Klima

Analiza Eurostata
Emisije ugljičnog dioksida u Europskoj uniji u 2019. značajno su se smanjile i prije uvođenja zaštitnih mjera zbog pandemije koronavirusa.

Naime, procjenjuje statistički ured Europske unije Eurostat, emisije CO2 koje nastaju izgaranjem fosilnih goriva (naftni derivati, ugljen i prirodni plin) u članicama koje proizvode električnu energiju i čelik ili su, primjerice, posljedica prijevozničke djelatnosti u zemljama EU-a, lani su bile manje za 4,3 posto u odnosu na 2018. godinu.

Emisije su, procjenjuje Eurostat, pale u većini članica EU-a. Najveći pad emisija CO2 koje su posljedica uporabe energije primjećuje se u Estoniji (-22,1 posto), a slijede Danska (manje za devet posto), Grčka i Slovačka (-8,9 posto svaka), Portugal (-8,7 posto) i Španjolska (-7,2 posto). Razina emisije CO2 u Hrvatskoj, pak, bila je manja za 0,2 posto.

S druge strane, emisije CO2 bile su veće u svega četiri članice: Luksemburgu (7,5 posto), Austriji (2,8 posto), Malti (dva posto) i Litvi (1,6 posto). U Cipru su emisije ugljičnog dioksida lani ostale nepromijenjene u odnosu na 2018. godinu, stoji među ostalim u analizi.

Poslovni dnevnik
U Hrvatskoj je jedva 800 e-automobila i hibrida, no te i brojke u EU su daleko od Norveške gdje takva vozila već čine 50-ak posto voznog parka.

Električni automobili su zadnjih godina postali uobičajeni dio voznog parka u svakoj razvijenijoj državi svijeta.

Ima zemalja, posebice u Europi, koje su odmakle jako daleko po pitanju korištenja e-automobila, a na tragu nastojanja EU da poveća njihov udio izdašnim bespovratnim subvencijama, i u Hrvatskoj im se broj popeo na 800-tinjak, uz još dvostruko toliko električnih bicikala i motocikala.

No, Norveška, iako nije u EU, kao jedan od najvećih svjetskih proizvođača nafte i plina pa i struje, odlučila je do 2025. potpuno dokinuti mogućnost registracije vozila na fosilna goriva te prijeći na električna ili neka koja će se bazirati na novijim i čistijim tehnologijama (npr. tehnologija vodika).

Već danas se u Norveškoj od ukupne prodaje novih osobnih auta trećina odnosi na električne. Krajem prošle godine čak 49% ukupnog broja osobnih automobila otpadalo je na električne, dok se danas procjenjuje da je taj postotak prešao i 55. U Norveškoj je tada bilo 315.000 e-vozila, od čega njih stotinjak tisuća u nekom obliku hibrida.

Norveška je poticala i još potiče svoje građane na kupnju e-automobila oslobađajući ih plaćanja PDV-a na kupnju, tu su i besplatna struja za punjenje, oslobođenje od plaćanja autocesta i gradskih cestarina, neplaćanje parkinga, besplatna prva registracija.

No, već ima inicijativa za dokidanje ovih benefita jer je koncentracija e-auta u gradovima postala prevelika te su počeli izazivati infrastrukturne probleme kao i oni na fosilna goriva. Brojke e-automobila u Hrvatskoj i većini EU su zanemarive u odnosu na Norvešku.

No, nije problem samo njihova cijena, nego puno češće infrastruktura. Da bi električni automobil vozio svejedno treba gorivo, električnu energiju koju mora napuniti. Čak i u Norveškoj, danas s oko 12.000 e-punionica (do 2025. ih planira još 8000-15.000), vozači, posebice u gradovima, imaju velike probleme kako bi napunili limene ljubimce ‘gorivom’ pa mnogi i noćima dežuraju u kolonama ispred punionica.

