Tribina

Tu je naš apsurd – imamo državu u kojoj trenutno živi manje od četiri milijuna ljudi (s vidljivom tendencijom pada broja stanovnika), dok s druge strane raste broj ljudi zaposlenih u javnom sektoru; i naravno njihove plaće rastu, istaknuo je u razgovoru za poslovniFM Davor Huić, predsjednik Udruge poreznih obveznika Lipa, ali i poduzetnik, i bivši kolega novinar. Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.

„Ako se svake godine nešto mijenja, nijednom poslodavcu to nije i ne može biti drago. Zadnje četiri godine imali smo ekonomski rast, imali smo četiri runde poreznog rasterećenja, međutim bez obzira na to udio države u BDP-u, udio koji država uzima za sebe kroz poreze, ostao je isti – gotovo 50 posto, točnije 47 posto. I to je puno puno previše!“, ustvrdio je Huić u emisiji Ritam posla, u razgovoru s urednicom i voditeljicom Lidijom Kiseljak.

Udruga poreznih obveznika Lipa, udruga je svih poreznih obveznika, ne samo poslodavaca; udruga štiti upravo sve ljude koji plaćaju porez, ljude koji rade, a naravno i one koji žive od kapitala, pojasnio je na početku Huić.

„Sada smo svjedoci novog pritiska na Vladu sa svih strana radi povećanja plaća i ta situacija neodoljivo podsjeća na 2008. godinu, zadnju pretkriznu godinu. I u toj panici pred krizu bio je strahoviti pritisak baš na te plaće. I što je to nas u krizi slikovito rečeno zaklalo? Upravo je ta kriza, odnosno recesija kod nas trajala šest godina, a ne godinu-dvije ili tri kao u normalnim zemljama,“ podsjeća Huić. Dodaje da su troškovi države zadnje tri-četiri godine rasli jednako brzo kao u razvijenim ekonomijama i tu smo propustili priliku za prilagodbu. Da su ti troškovi sporije rasli, bili bismo u boljoj poziciji, posebno sada kad vidimo da nam se ekonomija usporava.

Ako se svake godine nešto mijenja, nijednom poslodavcu to nije i ne može biti drago

DAVOR HUIĆ
„Prijeti nam vjerojatno neka recesija, mi sad ne znamo kakva će biti i kad će točno biti. Mi uvijek kasnimo jedan dva kvartala i onda gledamo što se događa u Italiji, Njemačkoj…Ali ako jedna Njemačka, koja je lokomotiva Europske unije usporava, mi ne možemo očekivati da ćemo mi rasti brže od te lokomotive koja nas vuče za sobom“, jasno ističe Huić. Nama sada prijeti opasnost ako rast ne bude 3 nego 1 posto (što zapravo nije recesija nego tehnički usporeni rast) da nam se dogodi javni sektor koji će po inerciji tražiti svoje povišice. I onda ćemo se ili morati zaduživati (iako nam je javni dug na jako visokoj razini, dakle 75 posto), ili ćemo morati dizati poreze. I što smo onda napravili? Ništa, smatra Huić.

Upitan što smatra da bi se dogodilo kad bi se popustilo zahtjevima sindikata, Huić daje opsežnu analizu: „Svaki postotni poen košta 300 milijuna kuna. Povećanjem troškova javnog sektora na ireverzibilan način, ne možeš to kasnije vratiti. Nisu plaće jedina stavka. Tu su i subvencije i materijalni troškovi. Ukupni proračun je naprosto prevelik i prebrzo raste. Proračun, rashodovna strana proračuna, povećavana je stalno po pet-šest milijardi kuna, što je neopravdano,“ ocijenio je predsjednik Lipe.

Ukupna ekonomija je na razini koja je bila 2008, a izvoz je za 50 posto narastao. Tu se vidi da je realni sektor napravio restrukturiranje.

Propuštena je prilika da se javni sektor restrukturira, dok se, kaže, realni sektor strukturirao. Potkrijepio je to zanimljivim podatkom o izvozu. Dakle, izvoz, koji raste već šest-sedam godina po dvoznamenkastim brojkama, sad je na 50 posto višoj na razini u odnosu na 2008. godinu, a opći BDP je na istoj razini kao 2008. „Vidiš taj paradoks. Znači ukupna ekonomija je na razini koja je bila 2008, a izvoz je za 50 posto narastao. Tu se vidi da je realni sektor napravio restrukturiranje“, istaknuo je Huić.

Prokomentirao je i činjenicu kako se tada krivnja prebacivala od strane države na poduzetnike, da se oni nisu pripremili za recesiju, te istu nazvao „drskom demagogijom” dotaknuvši se bivšeg ministra financija Slavka Linića za kojeg smatra da su „on i ljudi poput njega mislili upravljati zemljom više policijskim metodama nego na nekakav način koji bi bio primjereniji jednoj liberalnoj demokraciji kao što je Hrvatska“.

Danas smo strukturno u boljoj situaciji nego 2008. godine, ali i dalje je „opasnost države koja se neće transformirati, jer ne vidimo nikakve znakove da bi trenutačna Vlada ušla u neke radikalnije mjere i reforme“. Jedino što ova Vlada radi u nekom pozitivnom smislu, neka su porezna rasterećenja, ali ona su preblaga ako je tvoj udio poreza u BDP-u i dalje na istoj razini, a on se nije promijenio zadnje dvije-tri godine, pa je očigledno da su te mjere preblage. „Trebaju nam značajnija porezna rasterećenja“, objasnio je Huić. Njemu je posebno zanimljivo da prilikom predstavljanje nove porezne reforme nismo čuli niti riječ resornog ministra gospodarstva (op.a. Darka Horvata) koji bi trebao reći koliko se to odnosi na same gospodarstvenike i kakav je utjecaj tih mjera.

Za predsjednika Udruge Lipa „smanjenje PDV-a za jedan postotni bod je politička odluka i to neće pomoći nikome.“ Zalagali smo se i zalažemo se, ističe, za snižavanje direktnih poreza. To je uglavnom porez na dohodak i oporezivanje kapitala, jer je potrebno izjednačiti porezni način na koji porezni sustav tretira oblike rada, s ciljem izjednačavanja oporezivanja rada i kapitala.

Druge mjere rasterećenja za mlade i paket mjera za poduzetnike je mač s dvije oštrice. To jesu rasterećenja, ali je loptica prebačena na teren i trošak poduzetnika, a posljednje izmjene stvorile su pritisak i klimu u kojoj će radnici očekivati da poslodavci to isplate. „Tu je država postupila neprincipijelno. Na državi je da ona smanji svoje apetite“, smatra Huić. Ističe i podatak iz analize poreznog stručnjaka koji kaže kad bi sve neoporezive stvari bile isplaćene radnicima u maksimalnom omjeru, da bi to smanjilo dobit poduzetnika za 50 posto, znači prepolovilo! „U tome je nepoštenost te mjere. Država umjesto da sebi uskrati dio prihoda, ona prebaci tu odgovornost na poduzetnika i kaže ‘mi smo vam oslobodili prostor, radite po tome’.

Država umjesto da sebi uskrati dio prihoda, ona prebaci tu odgovornost na poduzetnika. Rasteretite rad, rasteretite plaće!

Rasteretite rad, rasteretite plaće – plaće će rasti, ljudi će više trošiti. To će imati pozitivan efekt na ekonomiju. To je put za koji mi mislimo da je jedini put za Hrvatsku, poručuje Huić. „Skupa, prevelika, rastrošna država jednostavno nas guši. Ona troši prevelik dio naših resursa s obzirom na ono što nam daje u smislu javnih servisa, recimo kvalitete zdravstva, neke druge infrastrukture, primjer komunalne djelatnosti. Imate problem s otpadnim vodama, a po nekim mjestima na Jadranu imate lokalne čelnike koji organiziraju koncerte, ali ne sređuju kanalizaciju. To je ta slika naše države koja je puna renti, rentnih pozicija, ljudi koji lagodno žive, prikrivenih subvencija koje su potrebne i nepotrebne, a sve pod egidom neke socijalne države. Mi subvencioniramo javnim novcem puno toga što nije potrebno i što se ljudima ne vrati u smislu nekih javnih usluga javnih ili kvalitetnijeg života, sustava, sudstva…,“ smatra Huić.

