Klima

Donosi Indikator.ba

Ekološke udruge u Srbiji i Bosni i Hercegovini zatražile su proteklog vikenda od vlasti u Srbiji da odmah poništi sve obveze prema rudarskoj kompaniji Rio Tinto, koja u Srbiji želi otvoriti rudnik litija. Iz britansko-australske korporacije rekli su da su posvećeni pridržavanju najviših ekoloških standarda i da će u zaštitu okoliša uložiti više od 100 milijuna dolara, prenosi portal Indikator.ba.

Sudionici ekološkog prosvjeda “Ustanak za opstanak – narod protiv Rio Tinta” blokirali su jednu od najznačajnijih prometnica u Beogradu – Brankov most, ističući da Srbija ne želi biti “još jedna od pogrešaka” kompanije Rio Tinto.

Govornici su poručili su da je “ovo bila blokada opomene”, kao i da će dati vlastima sedam dana da ispune njihove zahtjeve, a ako se to ne dogodi da će nastaviti s prosvjedima po Srbiji.

Blokadi mosta prethodio je prosvjedni skup više od 30 ekoloških udruga održan u središtu Beograda, a sa skupa je poručeno da će, “ako se vlast ne dozove pameti i ne ispuni zahtjeve biti blokrana cijela Srbija”. Prosvjed je održani i u Bijeljini, u Bosni i Hercegovini.

Kako smršaviti do 15 kg brzo i bez yo-yo efekta? Stavite ovaj flaster na pupak i pričekajte 24 sata

Kompanija Rio Tinto tim povodom je priopćila da ima razumijevanja za zabrinutost koju građani Srbije pokazuju kada je riječ o zaštiti okoliša i pozvala ih da se informiraju o činjenicama u vezi s projektom Jadar.
“Svjesni smo da su neka pitanja građana u vezi s utjecajem projekta Jadar na okoliš dijelom posljedica faze u kojoj se projekt trenutačno nalazi, kao i da su proizvod snažne kampanje dezinformacija, koja je već izvjesno vrijeme prisutna u javnosti”, navodi se u priopćenju.

Rio Tinto je naveo da će samo u postrojenje za preradu vode uložiti gotovo 40 milijuna dolara, a voda koja će biti ispuštana “bit će iste ili bolje kvalitete od vode rijeke Jadar”.

Rio Tinto je najavio i da će uskoro objaviti i prvu studiju o procjeni utjecaja na okoliš, koja će obuhvatiti sve potencijalne utjecaje projekta na okoliš, uključujući vodu, buku, kvalitetu zraka, bioraznolikost i kulturnu baštinu.

Kompanija je u kolovozu najavila da će uložiti 2,4 milijarde dolara u projekat izgradnje rudnika i postrojenja za preradu litij borata u Loznici. Procjenjuje se da ležište u Srbiji sadrži 10 posto svjetskih rezervi litija.

S druge strane, Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, rekao je da će biti raspisan referendum o početku rada Rio Tinta u Srbiji i da će dobiti dozvolu za rad samo ako se građani izjasne za projekt Jadar.

Inače, vijećnici Skupštine Loznice, grada na čijem području će biti smješten pogon za dobivanje dragocjenog metala litija, nužnog u proizvodnji baterija za npr. pametne telefone ili električna vozila, krajem srpnja većinom glasova usvojili su Prostorni plan općine u koji je prvi put unesen planirani rudnik litija.

Prema riječima Vesne Prodanović, glavne direktorice kompanije Rio Tinto u Srbiji, projekat Jadar znači prije svega izgradnju rudnika i to podzemnog. Njegova izgradnja treba početi 2022. godine, a završiti se 2026.

Ona je istaknula da će se podzemna eksploatacija litija u blizini Loznice značajno razlikovati od površinskih iskopavanja, a ta razlika se odnosi i na utjecaj na okoliš.

“Jadar je industrijski koncept, što se vidi i iz sastava ukupne investicije, gdje će 30% činiti rudarski dio, a dvije trećine će otići za industrijsko postrojenje koje je nadzemno”, objasnila je Vesna Prodanović.

Dodala je i da se Rio Tinto ne bavi proizvodnjom električnih baterija.

