Hrvatska

Komentar
Gotovo dvije godine već traje okrupnjavanje i preslagivanje na tržištu plinskih distributera. Sada se Koprivnica rješava zadnjih udjela u plinskim komunalnim tvrtkama, no bit će toga još.

Prva je to osvijestila gradska uprava Koprivnice, gdje je 2017. Godine njemački RWE preuzeo formalno vlasništvo nad Komunalcem i Koprivnica plinom za 51 milijun kuna. Nakon toga je ista tvrtka preuzela distributera plina iz Sv. Nedjelje, a nešto kasnije Geoplin je preuzeo lokalne distributere u Hrvatskom zagorju.

Sve te transakcije pratile su kritike analitičara i konkurencije o tome kako se radi o značajno preplaćenoj vrijednosti, no na ionako malom hrvatskom tržištu zastupljenost plina u kućanstvima I industriji geografski je raspoređena na geografskom području sjeverno od Save. S izuzetkom Zadra.

Uostalom, najveće udjele u RWE-u ima jedna njemačka savezna država, a znate kako je to s politikom, čak i u vrlo razvijenim korporativnim kulturama, no to je druga tema.

Motiv za sudjelovanje u preslagivanju treba tražiti u pozicioniranju kojim će neka kompanija biti jedini ili jedan od dva konkurenta HEP-u. Na tržištu na kojem se ne vidi značajniji kapacitet rasta, barem u poslu s kućanstvima, to je legitimna poslovna logika.

Novi natječaj objavljen krajem prošloga tjedna za prodaju ostatka udjela u plinskim komunalnim poduzećima iz Koprivnice valja promatrati u tom svijetlu. Početna cijena udjela u Koprivnica plinu, tvrtki za distribuciju koja je vlasnik plinovoda, iznosi 14 milijuna kuna, a 25 posto udjela u Koprivnica opskrbi procijenjeno je na 2,8 milijuna kuna.

Najlogičnije bi bilo da te udjele kupi RWE, obzirom već ima udjele u tvrtkama, kao što bi zbog povezanosti infrastructure bilo logično od RWE- a nastaviti kupovati plinske distributere u tom “frtalju” Hrvatske.

Upravljačka prava u dvije tvrtke, Koprivnica plin I Komunalac, kojih je RWE ranije kupio 75 posto bila su sindikalno snažna, kompanija se obvezala pet godina zadržati prava radnika, ali i suzdržati se od integracije tvrtki u sustav RWE-a. Logično bi bilo kada bi sa stopostotnim vlasništvom došlo do promjene tih obveza.

Na kraju, valja pohvaliti lokalnu upravu Koprivnice što želi debirokratizirati ovaj segment tržišta, povećati efikasnost te potaknuti modernizaciju infrastrukture (što je za privatnog vlasnika nužnost u optimizaciji poslovanja).

No, teško je vjerovati politici kako si je odlučila samoukinuti bankomat za kupovinu glasova, pa se valja zapitati nije li samo usfalilo novca?

Zalan Bacs
Svjedočenjem nekadašnjeg mađarskog predstavnika u Ini Zalana Bacsa, koji je izjavio da je Ini 2009. godine prijetio stečaj, u ponedjeljak je nastavljeno suđenje bivšem premijeru Ivi Sanaderu i hrvatskom pravosuđu čelniku MOL-a Zsoltu Hernadiju.

”Ina je 2007. godine bila stabilna i likvidna tvrtka, iako je plinski biznis proizvodio gubitke. Ti gubici su se 2008. utrostručili pa je bilo upitno hoće li Ina moći otplaćivati kredit od milijardu dolara. Taj negativni trend nastavio se do lipnja 2009”, izjavio je, svjedočeći video vezom bivši član uprave Ine koji je od sredine 2009. preuzeo financije, nakon čega je do kraje te godine vodio sektor rafinerija kao izvršni direktor.

Bacs je pojasnio da je do gubitka u plinskom poslovanju dolazilo jer se hrvatsko tržište opskrbljivalo s 35 do 40 posto uvoznog plina koji se kupovao po bitno višoj cijeni od one po kojoj se potom prodavao u Hrvatskoj. Pritom je dodao da su tijekom 2008. i 2009. nastali i porezni dugovi jer je došlo do problema likvidnosti pa je postojala i realna opasnost od stečaja Ine.

Svjedok je dodao da je uprava Ine, kako bi se izbjegla krizna situacija, troškove svela na minimum te ostavila samo one investicije koje su bile nužne. ”U jesen 2008. u Ini su uvidjeli da to neće biti dovoljno pa su se usredotočili na plinsko poslovanje koje je te godine donijelo gubitak od oko 1,5 milijardi kuna pa je krajem siječnja 2009. sklopljen sporazum o izdvajanju plinskog poslovanja što je stvorilo mogućnost izbjegavanja stečaja”, kazao je Bacs.

