Slovenija

Standard & Poor’s 
Bonitetna agencija Standard & Poor’s (S&P) podigla je kreditni rejting Slovenije sa A+, uz pozitivne izglede, na AA-, uz stabilne izglede, objavilo je u ponedjeljak slovensko ministarstvo financija.

Podizanje bonitetne ocjene obrazloženo je jakim rastom BDP-a u zadnjih nekoliko godina, uz istodobni rast stope zaposlenosti. Nakon što je ocjenu Sloveniji u travnju podigla agencija Moody’s, sada je to učinio i S&P, što je dodatna potvrda da je Slovenija na dobrom putu da ponovo dobije ocjenu AA koju je imala 2006. godine, navodi slovensko ministarstvo financija.

S&P ocjenjuje da će Slovenija do 2022. godine uspjeti sniziti javni dug na 40 posto BDP-a i povećati suficit javnih financija, te da je dobro pripremljena na moguće recesijske trendove odnosno šokove u međunarodnom okruženju. “Povećanje bonitetne ocjene odražava naša očekivanja da će država i dalje postizati stabilan rast i dobre fiskalne rezultate, uz suficit tekućeg računa te da će se javni dug nastaviti smanjivati, kaže se u S&P-jevu izvještaju.

Ista je agencija Sloveniji prije dvije godine povećala ocjenu na A+, a novom ju je uvrstila među “države visoke kvalitetne kategorije” s obzirom na kreditne rizike. Trenutna bonitetna ocjena Slovenije kod agencije Fitch je A-, uz stabilne, a kod Moody-sa Baa1, uz pozitivne izglede.

Pahor poručio
Dvodnevni summit inicijative Triju mora koji će se u srijedu i četvrtak održati u Sloveniji možda je dosad najveći takav međunarodni događaj u Sloveniji, najavio je u utorak slovenski predsjednik Borut Pahor.

“To će biti jedno od najvećih političko-poslovnih okupljanja u Sloveniji do sada i uvjeren sam da će potvrditi vitalnost i aktualnost te inicijative”, rekao je Pahor na konferenciji za novinare u Ljubljani.

Prema broju sudionika i opsegu logističkih priprema koji sastanak zahtijeva riječ je o međunarodnom događaju čije se dimenzije mogu usporediti sa summitom Srednjoeuropske inicijative (SEI) koju je 2002. ugostio tadašnji slovenski predsjednik Milan Kučan, rekao je Pahor.

Uz Pahora kao domaćina, na skupu će sudjelovati pet predsjednika i tri predsjednice: Rumen Radev iz Bugarske, Miloš Zeman iz Češke, Raimonds Vejonis iz Latvije, Andrzej Duda iz Poljske i Klaus Iohannis iz Rumunjske, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica Estonije Kersti Kaljulaid te Litve Dalia Grybauskaite.

U inicijativi Triju mora sudjeluju inače još Austrija, Mađarska i Slovačka koje će u Sloveniji predstavljati potpredsjednici vlada ili ministri. Inicijativa triju mora platforma je pokrenuta 2015. godine koja okuplja 12 država članica Europske unije smještenih u srednjoj i istočnoj Europi, između tri mora: Jadranskog, Baltičkog i Crnog.

Do sada su održana tri sastanka na vrhu, u Dubrovniku 2016., u Varšavi 2017. i u Bukureštu 2018. godine. Kao gosti na summit Triju mora dolaze i njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier, predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker, te američki ministar energije Rick Perry. Na poslovnom forumu u Ljubljani koji će u srijedu otvoriti slovenski premijer Marjan Šarec, a odvija se paralelno s predsjedničkim summitom, prema najavama će sudjelovati oko 500 predstavnika iz 44 zemlje.

Slovenski predsjednik je istaknuo da je Inicijativa triju mora i dalje u usponu i dobiva na aktualnosti, a da je Slovenija počašćena da je dobila organizaciju četvrtog po redu susreta na vrhu te inicijative. Dodao je da će Slovenija kao domaćin inicijativi pokušati dati nov karakter i poticaj, kako bi suradnja u okviru država sudionica dobila na aktualnsoti.