Dotaknuvši se sredstava iz fondova Europske unije, predsjednik udruge Lipa smatra da je upravo ulaganje u infrastrukturu područje koje će pokazati koristi od ulaska u EU, uz jačanje izvoza.

Hrvatska ima tu tradiciju represije prema malima i nekakvog nejasnog odnosa prema velikima, ustvrdio je. „Kad su se pojavile te liste dužnika, vi vidite da su neki ljudi dužni puste milijune za PDV, a ja kao mali poduzetnik ako dva dana ne platim PDV odmah zvone telefoni, odmah je panika itd. Meni je to potpuno neshvatljivo! Vi tu imate neku ekstremnu represiju prema malim poduzetnicima. Sjetimo se akcije ‘kremšnite’. Pa potrošili su stotine i stotine radnih sati da bi utvrdili količine šećera u kremšnitama. To je taj naš pristup represije prema malima, a za ove velike, dogovorit ćemo se. Tu se onda stvara puno prostora za korupciju“, mišljenja je Huić.

Trebalo bi povećati izdvajanja u drugi mirovinski stup, liberalizirati ulaganja mirovinskih fondova.

„Ta je represija nepotrebna, pravi je put imati poreznu upravu koja ima savjetodavnu ulogu. Razgovaram s poduzetnicima koji ističu dojam da inspekcije dolaze s namjerom da nešto nađu. Nije to smisao – da on sad tebi traži grešku. Naravno da su propisi komplicirani. Ima ih puno, nekonzistentni su, uvijek postoji mogućnost da si nešto previdio, nešto nisi napravio kako treba, ali onda ta inspekcija treba utvrditi namjeru. Ako drugi ili treći put napraviš isto, onda nisi slučajno pogriješio, onda mislim da nema što drugo nego primijeniti sankcije, ali ne odmah, i mislim da se u tom smjeru nije puno promijenilo bez obzira na govore svih ministara da bi se u tom smislu nešto trebalo napraviti. Vjerujem u evoluciju i mislim da u Hrvatskoj postoji jak građanski duh i da Vlada nije i ne može biti otporna na kritike i taj pritisak poduzetnika i to nešto što se na sceni, našoj poduzetničkoj ili liberalnoj, kako god nazvali, događalo u zadnje tri-četiri godine, taj građanski pritisak, u kojem ja vidim i ulogu naše Udruge – a to je građanski aktivizam, pritisak građana na sustav, to mora vremenom dovesti do promjena na bolje,“ zaključio je Huić.

„Mi smo relativno siromašna zemlja s preglomaznim i preskupim javnim sektorom i u tom nekakvom kontekstu mislimo da nema nikakve potrebe da se bilo koji porezi dižu, pa makar to bile trošarine, koje imaju neko svoje opravdanje. Kažnjavaš, zapravo, preventivno djeluješ na ljude da ne konzumiraju štetne sastojke, međutim mislim da je u ovom trenutku to zadnja stvar koja treba Hrvatskoj. Gotovo 22 tisuće ljudi potpisalo je Lipinu peticiju i po tome vidimo koliko građani shvaćaju da su porezno preopterećeni, da ne žele više da Vlada ide u tom smjeru“, kaže Huić. Posebno izdvaja sektor zdravstva u kojem se, ocjenjuje, ništa ne radi. „Troškovi zdravstvenog sustava svake su godine milijardu do dvije veći od proračuna HZZO-a, znači veći od uplata u fond kroz doprinose za zdravstvo. Time je stalna borba kako tu milijardu-dvije kuna nadoknaditi, i uvijek je to taj pritisak. No mi u Lipi mislimo da bi ministar trebao gledati i troškovnu stranu, pogledati jesu li svi ti troškovi racionalni, što je s listama čekanja, što je s nepotrebnim lijekovima. Imate masu nalaza koji se ne podižu, imate puno neracionalnosti u tom sustavu, neobjedinjenu javnu nabavu..,“ ističe Huić.

Vezano za probleme u zdravstvu i mirovine, Huić jasno i nedvosmisleno ističe kako je „problem s mirovinskim sustavom to što se on jednim dijelom bavi rješavanjem socijalnih problema.“ On smatra da bi trebalo povećati izdvajanja u drugi mirovinski stup, liberalizirati ulaganja mirovinskih fondova. „Mirovinski bi fondovi trebali biti manje slizani s državom – 70 posto njihove imovine je u obveznicama Republike Hrvatske, a mislim da postoji sigurno puno boljih načina“, zaključio je Davor Huić u razgovoru za poslovniFM.

Od 5. rujna, tj. početka niza višemilijunskih dnevnih prometa, do kraja prošlog tjedna promet Krašem premašio je 205 mil. kuna, uz protrgovanih gotovo 19% ukupnog broja izdanih dionica. Računa se da je Šaranović dosad potrošio (ugrubo) 130 milijuna kuna. Osim što toj ofenzivi zacijelo nije kraj, nemali dio utrška od prodaja dionica Šaranoviću zacijelo će se vratiti na burzu i pridonijeti živosti trgovanja. Koliko je točno s krajem prošlog tjedna osvojio Šaranovićev Kappa Star na SKDD-u će se vidjeti u utorak, ali koliko će potrajati do vlasničkog raspleta u Krašu i s kakvim ishodom, još se ne zna točno.

Bit će zanimljivo vidjeti koju će cijenu Pivac istaknuti u ponudi. Tromjesečni (ponderirani) prosjek uoči iskazivanja namjere upućuje da je minimalna oko 430 kuna, daleko od cijena po kojima se zahvaljujući “izazivaču” protekla dva tjedna trguju (prosječno iznad 730 kuna, a to je sada zbog volumena i približan tromjesečni prosjek). Bude li inicijalna ponuda znatno niža, to bi u zanimljivu poziciju stavilo i Upravu Kraša u očitovanju na ponudu. Kada će to biti, još se ne zna. Pivac je prvotnu javnu najavu dao 9. rujna (uz preinaku tjedan kasnije), a zakon predviđa da se zahtjev Hanfi na odobrenje objave uputi u roku 30 dana. No, ako su potrebne suglasnosti tijela poput AZTN-a, početak roka se pomiče. Moguće je, dakle, da rok za upućivanje zahtjeva bude poslije 9. listopada. Po primitku zahtjeva Hanfa za rješenje ima 14 dana, a potom ponuditelj u roku 7 dana treba izaći s objavom ponude koja bi tako najranije mogla biti potkraj listopada, ali bi se mogla protegnuti i u studeni.

To znači i da je zaključenje izgledno potkraj studenog, samo ako ciparski Kappa Star ne odluči ići s konkurentskom ponudom, tj. ako ne bude pripetavanja koje proces može produljiti za najviše mjesec dana. Izvanredna skupština Kraš-ESOP-a 30. rujna trebala bi otkloniti neke upitnike. Odlučivat će se o sklapanju Sporazuma o zajedničkom djelovanju s Pivcima, prijedlogom je predviđeno da se ponuda za preuzimanje zajednički pripremi, a da sredstva za provedbu osigurava Pivac. Plan je da se otkupljene dionice rasporede proporcionalno postojećim udjelima, a međusobni odnosi vezani uz financiranje regulirali bi se ugovorom. Sporazum uključuje i zaštitu postojećih prava radnika. Neslužbene procjene sugeriraju da je to savezništvo čvrsto. No, pojava izazivača s kojim se i cijena dionice Kraša udvostručila nemala je kušnja. To vrijedi i za monolitnost ESOP-a koji, prema sudskom registru, ima više od tisuću članova.

