Tribina

Komentar
Ovaj je tjedan započeo s velikom medijskom akcijom, toliko poznatom onima koji prate našu političku scenu.

Kakvi bi to izbori u Hrvatskoj bili kada ne bi bilo toga? Kakvi bi izbori bili kada ne bismo politički spektar prekrili pričama o potrebi ruskog plina u Hrvatskoj, LNG terminali ili o slučaju INA- MOL.

Nakon „ekskluzivne“ objave memoranduma o razumijevanju između Janafa, INA-e, MOL-a i države, u jednom tjedniku, eksplodirali su mediji i društvene mreže. Svi su se referirali na analizu Izvora te je hrvatski medijski prostor preplavljen poluistinama i manipulacijama. Mađarska krade našu naftu u zavjeri koju je hrvatska vlast odobrila i to sve bez ikakve naknade, kazivali su radikalniji komentatori, od kojih su neki čak optuživali kako ovo znači da su Mađari, uz korist za gospodina Ćorića, došli po Janaf.

U tjedniku je ostalo sakriveno, no u objavi memoranduma od strane Janafa, postalo posve vidljivo kako se ne radi o nafti koja se nalazila u Slavoniji ili u Sisku, nego se radi o memorandumu koji govori o transportu naftovodom iz naftnog terminala na Omišlju. Dakle, iz skladišta koje služe za trgovinu naftom.

Nije ništa čudno, usprkos optužbama Izvora i medijskoj predizbornoj komunikaciji to da se trguje naftom, u svijetu svi trguju naftom, a čak je i SAD nakon višedesetljetnog moratorija na izvoz, od vremena Baracka Obame postao izvoznikom nafte. Ona je tržišna roba, što dokazuje slučaj pada cijene nafte u minuse prije nekoliko tjedana.

Dakako, bilo bi puno bolje po hrvatski BDP kada bi hrvatske kompanije, a o njihovoj se nafti radi, a ne o državnoj nafti (na tu je naftu, ako je eksploatirana u Hrvatskoj, već plaćena koncesijska naknada državi), prodavale gotov, prerađeni proizvod, a ne sirovinu, kako su upozoravali upućeniji među analitičarima.

Međutim, oni, namjerno ili ne, prešućuju nekoliko činjenica. Prva je kako je rafinerija u Sisku već desetljećima u stanju permanentnog stvaranja gubitaka, više stotina milijuna kuna, i kako se ona nalazi u fazi prenamjene u industrijski centar, u kojem će biti biorafinerija i neka druga postrojenja, kako se čuje iz INA-e. Prva testiranja se već provode, te Sisak prema svemu sudeći neće izgubiti industriju.

Druga je činjenica kako se od prošle krize do ove u Europi zatvorilo i konzerviralo više desetaka rafinerija te je taj posao i ovom trenutku u restrukturiranju. Zato imamo neopisivu sreću, kao država, što je INA (i MOL na razini grupe) odlučila ići u modernizaciju rafinerije u Rijeci, što je nakon svih državnih dopusnica, investicija vrijednosti nekoliko Peljeških mostova. Iz toga je vidljivo kako država i kompanija ozbiljno računaju na razvitak rafinerijskog posla u Hrvatskoj.

Rafinerija u Rijeci, nakon modernizacije bi trebala biti konkurentna na vrlo zahtjevnom mediteranskom tržištu. Ona radi sa 70 postotnim kapacitetom i zadovoljava sve hrvatske potrebe, a nakon modernizacije, vjerojatno i šire. U blizini hrvatske nalaze se i rafinerija u Brodu, koja ima svoje probleme i ne radi dobar dio godine i rafinerija u Pančevu, koja opskrbljuje dio tržišta sve do granice Makedonije i Grčke.

I tu dolazimo do nevolje po kritičare referenduma. Naime, u vrijeme transporta 247 tisuća tona nafte Janafom, riječka je rafinerija bila u remontu, pa se postavlja pitanje gdje bi se bez gubitaka ta nafta prerađivala da nije bilo ovoga posla. Uzgred, kako kažu naftni stručnjaci, hrvatska se nafta ne pokazuje nekom kvalitativnom srećom, baš kao niti mađarska, no to je druga tema.

Ne bi smjelo biti ništa čudno što je naftovod preuzeo na sebe posao transporta naftom, ta to mu je osnovna funkcija. Cijena po kojoj je nafta, prema tom memorandumu, transportirana, jest poslovna tajna, međutim, ono što možemo reći jest to kako bi za dvije kompanije izlistane na burzi, bilo više nego neuobičajeno kada bi se taj posao dogodio mimo neke računovodstvene kompenzacije. Uobičajeno je da se transakcija događa prema cijeni po kojoj nafta na dan transporta kotira na referentnoj burzi. Također, nezamislivo je da operater transportnog sustava, također izlistan na burzi, odradi posao o kojem govorimo bez naplate transporta.

U oba slučaja, to bi značilo isključivanje kompanija s burze što bi dovelo do značajnijih potresa u vrijednosti kompanija. I INA i Janaf su izlistane na Zagrebačkoj burzi, a MOL i na onoj londonskoj. Koja je vjerojatnost da bi se pravila burze i šteta za dioničare vršila zbog 247 tisuća tona hrvatske (ne osobito kvalitetne) nafte, ostaje neka odgovore oni koji su osmislili ovu neodrživu teoriju zavjere.

Dakle, ne postoji razumni scenariji prema kojem INA za hrvatsku naftu, na koju je platil , po zakonu, državi koncesijsku naknadu, nije inkasirala zaradu. Ne postoji razumni scenarij prema kojem bi MOL-ova uprava pristala na posao u kojem naftu ne bi platila. Ne postoji razumni scenarij prema kojem bi Janaf propustio naplatiti transportnu naknadu. I još jednom, radi se o nafti INA-e, a ne o obveznim državnim pričuvama.

