se da će to biti nadoknađeno u trećem i četvrtom tromjesečju, prvenstveno zbog provedbe određenih započetih građevinskih pothvata, te da će investicije završiti 2018. godinu s rastom od 5,3 posto, dok bi u 2019. trebale rasti po stopi od 5,1 posto”, navodi se u analizi.

Dodaje se da bi prilično uspješna turistička sezona, nastavak rasta potrošnje u EU i globalni rast međunarodne trgovine trebali nadoknaditi slabije rezultate iz prvog tromjesečja i dovesti do porasta izvoza od 4,3 posto u ovoj godini.

Za iduću godinu predviđa se oporavak izvoza sa stopom rasta u iznosu od 4,9 posto, dok bi uvoz trebao rasti po stopi od 6,9 posto u ovoj godini, uz blago usporavanje na 6,8 posto u 2019., navodi se u analizi. Ističe se i da je u 2017., prvi puta u 20 godina, konsolidirani proračun opće države zabilježio suficit. “Nastavak sličnih kretanja u prvoj polovici ove godine sugerira da bi i ova, kao i sljedeća godina, mogla završiti s pozitivnim saldom proračuna opće države, i to u iznosu od 0,5 za ovu i 0,3 posto BDP-a za 2019.”, smatraju analitičari EIZ-a.

Očekuju i nastavak smanjenja udjela duga opće države u BDP-u na razinu od 75,6 posto u 2018. i 70 posto u 2019. godini. Analitičari Instituta ističu i da nedostatak radne snage u pojedinim zanimanjima stvara pritisak na povećanje plaća, a može i dovesti i do ugrožavanja rasta pojedinih sektora, pa i čitavog gospodarstva.

Po njima, gotovo je nemoguće ostvarenje dugoročnih stopa rasta u okruženju bez ili s niskim rastom zaposlenosti, posebno u gospodarstvu temeljenom na uslugama kao što je hrvatsko. Ipak, uz nastavak trenda pada broja nezaposlenih i umjereni rast zaposlenosti, očekuju daljnje snižavanje stope nezaposlenosti na 9,9 posto u 2018. i 8,8 posto u 2019. godini. Analitičari EIZ-a očekuju umjerene stope inflacije, unatoč rastu cijena energije. Tako u ovoj godini očekuju prosječnu inflaciju od 1,6 posto, a u idućoj od 1,5 posto.

Upozoravaju, također, kako postoje brojni rizici ostvarenja ovih prognoza, pa bi očekivane pozitivne trendove u državnim financijama mogla ozbiljno ugroziti izdana jamstva za brodogradilište Uljanik, ali i potencijalni troškovi restrukturiranja kako samog Uljanika, tako i Petrokemije.

Navode i rastuće dugove u zdravstvu, ali i dalje nerazriješeno pitanje bankovnih tužbi povezanih sa švicarskim frankom, kao i moguće tužbe povezane sa slučajem Agrokor. Prijetnje su, smatraju, i neizvjesnost oko mirovinske reforme te zahtjevi sindikata javnih službi za daljnjim povećanjem plaća u javnom sektoru.

S druge strane, očekivanu investicijsku potrošnju kao i potrošnju kućanstava moglo bi ugroziti negativna iskustva s povlačenjem sredstava iz EU fondova tijekom posljednjih pet godina, mogući dodatni inflatorni pritisci zbog rasta cijene nafte na svjetskom tržištu i rasta plaća na domaćem tržištu, ali i pojačana previranja unutar vladajuće koalicije, zaključuju analitičari EIZ-a.

Prema tome, uskoro ćemo saznati tko će biti treći najveći proizvođač nafte u Norveškoj, iza državne tvrtke Equinor i Petoro te najveća neovisna, nedržavna tvrtka koja vrši operacije na epikontinentalnom pojasu.