Ostaje pitanje je li Šaranović u burzovnom stjecanju dionica spreman na još dizanja ljestvice. Posljednja cijena trgovanja, 850 kuna, više je nego dvostruko viša od one kojom je krenuo u sakupljanje, no investicijski profesionalci reći će da to ne izlazi iz okvira vrednovanja kompanija u M&A operacijama u prehrambenom sektoru. Multiplikatori s obzirom na operativnu dobit EBITDA globalno znaju biti i duplo veći nego što ih implicira vrednovanje Kraša prema trenutačnim cijenama i razini EBITDA (lani 116 mil. kuna) i neto duga (oko 200 mil. kn). Ali valuacije ni vani nisu iste za sve segmente prehrambene industrije, vrednovanje diktiraju potencijali rasta, dometi brendova i standardi korporativnog upravljanja. Uza sve, mnogi portfeljni investitori zaziru od kompanija s jakim pečatom ESOP-a, što nije poticajno za cijenu dionica, ali pri preuzimanju može biti i potencijal za rast efikasnosti i profitabilnosti.

U konačnici, dobra akvizicija je kupiti nešto po razumnoj valuaciji, reći će Andrej Grubišić, konzultant za korporativne financije i investiranje. Koliko god su vodeće prehrambene tvrtke u nas i najzvučniji brendovi, oni su ipak lokalnog karaktera i teško se probijaju izvan regije. To dijelom objašnjava i činjenicu da su kupci sve češće investitori iz srednjoistočne Europe. Među ostalim, dodaje, naše prehrambene kompanije imaju i specifičan odnos s trgovačkim lancima. U slučaju Kraša savez s Pivcima Grubišić vidi smislenim jer su “dugo suvlasnici i poznaju mu sve adute i slabosti, znaju raditi s brendiranim proizvodima, imaju jak novčani tijek, a premda im je ‘core’ biznis meso, dobar dio kupaca i prodajnih kanala im je sličan”.

Kako bilo, skok cijene dionice Kraša s manje od 400 na više od 800 kuna, kao i pojava “uljeza” nasuprot “prijateljskom” strateškom partneru, u dijelu investicijske zajednice prizvao je u sjećanje preuzimačku priču o Plivi. No, sličnosti nema previše. Osim što je to bio veći zalogaj i što je u Plivi kao dvojno listanoj kompaniji značajan blok bio raspršen među stranim ‘portfeljašima’, vlasnicima GDR-a, udvostručenje cijene dobrim dijelom se odigralo u javnom pripetavanju ponudama. U slučaju Kraša zatečene su pozicije ponešto drugačije, a ne zna se ni hoće li doći do izravnog okršaja. Šaranović je, prema svemu sudeći, osvojio približno 12% dionica. To znači da mimo trenutačno nedostupnih blokova (MI Pivac, ESOP i trezor u zbroju čine 54%) još ima dosta dionica za burzovne kupnje. Njih je sigurno znatno manje od 33 posto, kako sugerira matematika.

Od početka je jasno da srpski poduzetnik na burzi može ciljati na dva praga- ili na kvalificirani udjel (10% je već premašio) ili na manjinski kontrolni udjel od 25%, koji znači pravo veta na strateške odluke kompanije, ali i obvezu javne ponude za preuzimanje. Zaključno s prošlom srijedom Kappa Star grupa stekla je 131.127 dionica (8,75%), a kako je u nešto manje od dva tjedna predmetom kupoprodaja bilo 209.000 dionica, ispada da je kod nje završilo manje od dvije trećine volumena trgovanja (63%). To sugerira da se u igru ukrcao i nemali broj drugih igrača. Uz one koji su zaigrali na brzopoteznu zaradu na oscilacijama cijena, u svemu zasigurno ima i kupovina motiviranih “tihom podrškom” nekoj od dviju strana. Tako je, npr., vlasnik skrbničkog računa kod Zabe stigao na oko 2%, a i sam Kraš je, iz svojih razloga, u trezor nabacio još 830 dionica i sad ih ima 5,09 posto, piše Poslovni dnevnik.

Nema promjena u poretku troje vodećih kandidata za koje birači smatraju da bi bili najbolji izbor za predsjednika države. No odnosi snaga znatno su se promijenili, a prednost Kolinde Grabar-Kitarović se topi.

Ako se povuče paralela s jučerašnjim rezultatima HRejtinga, vidljivo je da i Zoran Milanović i Kolinda Grabar-Kitarović uživaju gotovo identičnu potporu birača kao i njihove matične stranke. Mislav Kolakušić na četvrtom je mjestu s 8,6% glasova.

Od 2 do 4 posto glasova dobivaju tri potencijalna kandidata – Dejan Kovač 3,2%, Ivan Pernar 2,7%, Dalija Orešković 2,6%. Vlahu Orepića izabralo bi 1,3% birača, a Katarinu Peović i Tomislava Panenića neznatnih 0,5%. Na ostale potencijalne kandidate otpada 1,9% glasova birača, a neodlučnih je 7,1%.

Kakve su pozicije kandidata u rujnu u odnosu na istraživanja u svibnju?

Velika promjena dogodila se tijekom ljeta u odnosima kandidata koji, prema HRejtingu, prednjače u pretkampanji, i od kojih se očekivalo da će privući najveći broj birača.

U četiri mjeseca Kolinda Grabar-Kitarović izgubila je 6,17 postotnih bodova, gotovo isto toliko napredovao je Zoran Milanović – za 6,27. Razlika između njih dvoje u svibnju je iznosila malo više od 16 postotnih bodova, a sad je manja od četiri. Najveći napredak ostvario je Miroslav Škoro. Potpora mu je veća za 8,86 postotnih bodova. Prednost Grabar-Kitarović u odnosu na Škoru smanjila se s više od 25 postotnih bodova, na oko deset. Od ostalih kandidata izdvojit ćemo još Daliju Orešković, koja je zabilježila velik pad popularnosti – s 6,71, na 2,62 posto.

Glasovi s obzirom na stranačku opredijeljenost

Analitički gledano zanimljivi su rezultati za – HDZ, SDP, Most i HSS. Kod ostalih stranaka glasovi bi se uglavnom očekivano raspodijelili. Birači HDZ-a svoje bi glasove većim dijelom dali Kolindi Grabar-Kitarović, a tako bi glasovalo njih 74,2 posto. Međutim, 19,6 posto birača HDZ-a ipak bi za svog favorita izabralo Miroslava Škoru. Za Zorana Milanovića bi se odlučilo 0,7 posto birača.

Zanimljivo, među SDP-ovim biračima čak ih je 10% koji smatraju da bi bolji predsjednik bio jedan od kandidata s desnog spektra, pa bi tako njih 6,2 posto svoj glas dalo Kolindi Grabar-Kitarović, a 4,4 posto Miroslavu Škori. Zoran Milanović dobiva 78,5 posto glasova.

Birači Mosta najveću potporu daju Miroslavu Škori – 38,6 posto. Podjednaki broj glasova dali bi Kolindi Grabar-Kitarović i Mislavu Kolakušiću – 15,8. Za Dejana Kovača bi se opredijelilo 10,5 posto, a 1,8 posto za Zorana Milanovića.

Šaroliko bi se raspršili i glasovi birača HSS-a – 23,5 posto za Kolindu Grabar-Kitarović, 17,6 posto za Zorana Milanovića, 14,7 posto za Miroslava Škoru i 11,8 za Mislava Kolakušića.

Vidjeli smo prema rezultatima prvog kruga da se odnosi među kandidatima mijenjaju kako se termin izbora približava, i da je sad ipak znatno manja razlika između Kolinde Grabar-Kitarović, Zorana Milanovića i Miroslava Škore. HRejting istražio je i kako bi izgledalo kad bi se u drugom krugu predsjedničke utrke ogledali Grabar-Kitarović i Milanović, zatim aktualna predsjednica i njezin oponent s desnog spektra Miroslav Škoro, te što bi bilo kad bi u završnicu ušli Škoro i Zoran Milanović. Sve tri kombinacije su intrigantne, nude zanimljiv duel, kakav je ishod saznajte sutra, ekskluzivno u Dnevniku HTV-a.

