Hrvatska

Mađarski Mol na hrvatskom tržištu sve se više nastoji pozicionirati, pa će se njegovim karticama moći plaćati i cestarine na naplatnim kućicama Hrvatskih autocesta.
S Mol grupom, kako je objavio HAC na elektorničkom oglasniku javne nabave, zaključen je ugovor o korištenju njihove kartice na postajama koje su pod upravljanjem HAC-a, a posao procijenjene vrijednosti 300 tisuća kuna bez PDV-a, ugovoren je pregovaračkim postupkom bez prethodne objave.

Inicijativa za sklapanje ovog ugovora, kako nam je pojašnjeno iz HAC-a, došla je preko Tifona, koji je članica Molove grupacije i koji je ove godine dobio pravo plasiranja Molove kartice za Hrvatsku. Suvlasnik hrvatske Ine tako će od sada konkurirati i njezinoj kartici, koja se za plaćanje cestarine na državnim autocestama inače koristi još od 2006. godine, a od 2011. Ininom karticom omogućeno je i plaćanje vezano za ENC.

HAC dosad ima ugovoren prihvat za Amex, Diners, Discover, Mastercard, Visa, Maestro, DKV i Ina kartice, a kako ističu, uz Molovu karticu okončan je i postupak ugovaranja prihvata UTA kartice. Ukupno će se, dakle, na hrvatskim autocestama moći koristiti deset kartica, a pri tom, od svih navedenih dvije su – DKV i UTA – vezane isključivo za ENC, dok će se Molova kartica koristiti isključivo na naplatnim kućicama. Svi ugovori o kartičnom plaćanju cestarina, kako nam je odgovoreno iz HAC-a, sklapaju se na rok od dvije godine.

Analitičar Centra Carnegie iz Moskve Maksim Samorukov je objavio malo širu analizu naslova ”Može li Moskva u Hrvatskoj dobiti saveznika?” i došao do zaključka kako će vrlo teško doći do približavanja, a posebno ne treba očekivati da će Hrvatska biti ruski saveznik u Europi. Najviše što se može očekivati je vraćanje odnosa iz ”nikakvih” na razinu na kojoj je moguć dijalog.
”Unatoč velikoj posjeti hrvatskog vodstva Rusiji, teško je očekivati napredak u bilateralnoj suradnji ili da će Hrvatska iznenada postati bliski saveznik Rusije u Europi. Stvarne ekonomske veze između zemalja su trenutno vrlo skromne. Sankcije, pad cijena nafte i duga stagnacija u gospodarskim odnosima između Rusije i Hrvatske neće promijeniti jedan predsjednički sastanak”, piše Samorukov za portal Carnegie.eu.

U politici Rusije na Balkanu se vidi novi manevar. Dok još svi pokušavaju procijeniti razinu ruskog utjecaja u Crnoj Gori ili Makedoniji, Moskva se odjednom približava Hrvatskoj, jednoj od najatraktivnijih proameričkih zemalja u regiji.

Nakon ukrajinske krize, Moskva se na ovaj način oslobađa posljednjih naznaka izolacije u Europi. Prije nekoliko godina bi vijest da je jedan od europskih čelnika otišao na sastanak s Putinom izgledala kao optužba. Ovo je sada samo vijest. U Moskvu su sada spremni ići ne samo Orban ili tradicionalno prijateljski Grci, nego, na primjer, i predsjednica Hrvatske, zemlje koja je oduvijek bila vrlo zapadnjačka, a odnosi s Rusijom su bili su vrlo hladni. Da bi umirila savjest i javnost, dovoljno je bilo izgovoriti ritualnu formulu “Mi se zalažemo za provedbu Sporazuma iz Minska” i sigurno možemo ići u Rusiju kako bismo razgovarali o bilateralnoj suradnji.

Za hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, kao i za većinu istočnoeuropskih čelnika, susret s Putinom je osobna napast kojoj se ne mogu oduprijeti.

Sve ostalo vrijeme Putin može biti agresor, tiranin i razarač svjetskog poretka. Sve u svemu, zli čarobnjak Sauron kojeg što prije treba izolirati. Ali, ako postoji sporazum o osobnom sastanku, to odmah postaje najvažniji diplomatski događaj godine i o njemu se izvještava do u najsitnije detalje. Tko će misliti o izolaciji Rusije, kada se može fotografirati sa samim Putinom i time još jasnije poručiti biračima: ”Vidite, ja sam u središtu svjetske geopolitike.”

Iako u ovom slučaju hrvatsku stranu zastupa jedna od najblistavijih čelnica istočne Europe, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, Hrvatska je parlamentarna republika i premijer ima mnogo više ovlasti. Ali tko pozna hrvatskog premijera? Još jedno glatko i obrijano europsko lice s naočalama, nastavlja Maksim Samorukov.

Međutim, unatoč činjenici da oboje predsjednika vole geopolitiku, čisto diplomatski razlozi ne bi bili dovoljni da se organizira jedan tako veliki posjet. Jasno je da se jasno ove godine u odnosima između Rusije i Hrvatske neočekivano otvorilo pitanje 1,3 milijarde eura, koliko je hrvatska tvrtka Agrokor dobila kredita od Sberbanke i VTB-a.

Do početka 2017. godine, kada su financijski problemi holdinga isplivali na površinu, Agrokor davao posao za oko 60 tisuća ljudi diljem Balkana, plus nekoliko desetaka tisuća dobavljača. Koncern čini 16% ukupnog BDP-a Hrvatske. Stoga, kada je u proljeće 2017. Agrokor počeo propadati, hrvatska vlada je morala intervenirati kako bi uklonili Todorića i holding staviti pod državnu upravu.

Istodobno je otkriveno da su među najvećim vjerovnicima Agrokora ruske državne banke – Sberbanka i VTB. U pozadini brojnih ruskih optužbi da se Moskvu ometa u poslovima balkanskim zemljama, situacija u Hrvatskoj se također počela tumačiti kao jedna od epizoda u borbi za sferu utjecaja.