Tri najvjerojatnija kandidata za neovisnog proizvođača su: Aker BP, (spajanje Akera i norveškog BP-a), Vår Energi AS (spajanjem Point Resources AS s lokalnim ENI-jem) i Wintershall DEA (spajanje njemačkog Wintershalla i DEA krajem 2018.). Prema Bloombergu, te tvrtke bi mogle do 2022. godine uložiti ukupno 20 milijardi USD na obali Norveške.

Za pet godina, barem jedan od tih tri vodeća kandidata za najvećeg norveškog nedržavnog proizvođača nadmašit će francuskog naftnog diva Total u proizvodnji, prema Bloombergovim procjenama.

Prošle godine Total je bio najveći proizvođač u Norveškoj iza državnih tvrtki Equinor i Petoro, s 214.000 bbl ekvivalenta nafte dnevno. Također, Lundin Petroleum se isto može pridružiti utrci, zahvaljujući udjelu od 22,6 posto u divovskom naftnom polju ‘Johan Sverdrup’ u Sjevernom moru, a proizvodnju bi trebala početi krajem 2019. i očekuje se da će najviše doprinijeti norveškoj rastućoj proizvodnji nafte do 2023. godine. Tvrtka procjenjuje da će proizvodnja 2022. dosegnuti 160.000 barela, dvostruko više od 2018., dok Bloomberg prognozira i više od 200.000 barela ekvivalentne nafte dnevno, objavio je Oil Price.

Nije to nikakvo iznenađenje, obzirom da je i ranije gospodin Končar izjavljivao kako neće ulaziti u Uljanik sve dok Komisija ne odobri plan restrukturiranja koji je dogovorio s vladom, jer što ako on da novac, a vlada mu ga ne vrati. Koincidiralo je to i s viješću kako poslovne banke nisu više vojne pratiti njegovu tvrtku Kermas energiju u Brodotrogiru te kako HBOR ne želi dati drugi kredit, nakon što je ranije odobrio 100 milijuna kuna za izgradnju podizne platforme u tom trogirskom škveru.

Druga vijest koja nas je zatekla jest nalaz državne revizije prema kojoj nije bilo nikakvih netransparentnosti i nikakve nenamjene u trošenju sredstava za restrukturiranje brodogradilišta Brodosplit, nakon što ga je preuzeo Tomislav Debeljak i DIV Grupa. Osobito je to zanimljivo zato što je brodograđevni regulator  nekoliko godina vladi i HBOR-u dostavljala suprotna izvješća, zbog čega su u jednom trenutku došla u pitanje i jamstva za veliki polarni kruzer u splitskom škveru. Ovaj je brod je pak bio od iznimne važnosti za američku percepciju investicijske klime u Hrvatskoj. Naime, kupac toga broda je ugledni fond KKR, koji osim u ovaj posao, u hrvatskoj ulaže u neke od najutjecajnijih medija.

S druge strane neka od brodogradilišta, danas u problemima, dobivala su jamstva preko noći i to za brodove za koje su dogovarali unaprijed uračunate gubitke od stotina milijuna kuna. Pri tome nisu koristili niti instrumente financijskih osiguranja, koja se koriste za sve proizvode koji se dogovaraju u dolaru, a kojima su troškovi u euru. Ta, platit će porezni obveznici. I platili su, samo u ovoj godini milijardu kuna približno. Poštapalica, rekao bi Gianni Rossanda, nedavno u Otvorenom Mislava Togonala.

Sada, kada je Europska komisija zabranila takve poštapalice i kada nas je upozorila da imamo tržište kapitala, za koje vrijede određena pravila u kojima je država arbitar, a ne intervencionist, vrijeme je da zavirimo u priopćenja na Zagrebačkoj burzi, tom tržištu kapitala na koje nas EK upozorava. Jer, samo je to relevantno za kompanije koje su tamo izlistane.

Na Zagrebačkoj burzi, u odlukama koje je svaka kompanija dužna dostavljati burzi, ne nalazimo ništa glede odluka Uljanik grupe o restrukturiranju. Valja naglasiti kako u priopćenjima na Zagrebačkoj burzi nalazimo tek odluku Uljanik grupe o dokapitalizaciji.

