Tribina

Analiza

Dužnosnici EU imaju poteškoća u odlučivanju, nalazeći se između dvije vatre. Pokušavaju smanjiti ovisnost o ukapljenom iz Rusije, a da pritom ne dođe do naglog rasta cijena.

Europa treba sav ukapljeni plin koji može dobiti kako bi popunila prazninu ostavljenu smanjenjem opskrbe ruskim plinom kroz linovode, pa je Unija prošle godine povećala uvoz ukapljenog plina iz Rusije za više od 30 posto.

Sada se čelnici EU-a suočavaju s političkim posljedicama tog trgovinskog poteza i pokušavaju promijeniti smjer.

Ministri će podržati prijedlog koji će dopustiti državama članicama zaustaviti ruske izvoznike LNG-a u rezervaciji kapaciteta na europskim terminalima po uzoru na najvećeg kupca ruskog ukapljenog plina, Španjolsku, koja je pozvala svoje energetske tvrtke diverzificirati opskrbu.

Kako još nema nekih konkretnijih rokova za to, ali niti sankcija prema toj vrsti plina, isporuke se nastavljaju bez posljedica, zbog toga što se nitko bez jasnih političkih smjernica neće odreći svoga profita.

EU se nalazi u teškoj situaciji. Povećanje uvoza ukapljenog plina iz Rusije ide protiv tvrdog stava prema Vladimiru Putinu, a zabrana prijeti nedostatkom plina i rastom cijena zbog čega nema naznaka da bi embargo dobio jednoglasnu podršku država članica, unatoč pritisku nekih baltičkih zemalja.

Ako Europa ne nametne sankcije ruskom ukapljenom plinu – kao što je učinila s ugljenom i naftom – isporuke će se nastaviti, prema trgovcima koje je Bloomberg anketirao.

Nekoliko europskih tvrtki, poput Repsol SA i Enagas SA iz Španjolske, izjavilo je da ne kupuju ruski LNG.

S druge pak strane, postoje mnoge trgovačke kuće koje povećavaju nabavu kako bi profitirale na dobrim cijenama, a neki europski kupci imaju dugoročne ugovore o kupnji ukapljenog plina koje ne žele prekršiti želeći penalizaciju zbog mogućeg kršenja ugovora prebaciti na politiku.

Primjerice, TotalEnergies SE ima 20 posto udjela u izvoznom postrojenju Yamal u Rusiji i nije naznačio razmatranje izlaska iz projekta.

Prema tome, uvoz ruskog ukapljenog plina, smatraju analitičari Bloomberga za EU nije dobra politička opcija, no čini se kako u energetsko ekonomskom smislu još nema boljega rješenja na vidiku.

Ministarstvo i HGK

Svjetski dan prava potrošača tradicionalno se obilježava svake godine, u svrhu jačanja svijesti o pravima potrošača te promicanja aktivne rasprave s ciljem unapređenja potrošačke politike.

Ove godine povodom obilježavanja Svjetskog dana prava potrošača, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom, organiziralo je zajedničku konferenciju pod nazivom „Osnaživanje potrošača u energetskoj tranziciji” kojom je naglasak stavljen na podizanje svijesti potrošača o važnosti energetske tranzicije te unaprjeđenje zaštite prava potrošača na energetskom tržištu u jeku energetske krize.

Jedan od ključnih prioriteta Nacionalnog programa zaštite potrošača za razdoblje od 2021. do 2024. je poticanje politike održive potrošnje i energetske učinkovitosti.

Prema mišljenju najvećeg broja hrvatskih građana, korištenje energije iz obnovljivih izvora te ulaganje u energetsku učinkovitost je, uz razvrstavanje otpada, aktivnost koja ima najveći učinak na zaštitu okoliša i održivu potrošnju.

Uvodno su se sudionicima konferencije obratili državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Hrvoje Bujanović te predsjednik Komore Zagreb i savjetnik predsjednika Hrvatske gospodarske komore Josip Zaher.

Državni tajnik Bujanović istaknuo je mjere koje Vlada poduzima kako bi pomogla građanima i gospodarstvu, kao i onim najranjivijima skupinama, s naglaskom na ograničavanje cijena plina, naftnih derivata i struje. „Uklanjanje prepreka i rasterećenje administrativnih postupaka koji ograničavaju veće korištenje energije iz obnovljivih izvora omogućava da svako kućanstvo koje se odluči na solarnu elektranu postane neovisno i slobodno od promjena cijena na energetskom tržištu.‟, istaknuo je državni tajnik Bujanović.

