Politika

Odnos snaga nakon debate

Kandidat Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) Olaf Scholz pobjednik je debate troje kandidata za kancelara održanoj u nedjelju navečer, četiri tjedna prije parlamentarnih izbora u Njemačkoj 26. rujna, pokazala je anketa.

Prema anketi koju je provela Forsa, 36 posto glasača vjeruje da je Scholz pobjednik debate, 30 posto njih prednost je dalo kandidatkinji zelenih Annaleni Baerbock, a 25 posto čelniku Kršćansko-demokratske unije (CDU) Arminu Laschetu.

Kandidat konzervativne stranke pokušao je dati novi zamah svojoj kampanji u živoj debati s dvoje glavnih protivnika, nakon što su ankete pokazale da njegova stranka zaostaje za SPD-om, a SPD-ova kandidata Scholza kritizirao je jer nije odbacio mogućnost koalicije s krajnje lijevom strankom Linke.

“Tu i tamo sam osjetio vjetar u lice, baš kao što ga osjećam i sada”, rekao je u završnoj riječi borbeni Laschet. “Ali ne osjećamo li svi kako nam vjetrovi promjene pušu u lice? U ovakvim vremenima moramo biti nepokolebljivi, pouzdani i zadržati unutarnji kompas. To ja nudim”, dodao je.

Izbori u Njemačkoj održat će se 26. rujna, kada će Angela Merkel otići s dužnosti kancelarke nakon 16 godina i četiri izborne pobjede. Njezin odlazak oslabio je potporu konzervativnom bloku.

Laschet je većinu debate razmjenjivao udarce s kandidatkinjom zelenih Annalenom Baerbock, koja je optužila CDU i SPD da su premalo učinili u borbi protiv klimatskih promjena, posebno s obzirom na razorne poplave ovoga ljeta.

“Očito nemate plan”, rekla je Baerbock, koja se zauzima za postavljanje solarnih panela na svaki krov te zabranu prodaje automobila s motorom s unutarnjim izgaranjem od 2030. godine.

Laschet, koji je na udaru kritika otkako su ga kamere uhvatile kako se smije tijekom prošlomjesečnoga posjeta gradu pogođenom poplavama, rekao je da će politika koju provodi Baerbock naškoditi njemačkoj industriji.

“Vi najprije potresete industriju, a onda im govorite da ubrzaju razvoj”, rekao je. “Ne znam hoće li građani razumjeti sve u programima koje je prikazala gospođa Baerbock”, dodao je kasnije.

Ministar financija Olaf Scholz, kandidat SPD-a, koji po anketama vodi, u debati je ostao smiren kada se atmosfera zahuktala, usredotočivši se na financijske teme poput poreza i mirovina. Obećao je “društvo koje cijeni poštovanje – poštovanje prema svakome”.

“I zato su nam potrebne bolje plaće, viša minimalna plaća i, naravno, stabilne mirovine”, rekao je dodavši da se moraju zaustaviti klimatske promjene koje je uzrokovao čovjek te osigurati da za deset, dvadeset i trideset godina još imamo dobre poslove.

Potpora SPD-u porasla je za dva postotna boda na 24 posto, što je najbolji rezultat u posljednje četiri godine, prema anketi INSA-e provedenoj za Bild am Sonntag. Konzervativci su pali za 1 bod na 21 posto, što je njihov najniži rezultat.

U hipotetskom izravnom glasovanju za kancelara, anketa INSA-e pokazala je da bi Scholz osvojio 31 posto glasova, Lascet 10 posto, a Baerbock 14 posto.

Unatoč vodstvu u anketama, SPD-u bi još trebala potpora dviju stranaka da bi mogli oformiti vlast.

Vijeće Europe

Parlamentarna skupština Vijeća Europe odobrila je jučer, 22. lipnja, izvještaj “Treba li kazneno goniti političare zbog izjava danih u izvršavanju njihovih mandata?” kojeg je izradio i predao Boriss Cilevičs, a čija je tema potreba davanja veće zaštite slobode izražavanja i okupljanja političkih vođa u Turskoj i Španjolskoj.

Vijeće Europe je ovim izvješćem službeno pozvalo Španjolsku da oslobodi čelnike Katalonije koji se zalažu za neovisnost, povuče zahtjeve za izručenje svojih prognanih političara i reformira zločin pobune zbog kojeg su čelnici koji se zalažu za neovisnost zatvoreni.

Skupština je izvještaj izglasala sa 70 glasova za, 28 protiv i 12 suzdržanih. 75 posto španjolskih predstavnika glasalo je protiv, dok je 88 posto zastupnika iz velikih zapadnoeuropskih zemalja (Francuske, Njemačke, Italije i Velike Britanije) glasalo za usvajanje izvješća.

Predstavnik je istaknuo kako se političari i aktivisti sučeljavaju s “dugim razdobljem u zatvoru, slično silovateljima” zbog pitanja kao što su glasovanje u parlamentu i mirni prosvjedi tijekom obnašanja njihovih mandata.

Katalonska vlada je na konferenciji za novinare s potpredsjednikom Jordijem Puigneróom i ministricom za vanjsku akciju Victorijom Alsinom u Bruxellesu reagirala na odobrenje izvješća u kojem se tvrdi da španjolska vlada ispunjava zahtjeve Vijeća Europe i zaustavlja represiju, oslobađa zatvorenike i dopušta povratak prognanika.
Pomilovanje devet političkih zatvorenika, ali tu represija ne prestaje
Danas će vlada potpisati pomilovanje 9 proindependističkih čelnika koji su bili u zatvoru 3 godine zbog organiziranja referenduma o samoodređenju 1. listopada 2017. Međutim, katalonska vlada kvalificira mjeru kao “nedovoljnu i nepotpunu” jer ne pruža nikakvo rješenje za represiju koja je “opći uzrok protiv neovisnosti”.