Na tender, temeljem ove odluke iz ožujka ove godine javila su se dva ponuđača. Jedan je Kermas energija, s ponudom koja se referira na plan restrukturiranja u suradnji s vladom, koji u odlukama Uljanik grupe ne postoji. I drugi je DIV Grupa, koja je ponudila otkup 3. maja, 24.9 posto dionica Viktora Lenca i 380 milijuna kuna riječkom škveru kao dokapitalizaciju.

Odgovor nije trebalo dugo čekati, prema priopćenjima sa Zagrebačke burze, u odgovoru na napise Jutarnjeg lista, Uljanik grupa odbila je ponudu DIV-a zato što bi to značilo da bi Uljanik 3. maju trebao vratiti pozajmnice kojim je 3. maj spašavao Uljanik tijekom ovih pet godina u kojima je bio dijelom grupacije. Dakle, prema relevantnim informacijama s tržišta kapitala, uprava, na čelu s čovjekom zvanim Poštapalica, osudila je 3. maj na propast.

Legitimno se zapitati jesu li motivi nesposobnost, želja za kupovinom parlamentarnih ruku u komplotu uprave, dijela vlasti, licenciranog regulatora i pogodovanog strateškog partnera ili nešto treće. Vrijeme će vrlo brzo pokazati, tim više što iz kruga DIV Grupe saznajem kako ih nakon odbijenice EK, nalaza revizije i odustanka Kermas energije nitko od političkih ili regulatornih institucija nije kontaktirao.

Ima mnogo razloga za optimizam. Europsko gospodarstvo raste na stabilnim osnovama. Zaposlenost je na rekordnoj razini. Nezaposlenost mladih pada, premda je i dalje visoka, što je uvelike posljedica strukturnih neravnoteža na tržištima rada južne Europe i Francuske. Euro je postao druga globalna valuta unatoč činjenici da relativno velik broj članica (8 bez Ujedinjene Kraljevine) još ne koristi Euro.

Brexit je gubitak za Uniju, ali rastava neće značiti udaljavanje, već priliku za stvaranje slobodne trgovine. UK neće biti dio jedinstvenog tržišta, ali sloboda trgovine će i dalje povezivati kontinent s otokom koji je kolijevka liberalizma i zapadne civilizacije.

Europa ostaje otvorena za imigrante, pogotovo za izbjeglice. Ipak, uvodi se umjerenija i uravnotežena politika koja štiti vanjske granice. Uvodi se neka vrsta dualnog modela imigracije kojim Europa balansira između dvije nemogućnosti – neodržive univerzalne otvorenosti i pokušaja postavljanja unutarnjih granica.

Europa je potaknuta ne samo NATO summitom iz Walesa, već i američkim zahtjevima, da više doprinosi sustavu kolektivne obrane. Europa je odlučna u zaštiti svoje demokracije od već realiziranih vanjskih uplitanja. Rusko obavještajno uplitanje je dokazano i na američkom i na europskim primjerima.

U govoru su prepoznati europski prioriteti. Gospodarstvo će se razvijati kroz još više tržišne integracije, a digitalizacija postaje ključna riječ. Sigurnost neće postati alternativa slobodi, već kao i u američkom slučaju, realni okvir koji štiti poredak slobode koji su Europljani stvarali dijeleći svoje vrijednosti u okviru transatlantskog svijeta.

Cijeli komentar: http://arhivanalitika.hr/blog/junckerov-govor-sat-europske-suverenosti/

Projekcija je znatno ambicioznija od prognoza svjetskih naftnih i plinskih tvrtki koji očekuju da će potražnja doživjeti vrhunac sredinom 2030-ih. Rani vrhunac fosilnih goriva, 2023. godine, posljedica je projekcije razina elektrifikacije, kao što je tranzicija prometa s nafte na baterije i električnu energiju. Potražnja za fosilnim gorivima raste već 200 godina i počela je ulaziti u strukturalni pad s kojim će se cijeli sektori boriti.

