Tribina

 Poslovna klima u Njemačkoj osjetno je pogoršana u veljači pod pritiskom zabrinutosti zbog previranja na financijskim tržištima i mukotrpnih nastojanja kancelarke Angele Merkel da sastavi novu koalicijsku vladu, pokazalo je u četvrtak izvješće instituta Ifo.
U uglednom institutu za ekonomska istraživanja sa sjedištem u Muenchenu izračunali su da je indeks poslove klime u veljači pao na 115,4 boda u veljači, sa 117,6 bodova u siječnju.

Analitičari su očekivali daleko blaži pad toga indeksa dobivenog na temelju ankete u kojoj je sudjelovalo približno 7.000 izvršnih direktora, na 117 bodova.

“Njemačko gospodarstvo prigušilo je euforiju”, kazao je predsjednika Ifo-a Clemens Fuest.

Vrijednost ukupnog indeksa spustile su pogoršane ocjene poslovnih čelnika o aktualnom stanju u gospodarstvu, iskazane u padu odgovarajućeg indeksa na 126,3 boda, sa 127,8 bodova u siječnju.

Dodatni uteg bila su i pogoršana očekivanja o uvjetima poslovanja u idućih šest mjeseci, uz pad odgovarajućeg indeksa na 105,4 boda, sa 108,3 boda, pokazalo je izvješće Ifo instituta.

Objava Ifova izvješća vremenski se poklopila s valom nestabilnosti na globalnim financijskim tržištima u ovom mjesecu koju je prouzročila zabrinutost zbog prognoze inflacije i kamatnih stopa širom svijeta.

Dodatno je klimu prigušilo i glasanje više od 460 tisuća članova njemačkih socijaldemokrata o novoj koaliciji s konzervativnom strankom Angele Merkel. Rezultati glasanja bit će objavljeni 4. ožujka. “Pad Ifova indeksa poslovne klime u veljači u skladu je s porukom ostalih istraživanja da se rast njemačkog BDP-a bliži vrhuncu”, kazao je Stephen Brown iz Capital Economicsa.

Indeks povjerenja njemačkih ulagača koji izrađuje ekonomski institut ZEW također je pao u veljači, kao i indeks menadžera nabave (PMI) za proizvodni i uslužni sektor. “Unatoč tome, izgledi su i dalje dobri”, naglasio je Brown.

Protekli i dio ovoga tjedna smo izgubili dok smo raspravljali o ostavkama onih kojima je stanje u Hrvatskoj, u  svojoj kozmetici rješenja, neizdrživo, a kojima je zajednički nazivnik obračun s dosadašnjim političkim i ekonomskim establishmentom.
Toj novoj mesijanskoj političkoj pojavi u Hrvatskoj nije u cilju, vidi se iz svake njihove rečenice, obračun s demokratskim deficitima, netransparentnošću i anomalijama tržišnog gospodarstva, nego zauzimanje političke pozicije radi instrumentaliziranja sustava s ciljem zauzimanja položaja onih koje kritiziraju. Ako u tome treba posegnuti za destrukcijom (ako ne mogu ja, zašto bi ti), otvaranjem škola za podobne političare ili menadžere, pojesti govno i tvrditi suprotno od onoga što se tvrdilo prije koju godinu ili pak javno zanemariti ključne činjenice, ništa zato.

U tom nas je razmišljanju zatekla ostavka Ante Ramljaka, od države postavljenog, a od dijela vjerovnika smjenjivog, povjerenika za restrukturiranje Agrokora, tvrtke u nominalnom vlasništvu Ivice Todorića, pravnom vlasništvu vjerovnika, a stvarnom vlasništvu Vlade Andreja Plenkovića.

Spustio se crni oblak, nariče vlast, nariče oporba, nariču antisistemci, što li će biti s Martinom Dalić, što li će biti sa Zdravkom Marićem, hoće li opstati vlada Andreja Plenkovića? Kao da je ovakva stabilnost, guranje problema ispod tepiha dobra za investicije i gospodarstvo? Ovo fokusiranje na emocije (turizam i potrošnja), javni sektor i državne investicije ima za rezultat analizu DZS-a prema kojoj smo počeli gospodarski usporavati, a akceleraciju nismo vidjeli valjda od 2006. godine. Kada bi to privlačilo kapital ne bi bilo Singapura ili Čilea nikada…..

Vojska analpolitičara (nazovimo tako one koji su bili političari, a postali analitičari) o tome lamentira već nekoliko dana iz svakog uređaja koji reproducira zvuk. Slušali smo što o tome misle gotovo svi živući političari, sada twitteraši, blogeri, kolumnisti ili samo rado viđeni gosti (od kojih valjda o situaciji nisu blagoizvoljeli podijeliti mišljenje tek Čobanković, Jarnjak i Kirin) i pokoji  predsjednik saborskog odbora, osobito poznat po tomu što je vlastito koplje spustio na pola stranke (ili obrnuto, nevažno je). Od te smo buke, namjerno ili ne, smetnuli s uma važno.

Važno je,  država je intervenirala u privatnoj kompaniji pozivajući se na Lex Parmalat, postavljajući povjerenika, koji je trebao prisiliti vjerovnike i dobavljače spasiti tuđu privatnu kompaniju, a kako bi jedini profit, politički ili ekonomski polučila državna administracija.

Gospodo iz oporbe, ne slavite, bili biste i gori po novčanik poreznog obveznika!  Ta vi ste zagovarali nacionalizaciju, urbi et orbi s premijere barem jednog dokumentarnog uratka, no to je druga tema.

Svi skupa ste sudjelovali, udruženim političkim pothvatom, u tjeranju legitimnog povjerenika, onoga kojega su imenovali vlasnik i vjerovnici, ucjenom(?) prisilivši vlasnika da aktivira Lex Agrokor, pardonček Lex antiParmalat. Jer dok je Lex Parmalat osiguravao stečaj kompanije u kontroliranim uvjetima, Lex antiParmalat jest državna represija prema dobavljačima koji su, prema vama, dužni spašavati Agrokor. Prijedlog nagodbe je jasan, tko je prije uložio više, dobit će manje. I obrnuto. Za ekonomskog nobela u području alkemije bi trebalo nominirati autore.

