Tribina

Globalni gospodarski rast gubi na snazi, trgovinski konflikti se povećavaju, klimatske promjene i zaštita okoliša ostaju neriješeni i istodobno se događaju velike promjene zbog digitalizacije.
„Svaka od ovih tema je jedan veliki izazov”, kaže Borge Brende, bivši norveški ministar vanjskih polova i aktualni predsjednik Svjetskog gospodarskog foruma (WEF). „Uzimajući sve skupa u obzir, ovi veliki zadaci se mogu riješiti samo zajedništvom”, kaže Brende. Međutim, sve više nedostaje volje za zajedništvom. Američki predsjednik Donald Trump je proklamirani protivnik multilateralnih sporazuma, novi brazilski predsjednik šalje nacionalističke tonove. U Europi se sve vrti oko Brexita, u Italiji vladaju populisti, u Francuskoj demonstriraju „žuti prsluci”, Bliski istok ostaje bačva baruta, a Kina Tajvanu pokazuje mišiće.

Klaus Schwab, predsjedavajući i osnivač Foruma smatra da je Forum u Davosu mjesto razumijevanja. „Dijalog kako bi se omogućio međusobno razumijevanje, danas je važniji nego ikada ranije”, kaže Schwab.

Mnogo poznatih lica, mnogo rasprava

„Imamo 37 šefova država i vlada iz Europe i Euroazije. S Bliskog istoka nam dolazi devet. Imamo šest predsjednika iz Latinske Amerike i šest ili sedam iz Afrike”, kaže Brende i dodaje: „Iz Kine dolazi potpredsjednik Wang. Iz SAD-a očekujemo visokorangirane članove američke vlade”.

Sve u svemu, na sastanku s 3.000 sudionika bit će 70 šefova država i vlada kao i vrh UN-a, Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije. Forumu u Davosu će prisustvovati 300 ministara, 1.000 direktora poduzeća, veliki broj znanstvenika kao i predstavnici organizacija za razvoj i zaštitu okoliša. Što će svi oni raditi u švicarskim planinama? Raspravljati kako poboljšati stanje u svijetu, što je i službena misija Foruma. „Naš izazov je da s predstavnicima država i vlada, predstavnicima međunarodnih organizacija, privrednim svijetom i civilnim društvima tražimo rješenja za prioritetne probleme u svijetu”, kaže Brende.

U Davosu neće biti potpisivani međunarodni sporazumi. Forumu u Davosu, zbog neriješenog spora o budžetu u Kongresu, neće prisustvovati američki predsjednik Donald Trump. Francuski predsjednik Emmanuel Macron će također ostati kod kuće. Službeno zbog drugih termina, a neslužbeno jer bi sudjelovanje na sastanku sa svjetskom elitom moglo naškoditi njegovoj vjerodostojnosti u dijalogu koji je upravo započeo s građanima.

Njemačka kancelarka Angela Merkel dolazi na Forum u Davosu. Isto kao i njezina nasljednica na čelu CDU-a Annegret Kramp-Karrenbauer i Ministar zdravstva Jens Spahn. Predsjednik Brazila Jair Bolsonaro će u Davosu imati prvi nastup pred međunarodnom publikom.

Nedolazak Donalda Trumpa je s marketinškog aspekta šteta za Forum u Davosu. Prije godinu dana je Trumpovo prisustvo plijenilo pozornost svjetske javnosti iako on nije dao doprinos u raspravama o globalnim problemima. Umjesto toga je Trump pozvao prisutne poduzetnike da investiraju u njegovu zemlju. To u Davosu rade mnogi premijeri, ali se samo mali broj usuđuje na takvu samoreklamu kao što to radi Trump.

Pogled u budućnost

Tema ovogodišnjeg foruma pod naslovom “Globalizacija 4.0 – u potrazi za globalnom arhitekturom u doba četvrte industrijske revolucije” je utjecaj globalizacije i industrijske digitalizacije. Osnivač Svjetskog gospodarskog foruma Schwab kaže da svijetu nedostaju vizije i da Forum može pomoći, iako je svjestan da mnogi građani prijedloge elita gledaju sa sve većom skepsom. „Elite se smatraju nepouzdanima ako se fokusiraju samo na sljedeće izbore ili idući kvartalni izvještaj”, kaže Schwab i dodaje: “U Davosu, s druge strane, svjesno slijedimo dugoročni pristup. Orijentiramo se na šanse koje želimo stvoriti”.

Schwab je još 1996. godine upozorio da globalizacija u sadašnjem obliku nije održiva. „Ako sada govorimo o „Globalizaciji 4.0, onda ona mora biti održiva”, kaže Schwab. „Ona se više mora zasnivati na moralnim principima. Potrebna nam je moralizacija, jedna remoralizacija globalizacije”, kaže Schwab. No njegov naum povećanja broja ženskih sudionika Foruma sporo napreduje. Ove godine od ukupnog broja sudionika su 22 posto žene. Protekle godine je taj postotak s 21% bio još niži, piše DW.

Na svjetskim su tržištima cijene nafte znatno porasle i prošloga tjedna, već trećega zaredom, što se zahvaljuje smanjenju proizvodnje OPEC-a i nadi ulagača da će SAD i Kina uskoro postići dogovor o trgovini.
Na londonskom je tržištu cijena barela prošloga tjedna porasla 3,6 posto, na 62,70 dolara, dok je na američkom tržištu barel poskupio 4,3 posto, na 53,80 dolara. Nakon što su u 2018. potonule više od 20 posto, u prva tri tjedna ove godine cijene su nafte nadoknadile veći dio tog gubitka. Podršku cijenama pruža nedavni dogovor Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) i njezinih partnera na čelu s Rusijom o smanjenju proizvodnje za 1,2 milijuna barela dnevno od početka ove godine.

Pritom će OPEC smanjiti proizvodnju za 800 tisuća barela dnevno, a nezavisni proizvođači za 400 tisuća barela, što bi trebalo smanjiti neravnotežu između ponude i potražnje.