“Surađujemo s kompanijama u svijetu koje mogu biti potencijalni kupci našeg litija, ali interes Srbije je da ovdje dovede i proizvođača električnih baterija”, zaključila je Prodanović, a prenosi Poslovni dnevnik.

Analiza ekoloških posljedica

Arktičkom krugu zaista nije potrebna još jedna loša vijest, no kako to obično bude, uvijek može gore pa je čovjek sad zaključio da bi na tom području mogao iskapati litij koji se tamo nalazi, a ekološke posljedice neka se nose k vragu (valjda).

Litij se danas koristi u puno stvari, uključujući i baterije koje služe za pogon električnih vozila svih vrsta i veličina. Proizvođači baterija natječu se da podignu kapacitete, a sve se to zajedno pomalo prevara u novu svojevrsnu zlatnu groznicu.

Većina baterije za električna vozila nije napravljena od litija, ali svaka ćelija u njoj treba nekoliko grama litija u anodi i katodi. Proizvođači baterija baš i ne žele otkriti koliko litija zapravo koriste u baterijama, no električna vozila s baterijom od oko 100 kilovatsati ili većom, trebaju i preko deset kilograma te sirovine. Električna vozila sa slabijom baterijom i trebaju više kilograma litija, a to je tek pretpostavljeni minimum.

Ako se to stavi u korelaciju s ambicijama GM-a, Daimlera te VW grupe, koji žele proizvesti ukupno oko 240 gigavata baterijskih kapaciteta godišnje u narednih deset godina, onda je konzervativna procjena da bi svaki od navedenih proizvođača automobila iskoristio 23.949.675 kilograma litija – godišnje.

Trenutno ne postoji lagan način pribavljanja tolike količine litija, a jedan od razloga je i taj što ga nije lako pronaći. Litij se nalazi na područjima kojima možda ne bi bilo pametno uništavati ekosustav rudarenjem.

Rudarenje litija nije savršen proces i zahtijeva korištenje velike količine vode, no dok su neke metode vađenja litija manje destruktivne (poput one u poljanama soli u Atacami u Čileu), postoje one koje da bi došle do litija, vodenim mlazom razaraju čitave stijene do razine mulja. Takvu metodu koristi britanska tvrtka Cornish Lithium, koja se na tržištu pojavila iznenada nakon Brexita i koja rudari litij na jugu Engleske.

U Rusiji pak, državna tvrtka Rosatom želi učiniti sličnu stvar na poluotoku Kola na sjeveroistoku Rusije, samo što oni litij kojeg bi rudarili u arktičkom pojasu žele koristiti i za nuklearne bojne glave, a ne samo za električna vozila.

Litij-6 koristi se u nuklearnom oružju za pokretanje druge faze nuklearne reakcije, koja dovodi u biti do detonacije nuklearne bombe. Rafiniranje litija-6 kontroverzno je u bilo kojem kutu svijeta, jer ga se više-manje za ništa drugo niti ne može koristiti. Isto tako, obzirom da bi ruski arktički rudnik litija trebao biti otvoren tek 2030. godine, moglo bi se pokazati da bi se taj litij zapravo najviše korsti za termonuklearne bojne glave, jer bi do tog vremena sve potrebe za litijem već vjerojatno bile namirene.

Arktički krug već je podnio dosta. Primjerice, zbog rudnika nikla u Norilsku to je mjesto u Rusiji postalo najzagađenije mjesto na svijetu, a sve zato što omogućuje materijal koji služi kao zamjena za problematični kobalt, što je zapravo samo pretakanje problema iz jedne katastrofe u drugu.

Ako rudarenje počne na poluotoku Kola, onda neće biti ugrožen samo okoliš tog područja koji je 2018. godine dobio status ekološki zaštićenog područja, već će ugroženo biti i domorodačko stanovništvo Sami.

U SAD-u pak Lithium America tvrdi da se u prolazu Thacker u Nevadi nalazi 2,6 milijardi dolara vrijedan sirov litij, a plan je zapravo prekopati cijelo područje da se izvuče taj novac, pardon, litij. Metoda koja bi se koristila zapravo podrazumijeva kopanje dubokih brazdi kroz sediment tla.

