Klima

Analiza
Globalne emisije ugljičnog dioksida (CO2) u prvih šest mjeseci ove godine smanjene su za rekordnih 8,8 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, što se u znanstvenoj studiji objavljenoj ovaj pripisuje ograničenjima povezanima s koronavirusnom pandemijom.

Istraživanje koje je u časopisu Nature Communications objavila skupina znanstvenika iz Kine, Francuske, Japana i Sjedinjenih Država, pokazalo je da su emisije CO2 pale za 8,8 posto u odnosu na prvo lanjsko polugodište.

To je najveći pad emisija do sada tijekom prve polovice godine. Polugodišnji pad također je bio veći od smanjenja tijekom Drugog svjetskog rata, iako treba reći da su prosječne emisije sada puno veće nego u to vrijeme. Znanstvenici su koristili podatke temeljene na aktivnostima u stvarnom vremenu i analizirali dnevne, tjedne i sezonske trendove emisija CO2 prije i nakon pandemije covida -19 i ekonomski pad koji je ona izazvala.

Proljetos su vlade širom svijeta nametnule blokade za obuzdavanje pandemije covida-19 koje su smanjile upotrebu energije za industrijsku proizvodnju i transport. To je rezultiralo smanjenjem emisije stakleničkih plinova. Vrijeme toplije nego obično u većem dijelu sjeverne hemisfere također je pridonijelo smanjenju emisija.

Studija je pokazala da je pad dnevnih emisija ugljičnog dioksida bio najizraženiji u travnju, tijekom najoštrijih ograničenja. Emisije su počele rasti krajem travnja i u svibnju, kad su gospodarske aktivnosti nastavljene u Kini i dijelovima Europe. No, nastavljen je pad emisija povezanih s prometom. “Do 1. srpnja učinci pandemije na globalne emisije smanjeni su kako su restrikcije povezane s lockdownom popuštale, a neke gospodarske aktivnosti ponovno pokretane, osobito u Kini i nekoliko europskih zemalja”, kaže se u studiji.

Dodaje se da među zemljama i dalje postoje značajne razlike, uz kontinuirani pad emisija u SAD-u gdje se broj slučajeva koronavirusa još uvijek znatno povećava.

Priopćenje
Europska investicijska banka (EIB) odobrila je 5,1 milijardu eura novog financiranja kojim namjerava poduprijeti ulaganja kompanija u koronakrizi i zdravstvene sustave u zemljama Europske unije najteže pogođenima pandemijom koronavirusa.

Iznos uključuje milijardu eura kredita koje podupire novi Europski jamstveni fond (EFG), osnovan kako bi pomogao malim i srednjim poduzećima u borbi s posljedicama koronakrize.

“Zima još nije ni počela a mi smo već suočeni s nečim što bismo mogli nazvati drugim valom pandemije COVID-a 19 u cijeloj Europi”, naglasio je čelnik EIB-a Werner Hoyer u priopćenju objavljenom u utorak.

“Sustavi zdravstvene skrbi ponovo su pod stresom i moramo strahovati od pogoršanja situacije u idućim mjesecima”, dodao je.

“U takvoj situaciji drago mi je što je odbor EIB-a danas odobio prvu operaciju pod egidom novog Europskog jamstvenog fonda EIB Grupe, koji bi trebao pomoći malim i srednjim poduzećima da se nose s krizom”, dodao je. Odbor fonda odobrio je i 1,66 milijardi eura jamstvenih i kapitalnih proizvoda Europskog investicijskog fonda, stoji u priopćenju.

“Ukupna odobrenja EGF-a od 2,6 milijardi eura imaju za cilj mobilizirati 11,33 milijardi eura ukupnog financiranja”, ističu iz EIB-a.

Europsko vijeće odobrilo je 23. travnja osnivanje Europskog jamstvenog fonda u sklopu šireg paketa mjera za oporavak gospodarstva Europske unije od krize koju je prouzročila epidemija COVID-a 19.

Vrijednost fonda je 25 milijardi eura, a cilj je omogućiti EIB grupi da poveća podršku uglavnom malim i srednjim europskim tvrtkama, uključujući i startupove, uz do 200 milijardi eura dodatnog financiranja.Do pet posto financiranja trebalo bi biti usmjereno u javna poduzeća i subjekte aktivne u području zdravstva, te u zdravstvena istraživanja i usluge povezane s trenutnom zdravstvenom krizom.

