Tribina

Svjedoči tome izjava Donalda Trumpa u sklopu govora u Davosu. Rekao je kako „… bi postigli stvarnu energetsku sigurnost, mi potičemo naše prijatelje u Europi da koriste zalihe energije iz Sjedinjenih Država. Istodobno je priznao kako je taj plin, zbog prijevoza I tehnologije, još uvijek skuplji od kopnenog, uglavnom ruskog plina.

Gotovo paralelno s time u Hrvatskoj je puštena u rad kompresorska stanica, koja je omogućila opstojnost drugog smjera interkonekcije prema ključnim kupcima za plin iz strateškog projekta LNG-a na otoku Krku, koji treba biti završen tijekom početka sljedeće godine. Bio je to, uostalom, uvjet pune integracije Hrvatske u energetsku uniju, koja zahtijeva dvostruke interkonekcije sa svim susjedima.

Prognoze Međunarodne agencije za energetiku govore kako plin iz SAD-a napreduje postati zastupljeniji na tržištu LNG-a, ispred Austrije te bi se do 2024. godine mogao promijeniti trend iz jedne naše ranije analize te bi SAD mogle postati najveći svjetski izvoznik tog energenta do sredine 2020-ih godina.

Planirani kapaciteti u SAD-u za sada premašuju potrebe tržišta, smatraju analitičari MxKinseya, a donosi Financial Times. Interesa je puno, posebnom od strane velikih kompanija poput Shella I Totala. Analitičari Plattsa predviđaju rast s 345 milijuna tona iz prošle godine na 445 milijuna tona do spomenutog vremena, dok bi izgradnja predviđenih 14 terminala za izvoz taj rast posve sigurno premašila na 160 milijuna tona godišnje.

Izgledi zarade kompanija koje razvijaju terminale za izvoz povećavaju se padom cijene ukapljenog plina, čime se intenzivira ovaj energent na tržištu. Razvojem tehnologije pojeftinjuje i naknada za obradu.

No, američki se izvoz suočava sa sve većom konkurencijom na uvoznim terminalima, što će biti slučaj i na hrvatskom terminalu, koji će biti u stanju primiti plin iz cijeloga svijeta, osim iz Australije, pa čak i iz Rusije, odakle tvrtka Novatek već dugo izvozi na istok, ali i na sjever Europe, a Gazprom ulazi u posao s LNG-om.

Katar je, naime, najveći proizvođač ukapljenog plina, a na tržištu je i najjeftiniji. Do 2027. godine planira povećati prodaju sa 77 milijuna tona godišnje na 126 milijuna tona godišnje. Na tržište ulaze i Mozambik i Nigerija.

Najveći uvoznik do sredine 20-ih godina postat će Kina, koja će na prvome mjestu zamijeniti Japan, predviđa se u analizi IEA, što bi ova zemlja postigla ranije da nije bilo trgovinskog rata te je smanjila uvoz iz SAD-a, uslijed toga, za 25 posto. Sada, nakon potpisivanja prve faze sporazuma, prema analitičarima Plattsa, Kina će povećati uvoz za 53 milijarde dolara godišnje, uz zadržavanje carina u ovoj fazi sporazuma.

Samo je hrvatskim ignorantima čudno, i neuobičajeno, kada se ugovori za uvoz plina potpisuju na deset godina. U poslu uvoza plina ta duljina ugovora je čak i kratka. Dokazuje to ugovor koji je Kina potpisala s Gazpromom za plinovod Snaga Sibira na 20 godina. Takve ugovore neovisni posrednici zahtijevaju kako bi osigurali stabilnost cijene. U ovom slučaju oni uključuju i naknadu za ukapljivanje (pretvaranje plina u tekućinu hlađenjem).

Naknada za ukapljivanje koju je naplaćivao Cheniere do prije nekoliko godina iznosila je 3.5 dolara po milijunu po BTU (British termal unit), a danas mnoge tvrtke kažu kako će ukapljivati po cijeni od 2 dolara.

Kako bilo, izgradnjom novih izvoznih terminala, pojeftinjenjem tehnologije za ukapljivanje, ali i pojavom novih igrača na europskom tržištu, SAD bi mogao napraviti korak naprijed prema uzdrmavanju pozicije ruskog plina na hrvatskom tržištu. Uzdrmavanju, no ne i značajnijoj ugrozi, jer kako je priznao i Donald Trump u Davosu, cijena LNG-a još će neko vrijeme biti skuplja nego li cijena kopnenog plina

Od dinamiziranja tržišta mogli bismo i mi u Hrvatskoj imati koristi, naime, izgledan je oporavak ekonomske opravdanosti LNG infrastrukture u nas, povećat će se sigurnost opskrbe, no o značajnijem pojeftinjenju, u ovom je trenutku teško govoriti. I sigurnost opskrbe treba platiti.