Ugljen je već dostigao svoj vrhunac 2014. godine. Carbon Tracker izjavio je kako su financijska tržišta suočena sa ‘sustavnim rizikom’ zbog smanjenja vrijednosti industrije fosilnih goriva (25 milijarde dolara), zbog vrhunca potražnje. Zemlje poput Venezuele i Saudijske Arabije, koje se pretežno oslanjaju na prihode od nafte, također su u opasnosti od smanjenja njihovih poreza. No, naftne i plinske tvrtke ne prihvaćaju ideju da je njihova imovina u opasnosti jer njihove rezerve ne ostaju dugo pod zemljom.

Egipatsko ministarstvo nafte potpisalo je ugovore za istraživanje nafte i plina sa Shellom i malezijskim Petronasom. U prvom ugovoru između dvije kompanija i države riječ je o ulaganju vrijednom milijardu USD u osam bušotina u Mediteranu. Drugi ugovor država je potpisala s kuvajtskom energetskom kompanijom, kanadskim Doverom i britanskim Rockhopperom na istraživanja u zapadnoj Sahari vrijedna 10 mil USD uvećano za dva milijuna granta za potpis ugovora za bušenje četiri bušotine. Egipat će nastaviti s raspisom koncesija kako bi iskoristio rezerve ugljikovodika i smanjio uvoz nafte te uvećao investicije u zemlji. Egipat je od sredine 2014. potpisao čak 63 ugovora za istraživanje ugljikovodika za investicije vrijedne čak 15 milijardi USD, javlja EMP.

BP je ranije ove godine izjavio da svakih 13 godina iscrpi sve svoje rezerve ugljikovodika. Drugi jednostavno odbacuju ideju da vrhunac potražnje uskoro dolazi, a ExxonMobilom, najveća svjetska naftna tvrtka, projicira rast do 2040. godine, kada će se, prema njima, svijet i dalje oslanjati na naftu za teška vozila, brodarstvo i zrakoplovstvo. Prva dva desetljeća ovog stoljeća bili su razdoblje inovacija za obnovljive izvore energije, dok se za 2050. prognozira da će obnovljivi izvori napokon prijeći fosilna goriva.

Padajući troškovi vjetroelektrana i sunčanih elektrana bi doveli neke zemlje u razvoju na brzu tranziciju prema obnovljivim izvorima kako bi se zadovoljila većina njihovih rastućih energetskih potreba, tvrdi Carbon Tracker. Međutim, ako sve više zemalja neozbiljno budu shvaćali Pariški sporazum, to će imati utjecaj na brzinu tranzicije u energetici.

S druge strane, povećana je i vrijednost izvoza, ali za nešto manjih 38,8 milijardi eura ili 3,6%. Pritom je najveća stopa iz istih razloga ostvarena kod izvoza energenata, čak 11,5%, ali je najveći rast izvoza, zbog znatno većeg udjela u strukturi ukupnog izvoza, ostvaren kod kemikalija i kemijskih proizvoda te strojeva, uređaja i vozila. Zbog takvih kretanja pogoršan je vanjskotrgovinski saldo EU u robnoj razmjeni s ostatkom svijeta, pokazuje analiza HGK.

Točnije u prvih sedam mjeseci prošle godine ostvaren je suficit od 6,3 milijarde eura, a u ovoj godini je zabilježen vanjskotrgovinski manjak od 4,1 milijarde eura. Također treba napomenuti da se u promatranom razdoblju još nije osjećao izraženiji učinak međusobnog uvođenja carina na pojedine proizvode između EU i SAD, unatoč tome što je zabilježen pad vrijednosti uvoza iz SAD od 0,4% na godišnjoj razini. Naime, u prethodnim mjesecima je taj pad bio još izraženiji pod znatnim utjecajem rasta tečaja eura u odnosu na dolar (isporuke ugovorene u dolarima imaju maju vrijednost pri iskazivanju u eurima).

