Hrvatska

Kao i u Kaliforniji
Prijedlog izmjena Općeg poreznog zakona (OPZ) trenutačno je u žiži zbog glavne novosti u dijelu korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona.

No, zanimljivo je da ima svojevrsni pandan u novim trendovima iz američkog zakonodavstva. S prijedlogom naše nove odredbe iz članka 12a paralelno je izglasavanje novog radnog zakona AB 5 u saveznoj američkoj državi Kaliforniji. A nama je on potencijalno zanimljiv i s aspekta definicije u kojim momentima se djelatnik tamo smatra samostalnim, a kada zaposlenikom.

Kalifornijski zakon temelji se na utvrđivanju triju uvjeta prilikom reguliranja samostalnog djelatnika, pa kako pojašnjavaju u revizorsko-računovodstvenoj tvrtki “Kopun i Kopun” da bi se netko takvim smatrao, mora zadovoljiti sva tri uvjeta.

Ukratko, to znači da ne smije biti pod kontrolom kompanije koja ga je angažirala, niti pod njezinom direkcijom, zatim ne smije biti u segmentu glavnog poslovanja kompanije koja ga je angažirala te mora obavljati posao koji se može definirati neovisno na tržištu. Ako samo jedan od uvjeta nije zadovoljen, osoba se smatra zaposlenikom angažiranog društva.

Zakonu su isto kao i u našem slučaju prethodile burne rasprave. I dok se ostale sličnosti s nama odnose na pitanje zauzdavanja porezne utaje kao i vremenske podudarnosti u donošenju novih pravila, velike razlike očituju se po pitanju koga zapravo pogađaju nova pravila. Kod našeg prijedloga definiran je odgovor na novu pojavu sve većeg broja paušalnih obrtnika, od čega se najveći dio odnosi na IT industriju. Prema nekim izvorima, broj paušalnih obrtnika porastao je trostruko posljednjih nekoliko godina, popraćen povećanjem limita paušalnog oporezivanja sa 150 tisuća na 300 tisuća kuna, pa se tako prijedlog zasniva na definiranju situacija kada se iskorištavaju različiti organizacijski oblici prikrivenog oblika nesamostalnog rada. Kalifornijski zakon pak prvenstveno reformira poslovne modele Ubera, Lyfta, DoorDash-a i drugih divova ekonomije honorarnih poslova. Za takve tvrtke koje redovito tretiraju terenske zaposlenike kao izvođače, kako navodi revizorica Dubravka Kopun, s te osnove takva osoba sad ostvaruje sva prava koja proizlaze iz radnog odnosa, a time i porezni organ u segmentu oporezivanja.

“Pojava gig ekonomije radne snage, što je širi termin, počela je sve više dovoditi do određenih nejednakosti i problema vezanih uz poslovanje i oporezivanje. Podrazumijeva zapošljavanje neovisnih stručnjaka od strane poduzeća tijekom određenog, uglavnom kratkog razdoblja. Iako je ovaj zakon izglasan u Kaliforniji te će se tek vidjeti hoće li ga i ostale države slijediti, neminovno je da je novi prijedlog OPZ-a na tragu upravo sličnih odredbi, gdje se djelatnicima onemogućavaju njihova prava iz radnog odnosa pod krinkom veće isplate, primjerice kod bolovanja, otkaza ugovora bez otpremnine i slično. Žalosno je da tako veliki broj IT stručnjaka u posljednje dvije godine odlučio za modalitet paušalnog oporezivanja, ne razmišljajući gube li se ovakvim ugovaranjem odnosa neka druga prava koja proizlaze iz radnog odnosa”, kaže Kopun.

No, to je tek jedno od mišljenja te e-savjetovanje traje do 16. listopada. Inače, procjenjuje se da Kalifornija gubi oko 7 milijardi dolara poreza na plaće godišnje zbog pogrešnog klasificiranja radnika koji bi mogao biti podrška školama i drugim javnim službama.

Pristalice zakonskih promjena tvrde da, izbjegavajući tamošnje poreze (za osiguranje od nezaposlenosti i premije naknada radnika), poduzeća prebacuju teret na državu i porezne obveznike kad se radnici otpuste, razbole ili ozlijede na poslu. U usluge koje gube samostalnost, uz radnike gospodarstva gig – branše dostave i prijevoza, nalaze se i geolozi, geodeti, pejzažni arhitekti i prevoditelji. IT inženjera nema na toj listi što vjerojatno znači da praksa njihova zapošljavanja na povremene ugovore nije uzela maha, piše Poslovni dnevnik.

Poslovni FM
Bugari, Rumunji, Slovaci, Poljaci i Česi, primjerice, imaju državu koja ih košta manje! Hrvatska samo na plaće ljudi u javnom sektoru troši 11 posto BDP-a i to je nešto oko čega se ništa nije napravilo.

Tu je naš apsurd – imamo državu u kojoj trenutno živi manje od četiri milijuna ljudi (s vidljivom tendencijom pada broja stanovnika), dok s druge strane raste broj ljudi zaposlenih u javnom sektoru; i naravno njihove plaće rastu, istaknuo je u razgovoru za poslovniFM Davor Huić, predsjednik Udruge poreznih obveznika Lipa, ali i poduzetnik, i bivši kolega novinar. Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.

„Ako se svake godine nešto mijenja, nijednom poslodavcu to nije i ne može biti drago. Zadnje četiri godine imali smo ekonomski rast, imali smo četiri runde poreznog rasterećenja, međutim bez obzira na to udio države u BDP-u, udio koji država uzima za sebe kroz poreze, ostao je isti – gotovo 50 posto, točnije 47 posto. I to je puno puno previše!“, ustvrdio je Huić u emisiji Ritam posla, u razgovoru s urednicom i voditeljicom Lidijom Kiseljak.

Udruga poreznih obveznika Lipa, udruga je svih poreznih obveznika, ne samo poslodavaca; udruga štiti upravo sve ljude koji plaćaju porez, ljude koji rade, a naravno i one koji žive od kapitala, pojasnio je na početku Huić.

„Sada smo svjedoci novog pritiska na Vladu sa svih strana radi povećanja plaća i ta situacija neodoljivo podsjeća na 2008. godinu, zadnju pretkriznu godinu. I u toj panici pred krizu bio je strahoviti pritisak baš na te plaće. I što je to nas u krizi slikovito rečeno zaklalo? Upravo je ta kriza, odnosno recesija kod nas trajala šest godina, a ne godinu-dvije ili tri kao u normalnim zemljama,“ podsjeća Huić. Dodaje da su troškovi države zadnje tri-četiri godine rasli jednako brzo kao u razvijenim ekonomijama i tu smo propustili priliku za prilagodbu. Da su ti troškovi sporije rasli, bili bismo u boljoj poziciji, posebno sada kad vidimo da nam se ekonomija usporava.