„Na razini EU održivost, energetska učinkovitost i zelena tranzicija strateške su teme, a energetski izazovi s kojim smo suočeni, zahtijevaju i odgovorno ponašanje svih u opskrbnom lancu. Hrvatska gospodarska komora kroz cijeli niz aktivnosti nastoji educirati gospodarstvenike i biti im platforma za prijenos i razmjenu znanja i iskustva, s ciljem stvaranja otpornijeg, održivog gospodarstva. U svjetlu geopolitičke, energetske i resursne krize, potreba transformacije postaje sve izraženija.‟, istaknuo je Zaher.

U cilju pravovremenog informiranja i savjetovanja potrošača, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja je u izravnoj komunikaciji s potrošačima putem nekoliko komunikacijskih kanala koji su potrošačima svakodnevno na raspolaganju, kao što su besplatni telefon za potrošače, mail Prava potrošača te Centralni informacijski sustav za zaštitu potrošača.

Tijekom prošle godine, Ministarstvo je odgovorilo na oko 4 tisuće potrošačkih poziva, te na više od 3 tisuće pisanih upita.

Analiza Eurostata

Industrijska proizvodnja u eurozoni i EU stabilizirala se na početku godine, a u Hrvatskoj njezin rast bio je blago iznad prosjeka u zoni primjene zajedničke europske valute, pokazali su u srijedu podaci europskog statističkog ureda.

Industrijska proizvodnja u zoni primjene zajedničke valute porasla je u siječnju prema sezonski prilagođenim podacima za 0,7 posto u odnosu na prosinac, kada je bila pala za revidiranih 1,3 posto, procijenio je Eurostat.

Proizvodnja energije pala je u eurozoni na mjesečnoj razini za 0,8 posto, a u EU je stagnirala.

Među zemljama članicama čijim je podacima Eurostat raspolagao najviše je u siječnju na mjesečnoj razini rasla industrijska proizvodnja u Irskoj, za 9,3 posto.

U Hrvatskoj je industrijska proizvodnja u siječnju prema sezonski prilagođenim podacima porasla za 0,9 posto u odnosu na prosinac kada je uvećana za 0,1 posto, pokazuju Eurostatove tablice.

Isti postotni rast bilježila je u siječnju i Grčka. Najveći pad proizvodnje bilježila je Danska, za 7,1 posto. Slijede Mađarska i Nizozemska s padom od pet odnosno 4,3 posto.

Na godišnjoj razini proizvodnja je u siječnju ponovo porasla i u eurozoni i u EU, otprilike za jedan posto, nakon pada u prosincu za dva odnosno za 0,6 posto.

Proizvodnja energije smanjila se pak na godišnjoj razini za 7,6 posto u eurozoni i za 7,1 posto u EU.

Među zemljama EU-a najveći rast proizvodnje na godišnjoj razini bilježila je u siječnju Irska, za 19,5 posto. Slijede Danska i Malta s rastom od 14,2 odnosno 12,4 posto.

U Hrvatskoj je industrijska proizvodnja u siječnju prema kalendarski prilagođenim podacima pala na godišnjoj razini za 2,9 posto, nakon 2,3-postotnog smanjenja u prosincu, pokazuje Eurostatovo izvješće.

Blizu je Francuska s padom proizvodnje za 2,5 posto. Najveći pad bilježila je Litva, za 12 posto. Slijede Latvija i Slovačka gdje se proizvodnja na godišnjoj razini smanjila za 9,8 odnosno za 8,6 posto.

Analiza

Zapadne sankcije na rusku i iransku naftu usmjerile su jeftino gorivo u Aziju i smanjile razliku u cijenama koja je do sada “radila” za Europu, a najveći su dobitnici u toj promjeni Kina i Indija, prema analitičarima i podacima Refinitiv Eikona.

Azijski uvoznici desetljećima su plaćali više za naftu velikih izvoznika, poput članica Organizacije zemalja-izvoznica nafte, što je među analitičarima i dužnosnicima vlada zemalja-potrošača iznjedrilo naziv “azijski dodatak”.