Ovo je afera koja to nije. Ne vidim nikakav problem. Dvije su hrvatske kompanije dobro zaradile. Platile su ili će platiti porez na transakcije koje su obavljene. Kako je Janaf u većinskom hrvatskom vlasništvu, a INA u djelomičnom, njihova će dobit završiti u hrvatskom proračunu. Evo, Janaf je prije nekoliko dana odlučio isplatiti dividendu za prošlu godinu. Također, to su kompanije koje kumulativno zapošljavaju više tisuća ljudi, hrvatske kompanije, pa će proračun imati koristi i od potrošnje i dohotka zaposlenih.

Kada u ovom svjetlu promotrimo spomenuti posao, ne možemo se oteti zaključku, kako je pokušaj dizanja prašine imao političke motive. Već je desetljećima tako. Ne samo nakon gubitka arbitraže o upravljačkim pravima, prema kojoj je utvrđeno kako MOL, premda relativni vlasnik ima pravo na upravljačka prava, za koja hrvatsko tužiteljstvo tvrdi kako su stečena koruptivno. Božićno obećanje o otkupu dionica INA-e iz 2016. godine, koje je dao Andrej Plenković, tome nije pomoglo. Kao niti trajanje procjene vrijednosti kompanije, koju vrši, sada već druga, konzultantska kuća. Što je, također, vrlo čudno, naime nešto vrijedi koliko vrijedi prodavatelju. MOL-u dionice u INA-i vrijede 1.8 do 2.1 milijardu eura.

INA je velika i lukrativna kompanija, koja je uvijek bila bankomat za nečije interese. Nove su uprave to zaustavile. Možda u tome treba tražiti motive za političke napade na ovu kompaniju? Kako bilo, destrukcija koju ti napadi predstavljaju, morali bismo to osvijestiti, jednaka je destrukciji samih tih napadača. Jer, koliko god INA bila primamljiva krava muzara, njen udio u proračunskom prihodu ove zemlje je toliki da bi se napadači trebali zabrinuti za svoja primanja kada zbog partikularnih interesa, ovakvim neodrživim napadima, ruše vrijednost kompanije.

Postavlja se, na kraju, pitanje, kako bi pojedinci upravljali INA-om, kada misle da je moguće besplatno transportirati naftu? Poklanjati je? Ili pak svojatati, u ine naroda, vlasništvo tržišne kompanije? I to sve dok je kompanija izlistana na tržištu kapitala?

Analiza IEA
Globalna ulaganja u energetskom sektoru smanjit će se ove godine zbog pandemije koronavirusa rekordnih 20 posto odnosno za 400 milijardi dolara, objavila je u srijedu Međunarodna agencija za energiju (IEA).

U 2019. godini u sektor je ukupno uloženo 1.800 milijardi dolara a početkom 2020. svi su pokazatelji upućivali na 2-postotni rast, najveći u šest godina, napominje IEA. Potom je pandemija koronavirusa poremetila gospodarske tokove širom svijeta, posebno teško pogodivši energetski sektor budući da su vlade obustavile putovanja i gospodarstvo kako bi suzbile širenje virusa. Ograničeno je i kretanje oko tri milijarde ljudi.

Globalne energetske tvrtke smanjile su investicije i odgodile projekte kako bi zaštitile svoje financije uslijed krize. U IEA-i sada očekuju 20-postotni pad ulaganja u ovoj godini, za 400 milijardi dolara.

To bi moglo imati ozbiljne posljedice po energetsku sigurnost i prijelaz na čiste izvore energije u vrijeme oporavka gospodarstva od utjecaja pandemije, naglašava agencija. “Rekordni pad globalnih ulaganja u energiju duboko zabrinjava iz više razloga”, istaknuo je izvršni direktor IEA-e Fatih Birol.

Pojašnjava tako da će pad ulaganja neposredno rezultirati gubitkom radnih mjesta i prilika za poslovanje ali i “izgubljenu opskrbu energijom koja će nam možda trebati u budućem vremenu kada se gospodarstvo oporavi” a to bi moglo ugroziti prijelaz na čišće oblike energije.

Ulaganja u naftu i plin past će ove godine gotovo za trećinu, procjenjuju u IEA-i, dodajući da će, zadrže li se u naftnom sektoru na ovogodišnjoj razini, globalna opskrba do 2025. biti smanjena za gotovo devet milijuna barela dnevno. Prihodi vlada i energetskog sektora smanjit će se ove godine za više od 1.000 milijardi dolara uslijed pada potražnje za energentima i nižih cijena, procjenjuju u IEA-i.

Maja Pokrovac
Pandemija koronavirusa dotaknula je svaki segment pa tako i onaj energetski. Kako su se u tome snašli obnovljivi izvori energije, kakva je njihova pozicija u vrijeme pandemije i kakva je situaciji u Hrvatskoj, za Prvi program Hrvatskog radija komentirala je direktorica udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) Maja Pokrovac.

Podsjetila je kako je kriza izazvana pandemijom koronavirusa ukazala na nužnost orijentacije prema domaćim resursima i energetskom sektoru koji će se temeljiti na obnovljivim izvorima. Za to se zalažu i brojne inicijative na razini EU pa i šire, koje ukazuju na nužnost orijentacije prema čistoj energiji i ‘zelenom’ oporavku europskog gospodarstva. Štoviše, kako je napomenula, postoje prijedlozi da zacrtani europski ciljevi za narednih nekoliko desetljeća postanu još ambiciozniji.

Što se Hrvatske tiče, direktorica OIEH-a je podsjetila da je posljednjih 15-ak godina u projekte obnovljivih izvora investirao privatni sektor, ali i da je Hrvatska od 2016. godine stagnirala jer nismo donijeli nužne podzakonske akte kako bi se omogućila nova ulaganja. No, naglasila je da to se sada napokon mijenja. Ovaj mjesec su, naime, donesene potrebne uredbe s kojima se kreće u premijski model poticanja proizvodnje iz obnovljivih izvora i nastavlja se energetska tranzicija. Zastoj u investicijama ne očekuje jer se, kaže, projekti razvijaju od 2016. godine i danas je spremno više od 12 milijardi kuna investicija.