Zapravo, pomilovanja ne idu u korist optuženima političarima koji se zalažu za neovisnost za iste zločine koji su u egzilu, uključujući bivšeg predsjednika Katalonije Carlesa Puigdemonta i bivše vijećnike Tonija Comína, Lluísa Puiga i Claru Ponsatí, koji borave u Belgiji, te glavnu tajnicu ERC-a Martu Vilaltu i bivšu zastupnicu CUP-a Annu Gabriel, koje žive u Švicarskoj.

S druge strane, 44 su javna službenika osuđena zbog organiziranja referenduma; 56 koje je Revizorski sud (Tribunal de Cuentas) istraživao zbog navodne obrane proindependističkog uzroka u inozemstvu javnim sredstvima; 18 je istraživao internetske stranice na kojima se promicao referendum; 18 nastavnika za uključivanje u glasovanje i 712 katalonskih gradonačelnika za suradnju s logistikom.

Osim toga, postoje stotine aktivista koji se zalažu za neovisnost i koji su optuženi za javni nered, štetu sigurnosti na cestama i napad na vlast, kao i pobunu, pobunu i terorizam na prosvjedima protiv represije, što donosi ukupan broj odmazde za neovisnost na oko 3.000 ljudi.

Zbog toga katalonska vlada tvrdi da, iako pomilovanja devet političara koji se zalažu za neovisnost mogu ublažiti njihovu bol i bol njihovih obitelji, oni nipošto nisu političko rješenje sukoba. Ne postoji drugo rješenje sukoba osim amnestije i referenduma o samoodređenju.

Analiza europskih strahova

Nakon četiri burne godine transatlantskih odnosa u mandatu Donalda Trumpa, njegov nasljednik Joe Biden opet pruža ruku Europi. Međutim, diplomati i vanjskopolitički analitičari smatraju kako samo riječi nisu dovoljne da bi se europski saveznici uvjerili u korjenitu promjenu politike u Washingtonu, piše Reuters. Naime, američki predsjednik suočava se sa sve većim sumnjama može li SAD biti pouzdani partner Europi.

Lideri skupine sedam razvijenih gospodarstava (G7), NATO-a i Europske unije žele vidjeti od Bidena konkretna djela, a ne samo riječi nakon šokantnog Trumpova mandata, tvrde analitičari. “Je li ovo samo predah između Trumpa 1.0 i Trumpa 2.0? Nitko ne zna”, kaže David O’Sullivan, nekadašnji predstavnik Europske unije u Washingtonu.

“Mislim da većina smatra kako treba uhvatiti priliku s ovom administracijom radi jačanja odnosa i nadati se da to može preživjeti sredinu Bidenova mandata i istek 2024. godine”, kaže O’Sullivan.

U vanjskoj politici Bidenova je administracija u ovih pet mjeseci slala svakakve signale, a neki od njih pokazuju kako suštinskog odmaka od Trumpove politike ustvari – nema.

Njegova kampanja “Kupujmo američko”, zatim podrška suspenziji patentnih prava na cjepivo protiv koronavirusa uz simbolične konzultacije s ostalim državama te postavljanje vrlo kratkog roka povlačenja američkih snaga iz Afganistana uznemirili su saveznike.

Biden je najavio da će svi američki vojnici otići iz Afganistana do 11. rujna, na 20. obljetnicu početka najdužeg rata u kojem je SAD sudjelovao. K tome, i Biden i državni tajnik Anthony Blinken više su puta ponovili kako od američke vanjske politike na prvom mjestu mora profitirati američka srednja klasa.

Za dobar dio europskih vlada ove izjave zvuče tek kao izmijenjeni Trumpov moto “Amerika na prvom mjestu”

Međutim, veliki izvor zabrinutosti među europskim saveznicima jest i stanje američke demokracije, nakon što je Donald Trump prošle godine danima lažno osporavao Bidenovu pobjedu, a početkom godine njegove su pristaše provalile u Kongres pri čemu je život izgubilo petero ljudi.

Jamie Shea, nekadašnji visoki dužnosnik NATO-a, a danas član briselskog think-tanka Friends of Europe, kazao je Reutersu kako ga brine mogućnost da bi idući američki predsjednik mogao biti lider u Trumpovu stilu.

“Stoga vjerujem da imamo četiri godine vremena s ovom proeuropskom administracijom za cementiranje čvrstog transatlantskog ekonomskog i sigurnosnog partnerstva”, izjavio je Shea. No, idući veliki problem koji priječi značajnu promjenu američke vanjske politike jest vrlo tanka većina demokratskih zastupnika u Kongresu.

Primjerice, ministri financija G7 prihvatili su prijedlog američke ministrice financija Janet Yellen da globalna minimalna stopa poreza na dobit oko stotinu najvećih svjetskih kompanija bude 15 posto. No, istaknuti republikanski senatori odmah su najavili odbacivanje takvog sporazuma.

“To pokazuje koliko je zahtjevno išta dovršiti u tako podijeljenom Kongresu”, kazao je Reutersu jedan diplomatski izvor. S druge strane, ispitivanje Pew Researcha, provedeno u 12 zemalja, većinom u Europi i Aziji, pokazuje da se imidž SAD-a u inozemstvu izrazito poboljšao od kada je Joe Biden zamijenio Donalda Trumpa na predsjedničkoj poziciji.

Istraživanje za 2021. pokazuje da 75 posto ispitanika vjeruje da Biden “radi ispravnu stvar u međunarodnim odnosima”, dok je samo 17 posto ispitanika to smatralo za Trumpa. Ukupno 62 posto ispitanika ima pozitivno mišljenje o SAD-u, što je porast u odnosu na 34 posto prošle godine, piše Poslovni dnevnik.

EU čestita, Iran zabrinut

Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel čestitao je novom izraelskom premijeru Naftaliju Bennettu koji je naslijedio Benjamina Netanyahua, a Iran, tradicionalni izraelski suparnik u regiji Iran, poručio je u ponedjeljak da se s novom vladom ništa neće promijeniti.