Dodao je i da se ne sjeća o čemu je Hernadi pregovarao sa Sanaderom i kako nije bila praksa da MOL-ov čelnik ostale obavještava o tijekovima pregovora. Uz to, naglasio je da je MOL podupirao investicije u sjevernom Jadranu i Siriji.

Svjetska ljestvica talenata
Institut za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne, kojem je Nacionalno vijeće za konkurentnost partnerska institucija, objavio je izvješće IMD – Svjetska ljestvica talenata 2019.

Izvješće uključuje 63. zemlje koje su trenutno rangirane u IMD – Svjetskom godišnjaku konkurentnosti. U Izvješću o talentima Hrvatska se nalazi na 53. mjestu te je poboljšala svoju poziciju za 1 mjesto u odnosu na prošlu godinu.

Izvješće ocjenjuje sposobnost zemlje da izgradi, privuče i zadrži nadarene osobe kako bi stvorila bazu talentiranih osoba potrebnih za povećanje konkurentnosti i rast gospodarstva. Izvješće se bazira na tri ključna faktora:
1. Ulaganje i razvoj – podizanje kvalitete obrazovnog sustava kroz javne investicije u cilju povećanja broja talentiranih osoba u zemlji.
2. Faktor privlačnosti – sposobnost zemlje da zadrži svoje nadarene osobe i privuče nadarene osobe iz inozemstva.
3. Faktor spremnosti – mogućnost zemlje da udovolji zahtjevima tržišta rada za potrebnom radnom snagom i stvaranje baze talentiranih osoba.

Ove godine Švicarska je ponovno prva na ljestvici, a slijede Danska, Švedska, Austrija, Luksemburg, Norveška, Island, Finska, Nizozemska i Singapur dok se na dnu ljestvice nalaze Meksiko (60.), Brazil (61.), Venezuela (62.) i Mongolija (63.). Od zemalja novih članica EU, najbolje su rangirane Estonija (27.), Litva (28.), Slovenija (31.), Latvija (34.), Poljska (37.) Češka (39.), i Mađarska (45.).

„Odnos našeg društva prema talentima posebno je osjetljiv u vrijeme odlazaka mladih kao i ostalih demografskih problema kojima svjedočimo. Stvaranje uvjeta za razvoj talenata, njihovo zadržavanje i spremnost društva za (budući?) opstanak i boljitak u globalnim uvjetima temeljne su odrednice kojima bi se trebali voditi. Ovogodišnje izvješće IMD-a pokazuje da smo se pomakli prema vrhu za jedno mjesto, ali i pokazalo da ne možemo biti zadovoljni 53. mjestom. Ono što posebno ukazuje na naše probleme je struktura naših pozicija po pojedinim kriterijima. Možemo biti zadovoljni visokim izdvajanjem vlade po srednjoškolskom učeniku, kao i omjerima učenik-nastavnik, ali i duboko zabrinuti našom nesposobnošću za zadržavanje talenata i nespremnošću za pozicioniranje u budućnosti. Stoga ovu rang listu prihvatimo kao poticaj na akcije koje će nas bolje osposobiti za društvo znanja i vještina i tako osigurati boljitak našim građanima.“, ističe Ivica Mudrinić, predsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost.

I ove godine europske zemlje dominiraju na ljestvici talenata. Od prvih 10 mjesta, 9 se odnosi na zemlje Europe. Za to su zaslužni izvrsni obrazovni sustavi europskih zemalja koji izdvajaju Europu od ostalih regija svijeta. Većina europskih zemalja u prosjeku ima visoku razinu ulaganja u obrazovanje i to od primarne do tercijarne razine. To im omogućuje da razvijaju lokalne talente i istodobno privlače strane, visokoobrazovane stručnjake, na koje se mnoge europske kompanije oslanjaju.

Rezultati istraživanja temelje se na 3 faktora koji sadrže ukupno 32 pokazatelja. Dio pokazatelja su statistički podaci dok je drugi dio pokazatelja dobiven kroz istraživanje mišljenja gospodarstvenika. Hrvatska je najbolje pozicionirana po faktoru ulaganja i razvoja (36.). Kao prednosti ističu se izdvajanje vlade za obrazovanje po učeniku (postotak BDP-a po glavi stanovnika u srednjoškolskom obrazovanju) te omjer učenika i profesora u osnovnim i srednjim školama. Kao nedostatak navodi se nedovoljno ulaganje kompanija u trening zaposlenika.

Po faktoru privlačnosti da zadrži nadarene osobe i privuče strane talentirane osobe Hrvatska se nalazi na 61. mjestu. Kao prednost izdvojen je indeks troškova života, a nedostatak je u privlačenju i zadržavanju talentiranih osoba te njihovom odlasku (brain drain).

Kod faktora spremnosti zemlje za udovoljavanjem zahtjevima tržišta za kvalificiranom radnom snagom nalazimo se na 60. mjestu. Prednost su nam diplomanti prirodnih znanosti (% diplomiranih studenata u ICT-u, inženjerstvu, matematici i ostalim prirodnim znanostima), a nedostaci su nam u području dostupnosti osoba s financijskim vještinama te međunarodnog iskustva višeg menadžmenta.