Ako se svake godine nešto mijenja, nijednom poslodavcu to nije i ne može biti drago

DAVOR HUIĆ
„Prijeti nam vjerojatno neka recesija, mi sad ne znamo kakva će biti i kad će točno biti. Mi uvijek kasnimo jedan dva kvartala i onda gledamo što se događa u Italiji, Njemačkoj…Ali ako jedna Njemačka, koja je lokomotiva Europske unije usporava, mi ne možemo očekivati da ćemo mi rasti brže od te lokomotive koja nas vuče za sobom“, jasno ističe Huić. Nama sada prijeti opasnost ako rast ne bude 3 nego 1 posto (što zapravo nije recesija nego tehnički usporeni rast) da nam se dogodi javni sektor koji će po inerciji tražiti svoje povišice. I onda ćemo se ili morati zaduživati (iako nam je javni dug na jako visokoj razini, dakle 75 posto), ili ćemo morati dizati poreze. I što smo onda napravili? Ništa, smatra Huić.

Upitan što smatra da bi se dogodilo kad bi se popustilo zahtjevima sindikata, Huić daje opsežnu analizu: „Svaki postotni poen košta 300 milijuna kuna. Povećanjem troškova javnog sektora na ireverzibilan način, ne možeš to kasnije vratiti. Nisu plaće jedina stavka. Tu su i subvencije i materijalni troškovi. Ukupni proračun je naprosto prevelik i prebrzo raste. Proračun, rashodovna strana proračuna, povećavana je stalno po pet-šest milijardi kuna, što je neopravdano,“ ocijenio je predsjednik Lipe.

Ukupna ekonomija je na razini koja je bila 2008, a izvoz je za 50 posto narastao. Tu se vidi da je realni sektor napravio restrukturiranje.

Propuštena je prilika da se javni sektor restrukturira, dok se, kaže, realni sektor strukturirao. Potkrijepio je to zanimljivim podatkom o izvozu. Dakle, izvoz, koji raste već šest-sedam godina po dvoznamenkastim brojkama, sad je na 50 posto višoj na razini u odnosu na 2008. godinu, a opći BDP je na istoj razini kao 2008. „Vidiš taj paradoks. Znači ukupna ekonomija je na razini koja je bila 2008, a izvoz je za 50 posto narastao. Tu se vidi da je realni sektor napravio restrukturiranje“, istaknuo je Huić.

Prokomentirao je i činjenicu kako se tada krivnja prebacivala od strane države na poduzetnike, da se oni nisu pripremili za recesiju, te istu nazvao „drskom demagogijom” dotaknuvši se bivšeg ministra financija Slavka Linića za kojeg smatra da su „on i ljudi poput njega mislili upravljati zemljom više policijskim metodama nego na nekakav način koji bi bio primjereniji jednoj liberalnoj demokraciji kao što je Hrvatska“.

Danas smo strukturno u boljoj situaciji nego 2008. godine, ali i dalje je „opasnost države koja se neće transformirati, jer ne vidimo nikakve znakove da bi trenutačna Vlada ušla u neke radikalnije mjere i reforme“. Jedino što ova Vlada radi u nekom pozitivnom smislu, neka su porezna rasterećenja, ali ona su preblaga ako je tvoj udio poreza u BDP-u i dalje na istoj razini, a on se nije promijenio zadnje dvije-tri godine, pa je očigledno da su te mjere preblage. „Trebaju nam značajnija porezna rasterećenja“, objasnio je Huić. Njemu je posebno zanimljivo da prilikom predstavljanje nove porezne reforme nismo čuli niti riječ resornog ministra gospodarstva (op.a. Darka Horvata) koji bi trebao reći koliko se to odnosi na same gospodarstvenike i kakav je utjecaj tih mjera.

Za predsjednika Udruge Lipa „smanjenje PDV-a za jedan postotni bod je politička odluka i to neće pomoći nikome.“ Zalagali smo se i zalažemo se, ističe, za snižavanje direktnih poreza. To je uglavnom porez na dohodak i oporezivanje kapitala, jer je potrebno izjednačiti porezni način na koji porezni sustav tretira oblike rada, s ciljem izjednačavanja oporezivanja rada i kapitala.

Druge mjere rasterećenja za mlade i paket mjera za poduzetnike je mač s dvije oštrice. To jesu rasterećenja, ali je loptica prebačena na teren i trošak poduzetnika, a posljednje izmjene stvorile su pritisak i klimu u kojoj će radnici očekivati da poslodavci to isplate. „Tu je država postupila neprincipijelno. Na državi je da ona smanji svoje apetite“, smatra Huić. Ističe i podatak iz analize poreznog stručnjaka koji kaže kad bi sve neoporezive stvari bile isplaćene radnicima u maksimalnom omjeru, da bi to smanjilo dobit poduzetnika za 50 posto, znači prepolovilo! „U tome je nepoštenost te mjere. Država umjesto da sebi uskrati dio prihoda, ona prebaci tu odgovornost na poduzetnika i kaže ‘mi smo vam oslobodili prostor, radite po tome’.

Država umjesto da sebi uskrati dio prihoda, ona prebaci tu odgovornost na poduzetnika. Rasteretite rad, rasteretite plaće!

Rasteretite rad, rasteretite plaće – plaće će rasti, ljudi će više trošiti. To će imati pozitivan efekt na ekonomiju. To je put za koji mi mislimo da je jedini put za Hrvatsku, poručuje Huić. „Skupa, prevelika, rastrošna država jednostavno nas guši. Ona troši prevelik dio naših resursa s obzirom na ono što nam daje u smislu javnih servisa, recimo kvalitete zdravstva, neke druge infrastrukture, primjer komunalne djelatnosti. Imate problem s otpadnim vodama, a po nekim mjestima na Jadranu imate lokalne čelnike koji organiziraju koncerte, ali ne sređuju kanalizaciju. To je ta slika naše države koja je puna renti, rentnih pozicija, ljudi koji lagodno žive, prikrivenih subvencija koje su potrebne i nepotrebne, a sve pod egidom neke socijalne države. Mi subvencioniramo javnim novcem puno toga što nije potrebno i što se ljudima ne vrati u smislu nekih javnih usluga javnih ili kvalitetnijeg života, sustava, sudstva…,“ smatra Huić.

Dotaknuvši se sredstava iz fondova Europske unije, predsjednik udruge Lipa smatra da je upravo ulaganje u infrastrukturu područje koje će pokazati koristi od ulaska u EU, uz jačanje izvoza.