Izraelski parlament potvrdio je u nedjelju novu “vladu promjena” koju vodi nacionalist Naftali Bennett zahvaljujući dogovoru s centristom Yairom Lapidom i nizom drugih raznorodnih stranaka.

“Čestitke premijeru @naftalibennett i premijeru zamjeniku & MAE @yairlapid koji su prisegnuli za novu izraelsku vladu”, napisao je Michel na svom Twitteru.

“U očekivanju jačanja partnerstva EU-Izrael za zajedničku dobrobit, prema miru i trajnoj stabilnosti uregiji”, prenosi agencija AFP.

Islamska Republika Iran objavila je u ponedjeljak da ne očekuje promjenu izraelske vanjske i sigurnosne politike pod novom vladom, prenijela je novinska agencija ISNA.

“Iranski neprijatelji otišli su, a snažni Iran još je ovdje. Ne mislim da će se izraelska politika promijeniti dolaskom nove vlade”, rekao je glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Said Khatibzadeh, prenosi Reuters.

U nedjelju čestitke novom premijeru uputio je predsjednik Sjedinjenih Država Joe Biden.

“Izrael nema boljeg prijatelja od Sjedinjenih Država”. Sjedinjene Države i dalje su odlučne u svojoj potpori izraelskoj sigurnosti”, rekao je Biden.

Bivši ministar obrane i milijunaš iz high-tech sektora, Bennett (49) će dvije godine obnašati dužnost premijera na čelu koalicije koja prvi put u izraelskoj povijesti uključuje stranku koja predstavlja 21 posto arapske manjine.

Po koalicijskom sporazumu, Bennetta će na dužnosti premijera 2023. zamijeniti centrist Yair Lapid (57).

Budući da imaju malo toga zajedničkog osim želje da okončaju eru Benjamina Netanyahua nakon 12 godina vlasti i političku blokadu koja je dovela do četiri neriješena izbora u dvije godine, koalicija ljevičarskih, centrističkih, desničarskih i arapskih stranaka vjerojatno će biti krhka.

Netanyahu (71), najdugovječniji izraelski vođa bio je na premijerskoj dužnosti od 2009., nakon prvog mandata od 1996. do 1999.

Oslabili su ga neuspjeh da ostvari sigurnu pobjedu na izborima od 2019. i suđenje zbog korupcije koje još traje. Nova vlada, formirana nakon neriješenih izbora 23. svibnja, planira izbjeći dalekosežne poteze u vrućim međunarodnim pitanjima kao što su politika prema Palestincima i fokusirati se na domaće reforme.

Povlačeći se u oporbu, Netanyahu je obećao je da će se uskoro vratiti na vlast.

Premijer Plenković za CNN

Predsjednik Vlade Andrej Plenković je u petak u razgovoru za CNN rekao da je Hrvatska tijekom koronakrize dobro kombinirala mjere za zaštitu zdravlja stanovništva i za pomoć gospodarstvu i financijskom sustavu te da je u tom smislu uspjela i ostvarila ravnotežu.

“Postigli smo balans između zdravstvene i ekonomske, odnosno financijske sigurnosti”, rekao je Plenković gostujući u emisiji Quest Means Business.

Na pitanje nije li Hrvatska možda pretjerala u otvaranju pripremajući se za turističku sezonu i je li u tom pogledu otišla predaleko i popustila previše s obzirom na značajan udio turizma u strukturi gospodarstva i iskustva od lani kad je turizam u odnosu na 2019. značajno podbacio, Plenković je prvo rekao da smo prije koronakrize imali stabilan gospodarski rast, uz smanjenje udjela javnog duga u BDP-u i proračunskog manjka.

“U pandemiji smo stali iza radnika i poslodavaca i potrošili dosad više od deset milijardi kuna na potpore za plaće za oko 700 tisuća radnika i to je ključno”, rekao je premijer.

Pred Hrvatskom dobra perspektiva oporavka

U situaciji kad su političke prilike stabilne, ekonomija je ključna, nastavio je, i istaknuo da je pred Hrvatskom dobra perspektiva oporavka s obzirom da u idućih sedam godina može računati na ukupno 25 milijardi eura iz europskih fondova.

Što se tiče konkretno turizma, napomenuo je da on čini oko petine BDP-a te da Hrvatska ove godine želi postići bolje rezultate od lanjskih.

“Budemo li na 60-70 posto rezultata iz 2019., bit će vrlo dobro”, rekao je i dodao da su zato poduzete opsežne pripreme, epidemiološke i sigurnosne, primjerice u suradnji sa zračnim lukama, aviokompanijama, restoranima i drugima.

“Safe stay in Croatia je ključni moto za nas ovo ljeto”, rekao je Plenković.

Na opasku voditelja da je u Europi puno pritužbi na lošu koordinaciju cijepljenja protiv covida-19 i pitanje je li zadovoljan koordinacijom u otvaranju (nakon lockdowna) i oporavku, odgovorio je da je apsolutno zadovoljan koordinacijom oporavka i spomenuo 750 milijardi eura koje je EU osigurao članicama za tu namjenu.

“To je velika pomoć i imamo vrlo dobru koordinaciju”, istaknuo je i nastavio da je u cijepljenju koordinacija u Europi bila vrlo dobra s puno solidarnosti te da cjepiva ima dovoljno.

Na konstataciju da nije tako i da je koordinacija “užasna” i da je doživjela “fijasko”, Plenković je odgovorio da to nije istina te da je u početku bilo kašnjenja s ugovorenim isporukama cjepiva AstraZenece, ali da nitko nije mogao znati da će ta tvrtka kasniti s isporukama.

Cijepljenje sada u Hrvatskoj ide vrlo glatko i svatko tko se hoće cijepiti to može i učiniti, zaključio je.

Lokalni izbori

Iznenađujuća pobjeda Kršćansko-demokratske unije (CDU) na pokrajinskim izborima u Saskoj-Anhaltu dala je njemačkim konzervativcima i njihovom čelniku Arminu Laschetu malu nadu da bi ipak mogli zadržati vlast na saveznoj razini nakon rujanskih izbora za Bundestag.