Nedavno istraživanje kompanije CATL i Volta o električnim vozilima u Nizozemskoj, Norveškoj, Njemačkoj i Francuskoj potvrdilo je kako je jedan od glavnih razloga nabave električnog vozila ekološka prihvatljivost. Znakovito je da iste stvari ne zanimaju Nijemce, Francuze i Nizozemce.

Dok je Nijemcima na drugom mjestu zabavna i nečujna vožnja, odlično ubrzanje i mali trošak održavanja, Norvežane zanima osjetna financijska ušteda kupnje e-vozila, dok su Francuzi i Nizozemci zaljubljeni u nove tehnologije. Važan dio istraživanja odnosio se i na navike punjenja. Tržišta na kojima se istraživanje provodilo prilično su napredna kada je riječ o infrastrukturi za punjenje elektrovozila. Rezultati variraju, no zanimljivo je da čak četvrtina ispitanika u Njemačkoj i Francuskoj nema mogućnost punjenja automobila kod kuće, ističući kako im nije ni potrebno.

Nezanemariv dio ispitanika svoje aute primarno puni na poslu, ističe se Francuska s 19%. Ispitanici potvrđuju kako nisu imali problema s pronalaskom stanica za punjenje, a punionice smatraju pouzdanima i učinkovitima.

A kakva je trenutačna situacija u Hrvatskoj? Kako ističe Hrvoje Prpić, jedan od osnivača udruge vozača e-vozila u Hrvatskoj Strujni krug, osim što je svaka utičnica dovoljna za punjenje električnih automobila, u Hrvatskoj je više od 650 specijaliziranih punionica. Najjača je na Ininoj pumpi u Vukovoj Gorici i puni brzinom od 100 km dodatnog dometa za samo 6 minuta. U Strujniom krugu smatraju kako je razvijenost infrastrukture jedan od ključnih preduvjeta veće prihvaćenosti električnih automobila, a njihovi vozači se u RH svakodnevno suočavaju s izazovima kad traže mjesto za punjenje, piše Poslovni dnevnik

Zbog okoliša
EK donijela je 14. svibnja odluku kojom od Hrvatske traži da poboljša svoju primjenu Direktive o staništima što se tiče procjene utjecaja projekata vjetroelektrana na područja ekološke mreže Europske unije Natura 2000.

Prema Direktivi o staništima, projekti koji bi mogli imati značajan utjecaj na područja ekološke mreže, bilo pojedinačno, bilo u kombinaciji s drugim planovima ili projektima, mogu se odobriti tek nakon što se utvrdi da neće negativno utjecati na to područje.

“Hrvatska se sustavno nije pridržavala Direktive o staništima pri odobravanju izmjena projekata vjetroelektrana uz obalu. Konkretno, u postupcima odobravanja izmjena projekata nisu uzeti u obzir svi relevantni utjecaji na ciljne vrste i staništa ekološke mreže te su postupci provedeni bez dostatnih dokaza da ti projekti neće negativno utjecati na cjelovitost tih područja”, piše u priopćenju Bioma.

“Komisija je stoga Hrvatskoj uputila službenu opomenu, nakon čega Hrvatska ima četiri mjeseca da ukloni nedostatke koje je utvrdila Komisija. Ukoliko to ne riješi, država može na koncu završiti na Sudu Europske unije, a u tom slučaju plaćat će od novca svih hrvatskih poreznih obveznika goleme kazne dok nedostatke na kraju ne ispravi”, dodaje se u priopćenju.

Prvi takav postupak protiv Hrvatske

“Ovo je prvi put da je Europska komisija pokrenula postupak protiv Hrvatske vezano za funkcioniranje postupaka procjene utjecaja na okoliš. Do sada je EK pokretala postupke isključivo vezano za kvalitetu prijenosa odredbi Direktive o procjeni utjecaja na okoliš u hrvatsko zakonodavstvo.

