Tribina

INA Podcast

Posljednjih godina održivost je jedna od ključnih tema, s ciljem smanjenja stakleničkih emisija i korištenja čistih oblika energije. Najveće svjetske naftne i plinske kompanije kontinuirano se prilagođavaju novim okolišnim zahtjevima, kako bi kroz transformaciju poslovanja smanjile svoj ugljični otisak. O tome kako se INA transformira i prilagođava novim zahtjevima i zelenim planovima Hrvatske i EU u novoj epizodi INA Podcasta govori Ante Crljenko, direktor Poduhvata i inovacija u Ini.

Crljenko je istaknuo da bi INA već od slijedeće godine trebala postati proizvođač električne energije iz obnovljivih izvora što je prije 10-tak godina bilo gotovo nezamislivo. Istražuju se i potencijali proizvodnje električne energije iz snage vjetra na moru što je također pionirski iskorak. Crljenko je naglasio i potencijale geotermalne energije u Hrvatskoj, hvatanju i skladištenju ugljikovog dioksida (CCS) te druge mogućnosti Ine da i kroz ulaganje u „zelenu“ energiju nastavi doprinositi sigurnosti opskrbe hrvatskog tržišta energijom. Ključno pitanje je mogu li se ovi projekti brzo realizirati?

Komentar Jensa Thuraua za DW

Rjeđe se tuširati, tek mlaki radijatori… Zbog smanjenja isporuke ruskog plina Njemačkoj prijeti teška jesen i zima. Kraj atomskoj energiji nakon Fukušime 2011., dosta s ugljenom nakon 2030., masovno proširenje kapaciteta obnovljivih izvora energije za očuvanje klime. Njemačka pod ovom vladom ima (a imala je i za vrijeme prethodne) velike planove korjenito promijeniti opskrbu energijom. Gotovo stidljivo se i kod toga stalno ukazivao na prirodni plin kao “tehnologiju u prijelaznom razdoblju”. Drugim riječima: Njemačka još uvijek treba plin, za grijanje, za industriju, za termoelektrane. Ali to neće biti dugo, barem to je bio plan.

No sve to potječe iz drugih, prohujalih vremena. Iz doba u kojem se slijepo vjerovalo u Rusiju kao glavnog isporučitelja plina. Tek sad je postalo sasvim jasno kako su prije svega važni dijelovi industrije ovisni o mnogo plina. Svugdje gdje je u proizvodnji potrebna visoka temperatura, ona se najčešće stvara plinom. I iz poduzeća se sve češće čuje kako vjeruju da je vodik energent budućnosti, ali mnogo u tome je upravo to: neka lijepa budućnost. Ekološki je vodik samo ako se i proizvodi održivom električnom energijom vjetra ili sunca.

Dakle sve ovisi o brzom i opsežnom proširenju kapaciteta obnovljivih izvora. Ali baš to se u proteklim godinama vuklo. Mnogo toga u energetskoj reformi je krenulo krivim putem, ali sve to nam malo pomaže u sadašnjem stanju.

U skladu je agresivne logike ruskog predsjednika Putina obustaviti isporuku temeljem tankih izlika. Ipak, niti nova njemačka vlada dugo nije htjela shvatiti ono što je sad činjenica: prijeti nestašica plina. Ministar gospodarstva i očuvanja okoliša Robert Habeck je već i prije toga mnoga načela bacio preko palube, tako je i u Kataru dogovarao isporuke ukapljenog plina. Sad vlada planira i termoelektrane na ugljen izvući iz rezerve. One bi trebale proizvoditi dodatnu električnu energiju kako bi ušteđeni plin na neki način ostao za zimu. To već prilično zvuči kao izvanredno stanje i ono to jest. A zaštita klime dospijeva u pozadinu. Ali u ovoj situaciji je ovaj korak ipak ispravan.

Istovremeno je planula rasprava u vladajućoj koaliciji – prije svega između Zelenih i Liberala – o još tri aktivne atomske elektrane u Njemačkoj. One isporučuju oko 5% električne energije ove zemlje i zapravo bi koncem ove godine trebale biti konačno isključene. Tehnički je moguće da one nastave s radom, ali je to povezano s velikim naporima – prije svega financijskim. A tri nuklearke trebaju nove gorive elemente koje se ne mogu samo tako nabaviti na brzinu. Čak i energetski koncerni koji su vlasnici tih nuklearki su skeptični i kažu kako je to rasprava koja se vodi o prošlom vremenu. Ali je ispravno da se barem u prijelaznom razdoblju baš sve opcije stave na stol.