Ovo je najveće istraživanje raspoloženja hrvatskog biračkog tijela koje je za HRT provela agencija Promocija plus. HRejting obuhvaća čak 1400 ispitanika, pa je statistička pogreška samo plus-minus 2,62%, a razina pouzdanosti 95%.

Dnevnik HTV-a ekskluzivno donosi rezultate koje bi u drugom krugu izbora ostvarili potencijalni predsjednički kandidati koji, prema sadašnjim pokazateljima, imaju izgleda ući u završnicu.

Riječ je o najvećem istraživanju raspoloženja hrvatskog biračkog tijela koje je za HRT provela agencija Promocija plus. HRejting obuhvaća čak 1400 ispitanika, pa je statistička pogreška samo +/- 2,62%, a razina pouzdanosti 95%.

● Nakon rezultata prvog kruga, donosimo što bi donijela završnica, odnosno drugi krug predsjedničkih izbora.

U drugom krugu analizirana su tri duela, u skladu, naravno, s onime što je istraživanje pokazalo za prvi krug. Kao što smo objavili sinoć, očekivano najveću potporu birača dobiva samo troje potencijalnih kandidata i zasad samo oni imaju izglede za drugi krug.

1) Sraz Zoran Milanović – Kolinda Grabar-Kitarović

Da je danas drugi krug predsjedničkih izbora, u srazu sa Zoranom Milanovićem aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović osvojila bi drugi uzastopni mandat. Grabar-Kitarović dobila bi 52,3% glasova, Milanović 43,2%, a neodlučnih birača u ovom duelu nema mnogo – 4,5%.

● Pogledajte kako bi glasovali birači pojedinih stranaka, izdvojili smo ih pet

Kod HDZ-a i SDP-a stvari su jasne, čvrsta biračka tijela s više od 90% potpore svojim kandidatima, iako treba zamijetiti da bi 6,5% SDP-ovih birača svoje povjerenje ipak radije dalo Kolindi Grabar-Kitarović.

Birači Mislava Kolakušića u drugom bi krugu s 50% glasova poduprli Zorana Milanovića, a s 39,7% Grabar-Kitarović. Kod birača Mosta očekivana raspodjela, većina glasova otišla bi aktualnoj predsjednici, koja bi dobila i 50% glasova birača HSS-a, dok bi kandidatu ljevice pripalo 43,8%.

2) Kada bi u drugi krug ušli aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i Miroslav Škoro, što bi se dogodilo

Ponovno bi pobijedila Kolinda Grabar-Kitarović, no njezina prednost u ovom bi dvoboju bila manja nego u odnosu na Zorana Milanovića. Kad bi u završnicu predsjedničke utrke ušli Kolinda Grabar-Kitarović i Miroslav Škoro, kandidatkinja HDZ-a slavila bi s 49,2% glasova. Miroslav Škoro dobio bi 41,6%. Neodlučnih birača ovdje je malo više nego u prethodnom ogledu – 9,2%.

U srazu ovo dvoje kandidata posebno je zanimljivo pogledati kako bi se opredijelili birači HDZ-a. Grabar-Kitarović ima potporu njih 73,8%, međutim 23,9% ipak smatra da bi bolji predsjednik bio Škoro. Također je zanimljiv podatak da bi SDP-ovi birači, ako već nema njihova kandidata u drugom krugu, na Pantovčaku radije vidjeli Miroslava Škoru nego Kolindu Grabar-Kitarović – 49,3% SDP-ovih birača glasovalo bi za Škoru, a 41,3% za Grabar-Kitarović.

Birači Mislava Kolakušića s 58% priklonili bi se Škori, 24% bi ih glasovalo za Grabar-Kitarović, dosta ih je neodlučnih, čak 18%. Most je za Škoru 61,1%, HSS favorizira Kolindu Grabar-Kitarović s 54,8% glasova, u odnosu na 22,6% koliko bi dali Škori. I tu je udio neodlučnih znatan – 22,6%.

U duelu Kolinde Grabar Kitarović i Miroslava Škore izdvojili smo još jedan podatak, koji je različit od ovih preferencija koje smo sad vidjeli. Birači Zorana Milanovića iz prvog kruga u drugom bi krugu ipak više glasova udijelili Kolindi Grabar-Kitarović – 46,2%, Škoro bi dobio 41,5% njihovih glasova. Birači Kolinde Grabar-Kitarović čvrsto bi ostali i u drugom krugu uz nju, imala bi samo 2,2% prebjega u konkurentski tabor.

3) A što ako se u drugom krugu nađu Miroslav Škoro i Zoran Milanović?

U tom slučaju predsjednik Hrvatske postao bi Miroslav Škoro. Rezultati ogleda izgledali bi ovako: Miroslav Škoro 49,4%, Zoran Milanović 45,4%. Neodlučnih je malo – 5,2%.

HDZ, SDP, slika naravno jasna iako 13,6% HDZ-ovih birača smatra da bi Milanović bio bolji predsjednik od Škore, odnosno 5,5% birača SDP-a glas bi dalo kandidatu s desnog spektra.

Birači Mislava Kolakušića poduprli bi Miroslava Škoru s 63,5%, a Zorana Milanovića s 26,9%. Most bi s više od 80% glasova bio za Škoru, HSS podijeljen, 45,2% za Škoru, 41,9% za Milanovića, neodlučnih 12,9%.

Dakle, da ponovimo gradivo – kada bi Kolinda Grabar-Kitarović prošla u drugi krug predsjedničkih izbora, da su izbori danas, osvojila bi još jedan mandat, bez obzira na to je li joj protukandidat Zoran Milanović ili Miroslav Škoro. Zoran Milanović ne prolazi ni u jednoj kombinaciji jer se ne bi uspio izboriti ni protiv Miroslava Škore, koji bi u tom slučaju postao nasljednik aktualne predsjednice.

Podsjetimo, HTV je u subotu objavio rezultate istraživanja koji se odnose na prvi krug predsjedničkih izbora, a u petak kako stranke stoje na početku vruće političke jeseni, donosi HRT.

U petak je ponovno stotine tisuća mladih, ali ovaj put i odraslih, izašlo na ulice diljem svijeta pozivajući na hitne akcije u sprečavanju i ublažavanju klimatskih promjena.

Koliko su dramatične klimatske promjene i imamo li još vremena utjecati na budućnost , te koji su ključni problemi govorilo se u emisiji “U mreži Prvog”, s gostima Brankom Grisogonom, profesor na geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, Igorom Dekanićem, profesorom na Rudarsko naftno geološkom fakultetu te glavnim meteorologom HRT-a, Zoranom Vakulom.

Grisogono je rekao kako nas zabrinjava kombinacija pojava, od porasta srednje temperature, porasta minimalne i maksimalne temperature, topljenje leda i stanje mora i oceana.

– Mi kao svijet presporo reagiramo na klimatske promjene, naglasio je i dodao kako se Pariški dogovor neće moći postići za globalni porast temperature za 1,5 stupnjeva Celziusa od početka industrijalizacije, nego će se ići prema 2 stupnja, a to znači nestanak 50 posto koralja. Za mnoge druge biljke i životinje to će biti prenagla promjena, naglasio je i dodao kako se u planinama događaju još dramatičnije promjene.

Vakula je istaknuo kako su problem sve veći i sve žešći ekstremi.

– Evo, već ovaj tjedan je vjerojatno da ćemo imati u 24 sata količinu kiše kao nikada u rujnu. Ti ekstremi i kiša i suša i visoka i niska temperatura su problem, rekao je.

Ukazao je na to da je u protekla tri dana u Zagrebu, najniža temperatura bila kao rijetko kada niska za ovo doba godine.

– Ekstremi su se događali i prije i ne možemo reći da je za sve krivo globalno zatopljenje i klimatske promjene, ali njihova učestalost je, vrlo vjerojatno, posljedica klimatskih promjena za koje je čovjek kriv u velikoj mjeri, naglašava Vakula.