Jedini drugi postupak koji je EK pokrenula zbog primjene okolišnog zakonodavstva u Hrvatskoj završio je presudom Suda EU, u predmetu Biljane Donje koji se odnosi na sanaciju ilegalnog “’crnog brda” kod Biljana Donjih u blizini Zadra. Sud je presudio da je Hrvatska dužna ukloniti mineralni otpad koji se tamo nalazio.

Podsjetimo, Udruga Biom je prvi put upozorila Europsku komisiju na nedostatke u postupcima procjene utjecaja na okoliš i ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu za vjetroelektrane na godišnjem sastanku Europske komisije sa hrvatskim okolišnim organizacijama civilnog društva (OCD) u studenom 2018.

Problemi na koje je Biom ukazao u 2018. i 2019. Europskoj komisiji odnosili su se na postupke u kojima je je Biom sudjelovao. To sudjelovanje odvijalo se bilo kroz komentiranje stručnih studija bilo putem kasnijih sudskih sporova. Većinu Biomovih tužbi su hrvatski sudovi odbili radi čega se Biom odlučio obratiti Europskoj komisiji. U dvije godine Biom je Europskoj komisiji dostavio podatke vezano za devet okolišnih postupaka”, piše Biom.

Očekuje se veći broj problematičnih postupaka

“Prilikom praćenja razvoja vjetroelektrana u Republici Hrvatskoj, prije svega zahvata vjetroelektrana u ili neposredno uz područja ekološke mreže, Udruga Biom uočila je određene nedostatke i sistemske pogreške.

Ističemo da su lokacije za vjetroelektrane u pravilu planirane u pojasu uz jadransku obalu, u područjima koja su u okviru ekološke mreže zaštićena kao područja očuvanja značajna za ptice”, objašnjava udruga Biom.

“U tom kontekstu potrebno je napomenuti da do sada u Hrvatskoj nije napravljena strateška procjena utjecaja razvoja vjetropotencijala u Hrvatskoj na okoliš, što bi značajno olakšalo potencijalnim investitorima odabir prikladnih područja za njihove investicije. Odnosno, bilo bi svima jasnije koliko se kroz potencijalnu investiciju u vjetroelektranu treba uložiti u očuvanje vrsta i staništa značajnih na razini EU”, tvrdi ekološka udruga.

“Jedan od glavnih razloga nedostatne kvalitete postupaka procjene utjecaja na okoliš (PUO) je nefunkcionirajući mehanizam preispitivanja kvalitete studije utjecaja. Tijekom svih ovih godina provedbe postupka PUO gotovo svi zahvati su odobreni, što baca sumnju na funkcioniranje mehanizma kontrole kvalitete studija.

Uočili smo da za određene vjetroelektrane nikada nije proveden postupak glavne ocjene zahvata za ekološku mrežu ili je proveden prije ulaska Hrvatske u EU. Nadalje, Ministarstvo nije uzelo u obzir negativno mišljenje stručnog tijela Ministarstva o studijama utjecaja na okoliš i elaboratima zaštite okoliša, dok u jednom slučaju nije čak niti zatražilo mišljenje svog stručnog tijela.

Također, u nekim su postupcima korišteni zastarjeli podaci i stručne studije za ocjenu utjecaja zahvata, ponekad i više od 10 godina, dok npr. za podatke o pticama pravila struke govore da podaci ne smiju biti stariji od pet godina. Ima i postupaka u kojima su korišteni nevjerodostojni podaci ili se podacima manipuliralo kako bi se prikazalo da zahvat ima manji utjecaj”, piše Biom u priopćenju.

“Biom je ukazao Europskoj komisiji da je u zadnje dvije godine Ministarstvo zaštite okoliša i energetike oslobodilo pet vjetroelektrana zakonske obveze provedbe postupka procjene utjecaja na okoliš čime je Hrvatska povrijedila pravnu stečevinu Europske unije. Naime, kako je Hrvatska odlučila da nije potrebno provesti te postupke, nisu ni procjenjeni utjecaji tih zahvata što predstavlja izravno kršenje Direktive o procjeni utjecaja na okoliš.