Svih 27 članica EU-a uplatit će doprinos u fond razmjerno udjelu u EIB-ovom kapitalu. Hrvatska je vlada u drugoj polovici rujna u raspravu u Hrvatski sabor uputila konačan prijedlog zakona o potvrđivanju sporazuma o doprinosu između EIB-a i RH vezano uz taj fond.

Prema udjelu u upisanom kapitalu od 0,43 posto, maksimalna potencijalna obveza Hrvatske za trajanja fonda iznosi 106,7 milijuna eura.

EIB je u utorak odobrio i 1,3 milijarde eura potpore za projekte čiste energije, energetske efikasnosti i vodoopskrbe u Europi i Africi. Dio novca bit će usmjeren u modernizaciju elektrodistribucijskih mreža u Grčkoj radi potpore energetskoj tranziciji.

Odobren je i 381 milijun eura za poboljšanje održivog sustava transporta u Poljskoj i Ukrajini, te 764 milijuna eura za obrazovanje, zdravstvo, stambenu skrb i urbani razvoj u Švedskoj, Austriji, Njemačkoj i Nizozemskoj.

Ukupno je EBRD od početka pandemije odobrio 24,9 milijardi eura javnom i privatnom sektoru u zemljama širom svijeta kako bi se lakše nosili sa zdravstvenim, društvenim i ekonomskim izazovima koje je donijela pandemija koronavirusa, navodi se u priopćenju.

Večernji list
Čini se da polako dolazi kraj superautomobilima u Europi. Ili će oni ostati rezervirani za vikend vožnju na nekoj od europskih trkaćih staza.

Jer Francuska, drugo najveće europsko tržište automobila nakon Njemačke, najavila je uvođenje ekološkog poreza za automobile s najvećom emisijom CO2. A to su superautomobili. Francuska je već lani sličan porez uvela za SUV-ove kada je ‘malus’, porez na CO2 povećala s 12.500 eura na 20.000. Sada je situacija još drastičnija jer bi porez za vozila koja emitiraju više od 225 grama ugljičnog dioksida po kilometru bio 40.000 eura koliko bi se plaćalo iduće godine dok bi se 2022. podigao na 50.000 eura.

To su, doduše, najviši iznosi koji bi se plaćali, no to daje najjasniju sliku o tome kako će vrlo uskoro biti jako skupo držati u garaži neki superautomobil. Pri tome, ima još prostora da se porezi dodatno dižu, jer, primjerice, Lamborghini Aventador emitira 499 grama, a Ferrari 812 366 grama ugljičnog dioksida po kilometru. Sve je to, dakako, u skladu s pritiskom Europske unije na autoindustriju da se prilagodi postavljenim ekološkim ciljevima koji nalažu da se do 2030. godine emisije CO2 moraju smanjiti za 55 posto u odnosu na razine iz 1990. godine. Sve europske zemlje imaju ekološke namete na vozila, no nijedna ne naplaćuje toliko kao Francuska gdje je sada maksimalan porez 20.000 eura.

U poslovnim medijima napominje se da u Italiji i Belgiji takav porez može doseći najviše 2.500 eura. No taj je porez i važna prihodovna stavka u budžetima zemalja s velikim automobilskim tržištima. U Europskoj uniji zajedno s Velikom Britanijom taj porez je ukupno donosio 440,4 milijarde eura, od toga u Njemačkoj i Francuskoj 93,4 odnosno 83,9 milijardi, u Italiji 76,3 milijarde, u Velikoj Britaniji 54,1 milijardu.

Struja je globalni trend U cijeloj priči treba primijetiti i činjenicu da taj porez zahvaća proizvođače koji mahom nisu iz Francuske ili su čak iz prekomorskih zemalja, pa taj potez treba čitati i kao svojevrsnu zaštitu francuskih proizvođača automobila koji su zbog pandemije u produbljenoj krizi. Njima ovaj porez ne šteti jer mahom nemaju vozila s tako visokim emisijama te nesmetano mogu nastaviti s praćenjem trenda koji poštuje i francuska vlada, a to su električna vozila za koja se daju izdašne subvencije, piše Večernji list.