– Poruka svima je da smanjimo svoje djelovanje na prirodu i okoliš te učinimo i mi mali ljudi što možemo kako bi nam priroda vratila ljepše nego što nam sada vraća, rekao je.

U ponedjeljak će predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović u New Yorku sudjelovati na UN-ovu summitu o klimi, a da je o njoj važno povesti računa, priroda nas uvjerava iz dana u dan. Osim što se tope ledenjaci, alarmantni su i podaci o globalnom zatopljenju: Svjetska meteorološka organizacija objavila je da je u povijesti mjerenja iza nas pet najtoplijih godina.

Visoko u švicarskim Alpama, performans sprovoda za jedan ledenjak. Predvođena katoličkom udrugom za humanitarni rad, povorka planinara, znanstvenika i ekoloških aktivista, neki u crnini, popela se na 2700 metara nadmorske visine, do ostataka glečera Pizol. Od 2006. godine naovamo nestalo je četiri petine ovdašnjeg leda.

Prema najnovijem izvještaju Svjetske meteorološke organizacije, proteklih pet godina bilo je najtoplije razdoblje na Zemlji otkako se od 19. stoljeća provode mjerenja. Navodi se da dosadašnje mjere nisu zaustavile podizanje razina vode i emisiju ugljikova dioksida, nego se ti procesi čak ubrzavaju.

– Vidjeli ste da su se početkom ove godine u SAD-u snježne oluje spuštale sve do Floride. To je potaknuto klimatskim promjenama na Arktiku. Mi moramo razumjeti kako će vremenski ekstremi izgledati u budućnosti, kaže Markus Rex.

On je vođa ekspedicije od 300 znanstvenika koji su se u petak u norveškoj luci Tromse ukrcali na ledolomac i otisnuli prema Sjevernom polu. Ondje će pustiti da ih led okuje cijelu zimu i ostat će sve do ljeta.

– To je jedinstvena mogućnost da cijele godine promatramo procese nastajanja i otapanja leda. Dobit ćemo mnogo bolji uvid u cijeli sustav, tvrdi Mats A. Granskog s Norveškog polarnog instituta.

Niz prosvjeda, performansa i projekata slučajno ili namjerno se poklapa sa summitom o klimi koji u ponedjeljak počinje u sjedištu UN-a u New Yorku. Uoči njegova početka glavni tajnik otvorio je vrata mladim aktivistima koji su proteklih mjeseci diljem svijeta učenike pozivali na štrajkove i angažman u svijetu koji nasljeđuju.

Aktivisti tvrde da su na noge podignuli četiri milijuna ljudi. U svijetu ih živi 7,7 milijardi. Jedan dio nezainteresiran je za klimatske promjene, ili pak tvrdi da one nisu posljedica ljudskog djelovanja. Među negatorima su i čelnici više svjetskih supersila te utjecajni zastupnici krupnog kapitala.

Dekanić jeistaknuo kako je poanta svega u ekonomiji.

– Svijet zna da mora učiniti nešto, a to je povezano sa skupim razvojem tehnologije. Smanjenje onečišćenja, stakleničkih plinova je povezano s radikalnim smanjenjem potrošnje energije, a time i smanjenjem gospodarskog rasta, a to je teško učiniti, zaključio je i dodao kako je cijela filozofija suvremene civilizacije sačinjena na uspjehu, konkurenciji, rastu i progresu.

Naglasio je kako svijet već 50 godina zna kako bi se trebalo smanjiti korištenje prirodnih resursa, a potrošnja energije je danas dva i pol puta veća nego prije 40 godina.

– Europa nema profitabilne primarne izvore fosilne energije i zato je promijenila svoju energetsku strategiju, promijenila organizaciju energetskih tržišta i postala predvodnik i u politici i u tehnologiji razvoja obnovljivih izvora energije. No, ekonomski utjecaj Europe postaje sve manji za provođenje svoje predvodničke politike u zaštiti okoliša, istaknuo je Dekanić.

Grisogono je naglasio kako će zatopljenje od 2 stupnja donijeti nagle izmjene suša i poplava, topljenje leda i snježnog pokrivača zbog čega pati biljni i životinjski svijet, javljati će se invazivne vrste biljaka i životinja, te će doći u pitanje proizvodnja hrane.

– Vjerojatno je da ćemo mi polovicom ovog stoljeća prebaciti zatopljenje od dva stupnja i to će imati velikih posljedica, rekao je.

Vakula je dodao kako je zatopljenje od dva stupnja na globalnoj razini strahovito velika brojka.

– Topljenje leda znači porast razine mora što je veliki problem, istaknuo je .

Grisogono je dao usporedbu kako čovjek umire ako ostane bez 35 do 40 posto svoje kože, zbog nedostatka respiracije, hlađenja i disanja, a mi se kod Amazone igramo sa polovicom toga broja. Amazona je 20 posto pluća svijeta.

– To je dovoljno dramatična informacija i zato je bitno saditi što više šuma, zaključio je za HRT

Oko 15.000 osoba prošetalo je Parizom jučer u povorci za klimu, ali tu manifestaciju su obilježila nasilja kada su se aktivisti krajnje ljevice pridružili povorci, a zabilježeni su i incidenti s policijom.

U Parizu je dan protekao u napetom ozračju tijekom nekoliko manifestacija. Osim povorke za klimu, održan je i prosvjed pripadnika “žutih prsluka” koji se protive socijalnoj i fiskalnoj politici vlade i skup protiv plana mirovinske reforme.
Razbijeni izlozi, oštećena banka, zapaljene barikade, posljedice su nasilja koje je izbilo početkom povorke za klimu rano poslijepodne. Policija je primijetila oko 1000 “radikalnih” prosvjednika.

Do predvečer su privedene 164 osobe, a 120 je pritvoreno. Organizatori navode da se okupilo 50.000 sudionika, dok policija drži da ih je bilo 16.000.

Tijekom poslijepodneva na bulevaru Saint-Michel u Latinskoj četvrti radikalni militanti ultra-lijevog pokreta “Black Blocs” i “žuti prsluci” su bacali projektile na policajce i zatim se okomili na jednu banku i zapalili kante za smeće. Tada je policija upotrijebila suzavac i bacače gumenih kuglica, kontroverzno oružje kojim su ranjeni brojni pripadnici “žutih prsluka”.

NGO Greenpeace je pozvao putem Twittera okupljene da se raziđu i naglasio da nisu ispunjeni uvjeti nenasilnog skupa. Druge NGO, organizatorice te povorke, pozvale su na nastavak manifestacije i povorka je stigla do četvrti Bercy, na desnoj obali Seine.

Ekološki aktivisti su blokirali jedan most i raširili transparent na kojem je na engleskom pisalo “Macron, zagađivač Zemlje”. Na Elizejskim poljanama okupljene male skupine policija je potjerala suzavcem. Greenpeace je na Twitteru upozorio da je policija učinila sve da onemogući pravo na prosvjed.

Prije početka povorke za klimu organizatori su pozvali na mirnu manifestaciju. Upućeni su brojni pozivi kako bi se postigla konvergencija borbi, između “žutih prsluka” i aktivista za klimu.

I u drugim francuskim gradovima održani su skupovi. NGO navode da je u cijeloj zemlji okupilo više od 150.000 prosvjednika. U Parizu je bilo raspoređeno oko 7500 policajca s vodenim topovima i oklopnim vozilima.

A početkom prošloga tjedna cijene su nafte skočile i više od 20 posto zbog strahovanja od oštrog pada ponude na tržištima nafte nakon napada na dva saudijska postrojenja 14. rujna, ali i zbog geopolitičkih napetosti koje su ti napadi izazvali.

No, kasnije su cijene nafte izgubile veliki dio tih dobitaka jer je Saudijska Arabija poručila da će obnoviti proizvodnju u oštećenim postrojenjima do kraja mjeseca, dok su neke zemlje, među kojima i SAD, poručile da će posegnuti u rezerve ako bude potrebno.

Saudijska Arabija tvrdi da će do kraja mjeseca proizvodni kapaciteti dosegnuti 11 milijuna barela dnevno, odnosno 12 milijuna do kraja studenog, i tako se vratiti na razinu na kojoj su bili prije napada.