Kako prenose slovenski mediji pozivajući se na neslužbene izvore, u pripremi je i usklađuje se završna izjava nakon summita Triju mora u kojoj bi sudionici skupa u Ljubljani pozvali Europsku uniju na potporu investicijskim projektima koji su dio platforme, a Komisiju da ubuduće dodatno djeluje na smanjivanju razvojnog zaostatka država članica iz srednje i istočne Europe u odnosu na razvijene države zapada.

IMD
Na ovogodišnjoj ljestvici međunarodne konkurentnosti, koju priprema Institut za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne, Slovenija je među 63 države svrstana na 37. mjesto, čime je zadržala svoju prošlogodišnju poziciju, no domaći stručnjaci smatraju da se time ne smije zadovoljiti.

“Izazovi su nam i dalje povećati opseg investicija i inovativnosti, smanjiti kadrovski deficit te nastaviti povećavati dodanu vrijednost i provesti zdravstvenu reformu”, kazao je u vezi s najnovijim izvješćem IMD Peter Stanovnik iz ljubljanskog Instituta za ekonomska istraživanja.

Prema ovogodišnjoj analizi IMD-a, temeljem kojega je izrađena ljestvica konkurentnosti, Slovenija ostvaruje prednosti kroz izvoznu orijentaciju, cjenovnu konkurentnost i obučenost ljudi, ali ima i slabosti na području fiskalne politike i tržišta rada, pa je opća ocjena, po mišljenju ekonomista u Sloveniji, samo “solidna”, a morala bi biti bolja. U kategoriji gospodarske učinkovitosti, Slovenija je u odnosu na lani pala na ljestvici za 4 mjesta i sada je 33. od analiziranih država, dok je kod poslovne učinkovitosti napredovala za sedam mjesta i sada je na 40. poziciji.

Na području infrastrukture kao elementa tržišne konkurentnosti je na 27. mjestu, dok je na području učinkovitosti djelovanja vlade pala za tri pozicije, na 39. mjestu. “Ove je godine Slovenija na ljestvici gospodarske uspješnosti pala, ali je prije toga zadnjih godina jako napredovala”, kazao je Peter Stanovnik koji smatra da bi država na području konkurentnosti mogla znatnije napredovati ako poveća opseg stranih investicija i produktivnost rada.

Na prvom mjestu ljestvice konkurentnosti instituta IMD nalazi se Singapur, koji je lani bio na trećem mjestu. Slijedi Hong Kong, pa SAD i Švicarska.

Transakcija
] Francuska financijska skupina Societe Generale prodala je svoju slovensku podružnicu SKB banku mađarskoj banci OTP, potvrdili su u petak u francuskoj banci, a prenose slovenski mediji.
[/vc_row

Zamjenik glavnog direktora Societe Generale Group, Philippe Heim, kazao je da se radi o “strateškoj prodaji” njihove slovenske podružnice najvećoj mađarskoj banci, no da će Societe Generale uslugama s područja investicijskog i korporativnog bankarstva i dalje ostati prisutan na financijskim tržištima jugoistočne Europe, s kojih se zadnjih godina dijelom povukao, prodajući banke u svom vlasništvu upravo OTP-u.

Visina prodajne cijene nije objavljena. Kako je prenio mariborski dnevni list “Večer”, prodaju slovenske SKB banke mađarskoj banci OTP moraju još potvrditi regulatori, središnja slovenska banka i Europska centralna banka (ECB), što se očekuje idućih mjeseci.

SKB banka lani je prijavila 57,6 milijuna čiste dobiti te objavila da je prinos na kapital povećala s 11,7 na 16,6 posto. Banka ima 50-ak podružnica širom Slovenije i prisutna je u svim većim gradovima i naseljima.

Piše Davor Gjenero, politički analitičar
Odlukom slovenske strane, odnosi Hrvatske i Slovenije našli su se u najdubljoj krizi u njihovoj povijesti.