Za litijem postoji rastuća i velika potražnja, no ako ćemo štetu proizvedenu vozilima na fosilna goriva ispravljati novim ekološkim katastrofama kako bi se vozili zelenim električnim vozilima, onda teško da ćemo postići nešto pozitivno, piše Zimo.

Intervju Andreja Babiša

Češka neće zabraniti prodaju automobila s unutarnjim izgaranjem do 2035. godine, kako to poziva službeni Bruxelles. O tome je izvijestio premijer Češke Republike Andrej Babiš u jučerašnjem intervjuu za iDnes TV.

Nastavit ćemo ih proizvoditi, politika zabrane nije od koristi za državu, naglasio je Babiš u programu Rozstřel. „Ne možemo djelovati onako kako su smislili „zeleni“ fanatici u Europskom parlamentu. Postoje i važnije teme poput sigurnosti, domaćeg tržišta, Schengena”, kazao je češki premijer.

Napomenuo je kako će zemlja razviti infrastrukturu za električna vozila dodavši slijedeće: „No normalni automobili će se proizvoditi kao i obično. Električni automobili su luksuz, nisu dostupni običnim ljudima.”

Također je obećao kako Češka neće doživjeti još jedno potpuno zatvaranje u svezi pandemije Covida-19.

Podsjećamo: Europska komisija predlaže da do 2035. godine zemlje EU zabrane prodaju i uporabu vozila s unutarnjim izgaranjem. Češkoj (naravno, i ne samo njoj) je to itekako problematično. Ta zemlja ima vrlo razvijenu automobilsku industriju koja je jedan od temelja njenog gospodarstva i taj sektor čini 26 posto ukupne industrijske proizvodnje, odnosno više od 9% češkog BDP-a. Dovoljni je ukazati na tvornice automobila Škoda, Hyundai i Toyota-Peugeot-Citroen (TPCA).

Međutim, problem po ovakve stavove češke vlade odnosno njenog premijera može biti činjenica da su vlasnici tih tvrtki stranci, puno podložniji odlukama Bruxellesa, i da će se možda morati krenuti u nekakve kompromise.

U svakom slučaju, i iz ovog je primjera vidljivo kako EU, osim što to čini sebi, primorava i sve druge članice da „pile granu na kojoj sjede“ u ime potpuno neizvjesnih ciljeva iz „zelene agende“ za koje još nitko ne zna čime će na kraju rezultirati. Tako smo i u jučerašnjoj analizi ukazali na negativne posljedice „zelene zaigranosti“ Bruxellesa, ali i Londona, u svezi s nastalim cjenovnim i opskrbnim kaosom na europskom plinskom tržištu – itekako povezanim s aktualnom energetskom tranzicijom tj. prelaskom s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije, što možete pogledati ovdje.

Naravno, skupu cijenu te „zaigranosti“ europskih elita na kraju će plaćati obični ljudi kroz skuplje račune plina i električne energije, a to je tek dio onog negativnog do čega može i hoće doći ako se s bezumljem Bruxellesa nastavi, jednako kao i s podaništvom čelnika država članica EU. Ali otpor tome ipak postaje sve jači, o čemu svjedoči i predmetna vijest, donosi Geopolitika.news

Na Islandu

Najveće postrojenje na svijetu za apsorpciju ugljikovog dioksida izravno iz zraka, smješteno na Islandu, započinje s radom u srijedu, priopćila je kompanija Climeworks koja stoji iza tog projekta. Projekt razvoja postrojenja rezultat je zajedničkog rada švicarskog start-upa Climeworks AG, specijaliziranog za apsorbiranje ugljikovog dioksida izravno iz zraka, i islandske tvrtke Carbfix za skladištenje ugljika.

Postrojenje može usisati do četiri tisuće tona CO2 godišnje, što je količina koju u godinu dana ispusti oko 790 automobila. Prošle je godine globalna emisija CO2 iznosila 31,5 milijardu tona, pokazuju podaci Međunarodne energetske agencije (IEA).