Podaci UN-a
U posljednjih 20 godina zabilježen je dramatičan porast ekstremnih vremenskih događaja, koji uzimaju veliki ljudski i gospodarski danak širom svijeta, a na putu su daljnjem širenju, a Azija je najteže pogođena, rekli su u ponedjeljak Ujedinjeni narodi.

Dio tih prilika može se povezati s klimatskim promjenama, odnosno globalnim zagrijavanjem. Osam od 10 najpogođenijih zemalja nalazi se u Aziji.

Točnije, 7.348 velikih katastrofa zabilježeno je na globalnoj razini, odnijevši 1,23 milijuna života, pogađajući 4,2 milijarde ljudi i uzrokujući 2,97 bilijuna američkih dolara ekonomskih gubitaka tijekom razdoblja od dva desetljeća, pokazuju podaci UN-a. Broj velikih poplava više nego se udvostručio na 3.254. Suša, šumski požari i ekstremni temperaturni događaji također su napravili pustoš.

Jutarnji list
Do 2030. stopa zaposlenosti u Hrvatskoj trebala bi porasti sa 66,7 posto na 75 posto i biti veća od prosjeka EU.

Prema indeksu gospodarske i društvene digitalizacije trebali bismo biti među 10 najboljih članica EU. Stopa rizika od siromaštva i socijalne isključenosti sa sadašnjih 23,3 posto za 10 godina trebala bi pasti na manje od 15 posto, a stopa totalnog fertiliteta s 1,47 narasti na 1,60. BDP po stanovniku prema paritetu kupovne moći bi sa 65 posto, koliko je iznosio 2019., trebao narasti na 80 posto. Po indeksu globalne konkurentnosti Hrvatska bi sa 63 mjesta trebala skočiti među 40 najboljih zemalja. Udio ukupnih izdataka za istraživanje i razvoj koji sad iznosi skromnih 0,97 posto BDP-a, do 2030. trebao bi znatno premašiti prosjek EU i popeti se na tri posto BDP-a.

Veliki skok trebao bi biti i u izvozu roba te usluga, i to sa sadašnjih 52,3 posto na 80 posto BDP-a. Također, Hrvatska bi s 29. mjesta (479 bodova) po PISA-i trebala do 2030. doseći prosjek zemalja OECD-a (487 bodova), a stopa sudjelovanja odraslih u cjeloživotnom obrazovanju narasti s 3,5 posto na čak 11,1 posto. Do kraja desetljeća trebali bismo živjeti u bitno zdravijem okolišu; emisije stakleničkih plinova trebale bi se s 0,22 tone smanjiti na 0,19 tona, dok bi udio obnovljivih izvora energije s 28,02 posto trebao narasti na 36,40.

Bitno bi se povećao i očekivani broj godina zdravog života koji bi s 57,5 godina skočio na 64 godine. Ovo su neki od ciljeva iz nacrta Nacionalne razvojne strategije Hrvatske do 2030., “majke svih strategija” i glavne podloge za sve druge sektorske dokumente i povlačenje čak 22 milijarde eura iz fondova EU u idućem sedmogodišnjem razdoblju. Strategija je to koja se dugo čekala, na nju je potrošen ogroman novac od čak 32 milijuna kuna, a mnogi stručnjaci koji su trebali biti uključeni u izradu ovog najvažnijeg razvojnog dokumenta, kažu kako su održali tek nekoliko inicijalnih sastanka na kojima ništa nije bilo dogovoreno, dok se pojedini sugovornici sad pitaju tko je na kraju autor, a tko recenzent strategije.

– Predstavnici akademske zajednice iz područja socijalne politike bili su uključeni samo u početnoj fazi kad su se odvijali određeni konzultativni sastanci no poslije ih se više nije konzultiralo, koliko sam upoznat, u vidu pisanog doprinosa – kaže Zdenko Babić s Katedre za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Zagrebu. Dokument do kojeg je Jutarnji ekskluzivno došao napisan je na nešto više od 80 stranica, a podijeljen na četiri razvojna smjera i to: pokretanje gospodarstva i poticanje privatnih ulaganja, oporavak i jačanje otpornosti na krize, zelena i digitalna tranzicija, te ravnomjerni regionalni razvoj.