Ulagače je prošloga tjedna ohrabrilo izvješće OPEC-a prema kojemu su njegove članice smanjile proizvodnju već u prosincu prošle godine, prije nego što je dogovor stupio na snagu. Tako je OPEC-ova proizvodnja nafte u prosincu pala za 751 tisuću barela dnevno, na 31,58 milijuna barela, što je najveći mjesečni pad u posljednje gotovo dvije godine.

Podršku cijenama pružaju i nagađanja da bi SAD mogao pooštriti sankcije Iranu jer uskoro ističe američko odobrenje izuzeća koje je u lanjskom studenom dobilo osam najvećih kupaca iranske sirove nafte – Kina, Indija, Japan, Južna Koreja, Turska, Italija, Grčka i Tajvan. Te zemlje, unatoč sankcijama, mogu i dalje, do travnja ili svibnja, uvoziti iransku naftu.

Savjetodavna kuća Euroasia Group smatra da će Kina, Indija, Japan, Južna Koreja i Turska vjerojatno dobiti produljenje izuzeća, ali da će Italija, Grčka i Tajvan vjerojatno izgubiti tu mogućnost. To bi izazvalo pad iranskog izvoza nafte na oko 1,1 milijun barela dnevno. “Kombinacija smanjenja proizvodnje OPEC-a +, posebice Saudijske Arabije, kao i skorašnje pooštravanje sankcija na iranski izvoz nafte dovode tržište blizu ravnoteže”, smatraju analitičari investicijske banke Jefferies.

Pozitivno na tržište nafte, kao i na svjetska financijska tržišta, utječu i naznake napretka u trgovinskim pregovorima između SAD-a i Kine, što bi moglo utjecati na stabilizaciju rasta najvećih svjetskih gospodarstava, a time i potražnje za energentima.

Proizvodnja u SAD rekordna, blizu 12 milijuna barela

Polovicom tjedna ulagače je na oprez naveo podatak da je proizvodnja sirove nafte u SAD-u prethodnoga tjedna dosegnula rekordnih 11,9 milijuna barela dnevno, što je dosad najviša razina proizvodnje jedne zemlje u svijetu. Od siječnja prošle godine proizvodnja u SAD-u skočila je za 2,4 milijuna barela dnevno, što na tržištima izaziva strah u vezi prekomjerne ponude na tržištima.

Kako se povećava američka proizvodnja sirove nafte, tako raste i izvoz iz SAD-a, pa je do kraja prošle godine dosegnuo rekordnih 3,2 milijuna barela dnevno. “Izvoz sirove nafte iz SAD-a snažno se povećao tijekom posljednjih nekoliko godina, a očekuje se i nastavak takvog trenda”, pišu analitičari brokerske kuće Banchero Costa.

Norbert Ruecker iz švicarskog Julius Baera procjenjuje: “Sjedinjene Države se kreću prema energetskoj neovisnosti i na putu su da u sljedećoj godini postanu veći izvoznik nego uvoznik, zahvaljujući povećanju proizvodnje iz škriljaca”.

Očekuje se smanjenje proizvodnje u SAD-u

No, proizvodnja bi uskoro mogla pasti. Na to ukazuje podatak tvrtke Baker Hughes da je prošloga tjedna broj aktivnih naftnih postrojenja u SAD-u smanjen treći tjedan zaredom, i to za čak 21 postrojenje, što je njihov najveći pad od veljače 2016. godine. Zbog toga je ukupan broj aktivnih postrojenja skliznuo na 852, najnižu razinu od svibnja 2018. godine.

Doduše, to je znatno više nego u istom lanjskom razdoblju, kada ih je bilo oko 750, no mnogi analitičari procjenjuju da će u ovoj godini, po prvi put nakon tri godine, u SAD-u biti smanjen broj aktivnih postrojenja jer su proizvođači smanjili proizvodne planove u 2019. zbog nesigurnosti u vezi oporavka cijena nafte.

Kao što sam nekoliko puta upozoravao, a navijači raznih tabora me u analizama i pseudoanalizama pokušali demantirati, niti jedan projekt, pa tako niti LNG terminal ne može uspjeti bez investitora, jednog ili više, s imenom i prezimenom.
Ne može uspjeti bez jasne odrednice interesa i rizika koji će taj interes nositi. Dokazuje to novi, zamolbeni, natječaj za predaju obvezujućih ponuda za zakup 1.5, od 2.3 milijarde kubika, milijardi kubika plina u pratećem skladištu strateškog projekta LNG terminala na otoku Krku.  Dokaz tome je i nervoza ministara Ćorića i Zdravka Marića glede opstanka projekta.

Piše Ivan Brodić, urednik portala

Jer, nakon što je obvezujuća ponuda na propalim i djelomično uspješnim bivšim natječajima dosegla sramotno niske razmjere od 100 milijuna kubika, koje je obećala zakupiti INA, i pola milijarde politički iznuđenog zakupa HEP-a, ova dva ministra jučer testiraju javnost kako bi refinancirali, već zadani, proračun za ovu godinu ne bi li uspio projekt od strateške važnosti za ovu vladu i njene zapadne saveznike.

Ovaj test javnosti valja promatrati u svjetlu propasti posla s borbenim zrakoplovima, američkim porukama o LNG-u, ali izostanku njihove investicije, posjetu Putina Srbiji, ali i legitimnoj želji potencijalnih obvezujućih investitora za upravljanjem zakupljenim kapacitetima. Naime, niti jedan odgovoran investitor, koji odgovara vlasniku kapitala, neće pristati biti bankomatom za imaginarne strateške interese.

Iako je LNG brod u procesu prenamjene, iako je EU za tu svrhu dala novac, projekt LNG-a koliko god imao smisla iz vizure diversifikacija dobavnih pravaca, energetske sigurnosti i postavljanja infrastrukture, jest imaginaran. Ne, samo što je plin koji se nabavlja tim putem i do dvadeset posto skuplji nego kopneni plin (projekcije su kako će to za 20-30 godina prestati biti slučaj), valja uzeti u obzir i poruku Viktora Orbana koji kaže kako su njihove potrebe za plinom iz LNG-a lakše zadovoljive iz terminala u Gdansku, zbog postavljene infrastrukture, ali i zbog toga što je projekcija cijene znatno niža nego li je to s terminala na Krku.