I sada, zdvajate nad time je li Ramljak trebao imati zamjenika i tko će biti povjerenik? Pazite sad, vi zdvajate i nad time zašto vlasnik nije uveo korporativno upravljanje, zašto nije postupio ovako ili onako? Možda zato što je on vlasnik, a ne javnost? Možda zato što bi posao medija u tom slučaju trebao biti informiranje dioničara, kreditora i konzumenata, a ne asistencija u državnoj intervenciji otimanja svačijeg novca?

Zaključimo molbom, sad kad ste već Ramljaka zamolili da ode (kažem zamolili jer ste ga učinili nesmjenjivim) jedino bi pristojno bilo privremenim upraviteljem imenovati Ivicu Todorića kako biste, kao država, prestali glumiti vlasnika, za novac dobavljača, vjerovnika i vlasnika.

Ili je onih troznamenkastih milijuna, koji su zaradili menadžeri,  koji će zaraditi lešinarski fond (dok ste zbog geopolitike proskribirali banku koja je korporaciji davala najmanju kamatu) prevelik motiv za pritisak novopridošlog veleposlanika iz zemlje odakle je dotični fond?

A možda u ovoj prvoj investiciji iz te zemlje vidite promjenu investicijske politike u zemlji. Samo pazite, dok držite pressicu nešto vas mora grijati….

Potaknuti jeftinim kreditima i visokim povratima na investicije, u obnovljive izvore energije ušli su mnogi koji ne razumiju taj sektor, poput investicijskih fondova, istaknuo je u srijedu za Financial Times Ignacio Galán, izvršni direktor španjolske Iberdrole, najvećeg svjetskog proizvođača struje iz energije vjetra.
Međutim, završetkom razdoblja jeftinog novca mnogima prijeti nestanak poput Enronova kolapsa, dodao je Galán. Kako je kazao, mnoštvo pridošlica u sektor ima vrlo malo iskustva, a smatrali su da su obnovljivi izvori financijski “El Dorado”. “S promjenom kamatnih stopa bit će čišćenja u sektoru. Mislim da ono što se dogodilo Enronu može se dogoditi opet. Enron je također bio visoko zadužen. I nestao je”, kaže šef Iberdrole koja je u srijedu objavila 3,6 posto višu dobit za prošlu godinu od 2,8 milijardi eura te 32 milijarde eura investicija u idućih pet godina.

Galánovo upozorenje u skladu je s viđenjem da bi povećanje kamatnih stopa dobar dio zaduženih kompanija u svijetu moglo “uhvatiti na krivoj nozi”. Krajem prošle godine analitičar američke banke JPMorgan Chase Marko Kolanović naveo je kako poskupljenje novca nakon niza godina može prouzročiti “veliku krizu likvidnosti” diljem svijeta koja može prerasti i u novu financijsku krizu. Zabrinutost u vezi ovog sektora pojavila se usred njegove ekspanzije.

No, cijena “zelene struje” sve je jeftinija. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), prosječna cijena struje iz vjetrolektrana na kopnu prepolovio se od 2012. godine, sa 80 dolara za megavatsat (MWh) na 40 dolara. Cijena struje iz fotonaponskih solarnih panela još je više potonula, sa 180 dolara za MWh na približno 50  dolara, piše Poslovni dnevnik.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov jučer je boravio u radnom posjetu Ljubljani. Uz političke razgovore s državnim dužnosnicima, ključna tema bila je opskrba Slovenije ruskim plinom, što je područje u gospodarskoj suradnji dvije zemlje koje se našlo u svojevrsnoj krizi.
Kada je riječ o ekonomskim odnosima između dviju zemalja, poznato je da je Rusija, uz zemlje Europske unije, najvažnije izvozno tržište za slovenske kompanije, te je na petom mjestu po vrijednosti izravnih stranih ulaganja Slovenije u inozemstvo. Nakon višegodišnjeg smanjenja trgovine, zahvaljujući zapadnim sankcijama protiv Rusije i ruskih protumjera, krivulja se opet znatno povećala prošle godine, piše mariborski list Večer.

Polovicu izvoza Slovenije u Rusiju čine farmaceutski proizvodi i električni uređaji. S druge strane, Slovenija bilježi sve više ruskih turističkih posjeta. Prošle je godine, kako navodi Dnevnik, broj noćenja ruskih turista, kojih je bilo više od 260.000, povećan za 33 posto u odnosu na 2016. godinu. Prema podacima Zavoda za statistiku Republike Slovenije, za jedanaest mjeseci prošle godine slovenski izvoz u Rusiju iznosio je tek nešto manje od 860 milijuna eura, dok je uvoz iznosio nešto manje od 280 milijuna eura. Prošle je godine robna razmjena između dviju zemlje bila veća od milijarde eura. Rastu trgovine prošle je godine pridonio i posjet predsjednika Slovenije Boruta Pahora Rusiji, u pratnji jakog gospodarskog izaslanstva, kada su slovenske i ruske tvrtke potpisale ukupno 14 ugovora vrijednih više od pola milijarde eura.

Već tada je planirano potpisivanje ugovora o opskrbi Slovenije ruskim plinom između ruskog energetskog diva Gazproma i slovenske tvrtke Geoplin. Desetogodišnji ugovor o isporuci 830 milijuna prostornih metara plina godišnje istekao je krajem prošle godine, a novi nije potpisan. U svibnju prošle godine, ruski predsjednik Vladimir Putin najavio je potpisivanje ugovora o opskrbi plinom u vrijednosti većoj od 600 milijuna eura, o čemu se raspravljalo prilikom posljednjeg Pahorovog posjeta Moskvi. Prema neslužbenim informacija Večeri, slovenska i ruska strane očekivale su da će taj politički i ekonomski važan ugovor biti potpisan tijekom ovog posjeta ruskog ministra vanjskih poslova Lavrova Ljubljani.