Ali za stranačke trzavice i obračun je stanje previše ozbiljno. Bilo bi ispravno ljudima jasno reći o čemu se radi i pozvati ih na štednju energije i pripremiti ih za teška vremena. Donekle se to već događa, ali ne bi bilo loše čuti jasne riječi kancelara građanima. Ništa ne pomaže. A na srednje i duže razdoblje je jedini put sad doista ozbiljno krenuti s obnovljivom energijom. Njemačka jedva da ima fosilnih goriva, a s drvenim ugljenom kojeg ima je dugoročno uzaludan svaki trud u zaštiti klime.

Prilično se toga nakupilo u kratko vrijeme. Prvo pandemija, onda rat s inflacijom i drastično povećanje cijena energenata, sad i prijetnja nestašice plina. Ali Njemačka kao zemlja visoke tehnologije još dobro stoji u usporedbi s mnogim zemljama kojima prijeti i glad. A sad, konačno, mora početi promjena u energetici. Postoji samo taj put, postati neovisni. I od fosilnih goriva, od klimatskih promjena, od Rusije, donosi DW.

A tko bi to mogao uspjeti ako neće Njemačka?

Doslovna primjena sankcija

Radi provedbe sankcija EU-a protiv Rusije Litva je ograničila promet robe u rusku eksklavu Kalinjingrad. Moskva sada prijeti Vilniusu „ozbiljnim posljedicama“.

Tko putuje vlakom iz Moskve u Kalinjingrad mora pokazati putovnicu na tri državne granice: ruskoj, bjeloruskoj i litvanskoj. Između ruske matice-zemlje i eksklave Kalinjingrad nalaze se Bjelorusija i Litva. I dokBjelorusija i dalje propušta sve ruske vlakove, Litva odnedavno zabranjuje prolazak onim vlakovima koji prevoze robu čiji je izvoz u Rusiju zabranjen.

Za litvanskog ministra vanjskih poslova Gabrieliusa Landsberigsa to je logična i prije svega legalna provedba sankcija EU-a protiv Rusije. No za ruske političare to je neprijateljska blokada stanovnika regije Kalinjingrad kojom, kako kažu, Litva krši međunarodna pravila o protoku robe, pa čak i ljudska prava.

Riječ je o vlakovima koji, među ostalim, prevoze ugljen, metale, cement, drvo i drugi građevinski materijal – Europska unija je zabranila uvoz svega toga u Rusiju zbog napada na Ukrajinu. Guverner kalinjingradske oblasti Anton Alikhanov kaže da je to i do 50 posto svih roba koje se dovoze u Kalinjingrad.

Šef ruskog Vijeća sigurnosti Nikolai Patrušev, koji je hitno iz Moskve doputovao u rusku eksklavu, zaprijetio je da će Rusija „reagirati na takve neprijateljske akcije”. I dodao da će „odgovarajuće mjere biti razrađene i uskoro primijenjene”. Te mjere će imati „teške negativne posljedice za stanovništvo Litve”, izjavio je Patrušev.

I glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Maria Saharova je zaprijetila da će si Rusija uzeti za pravo da „brani svoje nacionalne interese” ako promet robe neće biti ponovno omogućen u roku od nekoliko dana. Ni Patrušev niti Saharova nisu naveli o kojim se konkretnim mjerama radi.

Ta ruska kritika u Litvi nailazi na nerazumijevanje. Gintautas Bartkus sa Sveučilišta u Vilniusu u razgovoru za Deutsche Welle kaže da svaka članica EU-a ima obvezu učiniti sve što je potrebno kako bi se primijenile sankcije. Ne radi se o blokadi regije Kalinjingrad jer se ne sprječava prolaz svim teretnim vlakovima, kaže on i dodaje da putnički vlakovi i dalje prometuju bez problema. Bartkus ističe da su sankcije upravo zato donesene da „zemlja, protiv koje su proglašene, osjeti što je moguće više negativnih posljedica”.