„Spremni smo za energetsku tranziciju, sada imamo potrebne dokumente i podloge. Predstoji nam da otvorimo natječaje za premijski sustav i pokrenemo nove poslovne modele. To uključuje i mikrosolare na krovovima obiteljskih kuća, OPG-ovima pa i druge modele kao što je direktno ugovaranje kupnje energije s kompanijama“, istaknula je Pokrovac.

Smatra da je potrebno povezati energetiku i poljoprivredu te da domaći resursi moraju biti strateški put kojim će Hrvatska ići:

„Mogli smo primijetiti i da sve političke opcije pokazuju u svojim programima da žele obnovljive izvore i orijentaciju prema domaćim resursima. Žele održiv oporavak. Potencijala svakako imamo, to i stalno ističemo, stoga je ključna orijentacija prema domaćim resursima, posebno energije i hrane“, poručila je direktorica OIEH.

Poslovni dnevnik
Prodaja automobila, odlasci na odmore i posjete restoranima neće se oporaviti još mjesecima s obzirom na rekordni udjel raspoloživog dohotka spremljenog u banke.

Crne slutnje ekonomista da osobna potrošnja neće donijeti prijeko potrebnu pomoć u oporavku europskog gospodarstva od koronakrize dobile su potvrdu u statističkim podacima koji pokazuju snažan skok štednje.

Kako piše Financial Times pozivajući se na podatke Europske središnje banke (ECB) i Banke Engleske, štedni depoziti u četiri velika gospodarstva Europe u ožujku su zabilježili snažan skok, daleko iznad dugoročnih prosjeka. Primjerice, Francuzi su u banke “pospremili” gotovo 20 milijardi eura, daleko više od dugoročnog mjesečnog prosjeka koji se kreće oko 3,8 milijardi eura. Odvojeni podaci Banque de France pokazuju da su od ožujka, kada su u toj zemlji uvedene mjere izolacije, pa do sredine svibnja depoziti narasli za 60 milijardi eura.

To sugerira da je štednja Francuza ubrzavala kako je zdravstvena kriza jačala. Podaci ECB-a pokazuju da su talijanske štediše u ožujku povećale depozite za 16,8 milijardi eura, u usporedbi s dugoročnim prosjekom od 3,4 milijarde eura.

U španjolskim bankama štednja je porasla za 10,1 milijardu eura dok je uobičajeni prosjek 2,3 milijarde eura. U Ujedinjenom Kraljevstvu depoziti su skočili za 13,1 milijardu funti, pokazuje statistika Banke Engleske, što je rekordni mjesečni rast.

Međutim, u najvećem europskom gospodarstvu – Njemačkoj – dijametralno suprotna slika. Štedni depoziti su oštro pali, ali to ne znači da su preliveni u potrošnju. S obzirom da Nijemci u vremenima krize vole novac imati u džepu, analitičari ističu kako su kućanstva štednju jednostavno povukla. Tu tezu potvrđuju i podaci Bundesbanke koji pokazuju da je od kraja siječnja do početka svibnja iznos gotovine u optjecaju skočio za 39,7 milijardi eura. Slična situacija dogodila se u Njemačkoj i tijekom vrhunca prošle ekonomske krize 2008. godine. Philip Lane, glavni ekonomist ECB-a, istaknuo je prošloga tjedna kako podaci pokazuju uistinu značajan rast štednje u eurozoni.

“Jedan od velikih makroekonomskih problema jest koliko dugo kućanstva neće trošiti”, ocjenjuje Lane. Snažan rast štednih depozita sugerira kako će biti teško računati na ekonomski oporavak “starog kontinenta” pokretan osobnom potrošnjom.

Naravno, nije isključeno da se dio te štednje prelije u potrošnju nakon što se epidemiološka situacija stabilizira, no Europska komisija smatra da će štednja ostati na visokim razinama cijelu ovu godinu. U proljetnim ekonomskim prognozama Bruxelles je objavio da će štednja kućanstva u eurozoni porasti s lanjskih 12,8 posto raspoloživog dohotka na rekordnih 19 posto tijekom ove godine.

Iduće godine trebala bi pasti na 14,5 posto. Prošlotjedna anketa pokazala je da je u svibnju pokazatelj potrošačkog raspoloženja blago porastao na -19,5 bodova, s travanjskih -22 boda, najniže razine od 2008. godine. No, prodaja novih automobila, odlasci na odmore i posjete restoranima neće se oporaviti još mjesecima, ocjenjuju ekonomisti.

Njemačka osiguravajuća kompanija Allianz prognozira da će do kraja 2020. europski potrošači i dalje imati 400 milijardi eura štednje, što je 3 posto BDP-a Europske unije. Zbog mjera izolacije osobna potrošnja u većini europskih država pala je za više od trećine, naglašavaju u Allianzu.

Njegov glavni ekonomist Ludovic Subran ističe kako je rasprostranjena zabrinutost ekonomskom budućnošću preoblikovala potrošačke i štedne navike kućanstava. “Što smo duže u usporenom modu, to će te promjene biti više ukorijenjene u ponašanju potrošača”, smatra Subran. No, dio ekonomista i predstavnika središnjih banaka naglašava kako povećanje štednje može imati i pozitivne efekte.

Akumulirana štednja kućanstva može se usmjeriti u ulaganje u državne obveznice, pružajući time podršku državama koje trenutno imaju velikih potreba za zaduživanjem. ECB očekuje da će razine omjera javnog duga u vrijednosti gospodarstva porasti za 20 postotnih bodova kao rezultat koronakrize.

I Philip Lane se nada da će europske štediše dio novca posuditi svojim državama. “Kako pokazuju primjeri Japana i Kine koji su također tijekom ekonomskih kriza značajno povećali zaduženost, ako dobar dio tog duga drže kućanstva, njegova visoka razina ne generira vanjski ekonomski pritisak”, izjavio je Lane za nizozemski list De Telegraaf. Italija je prošloga tjedna plasirala obvezničko izdanje vrijedno 22 milijarde eura, od čega su 14 milijardi eura izravno kupili mali investitori, piše Poslovni dnevnik.