Također, prema Konvenciji o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Arhuška konvencija) javnost ima pravo na sudjelovanje i pobijanje tih odluka pred sudovima, a to pravo je neprovođenjem postupaka javnosti bilo uskraćeno. Navedeno je vrlo problematično jer omogućava državi da bez sudjelovanja javnosti donosi odluke koje se tiču svih nas i za koje imamo pravo i biti informirani i sudjelovati u njima, upravo zbog toga što se pitanja okoliša tiču svih nas.

Koliko god bila porazna, neosporna je činjenica da je zakonodavstvo u Hrvatskoj znatno unaprijeđeno prvenstveno zbog pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Nadamo se da će Hrvatska reagirati na opomenu Europske komisije i osigurati da se pravna stečevina EU koja se tiče okoliša pravilno primjenjuje. Želja nam je da više ne bude potrebe za sudskim sporovima, no sve dok Hrvatska neće pravilno provoditi svoje zakonodavstvo, Udruga Biom će ukazivati na nepravilnosti u okolišnim postupcima, jer je to naša obaveza kojom doprinosimo općem dobru našeg društva”, stoji u priopćenju, a prenosi Index.

WEF Energy Index
Hrvatska se iz godine u godinu penje na ljestvici energetske tranzicije.

Naime, prema Indeksu energetske tranzicije (ETI) iz ovogodišnjeg izvješća Poticanje učinkovite energetske tranzicije Svjetskog gospodarskog foruma (WEF), Hrvatska je zauzela 37. mjesto od 115. zemalja. Prošle godine, pak, Hrvatska se nalazila na 42., a pretprošle na 52. mjestu, stoji u izvješću.

Slovenija se, primjerice, nalazi na 23., Slovačka na 33., a Rumunjska na 35. mjestu. Iza Hrvatske su Češka (42.), Bugarska (61.), Crna Gora (62.) Poljska (69.), Srbija (100.) i, među ostalim, Bosna i Hercegovina (103.).

ETI ukazuje kako je postignut napredak u energetskoj tranziciji tijekom posljednjih šest godina. Međutim, većina zemalja je postigla različite stupnjeve napretka u tri područja energetskog trokuta – ekonomskom rastu i razvoju, okolišnoj održivosti te pristupu energiji i sigurnosti. “Jaz između najboljih zemalja u energetskoj tranziciji i ostalih kontinuirano se smanjuje, uglavnom zbog rasta političke posvećenosti i boljem pristupu kapitalu za ulaganja u gospodarstva u nastajanju”, navodi se, među ostalim, u izvješću.

Posljedice pandemije koronavirusa na energetski sektor ocrtavaju potrebu za boljom otpornošću, ne isključivo infrastrukture i kibernetičkog prostora, već i međunarodne suradnje, politika koje upravljaju energetskim tranzicijama i dr. A trenutačni načini na koji države nastoje kontrolirati gospodarske i društvene posljedice pandemije mogu biti prilika za daljnji skok u energetsku tranziciju. “Gospodarsko poticanje modernizacije energetske infrastrukture, istraživanja i razvoja te razvitka ljudskog kapitala mogu pružiti dugoročno održiv gospodarski rast, uz istovremeni iskorak u promjene za energetsku tranziciju”, objavljeno je u izvješću.

Na koncu, valja naglasiti kako se na vrhu ljestvice nalazi Švedska. Zatim, na drugom mjestu se nalazi Švicarska, a na trećem Finska. Naprotiv, na pri dnu ljestvice su Haiti, Libanon i Nigerija, prenosi Energetika-net.

Moralni imperativ
Digitalizacija može biti dio rješenja problema klimatskih promjena, ali pohranjivanje digitalnih podataka koji se nikada ne koriste također troši nevjerojatno veliku količinu energije te, posljedično, nepotrebno stvara višak CO2.