Savjetnik slovenskog premijera za nacionalnu sigurnost, bivši direktor njihove nacionalne sigurnosne agencije SOVA, koji je ujedno i šef slovenskog povjerenstva za provođenje odluke ad hoc arbitražnog sudišta o razgraničenju dviju država, nedavno je najavio obrat u odnosima, vezan uz provođenje arbitražne odluke. Naime, Slovenija insistira na njenom provođenju, ali neke važne elemente odluke ne provodi, na primjer ne povlači svoju vojsku s nedvojbeno hrvatskog teritorija kod Svete Gere na Žumberku, odbija pregovore o tome da se dvije strane bilateralno dogovore o razgraničenju i zahtijeva da Hrvatska povuče jednoglasnu odluku Sabora o tome da Hrvatska rezultat arbitraže smatra ništavnim, zbog dokazanog slovenskog kontaminiranja procedure.

Kad je 29. lipnja 2015. u Večernjem listu objavljen transkript razgovora između slovenske agentice pred ad hoc tribunalom Simone Drenik i jednoga od sudaca u tribunalu, Jerneja Sekolca, u kome agentica objašnjava sucu kako falsificirati dokumente na osnovi kojih sud donosi odluku, a sudac opširno izvještava „šeficu“ što je napravio lobirajući kod drugih sudaca i koje je od sudaca pridobio za „njihovu stvar“, Hrvatska je donijela odluku o povlačenju iz arbitražne procedure. Nažalost, za razliku od Slovenije, čija je diplomacija snažno reagirala na objavljivanje transkripta, hrvatska je ostala neangažirana, i u početku je uspjela prikupljati potporu za nastavak arbitražnog postupka. Sloveniji je čak uspjelo najprije izlobirati kod suca Međunarodnog suda u Haagu (ICJ) Ronny Abrahama, tadašnjeg predsjednika UN-ova sudišta, da preuzme poziciju arbitra imenovanoga od strane Slovenije u sudištu, nakon Sekolčeve ostavke. Abraham je, doduše, vrlo brzo shvatio da je prevaren i povukao se, odnosno nikad stvarno ni nije preuzeo dužnost arbitra.

Međunarodna zajednica tada je nastojala privoljeti Hrvatsku da ostane u arbitražnoj proceduri, jer je time zapravo spašavana institucija međunarodne ad hoc arbitraže, koju je kompromitacijom ovog procesa Slovenija bitno ugrozila.

Sudište je nastavilo djelovati, sada bez arbitara imenovanih od strane Slovenije i Hrvatske, a arbitražnu odluku je donijelo točno dvije godine nakon objavljivanja dokaza o kompromitiranosti procesa – 29. lipnja 2017. Slovenija je tada odluku arbitraže dočekala „dugih obraza“, jer je u svih pet ključnih točaka arbitražnog procesa izgubila. Dobila je tek nešto veći dio akvatorija Piranskog zaljeva, nego što joj pripada po međunarodnom pravu, pravo nesmetanog pristupa koparskoj luci, koje je Hrvatska sve vrijeme garantirala, i razgraničenje na moru koje je Hrvatskoj osiguralo kontakt s talijanskim vodama, što znači da Slovenija ne može proglašavati pojaseve (gospodarski, epikontinentalni) na Jadranu.

Unatoč porazu, slovenska politika nastavila je pritisak i od lipnja 2017. insistira da Hrvatska pristane na provođenje ovakve arbitražne odluke. Prema Črnčecovoj najavi, sad je započela obavještajnu akciju, koja je povezala nekoliko nepovezanih stvari. Naime, unutarnje politički incident u Hrvatskoj, kad je šef kabineta direktora SOA, koji je na tom mjestu bio i pred četiri godine, navodno zaprijetio Mati Radeljiću, savjetniku Predsjednice Republike, koji je bio u proceduri smjenjivanja, i čudnu spletku u Bosni i Hercegovini, vezanu uz regrutiranje bosansko-hercegovačkih državljana, od kojih neki imaju dozvolu boravka u Sloveniji, za nadzor vehabijskog centra u Gornjoj Maoči, od čega je aktualna administracija u BiH (kojoj je istekao mandat i nema više politički legitimitet), odnosno njen dio, ministar nacionalne sigurnosti Dragan Mektić, pokušao konstruirati međudržavni incident. U tom se slučaju spominje „mehaničar Davor“, operativac SOA, za kojeg slovenski obavještajci tvrde da je upravo Davor Franić, a sada tvrde da je upravo Davor Franić, kao tadašnji šef kabineta Dragana Lozančića, vodio operaciju prisluškivanja slovenskih funkcionara, pa među njima i Drenik i Sekolca.

