Politika

Business Insider

Tijekom godina Gates i bivša supruga Melinda French Gates donirali su milijarde za istraživanje, razvoj i isporuku cjepiva putem svoje zaklade.

Bill Gates obično se usredotočuje na pitanja poput siromaštva i zaraznih bolesti putem svoje dobrotvorne zaklade, ali još jedan problem koji ima na umu je polarizacija američke politike.
‘Politička polarizacija mogla bi sve dovesti do kraja, imat ćemo nestalne izbore i građanski rat’, nedavno je rekao u glavnom razgovoru na ovogodišnjem Forbesovom summitu 400 o filantropiji, piše Business Insider.

‘Nemam nikakvog iskustva u tome. Neću svoj novac usmjeravati na to jer ga ne bih znao usmjeriti’, kaže.

Politička polarizacija, kaže, ide ruku pod ruku s drugim problemom: širenjem dezinformacija.

‘Polarizacija i nedostatak povjerenja su problem’, nastavio je za Forbes. ‘Jedna od najprodavanijih knjiga prošle godine bila je knjiga Roberta Kennedyja, koja kaže da volim zarađivati ​​i ubijati milijune ljudi cjepivima. Dobro se prodaje’.

Tijekom godina Gates i bivša supruga Melinda French Gates donirali su milijarde za istraživanje, razvoj i isporuku cjepiva putem svoje zaklade. Gates je predmet teorija zavjere koje tvrde da stavlja mikročipove u cjepiva kako bi pratio ljude. Ranije ovog mjeseca Gates je rekao da su ljudi na ulici vikali na njega takve optužbe.

‘Ljudi traže jednostavna rješenja, a istina je ponekad pomalo dosadna. Svatko tko ima dobre inovacije o smanjenju polarizacije, kako bi istina bila jednako zanimljiva kao i ‘lude’ stvari, u to bi se isplatilo ulagati’, rekao je Gates za Forbes. Gatesov ljetni popis lektire za ovu godinu, koji je objavio u lipnju, uključuje i ‘Zašto smo polarizirani’ Ezre Kleina.

‘Općenito sam optimističan u pogledu budućnosti, ali jedna stvar koja malo kvari moje izglede je sve veća polarizacija u Americi, posebno kada je riječ o politici’, napisao je Gates u to vrijeme u postu na blogu o svojim odabirima knjiga. Također, Gates je rekao da se on i njegova bivša supruga, Melinda French Gates, nadaju da će njihova dobrotvorna zaklada nastaviti raditi još 25 godina kako bi se usredotočila na borbu protiv zaraznih bolesti.

Analiza DW-a

Za francuskog predsjednika je drugi krug parlamentarnih izbora bio obilježen gorkim porazom. Doduše, on je solidnom većinom glasova ponovo bio izabran na predsjedničkim izborima u travnju, ali sada mu Francuzi na parlamentarnim izborima nisu dali i većinu u Nacionalnoj skupštini. Njegov savez centra Zajedno, sastavljen od bivših socijalista i konzervativaca, je s dosadašnjih 350 spao na 245 zastupničkih mjesta. Za apsolutnu većinu bilo bi mu potrebno 289 zastupnika.

No možda je ono što je sinoć najviše šokiralo bio slab odaziv birača. 54 posto Francuza, prije svega mladih i onih iz siromašnijih društvenih slojeva, nisu željeli nikome dati svoj glas. To je dva posto više nego u prvom krugu. Već na proljetnim predsjedničkim izborima mediji su puno pisali o frustraciji građana i njihovoj zasićenosti politikom. Ovaj rezultat je potvrdio te analize i on je jasni zahtjev za temeljitim reformama sustava.

A oni koji su izašli na birališta glasali su tako da nijedan politički blok nema većinu. Vođa nove ujedinjene ljevice Jean-Luc Melenchon već je u predizbornoj kampanji govorio o mogućnosti da postane novi premijer. No sada je daleko od toga: sa 131 zastupnikom je, doduše, druga parlamentarna frakcija po veličini, ali to ni u kom slučaju nije dovoljno za formiranje vlade.