Sberbanka je jednostavno komentirala da će banka tražiti povrat novca svim zakonskim sredstvima, što se odmah protumačilo kao pritisak na hrvatsku Vladu da će ruska banka oduzeti zemlju koja pripada Agrokoru, te da će tamo očito postaviti vojne baze, špijunske centre i druga sredstva ”neprijateljske propagande”.

Međutim, optužbe protiv Rusije kriju mnogo neugodnija pitanja. Na primjer, tko je kriv zbog činjenice da je Agrokor tako brzo bankrotirao? To očito nisu ruske državne banke, koje su, unatoč svemu, davale kredite hrvatskom gospodarstvu u vrijeme kada su zapadne banke to već odbijale učiniti. Pravi razlog propasti Agrokora je zapravo bio ulazak Hrvatske u EU 2013. godine, kada je zemlja otvorila svoje tržište za paneuropsku konkurenciju.

Naravno, Todorić je shvatio da ako se bavi trgovinskim mrežama, on mora pobijediti s prometom. Stoga nije štedio novac za otkup trgovina u susjednim zemljama. Ali to još uvijek nije bilo dovoljno da bi se izdržala konkurencija zapadnoeuropskih lanaca i njihovog prometa.

Dakle, kolaps najveće hrvatske korporacije Agrokor izravna je posljedica pridruživanja zemlje EU. No, takvi zaključci zvuče vrlo neugodno, pa je bolje temu prebaciti na Sberbanku i ”rusku prijetnju”.

Ipak, iskustvo Agrokora očito nije bilo uzaludno za ostatak hrvatskih poduzetnika i mnogi su ozbiljno razmišljali o svojim sposobnostima da se natječu sa zapadnoeuropskim tvrtkama i o tome trebaju li tražiti tržišta na kojima ovo natjecanje neće biti tako teško. Stoga se održava dosad neviđena razina poslovnog foruma u Moskvi i govori o poticanju hrvatskog izvoza u Rusiju.

Pristupanje EU općenito nije moglo dati ozbiljan poticaj gospodarskom rastu Hrvatske. Realni BDP zemlje u 2016. godini je ostao je za 8% niži nego u 2008. godini, što je najgori rezultat u istočnoj Europi, ne računajući Ukrajinu s njenim posebnim okolnostima. Stoga ne čudi da su hrvatski poslodavci, bez dobivanja očekivanih koristi od EU, posao počeli aktivno tražiti u nekim drugim smjerovima.

Druga stvar je što je Moskva s Hrvatskom spremna raspravljati o prilično ograničenom broju ekonomskih pitanja. Nitko, primjerice, neće zamjeriti Hrvatskoj zato što se malo približila Rusiji. Grčka, Cipar ili Mađarska su se počele približavati mnogo ranije i idu sve dalje, ali čak ni za njih nema iznimki. A poljoprivredni proizvodi su bili jedna od glavnih stavki hrvatskog izvoza u Rusiju prije ukrajinske krize.

Hrvatska je tradicionalno zanimljiva Rusiji prvenstveno u energetskom sektoru. Prije mjesec dana je Gazprom konačno uspio sklopiti novi desetogodišnji ugovor s Hrvatima za opskrbu milijun kubnih metara plina godišnje. U 2010. godini Hrvatska je postala jedna od rijetkih zemalja istočne Europe koja je potpuno odbila kupiti ruski plin i 2011. i 2012. godine nije kupila ništa. Zatim su se 2013. Nastavile isporučivati male pošiljke, ali se tek sada zemlje vraćaju na tradicionalnu količinu uvoza.

Rusija je također zainteresirana za moguće nove ugovore u modernizaciji elektrana. Moskva želi i normalan rad rafinerija nafte u Bosanskom Brodu u vlasništvu Zarubežnjefta, koja, iako se nalazi u Bosni, ali na samoj granici s Hrvatskom, ne može raditi punim kapacitetom bez hrvatske infrastrukture.

Već dugi niz godina kolaju glasine o želji Gazproma, pa čak i Rosnefta, za kupnjom udjela u kompaniji INA, koja je nekad bila u potpunom vlasništvu hrvatske države.

I, naravno, tu je glavni i gotovo vječni energetski projekt Kremlja na Balkanu koji još ne ide nigdje, “Južni tok” ili “Turski tok”, a Hrvatsku bi se rado vidjelo među sudionicima bilo kojeg od njih.

Sada je hrvatsko vodstvo ozbiljno zabrinuto zbog pokušaja pretvorbe zemlje u regionalno energetsko središte. U skoroj budućnosti treba započeti s izgradnjom LNG terminala na otoku Krk, a taj je projekt podržao i sam Trump na sastanku u srpnju s Kolindom Grabar-Kitarović u Varšavi. Najvjerojatnije će Hrvatska htjeti privući pozornost drugih izvoznika velikih izvora energije, tako da se i neki od ruskih projekata mogu provesti, donosi se u analizi portala Carnegie.eu.

 

Opsežnija mirovinska reforma na redu je iduće godine, najavio je resorni ministar Marko Pavić financijskoj industriji okupljenoj na konferenciji Izazov promjena.

Zbog nepostojanja zaštitnog dodatka koji uvećava mirovine za 27% za umirovljenike koji su obveznici drugog mirovinskog stupa, 198 ljudi dobilo manje mirovine od kolega koji su mirovinu dobili samo iz prvog stupa, piše Večernji list.
Resornog ministra Marka Pavića ta situacija ne zabrinjava jer tvrdi da za rješenje ima još dovoljno vremena.

Ističe da će samo 12 ljudi do 2019. imati umanjenu mirovinu. Zato će se rješenje osmisliti u idućoj godini jer se u 2019. očekuje umirovljenje većeg broja žena koje su bile obveznice drugog stupa, dok će prvi veći val muškaraca nastupiti tri godine poslije.
– Moramo analizirati utjecaj zaštitnog dodatka da se ne bi dogodilo da umirovljenici iz drugog stupa uz dodatak dobiju veće mirovine od onih u prvom mirovinskom stupu – kazao je Pavić.
Dodaje i da će se raspravljati o mogućnosti povećanja izdvajanja u drugi stup sa sadašnjih 5%. Istaknuo je i da se i dalje gotovo polovica mirovina isplaćuje iz proračuna, a ne iz doprinosa, a iduće godine opterećenje će rasti za milijardu kuna, koliko je potrebno za indeksaciju mirovina.