Naime, naš operator ima nekoliko puta skuplji transport plina nego li je to slučaj u zemljama u okruženju. Time se akumulira veliki višak novca na računima javnih monopolista, ali to ne druga tema koja se tiče nefleksibilnosti i diletantizma dužnosnika regulatora.

Projekt će postajati sve imaginariji i radi želje najvećeg trgovca plinom u Europi, ruskog Gazproma (40 posto potreba Europe) za diversifikacijom vlastitih dobavnih pravaca, uslijed krize u Ukrajini. U tu je svrhu u izradi ne samo projekt drugog (uskoro i trećeg) profila Sjevernog toka, nego i zamjene za Južni tok (propale zbog ne poštivanja procedura u zemljama kroz koje je trebao prolaziti) Turskog toka.

Ako jučer potpisani sporazum o trasi Turskog toka kroz Srbiju (ostaje pitanje hoće li ići iz Grčke preko Bugarske ili Makedonije) prema Mađarskoj, ili manje je vjerojatno Hrvatskoj i Mađarskoj, zaživi, energetska sigurnost i dobavni pravci regije Triju mora bit će zadovoljeni i bez LNG terminala na otoku Krku. Mađarska će time dobiti dva neovisna ulaza ruskog plina u svoju zemlju, zadovoljene potrebe za LNG-om iz Gdanska, o kojem sve više ovise Poljska, Slovačka i Litva, Češka svoje potrebe zadovoljava iz Sjevernog toka, a Slovenija iz Austrije uz ugovore o snabdijevanju mediteranskim plinom iz Italije.

A mi? Već dvadeset godina raznim pravnim i izvršnim aktima tjeramo investitore iz naše zemlje, pa su se tako već nekoliko puta razbježali ozbiljni investitori za LNG terminal (plutajući ili fiksni, za ovu priču je nevažno), a odbili smo, zbog želje zapadnih saveznika (uz izostalu investiciju), napraviti pristupnu točku za LNG, uz iznajmljivanje talijanskog broda, koji radi kapacitetom manjim od 30 posto. Naše potrebe za plinom posve su dobro zadovoljene uvozom kopnenog plina, za koji postoji sigurnost desetogodišnjeg ugovora, postoji i vlastita proizvodnja, a mogli bismo obnoviti ugovor s ENI-jem o uvozu mediteranskog plina, u svrhu energetske sigurnosti. Ukoliko, mala je vjerojatnost zbog nesposobnosti hrvatskog pregovaranja, prođe i Turski tok preko Hrvatske, LNG terminal će postati zapadna geopolitička igračka, potencijalno isplativa tek kada pojeftini tehnologija dobivanja i transporta takvog plina (za 20 do 30 godina)

Zbog svega toga, i želje za dokazivanjem kako jedan strateški projekt u korist zapadnih saveznika možemo napraviti (to što im se dokazujemo sudjelovanjem u mirovnim misijama brojčanom razinom nuklearnih sila poput Francuske, valjda im nije dovoljno), postoji dakle realna opasnost da ćemo, kao porezni obveznici, platiti i LNG igračku.

Ne bi to izdržali porezni obveznici s primanjima nalik kuvajtskim šeicima, a ne hrvatski, poniženi i preopterećeni velikim porezima za ogromnu državu, već plaćene intervencije i dugova, ali i one koje tek imamo platiti, vidljive i prikrivene.

Izrael će možda morati napasti Iran, kako bi zaustavio iransko vojno utvrđivanje u Siriji, zaključak je izvještaja izraelskog Instituta za nacionalnu sigurnost – INSS u Tel Avivu, koji je predstavljen u predsjedničkoj rezidenciji u Jerusalemu.
To je ujedno scenarij u najgorem slučaju, prenose izraelski mediji. Institut povezan s Univerzitetom iz Tel Aviva razmatrao je čitav niz scenarija u izvještaju po kome je najozbiljnija prijetnja s kojom se suočava Izrael u ovoj godini rat na sjeveru, u koji bi bili umiješani Iran, Hezbollah i Sirija “Većina frontova s kojima je Izrael suočen su vrlo osjetljivi: Sirija, Liban i Pojas Gaze. Na sva tri postoji potencijal za eskalaciju širokog sukoba i općeg rata, i to u isto vrijeme”, navodi se u izvještaju, u kojem su lista prijetnji Izraelu i preporuke kako da se odgovori Iranu, libanskom Hezbollahu i palestinskom Hamasu.

Sukob na sjeveru, po svoj prilici, prelio bi se i na jug i Izrael bi se našao u situaciji da se bori i protiv Hamasa. Na listi je i iranski nuklearni program. Situacija u Pojasu Gaze je procijenjena kao najmanja prijetnja Izraelu, ali se navodi kako je hitnije pozabaviti se s njom, jer bi mogla eskalirati u neposrednoj budućnosti. U dokumentu se spominje i izmjena politike SAD-a prema iranskom nuklearnom programu i odluka predsjednika Donalda Trumpa da zauzme oštriji stav od svog prethodnika Baracka Obame, ali se dodaje kako Washington nije spreman ući u vojni sukob s Teheranom.

Spominje se, također, nedavna Trumpova odluka da povuče vojsku iz Sirije, kako bi se istaklo da će Izrael možda morati krenuti sam i napasti Iran. Što se tiče Hamasa, Institut procjenjuje da Izrael mora pripremiti operativni plan kako bi zadao smrtni udarac toj organizaciji, a bez namjere da ponovo okupira Pojas Gaze.

Također se ocjenjuje kako u tri rata na toj palestinskoj teritoriji u posljednjem desetljeću vojnom krilu Hamasa nije zadat ozbiljan udarac i kako su izgledi za još jedan vojni sukob na jugu s Hamasom “izuzetno visoki”. Za širi izraelsko-palestinski sukob je navedeno kako je to “bio i ostao fundamentalni problem Izraela u odnosima sa susjedima u regiji i s međunarodnom zajednicom”.