Azija je u prošlosti imala manje opcija od ostatka svijeta zato što su morali cijenama privlačiti izvoz udaljenih proizvođača, objasnio je Jorge Montepeque koji je svojedobno sudjelovao u izradi referentne cijene za marku nafte Brent.

No, ta se razlika sada smanjila, što de facto funkcionira kao poticaj za azijska gospodarstva, naglašavajući još jednu nenamjernu posljedicu zapadnih sankcija izvozniku nafte i plina Rusiji. Europske pak zemlje zbog sankcija sada plaćaju više za prirodni plin.

Rusija je zbog zapadnih sankcija u 12 mjeseci zaključno sa siječnjem prodala više nego dvostruko više nafte Aziji, prema podacima analitičke tvrtke Kpler.

Iran, koji je također pod američkim sankcijama, po nekim je procjenama povećao izvoz nafte na najviše razine u posljednje tri godine, a Kina mu je najveći kupac.

Glavna ruska izvozna mješavina sirove nafte Urals, koja se prije invazije na Ukrajinu prodavala u Europi po cijeni nižoj za nekoliko dolara od cijene referentne marke Brent, prodaje se sada u Aziji po 24 dolara nižoj cijeni, prema podacima Refinitiv Eikona.

Neki industrijski izvori, koji žele ostati neimenovani, kažu pak da je razlika ipak nešto manja i da je Urals jeftiniji za 10 do 15 dolara po barelu. Čak i ako je ruska nafta jeftinija za nekih 15 dolara po barelu, rafinerija u Indiji koja prerađuje 200.000 barela dnevno trošit će na nabavu tri milijuna dolara dnevno manje od europske konkurencije. Tijekom godine iznos će premašiti milijardu dolara.

Indijski ministar nafte Hardeep Singh Puri rekao je početkom veljače da će nastaviti kupovati naftu iz Rusije ako cijene “i dalje budu dobre”.

Azijski dodatak datira iz 1980-ih godina kada su zemlje-proizvođači nafte počele objavljivati cijene bazirane na referentnim cijenama na terminskim tržištima koje su katkada bile više za kupce u Aziji, budući da su više ovisili o uvozu pa je njihov utjecaj na cijenu bio minimalan.

Azijski kupci pokušali su smanjiti razliku već i prije zapadnih sankcija na rusku i iransku naftu, ulažući u rafinerijske kapacitete kako bi potaknuli potražnju i poboljšali pregovaračku poziciju u utvrđivanju cijena.

Saudijska Arabija i drugi vodeći izvoznici nafte aktualne su promjene reflektirali u znatno nižim službenim prodajnim cijenama, koje iskazuju razliku u odnosu na regionalne referentne vrijednosti.

Od studenog Saudijska Arabija smanjila je razliku za marku Arab Light koja se prodaje u Aziji za 3.35 dolara po barelu. Razlika u cijeni za kupce u Europi nafte Ras Tanura povećana je pak u istom razdoblju za 10 centa po barelu.

Prodajnu cijenu za azijske kupce smanjili su od studenog i Irak i Kuvajt. Irak objavljuje cijene za Europu koje su također podignute na kraju prošle godine.

Europa gubi rusku sirovu naftu pa mora nabavljati barele iz udaljenijih krajeva i “u teoriji, cijene na Bliskom istoku postaju nepovoljnije za Europljane”, zaključio je analitičar za robna tržišta u Saxo Banku.

Kobalt

Kina se sprema pooštriti svoju kontrolu nad globalnom opskrbom kobaltom, ključnim metalom za proizvodnju baterija u električnim vozilima, nakon što mu je cijena pala na najnižu razinu u posljednja 32 mjeseca.

Kina je jedan od najvećih svjetskih proizvođača kobalta s 44 posto udjela, s time da se predviđa da će u naredne dvije godine udio dosegnuti polovinu globalne proizvodnje, prenosi FT izvješće Darton Commoditiesa.

Kontrola tog resursa mogao bi otežati “zeleni” iskorak Europe i Zapada koji dosad nije imao uspjeha u naporima da pod kontrolu stavi opskrbne lance ključnih metala poput kobalta, litija i nikla, neophodnih u proizvodnji baterija za električne automobile.