Iz Međunarodne agencije za energetiku (IEA) objavili su, pak, da prema njihovim procjenama trenutno nema potrebe za posezanjem u rezerve zbog smanjene ponude nafte. No, trgovci i dalje pozorno prate stanje na Bliskom istoku nakon napada pobunjenih jemenskih Hutija na saudijska postrojenja.  SAD i Saudijska Arabija tvrde da je za napade kriv Iran koji opovrgava njihove optužbe.

U međuvremenu je koalicija pod vodstvom Saudijske Arabije pokrenula vojnu operaciju sjeverno od jemenske luke Hodeide. SAD, pak, nastoji formirati koaliciju sa zemljama Bliskog Istoka i Europe kako bi „otklonile iransku prijetnju nakon napada na saudijska postrojenja“.

No, veći rast cijena sprječava usporavanja rasta vodećih svjetskih gospodarstava zbog čega bi mogla oslabiti potražnja za naftom. Doduše, američke, kineske i europske monetarne vlasti uvele su posljednjih tjedana nove poticajne gospodarske mjere, no rezultati tih mjera mogu se očekivati tek kasnije tijekom godine. Podršku cijenama nafte, pak, pruža smanjena proizvodnja OPEC-a i njegovih partnera, ali i postupno smanjenje proizvodnje američkih proizvođača.

Tu informaciju ne isključuje ni bivši čelni čovjek Konzuma Drago Munjiza koji je za Direktno komentirao da je uvjeren kako srbijanski tajkun sigurno djeluje s nekim iz Hrvatske. “Prije nekoliko godina dogodio se veliki val preuzimanja od strane hrvatskih tvrtki koje su ulazile u Sloveniju. One su ulazile na to tržište tako što su preuzimale većinski udio poslovanja i kontrolu nad tvrtkama. Ono što mogu primijeniti je da u posljednje vrijeme srbijanski tajkuni počinju kupovati dijelove tvrtki u Hrvatskoj i Sloveniji. Najavili su da ih zanima dio Agrokora, Esplanade, napravili su InterContinental u Sloveniji… preuzeli su Gorenjsku banku. Tu se radilo postupno preuzimanje koje nije prošlo baš glatko”, rekao je Munjiza.

Munjiza priznaje da je kupovanje dionica Kraša na ovaj način vrlo neuobičajeno. “Može se primijetiti trend. Kao što su Hrvati prije nekoliko godina zakoračili u Sloveniju, tako i Srbi to rade. Slučaj Kraša je malo neuobičajen jer se to preuzimanje zasad doima besmisleno. Zašto skupo kupiti dionice, samo zato da hrvatskoj tvrtki povećaš cijenu kupnje? Nagađam da taj srbijanski tajkun radi u suradnji s nekim iz Hrvatske te da je to novac nekoga iz Hrvatske ili da je u pitanju vraćanje neke usluge”, istaknuo je poslovni stručnjak.

Munjiza naglašava da motivi ovog preuzimanja mogu biti neposlovni te u tom kontekstu spominje prokuristicu Kraša i članicu privremenog vijeća vjerovnika Agrokora Maricu Vidaković, ali dodaje da to već spada u zonu teorija zavjere. Međutim, uvjeren je da Šaranović djeluje s nekim iz Hrvatske. “Fond MID Europa je kupio Mlinar. Tu treba istaknuti da je MID Europe imao dobre odnose s obitelji Todorić. Može biti da je Todorić ljut na Upravu Kraša zbog uloge prokuristice Marice Vidaković… Ali to su neposlovni i poluposlovni razlozi. Naravno, to su sve spekulacije. MID Europe sasvim sigurno ima dobre odnose s Todorićima. S druge strane, Tedeschi je već htio kupiti Kraš. Nemam informacije da to ima ikakve veze, ali uvjeren sam da Šaranović djeluje s nekim iz Hrvatske”, dodao je Munjiza.

Prostora za spekulacije ima mnogo, a Munjiza dodaje da je netko s insajderskim informacijama na kupovini dionica Kraša od strane srbijanskog tajkuna mogao dobro zaraditi. Doduše, naglašava da je izglednije kako netko želi preuzimanjem manjeg paketa dionica otežati upravljanje braći Pivac, vodećim poduzetnicima u hrvatskoj mesnoj industriji koji trenutno drže najveći paket dionica Kraša, čak 30,73 posto. “MID Europa je preuzela Mlinar od Mate Škoje, a prije toga je tvrtka bila dio Agrokora pa je očito da postoji neka veza, što ostavlja prostora za teorije zavjere, ali u to ne želim ulaziti. Međutim, ne vidim interes nekoga da bude vlasnik samo 10 ili 15 posto Kraša. Jedini razloga za tako nešto je da se oteža korporativno upravljanje tvrtkom. To što netko kupuje dionice Kraša ne znači da će ta kupovina na dugi rok biti uspješna. Netko možda želi otežati braći Pivac. Nije isto hoćete li dionicu platiti 200 ili 800 kuna je velika razlika. S druge strane, ako je netko imao insajderske informacije, pa ranije kupovao dionice, njemu ovakva situacija ide na ruku jer će jako puno zaraditi. Međutim, po meni se čini da netko želi napraviti štetu braći Pivac”, zaključio je Munjiza.

U ponedjeljak ujutro na robnim burzama cijena sirove nafte (tipa Brent) skočila je za gotovo 20 posto, na 72 dolara po barelu. Međutim u nastavku dana cijena se korigirala na prosječan dnevni rast oko 10%. Ukoliko bi se obustava proizvodnje nastavila kroz dulji vremenski period to bi se značajno odrazilo na kretanje cijene sirove nafte.

Prema našim procjenama, iako je ovakav incident jedinstven i s „dramatičnim“ brojkama, za sada nema razloga za pretjeranu zabrinutost na tržištu. Izvozne zalihe Saudijske Arabije su nešto manje od 200 mil. barela što može nadoknaditi nedostatak proizvodnje za malo više od mjesec dana. Očekivanja se da će obnova oštećenih naftnih postrojenja potrajati nekoliko tjedana. Osim toga, sve zemlje proizvođači imaju strateške rezerve nafte za slučaj neočekivanih i nepredvidivih situacija, koje mogu pokriti potražnju za nekoliko mjeseci (samo u SAD-u zalihe za koje je američka vlada već odobrila upotrebu iznose preko 600 mil. barela).

Također, s obzirom na prezasićenost tržišta, međunarodne zalihe nafte tolike su da bi (prema pisanju Reutersa) izostanak proizvodnje od 5 mil. trebao trajati nekoliko mjeseci da se zalihe smanje blago ispod dugoročnog prosjeka. Ono što se može ustvrditi, je da bi premija za politički rizik u cijeni nafte trebala ostati viša jer se slični napadi ne mogu isključiti u budućnosti, a ranjivost moderne naftne infrastrukture jasno se pokazala.

Najveći rizik za daljnji rast cijena nafte predstavlja opasnost od eskalacija sukoba s Iranom (trenutno su optuženi za napad od strane SAD-a): ratna eskalacija u perzijskom zaljevu poremetila bi mnogo veći izvozni udio nafte i vjerojatno bi pokrenula relevantni šok cijena nafte koji bi mogao ozbiljno naškoditi i utjecati na svjetsku ekonomiju, kao i na financijska tržišta. S obzirom na samo privremeni gubitak proizvodnje i visok stupanj naftnih zaliha ne vidimo razlog za povećanjem prognoze cijena nafte te ostajemo pri našim projekcijama (64$ za naftu tipa Brent na kraju 2019.).

Iako skok cijene od 10% zvuči ozbiljno razina od 66 dolara po barelu približno je ista kao početkom srpnja. Stoga smatramo kako nedavni incident neće ostaviti značajniju posljedicu na cijene. Čim bude objavljen plan i raspored za nastavak proizvodnje saudijske nafte, cijena bi trebala ponovno (dodatno) pasti.