Čelnici zemalja članica Europske unije nastavljaju u petak u Bruxellesu svoj summit neformalnim doručkom na kojem se raspravlja o prijedlogu za učinkovitije funkcioniranje EU-a, a nakon toga nastavljaju rad u formatu 27 članica, bez britanske premijerke Therese May, kako bi razgovarali o stanju pregovora o Brexitu.
Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk je prije početka summita objavio prijedlog “liderske agende”, koja uključuje prijedloge za učinkovitije odlučivanje u EU-u. Riječ je o ambicioznom programu koji sadrži i hodogram rada Europskog vijeća, tijela koje okuplja šefove država ili vlada EU-a, za razdoblje do sredine 2019. godine.

Polazna pretpostavka Tuskova prijedloga jest da se uvijek pokuša postići dogovor svih 27, odnosno 28 članica dok je Velika Britanija unutra, a kada to nije moguće da se koristi mehanizam pojačane suradnje.

Tusk predlaže da se Europsko vijeće sastaje češće kako bi pokušali riješiti pitanja oko kojih nema pomaka u Vijeću EU-a, to jest na ministarskoj razini.

Tusk inzistira na jedinstvu država članica, ali ono ne smije biti “izlika za stagnaciju”, kao što ni “ambicije ne smiju voditi u podjele”. Čelnici 27 zemalja usvojit će u petak zaključke o Brexitu u kojima će pozvati na početak internih priprema za početak druge faze pregovora o Brexitu, to jest o tranzicijskom razdoblju i budućim odnosima jednom kada se riješe ključna pitanja razdruživanja Velike Britanije od EU-a. Time EU želi poslati signal dobre volje prema Londonu, ali i dalje ustraje da ne može prijeći u drugu fazu pregovora prije nego što se postigne dovoljan napredak u tri prioritetna područja povezana s razdruživanjem: pitanje britanskih financijskih obveza prema europskom proračunu, prava europskih građana koji ostaju živjeti u Velikoj Britaniji i graničnom režimu između Irske i Sjeverne Irske.

Ako se u sljedeća dva mjeseca postigne dovoljan napredak u tim područjima, EU bi bila spremna odobriti drugu fazu pregovora na summitu u prosincu. Estonski premijer Juri Ratas upoznat će svoje kolege sa stanjem priprema za selidbu dviju europskih agencija iz Londona, nakon što Britanija napusti EU ožujku 2019. Europska agencija za lijekove (EMA) i Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) moraju naći nova sjedišta na teritoriju EU-a. Odluka će biti donesena na sastanku Vijeća za opće poslove, koje čine ministri za europske ili vanjske poslove, tajnim glasovanjem u tri kruga. Za udomljavanje agencije za lijekove među kandidarao se i hrvatski glavni grad Zagreb.

Prvog dana summita njemačka kancelarka Angela Merkel pozvala je na smanjenje pretpristupne pomoći Turskoj zbog nepoštivanja ljudskih prava u toj zemlji. Na njemačku inicijativu čelnici su zatražili od Komisije da pripremi prijedlog o smanjenju financijskih sredstava u okviru pretpristupne pomoći Turskoj. EU je u sadašnjem financijskom okviru za razdoblje 2014.-2020. za pretpristupnu pomoć Turskoj predvidio 4,5 milijardi eura, od čega je do sada povučeno oko 360 milijuna eura. Veliki dio tih sredstava namijenjen je civilnom društvu i za jačanje pravne države. Neke zemlje članice zauzimaju se za to da se ta sredstva radije preusmjere, a ne smanje, tako da idu izravno civilnom društvo, a ne preko vlade.

Čelnici EU-a su u četvrtak raspravljali o digitalnoj agendi te istaknuli kako očekuju da Europska komisija do proljeća 2018. godine izradi prijedloge za pravedno oporezivanje velikih inernetskih tvrtki poput Googlea, Amazona ili Facebooka. Veći dio zemlja članica nezadovoljan je činjenicom da te tvrtke dobar dio svojih prihoda preusmjeravaju u tvrtke registrirane u manjim članicama poput Luksemburga i Irske, gdje su znatno niži porezi.

Hrvatska narodna stranka 13. listopada obilježila je 27 godina od osnutka. U toj stranci su se 1990. okupili nekadašnji “proljećari” – Miko Tripalo, Dragutin Haramija, Srećko Bijelić, a prvom predsjednicom postala je Savka Dabčević-Kučar.
HNS je u izvršnoj vlasti sudjelovao u vladama predvođenima SDP-om, a od lipnja ove godine prvi put su u koaliciji s HDZ-om. Nakon lipanjske odluke tadašnji predsjednik stranke Ivan Vrdoljak podnio je ostavku, a određeni broj članova stranku je napustio te su osnovali svoju.

Milorad Batinić, član Predsjedništva HNS-a i predsjednik Kluba zastupnika HNS-a, kazao je da je Predsjedništvo na današnjoj sjednici donijelo odluku da kandidat za predsjednika stranke bude Ivan Vrdoljak, za zamjenika Predrag Štromar, za potpredsjednicu Marija Puh i Ivan Gulam.

O tome smo razgovarali unazad zadnjih mjesec i pol dana – i sa Predsjedništvom i sa širim članstvom. Tko će u konačnici biti kandidat odlučit će se na Predsjedništvu stranke, rekao je Batinić.

Na novinarsko pitanje što će Vrdoljak ponuditi HNS-u, Batinić je rekao: prije svega ne treba zaboraviti da je Ivan Vrdoljak bio predsjednik stranke, sada je kandidat. Mi smo tada već imali jasan plan i program HNS-a. No okolnosti su se promijenile i unutar HNS-a i na političkoj sceni tako da će se najprije morati redefinirati program HNS-a.