 

Zemlja 2019. 2018.   Zemlja 2019. 2018.
Švicarska 1. 1.   Španjolska 32. 31.
Danska 2. 2.   Koreja 33. 39.
Švedska 3. 8.   Latvija 34. 35.
Austrija 4. 4.   Japan 35. 29.
Luksemburg 5. 9.   Italija 36. 32.
Norveška 6. 3.   Poljska 37. 38.
Island 7. 16.   Kazahstan 38. 40.
Finska 8. 7.   Češka 39. 37.
Nizozemska 9. 5.   Grčka 40. 44.
Singapore 10. 13.   Indonezija 41. 45.
Njemačka 11. 10.   Kina 42. 39.
SAD 12. 12.   Tajland 43. 42.
Kanada 13. 6.   Ukrajina 44. 48.
Belgija 14. 11.   Mađarska 45. 49.
Hong Kong 15. 18.   Čile 46. 43.
Australija 16. 14.   Rusija 47. 46.
Novi Zeland 17. 20.   Argentina 48. 47.
Irska 18. 21.   Filipini 49. 55.
Izrael 19. 20.   Južna Afrika 50. 48.
Tajvan 20. 27.   Jordan 51. 41.
Cipar 21. 15.   Bugarska 52. 57.
Malezija 22. 22.   Hrvatska 53. 54.
Portugal 23. 17.   Kolumbija 54. 60.
Ujedinjeno Kraljevstvo 24. 23.   Rumunjska 55. 56.
Francuska 25. 25.   Peru 56. 52.
Katar 26. 24.   Slovačka 57. 59.
Estonija 27. 28.   Turska 58. 51.
Litva 28. 36.   Indija 59. 53.
Saudijska Arabija 29. 34.   Meksiko 60. 61.
UAE 30. 26.   Brazil 61. 58.
Slovenija 31. 30.   Venezuela 62. 63.
        Mongolija 63.

62.

Ususret summitu
Na kongresu Europske pučke stranke u Zagrebu će jedna od tema biti i pitanje europske perspektive za zemlje Zapadnog Balkana.

Europski pučani očekuju da će Hrvatska tu imatu važnu ulogu.

Kongres Europske pučke stranke (EPP) koji se 20. i 21. studenog održava u Zagrebu biti će “poseban”, uvjeren je David McAllister, potpredsjednik EPP-a i predsjednik Odbora za vanjsku politiku Europskog parlamenta (EP). S jedne će se strane na njemu rješavati važna kadrovska pitanja, birat će se novi predsjednik stranke – to će po svoj prilici biti Donald Tusk – i novo predsjedništvo. S druge strane će na kongresu biti rasprava o nekim strateškim političkim opredjeljenjima, a to su “u pravilu vrlo žive rasprave”. Djelomice i s pogledom usmjerenim na predstojeće predsjedavanje Hrvatske Vijećem Europske unije (od 1.1.2020.) će i pitanje europske integracije zemalja Zapadnog Balkana biti naglašeno.

Već desetljećima Europska narodna stranka (EPP) ima ključnu ulogu u oblikovanju politike EU-a. To je posebno vidljivo bilo u posljednjem izbornom razdoblju kada su iz redova te europske stranke bili predsjednici i Europske komisije (Jean Claude Juncker) i Europskog parlamenta (Antonio Tajani) i Europskog vijeća (Donald Tusk). Jedan od razloga za to je svakako i heterogenost stranke koja je u stvari stranačka grupacija odnosno “stranačka obitelj”, kako njeni predstavnici vole sami sebe prikazivati. Na taj način se pokriva široki sprektar političkih pozicija što onda u konačnici dovodi do velikog broja zastupnika u Europskom parlamentu (EP).

Tu su kršćanski demokrati njemačkog tipa, kojima su važna načela socijalne tržišne privrede, skandinavske liberalne stranke kojima je prije svega važno nesmetano funkcioniranje privrede, pa sve do nacionalno konzervativnih stranaka poput hrvatskog HDZ-a ili mađarskog Fidesza. No po riječima McAllistera, ono što sve te stranke povezuje su “zajedničke vrijednosti poput opredjeljenosti za demokraciju, poštovanje načela pravne države i zaštite ljudskih prava, socijalnu tržišnu privredu i opredjeljenost za transatlantsku suradnju sa SAD-om”. Uz to je važna i “opredijeljenost za europske integracije”, naglašava McAllister u razgovoru za DW.

No upravo kada je riječ o procesu europske integracije, tu je Europska unija iznevjerila vlastita obećanja odlukom o odgađanju započinjanja pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, smatra Thomas Bickl, stručnjak za Zapadni Balkan sa Sveučilišta Duisburg-Essen. “To je nesumljivo težak udarac kako za te dvije zemlje, tako i za vjerodostojnost čitave Europske unije”, kaže Bickl u razgovoru za DW.