Svaki od tih smjerova ima i svoje strateške ciljeve i to njih 12, od koji su najvažniji konkurentno, inovativno i digitalno gospodarstvo, obrazovani i zaposleni ljudi, učinkovita i djelotvorna javna uprava i pravosuđe, zdravstvo, sigurnost, demografska revitalizacija, energetska tranzicija i zaštita okoliša, mobilnost… Dokument je prošle godine trebao biti u javnoj raspravi, a usvojen je još početkom ožujka ove godine, ali je onda došla pandemija i neke je točke u strategiji trebalo prilagoditi novim okolnostima.

No kako nam kažu neki sugovornici koji su vidjeli i prvu verziju i ovu iz rujna, nije se puno toga mijenjalo. Ipak, ona je sad dovršena, čeka prezentaciju na Vladi i javnu raspravu, a tijekom ovog mjeseca trebala bi napokon biti i u Saboru, kažu nam u resornom Ministarstvu.

– Strategija govori o tome gdje želimo ići i treba dati okvir za sve strateške projekte, a s obzirom na pandemiju koronavirusa, morali smo je prilagoditi novonastaloj situaciji. Najvažnije smjernice su preklopljene s višegodišnjim financijskim okvirom te će ona svakako biti usvojena do kraja godine – kažu u Ministarstvu.

S izradom strategije, podsjetimo, započelo se još 2017., za vrijeme ministrice Gabrijele Žalac. Neposredan povod je bio što je Hrvatska imala ozbiljne probleme pri definiranju prioriteta u pregovorima s Europskom komisijom. Prilikom izrade partnerskog sporazuma za korištenje fondova EU, koji je potpisan 2014., složen i dugotrajan pregovarački proces bio je bitno otežan time što nije bilo jasno koja su nam područja prioritetna za ulaganja. Zatim je donesena odluka o izradi strategije, određena dinamika njene izrade i precizirani rokovi.

Bivša ministrica Žalac krenula je u izradu, bila je pokrenuta promotivna kampanja za mobilizaciju građana, otvorena posebna web-stranica s pozdravnom porukom i velikom fotografijom ministrice Žalac, organiziralo se na desetke skupova i radionica, objavilo upitnik na kojem građani mogu definirati kakvu Hrvatsku žele, a organiziran je bio i natječaj za osnovnoškolce tijekom kojeg je gotovo 3500 djece izradilo likovne i literarne radove na temu “Hrvatska kakvu želimo 2030”.

Formirano je bilo više tijela; odbori, međuresorne skupine, no mnogi stručnjaci, njih čak 800 koji su trebali biti angažirani na izradi, sada se pitaju tko ga je na kraju izradio kada oni nisu sudjelovali u pisanju. Mi smo proučili strategiju i pitali stručnjake u nekoliko ključnih područja da nam je ukratko recenziraju, da nam odgovore koliko je ambiciozna ili ne, jesu li ciljevi realni i što je dobro, a što nije dobro napravljeno, piše Jutarnji list

Ciljevi do 2030. godine
Europski parlament ovaj je tjedan ažurirao EU-ove klimatske ciljeve za 2030. godinu podržavši 60-postotno smanjenje emisija stakleničkih plinova do kraja desetljeća u odnosu na dosadašnjih 40 posto, no zadnju riječ ipak će imati Vijeće ministara.

Odluka Parlamenta o klimatskom cilju za 2030. godinu donesena je u sklopu šireg glasovanja o europskom klimatskom zakonu, kojim se u europsko zakonodavstvo želi unijeti EU-ov cilj postizanja klimatske neutralnosti do 2050. godine. “Uspjeli smo! 60 posto je pobijedilo! ” rekla je za Euractiv Jytte Guteland, švedska europarlamentarka iz skupine socijalista i demokrata (S&D), koja je bila izvjestiteljica Parlamenta o predloženom europskom klimatskom zakonu.

“Moj amandman sada postaje službeno stajalište Parlamenta”, rekao je Pascal Canfin, francuski centristički europarlamentarac koji predsjedava odborom za okoliš.

“Desno krilo”, međutim, nije impresionirano te upozorava da bi cilj 60-postotng smanjenja mogao biti preskup za provedbu za europsku industriju.