U skladu s time, ne očekujemo relevantne učinke na druga tržišta. S druge strane, u slučaju da napad kasnije eskalira u vojni sukob s Iranom, naš bi se scenarij drastično promijenio (ukoliko bi transportne rute u Perzijskom zaljevu bile blokirane) Međutim, ovaj bi scenarij imao visoke negativne globalne posljedice te procjenjujemo da je vjerojatnost takvog raspleta niska.

Broj stranih radnika u Saudijskoj Arabiji smanjio se za više od 20 posto u zadnjih trideset mjeseci zbog visokih poreza i pada ekonomije, piše u izvještaju objavljenom u četvrtak.

Kako pokazuje studija društva „Saudi Jadwa Investment“, Saudijska Arabija je u drugom tromjesečju 2019. izgubila 132.000 stranih radnika. Time se broj stranih radnika koji su od 2017. napustili monarhiju popeo na 1,9 miliona, što je pad od 22 posto u nepune tri godine. Zbog toga je broj stranih radnika u privatnom i javnom sektoru s 8,55 miliona, koliko ih je bilo krajem 2016., pao na tek 6,66 miliona, krajem juna 2019.

U istom razdoblju je broj radnika u kućanstvu, članova posluge i privatnih vozača, porastao za 33 posto i dostigao je 3,1 milion ljudi, navodi se u studiji. Saudijska Arabija ima 33,4 miliona stanovnika, od čega su trećina stranci. Privredna djelatnost Saudijske Arabije, koja svaki dan proizvede oko 10 milijuna barela nafte, snažno je pogođena padom cijena sirove nafte od sredine 2014.

Zbog budžetskog deficita koji bilježi šestu godinu zaredom, ova zemlja, najveći svjetski izvoznik „crnog zlata“, uvela je niz mjera štednje, kao što su ukidanje subvencije za gorivo i za struju i uvođenje PDV-a od pet posto.

Kuvajt je podigao razinu sigurnosti u svim svojim lukama te na naftnim terminalima, objavila je u petak državna novinska agencija Kuvajt odluku ministra trgovine i industrije Khaleda Al-Roudhana.

– Na Bliskom istoku imamo kontinuitet sukoba, različitih tipova sukoba. Imamo jednu dimenziju regionalnog sigurnosnog kompleksa, što podrazumijeva da je sigurnosno pitanje središnje pitanje u svim tim zemljama. To je socijalno najheterogenije prema vjerskim, etničkim i drugim kriterijima, pojašnjava profesor Bilandžić dodajući da je to najnasilnije područje na svijetu.

– Ne vidimo da će se ta situacija promijeniti. Ova nova situacija s Iranom je zapravo mogući novi izvor kriznog i ratnog žarišta.

Što se događa u Jemenu?

– Situacija u Jemenu je takva da ta država zapravo postoji samo kao činjenica na zemljopisnoj karti, dodaje Bilandžić ističući da se da je ona izvor najnovijeg sukoba SAD-a, Saudijske Arabije i Irana. To je najsiromašnija država na Arapskom poluotoku. Oni su ostali diktatura s različitim odnosom između države i društva. To je bio jedan inkubator za nastanak jedne od najmoćnijih franšiza Al Qaede. Sukob između sjevernog i južnog Jemena je prerastao u sukob šiitskog i sunitskog dijela islama.

Saudijska Arabija nakon pobune Huta, koji su pod iranskim utjecajem, predvode koaliciju za vojnu intervenciju. Postavlja se i pitanje je li moguć direktni sukob Saudijske Arabije i Irana.

– Iran je povijesno i aktualno bitno drugačiji. Radi se o perzijskoj, šiitskoj državi. To je ključna točka koja je promijenila geopolitičku strukturu na tom području. Treba svakako spomenuti da je do Islamske revolucije 1979. godine, SAD bio ključni njihov saveznik. Nije to bila Saudijska Arabija. S obzirom da je Iran nuklearna sila koja nije pod kontrolom zapada, normalno je da postoji i određeni strah od njihovih sljedećih poteza.

Bilandžić kaže da je teško predvidjeti što će se događati, ali da će u svakom slučaju biti daljnjih sukoba. Bitni u cijeloj priči su SAD te Rusija koja podržava Iran. Je li moguć globalni sukob vojnih velesila?

– Ako sirijska kriza nije dovela do direktne konfrontacije, a prijetila je opasnost u nekoliko navrata, nije izvjesno da će se to dogoditi oko Irana. Mislim da američka vojna intervencija prema Iranu nije izvjesna. Ipak, ostaje nastavak kontinuiteta sukoba između zapada i Irana. Mislim da će sve ostati u sferi diplomacije i prinude. Oblici manjih vojnih intervencija su mogući, ali prelazak te crte utjecao bi na cijelu međunarodnu sigurnost.

– U svijetu se događa transformacija unipolarnog u multipolarni svijet. Zbigniew Brzezinski je davno, prije 30ak godina, rekao da će se u perspektivi stvarati jedna koalicija nezadovoljnih koji se protive američkom hegemonizmom. Danas otprilike i imamo takav razvoj situacije. Na Bliskom istoku nema situacije “neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj”, već “neprijatelj mog neprijetelja je moj neprijatelj”. Događaju se čudne stvari u tim savezništvima. Spomenimo situaciju Turske koja je članica NATO saveza, a kupuju naoružanje od Rusije, zaključuje Bilandžić za HRT

Uz transparente s porukama “Oceani rastu, ali i mi” ili “Nismo mi počeli krizu, ali se protiv nje borimo”, učenici su prosvjedovali u Sydneyu, Melbourneu, Alice Springsu i drugim australskim gradovima.

Slični prosvjedi, na poticaj 16-godišnje švedske aktivistice Grete Thunberg, planirani su u oko 150 država u petak. Cilj je učenika i drugih aktivista progovoriti jednim glasom o izravnim posljedicama klimatskim promjena na planetu. Štrajk će kulminirati u New Yorku kada će Thunberg, već nominirana za Nobelovu nagradu zbog svog aktivizma za klimu, predvoditi skup ispred sjedišta Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Rano poslijepodne prosvjednici u Sydneyu već su okupirali 34 hektara otvorenog prostora grada. Slični skupovi održani su u Brisbaneu i drugim glavnim gradovima australskih država.

UN-ov summit o klimi koji će se održati u sklopu godišnjeg zasjedanja Opće skupštine UN-a okuplja svjetske čelnike koji bi trebali razgovarati o nužnim strategijama u borbi za očuvanje planeta, kao što je masovnije korištenje obnovljivih izvora energije umjesto fosilnih goriva.

Globalno zagrijavanje izazvano visokim količinama stakleničkih plinova iz korištenja fosilnih goriva već je odgovorno za suše i učestale toplinske udare za topljenje ledenjaka, porast razine mora i poplave, upozoravaju znanstvenici.

Emisije ugljičnog dioksida bile su rekordne lani, unatoč upozorenju UN-ova Međuvladina panela za klimatske promjene u listopadu da emisije moraju biti srezane u idućih 12 godina kako bi se klima stabilizirala.

Organizatori su kazali da će se prosvjedi održati u različitim oblicima diljem svijeta, a cilj je promicati svjesnost na klimatske promjene i tražiti političku akciju za suzbijanje čimbenika koji potiču klimatske promjene. Planirano je više od 5000 događaja, a središnji je divovska manifestacija u New Yorku gdje se očekuje 1,1, milijun učenika iz 1800 javnih škola koji su dobili dopuštenje za izostanak s nastave, prenosi francuska agencija France presse.

Okupljanje u petak uvod je u njujoršku dvotjednu akciju za za klimu. U subotu se održava prvi Summit mladih za klimu u organizaciji UN-a. Uz Gretu Thunberg sudjelovat će 500 mladih ljudi iz Južne Amerike, Europe, Azije i Afrike.

Vlasnik Amazona Jeff Bezos obećao je postizanje ugljične neutralnosti do 2040. i pozvao druge tvrtke da pokušaju ostvariti ciljeve iz Pariškog klimatskog sporazuma deset godina prije nego što je predviđeno.