Na drugoj strani političkog spektra je uspjeh desnih ekstremista okupljenih oko Marine Le Pen. Oni su s dobivenih 89 mandata uspjeli udeseterostručiti broj svojih zastupnika i ulaze u Nacionalnu skupštinu kao treća snaga. Time će znatno porasti politički utjecaj Marine Le Pen, mada istodobno i dalje vrijedi dogovor drugih stranaka da neće surađivati s desničarima. „Večeras su Francuzi uzeli svoju sudbinu u svoje ruke i od Emmanuela Macrona napravili manjinskog predsjednika”, oduševljeno je sinoć komentirala Le Pen. No tko je za to stvarno zaslužan, pokazat će detaljne analize.

A konzervativci su sa osvojenim 61 zastupničkim mandatom završili na razočaravajućem četvrtom mjestu. Već na predsjedničkim izborima njihova je kandidatkinja dobila manje od pet posto glasova. Do sada su neuspješno okončani svi pokušaji ponovnog oživljavanja te tradicionalno vladajuće stranke.

Ministar financija Bruno Le Maire govorio je o „demokratskom šoku”, ali je izrazio uvjerenje da Macronova vlada i dalje može djelovati. I premijerka Elisabeth Borne je, doduše, govorila o „porazu za zemlju” s obzirom na velike međunarodne izazove, ali je istaknula da će se „pokušati formirati većina”. Mora se tražiti kompromise i raditi na dijalogu između različitih političkih osjećaja, rekla je. I obećala da će njezina vlada i dalje braniti kupovnu moć Francuza protiv inflacije i kao središnju političku temu postaviti zaštitu okoliša. To zvuči kao poziv lijevim snagama na suradnju.

Maštovite vladajuće koalicije su u Francuskoj do sada bile stran pojam. No s obzirom na ove izborne rezultate, u sinoćnjim analizama na francuskoj televiziji izborni rezultat je protumačen kao poziv na razvijanje političke mašte. Pri tome je naznačeno da bi si kao primjer trebalo uzeti Njemačku.

Kao koalicijski partner u pitanje dolaze samo konzervativci. No njihov šef Christian Jacob je, nakon ponovnog poraza Republikanaca, izjavio da su oni „u oporbi protiv Macrona” i da tako razmišlja njegova cijela stranka. Ili Jacob na taj način želi skupo prodati svoje glasove ili se boji da bi se i ti preostali konzervativci mogli jednostavno utopiti u političkom centru „macronizma”.

Skoro svi su gubitnici

Ovakav izborni rezultat je jedinstven u novijoj povijesti Francuske. Zadnji put se tako nešto dogodilo 1988., kada je predsjednik Jacques Chirac izgubio većinu u parlamentu i morao surađivati sa socijalistima.

Sada je situacija takva da su u parlamentu zastupljena četiri politička tabora, koji su pretežno nepomirljivi, što konstruktivnu suradnju čini nevjerojatnom ili u najmanju ruku teškom. Predsjednik Macron i njegova vlada mogu, doduše, ostati na vlasti, jer njih ne mora potvrditi Nacionalna skupština. No bez čvrstog partnera morat će za svaki prijedlog zakona tražiti nužnu većinu. Time je izglasavanje svakog državnog proračuna postalo skoro nemoguća misija – a to je dugoročno nemoguće izdržati.

Marine Le Pen
Marine Le Pen je sa svojom strankom postigla dobre rezultate

Gubitnici su i ispitivači javnog mnijenja, čije su prognoze potpuno podbacile: oni su predvidjeli da će Macron i ljevica dobiti znatno više glasova. Matthieu Doiret iz instituta za ispitivanje javnog mnijenja Ipsos je za televizijsku postaju France 24 rekao da su na ovim izborima izgubili svi osim desnih ekstremista. Francuski birači nisu poslušali predsjednikovu molbu od prošlog tjedna da ionako tešku situaciju zbog međunarodnih problema dodatno ne otežavaju još jednim kaosom.

Sada je jedino jasno da Macron, nakon pet godina samostalnog vladanja, mora tražiti političke partnere, što do sada nije spadalo u njegove talente. Velike reforme jedva da imaju izgleda za uspjeh, a ako želi ostati čitavih idućih pet godina na vlasti to će mu biti daleko teže nego u prvom mandatu, piše DW

CroElecto

Da su iduće nedjelje izbori u Hrvatskoj kao jednoj izbornoj jedinici, HDZ bi dobio najviše glasova, pokazalo je to mjesečno istraživanje javnog mnijenja CroElecto u travnju ekskluzivno za Večernji list.