Po njegovim se riječima na susretu EU-a na vrhu sredinom listopada o tome vodila vrlo burna rasprava, pri čemu je prije svih francuski predsjednik Emmanuel Macron bio žestoko kritiziran zbog svog beskompromisnog stava, ali na kraju ništa nije pomoglo. To odgađanje predstavlja autogol koji je EU sama sebi zabila i otvara dodatni prostor Rusiji i Kini za širenje njihovog utjecaja na zemlje Zapadnog Balkana, napominje Bickl.

Predsjednik Odbora za vanjsku politiku EP McAllister također smatra da je odgađanje pristupnih pregovora bila “kriva odluka” i “velika greška”, no naglašava kako su za nju bile samo tri zemlje, Francuska, Nizozemska i Danska, u kojima su na vlasti stranke koje nisu dio EPP-a. “Naša stranka je ostala vjerna datoj riječi i onome što je dogovoreno. Mi smo, za razliku od drugih, 100 posto pouzdani”, naglašava njemački demokršćanin. On se nada da će se u neko dogledno vrijeme “ta greška ipak moći ispraviti”.

Po njegovom mišljenju to je važno jer “stabilnost Zapadnog Balkana znači i stabilnost čitave Europe. To je i u našem vlastitom interesu”. Utoliko je dobro da će Hrvatska, u dogovoru s Njemačkom, koja će nakon nje predsjedati Vijećem Europske unije, posebnu pažnju posvetiti upravo ovoj regiji. “Svih šest zemalja (Srbija, BiH, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Albanija, op. red.) imaju otvorenu perspektivu učlanjenja u EU, i sve su one na tom putu, mada se njime kreću različitim brzinama. To su sve europske kulture. Hrvatska se i ranije zalagala za perspektivu njihovog članstva, kao što to čini i danas”, uvjeren je McAllister.

To je svakako pozitivna inicijativa, smatra i stručnjak za Zapadni Balkan Thomas Bickl. On je uvjeren da ponavljanje floskule o Zapadnom Balkanu kao “buretu baruta” nemaju utemeljenja u činjeničnom stanju, te da se ne može govoriti o nekoj “neposrednoj ratnoj opasnosti”. Ali izvjestan potencijal za rast napetosti postoji, djelomično i zbog povećane zainteresiranosti međunarodnih sila za to područje. “Promatrača izvana uistinu čudi u kojoj je mjeri EU ponekad kratkovidna kada je riječ o razvoju u njenom neposrednom susjedstvu, u regiji koja je geostrateški značajna kako u ekonomskom smislu, tako i kada je riječ o pitanjima siguronosne politike”, kaže Bickl.

Je li Hrvatska, s obzirom na njenu dvojbenu ulogu u BiH te još uvijek napete odnose naspram Srbije, koji su na kraju doveli i do otkazivanja dolaska srpskog predsjednika Vučića na kongres, uistinu motor koji će doprinijeti europskoj integraciji Zapadnog Balkana, McAllister nije želio komentirati u razgovoru za DW. “U prirodi je stvari da na Zapadnom Balkanu još uvijek postoje nerazjašnjena pitanja među državama bivše Jugoslavije”, kaže njemački političar i dodaje: “EU podržava politiku regionalnog pomirenja i suradnje.”

On ima puno povjerenje u Andreja Plenkovića koji je “izuzetno iskusan na polju vanjske politike” i kojeg on “vrlo cijeni”. “HDZ je pouzdan partner unutar EPP-a i ja smatram da hrvatska vlada radi odličan posao”, naglašava McAllister. On s druge strane izričito pozdravlja hrvatsku najavu da pitanje proširenja EU-a bude jedna od središnjih tema hrvatskog predsjedavanja Vijećem EU-a, te da se u naredni susret na vrhu zemalja Zapadnog Balkana i Unije održi u svibnju u Zagrebu.

Večernji list
Željka Jurić, “djevojčica u plavom kaputiću” čija je snimka iz okupiranog Vukovara 1991. obišla svijet, kupila je kuću u mjestu Berak koju će urediti u spomen na Vukovar, piše u ponedjeljak Večernji list.

Zahvaljujući snimci BBC-a njezino je uplakano lice obišlo cijeli svijet. Željka Jurić bila je šestogodišnja djevojčica koja je u plavom kaputiću, pogleda zamućenog suzama, u apokaliptičnoj sceni koračala porušenim i spaljenim Vukovarom u koloni 19. studenoga 1991. godine. No i 28 godina kasnije ona je jedan od najsnažnijih simbola vukovarske kalvarije, navodi dnevnik.

Danas supruga i majka, 34-godišnja Željka Jurić Mitrović s obitelji živi u mjestu Berak, udaljenom 15 km od Vukovara, u kući u kojoj je tijekom Domovinskog rata bio logor sa 102 zarobljenika, među njima i njezin ujak Mile Ivančić koji je ubijen u toj kući.

Dugo je godina s prozora svojega doma zagledavala porušenu, napuštenu kuću preko puta, s druge strane ceste, sve dok je nije, uz pomoć kredita, odlučila kupiti kako bi jednoga dana u njoj otvorila muzej nazvan “Kuća sjećanja”, prepun memorabilija koje sjećaju na stradanja u Domovinskom ratu.