Konstatira se kako je inicijativa Trumpove vlade za takozvani sporazum vijeka, izraelsko-palestinski mirovni plan, odložena i kako će jaz između SAD-a i Palestinaca otežavati obnovu procesa. Ipak, “SAD i pragmatični sunitski arapski svijet će očekivati potez Izraela da se obnovi povjerenje u izraelske dobre namjere”, navodi se u izvještaju.

Iran šteti naporima Europe da sačuva iranski nuklearni sporazum iz 2015. djelovanjima poput slučaja navodnog špijuniranja u kojem je sudjelovao pripadnik njemačke vojske, rekao je u četvrtak iskusni njemački diplomat Wolfgang Ischinger.

Međutim Ischinger, predsjednik Muenchenske sigurnosne konferencije, je ipak upozorio kako bi bilo opasno da se Europa pridruži Washingtonu i povuče iz nuklearnog sporazuma s Iranom, jer je isključiva svrha sporazuma bila zaustaviti iranski nuklearni program te nije bilo riječi o drugim aktivnostima u regiji ili špijuniranju.

Njemačka, koja s Francuskom predvodi napor da se sporazum očuva, izrazila je veliku zabrinutost ovaj tjedan visokom iranskom diplomatu, zbog osobe s dvojnim njemačkim i afganistanskim državljanstvom, koja je uhićena u utorak, zbog sumnje u špijunažu.

Ministarstvo vanjskih poslova je razgovaralo o tom slučaju s ravnateljem iranskog veleposlanstva 15. siječnja te je izrazilo veliku zabrinutost zbog navodnih obavještajnih aktivnosti, rekao je izvor iz ministarstva.

Ischinger, bivši njemački veleposlanik u Washingtonu, je osudio iranske aktivnosti, ali je rekao da je iluzorno misliti da će Iran ili druge vlade zaustaviti obavještajne aktivnosti, čak i kada bi postojao formalni dogovor o tome. “Iran bi trebao biti dovoljno pametan da shvati kako si sam puca u nogu, zato što narušava političko raspoloženje oko iranskog nuklearnog sporazuma … ali to nije razlog da se raskine sporazum”, rekao je.

Iranske aktivnosti u Njemačkoj i drugdje, jačaju političku zabrinutost i zasjenjuju napore da se održi iranski nuklearni sporazum, dodao je.

Iranski ministar vanjskih poslova Javad Zarif će prisustvovati ovogodišnjoj Muenchenskoj sigurnosnoj konferenciji, koja će se održati od 15. do 17. veljače ove godine, a biti će prisutno više od 100 državnih čelnika i ostalih visokih svjetskih dužnosnika, rekao je Ischinger. Njemačka kancelarka Angela Merkel, francuski predsjednik Emmanuel Macron, egipatski premijer Abdel Fattah al-Sisi i visoki dužnosnici poput američkog državnog tajnika Mikea Pompea, saudijskog ministra vanjskih poslova Adela al-Jubeira i ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, planiraju sudjelovati na konferenciji, dodao je Ischinger.

Početak 11. sjednice Sabora počeo je burnije i žešće nego ikada u dosadašnjem sazivu. Jednomjesečni odmor je očito “napunio baterije” saborskim zastupnicima i ministrima pa se rasprava tijekom dana toliko intenzivirala da je i fizički sukob “lebdio u zraku”.
Burno aktualno prijepodne počelo je obračunom oko europskih tema između Brune Esih i premijera Andreja Plenkovića, nastavilo se mahanjem maketama aviona od strane Gordana Marasa, poprimilo je zabrinjavajuće razmjere provokacijom Franka Vidovića i ljutitim bacanjem makete aviona od strane ministra obrane Damira Krstičevića da bi sve završilo napadom premijera na Mostovog zastupnika Nikolu Grmoju.

Portal Direktno.hr pitao je  političkog analitičara Davora Gjenera kako komentira nemile scene te kakvi se zaključci mogu izvesti iz njih.

Na pitanje je li ovaj saziv Sabora na nižim razinama nego prošli sazivi i može li se reći kako ovakav način rasprava nije samo hrvatski fenomen, Gjenero odgovara: “Na oba pitanja može se odgovoriti potvrdno. Ovaj saziv Sabora nije na razini ranijih, a ovakve scene se ne viđaju samo u Hrvatskoj. No ono što možemo zaključiti jest da se dogodila opća erozija demokratske političke kulture u Hrvatskoj”.

Gjenero nam kaže kako se erozija političke kulture najbolje vidi po razlikama između današnjih političara novije generacije i političara koji su djelovali ranije te u tome kako je oporba reagirala na propali posao nabavke aviona.

“Pogledajte kako stručno, argumentirano i ozbiljno komentira posao nabave zrakoplova nekadašnja ministrica obrane Željka Antunović i kako to rade njezine današnje kolege iz SDP-a koji se bave temama obrane i sigurnošću. Pogledajte kako ozbiljno i racionalno promišlja teme Davorko Vidović, a kako to rade njegove kolege. Pogledajte i kako o europskim temama u Hrvatskoj kompetentno raspravlja Tonino Picula, a pogledajte kako to oporbeni političari novije generacije”, tvrdi Gjenero i dodaje kako je po njemu današnji saziv Sabora možda i najmanje kompetentan do sada: “Nikada nije bilo ovako primitivnih, manje obrazovanih i manje stručnih ljudi u sazivu Sabora. Sjećate li se Sabora iz 90-ih? Ti su ljudi možda nekada i vodili rasprave ispod svog nivoa, ali radilo se o političkim kapitalcima i stručnjacima…”.

Na reakciju ministra Krstičevića i premijera Plenkovića Gjenero kaže kako bi bilo možda bolje da su ministar i premijer napravili “korak unazad” i da nisu trebali reagirati na provokacije, ali da je krivnja na oporbi koja napada gotovo sve što dolazi od Vlade: “Vlada mora imati slobodu provoditi svoju politiku, oporba je u tome mora kontrolirati, a ne opstruirati. Kod nas se radi o opstrukciji gotovo svega što Vlada radi i predloži. Pa isti ljudi iz oporbe su kritizirali kupnju tih ‘kanti’ kako su nazivali izraelske zrakoplove, a sad napadaju Vladu jer nije kupila te ‘kante?!”.