Prema preliminiranim neslužbenim rezultatima, CDU je osvojio 37,1 posto glasova što je više od pet posto bolji rezultat nego na izborima prije pet godina.

Krajnje desna populistička Alternativa za Njemačku (AfD), kojoj su predizborne ankete čak davale šansu za preotimanje prvoga mjestu CDU-u, osvojila je 20,8 posto glasova. To je tri posto slabije nego na posljednjim izborima. Razočaravajući je to ishod za stranku koja se želi pozicionirati kao baza protestnih glasača na istoku zemlje.

Gubitke od oko 2 posto pretrpjela je Socijaldemokratska stranka (SPD) koja sa Zelenima i CDU-om u Saskoj-Anhaltu tvori koaliciju. SPD je dobio 8,4 posto glasova, a Zeleni su sa 5,9 posto poboljšali svoj rezultat od prije pet godina.

Inače, Zeleni ne mogu računati na veliku podršku birača u manje urbanom istočnom dijelu Njemačke koji se još uvijek oslanja na ugljično intenzivne industrije koje bi Zeleni željeli ugasiti.

Kandidatkinja Zelenih za kancelarku Annalena Bärbock izjavila je po objavi preliminiranih rezultata kako je zasigurno da bi stranka voljela vidjeti bolji rezultat. Podsjetimo, na nacionalnoj razini popularnost Zelenih i CDU-a je praktički izjednačena, kazuju ankete.

Friedrich Merz, predstavnik konzervativnog krila CDU-a koji je nedavno izgubio izbore za čelnika stranke od Lascheta, objavio je na Twitteru kako je “večeras Bärbockin vlak izletio iz tračnica”, prenosi Reuters.

Premijer Saske-Anhalta i predstavnik CDU-a Reiner Haseloff zahvalio se biračima na podršci i najavio koalicijske pregovore pri čemu se računa s nastavkom dosadašnje koalicije demokršćana, socijaldemokrata i Zelenih.

“Velika većina naših građana poručila je kako ne žele biti povezani s AfD-om”, kazao je Haseloff. Uspjeh CDU-a u Saskoj-Anhaltu, usprkos činjenici da je s nešto preko dva milijuna stanovnika jedna od manjih njemačkih saveznih pokrajina, mogao bi demokršćanskom savezu CDU/CSU na saveznoj razini dati dodatni polet tri mjeseca uoči izbora za savezni parlament Bundestag.

Carsten Nickel, analitičar konzultantske tvrtke Teneo, smatra da su rezultati pokrajinskih izbora “prijeko potrebni poticaj Laschetu uoči zahuktavanja kampanje za izbore u rujnu. Ralph Brinkhaus, šef zastupničkog kluba CDU-a u parlamentu kazao je za javnu televiziju ARD kako je ovo bez sumnje “vjetar u naša jedra prema Berlinu”.

Brinkhaus je dodao i kako je ovo dobar predznak za rujanske izbore. Naime, CDU je ostvario uspjeh i na posljednjim parlamentarnim izborima 2017. nakon što je iznenađujuće pobijedio na lokalnim izborima u Saarlandu nekoliko mjeseci ranije.

Međutim, pitanje je može li stranka uspjeh u Saskoj-Anhaltu preslikati na nacionalnu razinu, smatraju njemački politički analitičari. Glavni razlog uspjeha CDU-a je Reiner Haseloff koji uživa veliku popularnost među tamošnjim biračima.

K tome, većina stanovnika podržava njegove poteze tijekom pandemije, za razliku od savezne vlade za koju dobar dio Nijemaca smatra da je pala na tom ispitu. Valja istaknuti i kako Haseloff nije dio kruga CDU-ovih političara koje se sumnjiči za korupciju tijekom koronakrize.

Biografija Tomislava Tomaševića

Tomislav Tomašević rođen je u Zagrebu 13. siječnja 1982. godine. Rano djetinjstvo provodi u zagrebačkoj četvrti Zapruđe, nakon čega se obitelj seli u Zaprešić. S 20 godina vraća se u Zagreb, gdje živi u različitim gradskim četvrtima – od Trnja preko Donjeg grada do Trešnjevke, piše u njegovoj biografiji na stranici platforme Zagreb je naš!

1998. Od tinejdžerskih se dana uključuje u niz ekološko-aktivističkih inicijativa i udrugu građana za zaštitu okoliša Zelenu akciju, što ujedno i trasira dobar dio njegove profesionalne karijere: briga za okoliš, društvena pravda, aktivizam mladih, politička teorija i praksa, zaštita javnih dobara i borba za ljudska prava.

2001.-2005. Kroz Zelenu akciju uključuje se u međunarodni pokret mladih za održivi razvoj. S 19 godina vodi prvi veliki projekt o mladima i održivom razvoju financiran od Danske koji se provodi u 7 zemalja. Ubrzo postaje jedan od koordinatora svjetskog pokreta mladih na ministarskim konferencijama u Švedskoj i Švicarskoj te jednoj od najvećih UN konferencija u povijesti – Svjetskom samitu o održivom razvoju u Johannesburgu 2002. na kojem je uz to i član službene hrvatske delegacije iz redova civilnog društva. Sljedeće godine izabran je kao jedan od 12 globalnih mladih savjetnika UN-ove agencije za zaštitu okoliša (UNEP) zadužen posebice za Europu te do 2005. kao savjetnik posjećuje Južnu Koreju, Keniju, Indiju, SAD, Ujedinjene Arapske Emirate, Rusiju, Kirgistan, Španjolsku, Dansku, Njemačku, Francusku, Italiju, Belgiju, Mađarsku i Finsku.