Trgovce je danas zaokupila izjava čelnika IEA-e Fatiha Birola da će tržište u prvoj polovini ove godine bilježiti višak u opskrbi od milijun barela dnevno.

“Očekujem obilnu opskrbu energentima kada su u pitanju nafta i plin”, kazao je Birol u utorak na Reutersovom Forumu o globalnim tržištima, organiziranom u sklopu neformalnog godišnjeg okupljanja političkih i poslovnih čelnika u švicarskom Davosu.

“Upravo zato cijene nafte na međunarodnim tržištima nisu porasle zbog incidenata kojima smo u posljednje vrijeme svjedočili – ubojstva iranskog generala i nemira u Libiji”, dodao je čelnik IEA-e, referirajući se na američko ubojstvo utjecajnog iranskog generala Kasima Sulejmanija i uzvratni iranski raketni napad na američke vojne baze u Iraku.

Birolova je ocjena potisnula u drugi plan poremećaje u opskrbi iz Libije nakon što je državna naftna kompanija National Oil Corp u okruženju vojnih sukoba u ponedjeljak objavila ‘višu silu’ zbog blokade naftovoda i dva velika naftna polja.

Ako se stanje uskoro ne normalizira, libijska bi proizvodnja mogla biti svedena na samo 72 tisuće barela dnevno, s uobičajenih oko 1,2 milijuna barela dnevno, podsjeća Reuters.

“Blokada libijskih naftovoda ni danas nije previše utjecala na raspoloženje na tržištu… Prevladava uvjerenje da će poremećaj (u isporukama) biti kratkotrajan”, tumači Stephen Brennock iz brokerske kuće PVM.

Tržišta pozorno prate i širenje novog korona virusa u Kini, procjenjujući mogući utjecaj epidemije na rast svjetskog gospodarstva. Bude li se virus dramatično širio i negativno utjecao na putovanja i rast, potražnja za naftom mogla bi se smanjiti za 260 tisuća barela dnevno, procjenjuju u bilješci klijentima analitičari Goldman Sachsa.

“Zabrinutost za potražnju zbog potencijalne epidemije bit će protuteža strahovanjima od poremećaja u opskrbi iz Libije, Irana i Iraka, što bi u idućim tjednima moglo prouzročiti snažne oscilacije cijena na fizičkom tržištu nafte”, ističu u Goldman Sachsu.

Zasada je utjecaj tih bojazni na potražnju i ponudu ograničen, dodaju. Organizacija zemalja-izvoznica nafte (OPEC) jutros je odvojeno na svojim internetskim stranicama objavila da je cijena barela referentne košarice nafte njezinih članica u utorak iznosila 65,26 dolara, što znači da je bila 85 centi niža nego prethodnog dana trgovanja.

Tako je američki div Google prošle godine kupio električnu energiju dobivenu iz vjetra i sunca za opskrbu podatkovnih centara u Europskoj uniji, koja može opskrbiti približno pola milijuna domova, a Amazon ovih dana preuzima prvu tržišnu solarnu elektranu u Irskoj, ali i projekte obnovljivaca u drugim zemljama. Tim se primjerom vode i Facebook i Microsoft.

Takvi potrošači sklapaju dugoročne ugovore i time pomažu u preoblikovanju elektroenergetskih mreža u kojima su dugo dominirali konvencionalni oblici energije. No, izazov im je adekvatan prijenos obnovljive energije s jednog kraja Europe na drugi.

Dugoročnim ugovorima vide priliku za uštedu, a povećanje kapaciteta stvara zdravu konkurenciju fosilnim gorivima, sve to usprkos rascjepkanoj elektroenergetskoj mreži Europe i ograničenju prijenosa energije.

Analitičari se nadaju kako će takvi projekti dovesti do otvaranja 220 tisuća novih radnih mjesta i oko 750 milijardi eura investicija, piše WSJ

U analizi provedenoj u 2019., temeljenoj na anketi s više od 1400 zaposlenika, tvrtki i institucija, Europa i Sjeverna Amerika pokazuju najveći udio žena na poslovima s energijom vjetra (26 posto), uočene su nejednakosti u plaćama koje su niže u industriji vjetra (40 posto) nego u ukupnom gospodarstvu (68 posto), a analiza pokazuje i da žene posjeduju vještine, no kulturno-društvene norme često su i dalje glavne prepreke za veću prisutnost u sektoru. Veće sudjelovanje žena u industriji vjetra, ističu u IRENA-i, omogućilo bi tom brzorastućem sektoru da se usredotoči na neiskorištene ženske talente, osiguravajući da energetski sustavi budućnosti odgovaraju potrebama suvremenih društava i ne ostave nikoga iza sebe.