HNS je u Vladi Republike Hrvatske, rekao je Batinić i napomenuo je kako želi podsjetiti na rečenicu Savke Dabčević Kučar – članovi HNS-a ne pitaju što Hrvatska može učiniti za njih, već što članovi HNS-a mogu učiniti za Hrvatsku. Mi smo procijenili da ulaskom u Vladu stabiliziramo Republiku Hrvatsku, da dajemo šansu građanima Hrvatske i cijeloj Hrvatskoj da krene u bolje sutra, kazao je Batinić.

Član Predsjedništva i potpredsjednik HNS-a Srđan Gjurković je podsjetio kako je Vrdoljak prije nekoliko mjeseci podnio ostavku na sve funkcije koje je dotad obavljao, na mjesto potpredsjednika Sabora i saborskog zastupnika te predsjednika HNS-a.

Mi smo danas raspravljajući o tome zaključili da nakon protoka vremena, prihvaćajući tadašnju njegovu ostavku, ali i na današnje vrijeme i aktualnosti, smatramo da treba nastaviti ono što je započeo u stabilizaciji stranke i hrvatske vlade i države, i zato smo donijeli odluku da predložimo Središnjem odboru da se kandidira Ivan Vrdoljak, rekao je Gjurković.

Dodao je kako Vrdoljak neće ulaziti u izvršnu vlast, već će mu osnovna zadaća biti baviti se politikom i strankom. Rekao je kako Predsjedništvo HNS-u predlaže da se do sjednice Središnjeg odbora 11. studenoga otvori kandidacijski postupak u stranci koji će trajati 48 sati prije sabora stranke, koji je predviđen za 17. prosinca.

Predsjedništvo ima pravo predložiti svoje kandidate, ali će se za funkcije u stranci moći kandidirati svi koji to žele, a članovi stranke će tajnim glasovanjem izabrati onoga koga smatraju najadekvatnijim za određenu funkciju, izjavio je Gjurković, piše HRT.

Ivica Todorić bio je većinski vlasnik. Donosio je veliku većinu banalnih odluka i sve krucijalne financijske odluke. U osam godina, koliko sam bio u upravi Agrokora nismo imali sjednicu ni sastanak uprave. Ne sjećam se da sam ikada vidio ili potpisao neki zapisnik sa sjednice uprave.
Za neistinite financijske izvještaje prvi put sam čuo kada ih je objavio Ante Ramljak, izvanredni upravitelj. Znam da su u Agrokoru isplaćivane dividende, no nikada nisam nadzornom odboru podnosio prijedloge odluka o usvajanju revidiranih financijskih izvješća. O tome ništa nisam znao. Ivica Todorić bio je odgovoran za financijske i novčane tijekove i on je nekoliko dana prije stupanja na snagu lex Agrokor, svim članovima uprave, a bilo ih je četvero, pa i meni, dao dokument iz kojeg proizlazi da je Todorić odgovoran za sve u pogledu financija.
Todorić je taj dokument i vlastoručno potpisao – kazao je u svojoj obrani Mislav Galić, jedan od osumnjičenih u slučaju Agrokor.

Poput njega i većina ostalih osumnjičenika je pred istražiteljima iznijela obranu, mahom poričući optužbe koje im tužiteljstvo stavlja na teret. Zajedničko obranama svih osumnjičenika, bez obzira na to koju su funkciju i u kojem periodu obavljali, tvrdnje su da o financijskoj situaciji u Agrokoru te lažiranju financijskih izvješća ništa nisu znali. O tome kako je funkcionirao najveći poslovni subjekt u zemlji iskazivao je i Ivan Crnjac, koji je kazao da ni njemu o isplati dividende ništa nije bilo poznato.

Da je Ivica Todorić bio glavni kada su financije Agrokora u pitanju, u obrani je ustvrdio i Damir Kuštrak, piše Večernji list.

Navodima citiranih obrana tužiteljstvo ni najmanje ne vjeruje, pogotovo zato što se dijelovi tih obrana ne poklapaju s do sada prikupljenom dokumentacijom, ali ni s iskazima ispitanih svjedoka. Saslušani revizori iz kuće Baker Tilly iskazali su da su od 2006. ukazivali da Agrokor precjenjuje rezultate te da lažno prikazuje novac i novčane ekvivalente. Ukazivali su i na knjiženja bez vjerodostojne dokumentacije, na velik broj preknjižavanja krajem poslovne godine, zbog čega su revizori još 2010. posumnjali da su poslovni rezultati Agrokora za 2009. – namješteni. Iz interne dokumentacije spomenute revizorske kuće, koja je sada u rukama istražitelja, proizlazi da su revizori upozoravali da postoji mogućnost namještanja rezultata u međusobnim transakcijama društva koncerna. Prema istom izvoru, u 2009. Agrokor nije digao nijedan kratkoročni kredit, međutim povećao je kratkoročno zaduživanje kod povezanih poduzeća koja su Agrokoru davala pozajmice, a da bi to mogli učiniti, podizali su kredite na svoje ime.

Božo Kovačević o Agrokoru i Sberbanci

Božo Kovačević, bivši hrvatski veleposlanik u Moskvi, ustvrdio je da je sastanak predsjednice Kolinde Grabar Kitarović s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Moskvi između ostalog posljedica rada ruskog ambasadora Anvara Azimova u Hrvatskoj, ali i znak da su obje strane pokazale spremnost na suradnju koja je bila svedena na najnižu moguću razinu
 Činjenicu da se hrvatska predsjednica sastala i s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom i s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom pripisuje njezinim naporima da bude zapažena, u čemu i uspijeva.

Kovačević ističe da Rusija trpi zbog sankcija i traži svaku priliku za međunarodnu suradnju, pa je i Hrvatska – prilika.

– Za Rusiju je dobar znak što je Prvo plinarsko društvo potpisalo ugovor s Gazpromom da se u 10 godina Hrvatskoj isporuči milijarda kubika plina. To je povratak na odnose koji su postojali prije 2008. godine, istaknuo je Kovačević, gostujući u Novom danu televizije N1.

Što se tiče Agrokora, navodi da je Putin u javnom obraćanju spomenuo samo činjenicu da su ruske banke financirale Agrokor, dok se u dijelu sastanka skrivenom od javnosti govorilo o pravom problemu.