Video komentar
Raspušten je Sabor, 5. srpnja ove godine idemo na izbore. Zahuktala se predizborna kampanja. O tome je u svom redovitom podcastu govorio urednik našeg portala.

A kakva bi to predizborna kampanja bila bez da neki od aktera počnu propitivati uvoz ruskog plina u Hrvatsku te trgovinu istim tim artiklom? Kakva bi to kampanja bila bez mračnog bankomata želja sviju etatista – nacionalizacije INA-e? Kakva je to kampanja bez neke od paraobavještajnih afera?

Sačuvaj Bože da se počnemo baviti politikama kojima bi se normalni političar, koji želi doći u poziciju u normalnoj zemlji, koja želi biti normalni regulator, bavili!

Jer kako drugačije objasniti politički napad na poduzetnika koji svojim porezom financira plaće upravo tih napadača? Kako objasniti želju za preispitivanjem trgovine, za cijelu Europu nasušno potrebnog, ruskog plina? Kao da je nekim drugim plinom uopće moguće trgovati? Tek od nedavno raspravljamo o sustavu terminala za ukapljeni plin. Imamo i mi jedan takav, o kojem smo razgovarali u prošloj epizodi. Premda, zbog prijevoza i tehnologije skuplji, pametne zemlje žele biti u mogućnosti prihvatiti takav plin.

No, što će naši vrli napadači učiniti kada na terminal na Krku stigne brod s ruskim ukapljenim plinom?

Optužilo Pavu Vujnovca da financira i simpatizira jednu političku opciju? Naravno, opet mu neki kolege, osobito bliski nekim veleposlanstvima, otuđiše kompaniju. Naime, u svakom izbornom ciklusu je netko drugi pravi vlasnik PPD-a, kao što je u svakom izbornom ciklusu u igri neka druga politička preferencija, tko bi to više upratio?

Čak i kada bi bila istinita politička preferencija, a nemamo niti jednu relevantnu informaciju o tome kako je to tako, što bi u tome bilo nelegitimno? Možda će napadači na čovjeka odbiti onaj dio svojega dohotka koji se financira iz vrlo lukrativnog poreza koji poduzetnikova kompanija uplaćuje u sve manje likvidan proračun? Ili će odbiti neku svoju dragu osobu, ne dao dragi Bog, priključiti na neki od brojnih respiratora koji su donirale poduzetnikove tvrtke? A možda će zapovjediti civilnoj zaštiti neka vrate donirana vozila iz upravo tih tvrtki?

Od toga antipoduzetničkog diskursa, svekolikog hrvatskog (nacional) socijalista kojim bi gospoda ukidala aktivna i pasivna politička prava temeljem imovinskog cenzusa ili podrijetla artikla kojim poduzetnik trguje, te nepoznavanja plinskog posla u Europi, frapantnije je tek bavljenje temom bez njenog elementarnog poznavanja.

Ne samo što je nejasna spomenuta mržnja prema ruskom plinu, zato što bi bilo koji kopneni plin koji bi došao u Hrvatsku, većinom podrijetlom bio ruski, jer hrvatskog ima sve manje, a država sve manje istražuje (samodostatnost je opasna iluzija), nejasan je napad na privatizaciju i restrukturiranje Petrokemije, koja po prvi puta nakon jako dugo vremena posluje održivo i s plusevima.

Je li u tome problem?

Možda novinski Izvori više ne mogu svoje političko-sindikalne pozicije kupovati Petrokemijinim dugovima? Ili netko misli da je trebalo pustiti Petrokemiju propasti? Sretno s time, naime, u ovoj temeljito deindustrijaliziranoj zemlji ne postoji način uravnoteženja plinskog sustava bez Petrokemije. Odsustvo Petrokemije značilo bi povratak grijanju na lož ulje i industriju na ugljen, karikirat ću malo.

Dijagnoza? To je, kako je gospodin Vuk Vuković ovih dana objasnio, biologija. Ova zemlja će trebati još nekoliko generacija kako bi prestala biti antipoduzetnička i antiposlovna mentalna džamahirija. Pa da prestanemo, pod krinkom nacionalnih interesa ubijati svaki realni posao. Jer, suverena se zemlja voli radom. Stvaranjem dodane vrijednosti.

Naravno, predizborno ludilo nije moglo proći niti bez komunikacije o nacionalizaciji, socijalizaciji ili kako se to već sve ne zove, tržišne kompanije INA-e. Pogonjeni Plenkovićevim obećanjem iz 2016. godine o otkupu mađarskog udjela u INA-i, nakon gubitka arbitraže o upravljačkim pravima.

Probudio se, očito, neki od poznatih savjetnika, vidio da je država već u svibnju nelikvidna, pa odlučio predložiti, ponovno, svekolikom hrvatskom destruktivcu kako naći bankomat za svoje pogane političko trgovačke interese. Misli svekoliki savjetnik, INA je iznijela Domovinski rat, pa će i njihove pogane interese.

To što INA to ne bi preživjela ponovno, ne tiče se njega, ovaj puta ne snosi rizik samo porezni obveznik, nego i privatni vlasnik. On je integrirao svoje vlasništvo u računovodstvenu cjelinu. Na taj način financijski optimizira poslovanje svaka pametna tvrtka. INA je dio MOL Grupe, to arbitražni sud nije smatrao spornim. Sporno je to jedino našim ekstragenijalcima koji su desetljećima navikli živjeti sa privatnim investitorima kao bankomatima za vlastite interese.

Slobodno raspolaganje tuđim novčanikom, najbolja je definicija ove zemlje, rekao mi je jedan ugledni član SDP-a, kritičar Davora Bernardića, jučer.

Ali, odakle državi 2 milijarde eura, koliko MOL traži za svoj dio, pa zato treba napraviti topničku pripremu za otimačinu?

Evo jučer naslovnica jednog tjednika. Mađari kradu našu naftu zavjerom Dragana Kovačevića, Sandora Fasimona i Tomislava Ćorića.