Žene su već dugo nedovoljno zastupljene u energetskoj industriji i sve dostupne informacije upućuju na to da muškarci premašuju broj žena na većini radnih mjesta, posebno na tehničkim i upravljačkim pozicijama. Energija se još uvijek smatra muškom domenom u kojoj kulturne i društvene norme utječu na donošenje odluka o zapošljavanju. Još prozaičnije, razlike na radnom mjestu odražavaju se u obrazovnim putevima, a rasprostranjena percepcija da energetika zahtijeva, prije svega, tehničke vještine i da je energija ‘prljav’ posao, pojačava te ustaljene obrasce. Drugi je čimbenik nedovoljne zastupljenosti žena oskudica ženskih uzora u sektoru i neadekvatna mreža za mentorstvo.

No koristi za tvrtke su opipljive i velike. Studije u mnogim sektorima gospodarstva pokazuju da je raznolikost radne snage dobra za rast, kulturu i održivost same organizacije. A uklanjanje prepreka koje odvraćaju ili sprečavaju žene da uđu u sektor vjetra (i ostanu u njemu) nudi nekoliko prednosti industriji, od privlačenja puno šireg talenta u tehničkim, poslovnim i administrativnim zanimanjima, novih i svježih ideja, do drugačijih gledišta.

Prema procjeni IRENA-e, gotovo četiri milijuna radnih mjesta stvoreno je u sektoru obnovljivih izvora energije između 2011. i 2019. Kao takva, industrija nudi različite mogućnosti i karijere, zahtijevajući pritom i različite vještine, talente i znanje. Stoga, poručuje se, industrija ima veliki izazov kako bi privukla i zadržala što više žena te im omogućila napredovanje, donosi portal OIE.hr

Prema podacima iz mjesečnog izvješća Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa), u investicijskim fondovima krajem prosinca prošle godine nalazilo se 22,6 milijardi kuna. To je 18,1 posto više nego u istom razdoblju 2018. kada su fondovi upravljali sa 19,1 milijardom kuna.

U odnosu na studeni, imovina fondova u prosincu je zabilježila rast od 2,2 posto. Valja naglasiti kako je lanjski rast imovine najveći u posljednje tri godine. Naime, 2016. imovina fondova povećana je preko 33 posto. Kako pojašnjavaju iz Hanfe, povećanje imovine UCITS fondova u 2019. godini posljedica je i povećanih uplata u UCITS fondove, a koje se većim dijelom odnose na domaće ulagače.

“Vjerujemo da su povećane uplate u UCITS fondove, između ostalog, rezultat i uvođenja transparentnijih pravila koja se primjenjuju na osobe koje prodaju UCITS fondove (kroz Zakon o tržištu kapitala)”, smatraju u Hanfi.

”Prošla godina je za UCITS fondove bila izuzetno uspješna te je ukupna vrijednost neto imovine UCITS fondova ponovno premašila 20 milijardi kuna. U ovoj godini očekujemo njezin daljnji rast, ali ipak po manjim stopama nego u 2019. godini”, dodao je regulator financijskog tržišta.

Predstavnici fondovske industrije ipak su nešto optimističniji. Ozren Iljadica, direktor prodaje i marketinga u Erste Asset Managementu ističe kako tržište investicijskih fondova napreduje značajnim stopama rasta iz godine u godinu, no još uvijek je to otprilike 25 posto niže od rekordnih razina iz 2007., kada je imovina u svim tadašnjim fondovima s javnom imovinom iznosila oko 30 milijardi kuna.

“S obzirom na povoljne utjecaje monetarne politike koja se provodi u svijetu kao i Hrvatskoj, fiskalne stimuluse i općenito pozitivni sentiment na tržištu, očekujemo sličan nastavak trenda razvoja tržišta investicijskih fondova i u 2020. Kada komentiramo događaje na domaćem financijskom tržištu, potrebno je istaknuti neke činjenice koje idu u prilog daljnjeg rasta investicijskih fondova: kamatna stopa na depozite je na povijesno niskim razinama, nezabilježeno do sada u Hrvatskoj, poboljšanje makroekonomskog položaja i općenito povratak optimizma među građanima i tvrtkama”, smatra Iljadica.

Niska razina kamatnih stopa općenito destimulira oročavanje depozita na duže rokove, a s druge strane štediše traže alternativu, koja donosi zarade iznad stopa inflacije, čak i nešto više od tih razina, uz prihvatljivu razinu rizika dodaje predstavnik EAM-a. “Klijenti su već unatrag nekoliko godina prepoznali obvezničke fondove kao alternativu depozitima na rokove od godinu dana ili duže te su ti fondovi ostvarili zavidne stope rasta imovine kroz prethodne godine, što se ponovilo i u 2019.

Primjerice, fond Erste Adriatic Bond je već godinama vodeći obveznički fond po kriteriju rasta imovine, samo prošlu godinu rast imovine je bio veći od 136 milijuna eura uz prinos od skoro četiri posto nakon odbitka svih troškova. Prema visini imovine u pojedinoj vrsti imovine zaključujemo da je većina klijenata i nadalje umjereno do visoko konzervativnog pristupa prema ulaganju”, smatra Iljadica.