Izravna apsorpcija iz zraka jedna je od nekoliko tehnologija izvlačenja ugljikovog dioksida iz atmosfere. Znanstvenici poručuju da je ova metoda ključna za smanjenje globalnog zatopljenja koje se smatra uzrokom toplinskih valova, požara, poplava i podizanja razine mora.

Postrojenje nazvano Orka, što je islandska riječ za energiju, sastoji se od osam velikih spremnika, sličnih onima koji se koriste u prijevozu robe. Spremnici su opremljeni visokotehnološkim filterima i ventilatorima za ekstrakciju ugljikovog dioksida.

Izolirani ugljik se potom miješa s vodom i taloži duboko pod zemlju, gdje se polako pretvara u stijenu. Kompletan sustav koji uključuje ekstrakciju i taloženje pokreću obnovljivi izvori energije, odnosno energija iz obližnje geotermalne elektrane.

Izravna apsorpcija CO2 iz zraka još uvijek je nova i skupa tehnologija, no stručnjaci koji se njome bave se nadaju da će troškovi biti manji kako bude rastao broj kompanija i potrošača koji nastoje smanjiti svoj ugljični otisak.

Trenutno je u svijetu aktivno 15 postrojenja za izravno izvlačenje CO2 iz zraka koja zajedno, prema podacima IEA-e, apsorbiraju više od devet tisuća tona ugljikovog dioksida godišnje.

Američka naftna kompanija Occidental trenutno razvija najveće postrojenje za izravno izvlačenje milijun tona ugljičnog dioksida iz zraka godišnje, u blizini nekoliko naftnih polja na području Teksasa koja su u vlasništvu kompanije.

Kompanija Climeworks nedavno je potpisala desetogodišnji ugovor o otkupu ugljikovog dioksida s vodećom švicarskom osiguravajućom kućom Swiss Re, a kompanija također nudi i pretplatničku uslugu koja potrošačima omogućuje mjesečnu otplatu troškova uklanjanja ugljika.

Izvješća

Zakonska ograničenja emisija sumpor-dioksida iz termoelektrana na ugljen širom Zapadnog Balkana su u 2020. godini višestruko prekoračena, navodi se u novom izvještaju CEE Bankwatch-a i Centra za Istraživanje energetike i čistog zraka (CREA).

U dokumentu, načinjenom u suradnji s Centrom za ekologiju i energiju i Centrom za životnu sredinu, navodi se da je izostao očekivani utjecaj smanjene ekonomske aktivnosti zbog COVID-19 na smanjenje ovog zagađenja.

Termoelektrane koje su u Bosni i Hercegovini, (tzv. Sjevernoj) Makedoniji, Srbiji i na Kosovu obuhvaćene NERP-om emitirale su 2020. godine 6,4 puta više sumpor-dioksida.

Navodi se kako su prošle godine ukupne emisije sumpor-dioksida TE na ugljen na Zapadnom Balkanu bile 2,5 puta veće od emisija iz svih termoelektrana na ugljen u Europskoj uniji.

Objavljeni su i podaci da su u 2020. godini srbijanske TE obuhvaćene NERP-om u zbiru imale su najveće emisije sumpor-dioksida, sa 333.602 tone, a druga je bila Bosna i Hercegovina sa 220.411 tona.

Regionalni apsolutni rekorder u prekoračenju je Ugljevik u Bosni i Hercegovini, sa 107.402 tone sumpor-dioksida u prošloj godini, čime je premašen zbroj regionalnih nacionalnih ograničenja.

TE Ugljevik i Kostolac B1 i B2 u Srbiji emitirali su skoro 12 puta više od dozvoljenih vrijednosti, uprkos tome što su imali ugrađenu opremu za odsumporavanje.

Uvoz električne energije u EU iz zemalja Zapadnog Balkana čini samo 0,3 procenta ukupne potrošnje električne energije Unije, ali emisije sumpor-dioksida povezane s tim uvozom iznose 50 procenata ukupne emisije iz svih postrojenja u EU u 2020. godini, donosi Al Jazeera Balkans.

Svjetska meteorološka organizacija

Prirodne katastrofe rezultirale su u posljednjih pola stoljeća ekonomskim štetama od 3,6 bilijuna dolara, a u posljednjih nekoliko godina štete su posebno izražene.