Hrvatska ima tu tradiciju represije prema malima i nekakvog nejasnog odnosa prema velikima, ustvrdio je. „Kad su se pojavile te liste dužnika, vi vidite da su neki ljudi dužni puste milijune za PDV, a ja kao mali poduzetnik ako dva dana ne platim PDV odmah zvone telefoni, odmah je panika itd. Meni je to potpuno neshvatljivo! Vi tu imate neku ekstremnu represiju prema malim poduzetnicima. Sjetimo se akcije ‘kremšnite’. Pa potrošili su stotine i stotine radnih sati da bi utvrdili količine šećera u kremšnitama. To je taj naš pristup represije prema malima, a za ove velike, dogovorit ćemo se. Tu se onda stvara puno prostora za korupciju“, mišljenja je Huić.

Trebalo bi povećati izdvajanja u drugi mirovinski stup, liberalizirati ulaganja mirovinskih fondova.

„Ta je represija nepotrebna, pravi je put imati poreznu upravu koja ima savjetodavnu ulogu. Razgovaram s poduzetnicima koji ističu dojam da inspekcije dolaze s namjerom da nešto nađu. Nije to smisao – da on sad tebi traži grešku. Naravno da su propisi komplicirani. Ima ih puno, nekonzistentni su, uvijek postoji mogućnost da si nešto previdio, nešto nisi napravio kako treba, ali onda ta inspekcija treba utvrditi namjeru. Ako drugi ili treći put napraviš isto, onda nisi slučajno pogriješio, onda mislim da nema što drugo nego primijeniti sankcije, ali ne odmah, i mislim da se u tom smjeru nije puno promijenilo bez obzira na govore svih ministara da bi se u tom smislu nešto trebalo napraviti. Vjerujem u evoluciju i mislim da u Hrvatskoj postoji jak građanski duh i da Vlada nije i ne može biti otporna na kritike i taj pritisak poduzetnika i to nešto što se na sceni, našoj poduzetničkoj ili liberalnoj, kako god nazvali, događalo u zadnje tri-četiri godine, taj građanski pritisak, u kojem ja vidim i ulogu naše Udruge – a to je građanski aktivizam, pritisak građana na sustav, to mora vremenom dovesti do promjena na bolje,“ zaključio je Huić.

„Mi smo relativno siromašna zemlja s preglomaznim i preskupim javnim sektorom i u tom nekakvom kontekstu mislimo da nema nikakve potrebe da se bilo koji porezi dižu, pa makar to bile trošarine, koje imaju neko svoje opravdanje. Kažnjavaš, zapravo, preventivno djeluješ na ljude da ne konzumiraju štetne sastojke, međutim mislim da je u ovom trenutku to zadnja stvar koja treba Hrvatskoj. Gotovo 22 tisuće ljudi potpisalo je Lipinu peticiju i po tome vidimo koliko građani shvaćaju da su porezno preopterećeni, da ne žele više da Vlada ide u tom smjeru“, kaže Huić. Posebno izdvaja sektor zdravstva u kojem se, ocjenjuje, ništa ne radi. „Troškovi zdravstvenog sustava svake su godine milijardu do dvije veći od proračuna HZZO-a, znači veći od uplata u fond kroz doprinose za zdravstvo. Time je stalna borba kako tu milijardu-dvije kuna nadoknaditi, i uvijek je to taj pritisak. No mi u Lipi mislimo da bi ministar trebao gledati i troškovnu stranu, pogledati jesu li svi ti troškovi racionalni, što je s listama čekanja, što je s nepotrebnim lijekovima. Imate masu nalaza koji se ne podižu, imate puno neracionalnosti u tom sustavu, neobjedinjenu javnu nabavu..,“ ističe Huić.

Vezano za probleme u zdravstvu i mirovine, Huić jasno i nedvosmisleno ističe kako je „problem s mirovinskim sustavom to što se on jednim dijelom bavi rješavanjem socijalnih problema.“ On smatra da bi trebalo povećati izdvajanja u drugi mirovinski stup, liberalizirati ulaganja mirovinskih fondova. „Mirovinski bi fondovi trebali biti manje slizani s državom – 70 posto njihove imovine je u obveznicama Republike Hrvatske, a mislim da postoji sigurno puno boljih načina“, zaključio je Davor Huić u razgovoru za poslovniFM.

Prikupljanje ulaganja
Tvrtka Greyp Bikes, nastala 2013. izdvajanjem iz tvrtke Rimac Automobili, pokreće prodaju digitalnih dioničkih tokena (equity token offering – ETO).

U kampanji će zainteresirani ulagači za minimalni ulog od 100 eura moći kupiti tokene te tako postati dioničari, čime stječu pravo glasa u upravljanju tvrtkom i pravo na isplatu dividende.

Kampanja, odnosno predbilježbe za kupnju tokena, kreće u ponedjeljak, 23. rujna u 12 sati, a vodit će se preko platforme Neufund koja je nedavno dobila odobrenje za rad od nadležne regulatorne agencije u Lihtenštajnu. Greyp Bikes bit će prva tvrtka koja će pokrenuti ETO na ovoj platformi.

Berlinski startup Neufund pokrenut je 2016. s ciljem da “omogući financiranje svima”. Da bi to postigao, tvrtka tokenizira kapital koristeći blockchain tehnologiju i tako omogućava startapima te malim i srednjim poduzećima da dobiju pristup izvorima financiranja uz niže troškove u usporedbi s tradicionalnim modelima financiranja.

Sam model ETO nije novina, ali Neufund je prvi razvio platformu za maloprodaju digitalnih dioničkih tokena utemeljenu na blockchainu koja omogućuje da vrijednost ulaganja iznosi samo 10 eura, što je čini dostupnom širokom krugu ulagača.

Platforma je pod jurisdikcijom njemačkog i lihtenštajnskog regulatora, ali mogu je koristiti tvrtke iz cijelog svijeta. Uz Greyp Bikes, navode iz tvrtke Neufund, za pokretanje kampanja prijavile su tvrtke iz Belgije, Njemačke i Indije.

Procedura predviđa da se potencijalni ulagači prvo prijave na platformu i tako iskažu interes za kupnju tokena bez obveze. Nakon predbilježbe (whitelisting) kreće (pret)prodaja prijavljenim ulagačima uz popust od 10 posto. Ako se svi tokeni ne prodaju, kreće javna ponuda, odnosno drugi krug u kojem tokene mogu kupovati svi.

Cilj – pet milijuna eura
Greyp Bikes kroz kampanju planira prikupiti pet milijuna eura. Jedan token vrijedi 0,16187 eura, a milijun tokena predstavlja jednu dionicu. To znači da je raspoloživo 30 dionica po cijeni od 161.870 eura, a minimalno ulaganje iznosi 100 eura.