Ozren Iljadica naglašava da se u zadnje dvije godine može uočiti i pojačan interes klijenata za mješovitom imovinom, te očekuju značajan rast interesa štediša za ovakav vid ulaganja i u 2020. godini.

“Glavni razlog je potreba za višim stopama zarade u odnosu na obvezničke fondove uz prihvaćanje nešto većeg rizika ulaganja kroz djelomičnu izloženost dioničkom tržištu, no klijenti prepoznaju i potrebu raspodjele imovine na više vrsta te time ostvarivanja zadovoljavajućeg prinosa uz umjereni rizik”, ocjenjuje Iljadica.

“Od specifičnosti hrvatskog tržišta moramo ipak naglasiti veliku sklonost klijenata konzervativnim proizvodima, a time očekujemo značajni ili dominantni rast ulaganja u naš vodeći proizvod Erste Adriatic Bond uz već spomenuti Erste Adriatic Multi Asset. No i ostale vrste imovine će također imati pojačan interes klijenata te smo shodno potražnji ponudili nekoliko novih proizvoda rizičnijeg spektra, globalne orijentacije na dionice kao i globalne mješovite fondove”, zaključuje Iljadica, a prenosi Poslovni dnevnik.

Već godinama njemačka politika ne zna kako se točno ophoditi prema potrebi preuzimanja veće odgovornost na svjetskoj političkoj pozornici. Točnije: kako bi trebala izgledati ta veća odgovornost koja bi bila u skladu s ulogom Njemačke kao jedne od vodećih industrijskih nacija u svijetu i vodeće zemlje u Europi?

Često tu nije jasno o čemu je riječ. O vojnoj sili? To baš i ne: njemačke mogućnosti i breme njemačke prošlosti tu postavljaju jasno ograničenje. Ali Njemačka očigledno može biti sila koja bi mogla pomoći tradicionalnoj diplomaciji, usmjerenoj ka pronalaženju kompromisnih rješenja.

U nedjelju je kancelarka Angela Merkel primila goste u Berlinu. Bili su tu francuski, ruski, turski i egipatski predsjednik. Iz Velike Britanije i Italije su došli premijeri, iz SAD-a ministar vanjskih poslova, a prisustvovali su i predstavnici Ujedinjenih Emirata, Europske unije i Afričke unije.

Iz Libije, o kojoj je na konferenciji bila riječ, došli su predstavnici obje sukobljene strane: premijer Fajiz al Saradž koji je na čelu vlade koju priznaje veći dio međunarodne zajednice i general Khalifa Haftar, čija vojska kontrolira veći dio zemlje.

Mnogo o situaciji u zemlji govori to što su obojica tijekom konferencije manje-više bili u prikrajku i osobno se uopće nisu sreli u Berlinu. Otkako je 2011. svrgnut Moamer Gadafi, u Libiji traje rat u koji su se umiješale mnoge strane sile.

Tu se radi o nafti i plinu, ali i o izbjeglicama. One prije svega preko Libije, uz pomoć krijumčara, kreću na put preko Sredozemnog mora kako bi se domogli Europe. Mnogi završe u libijskim zatvorima, gdje vladaju strašni uvjeti. I radi se o islamističkom teroru. Dugo vremena se tom ratu pridavalo manje pažnje nego ratu u Siriji, ali i u Libiji se radi o sukobu svjetskih i regionalnih sila preko posrednika i saveznika.

Utoliko je značajnije to što je njemačkoj vladi uspjelo u Berlinu okupiti međunarodne sile s jasnom namjerom da prije svega smanji utjecaj komplicirane mreže međunarodnih pomagača, trgovaca oružjem i privrednih profitera. Jer, to je jasno, bez pomoći izvana ni službena vlada niti general Haftar ne bi bili u stanju voditi rat. Utoliko je namjera njemačke diplomacije ispravna.

U doba jačanja nacionalizma priznanje zaslužuje već i sama ideja da se rješenje u Libiji traži pod okriljem Ujedinjenih naroda. Tim više što se svijet već počeo čuditi neaktivnosti Nijemaca s obzirom na vojne sukobe širom svijeta.

Sada bi dakle trebalo nastupiti primirje koje će nadgledati međunarodna zajednica, a dogovoreno je i da strane sile poštuju embargo UN-a na isporuku oružja zaraćenim stranama. Njemačka je svakako u dobroj poziciji da nastupi kao posrednik u pregovorima, jer se još 2011. suzdržala od glasanja u Vijeću sigurnosti kada je bila riječ o Libiji.

Tada je vojna intervencija protiv Gadafija vođena prije svega od strane SAD-a, Velike Britanije i Francuske, kao i u raznim slučajevima prije toga. Tada je njemačka diplomacija zbog toga bila pod udarom kritike, ali danas je ta njena suzdržanost korisna.