Objavilo memorandum o transportu nafte naftovodom. Kakvog li čuda, naftovod preuzeo na sebe transport nafte? No, ključna je stvar u memorandumu, prigodno, sakrivena. Naime, u tom memorandumu inače stoji kako se nafta ima transportirati iz Omišlja. Dakle, iz skladišta nafte koja i služe, ne samo za obvezne rezerve nego i za trgovinu naftom.

Da, za trgovinu, jer nafta koja izlazi iz Hrvatske se plaća prema cijeni toga dana na Plattsu.

No, ne samo da je to sakriveno, nego je sakriveno i to kako je riječka rafinerija, koja posluje gotovo tročetvrtinskim kapacitetima te proizvodi dovoljno za hrvatske potrebe, bila u remontu, pa se postavlja pitanje gdje bi gospoda prerađivala naftu?

Cargo od 247 tisuća tona, uzgred, nije se pokazao neka kvalitativna sreća, kao što se ne pokazuje niti nafta iz Mađarske.

Naravno, bila bi veća sreća kada bi Hrvatska imala puni proizvod, a ne samo sirovinu za izvoz, pogotovo za hrvatski BDP i trgovinsku razmjenu. Proizvod s dodanom vrijednošću više utječe na rast BDP-a.

No, radi se o ekonomiji, glupane. A ne o nacionalnim emotivnim ucjenama. Ili još jednostavnije, radi se o legitimnom poslovanju dvije tvrtke (INA-e i Janafa), a ne o manipulaciji osnovnim zalihama zemlje ili ne dao dragi Bog, prepuštanju infrastrukture strancima. Radi se o legitimnom tržišnom artiklu, koliko je tržišan pokazuje pad cijene u negativne vrijednosti na američkom tržištu prije nekoliko tjedana.

A, znate, Hrvatska nije Kuvajt.

Ne bi bila ni kada bi znali koliko u podzemlju ugljikovodika imamo, a ne znamo. Ona je o uvozu ovisna zemlja. Tome nije kriv naftni biznis, nego država i provođenje politike istraživanja ugljikovodika, koje je u krizi cijene nafte u svojevrsnoj odgodi, o čemu drugom prilikom.

Toliko o tomu kako Hrvatska zapravo subvencionira jeftino mađarsko gorivo, kako čujemo ovih dana iz koalicije Restart i od Davora Bernardića danas.

Na prigovor kako se trguje hrvatskom naftom, ne treba previše trošiti ni riječi u svijetu u kojem sve zemlje trguju naftom, čak je i SAD ukinuo višedesetljetni moratorij na izvoz nafte. Osim možda Sjeverne Koreje. Ona vjerojatno svoju naftu ne izvozi. Jer je nema. Čini se da se Davor Bernardić zapravo zalaže za takve nacionalne interese, jer čak i naftna industrija, njegovog uzora, chavističkog režima Venezuele, izvozi naftu.

U spomenutim novinama jedino što nije spomenuto jest tko je Izvor. Osobno ne mogu niti pokušati dokučiti, a legitimno je od novina to ne objaviti. Ta svaki novinar čuva svoj izvor, možda je prva točka novinarskog morala.

Ako je izvor netko od smijenjenih članova uprave INA-e, kako insinuira ministar Ćorić, nije ni čudo što je smijenjen, jer doista ne vlada tematikom za biti član uprave naše najveće kompanije, pa čak niti u ime tako dobrog kadrovika kakav je poslovično država.

Na kraju, ministre, mene za razliku od većine kolega uopće ne čudi što baratate informacijama iz zatvorenih novinarskih grupa ta vaša je stranka poznata o WhatsApp aferama. Sva sreća nisam članom istih, niti stranke, niti grupe, niti afera.

Umjesto toga, poruka političarima. Dajte, počnite se baviti politikama kojima se bave normalne tržišne ekonomije. Kako mislite biti tržišni regulator ako je u ovoj zemlji veća tajna udio kompanija na pojedinim tržištima nego li gdje Trump drži ključeve za lansiranje nuklearnih bojevih glava.

Komentar DW-a
Volkswagen – a čini se kako mu je u tome pomagala i politika – je na sve načine pokušao izbjeći plaćanje odštete prevarenim vlasnicima dizelaša. No Savezni sud je odlučio: VW mora platiti.

Još od kako je koncern Volkswagen uhvaćen u manipulaciji vrijednosti ispušnih plinova u svojim vozilima s dizelskim motorima, traje načelno natezanje s kupcima: je li to prijevara? Jer svi su oni kupili vozilo vjerujući podacima koje je objavio proizvođač što onda znači i viši razred ekološke podnošljivosti. To nije samo zaštita okoliša, nego i pitanje novca: viša norma znači i manji porez na osobna vozila, a pitanje je i gdje će u dogledno vrijeme smjeti voziti automobili koji imaju nižu kategorizaciju Euro normi.

To je značilo i da su vlasnici takvih vozila još jedva mogli dobiti pristojnu cijenu ako bi ih željeli nekome prodati. Volkswagen se dugo borio uopće priznati da je nešto mutio s računalom vozila i odlučno je odbijao vlasnicima besplatno preraditi ispušni sustav kako bi odgovarao deklariranim vrijednostima kojima su vlasnici vjerovali. Pristao je nadograditi program računala kako bi ti automobili bili nešto “čišći” – ali kako se brzo pokazalo: tako “nabrijani” su brzo završavali u radionici s još mnogo većim štetama. Jer tu je uvijek načelno pitanje: mi smo kupili “čist” automobil, a dobili smo “prljav”. Zato želimo novac nazad.

Na bezbrojnim sastancima čelnika proizvođača automobila s političarima je i Volkswagen bio jedino spreman na ustupak da takvim vlasnicima da određeni popust kod kupnje novog automobila, naravno opet iz obitelji Volkswagen. Ali vlasnicima je već bilo dosta tog koncerna kojem se očito ne može vjerovati i nisu htjeli nekakav popust, nego odštetu: novac za gubitak vrijednosti automobila koji je već od početka zbog ispušnih plinova zapravo vrijedio manje nego što su oni platili.