Politolog Linas Kojala iz Centra za istočnoeuropska istraživanja u litvanskom glavnom gradu okrivljuje Moskvu da zloupotrebljava djelomičnu zabranu tranzita za svoje svrhe: „Ruska strana dobro zna da sankcije ograničavaju tranzit i sada koristi taj faktor kao oružje u informacijskom ratu.” Kojala istodobno podsjeća da je pitanje tranzita za obje strane vrlo osjetljivo i da je o njemu bilo mnogo govora tijekom pristupa Litve EU-u. Zato je bilo i za očekivati oštre kritike, kaže ovaj politolog i dodaje: „Moskva pokušava iskoristiti situaciju kako bi pokazala da je EU neprijateljski raspoložen prema Rusiji.”

Područje Kalinjingrada je strateški vrlo važno. To je moskovska zapadna predstraža, tamo je razmještena ruska vojska s mobilnim balističkim raketnim sustavima tipa Iskander. Moskva je početkom svibnja objavila da je u vojnim bazama kod Kalinjingrada simulirala napade raketama osposobljenim za nošenje nuklearnog oružja.

Prije samo nekoliko tjedana je ruski parlament doveo u pitanje neovisnost Litve, proglašenu 1991. godine. U donji dom parlamenta Dumu je upućen odgovarajući nacrt zakona „o ukidanju odluke Državnog vijeća bivšeg SSSR-a o priznavanju neovisnosti Republike Litve”, piše DW.

S&P Global

Gospodarstvo eurozone usporilo je u lipnju, odražavajući posustajanje potražnje pod pritiskom visoke inflacije i troškova života koji građane prisiljavaju na štednju, pokazalo je u četvrtak istraživanje S&P Globala.

Indeks menadžera nabave (PMI) u privatnom sektoru eurozone pao je u lipnju za 2,9 bodova u odnosu na svibanj, spustivši se na 51,9 bodova, najnižu razinu od veljače 2021., izračunao je S&P Global.

Potražnja je gotovo stagnirala u lipnju, prvi puta unatrag nešto više od godinu dana, odražavajući pad novih narudžbi u industriji, drugi mjesec zaredom, i znatno slabiju potražnju za uslugama.

Aktivnost u uslužnom sektoru naglo je posustala, nakon rekordnog rasta u segmentu turizma i rekreacije u travnju i svibnju, a kompanije su slabašan rast pripisale višim troškovima života i slabljenju postpandemijske potražnje.

Industriju i dalje ograničavaju problemi u nabavi, u brojnim slučajevima povezani s ratom u Ukrajini i lockdownom u Kini, iako su kašnjenja donekle ublažena, primjećuju u S&P Globalu.

Prosječne prodajne cijene usluga i robe ponovo su snažno porasle, iako nešto slabije nego u svibnju, a blago je popustio i rast cijena ulaznih troškova. Kompanije su ponovo ukazale na pritisak viših cijena energije, transporta, sirovina i dijelova, ali i plaća.

Finska i Švedska

Potražnja za rijetkim metalima raste. Geopolitička stvarnost i problemi u lancu opskrbe povećavaju pritisak na zemlje EU-a da nastave s vlastitom eksploatacijom ovih metala kako bi dekarbonizirali svoje ekonomije.

Europska unija želi smanjiti svoju ovisnost o ruskim fosilnim gorivima i ubrzati svoje napore u dekarbonizaciji energetskog sektora. Sirovine i rijetki metali imaju u tome ključnu ulogu. Minerali, posebno litij, najpotrebniji su za tzv. čiste tehnologije. Važna nalazišta za vađenje ovih metala koncentrirana su u Aziji, Južnoj Americi i Oceaniji (Australija, Novi Zeland i nekoliko otočnih skupina u Tihom oceanu).

Finska i Švedska, dvije europske zemlje koje trenutno apliciraju za članstvo u NATO-u, imaju dugu rudarsku tradiciju i mogle bi pomoći u rješavanju deficita u EU, ali tu je još mnogo otvorenih pitanja.

“Mi smo najvažnije rudarske zemlje u Uniji. Švedska sama proizvodi više 90% kompletne željezne rude koja se vadi u EU-u”, kaže za DW Maria Suner, izvršna direktorica Švedskog udruženja za rudarstvo, rijetke metale i mineralne sirovine (Svemin) i dodaje: „No to je tek nešto više od četvrtine potreba, što znači da EU još uvijek mora uvoziti 70 posto svoje željezne rude.” Finska i Švedska također dijele mineralima bogat skandinavski rudni bazen. Prema riječima Marie Suner, stijena ispod Skandinavskog poluotoka i poluotoka Kola ima potencijal pružiti sve što se nalazi na listi rijetkih sirovina potrebnih EU-u.