Pitali smo političkog analitičara radi li o eroziji političke kulture kod političara novije generacije samo u Hrvatskoj ili je to “širi” fenomen: “Kako ne. Vidjeli smo svi što se dogodilo i Velikoj Britaniji. Britanija je zemlja koja je praktički ‘stvorila’ parlamentarnu političku kulturu pa smo vidjeli da je kod glasovanja o tako bitnoj stvari poput Brexita vladala potpuna iracionalnost. Takva iracionalnost vlada i u ostalim parlamentima, ali kod nas je najveći problem uz iracionalnost i krajnje katastrofalna negativna stranačka selekcija koja je dovela i do ovoga što gledamo”, rekao je Gjenero za Direktno.hr.

Britanska premijerka Theresa May suočena je u utorak s vjerojatnim povijesnim porazom na glasanju o njezinom sporazumu o brexitu u parlamentu, zbog čega bi se Velika Britanija mogla naći u limbu.
Samo dva i pol mjeseca prije predviđenog izlaska Britanije iz EU-a, očekivani poraz Therese May ostavlja otvorenim niz ishoda, od oživljavanja njezina sporazuma, izlaska iz EU-a bez sporazuma do održavanja novog referenduma na kojem bi brexit mogao biti posve zaustavljen.

Dok Britaniji prijeti najdublja politička kriza u zadnjih pedeset godina, glasnogovornik May kaže da će ona brzo odgovoriti na rezultate glasanja. Sjednica britanskog parlamenta na kojoj će se glasati o Mayinu sporazumu trebala bi početi u utorak u 19 sati po lokalnom vremenu.

Glasnogovornik je također rekao da na sastanku premijerke i ministara u utorak ujutro nije bilo govora o odgodi brexita nakon roka 29. ožujka.

May tvrdi da je prihvaćanje njezina sporazuma jedini način na koji parlament može ispuniti svoje obećanje da će provesti rezultate referenduma iz 2016. te da bi sve drugo bilo “katastrofalno” za demokraciju. Njezini ministri ustrajavaju na toj poruci u utorak uoči glasanja. “Britanski narod povjerio nam je odgovornost”, rekao je ministar okoliša Michael Gove za radio BBC. “Hoćemo li ispuniti ta očekivanja i glasati za napuštanje Europske unije ili ćemo ih razočarati i naštetiti našoj demokraciji tako da nećemo glasati za izlazak iz EU-a?”, upitao je.

Mnogi zastupnici iz premijerkine Konzervativne stranke koji su za brexit odbacuju njezin sporazum s EU-om, posebice odredbu o tzv. “backstopu”, zaštitnom mehanizmu koji jamči da neće biti tvrde granice na irskom otoku u slučaju da se do isteka prijelaznog razdoblja ne dogovori novi sporazum koji će omogućiti da se izbjegne ponovna uspostava graničnih kontrola između Irske i Sjeverne Irske.

Dominic Raab, koji je dao ostavku na dužnost ministra za brexit u studenome u znak prosvjeda protiv premijerkinih planova, izjavio je da vlada ne bi smjela izgubiti živce zbog mogućnosti brexita bez sporazuma. Mnogi poslodavci strahuju da bi takav izlazak značio kaos za poslovanje. “Mi ćemo izaći 29. ožujka”, rekao je on dodavši da je vrijeme da se na ovom glasanju jasno kaže da su trenutačne odredbe sporazuma neprihvatljive.

Britanski parlament glasat će u utorak navečer o sporazumu koji je britanska vlada ispregovarala s preostalih 27 članica u studenome prošle godine. U slučaju da May večeras izgubi, očekuje se da će čelnik laburista Jeremy Corbyn pozvati na izglasavanje nepovjerenja premijerki.

Koliko bi tko time bio pogođen, ovisi prije svega o stupnju povezanosti i isprepletenosti proizvodnih procesa na otoku i kontinentu.

Automobilska industrija

Širom svijeta se godišnje registrira 85 milijuna novih automobila, od toga dva milijuna u Velikoj Britaniji. Brexit će na prodaju u toj zemlji doduše utjecati, ali ne dramatično, kaže Ferdinand Dudenhöffer, stručnjak za automobilsku industriju sa Sveučilišta u Essenu. “Ako u Engleskoj bude zabilježen pad prodaje za dvadeset posto, to njemačku auto industriju neće ozbiljno uzdrmati.”

Različiti proizvođači su za taj slučaj različito pripremljeni. Najviše će Brexit osjetiti BMW. Ova kompanija na britanskim otocima ima tvornicu Minija, a osim toga i tvornicu motora Hams Hall pored Birminghama u kojoj se proizvode motori ne samo za Mini, već i za BMW-ove serije jedan i tri.

Problemi bi međutim mogli nastati u isporuci dijelova između pojedinih tvornica kontinentalne Europe i Velike Britanije. To bi na primjer moglo pogoditi Opelovu marku Vauxhall – u međuvremenu su obje ove marke u vlasništvu francuskog koncerna PSA. Francuzi su doduše zatvorili Opelovu tvornicu u njemačkom Bochumu, ali i dalje radi ona u Ellesmere Portu u blizini Liverpoola.

Ali uza sve negativne efekte kada je riječ o logistici, Brexit bi mogao imati i neke pozitivne posljedice za njemačku autoindustriju, naglašava Dudenhöffer. Ako se nastavi pad vrijednosti britanske funte, to će značiti jeftiniju proizvodnju automobila u toj zemlji od one u zoni eura – pod uvjetom naravno da carine ne budu previše visoke.

Banke

Od referenduma o Brexitu u fokusu pozornosti javnosti se nalazi financijski sektor. Razlog: on u ukupnom bruto proizvodu Velike Britanije sudjeluje s dvanaest posto, i to ga čini jednom od najvažnijih privrednih grana u zemlji. Dosad je London bio najvažniji financijski centar Europe, ali izvaneuropske banke koje su odande vodile svoje poslove širom Europske unije, to nakon Brexita više neće moći. One će morati pronaći neko sjedište unutar EU-a.