Koliko je izgledno da se zaključci iz Berlina zaista provedu u djelo? Zanimanje mnogih država za libijsku naftu i plin ostaje. Ali prije svega bi Europljanima moralo biti u interesu da diplomacija odnese prevagu u Libiji.

Posljednji veliki izbjeglički val prije nešto više od četiri godine, tada preko Balkana, doveo je Europsku uniju do krajnjih granica i raspirio populizam i nacionalizam. Glavna izbjeglička ruta iz Afrike u pravcu Europe sada vodi preko Libije.

Ako se ozbiljno misli sa zaključcima berlinske konferencije, onda bi se „bolje nadgledanje” primirja, kako je to zapisano u zajedničkoj izjavi, trebalo dugoročno osigurati s dovoljno vojnika, prije svega iz Europe.

Kada su Nijemci već pokrenuli diplomatski inicijativu, onda ne mogu ostati po strani kada se trebaju slati vojnici. Doduše, kancelarka je na konferenciji za novinare izbjegavala odgovoriti na to pitanje. Ali to je jedini način da Stari kontinent dokaže kako ozbiljno misli kada kaže da neće nijemo promatrati ozbiljne sukobe pred kućnim pragom, već da je odlučan u namjeri da doprinese smirivanju.

S obzirom na situaciju u Libiji, neki stručnjaci su govorili da su pregovori u Berlinu održani u nekoj vrsti „paralelne stvarnosti”. Može biti da jesu. Još uvijek je zaključak Berlinske konferencije samo komad papira. Ali i to je bolje nego ništa. Za Njemačku je to u svakom slučaju pokušaj da preuzme više odgovornosti, donosi DW.

Danas donosimo dio analize posvećen trgovačkim društvima

“Prema podacima Poslovne Hrvatske u 2018. godini je u djelatnosti „Vađenje sirove nafte i prirodnog plina“ bilo aktivno 15 poslovnih subjekata, dok je u djelatnosti „Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija“ bilo aktivno njih 877. Unutar djelatnosti vađenja nafte i prirodnog plina najveći je poslovni subjekt 2018. godine bila INA d.d. koja je s ostvarenim ukupnim prihodima u visini od 21,92 milijarde kuna u 2018. godini ostvarila 98,7 posto ukupnih prihoda te djelatnosti.

Značajan dio njenog poslovanja vezan je uz poslove s Vladom Republike Hrvatske, njenim ministarstvima i agencijama. INA d.d. tako ima dominantan položaj u Hrvatskoj u istraživanju i proizvodnji nafte i plina, preradi nafte te prodaji plina i naftnih proizvoda. Prema podacima Poslovne Hrvatske INA d.d. je u 2018. godini ostvarila ukupne prihode u visini od 21,92 milijarde kuna i bruto dobit od 1,66 milijardi kuna.

U odnosu na 2017. godinu ukupni prihodi povećani su za 19,6 posto, dok se dobit smanjila za 6,5 posto. Promotri li se struktura ukupnih prihoda, vidljivo je da najveći dio čine prihodi od prodaje koji su u 2018. godini iznosili 21,07 milijardi te činili 96,1 posto ukupnih prihoda. Na međugodišnjoj razini oni bilježe rast od 19,8 posto. Istovremeno troškovi sirovina, materijala i energije bilježe rast od 34 posto, i to uslijed porasta cijena nafte i više razine prerade.

Detaljniji uvid u stanje i dinamiku kretanja u djelatnosti „Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija“ osigurava analiza financijskih pokazatelja deset vodećih trgovačkih društava. Osnovna obilježja poslovanja vodećih trgovačkih društava u djelatnosti opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacije tijekom 2018. godine su povećanje prihoda te smanjenje zaposlenosti i dobiti.

Ukupni su prihodi deset vodećih trgovačkih društava ove djelatnosti u 2018. godini iznosili 33,3 milijarde kuna i bili za 1,2 posto veći nego 2017. godine. Broj zaposlenih se na razini deset vodećih društava ove djelatnosti smanjio za 7,7 posto, i to s 11.439 zaposlenih u 2017. godini na 10.555 zaposlenih osoba u 2018. godini. Iako je deset vodećih trgovačkih društava kumulativno u 2018. godini zabilježilo pozitivno poslovanje (1,9 milijardi kuna dobiti), dobit i bruto marža značajno su se smanjili u usporedbi s prethodnom godinom. Iskazana dobit bila je manja za 25,3 posto, dok je bruto marža bila manja za 26,2 posto.

Takvom je kretanju ponajprije doprinijelo negativno poslovanje društva HEP-Toplinarstvo d.o.o. i društva Gradska plinara Zagreb – Opskrba d.o.o. HEP-Toplinarstvo d.o.o. je 2018. godinu zaključilo s gubitkom od 39,4 milijuna kuna, dok je Gradska plinara Zagreb – Opskrba d.o.o. ostvarila gubitak u visini od 13,2 milijuna kuna. Preostalih osam vodećih društava djelatnosti „Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija“ 2018. godinu zaključilo je s pozitivnim poslovnim rezultatom. Povećanje prihoda praćeno smanjenjem zaposlenosti rezultiralo je povećanjem proizvodnosti rada od 9,7 posto.