“Naravno, prvi eksponat u muzeju bit će moj plavi kaputić, koji i danas čuvam, iako sam se svojedobno naljutila na majku kada je s njega oprala vukovarsku prašinu. ‘Kuća sjećanja’ pričala bi priču o Vukovaru i o stradanjima u Domovinskom ratu. Ta će stradanja biti prikazana u ‘sobi pijeteta’, a bit će tu i ‘soba prijateljstva’ u koju bi posjetitelji mogli donijeti neki predmet, poput kape iz Domovinskog rata i slično.

Drugi dio priče odnosit će se na stradanja u selu Berak. Podrum bi svjedočio o užasima ratnih zarobljenika i logora. Na ulasku u kuću bila bi školska klupa i branitelj s rukama na leđima i glavom prema dolje te dva oficira JNA koja ga ispituju”, kazala je za Večernji list Željka koja je detalje razradila s projektantskim uredom iz Vinkovaca.

Komemorativnim programom “Vukovar, mjesto posebnog pijeteta”, u dvorištu vukovarske bolnice u ponedjeljak je započelo središnje obilježavanje 28. obljetnice vukovarskog stradanja u Domovinskom ratu i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991..

MB Holding
Muharrem Balat vlasnik je velike turske kompanije MB Holding, predvodnice inovacija u geotermalnoj energiji. Njegova kompanija je u Hrvatskoj izgradila najveću geotermalnu elektranu u kontinentalnoj Europi.
“Geotermija je dragocjena poput najljepšeg dragog kamena. Drugačija je od ostalih izvora obnovljive energije jer može proizvoditi energiju tijekom 24 sata svih 365 dana u godini” ističe Balat. Kaže da ga rad usrećuje, i da neće nikada u mirovinu. “Stalno govorim da ću raditi do smrti”, istiće Balat.
Iako je u izgradnju Velike 1 krenuo 2015. godine, već se dugo zna da bjelovarski kraj nudi velike mogućnosti u iskorištavanju geotermalne energije. Zna se to od 1980. godine kada je, pri istraživanju potencijalnih nalazišta nafte, Ina slučajno nabasala na ono što danas nazivamo bjelovarskom poddepresijom. Podzemni je to džep koji sadrži vrelu vodu temperature između 180 i 200 Celzijevih stupnjeva, a čija toplina, točnije para, pokreće turbine elektrane i tako proizvodi električnu energiju. U svojem radu Velika 1 crpit će tu vodu s dubine od 2800 metara, što je jednako visini 27 nanizanih tornjeva zagrebačke katedrale, i proizvoditi 10 MW električne energije čime može opskrbiti gotovo 30 tisuća domaćinstava.

Nakon što je Balat u Turskoj otvorio pet geotermalnih elektrana u posljednjih 16 godina, svoju je investiciju mogao usmjeriti bilo gdje, ali se odlučio baš za Hrvatsku. Štoviše, MB Holding odlučio je dati posao izvođenja radova domaćim tvrtkama, primjerice Đuri Đakoviću, iako su to mogli učiniti svojom opremom. Jedan je razlog, objašnjava nam Turčin, zašto je odlučio uložiti upravo u Veliku 1 pokraj Bjelovara. Sentimentalan, priznaje, nevezan uz geotermalni potencijal niti uz biznis. “Hrvatska mi se najviše svidjela među svim europskim zemljama.” ističe Balat. Ali postoji i jedan drugi razlog.

Njegova je ljubav prema Hrvatskoj počela dosta rano, jednim neočekivanim činom dobročinstva. Balat je, naime, išao u srednju školi u Turskoj u kojoj je radio jedan podvornik iz Hrvatske. Bio je to strogi tip škole u kojoj su morali nositi kravate i odijela na nastavi. Ako bi došli bez jedne od tih stvari, udaljili bi ih s nastave. Kada bi on ili njegovi školski kolege nesmotreno zaboravili kravatu, dobroćudni Hrvat podvornik posuđivao bi im svoje. Ta je epizoda iz njegove mladosti imala presudan utjecaj na njegov život i dovela ga do toga da odluči investirati u Hrvatsku. “Mislim da su Hrvati topao i prijateljski narod, dosta ste slični Turcima. Shvatio sam i da su neke riječi u hrvatskom jako slične turskom, a to je samo povećalo moje simpatije” priča nam navodeći primjere. Za podrum, primjerice, Turci kažu bodrum, njihov yastık naš je jastuk, börek, nije teško pretpostaviti, famozni je burek.

“Najvažnija značajka geotermalnih elektrana, što sam naučio, jest da one mogu dugi niz godina proizvoditi električnu energiju ako su dobro projektirane i pravilno održavane. To je i razlog zašto sam elektranu nazvao po svojoj unuci. Ona će jednog dana ove elektrane moći predati svojim unucima.”