London će izgubiti na značenju kao financijsko središte

Mnoge su se već odlučile za Frankfurt. Prema procjenama lobističkog udruženja Frankfurt Main Finance, poslovi u vrijednosti od 750 do 800 milijardi eura bi na taj način mogli biti prebačeni u taj njemački grad – veliki dio toga već u prvom kvartalu ove godine. To bi ukupan obujam poslova njemačkih i međunarodnih banaka u Frankfurtu povećalo za petinu. A uz to bi se po procjenama stručnjaka u ovaj grad moglo iz Londona preseliti i 8.000 radnih mjesta.

Kemijska i farmaceutska industrija

U kojoj mjeri će kemijska i farmaceutska industrija biti pogođene Brexitom ovisi dobrim dijelom o tome kakav oblik će on poprimiti. Kao i u drugim branšama, i tu bi tvrdi Brexit mogao izazvati prilične probleme. Udruženje kemijske industrije VCI računa s jedne strane s carinama u visini od oko 200 milijuna eura godišnje. S druge strane izvršni direktor VCI-ja Utz Tillmann još više se boji različite regulative. Ukoliko se ne postigne dogovor o prijelaznim rješenjima, onda bi sve kemikalije koje su proizvedene u Velikoj Britaniji bile bez dozvole korištenja u EU-u. One bi sve morale biti ponovo registrirane, a to bi bio ogroman birokratski posao, boji se Utz.

Slične bojazni imaju i predstavnici farmacije. Trgovina između EU-a i Velike Britanije je intenzivna, jednako kao i isprepletenost pojedinih tvrtki i njihovih proizvodnih procesa. To izaziva veliku zabrinutost, kaže Siegfried Throm, izvršni direktor Udruženja proizvođača lijekova koji se bave i istraživanjima, a tiče se kako proizvodnje i prodaje lijekova, tako i provođenja kliničkih studija.

Zračni promet

Pitanje regulacije i usklađenosti propisa je i za avio-kompanije najveći problem. U slučaju tvrdog Brexita bi najprije došlo do obustave zračnog prometa. U tom bi slučaju naime britanske avio-kompanije izgubile pravo korištenja zračnih luka na području Europske unije. One naime tada ne bi bile dio zajedničkog zračnog tržišta EU-a. To bi pogodilo ne samo avio-kompanije poput British Airwaysa, Easyjeta ili Ryanaira, već i njemačke turističke avio-kompanije kao što su Tuifly i Condor, koje su u većinskom britanskom vlasništvu.

Zračni prijevoznici kao British Airways mogli bi ostati bez prava korištenja zračnih luka u Europskoj uniji. Stručnjaci poput Erica Heymanna iz Deutsche Banka ipak su uvjereni da će sve biti u redu: “Ja vjerujem da je i u slučaju tvrdog Brexita moguće da se ta tema riješi tako da zračni promet između Velike Britanije i kontinentalne Europe i dalje funkcionira.”

Strojarska industrija

Velika Britanija je za njemačku strojarsku industriju jedno od najvažnijih tržišta, ukupan obujam izvoza u tu zemlju iznosi oko sedam milijardi eura. Već 2017. je zabilježen pad izvoza u Veliku Britaniju, kao posljedica nesigurnosti oko Brexita. U ovom slučaju je za njemačke proizvođače dodatni problem i slabljenje britanske funte: time njemački proizvodi za britanske kupce postaju znatno skuplji.

I tu se proizvođači nadaju da ipak neće doći do nereguliranog izlaska Velike Britanije iz EU-a. Ali Thilo Brodtmann iz strukovnog udruženja VDMA ipak upozorava njemačke tvrtke da bi bilo pametno da se pripreme i za slučaj “kaotičnog Brexita”, donosi DW.

U Hrvatskoj najveći rizik za poduzetnike i ove godine prijeti od promjena zakonodavnog i regulatornog okvira, no po prvi put među deset najvećih pojavio se i rizik od nedostatka kvalificirane radne snage, pokazuje u utorak objavljeni rezultati najnovijeg Allianzovog barometra rizika.
Kako se navodi u priopćenju, rizik od promjena zakonodavnog i regulatornog okvira na prvome mjestu u Hrvatskoj nalazi se već treću godinu zaredom, sa 48 posto odgovora u 2019., nakon 57 posto u 2018. Po tome je Hrvatskoj dosad bila slična jedino Grčka, dok je ove godine taj rizik, potaknut brexitom, izražen još u Velikoj Britaniji. Na vrhu ljestvice rizika u Hrvatskoj su i makroekonomski rizici, koji su na drugom mjestu s 30 posto odgovora (lani 36 posto), a na trećem prirodne katastrofe, s 23 posto ogovoroa u ovoj godini (32 posto u 2018.).

“Na hrvatskom tržištu za ovu je godinu porasla percepcija rizika vezanih uz požare i eksplozije (21 posto odgovora i rast sa 7. mjesta i 16 posto u 2018.), cyber incidente (20 posto odgovora i rast s lanjske 6. na 5. poziciju) i rizika koje donose nove tehnologije (novi ulazak na 5. mjesto s 18 posto odgovora). Osim potonjeg, prvi se put ove godine među deset najvećih poslovnih rizika u Hrvatskoj na desetom mjestu pojavio i rizik od nedostatka kvalificirane radne snage”, ističe se u izvješću.

U osmom godišnjem istraživanju globalnih poslovnih rizika, koje provodi društvo Allianz Global Corporate & Specialty (AGCS), sudjelovalo je 2.415 stručnjaka iz 86 zemalja, uključujući glavne izvršne direktore, upravitelje rizikom, brokere i stručnjake za osiguranje.

Globalno glavna briga cyber rizik i zastoji u proizvodnji

Prema Allianzovu barometru rizika za 2019., cyber incidenti i zastoji u poslovanju su glavni globalni poslovni rizik, s po 37 posto odgovora. Cyber kriminal sada košta otprilike 600 milijardi dolara godišnje, u odnosu na 445 milijardi dolara u 2014. godini. Taj je iznos triput veći u usporedbi s prosječnim ekonomskim gubitkom od 208 milijardi dolara uslijed prirodnih katastrofa tijekom 10 godina, ističe se u izvješću.