Tako je Peter Liese, njemački zastupnik desnog centra iz Europske pučke stranke (EPP), rekao da je cilj od 60 posto “preambiciozan” i pozvao države članice EU-a da umjesto toga podrže prvotni prijedlog Europske komisije za smanjenje od 55 posto, rekavši da je to “i ambiciozno i realno”.”Žao mi je što većina u Europskom parlamentu nije podržala prijedlog Europskog zakona o klimi, već je glasala za preambicioznih 60 posto”, napisao je Liese na Twitteru. Dodao je da 60-postotni cilj ugrožava radna mjesta.

EPP je najveća politička grupacija u Europskom parlamentu, koja podržava cilj smanjenja emisije ugljičnog dioksida za 55 posto. Komisija je u rujnu podnijela ažurirani cilj za 2030. godinu, ocijenivši smanjenje emisije stakleničkih plinova za 55 posto “ostvarivim” i “korisnim” za EU-ovo gospodarstvo. Pozornost se sada usmjerava na Vijeće ministara EU-a. Čini se da se većina tamo naginje u korist smanjenja emisije stakleničkih plinova za 55 posto do 2030. godine. “Vrlo smo uvjereni da će nas Vijeće vratiti na neto cilj od 55 posto”, rekao je Peter Liese.

Prema Lieseu, među zemljama članicama EU-a postoji ugodna većina za cilj od 55 posto, čak i bez potpore Njemačke. Budući da Poljska i druge istočne zemlje EU još uvijek nisu voljne odobriti više klimatske ciljeve, njemačko predsjedništvo EU vjerojatno će jednoglasno poduprijeti čelnike EU tijekom summita u prosincu, rekao je Liese.

Promatrači – stručnjaci za zaštitu okoliša, pozdravili su pak ambiciozniji cilj 60-postotnog smanjenja. “Treba pozdraviti to što je Europski parlament zauzeo stav koji je mnogo progresivniji od 55-postotnog prijedloga Komisije”, ocijenila je Svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF.

Međutim, dodala je da cilj od 60 posto za 2030. godinu još uvijek nije u skladu s ciljevima iz Pariškog klimatskog sporazuma te da WWF i druge nevladine organizacije pozivaju na smanjenja emisija od najmanje 65 posto do 2030. godine.

Stranka GLAS upozorila je da HDZ-ova Vlada ne može pratiti Europski zeleni plan, nema strategiju niskougljičnog razvoja te stagnira u korištenju obnovljivih izvora energije zbog čega bi se Hrvatska mogla naći u ozbiljnom problemu.

Izostanak strategije niskougljičnog razvoja te stagnaciju u korištenju obnovljivih izvora energije GLAS navodi kao razlog zašto su HDZ-ovi zastupnici u Europskom parlamentu bili protiv najambicioznijeg dijela Europskog zelenog plana.

Naime, HDZ-ovi zastupnici u Europskom parlamentu bili su suzdržani tijekom glasanja o Europskom propisu o klimi, kojim će, nakon što prođe redovnu zakonodavnu proceduru u Parlamentu i Vijeću, cilj o klimatski neutralnom gospodarstvu do 2050. postati pravno obvezujući za sve države članice.

GLAS u priopćenju ističe da HDZ-ova Vlada nije još usvojila i u saborsku proceduru poslala Strategiju niskougljičnog razvoja, koja bi trebala biti osnova za planove o smanjivanju emisije stakleničkih plinova. S obzirom na to da nam klimatska neutralnost uskoro postaje pravno obvezujuća, smatraju kako je vrlo izgledno da će se Hrvatska naći u ozbiljnom problemu.

Zakon o otpadu
U e-savjetovanje uskoro bi trebao Nacrt prijedloga Zakona o gospodarenju otpadom, potvrđuju u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja. Riječ je o zakonskom prijedlogu koji objedinjuje 4 direktive poznate kao “Paket o otpadu” kao i novu Direktivu o smanjenju utjecaja određenih plastičnih materijala na okoliš (iz lipnja 2019.) koju i Hrvatska mora implementirati do 1. srpnja 2021.

To je ujedno i datum, potvrđuju iz resora ministra Ćorića, kad kreće zabrana stavljanja na tržište za niz uobičajenih potrošačkih jednokratnih proizvoda od plastike. E savjetovanje tako ponovno vraća u fokus pitanje kako će se to odraziti na poslovanje hrvatskih tvrtki i postoji li alternativa.