Vrijednost koeficijenta tekuće likvidnosti za deset vodećih društava djelatnosti opskrbe električnom  energijom, plinom, parom i klimatizacije niža od 1,5 (1,33) ukazuje da su ona u 2018. godini imala određenih poteškoća u održavanju likvidnosti. Ipak, u odnosu na prethodnu godinu likvidnost je povećana za 8,1 posto. Koeficijent zaduženosti vodećih deset trgovačkih društava u djelatnosti opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacije u visini od 0,46 u 2018. godini ukazuje na relativno nisku zaduženost društava. Ujedno je njegova vrijednost bila za 4,1 posto niža nego godinu dana ranije.

Od deset najvećih trgovačkih društava u djelatnosti opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacije, u stopostotnom privatnom vlasništvu su svega dva društva, i to Prvo plinarsko društvo d.o.o. koje je u domaćem vlasništvu te GEN-I Hrvatska d.o.o. koje je u stranom vlasništvu. Preostalih osam društava su u stopostotnom državnom vlasništvu. Tu se pored društva HOPS d.o.o.3 i društva Gradska plinara Zagreb – Opskrba d.o.o. nalazi HEP d.d. kao vladajuće društvo HEP grupe, te pet društava u stopostotnom vlasništvu HEP-a d.d.: HEP-Proizvodnja d.o.o., HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., HEP ELEKTRA d.o.o., HEP-Opskrba d.o.o. i HEP-Toplinarstvo d.o.o”, stoji u analizi.

“Mislim da su oba mišljenja neophodna”, naglasio je Schwab. Utemeljitelj WEF-a ne samo da je drugu godinu za redom pozvao Thunberg u Davos, već je i sam preuzeo dio njezine retorike. Na konferenciji za tisak prošli tjedan podsjetio je novinare da se svijet nalazi u “izvanrednom stanju”.

“Ne želimo dosegnuti kritičnu točku po pitanju klimatskih promjena”, rekao je tom prilikom Schwab. “Ne želimo budućim generacijama ostaviti u nasljeđe neprijateljski svijet koji postaje sve neprikladniji za život – samo se prisjetite požara koji divljaju Australijom”, upozorio je Schwab, prenosi Reuters. Program ovogodišnjega sastanka organiziran je i oko koncepta “dioničkog kapitalizma” prema kojemu treba uzeti u obzir interese svih dionika, odnosno čimbenika i interesnih skupina, za razliku od “dioničarskog kapitalizma” u kojemu se tvrtkama upravlja samo na temelju interesa vlasnika dionica. Schwab već duže vrijeme promovira tu ideju kao način da se tvrtke natjera da se odgovorno ponašaju prema društvu i okolišu, a ne samo prema dioničarima.

Prvi čovjek WEF-a ističe kako sve više kompanija uviđa prednosti ESG modela (ekološko, društveno i korporativno upravljanje). “Kompanije prepoznaju da je činiti dobro preduvjet za dugoročni opstanak”, naglasio je Schwab. Krajem prošloga tjedna Schwab i čelnici Bank of America i nizozemske prehrambene kompanije Royal DSM uputili su zajedničko otvoreno pismo liderima kompanija od kojih traže postavljanje cilja o dostizanju nulte emisije stakleničkih plinova do 2050. ili ranije.

Uz to, Klaus Schwab je najavio da će na samitu biti pokrenuta globalna inicijativa u sklopu koje će tijekom sljedećeg desetljeća milijarda ljudi biti osposobljena za suočavanje s digitalizacijom posredovanim promjenama na radnom mjestu, kao i novi plan sadnje bilijun stabala do 2030. godine. Osim klime, u Davosu će se još raspravljati usporavanje globalnog rasta, trgovinski ratovi te sukobi i napetosti na Bliskom istoku, u sjevernoj Africi i u istočnoj Aziji.

Svjetski gospodarski forum ponosan je na svoju sad već 50-godišnju ulogu njegovatelja diplomatskih rješenja, među kojima je i govor ministra vanjskih poslova Zapadne Njemačke Hansa-Dietricha Genschera 1987., koji je smatran presudnim za okončanje Hladnoga rata, prenosi agencija dpa. Godinu dana kasnije, sastanci turskih i grčkih čelnika u Davosu pridonijeli su sprječavanju rata između dvaju sredozemnih rivala. Povrh toga, godišnji samit svjetske elite u Švicarskoj pridonio je rađanju nekoliko međunarodnih inicijativa, kao što je skupina G20 vodećih razvijenih i gospodarstava u razvoju.