Rafinerijska proizvodnja u kineskim postrojenjima dosegnula je 140 tisuća tona prošle godine, gotovo dvostruko više od razine prije pet godina, odnosno 77 posto globalnog udjela. Ostatak svijeta lani je stagnirao s proizvedenih 40 tisuća tona.

Cijena kobalta lani je pala s 40 dolara po funti u svibnju na 16 dolara. Prošle godine globalna proizvodnja kobalta porasla je 23 posto, za 35 tisuća tona na godišnjoj razini, nakon što je švicarska korporacija Glencore povećala proizvodnju u Mutandi, najvećem svjetskom rudniku kobalta u DR Kongu, te Indoneziji.

”Niz se faktora istovremeno spojio i gurnuo tržište prema dolje: popuštanje problema s logistikom, slaba prodaja potrošačke elektroničke opreme i tehnološki pomak prema baterijama za električna vozila s manje ili bez kobalta”, rekao je Caspar Rawles iz Benchmark Mineral Intelligencea.

Ponuda je dvostruko nadmašila potražnju rezultiravši padom cijena. Potražnju je pritisnuo pad prodaje prijenosne elektronike na globalnoj razini, ograničenja u Kini tijekom Covid 19 restrikcija kao i veća prodaja električnih vozila s baterijama nižeg dometa koje ne koriste kobalt na kineskom tržištu, navodi FT. Ipak, niže cijene tog metala donijele su olakšanje proizvođačima automobila, ali i sa strateškog gledišta upitnima učinile projekte izvan Kine.

Dok bjesni rat u Ukrajini, na globalnoj pozornici ispod površine ključa trgovinski rat Zapada i Kine. Zabrinut zbog kineske dominacije nad sirovinama, Washington je omogućio snažne poticaje za proizvodnju kobalta u “prijateljskoj” zemlji ili zemaljama. Riječ je o Zakonu o smanjenju inflacije (IRA), no proći će godine dok te subvencije ne daju konkretne rezultate.

Pritisnuti javnim kritikama zbog korištenja dječjeg rada u DR Kongu iz kojeg stiže 75 posto globalne proizvodnje, proizvođači automobila pokušavaju razviti baterije s manje kobalta.

Cijena kobalta mogla bi dodatno pasti ako Tenke Fungurume, drugi najveći svjetski rudnik kobalta u vlasništvu kineskog CMOC-a, ponovno dobije dozvolu za izvoz DR Konga nakon što je porezni spora prošlog srpnja. Rudnik je nastavio rad unatoč zabrani, a usklađeno je između 10 tisuća i 12 tisuća tona materijala, oko šest posto lanjske potražnje, donosi Poslovni dnevnik.

Poručuje konzultantska kuća Prognos

Konzultantska tvrtka Prognos AG ne očekuje uska grla u njemačkoj opskrbi plinom iduće zime, iako nastojanja da se smanji potrošnja plina “u privatnim kućanstvima ili u industriji i trgovini” nisu bila vidljiva. Blagi vremenski uvjeti u Njemačkoj tijekom tekuće zime osigurali su nisku potrošnju plina, a njemačka skladišta plina su krajem siječnja još uvijek bila puna 79%, utvrdili su analitičari Prognosa.

Njihovo izvješće, koje je naručilo Bavarsko poslovno udruženje (VBW), također kaže da su uvoz prirodnog plina iz Norveške i količine ukapljenog prirodnog plina (LNG) sa svjetskog tržišta trenutno na visokoj razini.

Iako je Rusija potpuno obustavila transport cjevovodima u Njemačku, “isporuke LNG-a iz Rusije u EU ostaju na visokoj razini”. Dovršetkom tri LNG terminala i izgradnjom još tri povećava se sigurnost opskrbe.”

“Ukratko, vrlo je vjerojatno da se nestašica plina može spriječiti”, kaže se u izvješću. I dalje postoje rizici u pogledu nastojanja za uštedama, mogućih sabotaža cjevovoda, temperatura u nadolazećoj zimi i posljedica političke intervencije, zaključuje se u studiji.

Izvršni direktor VBW-a Bertram Brossardt izjavio je u utorak u Münchenu da smo “zahvaljujući sveobuhvatnim pripremama, blagom vremenu i uspjesima ušteda u sadašnjem razdoblju grijanja u boljoj poziciji od očekivane”.

No upozorio je da bi oštra zima mogla brzo postati test izdržljivosti i da bi se bez dosljedne uštede energije mogla pojaviti uska grla.