Kako prenosi Financial Times, znanstvenici Svjetske meteorološke organizacije (WMO) – agencije u sklopu Ujedinjenih naroda – izračunali su da se broj katastrofa povezanih s vremenom povećao pet puta u posljednjih 50 godina.

Štete koje se broje u milijardama dolara, uz gubitak stotina tisuća života, rezultat su klimatskih promjena i sve ekstremnijeg vremena, stoji u “Atlasu WMO-a mortaliteta i ekonomskih šteta od vremena, klime i vodnih ekstrema” koji pokriva razdoblje od 1970. do 2019. godine.

U tom je razdoblju zbog vremenskih neprilika život izgubilo 2 milijuna ljudi, a ekonomska šteta procjenjuje se na 3,6 bilijuna dolara. Posljednji primjer je uragan Ida koji je prošloga tjedna pogodio američku obalu kao peti najsnažniji uragan u povijesti SAD-a. AccuWeather procjenjuje da je Ida donijela izravne štete od 80 milijardi dolara.

Revolucionarni flasteri. Nemojte prekrivati salo, istopite ga. Čak 14 kg u 21 dana. Provjerite.

Šire ekonomske štete uključuju odštete između 17 i 25 milijardi dolara koje će morati isplatiti osiguravatelji, procjenjuje tvrtka za modeliranje rizika AIR. No, konačni račun mogao bi biti znatno viši jer AIR-ove procjene ne uključuju štetu od poplava u New Yorku i ostalim američkim državama na istoku SAD-a od prije nekoliko dana.

“Troškovi obnove danas su viši nego prije godinu dana”, upozorava AIR. Inače, tri od 10 najgorih prirodnih katastrofa po ekonomskim štetama dogodile su se u jednoj godini, 2017. To su uragani Harvey, Maria i Irma koji su pričinili ukupnu štetu od 224,5 milijarde dolara.

Sve veća učestalost i težina katastrofa povezanih s ekstremnim vremenskim prilikama – poput šumskih požara na jugu Europe, SAD-a i Sibira te poplave u sjevernoj Europi – ne bi bile moguće bez globalnog zagrijavanja, tvrdi mnoštvo svjetskih znanstvenika.

“Broj vremenskih, klimatskih i vodnih ekstrema se povećava i postat će učestaliji i ozbiljniji u mnogim dijelovima svijeta kao rezultat klimatskih promjena”, izjavio je Petteri Taalas, glavni tajnik Svjetske meteorološke organizacije, piše Poslovni dnevnik.

Komentar DW-a

Angela Merkel se uskoro oprašta s pozornice EU-a. I dobro je da je tako, smatra Cristina Burack. Jer potreban je novi politički stil kako bi se svladalo brojne izazove.Angela Merkel snimljena s leđa. Nakon saveznih parlamentarnih izbora 26. rujna kad Angela Merkel nakon 16 godina definitivno prestane biti savezna kancelarka, Europska unija će se oprostiti od predsjednice vlade s najdužim stažem.

Angela Merkel je već dugo važan akter na pozornici EU-a. Ona je doživjela duboke krize i svladavala ih, ona je doprinijela da Europska unija u teškim vremenima ostane na okupu. U krajnjoj liniji njemačka kancelarka je uvijek djelovala u interesu EU-a – ali često tek nakon što je koliko god je mogla izbjegavala donošenje odluke. Nije slučajno pojam „merkeln” (merkeliti) 2015. izabran za riječ godine među mladima.

Angela Merkel je, istina, uvijek bila pouzdana zagovornica vrijednosti EU-a, ali je ipak prečesto oklijevala i tek onda popuštala kad više nije bilo druge mogućnosti.

Mnoge od tih odluka su bile sporne, ali i hrabre. Za vrijeme financijske krize u eurozoni i u Grčkoj Merkel se suprotstavila i svom CDU-u fiksiranom na dogmu proračunske discipline kao i raspoloženju među njemačkim stanovništvom, kako bi Grčku spasila. Prije toga je odlučno tvrdila da takav korak ne dolazi u obzir. Tek kad je EU stajao pred financijskim kolapsom ona se odlučila za te mjere.