– Nije slučajno ni to da je na službenom ručku bio i predsjednik Sberbanke, kaže Kovačević.

Koliko situacija s dugovanjima može narušiti odnose?

– Može narušiti ako rješenje bude takvo da ili jedna ili obje strane budu njime nezadovoljne. Rusija očekuje naplatiti svoj dug i Sberbank je spreman tužiti Republiku Hrvatsku, ako se ispostavi da nemaju iz čega namiriti potraživanja. Tu iznenađuje izjava predsjednice da bi ona mogla posredovati u rješavanju tih pitanja. Gdje bi ona to posredovala, ako Sberbank tuži Republiku Hrvatsku, a ona predstavlja državu? Rusija će taj problem koristiti i za ispunjavanje svojih djelomičnih interesa i mogli bi na nekom drugom području tražiti ustupke, konstatira Kovačević.

– Do odlaska predsjednice u Rusiju u javnosti se činilo kao da predsjednica vodi svoju, a premijer svoju vanjsku politiku, ali ovaj put je javnost obaviještena da su Banski dvori i Pantovčak usuglasili stajališta. Dobro je to što su stajališta usuglašena, ali nije dobro što se o tome obavještava javnost, jer to treba biti logična stvar’, odgovorio je Kovačević.

Revizori su upozorili i na specifičan položaj Agrokora, navodeći:   

“Tijekom godina Agrokor postaje veoma značajan koncern koji pod svojim utjecajem ima velik broj tvrtki različite branše. Agrokor ima gotovo monopolsku poziciju u društvu. Problemi u funkcioniranju Agrokora kao sistema imali bi značajan utjecaj na cjelokupno hrvatsko društvo.”

Revizori su preporučili i da se za 2009. da negativno mišljenje na financijski izvještaj Agrokora, no njihove preporuke nitko nije uvažio. A da je netko te preporuke uvažio, možda se Todorić ne bi upustio u financijske malverzacije za koje ga se sada sumnjiči.

Jedna od njih je, kako se sumnja, i situacija oko dionica Mercatora, o čemu je iskazivao jedan od svjedoka. Prema riječima tog svjedoka, Agrokor nije naplatio potraživanje koje je imao prema Todoriću, odnosno društvu Agrokor Ivestments B.V., koje je 100 posto u Todorićevu vlasništvu te koje je osnovano samo da bi držalo dionice Mercatora.

Ugovor o zajmu dioničara sastavljen je u Nizozemskoj, a drugi svjedok naveo je da su u Nizozemskoj 2014. osnovane Agrokorove tvrtke radi akvizicije Mercatora. Tvrtke su bile u 100% vlasništvu Todorića, njima je Deutsche Bank isplatio 200 milijuna eura kredita. Taj je iznos potom isplaćen kao dividenda na Todorićev privatni račun u Nizozemskoj, da bi ga isti dan Todorić dao u zajam Agrokor Investments B.V. koje ga je pozajmio Mercatoru.

Banke radile za Agrokor provjeru dobavljača

Pravosudna istraga u slučaju Agrokor imat će višestruke krakove, a jedan od tih krakova vodi prema bankama.

Do sada se u kuloarima govorilo o tome da su banke Agrokoru dostavljale podatke o razini zaduženosti, a sada je istraga svjedočenjem Marijane Bagarić dobila i vjerodostojnu potvrdu tih sumnji, piše Jutarnji list. Ona je, naime, kao svjedok izjavila da su “djelatnici u Sektoru riznice bili usmeno izvješteni od strane vlasnika i/ili uprave, odnosno Ivice Todorića, Ivana Todorića, Ante Todorića, te Tome Lučića da su s dobavljačima i određenim faktoring društvima dogovarali limite oko financiranja i datuma izdavanja mjenica”.

Pritom se navodi da je “kontakte s bankama i faktoring društvima oko dogovaranja limita odrađivao Ivica Todorić, a komunikaciju s dobavljačima Ante Todorić”. Ako su ovi navodi točni, to znači da su banke kršile zakon odavajući poslovnu tajnu Ivici Todoriću o svojim klijentima, dobavljačima Agrokora, koji je onda od dobavljača, ako je taj narativ ispravan, tražio da ih kreditiraju do razine limita koji imaju u banci.

Koja je razlika između pritvora i zatvora

Akcija Agrokor, između ostalog, dobar je primjer učenja novog Zakona o kaznenom postupku u praksi kada govorimo o pravnoj terminologiji. Naime, koja je razlika između istražnog zatvora i pritvora i zašto je sudac istrage samo Ivici Todoiću odredio istražni zatvor?

DORH je za osumnjičene u slučaju Agrokor zatražio istražni zatvor, a ne pritvor. Sudac istrage ga je odobrio samo za Ivicu Todorića.

Zakon o kaznenom postupku (ZKP) do 2008. godine previđao je samo pritvor, odnosno nakon privremenog zadržavanja sud bi okrivljeniku odredio 30 dana i išao bi u pritvor, a onda je novi ZKP promijenio to u istražni zatvor, objasnila je za tportal odvjetnica Lidija Horvat.

“Nekadašnji pritvor postao je istražni zatvor, a nekadašnje policijsko zadržavanje sada se zove pritvor”, dodala pa se tako sada istražnim zatvorom naziva ono što kolokvijalno ljudi zovu pritvorom, dakle situaciju kad je netko prije odsluženja kazne ili prije presude lišen slobode.

Istražni zatvor određuje se kao najteža mjera koja se može odrediti okrivljeniku u kaznenom postupku i riječ je o najotegotnijoj mjeri osiguranja prisutnosti okrivljenika. Posebno je osjetljiv jer se određuje prije pravomoćnog utvrđenja nečije krivnje, što je protivno presumpciji okrivljenikove nedužnosti.

Prije istražnog zatvora postoji privremeno policijsko zadržavanje, razdoblje od trenutka kad je policija osobu lišila slobode do odluke suda o daljnjem postupanju, a ono se sad zove pritvor.