2003.-2007. Postaje prvi potpredsjednik, a u sljedećem mandatu i predsjednik Mreže mladih Hrvatske, krovne organizacije mladih u Hrvatskoj koja predstavlja interese mladih prema Vladi RH i drugim društvenim dionicima. Jedan je od autora UNDP-ovog izvješća o društvenom razvoju 2004. godine, a 2005. postaje član Savjeta za mlade Vlade RH.

2007.-2012. Kao predsjednik Zelene akcije vodi ovu najveću hrvatsku udrugu građana za zaštitu okoliša i održivi razvoj te je aktivan u čitavom nizu lokalnih, nacionalnih i međunarodnih inicijativa. U tom razdoblju vodi nekoliko višemilijunskih projekata zaštite okoliša financiranih iz EU fondova. I dalje je aktivan u svjetskom pokretu za održivi razvoj kao član uprave Globalne mreže za održivi razvoj (ANPED) te do 2012. godine profesionalno posjećuje Indoneziju, Brazil, Tanzaniju, Švedsku, Češku, Ukrajinu, Sloveniju, BiH, Srbiju, Makedoniju, Bugarsku i Crnu Goru.

2009. Jedan je od voditelja akcije pred rezidencijom obitelji Todorić za koju su, s obzirom da se nalazi u zaštićenoj zelenoj zoni, gradske vlasti izdale lokacijsku dozvolu za “reprezentativni javni hotel”. U “hotel” nisu uspjeli ući.

Pokretač je akcije “Mutna – voda s netaknutog vrela prevare” protiv klijentelizma, korupcije i pogodovanja u Zagrebu. „Ovo je provokativna akcija koja promovira novi zagrebački brend pod imenom Mutna“ – izjavio je 2009. ispred zagrebačke Gradske skupštine Tomislav Tomašević, tada kao predsjednik Zelene akcije, i dodao: „Razlog za ovakvu reakciju jest to što je Gradska skupština za svoga mandata izglasala brojne odluke poput stalnih promjena GUP-a, koje su pogodovale Horvatinčiću i Todoriću umjesto svim građanima koje skupština zastupa.”

2010. Uz radnice Kamenskog prilikom podnošenja kaznene prijave DORH-u. “Do propasti Kamenskog nije moglo doći bez nečije političke zaštite“, izjavio je Tomašević.

Jedan je od pokretača inicijative Pravo na grad i predvodnika velikih prosvjeda protiv devastacije i privatizacije javnog prostora Cvjetnog trga i Varšavske ulice od strane Horvatinčićeve “HOTO grupe” kojoj je pogodovao tadašnji gradonačelnik Bandić.

2011. Kampanja za Cvjetni trg i Varšavsku ulicu u različitim je intenzitetima trajala od 2006. do 2011. Kroz svoju je vidljivost i javni značaj profilirala Pravo na grad kao jednog od značajnijih civilnodruštvenih aktera koji zagovaraju očuvanje javnog prostora i sudjelovanje građana u odlukama o prostoru i urbanizmu.

2012.-2013. Nakon što je završio preddiplomski i diplomski studij na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, odlazi na Sveučilište u Cambridgeu zahvaljujući britanskoj stipendiji Chevening i stipendiji sveučilišta Cambridge Overseas Trust. Na tamošnjem Odsjeku za geografiju kao jedan od najboljih studenata završio je magisterij iz područja okoliša, društva i razvoja, a magistarski rad je obranio na temu održivog razvoja gradova.

2015.-2020. Po povratku u Hrvatsku kraće vrijeme radi u zelenoj zakladi Heinrich Böll Stiftung te nakon toga postaje voditelj programa Instituta za političku ekologiju (IPE), istraživačke organizacije koja se bavi suvremenim ekološkim promjenama iz perspektive njihovih utjecaja na društvene nejednakosti. Među ostalim, u IPE-u je napisao i uredio niz publikacija na temu modela upravljanja zajedničkim dobrima, demokratskog upravljanja komunalnim poduzećima i problematičnim koncesijama za flaširanje pitke vode. Posljednja takva publikacija je “Naše željeznice” s prijedlozima za bolje upravljanje željezničkim sustavom i uslugama u Hrvatskoj na temelju iskustva 12 europskih zemalja.

2017. Jedan od inicijatora i osnivača Zagreb je NAŠ!, lokalne političke platforme koja želi vratiti politiku u ruke građana. Zagreb je NAŠ! su pokrenuli aktivisti, znanstvenice, učitelji, odgajateljice u vrtiću, radnice u kulturi, sindikalisti, umirovljenice, sudionici kvartovskih inicijativa, društvene poduzetnice. Ili, njihovim riječima: “Mi smo građani koji žele promjenu i zato smo odlučili uzeti stvar u svoje ruke”.

“Na ovom brdu počinje bitka za Zagreb”, izjavio je tada Tomašević na odlagalištu Jakuševec i poručio da je spreman uhvatiti se u koštac s problemom otpada koji gradska vlast već šesnaest godina sustavno zanemaruje.

Zagreb je NAŠ! u koaliciji s Novom ljevicom, ORaH-om, Radničkom frontom i ZA GRAD u Skupštini Grada Zagreba osvaja 4 mandata. “Ovo je velik rezultat koji smo ostvarili u samo tri mjeseca kampanje, bez stranačke infrastrukture i s predanim radom nekoliko stotina volontera koji su vjerovali u drugačiju politiku”, izjavio je Tomašević, “Neki su rekli da smo najveće iznenađenje izbora, no mi se zapravo već 15 godina bavimo gradskim temama i građani su to prepoznali”.

Na međunarodnoj konferenciji Fearless Cities susreo se s gradonačelnicom Barcelone Adom Colau. Upravo je Zagreb je NAŠ! isticao platformu Barcelona en Comú kao uzor u smislu političkih vrijednosti i modela organizacije.