Slovenski mediji već tjedan dana ovu temu drže visoko na slisti prioriteta, a sada se pojavila nova optužba na račun SOA, naime, da je ona prisluškivala slovenske novinare i saznala da će POP TV u svojoj emisiji 24ur objaviti priču, ali i fotografije hrvatskog obavještajnog operativca. Tvrde da nikako drukčije, osim prisluškivanjem, hrvatska stana nije mogla doći do tih podataka, i da se ona sama upecala, jer je od Ivana Tolja, župnika u Bosanskoj Posavini, člana fondacije Styria i operativnog voditelja Styrijinih projekata u Hrvatskoj, tražila da posreduje kako bi POP TV odustala od objavljivanja ovih podataka.

Kad se vode obavještajni ratovi, imena obavještajaca i njihov identitet, ali i imena posrednika, obično se ne objavljuju, jer se te ljude „čuva“ za moguću korist u nekoj drugoj situaciji. Ova spletka koja se sada odvija, vrlo je čudna i neuobičajena, i naliči na ratove što su ih obavještajne službe jugoslavenskih republika međusobno vodile u vrijeme SFRJ.

Činjenica je da je Slovenija računala na to da će uspjeti steći potporu Europske komisije i članica EU, u pritisku na Hrvatsku da provede arbitražnu odluku. Očekivala je, nadalje, da će prvi potpredsjednik Europske komisije zadužen za vladavinu prava, nizozemski socijalist Frans Timmermans nametnuti svoj stav i pridobiti Komisiju da preuzme tužbu Slovenije protiv Hrvatske pred Sudom Europske unije. Kad u tome nije uspjela, a kad je Koen Lenarts, predsjednik Suda Europske unije jasno rekao da je predmet na kojem Slovenija insistira takav da prema Ugovoru o EU Sud o njemu ne može odlučivati na osnovu tužbe jedne strane, nego samo ako bi ga obje strane iznijele suglasno pred sud, postalo je jasno da jedini put koji je Cerarova administracija trasirala kao rješenje problema nije „perspektivan“.

Kombinacija obavještajnog i diplomatskog rata, lobiranje protiv Hrvatske u međunarodnim institucijama, sklapanje koalicija s članicama i nečlanicama EU protiv Hrvatske, administracija Marjana Šarca i njegov savjetnik Črnčec, ocijenili su kao jedini put u borbi za ostvarivanje njihova cilja. Sve što se sada događa posve je providno, i Hrvatska samo ne smije na to reagirati nervozno, niti „uzvraćati istom mjerom“. A što se prisluškivanja tiče, još je u vrijeme kad je Slovenija bila članica EU, a Hrvatska tek na početku pristupnih pregovora, daleke 2004. godine, tadašnji slovenski premijer Tone Rop prostodušno objavio kako je njihova SOVA prisluškivala razgovore hrvatskog premijera Ive Sanadera i šefa slovenske opozicije Janeza Janše, u kojima su se navodno dogovarali o intenzitetu incidenata na granici (slavni slučaj Joras i bacanje u Dragonju, što je tada bio ključna točka sporenja, a danas Slovenija nastoji zaboraviti Jorasovu kuću kao mjesto gdje je „tudi tukaj Slovenija“).

Povlačenje slovenske ambasadorice, koja je pred istekom mandata, nije iznenađenje, a već je ranije bilo najava da će Slovenija ostaviti veleposlanstvo u Zagrebu s otpravnikom poslova, kako bi se pokazalo da su odnosi među državama „na nuli“.