Zato je iznenađenje da ugovor još nije spreman za potpisivanje, navodi list, objašnjavajući da su razlozi zbog kojih ugovor između dvije kompanije neće biti potpisani poslovne prirode. Posljednjih godina tržišni položaj Gazproma, koji opskrbljuje plinom EU više nego prije ukrajinske krize, počeo se mijenjati. Prema procjeni dobrog poznavatelja rusko-slovenskih poslovnih odnosa, koji ne želi biti imenovan, zapravo se položaj Gazproma donekle pogoršavao. Dugoročne desetogodišnje sporazume, koje je Putin spominjao prošle godine, zbog situacije na tržištu Gazprom je prisiljen pretvoriti u kratkoročne ugovore s fleksibilnom formulom.

“Čak i kad bi Gazprom i Geoplin potpisali ugovor o opskrbi plinom za deset godina, to više neće biti tako obvezujuće kao ranije”, rekao je sugovornik Večeri. Sada Gazprom potpisuje mnogo fleksibilnije ugovore, koji ovise o situaciji na tzv. spot tržištima, kao i prije nekoliko godina. Gazprom, kao najveći dobavljač plina u Europi, u očima slovenske politike vrijedi kao pouzdani dobavljača prirodnog plina i za Sloveniju i za Europu.

Ruska strana računa da će Slovenija biti tranzitna zemlja za plin iz plinovoda Turski tok čija je gradnja znatno napredovala i koji bi trebao postati operativan iduće godine, a najkasnije do 2020. godine. Aktualni plinovod Turski tok djelomično zamjenjuje propali projekt Južni tok, za koji je Slovenija pokazala veliki interes, jer je osim pouzdane opskrbe plinom, u igri bila i znatna naknada za tranzit ruskog plina. Slovenija je u Europskoj uniji poznata kao pobornik izgradnje ruskog plinovoda Sjeverni tok 2, koji je trn u oku Poljskoj i baltičkim zemljama.

Rezultati poslovanja Krke od siječnja do rujna 2017. godine pokazuju da je najveća prodajna regija kompanije bila Istočna Europa, gdje je prodaja iznosila 271,4 milijuna eura, što je 29,2% ukupne prodaje. Krka je u toj regiji zabilježila najveći porast prodaje u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, kako u apsolutnom iznosu (za 41,4 mil. eura), tako i relativno (do 18 posto). Najvažniji čimbenik bile su uspješne operacije na ključnom tržištu u Ruskoj Federaciji, s dobrim rezultatima u većini zemalja regije Istočna Europe i Središnja Azija, piše Poslovni dnevnik.

Minhenska sigurnosna konferencija oslikavala je stanje međunarodne zajednice. Naime, njome su dominirale međusobne optužbe, a ne konkretni prijedlozi za rješavanje kriza, ocjenjuje Matthias von Hein sa DW-a.
Bilo je vremena kada je Minhenska sigurnosna konferencija bila mjesto s kojeg se šalju signali razumijevanja i nade. Ova konferencija, 54. po redu, nije iznjedrila takve signale. „Do ponora – i nazad?” – bio je njen naslov koji dobro opisuje stanje u svijetu. Poslije tri dana u Münchenu je jasno da upitnik na kraju naslova mora ostati – sve i dalje miriše na konflikt.

Sigurnosna konferencija se, doduše, ponovo pokazala kao mjesto na kojem se nabrajaju i analiziraju raznovrsni rizici svijeta. Ali kao da je diplomacija došla do kraja slijepe ulice. Velika je i dalje zasluga šefa konferencija Wolfganga Ischingera što za isti stol dovodi najrazličitije aktere iz suprotstavljenih tabora. No konferencijska dvorana je postala arena proturječnih narativa, koji se naizgled ne sudaraju već samo iznose jedni pored drugih. Pravo razumijevanje i konstruktivni prijedlozi za škakljive probleme? Ništa od toga.

To je posebno jasno bilo posljednjeg dana konferencije. Međusobne optužbe činile su lajtmotiv izjava izraelskog premijera, kao i iranskog i saudijskog ministra vanjskih poslova. Riječi posljednje dvojice su jako podsjećale na izjave od prošle godine – dodatni znak za očajnu situaciju. Čak i sam Ischinger – kao diplomat zapravo obvezan na umjereni optimizam – na kraju konferencije je samo konstatirao da se malo čulo o konkretnim koracima za ublažavanje rizika.

Drugi primjer: puštanje novinara Deniza Yücela iz turskog zatvora dominiralo je razgovorima po hodnicima prvog dana konferencije. Dan kasnije pokazalo se koliko udaljene mogu biti pozicije njemačkih i turskih političara: političar njemačkih Zelenih Cem Özdemir bio je u istom hotelu kao turski premijer Binali Yildirim. Jedan tjelohranitelj iz turske delegacije nazvao je Özdemira „teroristom” pa je njemački političar stavljen pod policijsku zaštitu. Ništa ne pomaže ni to što je turski šef diplomacije kasnije optužio Özdemira da laže. Ne treba se iščuđavati – turska vlada beskompromisno staje u obranu vojne akcije protiv Kurda.

Krah diplomacije kao umjetnosti spretne upotrebe jezika demonstrirao je poljski premijer Mateusz Morawiecki. Kada ga je jedan novinar pitao o takozvanom „zakonu o Holokaustu” koji je donijet u Poljskoj, Morawiecki je priznao da je i među Poljacima bilo zločinaca „kao što je bilo židovskih zločinaca, kao što je bilo ruskih zločinaca, ukrajinskih, a ne samo njemačkih”.

Libanonska vojska iskoristit će sva dostupna sredstva kako bi se suočila s bilo kojom potencijalnom “izraelskom agresijom” bez obzira na cijenu, izjavio je u ponedjeljak general lisabonske vojske Joseph Aounu.

“Ponovno potvrđujem naše kategoričko odbijanje izraelskoga neprijatelja koji krši libanonsku suverenost i sveto pravo da iskoristi sve svoje gospodarske resurse”, naveo je general Aounu na Twitteru.

“Vojska neće štedjeti bilo koju metodu koja bi bila u stanju suočiti se s izraelskom agresijom.”