Redale su se sudske parnice, tu je bio i problem “skupne tužbe”, dakle parnice koju bi protiv koncerna Volkswagen vodila čitava skupina vlasnika takvih vozila – što u njemačkom pravosuđu u načelu nije moguće. Ali sad je tom natezanju konačno došao kraj. Zapravo se i u presudi najviše sudske instance, Saveznog suda u Karlsruheu, radi o tužbi jednog, konkretnog vlasnika, Herberta Gilberta iz pokrajine Rheinland Pfalz: on je 2014. kupio rabljeni, ali gotovo nov VW Sharan za skoro 31.500 eura, ali već sljedeće godine je izbio taj skandal s dizelom i vrijednost tog vozila je drastično pala. Da je znao, on taj automobil ne bi kupio.

Sud mu je dao za pravo: koncern Volkswagen je prisiljen prihvatiti to vozilo nazad i platiti kupcu dio cijene, doduše umanjenu za vrijednost prijeđenih kilometara. Makar je to presuda koja će biti primjer i u tisućama drugih slučajeva, to nipošto ne znači kako će svi vlasnici takvih dizelaša sad od Volkswagena dobiti novac. Najprije, presuda još nije pravomoćna, a uopće izgleda na takvu vrstu odštete imaju samo oni vlasnici koji su pojedinačno i tužili koncern Volkswagen. On se naravno odnosi samo na njemačke vlasnike takvih automobila ili barem na one koji su kupili vozilo u Njemačkoj i onda u ovoj zemlji i podigli tužbu.

No ima i drugih tužbi o kojima još nema konačne presude: na primjer u slučajevima kad je vozilo kupljeno nakon što je već bilo poznato kako Volkswagen krivo navodi vrijednosti ispušnih plinova, a neki nisu tužili Volkswagen, nego prodavača od kojeg su kupili vozilo. I na koncu, tu su i tužbe protiv drugih proizvođača automobila koji su također tako “kreativno” pretvorili svoje automobile u čistunce – na štetu vlasnika, piše DW.

Analiza
Cijene nafte porasle su krajem tjedna na najviše razine od ožujka čemu su pridonijele sve manje zalihe sirove nafte na američkom tržištu, smanjenje kapaciteta proizvodnje članica OPEC-a te općenito oporavak svjetske potražnje.

Cijene nafte porasle su krajem tjedna na najviše razine od ožujka čemu su pridonijele sve manje zalihe sirove nafte na američkom tržištu, smanjenje kapaciteta proizvodnje članica OPEC-a te općenito oporavak svjetske potražnje.

Objava ekonomskih pokazatelja tijekom petka je izostalo. U tjednu pred nama od bitnijih pokazatelja u Njemačkoj su na rasporedu objave BDP-a, IFO indeksa poslovne klime i Gfk indeksa povjerenja potrošača. Za euro područje najavljene su objave pokazatelja povjerenja potrošača dok će u SAD-u biti objavljeni Richmond Fed prerađivačkog sektora, trgovina na malo, inflacija te U of. Michigan indeks očekivanja.

Podcast Inkubator
Vuk Vuković doktor ekonomije školovan na Oxfordu, Berkeleyju i Harvardu, gostovao je sinoć u Podcast Inkubatoru kod Ratka Martinovića.

Kolika će biti magnituda predstojeće globalne financijske krize, koji su najveći hrvatski problemi te koje su prednosti i nedostaci neradne nedjelje bile su neke od tema u emisiji.

Vuković smatra da nedjelja ne smije biti neradna. “Mislim da je to apsolutno loša ideja, pogotovo za nas koji smo turistička zemlja. To ne možeš držati za vrijeme sezone nikako, nema smisla, porazan potez”, rekao je.

“Ugroženo je 10 do 15 tisuća radnih mjesta. Jako puno ljudi koji rade nedjeljom biraju ciljano da rade taj dan jer znaju da će više zaraditi. Kako imaš neradnu nedjelju, onda su ogromne gužve subotom”, dodao je.

Ususret parlamentarnim izborima prokomentirao je popularnost Stožera te šanse HDZ-a i SDP-a. “Prema prvim anketama svi su podržavali Stožer, preko 90 posto, sad je već to palo na 30 posto. Ljudima je pun kufer Stožera i njihovih naredbi i sad se cijela pozitivna percepcija pretvorila u negativnu. Popularnost Stožera će samo padati”, kazao je.

Smatra da su izbori u sedmom mjesecu pogreška. “Da su ovo organizirali u travnju, glatko bi dobili, ovako u srpnju – baš i ne znam. Kao i svaki put, SDP-u vlast dođe u ruke kad je HDZ pun afera. Nisam siguran da će HDZ biti prvi. Tko će sastaviti vladu, to je sad pitanje”, dodao je Vuković.

Osvrnuo se na prosvjed udruge Glasa poduzetnika koji se održao prošlog tjedna na Markovom trgu. “Inicijativa je nastala kao reakcija na vladin prvi paket mjera gdje se pokazalo da su bili totalno nespremni na krizu. Bila je ideja da napravimo pritisak na vladu, sve je eksplodiralo. Imao sam veliki tekst za Index gdje sam napao vladu na istom tom principu. Cijela priča se zarolala, iz dana u dan se mijenjala situacija. Naše tržište rada nije fleksibilno da ti opet zaposliš ljude koji su ostali bez posla”, kazao je.

“Puno firmi će propasti. Ljudi nisu imali pojma što će se dogoditi. Firme će propasti, ali vlasnici i radnici će se nekako prilagoditi. Bitno je da to traje jedno dulje razdoblje, da se ne dogodi odmah”, naglasio je.

“Imamo neke informacije da se malo firmi i građana javilo za moratorije, što je dobro jer će banke izaći ususret ljudima. Kako ulazimo u predizbornu priču, bit će problema i rast nezaposlenosti će možda biti nešto veći zbog toga, ali može se izdržati”, rekao je Vuković.