Prema mišljenju pomoćnice direktora Sektora za industriju i IT HGK i tajnice Udruženja industrije plastike i gume Gordane Pehnec Pavlović, zabrana 10 jednokratnih plastičnih proizvoda neće znatnije utjecati na naše tvrtke budući da se od tih proizvoda u RH proizvode samo slamke. “Ali brinu nas su plastične vrećice, budući da Nacrt prijedloga ZGO predlaže zabranu stavljanja na tržište plastičnih vrećica što ne zahtijevaju navedene direktive. Ako se taj prijedlog ne promijeni dovest će do gašenja djelatnosti proizvodnje plastičnih vrećica u RH jer je već uvođenjem naplate istih njihova proizvodnja u RH pala više od 60%. U ovoj djelatnosti zaposleno je oko 800 zaposlenika čija radna mjesta ovise o toj odluci”, upozorava ona dodajući da u ovom trenutku nemaju podatke o obimu materijalne štete za gospodarstvenike koji proizvode jednokratne plastične proizvode kao ni smanjenje uvoza takvih proizvoda.

“S obzirom na aktualnu krizu, smatramo da je suvišno uvoditi mjere zabrane. Problem otpadnih plastičnih vrećica može se riješiti kroz model kružnog gospodarstva budući da u RH postoji dovoljno kapaciteta da se one recikliraju te iskoriste za proizvodnju novih vrećica. Alternativa za plastične su vrećice izrađene od drugih materijala, recimo papira i tekstila. Problem je što ti materijali ne mogu pružiti bolju higijensku i zdravstvenu zaštitu proizvoda pa iste ne mogu uvijek biti alternativa”, ističe.

Inače, u članku 16. navedenog nacrta, pored zabrane stavljanja na tržište plastičnih vrećica za nošenje čija stijenka je deblja od 15 mikrometara na prvom se mjestu navode plastični proizvodi za jednokratnu uporabu od oksorazgradive plastike –oni koji predstavljaju opasnost za okoliš i zdravlje ljudi jer se s vremenom fragmentiraju u čestice koje se trajno zadržavaju u okolišu.

No, s tržišta će tako za manje od godinu dana još nestati specificirani sljedeći plastični proizvodi: to su štapići za uši, pribor za, tanjuri i slamke, ali ne i one na koje se odnosi posebni propis koji uređuje medicinske proizvode. Zabrana se tiče i štapića za miješanje napitaka, štapića koji služe pridržavanju balona, s iznimkom onih namijenjenih industrijskim ili drugim profesionalnim namjenama i uporabi, a koji se ne dijele potrošačima, uključujući i mehanizme takvih štapića.

Ograničenje se odnosi i na posude za hranu izrađene od ekspandiranog polistirena – npr. kao što su kutije, s ili bez poklopca, koji se upotrebljavaju za držanje hrane koja je namijenjena neposrednoj konzumaciji, a obično se konzumira iz takve posude ili je spremna za konzumaciju bez ikakve daljnje obrade.

Spremnici za napitke izrađeni od ekspandiranog polistirena, uključujući čepove i poklopce tih spremnika, kao i čaše za napitke izrađene od ekspandiranog polistirena, uključujući čepove i poklopce tih čaša, isto se nalaze na ovom popisu. Usto, dodatnom definicijom što se smatra posudama za hranu precizirano je da to uključuje i sve one koje se upotrebljavaju za brzu hranu ili druge obroke spremne za neposrednu konzumaciju, ali ne uključuju spremnike za napitke, tanjure te vrećice i omote koji sadržavaju hranu.

Svi oni osim navedenih vrećica prepoznati su i kao ozbiljan problem u kontekstu morskog smeća. U ovoj direktivi se stoga ističe da u Uniji od 80% do 85% morskog smeća čini plastika, pri čemu plastični predmeti za jednokratnu uporabu čak 50 posto, piše Poslovni dnevnik.

Analiza
Studija Transition Pathway Initiativ, koja okuplja investiore koji posjeduju više od 20 trilijuna dolara vlasništva, pokazuje kako najveće europske fosilne kompanije nisu dovoljno usklađene s klimatskim ciljevima iz Pariškog sporazuma. 

Do rezultata su došli uspoređujući ciljeve iz srednjeročnih i dugoročnih strategija velikih tvrtki. One i dalje nisu istaknule ni približno ambiciozne planove za smanjenje emisije i preusmjeravanje na obnovljive izvore energije, navodi se u studiji objavljenoj na njihovoj internetskoj stranici.