Američki diplomati nedavno su posredovali između dviju zemalja nakon napetosti preko graničnog zida kojeg Izrael gradi te zbog odluke Libanona da istražuje energetske izvore u blizini spornih voda.

I u kompliciranom odnosu Zapada prema Rusiji diplomacija se nije istakla. Umjesto toga nepomirljive međusobne optužbe. Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko predstavio je Moskvu kao izvor svih nevolja u Europi. Tražio je jači pritisak na Moskvu i izjasnio se protiv bilo kakvog popuštanja sankcija te poželio brz prijem svoje zemlje u EU i NATO.

Zauzvrat je vidno iživcirani ruski šef diplomacije Sergej Lavrov predbacio Europi povratak u „nacističko doba”, američke optužbe o miješanju u izborni proces označio kao blebetanje, a s obzirom na američke planove o dodatnom atomskom naoružavanju objavio da Rusija neće zaostajati.

Američka delegacija se – s izuzetkom bivšeg državnog tajnika Johna Kerryja – uljuljkala u uvjerenje da je moralno superiorna. Bez da i trunku preispitaju sebe ili pokušaju shvatiti stavove druge strane, Amerikanci su oštro napadali Rusiju i Iran, oslanjali se na pritisak i vojnu moć. Diplomacija izgleda Washingtonu ne znači mnogo – na to su se više puta žalili i Europljani. To pokazuje i smanjenje proračuna američkog Ministarstva vanjskih poslova. Ako se uopće i razgovara, onda samo iz pozicije vojne nadmoći, a tada to uopće nisu razgovori već diktati.

Ipak, pored mahom deprimirajućih trideset panela u konferencijskoj dvorani održano je i više od 1.000 bilateralnih susreta u sobama hotela Bayrischer Hof. Wolfgang Ischinger opisao je službeni dio konferencije kao „vrh ledenog brijega”. Ostaje samo nada da podvodni dio brijega nije tako beznadan kao njegov vidljivi vrh, piše u komentaru DW-a.

Hoće li UN priznati Palestinu?

Palestinski predsjednik Mahmud Abas obratit će se u utorak Vijeću sigurnosti UN-a u kojem bi trebao pozvati na priznavanje Palestine kao zemlje članice UN-a i odbaciti isključivo američko posredništvo u pregovorima s Izraelom.

Njegov susret oči u oči s američkom veleposlanicom pri UN-u Nikky Haley bit će zanimljiv, ocjenjuju diplomati. Krajem siječnja ona je optužila Abasa da mu nedostaje hrabrosti. “Kako bi došli do povijesnih rezultata, trebamo hrabre vođe”, rekla je, naglasivši da palestinsko vodstvo nema potrebne kapacitete da bi postiglo mir.

Palestinski će predsjednik, ocjenjuju diplomati, vjerojatno biti “borben ali umjeren”. Bez sumnje će spomenuti priznavanje Palestine u UN-u. Očekuje se da će pozvati i na mirovne pregovore s Izraelom ali u proširenom okviru, odnosno onom gdje neće glavni posrednik biti SAD.

“Mogli bismo prihvatiti različite formate” tih pregovora, rekao je Naser al-Kudva, jedan od palestinskih dužnosnika.

Mogli bi se odvijati pod pokroviteljstvom skupine P5 (pet stalnih članica Vijeća sigurnosti – SAD, Rusija, Kina, Francuska i Velika Britanija) ili P+1 u kojoj bi bila i Njemačka.

Također bi bio prihvatljiv i format proširenog Kvarteta ili međunarodna mirovna konferencija, pojasnio je. Abas bi u govoru također trebao ponovno osuditi odluku Washingtona da prizna Jeruzalem za glavni grad Izraela.

Palestina je od 2012. zemlja promatrač u UN-u što joj je omogućilo da se integrira u UN-ove agencije i priključi Međunarodnom kaznenom sudu. Međutim, još uvijek nije punopravna članica UN-a, iako ju je priznalo 130 zemalja.

Da bi dobila status punopravne članice, Vijeće sigurnosti mora dati prijedlog Općoj skupštini, ali u VS-u je SAD, ključni saveznik Izraela, koji može staviti veto.

Europa bi se već narednog desetljeća mogla suočiti s nestašicom i poskupljenjem plina, ako brzo ne odluči povećati uvoz iz Rusije.
“Europa je napravila potpuno lošu procjenu kada je pretpostavila da joj neće trebati dodatni plin, i da će ga, ako joj zatreba, dopremiti izvan okvira Rusije”, izjavio je potpredsjednik Gazproma Aleksandar Medvedev i dodao da kupovinom plina iz SAD ili Katara, Europa ne može zadovoljiti vlastitu potražnju.

Gazpromov izvoz plina Europi je povećan za osam posto prošle godine, na rekord od 194 milijarde kubnih metara, uslijed povećane potražnje i nižih cijena. Zahvaljujući tome, Gazprom je stekao rekordan udio na europskom tržištu od 35 posto.

Taj udio bi, prema riječima Medvedeva, mogao premašiti 40 posto, jer europska potražnja za plinom raste, nizozemska i britanska proizvodnja pada, dok će pošiljke plina iz SAD-a ostati skromne, skupe i uglavnom namijenjene Aziji. “Brojni ozbiljni analitičari će izaći pred vas s modelom koji će pokazati da će se Europa uskoro suočiti s velikom plinskom krizom, i što je još gore – oštrim skokom cijena”, izjavio je Medvedev.

Reuters podsjeća i da će Gazprom od naredne godine, preko novog gasovoda, početi opskrbljivati Kinu plinom. “Možemo isporučiti Europi koliko god plina joj je potrebno, iako ulazimo na novo tržište Kine. Međutim, Europa se mora odlučiti sada. Mora odmah sada da početi razmišljati tko će pokriti dodatnu potražnju poslije 2025. godine. Nažalost, ne postoji dijalog o energetici između Rusije i EU”, rekao je Medvedev.