Iako HDZ ima najveću potporu birača od 24,11 posto, stranke ljevice zajedno bi prikupile više glasova. S obzirom na to da HDZ ne računa na Most, partnere bi morao tražiti na desnici, a stranke desnice u velikoj su krizi. Vladajući HDZ prolazi kroz još jednu krizu uzrokovanu smjenama ministara koji su ili bi mogli postati predmet istraga. To i teret odgovornosti vladajuće stranke značajno su narušili HDZ-ov rejting, no i dalje je HDZ stranka s najjačim pojedinačnim rejtingom, piše Večernji.hr.

SDP, usporedno s HDZ-ovim padom rejtinga, nastavlja rasti. Druga stranka, odnosno vodeća oporbena, stoji na 18,94 posto. Stranka Možemo je na trećem mjestu s 12,74 posto potpore. Most je četvrta stranka u Hrvatskoj s 10,33 posto, dok je na petom mjestu Domovinski pokret s 5,51 posto potpore.

Domovinski pokret oscilira kad je riječ o rejtingu, no jedina je stranka na desnici iznad petpostotne margine. Slijede Centar i Hrvatski suverenisti (po 1,38%) te IDS (1,26%). Stranke koje su neposredno blizu jedan posto su Fokus i HSU (po 0,80%) te Radnička fronta (0,69%), a neodlučnih ispitanika je 16,88 posto.

Preostale stranke i liste: Živi zid (0,57%), Kerum-HGS (0,34%), HSP, HSLS, HSS, PGS, Zeleni (po 0,23%), NS-Reformisti, HNS, SIP, AM, Srđ je grad, manjinska lista (po 0,11%), nezavisne liste (ukupno 2,41%), donosi Večernji list

Odlaze samo tri ministra

Do široke rekonstrukcije Vlade RH neće doći a zasad je sigurno da iz tima premijera Andreja Plenkovića odlaze potpredsjednik Boris Milošević te ministri Josip Aladrović i Tomislav Ćorić, piše u petak Večernji list.

Opseg “zahvata” još nije određen a sigurno je da odlaze trojica čija su imena neslužbeno već procurila u javnosti. Radi se dvojici ministara i potpredsjedniku Vlade, Josipu Aladroviću, Tomislavu Ćoriću i Borisu Miloševiću, budući da su neki od njih pod istragama USKOK-a. Zasad je najizglednije da oni budu i jedini koji će otići. No o tome odlučuje premijer Andrej Plenković, koji se posljednjih tjedan dana zatvorio s tri-četiri najbliža suradnika.

Iz tog kruga informacije slabo izlaze, kažu neslužbeno HDZ-ovci i koalicijski partneri u Vladi, a svi znatiželjno iščekuju rezultate najavljene rekonstrukcije. U početku cijele priče moglo se od premijeru bliskih ljudi čuti da se razmišljalo o snažnijem zahvatu, no situacija se nakon Uskrsa promijenila.

Razlog je najavljena inicijativa za pomilovanje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. U HDZ-u su stava, barem neslužbenog, da upravo predsjednik Zoran Milanović stoji iza te inicijative. “Zaoštravanje odnosa s ‘drugim brdom’ potaknulo je premijera da zbije redove i sad su veće šanse da opseg rekonstrukcije bude manji, ali sve ovisi o premijeru, koji do kraja ovog tjedna sigurno neće donijeti odluku o tome. A kad će izići s imenima ovisi o njegovoj procjeni i razvoju situacije. U svakom slučaju, neće popustiti ‘drugom brdu’” – govori jedan od premijerovih suradnika, aludirajući pritom na Milanovića.

Prema posljednjim poznatim informacijama, a mogu se čuti iz redova HDZ-a i od njegovih koalicijskih partnera, mjesto Tomislava Ćorića, koji je već dobio ponudu za posao viceguvernera HNB-a, trebao bi zauzeti Davor Filipović, zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini i HDZ- ov gradonačelnički kandidat na prošlim lokalnim izborima, koji to pak nije želio potvrditi. A umjesto Aladrovića u igri su imena državnih tajnika u Ministarstvu rada Margarete Mađerić i Dragana Jelića, te Majde Burić koja je bila na istom mjestu. Spominje se i ime još jedne državne tajnice, one Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade Željke Josić, a traži se za tu poziciju i neki “HDZ-ov mladac s terena”.