“Zadržavanje 15 okrivljenika na Oranicama bio je pritvor, a nakon toga bi, da je bio određen, uslijedio istražni zatvor”, kazala je Horvat. Da je dostupan vlastima, Ivica Todorić sada bi preskočio pritvor i odmah uskočio u istražni zatvor.

Okrivljenik izlazi iz istražnog zatvora kad prestanu razlozi zbog kojih je određen, a istražni zatvor bez presude može trajati do 12 mjeseci.

O “pravom” zatvoru govorimo kad se ide na izdržavanje kazne poslije presude i nakon održanog suđenja.

Što se pak tiče činjenice da je sudac istrage odbio DORH-ov zahtjev za istražnim zatvorom za osumnjičene u slučaju Agrokor zatražio istražni zatvor odobrivši ga samo za Ivicu Todorića, odvjetnik Ljubo Pavasović Visković podsjetio je za N1 također na promjene ZKP-a.

“Svi smo se navikli da u ovakvim aferama dođe do istražnog zatvora, ali dogodilo se nešto prije nekoliko mjeseci – prije tri mjeseca je promijenjen Zakon o kaznenom postupku (ZKP) i mi smo u prijašnjim slučajevima imali to da se nekom odredi istražni zatvor, ali on traje desetak dana – taman dok se ne riješe formalnosti oko jamčevine. No ZKP je izmijenjen i te opcije više nema i vjerujem da je sudac istrage ozbiljno razmotrio zahtjev jer bi njegova drugačija odluka značila da se u istražni zatvor ide na nekoliko mjeseci, naime više opcije jamčevine nema. Prije, ako bi se i odredio istražni zatvor, on bi trajao desetak dana i sudac bi mislio – ako sam i pogriješio, nisam previše, a sada se treba se temeljito posvetiti analizi oko određivanja istražnog zatvora u trajanju od nekoliko mjeseci”.

Ante Todorić u petak se vratio u Hrvatsku. Prva adresa na koju bi trebao ići je ona Državnoga odvjetništva.
Za razliku od Ante Todorića, Ivica Todorić i dalje nije u državi već je, prema neslužbenim informacijama, u Londonu. Danas se očekuje raspisivanje tjeralice za njim. O lokaciji Ivana Todorića, međutim, ne zna se ništa.

Ante Todorić, kako je najavljivano, došao je u Republiku Hrvatsku, u pratnji odvjetnika Frana Olujića. Očekuju da će se danas obaviti prvo ispitivanje na Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, potvrdio je to za N1 odvjetnik Olujić! Nakon što ga ispitaju, branit će se sa slobode jer je istražni zatvor, podsjetimo, određen samo za Ivicu Todorića.

Jasno je da je afera Agrokor jedan od problema u hrvatsko-ruskim odnosima, istaknuo je u razgovoru za N1 bivši veleposlanik u Moskvi Božo Kovačević, koji je iznenađen izjavom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja boravi u Rusiji zapitao: “Kako bi to predsjednica posredovala po pitanju Agrokora?”

 Povodom posjeta predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović Ruskoj Federaciji i njenog susreta s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, portal Direktno je razgovarao s glavnim urednikom portala EnergyPress.net Ivanom Brodićem. 
 Kako komentirate ovaj posjet u svjetlu slučaja Agrokor i nikad lošijih odnosa Hrvatske i Ruske federacije i što je do njih dovelo?

Malo je poznato kako su u vrijeme Domovinskog rata odnosi s Borisom Jeljcinom i Rusijom bili na značajnoj razini, o čemu je svjedočilo nekoliko ratnih premijera u aktualnoj seriji dokumentarnih filmova “Premijeri osobno” kolege Gordana Malića. Od tada do danas odnosi su išli silaznom putanjom.

Teško je reći što je tome uzrok. Možemo tek reći kako se prijenosom vlasti na Vladimira Putina Rusije jedno vrijeme, uslijed tranzicijskog kaosa i gospodarske krize okrenula sebi. S druge strane, Hrvatska se potrudila biti najbolji učenik Zapada, u odnosu na Rusiju, na svoju štetu, a ta politika traje godinama i ide od zazivanja Oluje na Krimu i u Donecku (što su različite stvari) do brojanja krvnih zrnaca kapitalu.

Naime, nakon izbijanja ukrajinske krize, potresa na tržištima plina i nafte, jedino su valjda u nas ruski plin i ruski energetski kapital postali nelegitimni artikli. Tako imate dosta lošu društvenu percepciju gospodarstvenika koji trguju ruskim plinom (u čemu je sve do nedavno prednjačio HRT) ili pak prilično lošu političku percepciju ruskih ulaganja u Hrvatsku, u čemu prednjači bivši HDZ-ov partner u vlasti.

Na zapadu su, pak, ruska ulaganja posve dobrodošla, pa tako Sberbank ima vrlo aktivnu podružnicu u Beču, Gazprom opskrbljuje plinom nekoliko njemačkih i nizozemskih gradova, nema niti jedne energetske kompanije koja nema neku kooperaciju s Rusima, a ruske su banke i kompanije sponzori vrhunskih sportskih natjecanja. Bivši premijeri zapadnih zemalja su savjetnici velikih sportskih natječaja. Mislim, ne treba Rusiju idealizirati u političkom smislu, naprotiv međutim, u nas imate ruske banke koje se izbjegavaju, imate sjajne sportske priče poput Medveščaka i rukometnih klubova, koje javnost izbjegava upravo zbog ruskog kapitala, što je apsurdno. Upravo je ovaj posjet jedan od koraka u otopljavanju našeg odnosa prema spomenutom.

Ima li sadašnji početak akcije DORH-a i policije ikakve veze s posjetom Predsjednice Rusiji i je li kriza u Agrokoru izbila kako bi se smanjio utjecaj Rusije na hrvatsko gospodarstvo?

Ne bih išao tako daleko, naime, želim vjerovati kako u Hrvatskoj, usprkos diletantskim političkim izazivanjima krize povjerenja u najvećoj kompaniji, usprkos ad hoc zakonu i nacionalizaciji upravljanja, želji javnosti za nacionalizacijom kompanije te priznanju premijera kako se vlada u pitanju INA-e i Agrokora (u posljednjih godinu dana) postavila aktivistički, želim vjerovati u trodiobu vlasti i neovisnost institucija. Tim više što, osim kaznenih prijava iz same politike ili produžene ruke politike, postoje i kaznene prijave vjerovnika.