>>Porsche povećao udjel u Rimac automobilima s 10 na 15,5 posto

Osim u eurima, ulagači će moći tokene plaćati i u kriptovaluti ether, u kojoj će se isplaćivati i dividenda. Drugim riječima, vrijednost ulaganja i prinos (dividenda) ovisit će i o visoko volatilnoj kriptovaluti.

Tvrtka Greyp Bikes je visoko tehnološka kompanija za razvoj mobilnih rješenja. Proizvodi električne bicikle, ima 68 zaposlenih, glavni izvršni direktor je Mate Rimac, a među dosadašnjim ulagačima su Porsche Engineering Group i Camel Group. Partneri tvrtke su T-Mobile i Energy Web Foundation.

Najava Neufundove prve ETO kampanje dobra je vijest za ulagače u digitalnu imovinu s obzirom na to da dosadašnji slični modeli nisu ispunjavali zahtjeve ulagača.

ICO-i (Initial Coin Offering) su omogućili svima u svijetu da ulažu u digitalne tokene novih startupa. Međutim, zaštita ulagača bila je nedostatna pa je to odbijalo potencijalne investitore. Novi, bolje regulirani model ICO-a – Equity Token Offering – mogao bi ponovo demokratizirati prikupljanje svježeg kapitala na profesionalniji i za ulagača prihvatljiviji način u odnosu na prethodni disruptivni, ali falični model.

Ako više regulatora prihvati novi model, tržište tokena bi moglo ponovo oživjeti. To bi moglo koristiti i startupima i ulagačima. Ako pak model ne bude široko prihvaćen od strane regulatora, mala europska kneževina mogla bi postati glavno središte za trgovanje digitalnim tokenima, navode analitiačari.

Analiza Poslovnog dnevnika
 Tandemu ključnih dioničara Kraša, Mesnoj industriji Braća Pivac i ESOP-u burzovna je ofenziva Nebojše Šaranovića poremetila ritam i planove, pa i oko tajminga najave ponude za preuzimanje.

Od 5. rujna, tj. početka niza višemilijunskih dnevnih prometa, do kraja prošlog tjedna promet Krašem premašio je 205 mil. kuna, uz protrgovanih gotovo 19% ukupnog broja izdanih dionica. Računa se da je Šaranović dosad potrošio (ugrubo) 130 milijuna kuna. Osim što toj ofenzivi zacijelo nije kraj, nemali dio utrška od prodaja dionica Šaranoviću zacijelo će se vratiti na burzu i pridonijeti živosti trgovanja. Koliko je točno s krajem prošlog tjedna osvojio Šaranovićev Kappa Star na SKDD-u će se vidjeti u utorak, ali koliko će potrajati do vlasničkog raspleta u Krašu i s kakvim ishodom, još se ne zna točno.

Bit će zanimljivo vidjeti koju će cijenu Pivac istaknuti u ponudi. Tromjesečni (ponderirani) prosjek uoči iskazivanja namjere upućuje da je minimalna oko 430 kuna, daleko od cijena po kojima se zahvaljujući “izazivaču” protekla dva tjedna trguju (prosječno iznad 730 kuna, a to je sada zbog volumena i približan tromjesečni prosjek). Bude li inicijalna ponuda znatno niža, to bi u zanimljivu poziciju stavilo i Upravu Kraša u očitovanju na ponudu. Kada će to biti, još se ne zna. Pivac je prvotnu javnu najavu dao 9. rujna (uz preinaku tjedan kasnije), a zakon predviđa da se zahtjev Hanfi na odobrenje objave uputi u roku 30 dana. No, ako su potrebne suglasnosti tijela poput AZTN-a, početak roka se pomiče. Moguće je, dakle, da rok za upućivanje zahtjeva bude poslije 9. listopada. Po primitku zahtjeva Hanfa za rješenje ima 14 dana, a potom ponuditelj u roku 7 dana treba izaći s objavom ponude koja bi tako najranije mogla biti potkraj listopada, ali bi se mogla protegnuti i u studeni.

To znači i da je zaključenje izgledno potkraj studenog, samo ako ciparski Kappa Star ne odluči ići s konkurentskom ponudom, tj. ako ne bude pripetavanja koje proces može produljiti za najviše mjesec dana. Izvanredna skupština Kraš-ESOP-a 30. rujna trebala bi otkloniti neke upitnike. Odlučivat će se o sklapanju Sporazuma o zajedničkom djelovanju s Pivcima, prijedlogom je predviđeno da se ponuda za preuzimanje zajednički pripremi, a da sredstva za provedbu osigurava Pivac. Plan je da se otkupljene dionice rasporede proporcionalno postojećim udjelima, a međusobni odnosi vezani uz financiranje regulirali bi se ugovorom. Sporazum uključuje i zaštitu postojećih prava radnika. Neslužbene procjene sugeriraju da je to savezništvo čvrsto. No, pojava izazivača s kojim se i cijena dionice Kraša udvostručila nemala je kušnja. To vrijedi i za monolitnost ESOP-a koji, prema sudskom registru, ima više od tisuću članova.

Ostaje pitanje je li Šaranović u burzovnom stjecanju dionica spreman na još dizanja ljestvice. Posljednja cijena trgovanja, 850 kuna, više je nego dvostruko viša od one kojom je krenuo u sakupljanje, no investicijski profesionalci reći će da to ne izlazi iz okvira vrednovanja kompanija u M&A operacijama u prehrambenom sektoru. Multiplikatori s obzirom na operativnu dobit EBITDA globalno znaju biti i duplo veći nego što ih implicira vrednovanje Kraša prema trenutačnim cijenama i razini EBITDA (lani 116 mil. kuna) i neto duga (oko 200 mil. kn). Ali valuacije ni vani nisu iste za sve segmente prehrambene industrije, vrednovanje diktiraju potencijali rasta, dometi brendova i standardi korporativnog upravljanja. Uza sve, mnogi portfeljni investitori zaziru od kompanija s jakim pečatom ESOP-a, što nije poticajno za cijenu dionica, ali pri preuzimanju može biti i potencijal za rast efikasnosti i profitabilnosti.

U konačnici, dobra akvizicija je kupiti nešto po razumnoj valuaciji, reći će Andrej Grubišić, konzultant za korporativne financije i investiranje. Koliko god su vodeće prehrambene tvrtke u nas i najzvučniji brendovi, oni su ipak lokalnog karaktera i teško se probijaju izvan regije. To dijelom objašnjava i činjenicu da su kupci sve češće investitori iz srednjoistočne Europe. Među ostalim, dodaje, naše prehrambene kompanije imaju i specifičan odnos s trgovačkim lancima. U slučaju Kraša savez s Pivcima Grubišić vidi smislenim jer su “dugo suvlasnici i poznaju mu sve adute i slabosti, znaju raditi s brendiranim proizvodima, imaju jak novčani tijek, a premda im je ‘core’ biznis meso, dobar dio kupaca i prodajnih kanala im je sličan”.