Ovo je važna informacija zbog toga što europski burzovni analitičari ocijenjuju, kako prenosi ovih dana Bloomberg, kako veliki igrači, poput BP-a i Royal Dutch Shella, vode borbu za održavanje vrijednosti dionica uslijed zabrinutosti ulagača za njihovu sposobnost odmicanja od nafte i plina.

Analiza obuhvaća gotovo šezdeset velikih globalnih fosilnih tvrtki poput Glencora, Anglo Americana, Shella, Repsola, Totala, Enia ili pak Equinora te utvrđuje kako njihovi klimatski planovi nisu dovoljni za izbjegavanje klimatskih promjena. Gledajući planove, niti jedna tvrtka nije trebala ispuniti dugoročni cilj Pariškog sporazuma, koji je ograničenje globalnog zatopljenja na “znatno ispod” 2 stupnja Celzija iznad predindustrijske razine smanjenjem emisije ugljika na nulu.

Na reakciju iz kompanija nije trebalo dugo čekati. Iz BP-a su priopćili kako nisu suglasni   s TPI-ovom metodologijom koja se fokusira na intenzitet ugljika u gorivima, a glasnogovornica Shella rekla je kako tvrtka nastavlja “surađivati s TPI-om zbog njihove metodologije” kako bi pokazala kako je usklađena s “društvenim promjenama” prema pariškim ciljevima.

Anglo American je pak poručio kako postizanje ovih ciljeva nije sasvim pod njihovom kontrolom, nego ovisi i o političkoj administraciji, prenijele su agencije.

Izvještaj: https://www.transitionpathwayinitiative.org/publications/60.pdf?type=Publication

Najavila premijerkae
Danska vlada izdvojit će 1,58 milijardi dolara za nove klimatske inicijative i time uvažiti zahtjeve da ubrza mjere smanjenja emisije stakleničkih plinova, najavila je premijerka Mette Frederiksen.

Danska vlada tvrdi da može ostvariti ambiciozni cilj smanjenja emisijia u 10 godina za 70 posto ali problem joj predstavlja pretjerano oslanjanje na tehnologije koje će biti komercijalno isplative tek za nekoliko godina.

Premijerka Mette Frederiksen branila je u utorak planove svoje vlade o ciljanim ulaganjima u nove tehnologije, poput hvatanja ugljika, zelenog vodika, održive poljoprivrede i recikliranja plastike.”Danska mora biti primjer svijetu, ali nitko nas neće slijediti ako je naš put skup, neizvediv ili društveno nepravedan”, rekla je Frederiksen u parlamentu.

Vlada je u kolovozu predložila da se do 2025. godine u nove tehnologije uloži 10 milijardi danskih kruna (1,58 milijardi dolara) iz EU-ovog fonda za oporavak i državnog novca rezerviranog za pomoć u koronakrizi.

U utorak je 139 danskih poslovnih čelnika, znanstvenika i političara, uključujući izvršnog direktora energetske tvrtke Orsted Henrika Poulsena, potpisalo apel kojom se od vlade traži ambiciozniji klimatski plan. Vladu su optužili da odugovlači.

Otkako je parlament u prosincu prošle godine usvojio ambiciozni zakon o klimi, vlada je pokrenula niz inicijativa kojima žele ostvariti četvrtinu zacrtanog smanjenja za razdoblje do 2030. godine, navodi Reuters.

Rezultati glasovanja
Europski parlament glasao je u utorak za pravno obvezujući cilj Europske unije da smanji emisije stakleničkih plinova za 60 posto do 2030. godine, pokazuju rezultati glasanja objavljeni u srijedu.

Trenutni cilj EU-a do 2030. godine je smanjenje emisija od 40 posto. Cilj koji je jučer odobrio Parlament ambiciozniji je od smanjenja neto emisija od najmanje 55 posto do 2030. godine koje je predložila Europska komisija koja želi finalizirati cilj do kraja godine.

Stručnjaci kažu da je smanjenje od 55 posto do 2030. godine minimalni napor potreban da bi se EU usmjerio na plan da svoj plan postane klimatski neutralan do 2050. godine, stavljajući EU emisije čvrsto na put koji bi, ako se usvoji globalno, globalno zagrijavanje ograničio na sigurnu razinu.