Svi ministri u Vladi Andreja Plenkovića protekli su radni tjedan izbjegavali komentirati poruku američkog veleposlanika Williama Roberta Kohorsta da ruski ulagači u Inu nisu oni koje bi SAD volio vidjeti u toj naftnoj kompaniji, kao ni oštri odgovor ruskog veleposlanika Anvara Azimova koji je između ostalog priopćio da se Amerikanci miješaju u unutarnje stvari Hrvatske. 

Čak i u neslužbenim razgovorima ministri su izbjegavali reći puno više od fraze da je o tome sve rekao premijer Andrej Plenković koji je poručio da će Hrvatska odlučivati na osnovu onoga što je najbolje za nju.

Na primjedbu nekolicine njih da je Vladu očito zateklo otvoreno iznošenje stavova, posebice kad je SAD u pitanju, i da možda nema jasnu strategiju kako se postaviti između dvije sile, jedan od njih nam je odgovorio da tu baš i nema velike mudrosti, jer kako kaže, »SAD je hrvatski partner, Hrvatska je članica NATO-a i Europske unije, odnosno euroatlantskih integracija i to je valjda svima jasno«. To, napominje, ne znači da ne može imati dobre, prvenstveno gospodarske odnose s Rusijom.

– Naravno da nije lako kad se mala zemlja poput Hrvatske nađe između tako dvije velike sile, ali mi moramo naći načina da se postavimo tako da to bude najbolje za naše gospodarstvo. Da donosimo odluke koje će značiti više radnih mjesta u Hrvatskoj i više poslova za naše tvrtke, kaže Novom listu jedan ministar.

Na primjedbu kako je i to tek lijepa fraza koja Hrvatsku neće izvući iz pritiska koji se više i ne skriva, a svodi se na to da SAD ne želi veću prisutnost Rusije, naš sugovornik odgovara da država teško nekoga može spriječiti da posluje s ruskim kompanijama, ako to naravno ne znači kršenje međunarodnih i europskih odluka, primjerice o sankcijama.

I većina njegovih kolega s kojima smo razgovarali se umjesto izjašnjavanja o tome je li Hrvatska bila spremna za ovako otvoreni sukob veleposlanika, i kako će se u njemu postaviti, odgovara da Hrvatska osim očuvanja svojih partnerstva mora voditi računa o svom gospodarstvu i poboljšanju suradnje jer bi ona na tom polju s obje zemlje mogla biti veća.

A, kad je ta suradnja u pitanju, statistički podaci kažu da su ruska ulaganja u Hrvatsku nekoliko puta veća od američkih, da je robni izvoz u Sjedinjene Američke Države veći od onog u Rusiju i da Hrvatska u robnoj razmjeni sa SAD-om ima suficit, odnosno da je izvoz u tu zemlju veći od uvoza, dok je u slučaju Rusije to obrnuto s time da godinama minus u razmjeni s Rusijom pada, jer padaju izvoz na to tržište, ali još jače uvoz iz te zemlje.

Podaci HNB-a o ulaganjima kažu da je u posljednje 22 godine ukupna izravna ulaganja iz Rusije u Hrvatsku gotovo 414 milijuna eura, dok su istovremeno iz SAD-a tri puta manja odnosno iznose ukupno 137,68 milijuna eura.

Rusi dodatno žale da su njihova ulaganja domaće vlasti namjerno dodatno blokirala.

Kad je u pitanju robna razmjena s te dvije države, ona u slučaju SAD-a sve više raste, dok kad je Rusija u pitanju opada i to od trenutka ulaska Hrvatske u EU, što se ubrzo poklopilo i sa sankcijama koje je Unija donijela protiv Rusije. Tako je u 2016., što za zadnji konačni podaci za cijelu godinu, Hrvatska u SAD izvezla robe u vrijednosti od 3,435 milijardi kuna, što je bio rast od čak 67 posto u odnosu na prethodnu godinu. Time je tržište SAD-a po vrijednosti izvoza za hrvatsku robu dospjelo na osmo mjesto.

Više od 60 posto tog izvoza otpada na područje i lijekove. Istovremeno je uvoz iz te zemlje bio manji od milijardu i pol kuna. Iako je drastično pao u posljednjih šest godina, uvoz iz Rusije u Hrvatsku još uvijek je veći od hrvatskog izvoza u tu zemlju. Tako je u 2016. ukupan uvoz bio 2,68 milijardi kuna, dok je primjerice u 2012. godini, onoj koja je prethodila članstvu Hrvatske u EU, uvoz iz Rusije bio osam i pola milijardi kuna. U 2013., onoj prije uvođenja sankcija Rusiji uvoz iz te zemlje bio je 5,6 milijardi kuna.

Kako je pao uvoz iz Rusije, tako se dogodilo i izvozu u tu zemlju. Hrvatska je primjerice u Rusiju 2012. izvezla robu u vrijednosti od 2,5 milijarde kuna, dok je u 2016. godini taj izvoz bio 1,42 milijarde kuna.

Isto se događa i s posjetima turista iz Rusije i SAD-a. U 2016. u Hrvatsku je iz Rusije, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, stiglo 108 tisuća gostiju, što je bio rast u odnosu na prethodnu godinu, ali je to još uvijek puno manje nego 2009. kad ih je bilo gotovo 200 tisuća. S druge strane broj američkih turista je u istom razdoblju značajno porastao, pa je tako sa 124 tisuće u 2009. narastao na čak 337 tisuća, što je prema podacima DZS-a više nego što je u toj godini bilo turista iz susjedne BiH.

No, turisti iz Rusije se u Hrvatskoj dulje zadržavaju, jer je svaki od njih u prosjeku ostvario 6,8, odnosno gotovo sedam noćenja, dok je za Amerikance taj prosjek nešto veći od 2,5 posto, što sugerira da Amerikanci često stižu u posjet Hrvatskoj na kruzerima i ne zadržavaju se dugo, pa prema tome i manje troše.

Svi to podaci, napominje naš sugovornik, iz Vlade ukazuju koliko politika doista utječe na gospodarstvo, ali dodaje se položaj Hrvatske u svjetskoj politici ne može gledati samo na gubitke kroz odnose s Rusijom.