Veritas Technologies, tvrtka koja se bavi sustavima za zaštitu i raspoloživost podataka, procjenjuje kako se godišnje u atmosferu ispusti oko 6,4 milijuna tona CO2 zbog napajanja sustava koji čuvaju ove nepotrebne podatke.

Kako bismo zaštitili planet od viška CO2 i nepotrebne potrošnje resursa, tvrtke trebaju implementirati ispravne i dobre strategije za upravljanje podacima, moraju koristiti prave alate za ovu namjenu i očistiti svoje podatkovne centre od ‘tamnih podataka’. U prosjeku, čak se 52 posto podataka koje pohranjuju organizacije širom svijeta smatra ‘tamnim’, što znači da oni koji njima upravljaju i koji su za njih odgovorni nemaju pojma koji je sadržaj tih podataka ili kakva je njihova vrijednost, priopćeno je iz Kursor komunikacija.

Mnogo se dosad pričalo o tome koliki je financijski trošak tamnih podataka, ali se o ekološkom aspektu i utjecaju na okoliš nije govorilo.

Analitičari predviđaju kako će količina podataka koju pohranjujemo, na svjetskoj razini, porasti s 33 ZB (zetabajta) u 2018. na 175 ZB do 2025. godine (podaci tvrtke IDC). Ne promijene li ljudi svoje navike, to znači da će za samo pet godina u svijetu biti pohranjeno oko 91 ZB ‘tamnih’ podataka – što je za više od četiri puta više od ukupne količine podataka koju imamo pohranjenu danas, uz što ide i sva energija koju koristimo za napajanje infrastrukture na kojoj ti podaci žive.

“Širom svijeta, pojedinci i tvrtke trude se smanjiti svoj utjecaj na okoliš, ali tamni podaci obično se ne nalaze na popisu stvari koje treba riješiti”, kaže Phil Brace, glavni direktor za održivost i izvršni potpredsjednik za uređaje i softverska rješenja za pohranu podataka u Veritasu.

“Ipak, tamni podaci proizvode više ugljikovog dioksida nego što to čini 80 različitih zemalja pojedinačno pa postaje jasno kako svatko mora početi ozbiljno razmišljati o ovome. Filtriranje tamnih podataka i brisanje onih informacija koje više nisu potrebne treba postati moralni imperativ za tvrtke širom svijeta”, naglašava, a donosi Energetika-net.

 

Vlade u EU
Vlade zemalja Europske unije trebale bi povezati potporu kompanijama pogođenima koronavirusom sa ‘zelenim’ ciljevima, poručio je europski povjerenik za klimu Frans Timmermans.

Europska komisija ažurirala je krajem prošlog tjedna privremene propise o državnoj pomoći kompanijama za vrijeme pandemije. Novi propisi zabranjuju kompanijama koje dobivaju pomoć isplatu dividendi i bonusa i otkup dionica sve dok država ima u njima vlasnički udio.

Unatoč pozivima pojedinih parlamentarnih zastupnika i ‘zelenih’ udruga, Bruxelles nije povezao odobrenje pomoći s klimatskim ciljevima, ostavljajući to na izbor vladama članica. “Ako zrakoplovna tvrtka zatraži od nacionalnih vlasti podršku, mislim da je legitimno pitati – što ćete zauzvrat učiniti za društvo? Hoćete li ograničiti bonuse? Hoćete li prestati isplaćivati dividende? Hoćete li smanjiti svoj ugljični otisak?”, rekao je u ponedjeljak Timmermans.

Komisija je priopćila kako će “Green Deal”, plan neto svođenja europskih emisija stakleničkih plinova na nulu do 2050. godine, voditi ekonomski oporavak bloka. Bruxelles ipak nije voljan upotrijebiti pravila o državnim potporama, koja bi trebala zaštititi ravnopravno tržišno natjecanje, kako bi programe potpore povezao s klimatskim ciljevima. Trenutno je cilj pomoći tvrtkama na koje je utjecao koronavirus da riješe probleme s likvidnošću i solventnošću, poručili su.