Europska komisija sastavila je popis rijetkih sirovina (CRM) 2011. Ekonomska vrijednost i rizici u snabdijevanju dva su kriterija koja se koriste za određivanje važnosti materijala. Lista je sve duža.

Ruska invazija na Ukrajinu glavni je razlog što Finska i Švedska podnose zahtjev za članstvo u NATO-u, a vjerojatno i što srednjoročno nastoje ojačati rudarstvo. Izvršna direktorica Svemina kaže da se fokus na rudarstvo povećao zbog pandemije COVID-a uslijed koje je došlo do prekida opskrbnog lanca, ali posebno nakon što je Rusija napala Ukrajinu. To je doprinijelo povećanju potražnje i podizanju cijena sirovina koje su dostigle novi rekord.

Kina je najveći proizvođač grafita i rijetkih sirovina. Prema podacima Međunarodne energetske agencije, Kina prerađuje 87% rijetkih metala, 65% kobalta, 58% litija i 35% nikla. Rusija je druga po važnosti zemlja u svijetu za vađenje nikla i treća po vađenju kobalta.

“Ako postoji veća podrška rudarskim aktivnostima u Europi, ne vidim to kao rezultat ruskih neprijateljskih aktivnosti. Tu se više radi o pitanju je li se Europa probudila kada je riječ o činjenici da joj nedostaju metali”, kaže za DW izvršni direktor Finskog rudarskog udruženja (FinnMin) Pekka Suomela.

Povećanju eksploatacije ruda protive se mnogi ekolozi navodeći potrebu za zaštitom biološke raznolikosti. U ožujku, kada je švedska vlada dopustila eksploataciju najvećeg neiskorištenog nalazišta željezne rude u Skandinaviji, švedska aktivistica za zaštitu klime Greta Thunberg i pokret Fridays for Future rekli su da Švedska “vodi rat protiv prirode”.

Finska, Norveška i Švedska imaju najmanju gustoću naseljenosti u Europi, što bi teoretski moglo biti plus za kopanje ruda. Ipak, mnoga slabo naseljena područja su zaštićena. “Gotovo polovica švedskog teritorija je područje uzgoja sobova, čime se bave pripadnici Samija, jedinog autohtonog naroda u Europi”, rekla je Suner. “Ali područje potrebno za kopanje rijetkih metala je vrlo limitirano i mi znamo kako smanjiti negativan utjecaj na prirodu.”

U Europskoj uniji može proći i do 25 godina da bi se od faze istraživanja prešlo na komercijalnu eksploataciju metala. Iz udruženja Svemin s tim u vezi predlažu 27 reformi, uključujući skraćivanje postupaka za izdavanje dozvola. Brige oko srednjoročnog utjecaja na okoliš često su u suprotnosti s dugoročnim naporima dekarbonizacije. Iako su zemlje članice EU-a odgovorne za zakone na tom području, Bruxelles se bavi aspektima koji se odnose na zdravlje, vodu i korištenje zemljišta.

Trenutna geopolitička situacija mogla bi povećati stupanj društvenog prihvaćanja eksploatacije sirovina i rijetkih metala, ali tu je potreban oprez. Prema riječima Pekka Suomele, Europska unija mora paziti da ne izvrši preveliki pritisak ni na jednu državu, kako bi izbjegla otpor koji bi lako mogao promijeniti javno mnijenje.

Druga moguća prepreka odnosi se na cijene energije. One su prilično fer i umjerene u sjevernoj Švedskoj i Finskoj i znatno su ispod razine cijena koje prevladavaju u srednjoj Europi. Ali povećanje eksploatacije rijetkih metala zahtijeva koherentna ulaganja u energetske projekte.

“Sektor eksploatacije rijetkih metala planira desetostruko povećanje potrošnje električne energije do 2050. godine”, komentirala je Maria Suner i dodala: “Osim toga, imamo i druge projekte za proizvodnju baterija i čelika iz nefosilnih materijala biološkog porijekla. Takvi projekti nisu pokriveni proizvodnjom električne energije kakvu danas imamo u Švedskoj.”