2017.-2021. Prema službenim podacima nakon četiri godine mandata, Tomašević je najaktivniji zastupnik u Gradskoj skupštini, rekorder s ukupno 528 javljanja. “I dok su sjednice prošlog saziva Skupštine u kojem nismo sudjelovali trajale samo nekoliko sati, sjednice ovog saziva su znale trajati i po nekoliko dana. Bilo je tu dosta žestokih verbalnih okršaja pa me čak jednom gradski zastupnik pozvao i na fizički obračun. Sve u svemu, mislim da smo itekako pokazali što znači biti prava oporba”, izjavio je Tomašević.

2019. Član inicijativnog odbora nacionalne političke platforme Možemo! Za razliku od postojećih političkih aktera koji djeluju na državnoj razini, Možemo! svoje djelovanje temelji na uključivanju građana u odlučivanje i zajedničko stvaranje nove politike u službi javnog interesa. “Mi smo ljudi”, ističu iz Možemo, “koji su svoje živote posvetili borbi za pravednije društvo i javni interes – za bolje obrazovanje, zdravstvo, pravosuđe, kulturu, radnička i ljudska prava”.

2020. Konfrontacija s premijerom Plenkovićem oko sporosti u donošenju Zakona o obnovi Zagreba. Tomašević je tada izjavio da su vladajući imali dovoljno vremena da donesu zakon, usuglase ga sa strukom i otvore javnu raspravu te da je zakon o obnovi Zagreba mogao danas biti izglasan. ”Zakon Lex Agrokor donesen je u tri tjedna”, rekao je, ”a ovo nisu mogli ni u dva mjeseca”.

Nakon objave rezultata parlamentarnih izbora na kojima je zeleno-lijeva koalicija, koju čine Možemo! – Zagreb je NAŠ! – Nova ljevica – ORaH – Radnička fronta – ZA GRAD, osvojila sedam saborskih mandata. “Nismo imali stranačku vojsku ni resurse kao druge parlamentarne stranke, ali smo imali duh, kreativnost, inat i upornost”, izjavio je i dodao da je Hrvatska konačno dobila zeleno-lijevu opciju koja će se boriti za socijalnu pravdu, ekološku održivost, demokratizaciju društva i rodnu ravnopravnost.

Nakon tek pola godine mandata u Saboru, Tomašević se pokazao, zajedno s drugim kolegicama i kolegama iz saborskog kluba, kao jedan od naglasnijih u zastupanju građana koji su ga izabrali. “Mislim da smo se jako dobro snašli”, izjavio je za medije , “i nitko ne može reći da u ovih pola godine nismo bili žestoki, vidljivi, glasni, ali i konstruktivni”, piše N1

Razdoblje nakon Merkel

Dugo se samo postavljalo pitanje tko će vladati u koaliciji s Demokršćanskom unijom (CDU/CSU). Ali raspoloženje birača se mijenja. Izgleda da su karte ponovo pomiješane i da su u tome najbolje prošli Zeleni.

Armin Laschet je premijer najmnogoljudnije njemačke savezne pokrajine, Sjeverne Rajne – Vestfalije koja ima 18 milijuna stanovnika. On je nominovani kandidat demokršćana na parlamentarnim izborima s ciljem da naslijedi svoju partijsku kolegicu Angelu Merkel koja se više ne kandira. Njegov politički stil je sličan stilu njegove oprethodnice – on ne ulazi u sukobe, već ih radije moderira.

Izjavio je da ima “veliko poštovanje prema životnom djelu” Angele Merkel koja je na vlasti od 2005. Šezdesetogodišnji Laschet je na prvom programu njemačke televizije (ARD) podsetio na četiri “svjetske krize” koje je prebrodila Angela Merkel: “Izbjeglička kriza, europska dužnička kriza, svjetska financijska kriza i pandemija”.

Još u veljači nikome ne bi palo na pamet da bi demokršćani nakon 16 godina vladavine Angele Merkel mogli izgubiti kancelarsko mjesto. Tada je Kršćansko-demokratska unija (CDU) zajedno s bavarskom sestrinskom strankom Kršćansko-socijalnom unijom (CSU) u anketi “Trend Njemačke” imala 34 posto naklonosti birača i bila je daleko ispred Zelenih (21 odsto).

Tri mjeseca kasnije se raspoloženje promijenilo – Zeleni vode sa tri posto razlike u odnosu na demokršćane 26:23. Glavni uzrok ovog preokreta treba tražiti u višetjednoj borbi za kandidaturu između stranačkog šefa CDU-a Armina Lascheta i njegovog bavarskog kolege Markusa Södera koji je na čelu CSU-a.

U međuvremenu je Laschet nominiran. On kaže da je pretpostavka da neki kandidat postane kancelar to da on ima svoje osnovno uvjerenje. Laschet tvrdi da ga ima i da će se, ako ga izaberu, truditi da kao kancelar od te funkcije učini najbolje što može. Sada je njegov zadatak da za četiri mjeseca, koliko je ostalo do izbora, preokrene raspoloženje birača u svoju korist.

Laschetova konkurentkinja se zove Annalena Baerbock. Ona naglašava da ima izuzeno veliko poštovanje prema položaju njemačkog kancelara: “Naravno da bi bilo nešto posebno da se stane na čelo najveće industrijske zemlje u Europi”, kaže ona za televiziju RBB. Ne smatra da je za nju loše što nema iskustvo na vlasti za razliku od Lascheta koji je pokrajinski premijer. “Što znači iskustvo? Vjerujem da je naročito u ovakvim vremenima izuzetno važno da kandidat ima životno iskustvo”.

Ona dodaje da u to spada i iskustvo majke koja je s djecom ostala kod kuće godinu dana. Time Annelena Berbok ističe vlastito pandemijsko iskustvo – ova četrdesetogodišnja političarka ima dvoje djece. Ona samouvjereno kaže: “Osim toga, političko iskustvo nije iskustvo sudjelovanja u vlasti”.

Politolog Oskar Niedermayer s berlinskog Slobodnog sveučilišta smatra da bi kandidatkinja Zelenih takve navodne nedostatke zaista mogla pretvoriti u prednost. U očima birača ona predstavlja nešto novo, a time je i nosilac “preokreta”.