“2009. godine javni sektor nije imao broj otkaza. Problem je što nema konkretnih brojki koliko ljudi radi u javnom sektoru. Ribić kaže 230.000, ali to su ljudi koji rade u ministarstvima i agencijama, nisu uključene javne firme gdje je još oko 150.000-160.000 zaposlenih”, dodao je. Kratko se osvrnuo na uhljebe u Hrvatskoj.

“Uhljebnički dio sektora nije tu da se natječe na poslovnom tržištu, nego na političkom tržištu. Neke subvencije iskoristiš da si kupiš auto. Zbog takvih uhljeb-biznismena je riječ ‘poduzetnik’ u Hrvatskoj negativna i prljava riječ. Kad razmišljaš o poduzetniku, na pamet ti padne Miroslav Kutle. Moraš imati efikasno zdravstvo i školstvo, ali i pravosuđe. To kod nas uopće ne funkcionira. Ja sam uvijek za snažna javna dobra, da ih se efikasno nudi. Uvijek mora postojati ponuda javnih dobra”, dao je Vuković primjer o hrvatskim uhljebima.

Prokomentirao je i minimalni javni dohodak koji bi bio izuzetno skup za Hrvatsku. “Temeljna ideja je da svaki građanin dobije bez obzira na status. Tako je najlakše isplatiti ljudima, daš svima jednako i to je to. Ta mjera je izuzetno skupa – kad bi svakome u Hrvatskoj dao 500 eura, to bi godišnje koštalo 180 milijardi kuna, što je veće od proračuna. Pitanje je otkud da taj novac dođe. U Finskoj su radili takav eksperiment i rezultat je bio loš. Nije se potakla potrošnja”, rekao je.

“Kriza još nije krenula. Tek kad krene ćemo vidjeti efekt svega. Na ljeto bi moglo krenuti jače. Ako padne 17 posto BDP-a, za pola ili za 60 posto, što su nekakvi realni scenariji, to je već ogroman učinak. Vlada je išla s 9,5 posto, što je optimistično. Još nema rezultata za prvi kvartal, a za drugi kvartal će biti jak učinak pada, između 10 i 20 posto sigurno”, dodao je.

Ljudi neće moći pobjeći u Irsku ili Njemačku. “Ovdje je sad jeftinije živjeti nego negdje u Europi. Barem imaš stan od roditelja za živjeti”, dodao je pa pokušao objasniti koji je najveći problem Hrvatske.

“Nije naš problem ovisnost o turizmu niti korupcija, nego ljudi i sposobnost. Nisam optimističan za budućnost zemlje jer ne vidim da se to može promijeniti u jednoj generaciji. Otkuda dolaze naši kadrovi? Fale nam kadrovi na svim razinama društva, ljudi su jednostavno neadekvatni. Oni ni ne znaju koliko ne znaju. U Hrvatskoj trebaju deseci tisuća ljudi za neku promjenu, na svim razinama društva”, smatra Vuković.

Što će biti s drugim valom koronavirusa? “Jako puno ljudi će mijenjati svoje ponašanje. Manje će se kretati i manje će trošiti, izbjegavat će gužve i rukovanja, manje će trošiti. Postoji element straha koji neće natjerati ljude da idu trošiti i kupovati. Oporavak neće biti nagli, baš zato jer ljudi mijenjaju navike. Ima nešto u novom normalnom, nećeš toliko novaca ostavljati gdje si prije ostavljao. Hrpa kafića će propasti, jedan dio sigurno, no vlasnici će dobiti vremena da se prilagode”, kazao je.

Evo što misli o Danu mladosti i teoriji “da je prije sve bilo bolje”. “Ja sam rođen 1988. pa nemam pojma. Ljudi su vrlo ideološki orijentirani prema njoj. Ako si ti lijevo, misliš da je bilo bolje, a ako si desno, misliš da je bilo katastrofalno. Istina je tu negdje. Neki ljudi su živjeli lijepo i pristojno, a neki su sigurno imali problema.

Jugoslavija je rasla puno brže od Istočnog bloka, mogla se uspoređivati s rastom Austrije i sličnih zemalja do osamdesetih, BDP je rastao pet puta, što je slično rastu britanskog BDP-a za vrijeme Industrijske revolucije. Sve bivše zemlje imaju nagli industrijski rast zbog prijelaza s ruralnog na urbano.

Ljudi koji su rođeni četrdesetih i pedesetih rođeni su u štalama, a doživjeli su brutalnu revoluciju, ne samo u Jugoslaviji. Uvijek treba imati širi kontekst. Je li taj sustav stvoren da bude održiv? Nije, to se nažalost i pokazalo. Kadrovi koji su izašli iz socijalizma nama danas vode državu i to je vode katastrofalno. Ako želiš održiv sustav, moraš ga stvarati generacijama, korak po korak. To su radile azijske zemlje”, rekao je Vuković.

Trump ili Biden? “Prvo sam mislio Trump, 99 posto. Da nije bilo korone, mislim da bi bilo sigurno. Sad više ne znam, bit će napeto. Ljudi imaju pamćenje zadnja tri mjeseca, ili mjesec dana”, zaključio je.

Burzovno obličje tenzija
Analitičari smatraju da će se povećavanjem američkog pritiska kineske tvrtke sve više okretati azijskom tržištu kapitala, prije svega burzi u Hong Kongu.

Američko-kineske trgovinske (a sve više i političke) tenzije dobile su i burzovno obličje. Prošlog tjdna američki je Senat usvojio zakonsku regulativu koja će značajno ograničiti kineskim kompanijama prikupljanje novca na američkom tržištu kapitala kroz uvrštenje dionica na Wall Streetu. Iako se zakon može primijeniti na svaku stranu kompaniju koja traži pristup američkom kapitalu, analitičari smatraju da je primarni cilj ipak Peking.

Nova regulativa, ukratko rečeno, zahtijeva da strane kompanije koje žele kotirati ili već kotiraju na američkim burzama dokažu kako nisu u vlasništvu ili pod kontrolom strane vlade. “Kineska komunistička partija vara, a ovaj zakon spriječit će ju u varanju američkih burzi”, poručio je putem Twittera republikanski senator Louisiane i član senatskog odbora za bankarstvo John Kennedy. Kako ocjenjuju američki analitičari, ovo je posljednji u nizu primjera kako tržište kapitala postaje jedno od bojnih polja američko-kineskog rivalstva.