Analiza Politica

Najavljena zabrana prodaje automobila koji imaju motore s unutarnjim sagorijevanjem izazvala je diplomatski rat na relaciji između Njemačke i Francuske, piše Politico.

Njemačka i zemlje saveznice koje podržavaju automobile s motorom s unutarnjim izgaranjem zaoštrile su retoriku oko europskog zakona koji bi te motore poslao na odlagališta otpada u sklopu povijesnih nastojanja da se smanji emisije stakleničkih emisija u prometu.

Nakon sastanka u Strasbourgu ključni ministri iz te skupine zemalja rekli su da treba promijeniti pravila koja bi zabranila prodaju novih automobila i kombija s motorima s unutarnjim izgaranjem od 2035., što je već prihvatio Europski parlament i o čemu su se načelno dogovorile države članice.

„Ne postoji prijedlog (Europske komisije) koji je odgovara onome što mi očekujemo i zato još nismo postigli cilj”, rekao je njemački ministar prometa Volker Wissing nakon sastanka.

No Francuska se ne kani predati.

Pariz je nagovijestio da će ostati uz plan EU-a da se 2035. postignu nulte stope emisija iz novih automobila i kombija. Isto misli i službeni Madrid, čime su se te dvije zemlje, koje spadaju među najveće proizvođače automobila u Europi, svrstale uz skupinu manjih zemalja koje su se već obvezale da će smanjiti emisije CO2 iz osobnih vozila.

„Spremni smo se za to boriti jer odgađanje bi bila pogreška u ekološkom smislu, a mislim i ekonomska pogreška”, rekao je francuski ministar gospodarstva Bruno Le Maire.

S druge strane je je njemačka vlada koja se zajedno sa saveznicima Italijom, Poljskom, Bugarskom i Češkom zauzima za to da se rupom u zakonu omogući da automobili mogu koristiti e-goriva, sintetičku i u određenoj mjeri zeleniju alternativu fosilnim gorivima, koja se može koristiti u konvencionalnim motorima s unutarnjim izgaranjem.

Izvješće javne tvrtke Petoro

Norveška je u “iznimnoj” 2022. godini utržila pet puta više od prodaje nafte i plina zahvaljujući rekordno visokim cijenama, izvijestila je u utorak državna tvrtka Petoro. Petoro je u državnu blagajnu uplatio 528 milijardi norveških kruna (46,6 mlrd eura), više nego pet puta više nego u “normalnoj” godini, stoji u izvješću.

Prihod je veći za 342 milijarde kruna nego u 2021. zato što se ruski izvoz smanjio a Norveška je povećala udio u opskrbi Europe plinom na 30 posto.

Proizvodnja plina porasla je sedam posto, na 109 milijuna prostornih metara, a prosječna realizirana cijena više je nego udvostručena, na 11,95 norveških kruna po prostornom metru.

U idućih četiri do pet godina proizvodnja plina trebala bi se zadržati na razini iz 2022., napominje Petoro.

Prosječna realizirana cijena nafte porasla je lani za 48,6 posto, na 104 dolara po barelu.

Država ima velike udjele u naftnim i plinskim poljima u norveškom kontinentalnom pojasu, te u cjevovodima i imovini na kopnu, kojima Petoro upravlja udjelima, uplaćujući višak prihoda u državni mirovinski fond.

Analiza Marka Lovrića

Zahvaljujući velikoj proizvodnji hidroelektrana, u veljači je Hrvatska bila izvoznik energije. U udruženju Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) očekuju da će zbog topljenja velike količine snijega koji je pao prošli mjesec, u ožujku i travnju rijeke primiti obilje vode te svi pokazatelji upućuju na uspješan nastavak proizvodnje hidroelektrana u naredna dva mjeseca.

Pema podacima iz analize koju je za OIEH napravio energetičar Marko Lovrić, u veljači su u ukupno raspoloživoj proizvodnji hidroelektrane sudjelovale sa 35,58%, vjetroelektrane sa 14,36%, nuklearna elektrana Krško sa 15,10 posto, a ostali obnovljivi izvori energije s 5,23%. Fosilni su energenti u ukupnoj energetskoj strukturi u Hrvatskoj u veljači sudjelovali s 29,75%.