Kako bilo, skok cijene dionice Kraša s manje od 400 na više od 800 kuna, kao i pojava “uljeza” nasuprot “prijateljskom” strateškom partneru, u dijelu investicijske zajednice prizvao je u sjećanje preuzimačku priču o Plivi. No, sličnosti nema previše. Osim što je to bio veći zalogaj i što je u Plivi kao dvojno listanoj kompaniji značajan blok bio raspršen među stranim ‘portfeljašima’, vlasnicima GDR-a, udvostručenje cijene dobrim dijelom se odigralo u javnom pripetavanju ponudama. U slučaju Kraša zatečene su pozicije ponešto drugačije, a ne zna se ni hoće li doći do izravnog okršaja. Šaranović je, prema svemu sudeći, osvojio približno 12% dionica. To znači da mimo trenutačno nedostupnih blokova (MI Pivac, ESOP i trezor u zbroju čine 54%) još ima dosta dionica za burzovne kupnje. Njih je sigurno znatno manje od 33 posto, kako sugerira matematika.

Od početka je jasno da srpski poduzetnik na burzi može ciljati na dva praga- ili na kvalificirani udjel (10% je već premašio) ili na manjinski kontrolni udjel od 25%, koji znači pravo veta na strateške odluke kompanije, ali i obvezu javne ponude za preuzimanje. Zaključno s prošlom srijedom Kappa Star grupa stekla je 131.127 dionica (8,75%), a kako je u nešto manje od dva tjedna predmetom kupoprodaja bilo 209.000 dionica, ispada da je kod nje završilo manje od dvije trećine volumena trgovanja (63%). To sugerira da se u igru ukrcao i nemali broj drugih igrača. Uz one koji su zaigrali na brzopoteznu zaradu na oscilacijama cijena, u svemu zasigurno ima i kupovina motiviranih “tihom podrškom” nekoj od dviju strana. Tako je, npr., vlasnik skrbničkog računa kod Zabe stigao na oko 2%, a i sam Kraš je, iz svojih razloga, u trezor nabacio još 830 dionica i sad ih ima 5,09 posto, piše Poslovni dnevnik.

HRejting 
Da se ovoga vikenda održava prvi krug predsjedničkih izbora, Kolinda Grabar-Kitarović osvojila bi 28,5% glasova, Zoran Milanović 24,8%, a na trećem je mjestu Miroslav Škoro s 18,2%.

Nema promjena u poretku troje vodećih kandidata za koje birači smatraju da bi bili najbolji izbor za predsjednika države. No odnosi snaga znatno su se promijenili, a prednost Kolinde Grabar-Kitarović se topi.

Ako se povuče paralela s jučerašnjim rezultatima HRejtinga, vidljivo je da i Zoran Milanović i Kolinda Grabar-Kitarović uživaju gotovo identičnu potporu birača kao i njihove matične stranke. Mislav Kolakušić na četvrtom je mjestu s 8,6% glasova.

Od 2 do 4 posto glasova dobivaju tri potencijalna kandidata – Dejan Kovač 3,2%, Ivan Pernar 2,7%, Dalija Orešković 2,6%. Vlahu Orepića izabralo bi 1,3% birača, a Katarinu Peović i Tomislava Panenića neznatnih 0,5%. Na ostale potencijalne kandidate otpada 1,9% glasova birača, a neodlučnih je 7,1%.

Kakve su pozicije kandidata u rujnu u odnosu na istraživanja u svibnju?

Velika promjena dogodila se tijekom ljeta u odnosima kandidata koji, prema HRejtingu, prednjače u pretkampanji, i od kojih se očekivalo da će privući najveći broj birača.

U četiri mjeseca Kolinda Grabar-Kitarović izgubila je 6,17 postotnih bodova, gotovo isto toliko napredovao je Zoran Milanović – za 6,27. Razlika između njih dvoje u svibnju je iznosila malo više od 16 postotnih bodova, a sad je manja od četiri. Najveći napredak ostvario je Miroslav Škoro. Potpora mu je veća za 8,86 postotnih bodova. Prednost Grabar-Kitarović u odnosu na Škoru smanjila se s više od 25 postotnih bodova, na oko deset. Od ostalih kandidata izdvojit ćemo još Daliju Orešković, koja je zabilježila velik pad popularnosti – s 6,71, na 2,62 posto.

Glasovi s obzirom na stranačku opredijeljenost

Analitički gledano zanimljivi su rezultati za – HDZ, SDP, Most i HSS. Kod ostalih stranaka glasovi bi se uglavnom očekivano raspodijelili. Birači HDZ-a svoje bi glasove većim dijelom dali Kolindi Grabar-Kitarović, a tako bi glasovalo njih 74,2 posto. Međutim, 19,6 posto birača HDZ-a ipak bi za svog favorita izabralo Miroslava Škoru. Za Zorana Milanovića bi se odlučilo 0,7 posto birača.

Zanimljivo, među SDP-ovim biračima čak ih je 10% koji smatraju da bi bolji predsjednik bio jedan od kandidata s desnog spektra, pa bi tako njih 6,2 posto svoj glas dalo Kolindi Grabar-Kitarović, a 4,4 posto Miroslavu Škori. Zoran Milanović dobiva 78,5 posto glasova.

Birači Mosta najveću potporu daju Miroslavu Škori – 38,6 posto. Podjednaki broj glasova dali bi Kolindi Grabar-Kitarović i Mislavu Kolakušiću – 15,8. Za Dejana Kovača bi se opredijelilo 10,5 posto, a 1,8 posto za Zorana Milanovića.

Šaroliko bi se raspršili i glasovi birača HSS-a – 23,5 posto za Kolindu Grabar-Kitarović, 17,6 posto za Zorana Milanovića, 14,7 posto za Miroslava Škoru i 11,8 za Mislava Kolakušića.

Vidjeli smo prema rezultatima prvog kruga da se odnosi među kandidatima mijenjaju kako se termin izbora približava, i da je sad ipak znatno manja razlika između Kolinde Grabar-Kitarović, Zorana Milanovića i Miroslava Škore. HRejting istražio je i kako bi izgledalo kad bi se u drugom krugu predsjedničke utrke ogledali Grabar-Kitarović i Milanović, zatim aktualna predsjednica i njezin oponent s desnog spektra Miroslav Škoro, te što bi bilo kad bi u završnicu ušli Škoro i Zoran Milanović. Sve tri kombinacije su intrigantne, nude zanimljiv duel, kakav je ishod saznajte sutra, ekskluzivno u Dnevniku HTV-a.