“U posljednjih nekoliko mjeseci, američki političari predložili su delistiranje kineskih kompanija s burzi u SAD-u pod različitim kriterijima te ograničavanje američke izloženosti kineskom tržištu”, stoji u istraživanju analitičara tvrtke China Renaissance, a prenosi CNBC.

“Očekujemo da će ta tema ostati među najpopularnijima tijekom predizborne kampanje za ovogodišnje predsjedničke izbore”, stoji u bilješci. Toj temi svoj je prilog dao i tamošnji burzovni regulator, Komisija za burze i vrijednosnice (SEC). Nedavno je upozorio investitore kako ulaganja u inozemne kompanije može predstavljati posebno veliki rizik.

“Na mnogim rastućim tržištima kapitala, uključujući i Kinu, postoji značajno veći rizik da objave i financijska izvješća nisu cjelovita ili su zbunjujuća, u odnosu na kompanije sa sjedištem u SAD-u”, ocijenio je predsjednik SEC-a Jay Clayton na konferenciji za medije prošlog mjeseca.

Prije tjedan dana SEC je najavio da će 9. srpnja organizirati okrugli stol kako bi čuo “stavove investitora, drugih tržišnih sudionika, regulatora i stručnjaka o rizicima investiranja na rastućim tržištima, uključujući i Kinu”.

“Vodu na američki mlin” nedavno je dao skandal s tvrtkom Luckin Coffee. Radi se o kompaniji koja je donedavno smatrana obećavajućim kineskim lancem kafića i novim konkurentom Starbucksu. No, u travnju je otkriveno da je njezin operativni direktor krivotvorio podatke o prodaji za 2019. za 2,2 milijarde juana, odnosno 310 milijuna dolara.

Luckin kroz dualno uvrštenje ima dionice i na američkom tržištu, a one trenutno vrijede 90 posto manje nego početkom godine. Prošloga tjedna kompanija je objavila da ju je Nasdaq izvijestio kako bi zbog zabrinutosti javnosti bilo najbolje delistirati dionice.

Prema mišljenju China Renaissancea, uz delistiranje kineskih dionica, američki potezi mogli bi ići i u smjeru ograničavanja američke izloženosti kineskom tržištu kroz vladine mirovinske fondove. Drugi je način ograničavanje broja kineskih kompanija uključenih u burzovne indekse kojima upravljaju američke kompanije.

Kineske kompanije pri uvrštenju na američkom tržištu najviše privlači prestiž povezan s činjenicom da se njihovim dionicama trguje na Wall Streetu, kao i atraktivnije okružje s boljim vrednovanjima i upućenijom investitorskom bazom.

No, rastući američki pritisak neizbježno će rezultirati potragom kineskih kompanija za kapitalom na azijskom tržištu, posebice u Hong Kongu, drži Tianjun Wu, analitičar Economist Intelligence Unita. Hongkonška burza već je reagirala u tom smjeru. Prošloga je tjedna dopustila da u njezin indeks Hang Seng budu uključene i dionice koje su primarno uvrštene na nekom drugom tržištu, piše Poslovni dnevnik.

IFO Analiza
Očekivanja njemačkih poslovnih čelnika poboljšana su u svibnju zahvaljujući postupnom ublažavanju mjera koje je vlada uvela kako bi suzbila pandemiju koronavirusa, objavio je u ponedjeljak institut Ifo.

Indeks očekivanja njemačkih poslovnih čelnika porastao je u svibnju za 5,3 boda u odnosu na revidiranu vrijednost u travnju, na 79,5 bodova. U prošlom mjesecu zabilježio je najveći pad otkada je Ifo počeo objavljivati izvješća. “Raspoloženje u njemačkim kompanijama oporavilo se nakon katastrofalnog prethodnog mjeseca”, zaključio je u priopćenju čelnik Ifoa Clemens Fuest.

“Očekivanja za iduće mjesece znatno su poboljšana”, dodao je Fuest. Ocjene aktualnog stanja u gospodarstvu blago su pogoršane, iskazane u padu odgovarajućeg Ifovog indeksa za pola indeksnog boda, na 78,9 bodova.

Odvojeno je državni statistički ured Destatis danas potvrdio da je njemački BDP u prvom kvartalu pao 2,2 posto u odnosu na prethodno tromjesečje, najviše od globalne financijske krize. Rezultat potvrđuje da je najveće europsko gospodarstvo u prvom tromjesečju potonulo u recesiju budući da je u posljednjem prošlogodišnjem tromjesečju palo 0,1 posto.

Kapitalna ulaganja pala su u prva tri ovogodišnja mjeseca 6,9 posto u odnosu na prethodno tromjesečje, osobna potrošnja 3,2 a izvoz 3,1 posto, pokazuje Destatisovo izvješće. Time je osobna potrošnja umanjila stopu rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) za 1,7 postotnih bodova a neto trgovina za 0,8 postotnih bodova, pokazalo je izvješće.

Među rijetkim svijetlim točkama isticao se 4,1-postotni rast ulaganja u građevinskom sektoru, najvećem poslodavcu u Njemačkoj, zaslužnom za gotovo desetinu ukupne gospodarske aktivnosti. Porasla je i državna potrošnja, skromnih 0,2 posto, pokazuju podaci Destatisa.

Ekonomisti očekuju još izraženiji pad gospodarstva u drugom tromjesečju. “Gospodarska izvedba u prvom kvartalu rezultat je svega dva tjedna prekida poslovanja i poremećaja u opskrbnim lancima povezanima s mjerama karantene u Aziji, pa ne treba velika analitička vještina da prognozirate znatno snažniji pad u drugom kvartalu”, rekao je Carsten Brzeski iz ING-a.

“Dodatna tri tjedna u kojem su aktivnosti bile zaustavljene i tek polagano ukidanje nekih mjera ne slute na dobro kada je posrijedi drugi kvartal”, dodao je.