Elektrana
Industrijska grupacija Mytilineos priopćila je kako je potpisala ugovor od 118 milijuna eura sa slovenskom državnom tvrtkom Energetika za izgradnju postrojenja za toplinsku i električnu energiju.

Ugovor uključuje inženjering, nabavu i izgradnju nove kogeneracijske elektrane u Ljubljani, zamjenjujući u velikoj mjeri ugljen prirodnim plinom, čime se smanjuje potrošnja ugljena za 70 posto, navodi Mytilineos u priopćenju.

Nova će elektrana kao gorivo koristiti prirodni plin I loživo ulje te će dati doprinos opskrbe električnom energijom glavnog grada Slovenije.

Projekt bi trebao biti dovršen u roku od 30 mjeseci od datuma njegova početka, koji bi, pod uvjetom uobičajenog tempa izdavanja dozvola, trebao biti u prvoj polovici ove godine, kažu u Mytilineosu.

Energetika Ljubljana tvrtka je koja se bavi proizvodnjom, prijenosom i distribucijom električne i toplinske energije te upravlja najvećim slovenskim sustavom centralnog grijanja.

Lagano usporili
Slovenski BDP lani je u četvrtom kvartalu porastao za 4,1 posto u odnosu na isti kvartal 2017. godine, dok rast BDP-a za cijelu prošlu godinu u odnosu na 2017. iznosi 4,5 posto, pokazuju prve procjene koje je u četvrtak objavio slovenski statistički zavod.

To je više od zadnjih procjena Europske komisije, koja je Sloveniji za 2018. procijenila rast BDP-a od 4,3 posto te procjene slovenske središnje banke o rastu od 4,2 posto. Vrijednost izvoza lani je povećana za 7,2 posto, što je manje od rasta u 2017. koji je iznosio 10,7 posto, no udio vanjske potražnje i dalje je značajan čimbenik jačanja gospodarske aktivnosti. S druge strane, sve je izraženija važnost domaće potrošnje koja je prošle godine porasla za 4,6 posto, što je najveći stupanj njenog rasta od 2007. godine, objavio je statistički zavod.

Investicije u osnovna sredstva povećane su lani za 10,6 posto, dok se ukupna potrošnja povećala za 2,3 posto u odnosu na 2017. Po tekućim cijenama, lani je slovenski bruto-društveni proizvod iznosio 45,948 milijardi eura.

Krajem prošle godine, Termoelektrana Šoštanj (Teš) obratila se Agenciji za okoliš (Arso) s molbom za uvoz stranog ugljena za blokove 5 i 6.
Kada se u Šoštanju pripremao i gradio šesti blok termoelektrane (Teš 6), tvorci tog projekta vrijednog 1,41 milijarde eura isticali su da će biti posvećeni spašavanju ugljenokopa u Velenju. Ispalo je suprotno. Međutim, Rudnik Velenje prošle je godine najavio smanjenje broja zaposlenih za 200 ljudi, a sada u Tešu planiraju korištenje ugljena iz inozemstva, piše portal Siol.net.

To neće ići bez suglasnosti Agencije za okoliš, iz koje za portal potvrđuju da su od Teša dobili zahtjev za promjenu vrste goriva u dva postrojenja u elektrani, novom 600-megavatnom bloku 6 i starom bloku 5. Međutim, slovenski ministar okoliša i prostornog uređenja Jure Leben procjenjuje da je “ispred nas svakako odluka o budućnosti Teša”, a vlada će je morati prihvatiti. Sadašnja okolišna dozvola koju je Teš dobio 2010. predviđa da elektrana za proizvodnju električne energije smije koristiti samo lignit koji je iskopan u Rudniku Velenje.

Svaku moguću promjenu u radu elektrane, uključujući novu vrstu ugljena, Teš prema Zakon o zaštiti okoliša mora prvo prijaviti Agenciji za okoliš. Agencija odlučuje o tome je li riječ o većim ili manjim promjenama u poslovanju. Ako u slučaju Teša procijeni da je riječ o većim promjenama, termoelektrana u Šoštnju morat će zatražiti novu ekološku suglasnost. Prošlog studenoga u Rudniku Velenje javno su priznali ono o čemu se govorilo dugo vremena, da lignita za rad Teša u nadolazećim godinama neće biti dovoljno. Sljedeće godine neće biti dovoljno ugljena kako bi se osigurala normalna proizvodnja.