Oštre mjere štednje Grčkoj i paketi pomoći drugim pogođenim zemljama Sredozemlja tamo su promatrani kao dokaz da Merkel drugim zemljama nameće „njemački put” – bez ikakve solidarnosti unutar EU-a. Sjećam se razgovora u svojoj vlastitoj, španjolskoj obitelji, koja se strahovito žalila da Nijemci i dalje kod paušalnih putovanja na obalu profitiraju od niskih troškova u Španjolskoj, dok se Španjolci moraju boriti sa štednjom kod javnih izdataka i visokom nezaposlenošću.

A kad je onda 2015. milijun sirijskih tražitelja azila potražilo zaštitu u Europi, Merkel je donijela politički hrabru i moralno ispravnu odluku da ne zatvori njemačke granice. Ali i tu je ona samo reagirala. Ona je donijela odluku tek kad je bilo jasno da pokušaji postizanja dogovora o raspodjeli kontingenata po cijeloj Europskoj uniji neće uspjeti i kad su preopterećene članice EU-a kao Mađarska desetke tisuća tražitelja azila pustile da otputuju prema Njemačkoj.

Na kraju je došlo njezino „da” korona-obveznicama, dakle raspodjeli dugova na razini EU-a – grozota za Merkel kroz čitavo vrijeme provedeno na kancelarskoj dužnosti – tek nakon nekoliko odbijanja. Nerazumljivo je prije svega to da je ona na početku ostajala kod svoga „ne” unatoč besprimjernoj recesiji uvjetovanoj pandemijom.

Merkel je uvijek nastojala održati status quo – ona je jednostavno konzervativna. Ona nije spremna napraviti korak naprijed prije nego što ju se dotjera do zida. Ali, taj stil nije više dovoljan.

Nasljednik ili nasljednica Angele Merkel mora preuzeti proaktivnu, vizionarsku vodeću ulogu, kako bi se svladalo izazove EU-a. Iako se neki Nijemci pritom zbog povijesnih razloga ne osjećaju dobro da djeluju kao motor europske politike, postoji razlika između vladanja i vođenja. Nije slučajno da brojni Europljani danas Berlin vide kao svoj „go to”-glavni grad.

EU treba nekoga tko nije samo sposoban igrati u timu, nego taj tim može i voditi. On ili ona mora biti u stanju aktivno se suočiti s izazovima umjesto da na njih nepromišljeno reagira – jer izazova ima dovoljno.

S obzirom na klimatsku krizu političko vodstvo mora u globalnim razmjerima djelovati hrabro.

Nepopustljivo držanje Rusije zahtijeva tip političara koji može predvidjeti potencijalne prijepore i na njih se može pripremiti. Ne nekoga tko svoje susjede ostavlja na cjedilu zbog unutarnjopolitičkih interesa za energijom i geopolitičkih snova.

Zahtjevi Kine za globalnim utjecajem i napeti transatlantski odnosi zahtijevaju da se EU postavi jače i neovisnije, među ostalim pridržavanjem ciljeva izdataka za obranu.

Osim toga pukotine unutar EU-a zahtijevaju i inovativno i kreativno razmišljanje, koje će napustiti načelno Angele Merkel – konsenzus pod svaku cijenu. Nasljednik ili nasljednica Angele Merkel mora isto tako strastvenije prodavati uspjehe EU-a, kako bi se ponovo pridobilo povjerenje i oduševljenje građana EU-a, osobito mlađe generacije.

Među te sumnjičave građane EU-a uostalom pripadaju i Nijemci. Jedno ispitivanje instituta European Council on Foreign Relations iz travnja pokazalo je da više od 45 posto Nijemaca ambivalentno gleda na članstvo u Europskoj uniji ili ga smatra lošom stvari. Tko god naslijedi Angelu Merkel trebao bi početi aktivno oblikovati budućnost EU-a u vlastitoj zemlji, piše DW.