Globalni savez za cjepiva (GAVI) i Globalni fond za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije (GFATM) također su inicirani u Davosu. Bez obzira na ta postignuća, kritičari Davos smatraju mjestom na kojemu se svjetske elite igraju velikim novim idejama, ali bez konkretnih rezultata. Svjetskom gospodarskom forumu često se predbacuje da proizvodi puno buke, ali malo konkretnih rezultata. Organizatori godišnjega samita u Davosu stoga njegov 50. rođendan planiraju proslaviti s opipljivim rezultatima, donosi Poslovni dnevnik.

„Žene u politici i dalje se suočavaju s posebnim preprekama, poput one jesu li dovoljno simpatične”, izjavila je za DW Sheri Berman, politologinja s Barnard Collegea u New Yorku. Ali, ona ne vidi razlog zašto žena ne bi trebala sjediti u Bijeloj kući. “Mi (Amerikanci) nismo više seksistički nastrojeni od ostalih zemalja u kojima već postoje ženski šefovi država”, kaže Berman.

„Čudno je da čak razgovaramo i o tome je li Amerika spremna za predsjednicu”, rekla je u intervjuu za DW Marisha Kirtane iz Ženskog nacionalnog demokratskog kluba (WNDC), organizacije za žene koje dijele političke stavove demokrata. “Hillary Clinton je 2016. godine dobila tri milijuna glasova više od Trumpa tako da se pitanje spremnosti SAD-a za ženu na čelu države zapravo ne postavlja.”

Ipak – žena kao glavna zapovjednica vojnih snaga je još uvijek apsurdna ideja za neke Amerikance. U istraživanju koje je u rujnu 2019. godine proveo list USA Today, skoro 90 posto anketiranih demokratskih birača je reklo da nemaju problema s američkom predsjednicom. Ali samo 76 posto je reklo da su i članovi njihovih obitelji otvoreni za tu ideju. I samo 44 posto njih je vjerovalo da njihovi susjedi nemaju problema sa ženom na čelu zemlje.

„Jesu li Sjedinjene Američke Države spremne za predsjednicu dobro je pitanje”, kaže za DW dr. Michael Cornfield, politolog sa Sveučilišta George Washington. “Još uvijek ima puno predrasuda prema ženama, ne samo u politici. Usprkos nekim kandidatkinjama koje su bile u igri, ni ove godine nijedna žena nije nominirana za Oscara kao najbolja redateljica.”

Povijesno suđenje o opozivu američkog predsjednika Donalda Trumpa počinje u utorak u Senatu i dok demokrati traže da ga se ukloni s dužnosti, republikanci su odlučni u nakani da ga oslobode, i to brzo ako je moguće.

Četiri mjeseca nakon što je izbio ukrajinski skandal i zasjenio kraj Trumpova mandata te 10 mjeseci prije no nego Amerikanci izlaze na izbore kako bi odlučili hoće li ga ponovno izabrati za predsjednika, 100 članova Senata okupit će se u 13 sati po lokalnom vremenu, a predsjednik Vrhovnog suda John Roberts predsjedat će suđenjem. Zadaća tih zastupnika, koji su kao porotnici prisegli prošli tjedan, jest odlučiti o tome je li Trump zloupotrijebio svoju dužnost i ometao Kongres, za što je optužen u dva članka opoziva koje je prošli mjesec prihvatio Zastupnički dom.

U njima se navodi da je Trump pokušao izvršiti pritisak na Ukrajinu u pogledu upletanja na izbore 2020. kako bi mu pomogla da pobijedi te tada nastojao spriječiti kongresnu istragu o svojim postupcima. To je treći put da predsjednik prolazi suđenje o opozivu, prije njega to su prošli Andrew Johnson 1868. i Bill Clinton 1999.

Dio skandala vezan je uz telefonski poziv 25. srpnja u kojemu Trump pritišće ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskija da objavi istragu protiv bivšega potpredsjednika Joea Bidena, potencijalnog Trumpova suparnika u izborima u studenome.

Demokrati, koji kontroliraju Zastupnički dom i vode istragu, optužuju Trumpa da je manipulirao Ukrajinom uskraćujući joj blizu 400 milijuna američkih dolara vojne pomoći i uvjetujući posjet Zelenskija Bijeloj kući otvaranjem istrage.

Hillary Clinton je na posljednjim izborima po pravilima složenog izbornog zakona u SAD-u izgubila od Trumpa. Izgubila je iako je osvojila više glasova birača. Šteti li to kandidatkinjama demokrata za ovogodišnje predsjedničke izbore? Ne, kaže politologinja Berman. “Birači koji su u Trumpovo vrijeme najviše okrenuli leđa republikancima su visokoobrazovane žene”, kaže Berman. “Sada su im potrebni demokrati. Zašto osoba koja se bori protiv Donalda Trumpa ne bi trebala biti i žena?”