U inozemstvu bi nedostatak iskustva u vladajućoj garnituri bilo shvaćeno više kao mana, smatra Niedermayer. Netko poput aktuelnog ministra financija i socojaldemokratskog kandidata na izborima Olafa Scholza može se lakše procijeniti, pošto ga “godinama znaju iz međunarodnih pregovora”. Scholz i stavlja sve na tu kartu: “Radi se o takvom mjestu gde se moraju povezati svjetska i europska politika s politikom za Njemačku”.

Pritom šanse socijaldemokrata da se domognu mjesta kancelara pri konstantno niskom postotku onih koji su im skloni u anketama – to je oko 15 posto – ostaju male. Poslije osam godina kao manji partner na vlasti uz Angelu Merkel, njemačka socijaldemokracija će opet moći sudjelovati u formiranju vlade samo kao dio tima nekog kancelara i kancelarke iz druge stranke.

Najverojatnija kombinacija za njih je učešće u vladi koju bi predvodili Zeleni, a u kojoj bi bili i njemački liberali (FDP). Matematički je moguća i koalicija u kojoj bi umesto liberala ušla Ljevica – stranka bivših istočnonjemačkih komunista.

Skoro nepremostiva prepreka za takvu koaliciju je vanjska i siguronosna politika. Ono što su Zeleni htjeli u svojoj ranoj fazi, osamdesetih, Ljevica želi i danas – raspuštanje NATO-a. Jedna od dvoje predsjedavajućih u stranci, Janine Wissler ne vidi nepremostive teškoće u mogućem formiranju koalicije uz učešće Ljevice. Ona je s “radošću i zanimanjem” doživjela glasanje Zelenih protiv produženja mandata njemačke vojske u Afganistanu. A prema njoj kod socijaldemokrata postoji “jasan otpor” korištenju naoružanih dronova.

Wissler zna da za razliku od Ljevice te dve stranke nisu načelno protiv sudjelovanja njemačkih vojnika u misijama širom svijeta: “Mi želimo okončati angažman Bundeswehra u inozemstvu, to je dio našeg programa – i njega se svakao držimo”. Politikolog Oskar Niedermayer smatra da su Zeleni u stanju povezati se s Ljevicom, ako bi to bio uvijet za dobijanje zelene kancelarka. Vanjskopolitička razmimoilaženja jesu veliki kamen spoticanja, ali Niedermayer ne sumnja da ljudi iz sve tri stranke već rade na iznalaženju “kompromisnih linija”.

Šef Liberala Lindner „motiviran više nego ikad”

Christian Lindner, predsjednik Slobodnih demokrata (FDP) postavlja pitanje o namjerama Zelenih: “Da li će gospođa Baerbock pristati da joj Ljevica osigura izbor za kancelarku?”, pitao se on sredinom svibnja na stranačkom kongresu njemačkih liberala. U međuvremenu on proklamira spremnost svoje stranke za ulazak u koalicijsku vladu: “Nikada do sada nisam bio ovako motiviran za vraćanje FDP-a u poziciju preuzmanja odgovornost za oblikovanje ove zemlje”. Njemački liberali su od 1949 skoro pet desetljeća bili dio vladajućih koalicija. Slogan Liberala je: „Želimo da Njemačka postane modernija, digitalnija i slobodnija”.

Trenutno gotovo sve govori u prilog tezi da će njemačka nakon desetljeća i pol s Angelom Merkel na čelu vlade ući u potpuno novo političko razdoblje. To odgovara i raspoloženju u zemlji. U aktualnom istraživanju Zaklade Bertelsmann 62 posto ispitanika smatraju da bi bilo dobro ako bi se vlada promijenila. “To je najveći postotak od početka devedesetih, otkad se to pitanje uopće postavlja u anketama”, kaže Robert Vehrkamp koji je predvodio istraživanje, piše DW.

Ministar Banožić za HRT

Danas će se održati zatvorena sjednica Odbora za obranu Hrvatskoga sabora, a nakon nje Vlada će donijeti odluku o nabavi višenamjenskih borbenih zrakoplova, rekao je ministar obrane Republike Hrvatske Mario Banožić u emisiji Hrvatskog radija “A sada Vlada”. Naglasio je kako je nabava takvih zrakoplova Hrvatskoj donijela mogućnost ne samo da zadrži, nego i da unaprijedi svoje letačke sposobnosti.

Banožić je istaknuo kako je današnja saborska sjednica Odbora za obranu tajna te se neće znati koji su avioni izabrani. Dodao je da se radi o špekulacijama kako će Hrvatska kupiti 12 polovnih francuskih borbenih aviona F3R Rafale. Ministar obrane je kazao kako se traži najprihvatljivija ponuda glede nabavke višenamjenskih borbenih zrakoplova.

Sve četiri ponude su dobre, ali treba izabrati onu koja je za Hrvatsku najprihvatljivija i najbolja, s obzirom na to da imamo i bitne terminske planove po pitanju obuke i pilota, isporuke i infrastrukture, rekao je Banožić.

Prva isporuka višenamjenskih borbenih zrakoplova bila bi prije 2024. Naglasio je kako bi odgađanje odluke o nabavi višenamjenskih borbenih zrakoplova izazvalo bespovratno uništavanje Hrvatskog ratnog zrakoplova. To Andrej Plenković kao premijer nije uopće stavljao kao mogućnost i unatoč ovakvoj teškoj situaciji tražilo se rješenje kako da se na jedan odgovoran način sve to izvede, dodao je Banožić.

Poručio je kako se radi o jednoj od najvećih nabava koje smo do sada imali u Hrvatskoj vojsci.

Iza nabave višenamjenskih borbenih zrakoplova ići ćemo s novim dokumentom koji će u sebi sadržavati jednu drugačiju metodologiju nego što je bila do sada. Imat ćemo jasne izvore financiranja na koji način se nešto oprema, istaknuo je.