Međutim, za očekivati je da će uvođenje carina na uvoz čelika i aluminija iz EU u SAD početkom lipnja te uvođenje carina na veći broj proizvoda iz SAD krajem lipnja dovesti do narušavanja vanjskotrgovinskih odnosa te smanjenog opsega robne razmjene u drugom dijelu godine. Podaci o vrijednosti robne razmjene po članicama EU, bitni i zbog lakše ocjene kretanja u Hrvatskoj, pokazuju znatna odstupanja u dinamici rasta izvoza i uvoza. Prema tim podacima Hrvatska je ipak bila među članicama s najmanjim rastom izvoza (tek šest članica je ostvarilo manji rast), ali i među članicama koje su u nešto manjoj mjeri povećale uvoz. Tako je prema podacima Eurostata, koji se metodološki u manjoj mjeri razlikuju od podataka DZS-a, u prvih sedam mjeseci došlo do blagog poboljšanja vanjskotrgovinskog salda Hrvatske, odnosno blagog smanjenja robnog deficita u odnosu na sedam mjeseci prošle godine.

Prvo, ciljevi summita usklađeni su s tri ključna strateška dokumenta Europske komisije, koja govore o zajedničkoj energetskoj strategiji, digitalnom tržištu i prometnom povezivanju.  Drugo, ovaj e summit pozdravio Donald Trump uputivši poruku kako je SAD snažan saveznik zemalja između Jadrana, Baltika i Crnoga mora te kako će SAD dati snažnu podršku njihovom energetskom, prometnom i infrastrukturnom povezivanju.  Treće, najvažnije, na ovom summitu, po prvi se puta, očekuju konkretne definicije projekata. Hrvatska u 40 predloženih projekata sudjeluje s 11 projekata vrijednosti 1.78 milijardi eura, među kojima traži ulagače za LNG terminal na otoku Krku.

Jedanaest od dvanaest zemalja članica Inicijative (dakle, izuzev Austrije) pripada skupini siromašnijih i slabije razvijenih zemalja Europske unije. Na njih otpada samo 10 posto BDP-a Unije, a imaju 28 posto teritorija i 22 posto stanovništva.

Međutim, nitko neće ulagati u projekte u kojima ne vidi korist. Ovdje treba tražiti interes iskazan u pozdravnoj poruci Donalda Trumpa skupu. Naime, poznato je kako je ukapljeni plin dovezen brodskim putem i do dvadeset posto skuplji od kopnenog plina. A SAD i Katar su najveći izvoznici takvog plina.

U novim geopolitičkim okolnostima, koje svojim istupima prenaglašava američki predsjednik, logično je kako SAD ima interes u izvozu ove vrste plina prema ovoj regiji u nastajanju. Tim više što brojne zemlje ove regije imaju traumatična iskustva glede protoka ruskog plina (a nisu zanemariiva niti politička i povijesna iskustva).  Hrvatskoj, koja takva iskustva nema, ili ima u manjem obimu, LNG terminal mogao bi poslužiti za diverzifikaciju dobavnih pravaca, što bi značajnije poboljšalo energetsku sigurnost zemlje. Interes s istim motivima, usprkos napredovanja izgradnje drugog profila Sjevernog toka, pokazuje i Njemačka.

Nisu zanemarivi niti projekti nizinske pruge te povezivanje luke Rijeka s regijom u nastanku. Jer bez toga bismo uskoro mogli imati još jednu hrvatsku priču o propasti.

U tekstu pod naslovom “Princ Bin Salman, žestoki prijestolonasljednik koji proždire svoje kraljevstvo”, objavljen na sajtu Mediapart.fr, novinar Perrin navodi da princ Salman nije iskoristio sve adute koji su mu bili na raspolaganju od kako je imenovan za novog prestolonasljednika.

Unutar Kraljevine, princ je pred sobom imao državu s najvećim naftnim bogatstvom u svijetu.

Također, otvara mu se prilika da na prijestolju ostane nekoliko desetljeća, pored podrške koju su mu iskazale žene, omladina, tehnokrati i liberali u Saudijskoj Arabiji željni otvorenosti. Kada je riječ o vanjskoj sceni, imao je koristi od slike “dalekovidnog čovjeka”, kojeg je Saudijska Arabija tako dugo čekala, jer njegovi saveznici nisu samo Sjedinjene Američke Države ili Francuska, nego i Rusija i Kina, pa čak i Izrael, koji još uvijek pokušava dobiti njegovu naklonost.