Što se tiče novog potpredsjednika Vlade, njega će predložiti SDSS, a o imenima se, kaže predsjednik te stranke Milorad Pupovac, razgovaralo, no još nije donesena odluka, piše Večernji list.

OLAF se umiješao u izbore?

Agencija Europske unije za borbu protiv prevara (OLAF) optužila je Marine Le Pen i nekoliko članova njene stranke, uključujući njenog oca, da su pronevjerili oko 620.000 eura dok su bili zastupnici u Europskom parlamentu.

Francuski istraživački sajt Mediapart objavio je dio novog izvještaja na 116 stranica u kojem se navodi da su zastupnici u EP-u zloupotrijebili fondove EU-a u nacionalne partijske svrhe, prenosi Guardian.

Tvrdnje su iznijete sedmicu prije drugog kruga predsjedničkih izbora, koji će biti održani 24. aprila, u kojem će se Le Pen suočiti s aktuelnim predsjednikom Emmanuelom Macronom.

Tužilaštvo u Parizu je potvrdilo da proučava izvještaj koji je 11. marta primio od OLAF-a, prenosi Reuters.

Istraživački sajt Mediapart objavio je da se u izvještaju OLAF-a tvrdi da je Le Pen prisvojila 140.000 eura javnog novca.

Niko nije optužen da je direktno profitirao, već da je tražio sredstva EU-a za troškove osoblja i organiziranje događaja.

Govoreći za BFM TV, Rodolphe Bosselut, advokat Marine Le Pen, rekao je da je njegova klijentica negirala optužbe.

Kaže da ona tek treba biti ispitana i da ni on ni Le Pen nisu vidjeli izvještaj OLAF-a.

MVPE

Hrvatska je protjerala 18 ruskih diplomata i šest članova administrativno-tehničkog osoblja, priopćilo je u ponedjeljak ministarstvo vanjskih i europskih poslova.

Hrvatska je ruskom veleposlaniku u Hrvatskoj u ponedjeljak uručila notu kojom obavješćuje Rusiju o smanjenju broja diplomatskog i administrativno-tehničkog osoblja ruskog veleposlanstva u Zagrebu. “Zatraženo je da 18 diplomata i šest članova administrativno-tehničkog osoblja (ukupno 24 djelatnika) Veleposlanstva Ruske Federacije u Republici Hrvatskoj napusti Republiku Hrvatsku”, navodi se u priopćenju.

Hrvatska se time pridružila nizu europskih zemalja – Poljskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Španjolskoj i drugima. Susjedna Slovenija protjeruje 33 diplomata.

MVEP je danas još jednom “najoštrije” osudio “brutalnu agresiju na Ukrajinu i brojne počinjene zločine”. “Ruskoj strani ponovljen je poziv na hitan prekid vojnih aktivnosti i povlačenje ruskih postrojbi s cijelog teritorija Ukrajine, te hitno osiguravanje evakuacijskih puteva stanovništva i dostave humanitarne pomoći”, priopćeno.

Hrvatska je ujedno zatražila i očekuje da Rusija odgovorne za zločine privede pravdi.

Analiza DW-a

Joe Biden pobijedio je na američkim predsjedničkim izborima ostvarivši rekordno dobar rezultat. No, većinu svojih obećanja nije mogao ispuniti. Podrška Bidenu opada, smatraju dopisnici DW-a iz Washingtona.

Nade mnogih bile su probuđene kada je Joe Biden 20. siječnja 2021. položio zakletvu kao 46. predsjednik SAD-a. Samo nekoliko tjedana ranije, radikalizirane pristalice svrgnutog Donalda Trumpa upali su u Kongres, simbol američke demokracije, koji je u međuvremenu postao simptom polarizacije zemlje, kakvu je Bidenu u nasljeđe ostavio njegov prethodnik Donald Trump. Jedno od Bidenovih najvažnijih obećanja bilo je ujedinjenje nacije. U svom govoru tijekom inauguracije, Biden je naglasio da se želi odvažiti na novi početak i “krenuti brzo i energično” jer ima “puno toga što se mora popraviti, obnoviti i zacijeliti”.