Berman kaže da Elizabeth Warren i Amy Klobuchar, kao i druge kandidatkinje koje još uvijek imaju šanse, imaju prednosti i mane. Međutim, njihov spol ne igra ulogu. Broj žena u američkom Kongresu od 1971. do 2019. Predstavnički dom ima 435 zastupnika, a Senat 100 senatora.

Na pitanje jesu li Warren ili Klobuchar imale ikakvih šansi protiv Trumpa, Kirtane iz WNDC-a ima kratak i jasan odgovor: “Zašto ih ne bi imale?” Ona kaže i da Sjedinjene Države nikada nisu imale predsjednicu. “Ali nakon izbora 2018. godine na polovici legislativnog razdoblja imamo više žena u parlamentima i u američkom Kongresu nego ikada ranije.”

Pitanje šansi protiv Donalda Trumpa je izazvalo pomutnju među demokratskim kandidatkinjama. Berman kaže da žestoka rasprava nema smisla za demokrate i samo odvlači pozornost od važnih pitanja. Cornfield, s druge strane, cijelu stvar vidi kao pametan potez Elizabeth Warren: “Znala je da se mora nekako razlikovati od Sandersa, a njih dvoje se u političkim pitanjima razlikuju samo po nijansama.”

Hoće li demokrati imenovati ženu kao kandidatkinju za predsjednicu bit će odlučeno na izborima koji počinju 3. veljače u Iowi i koji završavaju u lipnju. Hoće li kandidat ili kandidatkinja pobijediti protiv predsjednika Donalda Trumpa bit će jasno tek tijekom izborne večeri 3. studenoga. Dakle, još uvijek ima puno vremena za žestoke rasprave.

Edelman Trust Barometer, koji je u dva desetljeća ispitao desetke tisuća ljudi o njihovom povjerenju u ključne institucije, ove je godine prvi put nastojao saznati što ljudi misle o kapitalizmu, piše NY Post.

Autori istraživanja navode da su ih ranija istraživanja koja su pokazala rast osjećaja nejednakosti natjerala da pitaju građane jesu li počeli imati dublje sumnje u zapadne demokracije utemeljene na kapitalizmu. “Odgovor je ‘da'”, rekao je David Bersoff, voditelj istraživanja koje je provela američka kompanija Edelman.

“Ljudi preispituju je li ono što imamo danas i svijet u kojemu živimo danas, idealno za njihovu budućnost”, kazao je Bersoff, a prenosi Reuters.

U istraživanju je sudjelovalo 34.000 ljudi iz 28 zemalja. Ispitani su građani zapadnih liberalnih demokracija poput SAD-a i Francuske, ali i građani Kine i Rusije. Više od polovice svih ispitanih, njih 56 posto, smatra da “današnji kapitalizam čini više štete nego koristi u svijetu”. Istraživanjem pokrenutim 2000. godine su se nastojale provjeriti teorije političkog filozofa Francisa Fukuyame, koji je nakon pada komunizma rekao da se liberalna demokracija sada smatra “krajem povijesti”.

No, od tada se javljaju kritičari koji se ne slažu s time i ukazuju na svašta – od rastućeg utjecaja Kine i sve raširenije pojave autokratskih vođa, trgovinskog protekcionizma i sve veće nejednakosti uslijed globalne financijske krize 2007/08. godine.

Na nacionalnoj razini nedostatak povjerenja u kapitalizam najprisutniji je na Tajlandu (75 posto), Indiji (74 posto) te u Francuskoj (69 posto). U drugim azijskim i europskim zemljama te onima u Zaljevu, kao i u afričkim i latinoameričkim zemljama prevladava ista ocjena u vrijednosti od više od 50 posto. Jedino se u Australiji, Kanadi, SAD-u, Južnoj Koreji, Hong Kongu i Japanu većina ispitanih ne slaže s tvrdnjom da kapitalizam trenutačno čini više štete nego koristi.

Istraživanje je potvrdilo različitu vrstu zabrinutosti građana, od one zbog brzog tehnološkog razvoja i nesigurnosti posla, do izostanka povjerenja u medije i osjećaja da se nacionalne vlade ne znaju nositi s današnjim izazovima. Pritom se podaci ponešto razlikuju, pa su Azijci optimističniji od drugih u svijetu kada je riječ o gospodarskoj perspektivi.

Također se mišljenja razlikuju ovisno o statusu, pa oni bolje obrazovani imaju više povjerenja u to kako se stvari vode. Čelnike korporacija koji će se ovaj tjedan okupiti u Davosu mogao bi zainteresirati podatak po kojemu je povjerenje u biznis veće nego u vlade te da 92 posto zaposlenih smatra bi glavni direktori kompanija trebali progovoriti o aktualnim društvenim i etičkim pitanjima. “Biznis je ispunio prazninu koju su ostavili populisti i stranačke vlade”, rekao je glavni direktor Edelmana Richard Edelman.