Ime njegove unuke, koje nose sva njegova postrojenja u Turskoj, vjeruje Balat, donosi sreću. Zato su, nakon te prve, uslijedile i elektrane Dora 2, Dora 3a, Dora 3b, Dora 4. Ukupne instalirane snage 70 MW, sve one zajedno proizvode 550 milijuna kWh električne energije godišnje. “Turska nema rezervi nafte, prirodnog plina ni ugljena pa nam je geotermalna energija vrlo važna” ističe Balat, piše Express.

Regionalni medij
Grad Koprivnica prodaje dodatnih 25 posto udjela u tvrtkama Koprivnica plin i Koprivnica opskrba. Početna cijena na javnom natječaju iznosi 16,8 milijuna kuna.
Većinske udjele u tim plinskim tvrtkama formalni vlasnik Komunalac prodao je njemačkom divu RWE-u još u veljači 2017. godine. Dva 75-postotna udjela kupac je tada platio 51 milijun kuna.  Pretpostavlja se kako će se na danas raspisani natječaj javiti samo RWE, koji ionako potpuno kontrolira obje tvrtke. No, bit će zanimljivo vidjeti koliku će cijenu ponuditi. Početna cijena udjela u Koprivnica plinu, tvrtki za distribuciju koja je vlasnik plinovoda, iznosi 14 milijuna kuna, a 25 posto udjela u Koprivnica opskrbi procijenjeno je na 2,8 milijuna kuna.

Prema ugovoru o prodaji 75-postotnog udjela, RWE se obvezao u idućih pet godina zadržati sva prava radnika i ostaviti pravne osobnosti i sjedišta poduzeća u Koprivnici. Nije poznato hoće li biti novog ugovora u slučaju da RWE kupi i 25 posto, piše Danica.

Struka 
Iskustva s uvođenjem eura u druge zemlje su različita, no generalni je nazivnik da su sve zemlje eurozone u konačnici profitirale te je za očekivati da će tako biti i u slučaju Hrvatske, rečeno je na 18. međunarodnoj konferenciji Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR) o poticanju izvoza koja se u petak održala u Šibeniku.

Ovogodišnja konferencija je imala poseban fokus na efekte uvođenja eura na hrvatski izvoz i domaće tvrtke koje su u tom sektoru. Sandra Švaljek, zamjenica guvernera Hrvatske narodne banke (HNB) ističe da će ključno kod uvođenja eura biti paritet, odnosno tečaj po kojem će se u datom trenutku kune pretvoriti u euro.

“Poduzetnicima bi odgovaralo da taj tečaj bude što niži, a onima koji su zaduženi u eurima pak da vrijednost kune u tom trenutku bude što više. Stoga treba naći neku srednju vrijednost koja će najviše odgovarati svima. Naravno, taj tečaj ne ovisi samo o nama nego i o svim ostalim zemljama eurozone”, kazala je Švaljek.

Upozorila je da u zemljama koje su odlučile da za sada neće uvoditi euro nije sve baš tako bajno. “Mađarska je striktno protiv eura, no statistike pokazuju da je to visoko eurizirana zemlja i da više od 60 posto Mađara želi da njihova zemlja uvede euro, dok je politika protiv toga”, kaže Švaljek. Sibel Svilan, predsjednik Uprave “Slovenske izvozne in razvojne banke – SID”, pandama hrvatskom HBOR-u, je sudjelovao u uvođenja eura u Njemačkoj i Sloveniji. On ističe da je teško uspoređivati taj proces u raznim zemljama jer on u svakoj situaciji ima svoje specifičnosti te je zbog toga teško procijeniti kako će to izgledati u Hrvatskoj.

“Danas je situacija u eurozoni i na tržištu sasvim drukčije nego prije 15 ili 10 godina. U Sloveniji je bio konsenzus, koji je potvrđen i na referendumu, oko uvođenja eura jer je svima bila jasno da je 85 posto našeg izvoza vezano uz zemlje koje imaju euro. Slučaj Njemačke je bio drukčiji jer je to bila politička odluka da je to za Njemačku i EU dobro te nije bilo referenduma nego je odluka o tome donesena u parlamentu. I danas 70% Slovenaca smatra da je uvođenje eura bilo dobro za nas”, kazao je Svilan.

Dagmara Zawadzka iz poljske razvojne banke BGK kaže da Poljska ima svoju zlotu i da, usprkos načelnoj obvezi ove zemlje da uvede euro kao članica EU-a, u narednom razdoblju nema planova za uvođenjem eura “Lani smo imali izvoz od 224 milijardi eura, a i uvoz je bio na toj razini. Ove godine očekujemo rast izvoza od šest posto, a što bi nakon dosta vremena trebalo uteg vanjskotrgovačke bilance trebalo prevagnuti na stranu izvoza”, kazala je Zawadzka. No, dodala je da ovakva situacija dovodi do toga da svega 20 posto poljskih izvozi, a problem je izrazito naglašen u segmentu malih i srednjih poduzeća koja se zbog valutnog rizika teško odlučuju na izvoz. Naime, Poljska 80 posto svojeg izvoza plasira u EU, a 75 posto takvih plaćanja se odvija kroz euro.