Prirodne katastrofe, s 28 posto odgovora, ponovno su se našle na trećem mjestu ovogodišnje ljestvice deset najvećih globalnih poslovnih rizika, pri čemu se 2018. godina pokazala nešto blažom u odnosu na katastrofalne gubitke iz 2017., iako su ekonomski gubici ukupno iznosili gotovo 150 milijardi dolara.

Stalna neizvjesnost u pogledu brexita, globalni trgovinski ratovi i tarife potiču zabrinutost korporacija u vezi s promjenama zakonodavstva i propisa – na 4. mjestu s 27 posto odgovora. Klimatske promjene (na 8. mjestu s 13 posto odgovora) i nedostatak radne snage (na 10. mjestu s 9 posto odgovora) rizici su s najvišim globalnim uzlaznim trendom u ovogodišnjem istraživanju.

Kako se ističe, nedostatak kvalificirane radne snage prvi je put uvršten među 10 glavnih poslovnih rizika na globalnoj razini kao i u mnogim zemljama u središnjoj i istočnoj Europi, Ujedinjenom Kraljevstvu, SAD-u, Kanadi i Australiji. Na taj rizik utječu čimbenici kao što su demografske promjene, neizvjesnost u pogledu brexita i nedovoljan broj kandidata za zapošljavanje u sektoru digitalnog gospodarstva. “Kvalificirana radna snaga i općenito ljudski kapital postali su rijedak resurs u području digitalnog gospodarstva”, izjavio je Ludovic Subran, zamjenik glavnog ekonomista društva Allianz.

“Među poduzećima vlada žestoka konkurencija pri zapošljavanju novog osoblja kvalificiranog u području umjetne inteligencije, znanosti o podacima ili ‘upravljanja graničnim rizicima’ kao što je upravljanje cyber ili reputacijskim rizikom, jer većina tih poslova nije postojala prije 10 godina. Nisu dovoljne čak ni visoke plaće jer je skupina kandidata s traženim vještinama ograničena, a zbog hitnosti zapošljavanja obuka na radnom mjestu nije moguća”, navodi se između ostalog u priopćenju Allianza.

Cijena sirove nafte na svjetskom tržištu, unatoč blagoj korekciji u ponedjeljak, zadržala se na razini od 60 dolara po barelu po brent crude indeksu, a to znači da je u odnosu na kraj prosinca ojačala za više od 13 posto, a u odnosu na najniže cijene zabilježene u prosincu čak 20 posto.
 Cijena je ipak i dalje niska u odnosu na očekivanja analitičara i proizvođača nafte koji su se nadali da će se akcija snižavanja proizvodnje sirove nafte koju su počeli krajem 2016., polučiti jače rezultate. Mnogi tvrde da činjenica da su američki proizvođači pojačali proizvodnju slabi OPEC-OVU akciju u koju su se uključile i Rusija i Meksiko

Međutim sad se iz Saudijske Arabije može čuti poruka da rade i u američku korist. Samo u ovom mjesecu OPEC+, kako se sada naziva prošireni krug proizvođača nafte, proizvodnja nafte srezala za 1,2 milijuna barela dnevno kako bi dodatno stabilizirala tržište, a to je dodatna akcija nakon što se proizvodnja srezala za 600 tisuća barela u prosincu. To prema prognozama neće biti kraj rastu cijena jer u OPEC-U, koji je bio vrlo konzervativan u procjenama i do sada, očekuje da će prosječna cijena nafte u 2019. iznositi oko 70 dolara po barelu za WTI indeks, a to bi značilo poskupljenje od dodatnih 35 posto.

U korist tome ide nekoliko okolnosti na globalnom tržištu. Pregovori Kine i SAD-A mogli bi završiti pozitivnim ishodima i dogovorima, odnosno krajem trgovinskih ratova što će potaknuti dvije najveće svjetske ekonomije, a s druge strane novi set sankcija Iranu smanjit će ponudu na tržištu. Međutim usporavanje globalnog gospodarstva najavljeno je u svim svjetskim analizama, a to znači i manju potražnju za naftom. Reakcija na maloprodajnom tržištu osjetit će se uskoro, ali na domaćim crpkama i dalje se prodaje gorivo po cijenama od oko 9 kuna za litru što je i dalje za mnogo povoljnije nego prije samo nekoliko mjesec

U nedjelju oko 18 sati u odvodnom tunelu HEP-ove Hidroelektrane Dubrovnik u Platu pronađeno je beživotno tijelo preostalog nestalog radnika, izvijestila je dubrovačka policija.
Podsjetimo, u četvrtak je u hidroelektrani na Platu kod Dubrovnika izbio požar. U trenutku izbijanja požara u hidroelektrani su bila devetorica radnika, a ubrzo se požar pretvorio u veliku tragediju.Šestorica radnika ubrzo su pronađena i primila su liječničku pomoć.

Trojica njih prevezena su u bolnicu, a trojica su puštena na kućno liječenje. Ipak, trojicu radnika nisu uspjeli pronaći ni vatrogasci ni ronioci koji su odmah krenuli u potragu za njima. Istog dana, oko 14 sati, pronađeno je tijelo Mate Maškarića iz Smokovljana koji je imao 35 godina. Oko ponoći je pak pronađeno tijelo Ivice Zvrke iz konavoskog sela Drvenik, koji je imao 47 godina. Kako je došlo do tragičnog požara u HE Dubrovnik u kojem je troje radnika izgubilo živote, trebao bi pokazati očevid koji je počeo jučer čim su to omogućili uvjeti u samom postrojenju. No, određene indicije ukazuju na mogući scenarij katastrofe, iako sve pretpostavke treba uzeti s velikim oprezom prije nego uzrok požara bude službeno utvrđen. Istragu provodi Županijsko državno odvjetništvo.