Estonija, još jedna zemlja koja graniči s Rusijom, aktivna je u lancu opskrbe čistom tehnologijom i u njoj se nalazi jedini komercijalni pogon za preradu rijetkih metala u Europi. Objekt je u vlasništvu tehnološke tvrtke Neo Performance Materials iz Toronta. Ova firma je 2020. pokrenula inicijativu za proširenje snabdijevanja rijetkim metalima njihovog pogona za preradu koji se nalazi u mjestu Sillamae u blizini Finskog zaljeva.

Constantine Karayannopoulos, predsjednik i izvršni direktor tvrtke Neo, kaže za DW da je rat u Ukrajini natjerao rafinerije da pomnije preispitaju svoje globalne lance snabdijevanja. “Neo nije iznimka”, objasnio je, podsjetivši da je njihov dobavljač s ruskog poluotoka Kole bio pouzdan isporučitelj više od 40 godina.

“Geopolitički razlozi uvijek su važan faktor, ali naš primarni pokretač je bila i ostala potražnja od strane kupaca”, ističe Karayannopoulos. Kako stvari sada stoje, potražnja će rasti. Prema podacima Europskog udruženja metalske industrije (Eurometaux), upotreba litija u čistim tehnologijama mogla bi se povećati za nevjerojatnih 2.109% do 2050. godine. Očekuje se i da će se potražnja za disprozijem, telurom i skandijem više nego udvostručiti tokom narednih 30 godina, piše DW.

Analiza Horvatha

U Europskoj uniji će do 2030. godine na cestama biti više od 60 milijuna osobnih električnih vozila, više nego u Kini ili SAD-u, pokazalo je istraživanje nezavisne konzultantske kuće Horváth.

Sve skuplje gorivo ubrzat će elektrifikaciju voznog parka osobnih vozila u Europskoj uniji, pa će prodaja električnih automobila već do 2030. godine činiti više od pola ukupne prodaje automobila u EU-u, kažu u Horváthu.

Horváth procjenjuje da će 2030. godine trećinu voznog parka osobnih vozila u EU-u činiti električna vozila, čime će EU biti globalni lider, s više električnih vozila od SAD-a i Kine. Procjenjuje se da će do 2030. u SAD-u biti oko 20 milijuna električnih vozila koja čine 10-tak posto voznog parka, a u Kini oko 40 milijuna odnosno 15-tak posto.

S tako velikim porastom broja električnih vozila raste i potreba za električnom energijom i raznom ponudom usluga za njihovo punjenje. Za pokretanje 60 milijuna električnih vozila 2030. godine trebat će osigurati više od 180 teravatsati električne energije, procjenjuje Horváth.

Vrijednost tržišta punjenja električnih vozila u EU-u će do 2030. godine premašiti 45 milijardi eura, a do 2040. godine 100 milijardi eura, kažu u toj konzultantskoj kući.

Drže da će se punjenje razvijati u tri smjera, ovisno o mjestu i očekivanom vremenu: 75 posto tržišta odnosi se na usluge punjenja vozila kod kuće i na radnom mjestu gdje je očekivano vrijeme punjenja preko 150 minuta, 15 posto čine usluge usputnog punjenja (prilikom obavljanja drugih poslova poput šopinga, posjete restoranima i sl.) gdje je očekivano vrijeme punjenja između 30 i 150 minuta te usluge punjenja na putovanjima koje čine 10 posto tržišta i gdje je ključno da je vrijeme punjenja ispod 30 minuta.

Daljnji razvoj tržišta ide u smjeru razvoja mobilnosti kao usluge, a u Horváthu smatraju da je već sada tržište spremno s obzirom da je već 20 posto vlasnika vozila spremno na ustupanje svojih vozila u komercijalne svrhe. Zbog toga u Horváthu procjenjuju da će već do 2035. godine tržište mobilnosti kao usluga u EU-u dosegnuti 200 milijardi eura.

“Automobilska industrija je usred velike transformacije jer s jedne strane imamo pad potražnje za komponentama i vozilima pogonjenim motorima s unutarnjim izgaranjem, dok proizvođači komponenti za električne baterije i električna vozila bilježe sve veći rast potražnje. Najveće prilike u trenutnoj fazi razvoja tržišta vidimo u razvoju tržišta punjenja električnih vozila, a u drugoj fazi i u razvoju različitih usluga mobilnosti”, izjavila je Maria Boldor iz Horvátha.