”Velika je proizvodnja hidroelektrana u veljači ostvarena i zbog malog pražnjenja akumulacija. Istovremeno su i vjetroelektrane imale prosječno dobru proizvodnju, a nuklearna elektrana Krško radila je punom snagom, većom od nominalne. Zbog istovremeno velike proizvodnje hidro i vjetroelektrana te zbog toga manjka resursa fleksibilnosti u sustavu, bilo je potrebno povremeno izvoziti energiju. U veljači je tako ostvaren neto izvoz električne energije od 51 GWh”, navodi Lovrić.

Dodaje da je protekli mjesec bila vidljiva i velika promjenjivost dnevne potrošnje i vršnog opterećenja zbog klimatskih uvjeta tijekom mjeseca.

Zbog niže temperature zraka za 0,25 °C u odnosu na normalnu, potrošnja električne energije bila je veća za 6 GWh u veljači u odnosu na mjesec ranije. Ostvaren je i veliki fizički tranzit električne energije preko visokonaponske mreže HOPS prema susjednim regulacijskim područjima, prosječno oko 452 MWh/h što je dovelo do povećanja gubitaka u prijenosnoj mreži Hrvatske.

Kada se promatra dnevna potrošnja i vršno opterećenje u veljači, maksimalna dnevna potrošnja iznosila je 61.663 MWh/h, a ostvarena je 8. veljače, dok je minimalna 19. veljače pak iznosila 44.612 MWh/h dana. Ukupna proizvodnja vjetroelektrana u veljači iznosila je 223.288 MWh, a faktor korištenja snage bio je 33,4%.

Prosječna proizvodnja vjetroelektrana u veljači iznosila je 332,3 MWh/h, dok je maksimalna dosegla 793 MWh/h, a maksimalni faktor snage 80,8%. Prosječna satna cijena iznosila je 145,60 eura za MWh, što je pad od 25,4% u odnosu na veljaču prošle godine. Prosječna satna cijena za prva dva mjeseca ove godine iznosila je 146,08 eura za MWh i manja je za 27 posto.

U prva dva mjeseca 2023. Hrvatska je imala na raspolaganju 3335 GWh električne energije i nije ju trebala uvoziti. Hidrološke su prilike u prva dva mjeseca ove godine bile izvrsne te je hidroenergija sudjelovala s gotovo 40% u ukupno raspoloživoj energiji u Hrvatskoj, dok su vjetroelektrane sudjelovale s 14,48%.

Vjetroelektrane su u prva dva mjeseca proizvele gotovo istu količinu energije kao i nuklearna elektrana Krško. Prema dostupnim podacima obnovljivi su izvori energije u veljači činili 55% ukupno raspoložive energije u Hrvatskoj, a siječnju čak 61%, piše Poslovni dnevnik.

Podaci carinske uprave

Ruski trgovinski višak premašio je u 2022. godini 330 milijardi dolara, odražavajući skok izvoza i visoke cijene nafte na svjetskim tržištima, pokazali su u ponedjeljak podaci carinske uprave. Ruski izvoz porastao je lani za 20 posto, na 591,5 milijardi dolara. Uvoz je smanjen za 12 posto, na 259,1 milijardu dolara.

Višak u ruskoj trgovinskoj bilanci time je bio veći za 68 posto nego u 2021. godini, dosegnuvši 332,4 milijarde dolara, objavila je carinska uprava.

Zahvaljujući visokim cijenama ruski prihod od prodaje sirove nafte i naftnih derivata poskočio je lani za 42 posto, unatoč zapadnim sankcijama, koje su pak ograničile ruski uvoz.

Kako bi Rusiji ograničili prihod za financiranje rata u Ukrajini, G7 i njegovi partneri, uključujući EU, ograničili su krajem prošle godine cijene ruske nafte na 60 dolara, zaprijetivši osiguravateljima i prijevoznicima sankcijama budu li prevozili skuplje barele.

U veljači ograničili su i cijene skupljih derivata na 100 dolara, a onih jeftinijih na 45 dolara, što bi trebalo smanjiti ruski prihod u ovoj godini.

Cjenovna kočnica već se jasno osjetila u prva dva ovogodišnja mjeseca, napominje agencija dpa.

Ruski uvoz u međuvremenu se gotovo vratio na predratne razine, djelomično zbog ‘sivih’ isporuka preko trećih zemalja.