Za Bidena je glasao 81 milijun birača – više nego za bilo kojeg predsjednika prije njega. Također je osigurao neznatnu većinu u oba Doma Kongresa. Ali sada, godinu dana nakon preuzimanja dužnosti, čini se da je od početnog sjaja i glamura ostalo malo.Inflacija raste, pandemija se izmakla kontroli, a popularnost je Bidenu, kako pokazuju ispitivanja javnog mnijenja, pala s 50 posto, koliko je iznosila prethodnog ljeta, na 41 posto neposredno prije Božića.

“Mislim da je najblaža riječ za Bidenovu prvu godinu na mjestu predsjednika “razočarenje’”, kaže je Bret Stephens, konzervativni, ali prema Trumpu kritični kolumnist lista The New York Times. Biden je donio loše političke odluke, poput povlačenja iz Afganistana. To je utjecalo na njegov ugled, njegovu vjerodostojnost u Kongresu, i u konačnici na njegov kredibilitet kao vođe ove svjetske sile.

Virginia Sapiro, profesorica političkih znanosti sa Sveučilišta u Bostonu, smatra da Bidenovo opadanje popularnosti nije samo posljedica političkih pogrešaka. On je preuzeo dužnost u posebno izazovnim vremenima: “Bilo mu je teže nego vjerojatno bilo kojem drugom predsjedniku počevši od Roosevelta, koji je preuzeo dužnost u dubokoj krizi.”

Loša ekonomska situacija u zemlji, pandemija i Republikanska stranka, čiji utjecajni članovi i dalje tvrde da je Biden pokrao Trumpa na izborima, rezultira “hrpom ruševina koja se najprije mora raščistiti da bi se nešto moglo postići”. Drugi razlog slabljenja podrške Bidenu, kako smatra Sapiro, mogla bi biti činjenica da su mnogi umjereni republikanci glasali za njega jer nisu htjeli podržati Trumpa, ali u osnovi, oni su pristalice konzervativne politike.

No nije sve bilo loše u prvoj godini mandata Joea Bidena. Još u ožujku on je uspio pokrenuti paket pomoći u iznosu od 1,9 bilijuna američkih dolara za COVID-19 kojim je pružena financijska pomoć obiteljima, koje su posebno teško pogođene pandemijom. Biden je ostvario još jednu pobjedu. On je krajem godine uspio pridobiti republikance da sudjeluju u izglasavanju paketa infrastrukturnih mjera, za što je odobreno 1,2 bilijuna dolara.

Međutim, ono što mnogi vide kao Bidenova najozbiljniju pogrešku je povlačenje američkih trupa iz Afganistana u kolovozu 2021. godine. Kao rezultat toga, talibani su vrtoglavom brzinom preuzeli vlast u cijeloj zemlji i napravili i veliki korak unatrag u pogledu ljudskih prava a posebno prava žena.

Seth G. Jones, potpredsjednik Centra za strateške i međunarodne studije, kod povlačenja posebno kritizira nedovoljne pripreme. “I način i rezultat povlačenja učinili su to da Sjedinjene Države izgledaju nespretno, nekompetentno i u konačnici slabo.” Prema Jonesovim riječima, šteta za imidž SAD je kobna i razorna. Mnoge zemlje se sada pitaju jesu li SAD zapravo još uvijek pouzdan partner.

Biden do sada nije uspio održati ni svoje veliko obećanje da će ujediniti zemlju. Prema rezultatima istraživanja javnog mnijenja, 40 posto američkog stanovništva tvrdi da Biden nije legitimni predsjednik. To pokazuje da su duboke podjele u društvu i dalje prisutne.

Predsjednik Biden se do sada jedva uspio snaći u svojoj zakonodavnoj agendi. Prečesto su republikanski zastupnici i senatori torpedirali njegove planove. Jedan od njegovih najvećih promašaja je neuspjeh da progura Zakon “Build Back Better”. Riječ je o sveobuhvatnom programu ulaganja u brigu i staranje o djeci, obrazovanje i zaštitu klime koji bi ispunio nekoliko Bidenovih obećanja iz vremena izborne kampanje. Njegovi napori da reformira policiju također su propali u rujnu prošle godine jer se stranke nisu mogle dogovoriti oko toga kako se nositi s imunitetom policijskih službenika.