– Izgubili smo dio uvoza u Rusiju i dio gostiju jer smo postali članica EU-a i tako se moramo ponašati, ali su naše tvrtke s druge strane zahvaljujući tom članstvu dobile puno na tržištu EU-a, zaključuje naš sugovornik.

Na pitanje hoće li sada to članstvo zakomplicirati i gradnju Pelješkog mosta koji upravo financira EU, jer se Hrvatska odlučila za graditelje iz Kine, pa su pristigle žalbe europskih tvrtki, što je pak izazvalo reakciju kineskog veleposlanika, naš sugovornik odgovara da se tu Hrvatska mora samo strogo držati zakona i da neće pogriješiti.

Prije tri tjedna došlo je do promjene kratkoročnog trenda kretanja tečaja GBP i CHF u odnosu na EUR, pa i u odnosu na HRK. Britanska funta je počela slabiti, dok je u približno istom trenutku švicarski franak počeo jačati. Što je uzrok ovakvim kretanjima na Forex valutnom tržištu?
Do promjene je došlo u trenutku početka najvećeg pada cijena dionica posljednjih godina, stoga trenutni pomaci nisu slučajni. Naime, krajem prošlog mjeseca dionice su počele padati na svim razvijenim tržištima te se trenutno nalaze na razinama s kraja prošle godine. Konkretno, vrijednost američkog indeksa SP500 u trenutku pisanja analize na platformama Admiral Marketsa iznosi 2652,78 bodova što je 7,8% ispod rekordno visoke vrijednosti dosegnute krajem siječnja. Njemački referentni dionički indeks DAX 30 u istom periodu je pao 9,1%.

Pad na burzama najčešće ukazuje na strah i skepsu po pitanju buduće ekonomske situacije među sudionicima na financijskim tržištima, a u takvim situacijama, osim na tržištima dionica, dolazi i do reakcije na tržištima valuta, energenata, plemenitih metala…

Kada je u pitanju Forex, tj. valutno tržište, postoje dvije grupe valuta – valute koje jačaju u dobrim vremenima i slabe u lošim, te druga grupa valuta – one koje jačaju na loše vijesti o globalnom gospodarstvu, a slabe kad se situacija popravlja.

U prvu grupu valuta, takozvane „risk on” valute spadaju euro, britanska funta te australski, novozelandski i kanadski dolar, dok u drugu grupu valuta („risk off” valute) spadaju švicarski franak, američki dolar i japanski jen.

Pomalo je nelogično da neke valute jačaju kada se situacija pogoršava, no sav svjetski kapital je izražen u nacionalnim valutama, pa čak i u lošim vremenima kapital ne može pobjeći od njih. No u takvim situacijama ima tendenciju slijevati se u valute koje su percipirane sigurnijima.

Većina sudionika na valutnom tržištu CHF smatra najsigurnijom valutom, ponajviše zbog snažnog bankarskog sektora i političke neovisnosti Švicarske. Upravo je to razlog sadašnjeg vala jačanja CHF u odnosu na EUR. Kada je u pitanju slabljenje GBP, zbog Brexita postoje mnoge nesigurnosti po pitanju budućeg ekonomskog rasta britanskog gospodarstva, stoga funta trenutno više slabi od eura pri objavi loših ekonomskih vijesti. To je u posljednjim tjednima rezultiralo jačanjem CHF u odnosu na GBP od 3,7%.

Analitičari Admiral Marketsa smatraju da je trenutno kretanje privremeno. Globalno gospodarstvo je u jako dobroj situaciji, a trenutni pad je bio očekivan nakon silovitog porasta cijena dionica tijekom 2017. godine. Nakon što se situacija stabilizira, vjerojatno će ponovno doći do slabljenja CHF i jačanja GBP. Realna precijenjenost švicarske valute i podcijenjenost britanske funte bi u idućim godinama mogla dovesti do značajnog porasta međusobnog tečaja ove dvije valute. Retorika centralnih bankara spomenutih zemalja također ide u prilog navedenom scenariju. Naime, guverner švicarske centralne banke otvoreno zagovara slabljenje vlastite valute, dok guverner britanske centralne banke indirektno najavljuje rast kamatnih stopa zbog visoke inflacije, što u pravilu dovodi do masovnog prebacivanja kapitala u tu valutu i njeno jačanje.

Potpredsjednik Vlade i ministar graditeljstva i prostornoga uređenja Predrag Štromar (HNS) u intervjuu za Hinu govori o odnosu s koalicijskim partnerom HDZ-om, otkriva kako je i HNS okupio svoj tim stručnjaka koji izrađuje prijedlog ovršnog zakona te ističe kako će 2018. i 2019. biti godine reformi i da će do kraja mandata ova Vlada raditi na reformama.
 Jeste li kao potpredsjednik Vlade iz HNS-a zadovoljni odnosom s koalicijskim partnerom HDZ-om, uvažavaju li se dovoljno vaši prijedlozi?

Mislim da smo napravili iznimno dobru stvar za ovu državu. Ulaskom HNS-a u Vladu dobili smo stabilnost, a stabilnost je bila izuzetno potrebna i za gospodarstvo, ali i za druge segmente života u državi. Te stabilnosti nismo imali unazad dvije godine. Sad je imamo, i sad je trebamo iskoristiti. A to su osim gospodarskih procesa koji moraju kontinuirano i dalje ići, i donošenje odluka, novih zakona i provođenje reformi.

Mi smo izuzetno zadovoljni što je HNS preuzeo odgovornost za reformu obrazovanja, jer se o tome govorilo 20 godina, ali se u smislu realizacije i političke volje za provedbu ništa nije napravilo. U ovih šest mjeseci napravili smo više nego u zadnjih 10 godina. Plan koji imamo donosi točne rokove što će se i kada događati. Na to smo ponosni i sigurno da je to rezultat te stabilnosti, rezultat koalicije, a ne samo HNS-a. Da nemamo kvalitetnog koalicijskog partnera, da s njim ne možemo nešto dogovoriti, onda ni to ne bi išlo tako dobro. Mi imamo neke naše zadatke u toj koaliciji, ispunjavamo ih i zadovoljni smo. Zadovoljni smo i s komunikacijom. Ne komuniciramo s našim koalicijskim partnerima preko medija, nego sjednemo i razgovaramo. Ti razgovori nekad mogu biti duži, a nekada kraći, ali uglavnom dogovorimo se i onda zajedno radimo u tom smjeru. To je velika kvaliteta ove Vlade.