Istovremeno, Teš se počeo pripremati za kupnju uređaja za istovar ugljena. “Mislimo na sve raspoložive i dopuštene mogućnosti kako bi osigurali stabilan rad elektrane u budućnosti. O alternativnim izvorima ugljena razmišljalo se već u prošlosti”, objasnili su iz TE prošlog studenoga. “Prijava ne znači da želimo koristiti uvezeni ugljen ili da ćemo to uraditi”, rekao je direktora Teša Arman Koritnik, dodajući: “Samo ispitujemo različite moguće scenarije za nabavu ugljena.”

Tko su “rezervni dobavljači” ugljena koje u prijavi spominje Teš, u Arsu ne znaju. I Koritnik ističe da o uvozu nisu razgovarali s nikim. Prema istraživanju koje su napravili, najbolji ugljen za miješanje bio bi crni ugljen bez sumpora i drugih dodataka. “Moguće je da to bude i indonezijski ugljen”, kaže Koritnik. Ugljen iz Indonezije u Sloveniju od 2017. uvozi nizozemska kompanija Vitol, koja je kupila posao od Gorenja. Opskrbljuje ljubljansku Energetiku, a ugovor vrijedi do 2022., kada će se Ljubljana konačno prestati grijati na ugljen. U Sloveniji s Vitolom surađuje poduzetnik i bivši diplomat Ivan Pušnik, prenosi Poslovni dnevnik.

Mađarska i Slovenija podnijele su zajednički zahtjev Europskoj uniji za financiranjem poveznice između plinskih mreža te dvije zemlje, što bi Mađarskoj omogućilo da uvozi ukapljeni prirodni plin (LNG) iz Italije, rekao je mađarski ministar vanjskih poslova za mađarsku novinsku agenciju MTI.
Ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó izjavio je za MTI u subotu i da je da je diversifikacija plinske opskrbe ključno pitanje za Mađarsku. S obzirom na aktualnu neizvjesnost u pogledu izgradnje LNG terminala u Hrvatskoj, činjenicu da je hrvatska ponuđena cijena osjetno iznad tržišne te neizvjesnost oko toga kada će američke i austrijske plinske kompanije moći početi crpiti plin iz rumunjskih plinskih polja koja se nalaze pod morem, Mađarska mora uspostaviti nove izvore plinske opskrbe, rekao je Szijjártó.

Jedan takav scenarij, po riječima ministra, uvoz je ukapljenog prirodnog plina preko talijanskih luka. No, mađarski ministar je dodao kako infrastruktura koja bi Mađarskoj omogućavala izravnu kupnju ukapljenog prirodnog plina od Italije još nije uspostavljena. To je razlog zbog kojeg je Mađarska potpisala sporazum sa Slovenijom, pojasnio je Szijjártó, napominjući da će povezivanje plinskih mreža dvije zemlje omogućiti Mađarskoj uvoz plina iz Italije.

Također, mađarski ministar vanjskih poslova poručio je da su u tijeku razgovori o potrebnim kapacitetima interkonektora koji bi povezao plinske mreže dvije zemlje. Odluka Europskog vijeća o tom pitanju očekuje se na proljeće, dodao je Szijjarto. Inače, hrvatska Vlada je prošli tjedan donijela odluku o financiranju prve faze projekta plutajućeg terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku, čija se vrijednost procjenjuje na 234 milijuna eura.

Europska komisija za izgradnju plutajućeg terminala dodijelila je bespovratna sredstva u iznosu 101,4 milijuna eura, budući da je projekt LNG terminala uvršten na listu projekata od zajedničkog interesa Europske komisije. Na natječaju za zakup kapaciteta budućega terminala popunjeno je 520 milijuna prostornih metara, dok je za isplativost potrebno 1,5 milijardi, a ukupni kapacitet projektiran je na 2,6 milijardi prostornih metara.