Istraživanje

Očekivanja potrošača u EU i eurozoni pogoršana su lipnju, spustivši se blizu razine s početka pandemije covida 19, pokazali su podaci Europske komisije.

Indeks koji mjeri očekivanja potrošača u EU pao je u lipnju za 1,8 bodova u odnosu na svibanj, kliznuvši na minus 24 boda, izračunala je Komisija u izvješću objavljenom u srijedu.

U eurozoni indeks je pao za 2,4 boda, na minus 23,6 bodova.

Oba pokazatelja znatno su ispod dugoročnog prosjeka, koji u eurozoni iznosi minus 11 bodova, a u EU minus 10,6 bodova, i blizu su razini iz travnja 2020. kada su vlade uvele stroge mjere kako bi suzbile širenje covida 19, objavila je Europska komisija.

Istraživanje je provedeno od 1. do 21. lipnja. U svibnju inflacija je na oba područja dosegnula najvišu razinu otkada je Eurostat počeo objavljivati izvješća, dosegnuvši 8,8 posto u EU i 8,1 posto u eurozoni, potaknuta skokom cijena hrane i energenata, smanjujući kupovnu moć građana.

Konačni podaci o povjerenju potrošača trebali bi biti objavljeni za tjedan dana, u izvješću o raspoloženju u gospodarstvu u cjelini.

Poruka IEA-a

Rusija bi mogla u potpunosti zaustaviti opskrbu Europe plinom u želji da si zbog krize s Ukrajinom osnaži svoj politički položaj, kazao je čelnik Međunarodne agencije za energiju (IAE) u srijedu i dodao da se Europa hitno treba pripremiti. „Ne bih odbacio mogućnost da će Rusija povremeno nalaziti opravdanja za daljnju obustavu dostave plina u Europu, a možda će je i zaustaviti u potpunosti“, rekao je izvršni direktor IEA Faith Birol za Reuters.

„Europa treba smisliti plan za ovakvu izvanrednu situaciju“, dodao je Birol i rekao da je nedavno smanjenje dostave mogući pokušaj za ostvarivanje političke prednosti ususret zimskim mjesecima kada je potrošnja veća.

IEA smatra da potpuna obustava ipak nije izgledan scenarij, dodao je.

Europska unija uvela je sankcije na rusku naftu i ugljen, ali zbog velike ovisnosti o plinu iz Moskve nije potpuno obustavila uvoz plina.

Što se tiče ulaganja u energiju u 2022 godini, u izvješću IEA stoji da će u taj sektor biti uloženo 2,4 bilijuna dolara, što uključuje i rekordna ulaganja u obnovljivu energiju. No, dodaju i da to nije uspjelo popuniti jaz u opskrbi i uhvatiti se u koštac s klimatskim promjenama.

Ulaganje je u usporedbi s prošlom godinom, kada je još uvijek harala pandemija, poraslo za 8 posto i uključuje rekordna ulaganja u sektor električne energije u želji da se poveća energetska učinkovitost, stoji u godišnjem izvješću o ulaganju objavljenom prošle srijede.

Ulaganje u naftu i plin, osim što je protivno ciljevima za klimatsku neutralnost, neće moći zadovoljiti potražnju u slučaju da energetski sistemi ne budu preuređeni za potrebe čišće energije, objavljeno je u izvješću.

“Današnja potrošnja nafte i plina je između dvije verzije budućnosti: previsoka je za postizanje cilja ograničenja globalnog zatopljenja na 1,5 stupnjeva Celzijusa, ali ne dovoljno visoka da zadovolji potrebe u slučaju da se vlasti odluče za nastavak trenutne politike i propuste priliku da ispune obaveze vezane uz klimatske promjene na koje su se obvezali“, kazali su iz agencije.

Intervju Večernjem listu

Hrvatska treba misliti samo na svoje nacionalne interese, daleko od uplitanja trećih strana, kazao je u intrevjuu Večernjem listu u broju od četvrtka iranski ministar vanjskih poslova Hossein Amir-Abdollahian. Pozdravljamo svaku akciju koja služi zajedničkim interesima Hrvatske i Irana kako u energetici tako i na drugim područjima, kazao je ministar u razgovoru s novinarom Večernjeg lista Hassanom Haidar Diabom u Teheranu.