Ovo je najveće istraživanje raspoloženja hrvatskog biračkog tijela koje je za HRT provela agencija Promocija plus. HRejting obuhvaća čak 1400 ispitanika, pa je statistička pogreška samo plus-minus 2,62%, a razina pouzdanosti 95%.

Dnevnik HTV-a ekskluzivno donosi rezultate koje bi u drugom krugu izbora ostvarili potencijalni predsjednički kandidati koji, prema sadašnjim pokazateljima, imaju izgleda ući u završnicu.

Riječ je o najvećem istraživanju raspoloženja hrvatskog biračkog tijela koje je za HRT provela agencija Promocija plus. HRejting obuhvaća čak 1400 ispitanika, pa je statistička pogreška samo +/- 2,62%, a razina pouzdanosti 95%.

● Nakon rezultata prvog kruga, donosimo što bi donijela završnica, odnosno drugi krug predsjedničkih izbora.

U drugom krugu analizirana su tri duela, u skladu, naravno, s onime što je istraživanje pokazalo za prvi krug. Kao što smo objavili sinoć, očekivano najveću potporu birača dobiva samo troje potencijalnih kandidata i zasad samo oni imaju izglede za drugi krug.

1) Sraz Zoran Milanović – Kolinda Grabar-Kitarović

Da je danas drugi krug predsjedničkih izbora, u srazu sa Zoranom Milanovićem aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović osvojila bi drugi uzastopni mandat. Grabar-Kitarović dobila bi 52,3% glasova, Milanović 43,2%, a neodlučnih birača u ovom duelu nema mnogo – 4,5%.

● Pogledajte kako bi glasovali birači pojedinih stranaka, izdvojili smo ih pet

Kod HDZ-a i SDP-a stvari su jasne, čvrsta biračka tijela s više od 90% potpore svojim kandidatima, iako treba zamijetiti da bi 6,5% SDP-ovih birača svoje povjerenje ipak radije dalo Kolindi Grabar-Kitarović.

Birači Mislava Kolakušića u drugom bi krugu s 50% glasova poduprli Zorana Milanovića, a s 39,7% Grabar-Kitarović. Kod birača Mosta očekivana raspodjela, većina glasova otišla bi aktualnoj predsjednici, koja bi dobila i 50% glasova birača HSS-a, dok bi kandidatu ljevice pripalo 43,8%.

2) Kada bi u drugi krug ušli aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i Miroslav Škoro, što bi se dogodilo

Ponovno bi pobijedila Kolinda Grabar-Kitarović, no njezina prednost u ovom bi dvoboju bila manja nego u odnosu na Zorana Milanovića. Kad bi u završnicu predsjedničke utrke ušli Kolinda Grabar-Kitarović i Miroslav Škoro, kandidatkinja HDZ-a slavila bi s 49,2% glasova. Miroslav Škoro dobio bi 41,6%. Neodlučnih birača ovdje je malo više nego u prethodnom ogledu – 9,2%.

U srazu ovo dvoje kandidata posebno je zanimljivo pogledati kako bi se opredijelili birači HDZ-a. Grabar-Kitarović ima potporu njih 73,8%, međutim 23,9% ipak smatra da bi bolji predsjednik bio Škoro. Također je zanimljiv podatak da bi SDP-ovi birači, ako već nema njihova kandidata u drugom krugu, na Pantovčaku radije vidjeli Miroslava Škoru nego Kolindu Grabar-Kitarović – 49,3% SDP-ovih birača glasovalo bi za Škoru, a 41,3% za Grabar-Kitarović.

Birači Mislava Kolakušića s 58% priklonili bi se Škori, 24% bi ih glasovalo za Grabar-Kitarović, dosta ih je neodlučnih, čak 18%. Most je za Škoru 61,1%, HSS favorizira Kolindu Grabar-Kitarović s 54,8% glasova, u odnosu na 22,6% koliko bi dali Škori. I tu je udio neodlučnih znatan – 22,6%.

U duelu Kolinde Grabar Kitarović i Miroslava Škore izdvojili smo još jedan podatak, koji je različit od ovih preferencija koje smo sad vidjeli. Birači Zorana Milanovića iz prvog kruga u drugom bi krugu ipak više glasova udijelili Kolindi Grabar-Kitarović – 46,2%, Škoro bi dobio 41,5% njihovih glasova. Birači Kolinde Grabar-Kitarović čvrsto bi ostali i u drugom krugu uz nju, imala bi samo 2,2% prebjega u konkurentski tabor.

3) A što ako se u drugom krugu nađu Miroslav Škoro i Zoran Milanović?

U tom slučaju predsjednik Hrvatske postao bi Miroslav Škoro. Rezultati ogleda izgledali bi ovako: Miroslav Škoro 49,4%, Zoran Milanović 45,4%. Neodlučnih je malo – 5,2%.

HDZ, SDP, slika naravno jasna iako 13,6% HDZ-ovih birača smatra da bi Milanović bio bolji predsjednik od Škore, odnosno 5,5% birača SDP-a glas bi dalo kandidatu s desnog spektra.

Birači Mislava Kolakušića poduprli bi Miroslava Škoru s 63,5%, a Zorana Milanovića s 26,9%. Most bi s više od 80% glasova bio za Škoru, HSS podijeljen, 45,2% za Škoru, 41,9% za Milanovića, neodlučnih 12,9%.

Dakle, da ponovimo gradivo – kada bi Kolinda Grabar-Kitarović prošla u drugi krug predsjedničkih izbora, da su izbori danas, osvojila bi još jedan mandat, bez obzira na to je li joj protukandidat Zoran Milanović ili Miroslav Škoro. Zoran Milanović ne prolazi ni u jednoj kombinaciji jer se ne bi uspio izboriti ni protiv Miroslava Škore, koji bi u tom slučaju postao nasljednik aktualne predsjednice.

Podsjetimo, HTV je u subotu objavio rezultate istraživanja koji se odnose na prvi krug predsjedničkih izbora, a u petak kako stranke stoje na početku vruće političke jeseni, donosi HRT.

Kraš u fokusu
Na Zagrebačkoj se burzi u ponedjeljak očekuje stagnacija Crobex indeksa, nakon dva tjedna rasta, a u fokusu ulagača i dalje će biti dionica Kraša, koja je najlikvidnija već dva tjedna, od kada je najavljena ponuda za preuzimanja te tvrtke.