Slovenski predsjednik Borut Pahor poručio je u ponedjeljak u Beogradu da Slovenija podupire europski put Srbije, istodobno ocijenivši da rješenje u odnosima Prištine i Beograda treba tražiti dijalogom, pri čemu bilo kakvo rješenje ne smije nanijeti kolateralnu štetu drugim zemljama u regiji.
On je naglasio kako za eventualno korigiranje granica treba mnogo mudrosti, velika privrženost mirnom rješenju i ogromno povjerenje drugih država. Pahor je ideje o korigiranju granica ocijenio kao „hrabro razmišljanje” koje, kako je rekao, „ne bi odbacio, ali bih bio jako oprezan”. Na zajedničkoj tiskovnoj konferenciji poslije razgovora sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem Pahor je istaknuo da Ljubljana podupire Srbiju na putu ka Europskoj uniji, što joj daje za pravo „postavljati i neka pitanja”, ali da Beograd na to ne treba gleda u negativnom kontekstu.

U okviru procesa Brdo-Brijuni svaka država, u kontekstu sigurnosti, može izabrati put koji odgovara njezinim potrebama, a isto vrijedi i za put eurointegracija i „to se međusobno ne isključuje”, istaknuo je Pahor. Srbijanski predsjednik ocijenio je kako sve manje ljudi u Srbiji želi rješenje za Kosovo, te da većina drži da je dobro zadržati stanje takvim kakvo je sada, ali je izrazio bojazan „da će biti sve gore” ako se ne pronađe kompromis. Moramo razumjeti i albanske interese, a i svijet ima svoje želje, rekao je Vučić i ocijenio da je sužen prostor za postizanje kompromisa.

Vučić negira postojanje političke krize

Vučić je, odgovarajući na novinarsko pitanje, odbacio tvrdnje slovenskog šefa diplomacije Mire Cerara, izrečene uoči Pahorova puta u Beograd, o tome da je Srbija u određenoj političkoj krizi i da to otvara pitanje nalazi li se Beograd i dalje na europskom putu. Negirajući postojanje političke krize zbog prosvjeda oporbe, on je ustvrdio da je Srbija na europskom putu, ali da će i dalje nastaviti održavati dobre odnose s Rusijom.

Slovenski predsjednik rekao je kako ne misli da je Srbija u političkoj krizi jer njezine institucije nisu blokirane, ali su, kako je rekao, „možda politički procesi samo malo živahniji”. Srbijanski predsjednik ocijenio je da Slovenija i Srbija nisu suglasne u svim političkim pitanjima, ali je odnose dviju zemalja ocijenio kao „dobre, puni poštovanja i iskrenog prijateljstva”. „Vjerujem da će potpora Slovenije putu Srbije ka Europskoj uniji biti još veća”, izjavio je Vučić.

Vučićevo mišljenje da Ljubljana i Beograd „imaju različite poglede na neke probleme”, dijeli i Pahor, ali kaže da dvije zemlje imaju „jedinstven cilj” – učvrstiti uzajamno povjerenje. Srbija želi da proces njezina priključenja EU bude čim brži i to se prije svega odnosi na dijalog između Beograda i Prištine, rekao je Pahor, naglasivši da taj proces podupire jer mu „ne vidi alternativu”, ali da rješenje nekih problema u regiji ne treba očekivati izvana.

Slovenski predsjednik sugerirao je da politički lideri u regiji „moraju biti svjesni odgovornosti za pomirenje i rješenje bilateralnih pitanja”. „Mislim da smo u stanju osigurati mir i sigurnost”, rekao je Pahor. Pahor je na čelu slovenskog državnog izaslanstva koje je danas započelo dvodnevni posjet Srbiji.

Dvojica šefova država nazoče danas i radu poslovnog foruma Slovenija-Srbija u kojem sudjeluje oko 600 gospodarstvenika iz obje zemlje. U slovenskim tvrtkama u Srbiji zaposleno je više od 25.000 ljudi, a trgovinska razmjena između dvije zemlje za 10 godina povećana je s 500 milijuna eura godišnje na 1,3 milijarde eura, rečeno je na poslovnom forumu.