HNS radi na novom ovršnom zakonu kako bi se riješio problem velikog broja ovršenih građana i tvrtki?

HNS je izuzetno zainteresiran za to. U HNS-u smo okupili tim stručnjaka i predložit ćemo smjernice novog ovršnog zakona. Onda ćemo sjesti s radnom skupinom ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića (HDZ) i vidjeti koji dijelovi kojeg zakona su bolji i primjenjiviji i zajedno ćemo pripremiti konačni prijedlog. Novi ovršni zakon mora biti kvalitetan, mora smanjiti broj procedura za izlazak iz ovrhe, a kad netko želi nekoga ovršiti to ne smije biti nerazumno skupo pa da jedna ovrha sa sto kuna glavnice dođe vrlo brzo na tisuću kuna, a da nisu uključene ni kamate, nego samo postupci. To nikako nije u redu i to se mora promijeniti. Donošenje novog ovršnog zakona mora ići svojim tijekom, mi znamo da je hitnost izuzetno bitna, ali želimo da zakon bude kvalitetan. Ministarstvo pravosuđa intenzivno radi na tome. Moraju biti javne rasprave, kako bi se iznjedrio kvalitetan zakon, ali sigurno ne šest mjeseci ili više, kako se ponekad govori u javnosti, nego puno kraće.

Kritičari kažu da je lex Agrokor donesen na brzinu, pa onda može i novi ovršni zakon.

Da, ali vidi se da ima neke manjkavosti u tom zakonu. Ali, on je morao biti donesen na brzinu jer bi stvarno cijelo gospodarstvo stalo. Mi bismo sigurno imali trenutni pad BDP-a da nije donesen taj zakon. Ali, sada ga treba provesti, čim prije završiti nagodbu. A svakako u onom krajnjem roku do 10. srpnja, a ako je moguće i prije.

Kakav je Vaš stav prema Vladinom izvanrednom povjereniku za Agrokor Anti Ramljaku i tjednim isplatama od 250.000 kuna njegovoj bivšoj tvrtki?

Stav HNS-a od prvog dana, još dok smo bili u opoziciji, je da glavni cilj i zakona i postupka restrukturiranja mora biti zaštita stabilnosti cjelokupnog gospodarstva, zaštita industrijske proizvodnje i radnih mjesta. Zato nagodba mora biti potpisana i svi se trebamo koncentrirati trenutno na to, jer to je izuzetno bitno za budućnost Hrvatske, za gospodarstvo, industriju, i za očuvanje radnih mjesta. I treba se fokusirati na to, a ne na pojedince. Premijer Andrej Plenković to analizira, to je njegov posao i neka to radi, ali samo neka se nagodba donese. To je glavni cilj.

Kako komentirate situaciju oko Ine, zainteresiranost ruskog partnera, pa negodovanje SAD-a?

Drago mi je da ima interesa. To je jako bitno jer da nema interesa, onda bi to bilo loše za budućnost Ine. Međutim, kao što Amerikanci i Rusi gledaju svoj interes, tako i mi moramo gledati svoj, hrvatski interes. HNS je i u tom procesu traženja novog strateškog partnera čiji će interesi biti podudarni s našim hrvatskim interesima voljan pomoći, jer imamo ljude sa znanjima i iskustvima koja Vladi mogu biti od iznimne koristi.

Kakav je stav HNS-a oko smanjenja PDV-a?

Treba napraviti dobre analize. Omogućiti dobre uvjete gospodarstvu, ali razmišljati i o standardu građana. Nakon kvalitetne analize treba donijeti odluku jer tek tada ćemo moći reći, evo, smanjit ćemo PDV ili povećati neoporezivi dio plaće ili smanjiti stopu poreza na dohodak ili neke parafiskalne naknade odmaknuti od gospodarstva. Prošla promjena u poreznim zakonima bila je dobro napravljena, s pozitivnim učincima za gospodarstvo i građane. Građanima su povećane plaće s povećanjem olakšica, a poduzetnici su rasterećeni nekih drugih davanja. Sada treba nastaviti u tom smjeru i dobro analizirati i donijeti nove promjene, ali ne povećanja poreznog tereta nego smanjenja poreznog i svog ostalog tereta i građanima i poduzetnicima. Plaće su porasle za šest posto u godinu dana, a to se dugo nije dogodilo, u nekoliko godina, u pet-šest godina kad se zbroji, i sada treba to nastaviti. Porezna reforma u tome mora pomoći.

Razmišlja li se da vaš predsjednik stranke Ivan Vrdoljak uđe u Vladu?

On neće ući u Vladu, on će biti predsjednik HNS-a koji ima velike planove za razvoj stranke iznutra. Ima izuzetno puno posla, jer je iznimno ozbiljan posao voditi stranku i razvijati stranačke politike kao podlogu za rad ove ili neke druge vlade u budućnosti. A kao ministar ili potpredsjednik Vlade puno je manje vremena za to pa se zato ja nisam kandidirao za predsjednika stranke. Ivan to jako dobro radi i siguran sam u uspjeh i njega i HNS-a. Rejting nam raste, ali nama je bitno da sada kad rezimiramo zadnjih sedam mjeseci shvaćamo da smo dobro napravili što smo ušli u Vladu, stvorili smo tu stabilnost države, i gospodarstvo i svi drugi pokazatelji su pozitivni.