Među sektorskim indeksima, najveći dobitnik bio je Crobexnutris, sa skokom od 16,4 posto, dok je najviše pao turistički sektor, s padom sektorskog indeksa za 1,6 posto.

Redovni promet dionicama premašio je 203 milijuna kuna, što je 141 milijun više nego u tjednu ranije. Uz to, u blok transakcijama ostvareno je 6,88 milijuna kuna, i to dionicom HT-a 4,88 milijuna, a Valamara 2 milijuna.

Dionicom Kraša prošloga je tjedna ostvaren promet od oko 167 milijuna kuna, a cijena joj je skočila 41,7 posto, na 850 kuna. Tijekom tjedna cijena joj se kretala u rasponu od 600 do 920 kuna, najviše razine od 2007. godine.

Dionice te kompanije u proteklih desetak dana ponajviše je kupovao Kappa Star Limited, ciparska tvrtka u vlasništvu srpskog poduzetnika Nebojše Šaranovića, koja je prešla prag od pet posto udjela u Krašu.

Dionica Kraša u fokusu je ulagača od prije dva tjedna kada je najveći pojedinačni dioničar, Mesna industrija braća Pivac, koji ima 30,73 posto dionica Kraša, najavio ponudu za preuzimanje.

S prometom od 4,8 milijuna kuna prošloga je tjedna slijedila dionica HT-a, a cijena joj je porasla 1,25 posto, na 162 kune. Dionicom Podravke ostvaren je, pak, promet od 3,88 milijuna kuna, uz skok cijene za 6,7 posto, na 432 kune. U fokusu investitora bila je i dionica Valamar Riviere, s prometom od 3,5 milijuna kuna i rastom cijene za 0,55 posto, na 36,8 kuna.

Najveće minuse među likvidnijim izdanjima zabilježile su prošloga tjedna dionice Instituta IGH, s padom cijene za 9,1 posto, na 140 kuna, te crikveničkog Jadrana, za 6,9 posto, na 14,25 kuna. Znatnije je pala i cijena dionice Excelsa nekretnina, za 5,6 posto, na 185 kuna. Uprava Excelsa nekretnina sazvala je glavnu skupštinu za 5. studenoga na kojoj će dioničari odlučivati o povlačenju dionica s Burze.

Excelsa se obvezuje od svih dioničara koji glasuju protiv takve odluke otkupiti njihove dionice uz pravičnu naknadu.

Bolja poslovna klima u zemlji?
Gordana Deranja, predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca, izabrana je za potpredsjednicu BusinessEurope-a, najvećeg neovisnog poslodavačkog udruženja Europe koji zastupa interese poslodavaca u Europskom parlamentu, Vijeću i pred Europskom komisijom.

Kao europski socijalni partner zalaže se za interese malih, srednjih i velikih tvrtki iz 35 europskih zemalja, čija su nacionalna udruženja njihovi direktni članovi. Hrvatska udruga poslodavaca član je BusinessEuropa od 1999. godine.

Iako je uobičajeno da se za potpredsjednika BusinessEuropea izabiru kandidati iz poslodavačkih organizacija zemalja predsjedateljica Vijeća Europe, mandat Gordane Deranje kao potpredsjednice BusinessEuropa trajat će gotovo dvije godine zaključno sa 30. lipnja 2021.

“Velika mi je čast biti prepoznata kao prava osoba za ovu odgovornu funkciju i neću iznevjeriti povjerenje koje mi je ovom prilikom pruženo. Kao predsjednici Hrvatske udruge poslodavaca zadatak mi je snažno i glasno artikulirati interese hrvatskih poslodavaca te se boriti za njihova prava i bolju poslovnu klimu u zemlji, što sve ove godine radim s iznimnim zadovoljstvom, a drago mi je da ću sada i na europskoj razini dobiti priliku jače se aktivirati po ovim pitanjima te time utjecati i na jaču prepoznatljivost hrvatske poslovne zajednice u svijetu.” – izjavila je Gordana Deranja.

Hrvatska udruga poslodavaca član je više uglednih međunarodnih organizacija među kojima su, uz BusinessEurope, i Međunarodna organizacija poslodavaca (IOE), Europska udruga obrtnika, malih i srednjih poduzetnika (SMEUnited), UN Global Compacta i još 12 Europskih industrijskih udruženja.

U teritorijalnim vodama UK
Norveškom Equinoru i britanskom SSE Renewablesu povjeren je posao izgradnje najveće svjetske vjetroelektrane na moru u teritorijalnim vodama Velike Britanije, što je investicija vrijedna 10,2 milijarde eura, objavio je u petak Equinor.

Dvjema energetskim grupama dodijeljeni su ugovori za razvoj tri velika priobalna projekta vjetroelektrana na području Dogger Banka u Sjevernom moru kapaciteta 3,6 gigavata, za koje se očekuje da će proizvesti dovoljno energije za opskrbu ekvivalenta 4,5 milijuna britanskih domaćinstava, stoji u priopćenju Equinora.

Vjetropark će se sastojati od tri projekta, Creyke Beck A, Creyke Beck B i Teesside A, s kapacitetima proizvodnje od po 1,2 gigavata struje. Investicija obuhvaća razdoblje od 2020. do 2026. godine, pri čemu bi konačna odluka o prvom projektu trebala biti donesena tokom iduće godine. Početak proizvodnje električne energije planiran je za 2023. godinu.

Trenutna je veleprodajna cijena megavata struje oko 45 eura. SSE, čije je sjedište u Škotskoj a dionice su mu izlistane na Londonskoj burzi, bit će nadležna za izgradnju vjetroelektrane, a Equinor će biti operator.

Piše Poslovni dnevnik
Kao što je Poslovni dnevnik u svojoj jučerašnjoj analizi i predvidio, hrvatska Vlada će dokapitalizirati Croatiju Airlines (CA) po modelu tzv. MEO principle koji je 2015. primijenila i tadašnja Milanovićeva administracija na slučaju HPB-a.

Naime, Vlada je u četvrtak donijela odluku kojom se stvaraju prethodno potrebni uvjeti da se osigura postupak dokapitalizacije CA, a u sklopu te odluke je i uplata predujma u korist nacionalnog zračnog prijevoznika od 250 milijuna kuna za stabilizaciju poslovanja prije dokapitalizacije. Kako pojašnjavaju iz Vlade, taj iznos utvrđen je na temelju analize manjka financijskih sredstava i plana korištenja tih sredstava, koju je izradio CA, a prihvatilo Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Isplata je predviđena u dva obroka – najmanje 100 milijuna kuna u 2019. godini, a preostali iznos do 250 milijuna kuna u 2020. godini. Uplatom predujma, rekao je premijer Andrej Plenković, stabilizirat će se poslovanje CA.