Drugi dio vašeg pitanja ima veze s prvim pitanjem. Rekao bih kako je tome djelomično tako i kako postoje partikularni interesi za smanjenjem ruskog utjecaja, međutim trag toga vodi prema nekim konzultantima (sada u izvanrednoj upravi) i nekim, s njima možda povezanim bankama i rizičnim fondovima, a ne izravno prema geopolitici Vlade. Treba naglasiti da je Agrokor imao kod SberBanke 5 puta manju kamatu nego na zapadu.

Ostavimo stranama u sudskim postupcima neka raspetljaju sve te upitnike, Vladini su motivi ovdje tek populistički (kao uostalom i svakoga tko želi novi mandat), a mi se ovim posjetom okrenimo boljoj gospodarskoj suradnji. Jer Rusija je veliko tržište, a Hrvatska za Rusiju jedna od značajnijih vrata Europe.

Postoji li mogućnost energetske neovisnosti i neovisnosti o ruskom plinu? Bi li, u tom smislu, mogla pomoći Inicijativa triju mora?

Inicijativa je vrlo važna za Hrvatsku u geopolitičkom, ekonomskom i energetskom smislu. Naime, veliko je to tržište na kojemu se nalaze zemlje sličnoga kulturnog kruga (u širem smislu). Predsjednica je danas predstavila tu inicijativu Vladimiru Putinu s ciljem otklanjanja straha s ruske strane glede Inicijative.

Naime, Inicijativa će u energetskom smislu postaviti Hrvatsku visoko na karti Europe te će Hrvatska preko LNG terminala i izgradnje interkonekcija biti ključna za alternativni plinski dobavni pravac u ovaj dio Europe. Međutim, ovdje je nekoliko problema. Prvo, iako su počeli natječaji za iskazivanje zanimanja za izgradnju plutajućeg terminala, još ne postoji jasna financijska konstrukcija. Vjerojatno se neće niti zatvoriti bez jasnog financijera s imenom i prezimenom koji će sudjelovati u plaćanju, preuzeti trgovinu i snositi rizik.

Drugi je problem ove priče što je Afrika dugoročno nestabilna, izraelskog je plina relativno malo, a Eni još nije započeo eksploataciju plina u moru sjeverno od Egipta. Postavlja se pitanje koji će to plinom u srednjem roku tvrtka LNG Hrvatska trgovati. U srednjem je roku, to, čini se geopolitički projekt NATO saveza, što je legitimno. Također, to može dovesti do pojeftinjenja ruskog plina za desetogodišnjeg uvoznika PPD.

I jedno i drugo, dobro je za Hrvatsku, jer to znači diverzifikaciju plinskih dotoka u našu zemlju, koja proizvodi 60 do 70 posto svojih potreba. A što se tiče energetske suverenosti i neovisnosti, te paradigme šire diletanti i populisti, naime niti Katar, Kuvajt ili Saudija nisu energetski suvereni. Energetska je suverenost mit.

Uzgred, u energetskom smislu valja napomenuti i to kako je nedavno na međuvladinoj gospodarskoj konferenciji u St. Petersburgu potpisan sporazum o izgradnji plinske interkonekcije prema Rafineriji Zabrženefta u Bosanskom bodu, koju će izvoditi Crodux te se time riješiti problem zagađenja u Slavonskom brodu.”

Predsjednica je ponudila geopolitičko posredništvo između NATO-a i Rusije. Kako to komentirate?

Posve mi je nejasno kako bi se to moglo dogoditi, ta mi smo na strani NATO saveza. S druge strane, ovdje postoje puno moćniji uvjetni ruski saveznici poput Njemačke i Francuske, tako da je nejasno koja bi ovdje naša uloga bila, osim kao vrata za ulazak ruske robe u ekonomskom smislu. Možda je Predsjednica mislila na svoj dobar odnos s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom?

Međutim, njegovi odnosi prema Rusiji su dosta dobri kroz neformalne odnose korporacija Glencoe i ExxonMobile, tako da ne znam na što je Predsjednica mislila. Ostaje nam tek pohvaliti inicijativu, jer ovakve inicijative nas čine kakvim takvim subjektom međunarodnih odnosa. Za zaključiti je kako Predsjednica popravlja ono što je bivši povjerenik EK za Ukrajinu svojim izjavama o Oluji u Donecku pokvario, rekao je Ivan Brodić za Direktno.hr

Hrvatski premijer Andrej Plenković izjavio je u četvrtak da bi “bio red” da se slovenski premijer Miro Cerar drži dogovora i dođe u Zagreb na razgovore o spornoj graničnoj arbitraži, prekinute krajem rujna nakon Plenkovićeva govora u UN-u u kojem je Sloveniju prozvao za nepoštivanje međunarodnog prava.
“Mislim da bi bio red da kolega Cerar dođe u Zagreb jer smo se tako i dogovorili. Ja samo odmah početkom ljeta otišao u Ljubljanu i naš je dogovor da dođe, a to je bila i svrha pisma koje sam mu uputio”, rekao je Plenković novinarima u Bruxellesu.

“Dakle, onaj tko stalno poziva na dijalog cijelo vrijeme je Hrvatska”, dodao je hrvatski premijer koji sudjeluje na na dvodnevnom sastanku členika EU-a.

Cerar je u rujnu otkazao dogovoreni zagrebački susret s Plenkovićem nakon govora hrvatskog premijera na zasjedanju Opće skupštine UN-a u kojem je još jednom odbacio arbitražnu odluku i pred međunarodnim auditorijem prozvao Ljubljanu za kršenje međunarodnog prava.