Godina 2021. nije bila laka za Joea Bidena, a ni sljedeće tri godine neće biti lakše. U njegove vanjskopolitičke izazove spada naoružavanje Kine na Pacifiku, politička nestabilnost na Bliskom istoku iprijetnje Rusije invazijom istočnog dijela Ukrajine. Kako bi povratila kredibilitet, američka vlada bi morala “pokazati odlučnost i zauzeti ozbiljan stav protiv Rusije, Kine ili Irana”, kaže Seth G Jones. Međutim, ona “puno više priča nego što djeluje”.

Na domaćem planu, ova godina je također odlučujuća jer bi Biden mogao izgubiti tijesnu većinu u Senatu na međuizborima u studenom. To bi mu dodatno otežalo usvajanje paketa mjera koje su mu još uvijek kako na srcu tako i na dnevnom redu: eventualno donošenje kraće verzije zakona “Build Back Better” i nastavak pokušaja usvajanja izborne reforme. To, prije svega, predviđa ukidanje takozvanog „filibustera” – pravila prema kojem 60 od 100 senatora mora pristati na završetak rasprave o nekom pitanju prije nego što se može pristupiti glasanju.

Također se postavlja pitanje: Hoće li se Biden ponovno kandidirati za predsjednika? “Vjerojatno neće, to je javna tajna u Washingtonu, D.C.”, objašnjava kolumnist Bret Stephens.

Bidenove godine tu svakako igraju odlučujuću ulogu: on je 2020., sa 78 godina, već bio najstariji novoizabrani predsjednik, a na sljedećim izborima 2024. imao bi 82 godine. Bret Stephens stoga smatra da se Biden treba koncentrirati na glavne zadatke i izazove za zemlju. U međuvremenu, Demokratska stranka treba pronaći dobre kandidate za izbore 2024. Jer republikanci će, uvjeren je Stephens, biti jaki i moćni izazivači na sljedećim izborima, stoji u analizi DW-a.

Razgovor o migrantima

Francuski predsjednik Emmanuel Macron namjerava se približiti ekstremno desnom mađarskom premijeru Viktoru Orbanu u migrantskoj politici te je pozvao u ponedjeljak na preispitivanje stajališta Europske unije.

U prošlosti je bilo razlika u migrantskoj politici, rekao je Macron na zajedničkoj konferenciji za novinare s Orbanom u Budimpešti.

Trenutna situacija na poljsko-bjeloruskoj granici takve je prirode “da moramo misliti na reorganizaciju kako bismo spriječili priljev migranata i bolje zaštitili svoje granice”, rekao je Macron.

Referirao se na stotine migranata koji su zaglavili na granici Bjelorusije i Poljske u krizi za koju se smatra da ju je orkestrirao Minsk.

Macron je doputovao u Budimpeštu na samit Višegradske skupine, koju čine Mađarska, Poljska, Češka Republika i Slovačka, uoči francuskog predsjedanja Europskim vijećem koje bi trebalo početi 1. siječnja.

Nakon migrantske krize 2015. Mađarska je pod vodstvom Urbanove vlade uporno odbijala primiti migrante.

Pod “strategijskom autonomijom” misli na snažnu obrambenu industriju, nuklearnu energiju i poljoprivrednu neovisnost. Macron je također istaknuo potrebu za nuklearnom energijom.

Vodili su “strastvene” rasprave o europskim zahtjevima za vladavinu prava i poštivanje europskih vrijednosti, rekao je Orban nakon sastanka Višegradske skupine.

Mađarska i Poljska u sukobu su s institucijama EU-a zbog tih pitanja.

Prema navodima glavnih čelnika mađarske oporbe, Macron im je rekao da će Francuska za vrijeme predsjedanja EU-om ustrajati na tome da vladavina prava treba biti uvjet za pomoć u obnovi nakon covida-19 – mišljenje koje Orban ne dijeli.