Time će se, kaže Vlada, spriječiti brojni negativni učinci na hrvatsko stanovništvo i gospodarstvo, koje bi najizravnije osjetili zrakoplovni i turistički sektor, a posljedice bi se neizravno širile i na ostale gospodarske grane. Plenković je istaknuo i da Vlada smatra da Hrvatskoj treba nacionalna aviokompanija radi razvoja trgovine i gospodarstva, posebno turizma te povezivanja hrvatskih krajeva.

Iz Vlade upozoravaju da je za očekivati da bi prestanak poslovanja CA ugrozilo uspjeh ključnih infrastrukturnih projekata ukupne vrijednosti gotovo 700 milijuna eura, samo u zrakoplovnom sektoru, uz potencijalno preuzimanje zaduženja u iznosu od 200 milijuna eura. Vladinom odlukom zadužuje se Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture da u suradnji s Ministarstvom državne imovine, Ministarstvom financija i Povjerenstvom za provedbu postupka i predlaganje odabira strateškog partnera za CA, najkasnije do 31. prosinca ove godine predloži Vladi model dokapitalizacije CA.

Provedba postupka dokapitalizacije mora započeti najkasnije 1. lipnja 2020. godine, uz otvoreni postupak u kojem će pravo sudjelovanja imati privatni investitori. Europska unija je vrlo stroga po pitanju potpora tvrtkama te dopušta da svoje strateške tvrtke države članice dokapitaliziraju, i restrukturiraju, jednom u 10 godina. Kako je CA dokapitalizirana 2012., nova dokapitalizacija bi bila moguće tek za tri godine. No, scenarij s “kraćenjem rokova” već je primijenjen u slučaju HPB-a gdje se nije radilo “o spašavanju posrnule banke nego o poticaju uspješnoj tvrtki”.

U slučaju HPB-a Komisija je tražila da udjel privatnih investitora u skladu s načelom subjekta u tržišnom gospodarstvu (MEO principle) iznosi najmanje 30% od novog kapitala, a taj “privatni kapital” je osiguran, uglavnom, kroz domaće mirovinske fondove. Na pitanje Europskoj komisiji hoće li odobriti Vladinu akciju za spašavanja CA s obzirom na činjenicu da je država 2012. već provela dokapitalizaciju nacionalne aviokompanije, iz EK poručuju da je prerano za ocjene. “Komisija o tome usko razgovara s hrvatskim vlastima”, poručuju iz Bruxellesa, a donosi Poslovni dnevnik.

Munjiza za Direktno 
Nagađa se da srbijanski tajkun Nebojša Šaranović kupuje dionice Kraša za fond MID Europa koji je već ranije nudio prokuristici Kraša Marici Vidaković i braći Pivac da ih kupe od njih.

Tu informaciju ne isključuje ni bivši čelni čovjek Konzuma Drago Munjiza koji je za Direktno komentirao da je uvjeren kako srbijanski tajkun sigurno djeluje s nekim iz Hrvatske. “Prije nekoliko godina dogodio se veliki val preuzimanja od strane hrvatskih tvrtki koje su ulazile u Sloveniju. One su ulazile na to tržište tako što su preuzimale većinski udio poslovanja i kontrolu nad tvrtkama. Ono što mogu primijeniti je da u posljednje vrijeme srbijanski tajkuni počinju kupovati dijelove tvrtki u Hrvatskoj i Sloveniji. Najavili su da ih zanima dio Agrokora, Esplanade, napravili su InterContinental u Sloveniji… preuzeli su Gorenjsku banku. Tu se radilo postupno preuzimanje koje nije prošlo baš glatko”, rekao je Munjiza.

Munjiza priznaje da je kupovanje dionica Kraša na ovaj način vrlo neuobičajeno. “Može se primijetiti trend. Kao što su Hrvati prije nekoliko godina zakoračili u Sloveniju, tako i Srbi to rade. Slučaj Kraša je malo neuobičajen jer se to preuzimanje zasad doima besmisleno. Zašto skupo kupiti dionice, samo zato da hrvatskoj tvrtki povećaš cijenu kupnje? Nagađam da taj srbijanski tajkun radi u suradnji s nekim iz Hrvatske te da je to novac nekoga iz Hrvatske ili da je u pitanju vraćanje neke usluge”, istaknuo je poslovni stručnjak.

Munjiza naglašava da motivi ovog preuzimanja mogu biti neposlovni te u tom kontekstu spominje prokuristicu Kraša i članicu privremenog vijeća vjerovnika Agrokora Maricu Vidaković, ali dodaje da to već spada u zonu teorija zavjere. Međutim, uvjeren je da Šaranović djeluje s nekim iz Hrvatske. “Fond MID Europa je kupio Mlinar. Tu treba istaknuti da je MID Europe imao dobre odnose s obitelji Todorić. Može biti da je Todorić ljut na Upravu Kraša zbog uloge prokuristice Marice Vidaković… Ali to su neposlovni i poluposlovni razlozi. Naravno, to su sve spekulacije. MID Europe sasvim sigurno ima dobre odnose s Todorićima. S druge strane, Tedeschi je već htio kupiti Kraš. Nemam informacije da to ima ikakve veze, ali uvjeren sam da Šaranović djeluje s nekim iz Hrvatske”, dodao je Munjiza.

Prostora za spekulacije ima mnogo, a Munjiza dodaje da je netko s insajderskim informacijama na kupovini dionica Kraša od strane srbijanskog tajkuna mogao dobro zaraditi. Doduše, naglašava da je izglednije kako netko želi preuzimanjem manjeg paketa dionica otežati upravljanje braći Pivac, vodećim poduzetnicima u hrvatskoj mesnoj industriji koji trenutno drže najveći paket dionica Kraša, čak 30,73 posto. “MID Europa je preuzela Mlinar od Mate Škoje, a prije toga je tvrtka bila dio Agrokora pa je očito da postoji neka veza, što ostavlja prostora za teorije zavjere, ali u to ne želim ulaziti. Međutim, ne vidim interes nekoga da bude vlasnik samo 10 ili 15 posto Kraša. Jedini razloga za tako nešto je da se oteža korporativno upravljanje tvrtkom. To što netko kupuje dionice Kraša ne znači da će ta kupovina na dugi rok biti uspješna. Netko možda želi otežati braći Pivac. Nije isto hoćete li dionicu platiti 200 ili 800 kuna je velika razlika. S druge strane, ako je netko imao insajderske informacije, pa ranije kupovao dionice, njemu ovakva situacija ide na ruku jer će jako puno zaraditi. Međutim, po meni se čini da netko želi napraviti štetu braći Pivac”, zaključio je Munjiza.