Prema privremeno revidiranom okviru državnih potpora, predstavljenom u petak, velike tvrtke moraju izvijestiti kako usklađuju dobivenu državnu pomoć s europskim zelenim ciljevima. Okvir ne traži od njih da pomoć koriste kako bi ‘zelenije’ poslovale niti obavezuje vlade da prilagode potporu klimatskim uvjetima. Države članice “mogu same osmisliti nacionalne mjere u skladu s dodatnim smjernicama”, poput klimatskih ciljeva, priopćila je Komisija.

Luksemburški ministar energetike Claude Turmes izjavio je u ponedjeljak da će zbog izostale koordinacije na europskoj razini zemlje koje ne budu postavljale zelene uvjete za državnu pomoć možda minirati nastojanja onih drugih. “Organiziramo intervencije u unutarnje tržište čiji će razmjeri nadmašiti sve do sada viđeno”, kazao je Turmes, izdvajajući kao mogući primjer pomoć avioprijevoznicima.

Među zrakoplovnim je kompanijama koje još pregovaraju o državnoj pomoći i njemački div Lufthansa. Vlada u Berlinu nije potvrdila da će sporazum o pomoći uključiti i klimatske uvjete ali je izvor za Reuters kazao da će uvjet za pomoć kompanijama biti doprinos održivosti.

UN
Razina stakleničkog plina ugljik-dioksida u atmosferi prije nekoliko dana bila je najveća u zadnjih 60 godina koliko se provode mjerenja.
Iako ljudi zbog širenja pandemije koronavirusa manje voze automobile i ne lete zrakoplovima, količina ugljik-dioksida u atmosferi i dalje je u porastu, prenosi Tportal. Štoviše, u nedjelju 3. svibnja razine ugljik-dioksida u atmosferi dosegle su najviše razine u zadnjih 60 godina koliko traju mjerenja u zvjezdarnici Manua Loa na Havajima.
Očekuje se kako će porasti i prosjek na godišnjoj razini, navedeno je u analizi koju su objavili znanstvenici pri britanskoj meteorološkoj službi i organizaciji Scripps Institution of Oceanography.

Podaci pokazuju koliko ambicioznija nastojanja smanjenja zagrijavanja našeg planeta moraju biti. Privremeni pad emisija stakleničkih plinova zbog izolacije tijekom pandemije nije dovoljan kako bi poništio desetljeća provedena u izgaranju fosilnih goriva. Prema podacima Međunarodne energetske agencije, smanjenje emisija stakleničkih planova uslijed mjera uvedenih zbog pandemije na globalnoj razini iznosilo je tek oko osam posto.

Treba imati na umu kako se ugljik-dioksid može zadržati u atmosferi stotine, pa i tisuće godina jednom kad izađe iz tvornica i auspuha. Također, svibanj je dio godine kad koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi obično na najvišim razinama.

Prikaži sliku na Twitteru
Tijekom ljeta biljke na sjevernoj polutki Zemlje (gdje je više kopna) fotosintezom punom parom upijaju ugljik-dioksid iz atmosfere. Kad dođu jesen i zima manje su aktivne, a lišće im opada i raspada se, pri čemu se oslobađa i ugljik-dioksid, između ostalog. Zbog toga su u svibnju razine ugljik-dioksida u atmosferi u pravilu na najvišim razinama tijekom godine.

Trend rasta udjela stakleničkih plinova u atmosferi zove se Keelingova krivulja, po znanstveniku Charlesu Davidu Keelingu koji ih je prvi počeo sustavno pratiti, piše Tportal.

Kako bi ju se spljoštilo potrebno je trajno smanjiti emisije za barem 50 posto, za što ćemo vjerojatno morati promijeniti navike (što se donekle događa sad), ali i strukturno promijeniti način na koji proizvodimo.