Tamara Perko, predsjednica Uprave HBOR-a, istaknula je da se ova razvojna banka fokusira na tri područja: poticanje izvoza, EU fondove te razvoj novih proizvoda. “Da smo na dobro putu pokazuju i podaci da nam je izvoz porastao za 23 posto na 5,65 milijardi kuna, a osiguranje izvoza za čak 56 posto, na 2,7 milijardi kuna. Broj novih proizvoda koje smo razvili je toliki da ih je i teško sve pobrojati, ali zajedničko im je da su svi, bez obzira da li se radi o javnom ili privatnom sektoru, radi o niskim kamatama kakve do sada nisu zabilježene na hrvatskom tržištu”, kazala je Perko. Dodala je da se u narednom razdoblju pred HBOR postavlja još nekoliko fokusa a to su, prije svega, Implementacija strategije, Priprema za sljedeći EU proračun, Smart Cities&Smart Island, Ulaganje u vlasnički kapital, Članstva i suradnja s međunarodnim institucijama te prilike koje otvara hrvatsko predsjedanje Vijećem EU, donosi Poslovni dnevnik.

Šanse da eurozona iduće godine padne u recesiju nešto su se smanjile, pokazuju podaci iz najnovije ankete Reutersa među ekonomistima.

Međutim, analitičari očekuju da nova predsjednica Europske središnje banke (ECB) Christine Lagarde neće mijenjati smjer politike svog prethodnika iako je očito da ubrizgavanje novca ima vrlo ograničeni efekt na gospodarstva država koje koriste euro.

Ekonomski rast u eurozoni u trećem je tromjesečju iznosio 0,2 posto, a anketa među 80 ekonomista sugerira da će kvartalni rast BDP-a do sredine 2021. godine iznositi između 0,2 i 0,3 posto. U odnosu na prošlomjesečnu anketu, u tim predviđanjima nema promjene. No, zato ima blagih izmjena nabolje u procjeni povratka recesije na “stari kontinent”. Za razliku od 30 posto šansi pada u recesiju u idućih godinu dana, sada ekonomisti procjenjuju tu mogućnost na 25 posto. Šanse za recesiju u iduće dvije godine pale su sa 35 na 30 posto.

Blagi optimizam ekonomista zasluga je novih poticaja koje je u rujnu najavio ECB. Slijedeći u dodatnom labavljenju politike ostale velike središnje banke, ECB je obnovio program otkupa obveznica vrijedan 20 milijardi eura mjesečno te snizio depozitnu kamatnu stopu dublje u negativni teritorij. “Ako stopa ekonomskog rasta nastavi razočaravati, a posebno ako to bude slučaj s inflacijom, smatramo da će se povećati pritisak na ECB da barem nešto opet učini”, komentirao je za Reuters Elwin de Groot, direktor makroekonomske analize u Rabobanku.

Dodao je da će u tom slučaju vjerojatno najjednostavnije biti još više srezati kamatne stope nego povećavati obujam otkupa obveznica, vrlo osjetljivog političkog pitanja, posebno u Njemačkoj. Unatoč stotinama milijardi eura ubrizganih u financijski sustav, stopa inflacije upola je manje od ECB-ovih ciljanih 2 posto. Anketa provedena između 11. i 14. studenog previđa da se tom cilju neće približiti najmanje do srpnja 2021. godine.

Kao i u prošloj anketi, tako i u ovoj ekonomisti očekuju da će inflacija iduće godine u prosjeku iznositi 1,2 posto. No, medijan procjena za 2021. iznosi 1,4 posto, što je najniže očekivanje od siječnja. U tom kontekstu čak 90 posto analitičara smatra da će Christine Lagarde nastaviti slijediti politiku Marija Draghija.

U posljednje vrijeme u ekonomskim krugovima sve se više čuje da i fiskalna politika mora dati svoj obol snažnijem rastu gospodarstva. Ako do veće javne potrošnje članica i dođe, ekonomisti smatraju da se nova čelnica ECB-a u tome baš i neće snaći. Naime, na pitanje hoće li Lagarde biti uspješna u pomaganju provođenja “sinkroniziranog fiskalnog odgovora” na ekonomsko usporavanje idućih godina, 60 posto ispitanika smatra da neće. “Lagarde će definitivno pokušati. Ali iskustvo je pokazalo kako je previše koordinirati 19 država”, ocjenjuje Jens Oliver Niklasch, stariji ekonomist u banci LBBW.

Večernji list
Gotovo dvije trećine iseljenika koji su Hrvatsku napustili od 2013. do danas kao jedan od ključnih razloga iseljavanja ističu nemogućnost ostvarivanja prihoda koji omogućavaju normalan život.

Više od polovice ističe rasprostranjenost korupcije u društvu, trećina opći osjećaj netrpeljivosti, a četvrtina lošu kvalitetu rada društvenih institucija.