Dodao je i da njegova zemlja ima upite iz Europe vezane za jaču energetsku suradnju, ali Iran ne želi biti supstitut za Rusiju.

Dok pet velikih svjetskih medijskih kuća već dulje čeka na pozitivan odgovor za intervju s iranskim ministrom vanjskih poslova Hosseinom Amir-Abdollahianom, on je odlučio intervju dati Večernjem listu, navodi dnevnik.

U ekskluzivnom razgovoru, iranski šef diplomacije otvoreno je govorio o preprekama koje priječe potpisivanje nuklearnog sporazuma sa svjetskim silama i odgovarao na pitanja blokira li Rusija, kako to tvrde Amerikanci, potpisivanje tog sporazuma.

S ministrom su razgovarali i o ratu u Ukrajini, a prvi put iznio je jasan stav Irana o tom ratu otkrivši kako su već tri europske zemlje kontaktirale s Iranom te su zainteresirane za iranski plin i naftu.

Nezaobilazna tema bio je i Bliski istok. Između ostalog, ministar Hossein Amir-Abdollahian kritizirao je Inu zbog napuštanja projekta Moghan te povlačenja iz projekta istraživanja na bloku u Iranu, za razdoblje u kojem će međunarodne mjere ograničenja protiv Irana biti na snazi.

S obzirom na to da Iran ima veliki utjecaj na sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, ministar Amir-Abdollahian kazao je da je Iran spreman pomoći Hrvatskoj i Ini u povratku naftnih polja u Siriji, ako hrvatska strana to zatraži.

Govoreći o nuklearnim pregovorima ministar je kazao da su se na ožujskim pregovorima u Beču o ukidanju sankcija približili dogovoru više nego ikad. No, američka strana nije realno reagirala i otvorila je neka nova pitanja, kaže ministar Hossein Amir-Abdollahian za Večernji list.

Studija

Veliki gubitak biološke raznolikosti u svijetu mogao bi do kraja desetljeća prouzročiti dovoljnu ekonomsku štetu da ozbiljno snizi više od polovice nacionalnih kreditnih rejtinga, uključujući i kinesku, upozorava prva velika studija.

Istraživanje koje je u četvrtak objavila skupina britanskih sveučilišta analiziralo je niz scenarija, uključujući onaj u kojem je djelomični kolaps ključnih ekosustava poharao industrije ovisne o prirodi kao što su poljoprivreda i ribarstvo na koje se oslanjaju neka gospodarstva.

Procjenjuje se da će štetni učinak dovesti do toga da će se 58 posto od 26 zemalja koje su proučavane suočiti s barem jednim stupnjem smanjenja svog kreditnog rejtinga.

Budući da ocjene utječu na to koliko vlade moraju platiti za posuđivanje na globalnim tržištima kapitala, smanjenje bi rezultiralo s 28 do 53 milijarde dolara dodatnih troškova kamata godišnje.

“Utjecaj na rejting prema scenariju djelomičnog urušavanja usluga ekosistema u mnogim je slučajevima značajan”, navodi se u izvješću, dodajući da bi ti dodatni troškovi duga značili da vlade imaju još manje za trošenje i da bi hipotekarne stope porasle.

Studija koju su proveli Sveučilište East Anglia, Cambridge, Sveučilište Sheffield Hallam i Sveučilište SOAS u Londonu pokazuje da bi Kina i Malezija bile najteže pogođene, sa smanjenjem ocjena za više od šest stupnjeva u scenariju djelomičnog kolapsa.

Indija, Bangladeš, Indonezija i Etiopija suočile bi se s smanjenjem ocjena za otprilike četiri stupnja, dok bi gotovo trećina analiziranih zemalja imala više od tri.

Za Kinu bi taj pad kreditne sposobnosti tražio i dodatnih 12 do 18 milijardi dolara godišnje iz proračuna za otplatu kamata, dok bi visoko zaduženi korporativni sektor u zemlji imao dodatnih 20 do 30 milijardi dolara.

Troškovi Malezije porasli bi između 1 i 2,6 milijardi dolara, dok bi tvrtke trebale pokriti dodatnih 1 do 2,3 milijarde dolara.