Najvažnija indicija o uzroku požara je izjava vatrogasnog zapovjednika Stjepana Simovića koji je kazao da je termokamera pokazala izrazito visoku temperaturu od 260 stupnjeva iza kontrolnog punkta. Riječ je o području u kojem se nalazi mnogo signalnih kabela, a osnovna karakteristika požara, koji nastaju njihovim gorenjem, upravo je izrazito visoka temperatura i otrovni dimovi. HE Dubrovnik posljednjih godina obnavljana, a projekt revitalizacije, zamjene stare i ugradnje nove opreme, završen je prije godinu dana, u siječnju 2018. godine. Stručnjak s kojim je Slobodna Dalmacija razgovarala, upravo u nedavno obnovljenim transformatorima vidi mogući uzrok nesreće.

“Odmah da kažem, mogu vam dati samo paušalnu procjenu jer ništa o samoj nesreći ne znam sigurno te baratam samo pretpostavkama. Prvo je moralo doći do eksplozije, a kada dođe do detonacije onda se posljedično razvija požar. Da bi došlo do eksplozije, mora biti prisutna zapaljiva tekućina ili para ili plin. Transformatori su uljni, te ako to ulje procuri razvijaju se uljne pare, koje su zapaljive. Ako su transformatori nedavno mijenjani, tj. bili su neki radovi, to bi moglo signalizirati smjer u kojem treba usmjeriti istragu. Naime, kada se napravi neki remont često nedugo nakon radova dođe do ponovnog kvara. Druga vjerojatnost su signalni kabeli, a to vam je snop od takoreći milijun priključaka, spojnica i dijelova. Ako dođe do kratkog spoja, stručno: razlike potencijala između dva vodiča, tada dođe do iskrenja. Ako su u blizini zapaljive tvari, dolazi do eksplozije koja rezultira razvojem požara. U oba slučaja mislim kako mogu s dosta sigurnosti kazati kako je namjera isključena, vjerojatniji su nehaj ili nepažnja” pojasnio nam je stručnjak za tehnološke eksplozije, piše Energetika-net.

Prošlo je više od dvije i pol godine od referendumske odluke britanskog naroda da se napusti Europska unija, a još uvijek je neizvjesno kada i pod kojim uvjetima će se to dogoditi.
Moguće je čak da do Brexita uopće ne dođe. Situacija bi sutra (15.01.2019.) trebala biti nešto jasnija, a zbog neizvjesnosti po pitanju ishoda, burzovni špekulanti smatraju da je sutrašnje glasanje financijski događaj mjeseca, ako ne i godine. Zbog toga bi moglo doći do ekstremnih pomaka cijena britanskih dionica te promjene vrijednosti funte.

Piše: Josip Kokanović/Admiral Markets

Većih pomaka vjerojatno neće biti pošteđeni ni ostali financijski instrumenti, pa bi tečajna lista u srijedu mogla izgledati osjetno drugačije nego dan ranije.

U nastavku su navedena tri moguća scenarija za britansku funtu:

  1. Parlament odbacuje prijedlog s velikom većinomMnogi članovi vladajuće strane su javno rekli da neće podržati prijedlog premijerke May i EU o Brexitu jer ga smatraju katastrofalno lošim za Britaniju. Dio ih čak pokušao smijeniti premijerku, stoga nije realno očekivati da su se u međuvremenu predomislili. Oporba je pogotovo protiv prijedloga jer smatra da je Britaniji bolje u EU nego izvan. No ako parlament odbaci predložene uvjete napuštanja unije, Britanija pada u još veći političku krizu, a možda čak i u ekonomsku recesiju u slučaju napuštanja unije bez ikakvog dogovora. Također je izgledno da bi u ovom scenariju premijerka May dala ostavku i raspisala nove izbore, što dovodi do nove nesigurnosti, a to gospodarstvenici, investitori i špekulanti na burzama ne vole, stoga bi vjerojatno došlo do novog vala rasprodaje britanske funte i njenog daljnjeg slabljenja, barem dok se ne nađe kakvo takvo rješenje.
  2. Parlament odbacuje prijedlog s malom većinomAko prijedlog padne zbog male razlike u broju glasova (npr. 50), postoji tračak nade da premijerka May s EU može dogovoriti još nekoliko blažih ustupaka u korist Britanije, koji bi bili dovoljni za pridobivanje nešto veće podrške u parlamentu i uspješno prihvaćanje prijedloga na eventualnom drugom glasovanju koje bi se dogodilo u idućih nekoliko tjedana. Ovo je po mnogima najizgledniji scenarij i vjerojatno bi doveo do blagog slabljenja funte ne većeg od 2-3%, a daljnje kretanje tečajnoj listi bi ovisilo o tome bi li May zaista uspjela od EU dobiti bolje uvjete o suradnji nakon Brexita.
  3. Parlament prihvaća prijedlog Mnogi analitičari smatraju da je ovo najmanje izgledan scenarij, ali ne treba ga odbaciti. Naime, da bi izbjegli još dublju političku krizu, a možda čak i recesiju, neki nezadovoljni zastupnici bi ipak mogli podržati prijedlog. Jer bolje ikakav dogovor nego nikakav. Možda još važniji razlog za podržati prijedlog je mogućnost novih izbora u slučaju odbacivanja prijedloga. U tom slučaju premijerka May se može naći u bezizlaznoj situaciji te dati ostavku i raspisati nove izbore. Pri tome bi mnogi zastupnici izgubili mjesto u parlamentu i sve privilegije što s tim dolaze, što svakom od njih osobno gotovo sigurno nije poželjan scenarij.

Upravo zato što je ovaj scenarij najmanje izgledan, ako se ostvari, bio bi veliko pozitivno iznenađenje za javnost i sudionike na financijskim tržištima. Britanska funta bi vjerojatno u samo nekoliko dana ojačala preko 5%, a jačanje bi se nastavilo i tijekom idućih mjeseci. Dionice na svim razvijenim tržištima bi također porasle u ovom scenariju, dok bi američki dolar i japanski jen kao tradicionalna utočišta u nesigurnim vremenima vjerojatno oslabili, stoji u analizi Admiral Marketsa.