Brodarske kompanije

Vodeće pomorske udruge predložile su da se uvede globalna naknada za emisiju ugljičnih plinova kako bi se ubrzala ‘zelena transformacija” pomorskog prijevoza tereta. Oko 90 posto svjetske trgovine odvija se morem i pomorski promet proizvodi gotovo tri posto svjetskih emisija CO2, pa je sektor pod sve većim pritiskom da smanji zagađenje okoliša.

Međunarodna brodarska komora (ICS) i Intercargo prvi su puta zajednički predložili uvođenje naknade za tonu emitiranog ugljičnog dioksida koju bi plaćali brodovi bruto tonaže veće od 5000.

Prikupljeni novac slijevao bi se u klimatski fond i koristio za financiranje infrastrukture u lukama diljem svijeta koja bi jamčila opskrbu čišćim gorivima, poput vodika i amonijaka, predlažu ICS i Intercargo.

Prijedlog je u petak dostavljen Međunarodnoj pomorskoj organizaciji (IMO), agenciji Ujedinjenih naroda za pomorski promet .

Glasnogovornik IMO-a rekao je da su svi prijedlozi dobrodošli i da će se o njima raspravljati krajem ove godine, dodavši da su “prijedlozi o tržišno utemeljenim mjerama u skladu s ishodišnom strategijom IMO-a za stakleničke plinove”.

Radna skupina IMO-a sastat će se krajem listopada, uoči sjednice Odbora za zaštitu morskog okoliša krajem studenog koja bi, između ostalog, trebala biti posvećena nastojanjima da se smanji emisija ugljičnih plinova.

Europska komisija u srpnju je predložila da se brodari nakon više od deset godina uključe u sustav trgovine dozvolama za emisiju ugljičnog dioksida. U ICS-u pak upozoravaju da će “parcijalna” rješenja, poput prijedloga EU-a, znatno zakomplicirati “pomorsku trgovinu”.

Švicarski reosiguravatelj

Klimatske promjene u idućim će godinama donijeti prirodne katastrofe i štetu koja bi se u velikim gospodarstvima mogla udvostručiti, ističe se u najnovijoj studiji reosiguravatelja Swiss Rea.

Zbog prirodnih katastrofa izazvanih vremenskim nepogodama osigurane će štete na razvijenim tržištima do 2040. godine vjerojatno porasti za 30-63 posto, izjavio je u ponedjeljak glavni ekonomist toga reosiguravatelja Jerome Haegeli, predstavljajući studiju na internetskoj konferenciji.

U zemljama kao što su Kina, Britanija, Francuska i Njemačka mogle bi porasti i za 90 do 120 posto, izračunali su u Swiss Reu.

“Zato moramo još hitnije ostvariti ciljeve iz Pariškog klimatskog sporazuma”, rekao je Haegeli, aludirajući na međunarodne ciljeve smanjenja globalnog zatopljenja.

Studija spada među prve publikacije objavljene za potrebe godišnje konferencije sudionika sektora reosiguranja, koja se zbog pandemije koronavirusa već drugu godinu zaredom održava online, a ne u Monte Carlu gdje je inače bila organizirana.

Haegeli očekuje da će do 2040. godine učinci klimatskih promjena povećati globalne premije osiguranja zgrada za 149 do 183 milijarde dolara.

Prema toj studiji, ukupni obujam premija u tom segmentu mogao bi se u tom razdoblju utrostručiti, na 1.300 milijardi dolara. Najveći pokretač bit će gospodarski rast, koji će biti zaslužan za tri četvrtine toga povećanja, pokazala je studija.

Analiza Eurobarometra

Prema najnovijem istraživanju Eurobarometra, u kojem je iskazan stav građana Europske unije da su klimatske promjene najveći globalni problem, 93 % ispitanika smatra da su one ozbiljan problem, a 78 % da je riječ o vrlo ozbiljnom problemu.

Eurobarometar je posebno istraživanje kojim se želi doznati stav europskih građana o pojedinim temama. U istraživanju na navedenu temu ispitano je mišljenje 26 669 građana. Oni su iz različitih socijalnih i demografskih skupina iz svih 27 država članica.