Odlazak Angele Merkel

Socijaldemokratski političar Olaf Scholz izabran je u Bundestagu u srijedu ujutro za novog njemačkog kancelara. Za Scholza je glasalo 395 zastupnika, 303 ih je bilo protiv, a 6 se suzdržalo glasanja. Za izbor kancelara je prema Ustavu potrebna tzv. kancelarska većina od najmanje 369 glasova, dakle većina svih a ne samo prisutnih članova parlamenta.

Nova socijaldemokratsko-zeleno-liberalna vlada kojoj je Scholz na čelu raspolaže s 416, a 20. saziv Bundestaga broji 736 zastupnika.

Izbor Scholza za kancelara predložio je predsjednik Njemačke Frank-Walter Steinmeier nakon što je Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) osvojila najviše glasova na izborima u rujnu i preuzela i uspješno sastavljanje koalicijske vlade sa strankama Zeleni i Liberalno-demokratske stranke (FDP).

Scholz nakon izbora odlazi u obližnju rezidenciju predsjednika koji bi mu trebao uručiti kancelarsku povelju a nakon toga bi u podne pred Bundestagom trebao svečano prisegnuti.

Nakon toga bi u Bundestagu trebala prisegnuti i cjelokupna vlada, koja će biti sastavljena od 16 ministara – sedam iz SPD-a, pet iz Zelenih i četiri iz sastava liberala. Nova vlada u svoje je prioritete svrstala borbu protiv pandemije koronavirusa i protiv klimatskih promjena.

Socijaldemokratski političar Scholz je deveti po redu poslijeratni njemački kancelar i na ovom mjestu zamjenjuje Angelu Merkel (Kršćansko-demokratska unija CDU) koja je na vlasti bila od 2005.

Primopredaja kancelarske dužnosti, kao i primopredaja većine ministarskih dužnosti bit će obavljena u srijedu poslijepodne.

Nastavak njemačkog pragmatizma

Novi njemački kancelar stilom vladanja uklapa se u tip političara s njemačkog sjevera – krase ga stoicizam i pragmatika te izbjegavanje pretjeranih izljeva emocija, baš kao i njegovu prethodnicu Angela Merkel.

“Ja se smijem više nego što mislite” – ovu rečenicu budući njemački kancelar Olaf Scholz izgovara uvijek kada ga upitaju smije li se ikada. A to pitanje postavljaju mu vrlo često.

Već to dovoljno govori o imidžu socijaldemokratskog političara kojem još na proljeće ove godine nitko nije davao previše izgleda da će s njim na čelu Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) pobijediti na parlamentarnim izborima u rujnu.

Jer SPD već godinama slovi za stranku čija moć stalno opada i koja je više usredotočena na unutarnje borbe nego na želje birača. Iznenadila je i vijest da će Scholz, kojeg sama stranka nije htjela za predsjednika, kao kancelarski kandidat voditi SPD na izborima. Za mnoge je ova odluka djelovala simptomatično: kancelarski kandidat bez izgleda vodi stranku koja je, od nekad narodne stranke s podrškom od preko 30 posto birača, pala na četvrto mjesto po snazi i to iza Unije CDU/CSU, Zelenih, a u nekim trenucima i iza desnih populista iz AfD-a.

Scholz je i crvena krpa za lijevo krilo SPD-a zbog svoje potpore još uvijek spornim reformama tržišta rada koje je proveo socijaldemokratski kancelar Gerhard Schröder, pod kojim je Scholz od 2002. obnašao i funkciju glavnog tajnika stranke. Te reforme su omogućile veću fleksibilnost tržišta rada, oštriji odnos prema naknadama za nezaposlene isl.

No tada je na proljeće i ljeto, nakon brojnih grešaka u predizbornoj kampanji vodeće Unije CDU/CSU i Zelenih, Olafu Scholzu i zaboravljenim socijaldemokratima odjednom počela rasti popularnost. I to prije svega samom kandidatu. Birači su u staloženom socijaldemokratskom kandidatu i vicekancelaru prepoznali ono što žele: dostojnu zamjenu za Angelu Merkel, koja je najavila da se povlači sa svih političkih dužnosti nakon ovogodišnjih izbora.