Amazon je predstavio svoju inicijativu “Obećanje klimi” za koju tvrdi da je prvi znak napora u smanjenju emisija plinova i korak prema dostizanju cilja o ugljičnoj neutralnosti do 2050. Bezos je rekao da je razgovarao s drugim izvršnim direktorima globalnih tvrtki i poručio da je “primijetio veliki interes da se pridruže obećanju”.

Kao dio pojačanih napora, Amazon je pristao kupiti 100.000 električnih dostavljačkih vozila tvrtke Rivian kako bi se smanjile emisije ugljika. Amazon je ranije najavio 440 milijuna dolara vrijedno ulaganje u Rivian. Prvi električni kombiji prometovat će 2021., a sva vozila će biti potpuno operativna 2030. Amazon je također obećao uložiti 100 milijuna dolara u sadnju šuma u suradnji s neprofitnom organizacijom za očuvanje prirode Nature Conservancy.

“Sindikat je prikupljanjem potpisa za organizaciju referenduma o dobnoj granici odlaska u mirovinu ostvario za sebe kratkoročnu dobit, ali je vrlo upitno i diskutabilno koliko je odustajanje od podizanje dobne granice dugoročno od koristi za građane i buduće umirovljenike”, istaknuli su u HUP-u komentirajući današnju najavu Vlade o prihvaćanju prijedloga inicijative “67 je previše”.

“Oni koji inzistiraju na neodrživim rješenjima i nisu spremni za otvoreni dijalog, moraju biti svjesni svoje odgovornosti za budućnost hrvatskih građana i posljedice takvog ponašanja“, ističe se u komentaru HUP-a.

Poslodavci upozoravaju da je mirovinski sustav u dijelu međugeneracijske solidarnosti suočen s velikim izazovima zbog negativnih demografskih i gospodarskih trendova. Kako bi se osigurala održivost tog sustava, mora se nastaviti konstruktivan i sveobuhvatan dijalog svih sudionika, dodaju.

O ovim su temama u emisiji Poligraf, urednice i voditeljice Jasmine Popović, govorili Josip Aladrović, ministar rada i mirovinskog sustava, Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata te saborski zastupnici Arsen Bauk iz SDP-a i Robert Podolnjak iz Mosta.

Na pitanje hoće li se sada, nakon premijerove izjave, odustati od referenduma, Sever je rekao kako su potpisi predani u Sabor i da Inicijativa više ne može povući potpise.

– Čekamo reakciju Sabora i u slučaju da se odluči donijeti izmjena Zakona u potpunosti u skladu s onim što smo tražili u referendumskom pitanju, očekujemo da će se pitati Ustavni sud oko toga, rekao je.

Bauk je naglasio kako je vladajuća većina zatražila predah od 60 dana, kako bi se Vladi omogućilo, ono što je premijer odlučio da se i napravi.

– Nama to nije bilo sporno. Ovaj rasplet sam predvidio još prije tri mjeseca. Vlada nije mogla riskirati da se u izbornoj godini dogodi referendum na kojem bi njena reforma bila “potučena do nogu” te je stoga pristala je na sve zahtjeve sindikata, istaknuo je Bauk.

Ministar Aldarović je naglasio kako se ovdje ne može govoriti ni o kakvoj kapitulaciji Vlade, već da je Vlada akceptirala 711 tisuća potpisa svojih građana.

– Mirovinska reforma se počela primjenjivati od 01.01.2019. godine i velika većina odredbi iz mirovinske reforme je pokazala već sada pozitivne učinke. Ono što je bilo predmet spora je ovo referendumsko pitanje, na temelju kojeg su sindikati skupili potpise, rekao je ministar i dodao kako je ovo odgovorna Vlada koja je prihvatila volju 711 tisuća građana.

Rekao je kako će paralelno s ovim zahtjevima, Vlada mijenjati i radno zakonodavstvo.

– Produženje rada je bila jedna od temeljnih misli vodilja tijekom mirovinske reforme. Dulji ostanak u sustavu rada čini mirovinski sustav održivim i adekvatne mirovine. Mi ćemo setom od 6 zakona iz područja radnog zakonodavstva, omogućiti produljenje rada na način da to bude na dobrovoljnoj razini tako da oni koji žele mogu raditi duže, istaknuo je ministar.

Podolnjak je rekao kako je ovo jedna pragmatična politička odluka Vlade koja je za mnoge i očekivana te da je on na sjednici Odbora za Ustav, kada su zaprimili potpise, rekao kako bi bilo primjereno da Vlada prihvati zahtjev sindikata.

– Ovo što se sada dogodilo nije predviđeno ni Ustavom, a ni Zakonom o referendumu. Ovaj zakon koji se sada donese mora biti istovjetan tome kao da je donesen na referendumu građanske inicijative, naglasio je.

– Postavlja se pitanje nepovjerenja ne samo prema ovoj Vladi, već i prema cijelom nizu Vlada prije koje su obećavale, ali na kraju nisu ispunjavale obećanja, naglasio je Sever.

Ministar je rekao kako će se ovi zakoni u ponedjeljak pustiti u hitnu proceduru u Saboru, na što obvezuje i odluka Odbora za Ustav, ali i time žele vratiti povjerenje građana.

Sever je naglasio kako su sindikati spremni, ako Vlada bude odugovlačila sa izmjenama Zakona, djelovati u predizbornom razdoblju za predsjedničke izbore, a isto tako i parlamentarne, piše HRT.

HGK: Važno je raditi do 65

U Hrvatskoj gospodarskoj komori očekuju da će se odgovarajućim mjerama unaprijediti tržište rada, s posebnim naglaskom na poticanje što ranijeg ulaska mladih u svijet rada i za ostanak na tržištu rada do 65. godine.

Navode da je prosječni životni vijek u Hrvatskoj jedan od najnižih u Europi i njegovo produženje vide kao glavni cilj državne politike. “Taj se cilj može ostvariti ne samo pomicanjem dobne granice, već prvenstveno u našem slučaju demotiviranjem i smanjivanjem prijevremenog odlaska u mirovinu. Veliki korak naprijed i rješenje većeg dijela trenutnih problema je osigurati ostanak mladih u državi, uz odgovarajući posao, kao i ostanak na poslu do 65. godine”, istaknuli su iz HGK.

Vlada je u četvrtak odlučila u cijelosti prihvatiti zahtjeve inicijative “67 je previše” o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju i vraćanju granice za starosnu mirovinu sa 67 na 65 godina.

Premijer Andrej Plenković rekao je da će Vlada, uz prijedlog o izmjenama Zakona o obaveznom mirovinskom osiguranju, poštujući volju građana predložiti i promjene Zakona o radu i drugih zakona koji uređuju radnopravni status za pojedine kategorije, tako da oni koji žele mogu raditi i nakon 65. godine.

Predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić rekao je u četvrtak da ako Vladin prijedlog zakonskih izmjena mirovinske reforme bude u cijelosti na tragu zahtjeva sindikalne referendumske inicijative, onda nema razloga održavati referendum, naglasivši da se Vlada nije oglušila na volju građana.

Predsjednik HSLS-a Darinko Kosor izjavio je u četvrtak da Vlada prihvaćanjem sindikalnih zahtjeva iz inicijative “67 je previše” nije kapitulirala nego poštovala volju građana. “Mislim da je razumno što je Vlada prihvatila zahtjeve sindikata. Još prije tri mjeseca sam rekao, iako je HSLS dio vladajuće koalicije, da se ne može ići protiv volje građana. Bez obzira na to što je HSLS podržao mirovinsku reformu i što mislimo da bi ona dugoročno bila dobra, imamo volju građana i moramo je poštivati“, poručio je čelnik HSLS-a.

Najavio je da će predložiti rješenje kroz tzv. skandinavski model – da se radi do 65 godina, ali svi koji žele raditi do 67. godine imaju zakonsko pravo na to, pa čak i nakon 67 godina života.