Pokazalo je to istraživanje na 1126 iseljenika u EU, najviše Njemačku, UK i Irsku, od kojih je tri četvrtine u dobi do 40 godina, mahom (66%) visokoobrazovanih. Istraživanje je provela skupina istraživača s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a objavljeno je na portalu Ideje.hr, prenosi Večernji list.

Na dnu ljestvice razloga odlaska ispitanih su nemogućnost zadovoljavajućeg rješavanja stambenog pitanja (18,9%), nepoticajno radno okruženje (17,1%) i neravnomjerna razvijenost regija (5,3%).

– Naše je psihologijsko tumačenje da je loša ekonomska situacija uparena s percepcijom da se zbog korupcije ne može ništa napraviti stvorila toksičnu mješavinu u kojoj iseljenici kao jedinu perspektivu za poboljšanje vlastite životne situacije vide napuštanjem zemlje – ustvrdio je u članku Zvonimir Galić, izvanredni profesor na Odsjeku i jedan od istraživača.

Za razliku od prijateljskih odnosa koje su ispitani procijenili podjednakim, zadovoljstvo drugim aspektima života procjenjuju boljim, osobito procjenu optimizma. Na pitanje što bi se moralo promijeniti u RH da se vrate, za trećinu je to mogućnost ostvarivanja prihoda za pristojan život, a za 18,4% povratak ne dolazi u obzir.

Sažetak revizije
Ministarstvo za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u javnu je raspravu na mjesec dana pustilo Sažetak treće revizije Programa razgradnje Nuklearne elektrane Krško (NEK) i Programa odlaganja radioaktivnog otpada (RAO) i istrošenoga nuklearnog goriva (ING) u toj elektrani. Taj dokument predstavljen je na sjednici Međudržavnog povjerenstva krajem rujna, a suglasnost Sabora i usvajanje očekuje se do sljedeće sjednice početkom iduće godine.

To ostavlja prostor za dodatne razgovore i konzultacije, rekao je resorni ministar Tomislav Ćorić, ističući da postojeća varijanta skladištenja odnosno odlaganja otpada rješava onaj koji nastaje na razini NEK, a Hrvatska na čitavom nizu lokacija ima ‘institucionalni otpad’ koji treba adekvatno riješiti.

Kad je prije četiri godine prihvaćena odluka o produljenju rada nuklearke do 2043. usuglašeno je i da se izgradi suho skladište istrošenog goriva (SSIG) na lokaciji NEK kako bi se trajno osigurala nuklearna sigurnost. U Trećoj reviziji Programa razgradnje predviđa se strategija brze razgradnje s rastavljanjem i uklanjanjem svih sastavnih dijelova, sustava i konstrukcija odmah nakon trajnog prestanka rada elektrane 2043., a opisan je i rad suhog skladišta ING i njegova razgradnja te postupno konvencionalno rušenje drugih preostalih građevina, uz tri faze premještanja gorivnih elemenata iz bazena ING u suho skladište.

Prema važećem Međudržavnom ugovoru suho skladište u okviru NEK na lokaciji elektrane omogućuje skladištenje hrvatskog i slovenskog dijela iskorištenog goriva samo do kraja produljenog životnog vijeka NEK, a za mogući nastavak rada nakon 2043. potrebni su dodatni dogovori i odgovarajući ugovor između dviju vlada.

Ukupni nominalni troškovi razgradnje NEK bez PDV-a u osnovnom scenariju iznose 417,6 milijuna eura, a s PDV-om 474 milijuna eura, s tim da Početak projekta podrazumijeva pripremne postupke koji bi trebali započeti tri godine prije konačne obustave rada.

U svrhu financiranja razgradnje i zbrinjavanja RAO i ING nuklearke Krško u Hrvatskoj je još prije 11 godina osnovan Fond NEK, u koji Hrvatska elektoprivreda (prema propisanim obvezama do 2022.) godišnje uplaćuje 14,25 mil. eura. Tako je od 2008. do kraja 2018. u nj uplaćeno 1,59 milijardi kuna (214 milijuna eura). Vrijednost neto imovine Fonda lani je dosegnula 2,03 mlrd. kuna ili 439 milijuna više od uplaćenih sredstava, što implicira prosječan godišnji prinos od 4% (lani je bio nešto viših 6,9%).

Više od četiri petine imovine Fonda uloženo je u obveznice, uglavnom državne, a među značajnijim stavkama još su udjeli u investicijskim fondovima (5,5% ili 113 mil. kuna) te dionice koje, prema zadnjem godišnjem izvješću, čine 9% imovine ili 184,8 milijuna kuna. Prema javno dostupnim podacima, u osam društava Fond NEK je među top 10 dioničara. Uz sudjelovanje u dokapitalizacijama s “pokroviteljstvom” politike – poput Petrokemije, Uljanika, Hrvatske poštanske banke ili Luke Ploče, među 10 najvećih je i u hotelskim tvrtkama HTP Korčula i Medora, te Agram banci i Meritus ulaganjima.