Scholz je ne samo po svrsishodnom i suvišnih osjećaja lišenom načinu vladanja, već i po karakteru, prikladan nasljednik trezvenoj i pragmatičnoj Angeli Merkel. Oboje ih sudbina veže za Hamburg. Angela Merkel je u luci na ušću Labe u Sjeverno more rođena, ali je s nekoliko tjedana, s ocem protestantskim svećenikom, preselila u Istočnu Njemačku. Scholz je 1958. rođen u obližnjem Osnabrücku, ali je kao dijete s obitelji preselio u Hamburg.

Žitelje sjevera Njemačke, a posebice gradova koji su nekad pripadali srednjovjekovnom savezu Hanza (Hamburg, Bremen, Rostock, Lübeck) ostatak zemlje, posebice temperamentni podalpski južnjaci, često doživljavaju kao hladne, odbojne, ponekad i umišljene. No na te osobine, prisutne kroz lik i djelo Angele Merkel, Nijemci su se posljednjih 16 godina priviknuli.

Netipični socijaldemokrat sa socijaldemokratskim ciljevima
Iako je svoj politički uspon doživio za vrijeme vladavine Gerharda Schrödera (1998-2005.), Scholz svoje zanimanje za politiku zahvaljuje drugom žitelju Hamburga, karizmatičnom socijaldemokratskom kancelaru Helmutu Schmidtu, koji je politički stil “hanzeanskog” pragmatičara doveo do savršenstva.

U SPD je Olaf Scholz ušao relativno rano, 1975., odmah nakon dolaska Helmuta Schmidta na vlast, no u saveznu politiku je ušao isto tako relativno kasno, 1998., kada je na parlamentarnim izborima kao 40-godišnjak izabran za zastupnika u Bundestagu.

Prije toga je Scholz, nakon studija prava, otvorio odvjetnički ured u Hamburgu, gdje mu je glavna tema bila radno pravo. Pitanje pravednosti na tržištu rada prolazi kao crvena nit kroz njegovu karijeru: od 2007. do 2009. je obnašao funkciju saveznog ministra za rad i tada se izborio za minimalne satnice u pojedinim branšama. Scholz podizanje minimalca smatra i najvažnijim aspektom koalicijskog ugovora socijaldemokratsko-zelene-liberalne vlade na čijem će biti čelu.

Uspješan ministar financija
Od 2011. do 2017. obnašao je funkciju gradonačelnika grada-države Hamburga, gdje se istaknuo socijalnim projektima. Scholz i lokalni SPD u Hamburgu su se dobro slagali, socijaldemokratsko krilo Hamburga slovi među konzervativnije na saveznoj razini.

Odlazak s mjesta gradonačelnika financijsko-trgovačke metropole na sjeveru na dužnost ministra financija u Merkelinoj vladi za mnoge je djelovao kao logični slijed događaja. Scholz je ovu funkciju, i to u teškim pandemijskim vremenima pritiska na državne financije, obavljao u stalnom dogovoru s kancelarkom i to nije ostalo nezapaženo. Po mnogima je upravo dvojac Merkel-Scholz Njemačku, barem što se financija tiče, spretno proveo kroz krizu.

Povoljno splet okolnosti za Scholza se nastavio i nakon parlamentarnih izbora u rujnu, kada je postalo izvjesno da je SPD postala najjača stranka i time stranka koja sastavlja vladu. I tu se, suprotno očekivanjima, pokazalo da Scholzovo sretno razdoblje ne prestaje: SPD, liberali i zeleni su se, usprkos djelomice velikim razlikama u programu, relativno brzo i bez velikih nesuglasica uspjeli dogovoriti oko koalicijskog ugovora.

No čak i sada kada je došao do svog cilja Scholz ne drži slavodobitne govore, nego upozorava na gomilu posla koja koaliciju očekuje.

Scholz u međuvremenu sa svojom suprugom, također socijaldemokratskom političarkom i ministricom obrazovanja u vladi savezne pokrajine Brandenburg, Brittom Ernst, živi na rubu Berlina u pitoresknom i elitnom Potsdamu i slobodno vrijeme, kojeg uskoro neće biti mnogo, provodi u džogiranju i veslanju na jednom od brojnih jezera. Još jedna metamorfoza političara koji, prema vlastitom priznanju, u mladosti nije baš pretjerano volio sport, prenosi N1.