Prema procjeni međuvladinog panela o klimatskim promjenama Ujedinjenih naroda, emisije stakleničkih plinova moraju doseći nulu do 2050. godine kako bi izbjegli najgore scenarije, piše Verge.

Marten Scheffer
Ako svijet ne suzbije emisije staklenika, do 3,5 milijarde ljudi moglo bi već za 50 godina živjeti u uvjetima iznimne vrućine, objavili su nizozemski znanstvenici

Dotad će otprilike trećina svjetske populacije, ako ne emigrira, živjeti u područjima s prosječnom godišnjom temperaturom višom od 29 stupnjeva Celzijevih, tvrde stručnjaci s nizozemskog sveučilišta Wageningen.

Život u takvim uvjetima izašao bi iz okvira klimatske niše u kojoj ljudi žive zadnjih 6000 godina, kazao je Marten Scheffer, glavni autor studije objavljene u ponedjeljak u časopisu Proceedings of the US National Academy of Sciences (PNAS).

Trenutačno dvadesetak milijuna ljudi živi na mjestima na kojima prosječna godišnja temperatura prelazi 29 stupnjeva. Ta područja obuhvaćaju manje od jedan posto Zemljine površine i uglavnom se radi o dijelovima uz Saharu.

Sa svakim stupnjem više u prosječnoj globalnoj temperaturi, oko milijardu ljudi zateći će se u područjima prevrućim za život bez tehnologije za rashlađivanje. No radi se o uglavnom o siromašnim ljudima koji to ne mogu priuštiti. ‘Koronavirus promijenio je svijet na način koji je do prije koji mjesec bio teško zamisliv, a naše istraživanje pokazuje da bi klimatske promjene mogle učiniti nešto slično’, kazao je Scheffer.

Klimatske promjene neće biti tako brze kao virusne, no za razliku od ove pandemije za njih neće biti rješenja ni olakšica u bliskoj budućnosti, dodaje. Scheffer i njegovi kolege istraživanje temelje na analizi ranijih podataka i postojećih trendova zagrijavanja koje su usporedili s klimatskim uvjetima u pojedinim regijama. Tako su saznali i koja je čovječanstvu kroz povijest bila ‘najdraža’ temperatura. Ta klimatska niša, kako je Scheffer naziva, odnosi se na prosječnu godišnju temperaturu od 11 do 15 stupnjeva.

Ljudi mogu živjeti, i to i čine, i na toplijim i na hladnijim mjestima, no što se odmiču dalje od te temperaturne granice, život im je teži, stoji u studiji.

Klimatske promjene
Ujedinjeni narodi su u srijedu pozvali na borbu s klimatskim promjenama “istom odlučnošću” s kojom se borimo s pandemijom covida-19 jer zbog globalnog zagrijavanja od 2015. umire sve više ljudi.

“Moramo ograničiti klimatske promjene kao i pandemiju”, istaknuo je Petteri Taalas, glavni tajnik Svjetske meteorološke organizacije (WMO) u prigodi pedesetog Dana Zemlje.

“Naravno, covid-19 ja uzrokovao ozbiljnu zdravstvenu i gospodarsku krizu na svjetskoj razini, ali ne budemo li se borili s klimatskim promjenama, ljudski boljitak, ekosustavi i gospodarstva mogli bi stoljećima biti ugroženi”, upozorio je čelnik te UN-ove agencije, prenosi se u priopćenju.

Pandemija novog koronavirusa odnijela je više od 175.000 života u svijetu otkad je u prosincu izbila u Kini i zaustavila je čitave dijelove gospodarstva. Takva bi situacija mogla uzrokovati “privremeno smanjenje” ispuštanja stakleničkih plinova koji su glavni krivac za klimatske promjene, navodi WMO napominjući da takvo stvarno stanje ne smije biti nadomjestak za “trajno djelovanje u korist klime”.