Banožić je kazao kako je nabava zrakoplova “total package”, koji će u sebi imati određenje godine otplate, ali i aktivnosti obuke pilota.

Ministar obrane je kazao kako će obilježavanje 30. obljetnice osnutka specijalnih postrojbi Hrvatske vojske biti obilježen na dostojanstven način.

Unatoč tome što je korona, što postoje i određene epidemiološke mjere, nastavili smo tražiti rješenja kako da to obilježimo na jedan dostojanstven način, da se zadrži jedan broj ljudi koji će prikazati snagu Hrvatske vojske, ali isto tako pokazati i zajedništvo sve tri grane, odnosno poveznicu ljudi koji su ustrojavali Hrvatsku vojsku do danas. To se radi na simboličan način, ali da hrvatski građani osjete tu snagu i ljepotu koja dolazi iz samog ustroja, poručio je.

Četvrtak i petak će biti dva udarna dana u obilježavanju 30. obljetnice. U petak će biti organizirano i svečano postrojavanje pripadnika OS RH, MUP-a i hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata na stadionu u Kranjčevićevoj ulici te svečana akademija u HNK.

Banožić je naglasio kako će se na Sportsko- rekreacijskom centru Jarun održati tradicionalna prezentacija taktičko-tehničkog zbora, no u manjem opsegu nego prijašnjih godina zbog epidemioloških mjera.

Banožić je poručio kako se opet razmišlja o vraćanju obaveznog vojnog roka.Dvije trećine građana je za uvođenje obveznog vojnog roka, pokazala su istraživanja, ali s tom temom se još moramo baviti u društvu, poručio je za HRT.

Robert Barić za N1

Vojni analitičar Robert Barić za N1 je komentirao kupnju borbenih aviona te sigurnosnu i vanjsku politiku Europske unije i Hrvatske.

Na samom početku osvrnuo se na pitanje geostrateških posljedica zbog izbora aviona. “Postavlja se pitanje koja je europska obrambena industrija. Govorimo o temeljnim problemima politike EU-a koja se bavi obrambenim snagama. Treba pogledati kakvo je stanje u EU-u i što zapravo želi Hrvatska. Činjenica je da su zemlje EU-a razjedinjene po tom pitanju, a koliko je stanje ozbiljno to je pokazao Joseph Borrell, koji je rekao da imamo fragmentaciju EU-a.

Zemlje EU-a mogu se podijeliti u tri skupine: tvrdi atlantisti, koji kažu da Unija može nešto raditi, ali na način da se ne dovodi u pitanje primat NATO-a i odnosi. Drugi su bivši europski neutralci – Austrija, Švedska i Finksa, pa i Švicarska, koji kažu da se EU treba ograničiti na Peterburške zadaće. Treća skupina zemalja su uglavnom starije članice u zapadnoj u JI Europi, Španjolska, Portugal, Njemačka, Italija, koje se tu podijeljene. To se vidi po sudbini programa PESCO, koji se hvali kao veliko dostignuće EU-a.”

Pojasnio je što je PESCO: “To je ideja u Lisabonskom sporozumu prema kojoj se nekoliko članica EU-a može međusobno vojno povezati i na taj način može brže djelovati. Cilj je bio da se mogu brže povezivati. Kad uđete u PESCO, potpisujute ugovor s jasno definiranim pravilima i plaćat ćete penale ako ih se ne pridržavaju. Njemačka je inzistirala da to bude inkluzivni sporazum koji će prihvatiti sve zemlje članice.”

Kaže da u Europi postoji 15, ako ne i više, regionalnih inicijativa za razvijanje vojnih sposobnosti: “Kad su takve temeljne razlike, nije ni čudo da je zajednička vanjska sigurnosna politika u velikim problemima.”

U ovom trenutku mala je vjerojatnost da će se stvoriti zajednička europska vojska, u kojoj bi jednu od glavnih riječi vodila Francuska, kaže vojni analitičar.

“Vanjska sigurnosnu politika ne prilagođava se zajedničkim prijetnjama”
Ističe da zajedničku vanjsku sigurnosnu politiku treba reorganizirati jer se ne prilagođava zajedničkim prijetnjama: “Imamo opasnost konvencionalnog vojnog sukoba visokog intenziteta zbog Rusije. Također, Kina je ponovno strateški kompetitor.”

“Koncept europske strateške ekonomije do danas nije usuglašen. Moramo gledati kako se stanje u našoj regiji pogoršava”, rekao je, dodavši da je iznimno važno da Vlada napravi stratešku analizu, koja bi pokazala treba li ići sa SAD-om ili se osloniti na Europu.

Dodaje kako nitko ne može predvidjeti što će biti nakon 30 godina: “Pametne države gledaju vlastite interese i imaju strategiju kako ih ostvariti.”

Idealna zračna baza u Hrvatskoj bila bi Pula koja ima svu infrastrukturu i sagrađena je po NATO standardima, smatra Barić, ali kao problem navodi činjenicu da je data lokalnoj zajednici. “Udbina je jako loše napravljena baza, osim toga, tamo je samo tri mjeseca u godini pogodno za letenje. U Splitu je mala baza i primarno zračna luka. Da se izgradi nova baza, to je minimalno 300-500 milijuna dolara ulaganja”, dodao je za N1.

Kaže kako sve ukazuje na znatno širi problem od nabave borbenih aviona.

“Nisam protiv nabave borbenih aviona, kroz stratešku neizvjesnost, ako uzmemo primjer po tih 30 godina, jasno je da morate planirati. Svaka kupnja radi se s ciljem definiranja u vanjskoj i sigirnosnoj politici. Za što smo mi – za stratešku autonomiju, suradnju s SAD-om, suradnju s Francuskom? Probajte čitati naše strateške dokumente. Mi smo za sve, podržavamo sve, i što radimo? Mi nemamo opći sigurnosni koncept i jasno definiranu vanjsku i sigurnosnu politiku u koju bi onda stavili nabavu ovog aviona i sva ostala pitanja.”