Saborska oporba, pogotovo SDP, protivi se prijedlogu zakona o komunalnom gospodarstvu

Pratio sam što govore i nažalost tu je puno politikanstva, a niti jedan konkretan prijedlog ili konkretna zamjerka na neki dio zakona. Govorili su da ćemo privatizirati vodovode, zato jer se u zakonu govori da više vodno gospodarstvo nije komunalno gospodarstvo. Ono je komunalno gospodarstvo, ali se Zakon o vodama u potpunosti time bavi. Isto je i s otpadom. Komunalne djelatnosti će obavljati neke tvrtke, konkretno vodom će se baviti tvrtke u vlasništvu pet, 10, 15 općina i gradova koje imaju jedno vodno područje jer se ne može dozvoliti da svaka općina ima svoju tvrtku. Za građane usluga neće poskupjeti, neće biti nikakvih promjena, jer već sada to tako funkcionira.

Koje su novosti u energetskoj obnovi javnih zgrada, višestambenih te obiteljskih kuća?

U Pozivu za energetsku obnovu javnih zgrada bilo je osigurano 380 milijuna kuna, ali nakon nekoliko tjedana već smo dobili zahtjeve za 788 milijuna kuna bespovratnih sredstava, pa smo privremeno na tri mjeseca Poziv zatvorili i utvrđujemo kako osigurati sredstva da pokrijemo sve te zahtjeve i omogućimo i drugima da se jave. Za energetsku obnovu obiteljskih kuća očekujemo da u 2018. Europski parlament donese novu uredbu da se sredstva dodjeljuju direktno fizičkim osobama. Za energetsku obnovu višestambenih zgrada imamo više od 500 potpisanih ugovora i očekujem da će ove godine biti više od 70 posto tih ugovora realizirano i završeno. Intenzivno će se raditi u ovoj godini. Imamo dovoljno tvrtki koje rade, ali bit će još puno natječaja i trebat će još građevinara. Neki koji su otišli iz Hrvatske vraćaju se jer mogu dobiti povoljnije cijene i sigurnost je plaćanja. Želimo da nam se ljudi vrate u Hrvatsku jer nema razloga da ne budu dobro plaćeni.

Na kojim još važnim projektima radite u Ministarstvu?

Intenzivno radimo na tome da tehnološki unaprijedimo sve procese u izdavanju dozvola, ali i u povezivanju svih resursa koje imamo, od prostornih planova da svatko može vrlo jednostavno preko računala vidjeti što je na kojem području dozvoljeno za gradnju. Radi se i na digitalizaciji katastra koji moramo izjednačiti sa stvarnim stanjem u prostoru. Optimist sam da ćemo te procese završiti u dvije godine. Nakon toga čeka nas druga faza – povezivanje zemljišnih knjiga i katastra. Na tome intenzivno radimo s Ministarstvom pravosuđa i Državnom geodetskom upravom. Građanima će se pojednostaviti procedura da do potrebnih dokumenata dođu na svom računalu ili na samo jednom šalteru. To sve moramo učiniti u ovom mandatu. Dio novca imamo u EU fondovima, a dio u proračunu. Radimo i na projektu e-inspekcije, da inspektor na tabletu svakog trenutka vidi stanje na terenu i ima podatke.

 Na svjetskim su tržištima cijene nafte prošloga tjedna porasle više od 3 posto, nadoknadivši dio gubitaka od prethodnoga tjedna, a najveću podršku cijenama pružilo je slabljenje dolara.
Na londonskom je tržištu cijena barela prošloga tjedna porasla 3,3 posto, na 64,85 dolara, odmaknuvši se od najniže razine od polovice prosinca, na koju je skliznula tjedan dana prije.

Na američkom je tržištu, pak, barel poskupio 4,2 posto, na 61,70 dolara.

Unatoč prošlotjednom rastu, cijene ‘crnog zlata’ i dalje su u minusu oko 7 posto u odnosu na svoje najviše razine u ovoj godini, dosegnute krajem siječnja.

Prošlotjedni oporavak cijena nafte ponajviše se zahvaljuje slabljenju dolara, čija je vrijednost u odnosu na košaricu valuta prošloga tjedna pala 1,5 posto i zaronila na najnižu razinu u tri godine.

Kako se cijena nafte izražava u dolarima, slabija američka valuta može izazvati jačanje potražnje za naftom jer su njezine cijene niže za kupce koji koriste druge valute. “Ne želim podcijeniti ulogu dolara. Slabiji dolar bio je vrlo poticajan za cijene nafte”, kaže Bill Baruch, predsjednik u tvrtki Blue Line Futures.

Pozitivno je na tržišta nafte utjecao i prošlotjedni oporavak svjetskih burzi, nakon oštrog pada u prethodna dva tjedna, jer je ponovno ponešto ojačala sklonost ulagača prema riziku. “Nakon tako oštrog pada, kakav smo vidjeli prethodnog tjedna, tržište se možda oporavlja. No, ako pogledate podatke o rastu broja naftnih postrojenja u SAD-u… To bi moglo ograničiti uspon cijena nafte”, kaže Tony Headrick, analitičar u tvrtki CHS Hedging.

U petak je tvrtka Baker Hughes objavila da je prošloga tjedna broj naftnih postrojenja u SAD-u porastao već četvrti tjedan zaredom, i to za njih 7, na ukupno 798 postrojenje, najvišu razinu u tri godine.

To je znatno više od oko 590 postrojenja, koliko ih je bilo aktivno u istom lanjskom razdoblju, što pokazuje da američkim proizvođačima odgovaraju ove razine cijena, pa se odlučuju na pojačanu proizvodnju.

Stoga se može očekivati daljnji rast proizvodnje, premda je već prethodnoga tjedna, prema podacima Agencije za energiju (EIA), proizvodnja u SAD-u dosegnula rekordnih 10,27 milijuna barela dnevno, pa je SAD postao veći proizvođač od Saudijske Arabije.

A to, pak, umanjuje utjecaj smanjene proizvodnje OPEC-a na cijene ‘crnog zlata’. Naime, Organizacija zemalja-izvoznica nafte (OPEC) i neki drugi proizvođači, uključujući Rusiju, već dulje vrijeme nastoje smanjenjem proizvodnje za 1,8 milijuna barela dnevno uravnotežiti preveliku ponudu i nedovoljno snažnu potražnju.