UN je to zabrinutiji što je “nakon prijašnjih gospodarskih kriza nerijetko dolazio oporavak praćen znatno snažnijim rastom emisije ugljika”. Međunarodna organizacija ujedno zahtijeva pripremu programa oporavka nakon pandemije u kojima će se prednost dati “zelenom rastu”. “Moramo pokazati istu odlučnost i isto jedinstvo u našoj borbi s klimatskim promjenama kao i u borbi s (bolešću) covidom-19”, istaknuo je Taalas.

“Moramo zajednički djelovati u interesu zdravlja i kvalitete ljudskog života, ne samo u tjednima i mjesecima koji dolaze, nego i kroz mnoge buduće naraštaje”, dodao je.

Rekordne vrućine, sve veća kiselost oceana, porast razine mora, otapanje ledenjaka i druge pojave jesu pokazatelj sve ubrzanijih klimatskih promjena u zadnjih pet godina, pokazuje izvješće o svjetskoj klimi za razdoblje 2015.-2019.

Premda je to razdoblje bilo najtoplije dosad zabilježeno, stručnjaci očekuju da će prosječna temperatura u svijetu potući novi rekord u idućem petogodišnjem razdoblju (2020.-2024.).

Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da opći rizik od obolijevanja i umiranja u vezi s visokim temperaturama redovito raste od 1980. Oko 30 posto svjetskog stanovništva živi danas u klimatskim područjima na kojima barem 20 dana u godini vladaju vrućine što odnose ljudske živote.

Jake kiše i poplave kao posljedica toga stvaraju uvjete pogodne za izbijanje epidemija, pa tako i kolere. U zemljama gdje je ta bolest endemska procjenjuje se da je ugroženo 1,3 milijarde ljudi, upozorava UN.

WWF
Čovječanstvo se trenutačno nalazi između dvije krize – zdravstvene, uzrokovane koronavirusom te klimatske, čija je posljedica, među ostalim, pad biološke raznolikosti.

Obje predstavljaju prijetnju za čovječanstvo i svijet koji nas okružuje, ističe svjetska nezavisna organizacija za zaštitu prirode WWF. Prije 50 godina, dakle, 22. travnja 1970., prvi put je obilježen Dan planeta Zemlje kao odgovor znanstvenika i građana na ekološke katastrofe koje su tada eskalirale, poput izlijeva nafte, onečišćenja vode i zraka.

Borba za bolji svijet nije bila uzaludna te je donekle poboljšan način života usvajanjem niza konvencija i zakona o zaštiti okoliša poput Konvencije o biološkoj raznolikosti, Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime, Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, Arhuške konvencije i dr.

Najnoviji izvještaj Copernicusa, programa Europske unije za promatranje Zemlje, pokazuje kako je 2019. bila najtoplija godina od početka mjerenja. Odlaganje ozbiljnog bavljenja klimatskom krizom ima svoju cijenu, što zemlje u hrvatskom okruženju itekako osjećaju – od sve izraženijih temperaturnih ekstrema do onečišćenog zraka zbog zastarjele industrije poput termoelektrana. “Zdravstvena kriza ne smije biti razlog, ni izgovor vlada u okruženju da zanemare politiku i mehanizme ublažavanja druge krize – klimatske. Moramo se suočiti s onim što je neosporno – posljedice klimatske krize su prisutne u obliku dužih sušnih razdoblja, ekstrema oborina i povećanih temperatura”, ističe Duška Dimović iz WWF Adrije.

Stoga, WWF zahtijeva od donosioca odluka u okruženju da krenu s primjenom ambicioznih i konkretnih politika i planova, koji su utemeljeni na znanstvenim činjenicama i preporukama te da dosljedno implementiraju međunarodne sporazume. Industrija fosilnih goriva i drugih neodrživih izvora energije mora postati stvar prošlosti kako bismo sačuvali planet.

K tomu, WWF poziva građanke i građane da daju Glas za planet Zemlju kako bi doznali koje konkretne korake mogu poduzeti te tako pridonijeti zdravoj i sigurnoj budućnosti.