Najozbiljnijim problemom s kojim se svijet suočava više od četvrtine ispitanika (29 %) smatra okolišna pitanja. To se odnosi na klimatske promjene (18 %), degradaciju prirode (7 %) i zdravstvene probleme zbog onečišćenja (4 %). Čak 90 % Europljana slaže se da bi se politički odgovor Unije trebao usredotočiti na što veće smanjenje emisija stakleničkih plinova i kompenziranje preostalih emisija kako bi se do 2050. postigla klimatska neutralnost. Gotovo isti broj (87 %) smatra da je važno postaviti ambiciozne ciljeve za povećanje uporabe energije iz obnovljivih izvora. Isto toliko ispitanika misli da je za poboljšanje energetske učinkovitosti važna potpora EU-a.

Poljoprivreda doprinosi značajnom udjelu emisija stakleničkih plinova koje uzrokuju klimatske promjene. 17% emisija je izravno uzrokovano poljoprivrednim aktivnostima i dodatnih 7-14% promjenama u korištenju zemljišta (krčenje/spaljivanje šuma i dr.). Posljedica klimatskih promjena je povećanje razine vodene pare u atmosferi, što čini dostupnost vode manje predvidljivom. To može dovesti do pojačanih kišnih oluja u nekim područjima. Druge se regije mogu suočiti s ozbiljnijim uvjetima suše, posebno tijekom ljetnih mjeseci.

Izvršni potpredsjednik za europski Zeleni plan Frans Timmermans izjavio je:

–Usprkos pandemiji i ekonomskim poteškoćama, Europljani i dalje podržavaju mjere za borbu protiv klimatskih promjena. Shvaćaju da su klimatske promjene i gubitak bioraznolikosti dugoročan problem te očekuju da industrija, vlade i Unija nešto poduzmu. I političari i poduzeća trebali bi povesti računa o rezultatima istraživanja Eurobarometra. Oni motiviraju i Komisiju da dovrši rad na zakonodavnom paketu za cilj od 55 % („Fit for 55”). Njega ćemo predstaviti u narednim tjednima, kako bismo bili sigurni da ćemo ostvariti klimatske ciljeve.

Većina građana EU-a (64 %) već nastoji smanjiti vlastiti negativni utjecaj na klimu i svjesno odabire održiv način života. Na pitanje o tome tko je odgovoran za borbu protiv klimatskih promjena građani su istaknuli da su, uz individualno djelovanje, važne strukturne reforme na razini vlada (63 %), poduzeća i industrije (58 %) te EU-a (57 %).

Čak 81 % slaže se da je potrebno izdvojiti više javnih financijskih sredstava za čistu energiju, čak i ako se zbog toga smanje subvencije za fosilna goriva. Tri četvrtine smatra da bi se ulaganja u gospodarski oporavak trebala prije svega iskoristiti za novo zeleno gospodarstvo.

Slažu se da borba protiv klimatskih promjena donosi i nove mogućnosti građanima EU-a i njegovom gospodarstvu. Naime, njih 78 % slaže se da će ona biti plodno tlo za inovacije zbog kojih će europska poduzeća biti konkurentnija. Jednak broj ispitanika slaže se da promicanje stručnosti EU-a u području čistih tehnologija izvan Unije može ići u prilog povećanju zaposlenosti u EU-u. 70 % vjeruje da smanjenje uvoza fosilnih goriva može biti korisno za gospodarstvo.

Nešto više ispitanika (74 %) slaže se da financijske posljedice štete koja će nastati zbog klimatskih promjena znatno nadilaze ulaganja potrebna za zelenu tranziciju.

Europski zeleni plan glavni je politički prioritet Europske komisije. Europski parlament i države članice na temelju prijedloga Komisije obvezale su se da će EU do 2050. biti klimatski neutralna. Isto tako i da će se do 2030. neto emisije stakleničkih plinova smanjiti za najmanje 55 % u odnosu na 1990. Te su obveze sadržane u europskom propisu o klimi, koji je potpisan 30. lipnja 2021. Kako bi se one ispunile, Komisija će tijekom srpnja 2021. predstaviti paket zakonodavnih prijedloga za cilj od 55 %. Riječ je o sveobuhvatnoj reformi zakonodavstva u području klime i energije. Ona će uključivati revizije postojećih propisa i niz novih instrumenata.