Međutim, nakon svega nekoliko mjeseci, Bin Salman je spalio sve karte i propustio brojne prilike, uništavajući time svoj imidž mladog, prosvijetljenog princa, koji je spreman slušati svoj narod i sposoban širiti toleranciju u cijelom kraljevstvu.

Takvu su sliku o Bin Salmanu, po narudžbi, kreirale najbolje američke i evropske propagandne agencije, koje su umnogome doprinijele uspjehu njegove posjete Parizu i Washingtonu, prema sajtu Mediapart, poznatom po nezavisnosti i nesimpatiziranju političara. Perrin naglašava da danas Bin Salmanov osmijeh i atraktivan izgled više ne mogu prikriti užasan strah koji ovaj čovjek izaziva kod drugih.

Štoviše, on sada zaslužuje opis “divljak” više nego ikad. Autor teksta citira riječi jednog novinara koji radi u medijima u Saudijskoj Arabiji da je princ “stvorio atmosferu straha i panike u Kraljevini. Susrećem se s brojnim poslovnim ljudima i svi su u strahu. Plaše se razgovarati telefonom, plaše se da investiraju, plaše se da bi mogli završiti u zatvoru bez ikakvog suđenja.”

Autor je nabrojao neuspjehe Bin Salmana unutar Kraljevine, počevši od odustajanja da se dionice kompanije Saudi Aramcoa uvrste na berzu, represije kojoj su bili izloženi bogati saudijski državljani, zatvaranja aktivista, novinara, univerzitetskih profesora, sudija, advokata i poslovnih ljudi.

Na vanjskom planu, Perrin ističe da je Bin Salman nizao sve neuspjeh do neuspjeha. Rat u Jemenu je uvukao Saudijsku Arabiju u močvaru i doveo je u nezavidan položaj. Također, ovaj rat je uveliko narušio sliku i ugled Kraljevine na međunarodnoj sceni, uzimajući u obzir neselektivno granatiranje jemenskih gradova i baštine.

Bin Salman je, također, doživio užasan neuspjeh u blokadi koju je nametnuo Kataru, u saradnji s Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Francuski istraživač i pisac Pierre Conze smatra da je Katar iz ove krize izašao s minimalnim gubicima.

Štoviše, na kraju je izvukao korist iz cijele situacije, dok su zemlje koje su nametnule blokadu “same upale u svoju zamku” i izašle kao gubitnici, prema ovom istraživaču. Na kraju članka Pierre naglašava da budućnost Bin Salmana ovisi o budućnosti Trumpa i njegovog zeta Jarreda Kushnera, uzimajući u obzir čvrste odnose između sadašnje američke administracije i aktuelnih vlasti u Saudijskoj Arabiji.

Iako je Hrvatska dio Europske unije, hrvatski potrošači i dalje plaćaju duplo veće kamate na najznačajnije – stambene kredite. Iz Hrvatske narodne banke kažu da na visinu kamatne stope utječe cijeli niz faktora – od rizičnosti zemlje, do rizičnosti samog klijenta – a također skreću pozornost na činjenicu da su i unutar eurozone velike razlike u kamatnim stopama, te da su u nekim zemljama Europe kamate i veće nego u Hrvatskoj

Iz HNB-a kažu da veliki utjecaj na visinu i kretanje kamatnih stopa ima percepcija rizičnosti zemlje koja se vidi kroz visinu premije rizika za kredite te kreditni rejting zemlje.

Na žalost, hrvatski potrošači ne mogu očekivati značajniji pad kamatnih stopa u kraćem roku i približavanje razinama kamata kakve su u eurozoni. S obzirom na to da su općenito kamate na povijesno najnižim razinama, najavljena promjena monetarne politike Europske središnje banke – koja je do sada puštala ogromne količine novca na tržište i tako rušila kamate, a čemu uskoro dolazi kraj – utjecat će na rast kamata, piše Index.hr

Razgovori u tijeku usredotočeni su na Sporazum o povlačenju koji bi uspostavio pravne uvjete Brexita i političku izjavu koja utvrđuje opći okvir budućih odnosa Europske unije i Velike Britanije. Službeni London i Bruxelles planiraju oba dokumenta finalizirati na vrijeme kako bi bili potpisani tijekom sastanka šefova država i vlada EU ili Europskog vijeća, koje se održava 18. listopada.  Za sada se dogovor ne čini blizu, pregovarači nisu usuglašeni, a ako tako i ostane to bi otvorilo vrata takozvanom „tvrdom Brexitu” kojeg zagovaraju tvrdolinijaši.

No nije sve tako crno kako bi se činilo na prvu. Za sada su dvije strane usklađene o nekoliko aspekata Sporazuma o povlačenju. Velika Britanija je pristala platiti svoj „Brexit račun” od oko 39 milijardi funti (43 milijarde eura) Europskoj uniji kako bi ispoštovala svoje financijske obveze prema Uniji. Dvije strane su se usuglasile i oko statusa građana EU u Velikoj Britaniji i obratno. Ispregovarano je i prijelazno razdoblje kojim bi se dopustilo Ujedinjenom Kraljevstvu da ostane unutar jedinstvenog tržišta EU do prosinca 2020. To bi objema stranama omogućilo prilagodbu novoj stvarnosti i pregovaranje o novom trgovinskom sporazumu. To je ono što daje optimizam brexitovcima i otklanja mogućnost pomisli o reteriranju od odluke o Brexitu.

Međutim, Sporazum o povlačenju nije niti blizu dogovoren. Nema dogovora o suradnji na policijskim i pravosudnim pitanjima i oko uloge Europskog suda pravde u Velikoj Britaniji nakon Brexita. Daleko najkompliciranija pak tema ostaje status razgraničenja Sjeverne Irske u sastavu Britanije s Republikom Irskom. Obje strane ciljaju na otvorenu granicu ali nema dogovora o tome kako to postići.

Vlada britanske premijerke Therese May podijeljena je između onih koji žele zadržati bliske veze s Europskom unijom i frakcije koja traži tvrdi Brexit bez dogovora. Još više je podijeljen britanski parlament, što znači da čak i ako May uspije održati vladu, teško da može jamčiti kako će njezini prijedlozi proći parlamentarnu proceduru. Iz Europske unije istovremeno se poručuje kako se neće odobriti nikakav ad hoc sporazum, insistirajući na tome da novi dogovori moraju slijediti postojeći model trgovine, bez obzira hoće će li biti dio jedinstvenog tržišta, u carinskoj uniji ili u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini. Ako do dogovora ne dođe ili ako dogovoreno odbace na kraju sami Britanci ili EU, tvrdi Brexit bi postao izgledan scenarij. Ipak, moguće je da se rokovi pregovora i produlje ali za to bi Unija posve sigurno tražila ustupke. Bez Sporazuma EU bi se od 30. ožujka 2019. prema Britaniji i njezinim građanima odnosila kao prema zemljama s kojima nema postignute sporazume, a isto bi bilo i u obrnutom slučaju.

I dok tvrdolinijaši u Ujedinjenom Kraljevstvu zagovaraju upravo tvrdi izlazak bez postignutog dogovora takva situacija mogla bi iznjedriti i ojačati inicijative o ponavljanju referenduma o Brexitu. Posebno je takva varijanta moguća ako Theresa May ne uspije progurati dogovor u parlamentu i ako konzekventno tomu dođe do novih izbora u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ako do takvog scenarija i dođe on ima svoju „kvaku 22”, a to je da jednom kada je proces povlačenja ili izlaska pokrenut čak ako se zemlja i predomisli to moraju potvrditi preostale članice EU-a. Nema dakle jednostavnog rješenja, eksperiment je u tijeku, a žrtava će posve sigurno biti.