Hrvatska ne prihvaća presudu ad hoc arbitraže o granici jer su slovenski dužnosnici nezakonito komunicirali sa sucima i umetali dokumente na temelju kojih je sud u Den Haagu donio presudu prije dva mjeseca. Slovenija, pak, ustraje na primjeni arbitražne presude i odbija ponudu Zagreba da spor iznova riješe bilateralnim pregovorima

Plenković se uoči summita sastao s predsjednikom EPP-a Josephom Daulom, a u 13 sati razgovarat će s predsjednikom Europske komisije Jeanom-Claudeom Junckerom.

“Razgovrat ću i o ključnim pitanjima za Hrvatsku. Za nas je posebno pitnje nastavak izgradnje Pelješkog mosta te odnosi sa Slovenijom u kontekstu dijaloga koji imamo s kolegom Mirom Cerarom, da pojasnimo pozicije Hrvatske i da vidimo kakav je stav Europske komisije”, rekao je Plenković.

Na summitu koji počinje u četvrtak popodne, čelnici EU-a razgovarat će o migracijama, digitalnoj agendi, vanjskopolitičkim pitanjima i liderskoj agendi koju je pripremio predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk koji sadrži hodogram rada Europskog vijeća do polovice 2019.

Slovenski premijer Miro Cerar kazao je u četvrtak da je hrvatski premijer Andrej Plenković izbjegao odgovore na konkretne prijedloge koje mu je Cerar dao početkom tjedna u pismu o mogućem nastavku dijaloga o graničnom pitanju.

U odgovoru hrvatskog premijera nema konkretnog odgovora na neke moje prijedloge, primjerice o osnivanju zajedničkog povjerenstva za demarkaciju granice, a izbjegao je odgovoriti i na neke druge prijedloge, kazao je Cerar za slovenske medije pred početak današnjeg summita EU-a u Bruxellesu, dodavši da dijalog o implementaciji arbitražne odluke mora biti dio nastavka dijaloga predsjednika dviju vlada.

Cerar je u rujnu otkazao dogovoreni zagrebački susret s Plenkovićem nakon govora hrvatskog premijera na zasjedanju Opće skupštine UN-a ,u kojem je još jednom odbacio arbitražnu odluku i pred međunarodnim auditorijem prozvao Ljubljanu za kršenje međunarodnog prava.

Guverner Hrvatske narodne banke (HNB) Boris Vujčić kazao je u četvrtak da je stopa rasta hrvatskog bruto domaćeg proizvoda (HNB) još uvijek nedovoljna za dostizanje zemalja u srednjoj i istočnoj Europi te da su banke ove godine prodale oko pet milijardi kuna loših kredita, koji su međutim i dalje u sustavu, pa to dovodi u fokus kvalitetu pravosuđa.
Guverner Vujčić je na konferenciji Zagrebačke burze i mirovinskih fondova, govoreći o gospodarskim izgledima, financijskom sustavu i monetarnoj politici u idućem razdoblju, rekao da je središnja banka podigla prognoze rasta BDP-a za ovu i iduću godinu zbog jačeg rasta osobne potrošnje i boljih rezultata u turizmu. HNB je, naime, u srpnju ove godine podigao prognozu ovogodišnjeg rasta BDP-a s 2,8 na 3 posto.

Međutim, imajući u vidu trend razvijenih zemalja u europskom okruženju, Vujčić je napomenuo da je i ova viša stopa rasta još uvijek nedovoljna za dostizanje zemalja u srednjoj i istočnoj Europi.

“U prvoj polovini ove godine došlo je do znatno povoljnijih standarda plasmana kredita koji su nakon dugo vremena značajnije porasli. U strukturi tih kredita, glavni razlog rasta su nenamjenski krediti građanima. Na strani poduzeća, krediti su porasli zbog potražnje turističkog sektora, dok se sektori trgovine i građevine i dalje razdužuju”, istaknuo je Vujčić, napomenuvši da su dobri trendovi smanjenja loših kredita usporeni zbog Agrokora.

U vezi dobiti banaka, rekao je da je ona nešto manja zbog “materijalizacije rizika” odnosno problema u Agrokoru.

“Ako pogledamo povrat na kapital, on je varirao zbog konverzije švicarca, ali prosječan povrat ostaje prilično nizak u zadnjih pet godina i očekujemo da se situacija ove godine neće bitno poboljšati”, poručio je guverner Vujčić dodavši kako je veći dio loših kredita u domaćim bankama prodan.

“U prvoj polovini ove godine prodano je oko pet milijardi loših kredita, koji više nisu u bilancama bankama, ali ostaju u sustavu, što u fokus dovodi kvalitetu pravosuđa: jasnoću postupaka i donošenje odluka u razumnom roku”, naglasio je Vujčić. Dodao je da je Hrvatska među zemljama koje izdvajaju relativno visok postotak BDP-a za sudstvo, ali “većina tog novca ode na plaće a kvaliteta postupaka nije sjajna”.

Gref: Kremlj podržava ruske banke u pravima kreditora u Hrvatskoj

Čelnik Sberbanke Herman Gref izjavio je u četvrtak na ruskoj televiziji da ponašanje hrvatske vlade u slučaju Agrokora, insolventnog koncerna koji je sedam godina falsificirao svoje financijske izvještaje, narušava prava kreditora i kazao da je o Agrokorovom dugu prema Sberbanci razgovarao i s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović.

Gref je kazao da Sberbanka s hrvatskom vladom želi postići puno međusobno razumijevanje o Agrokorovu dugu, ali da mjere koje je dosad “poduzela hrvatska vlada, po mišljenju Sberbanke, vrlo ozbiljno ugrožavaju prava kreditora, kako Sberbanke, tako i drugih”.

Po njegovim riječima, sada se u suradnji s vlastima razmatraju mjere koje bi obnovile platežnu sposobnost kompanije i sposobnost vraćanja dugova.

“Nažalost, svi smo suočeni s time da je zadnjih sedam godina kompanija lažirala financijske izvještaje dovodeći u zabludu svoje kreditore”, rekao je Gref intervjuu TV kanalu Rossia 24

Kazao je i da je u srijedu u Sočiju s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, koja je u službenom posjetu Rusiji, imao “konstruktivan dijalog” o Agrokorovu dugu.

“Jučer smo razgovarali konstruktivno. Hrvatska predsjednica reagirala je s razumijevanjem na situaciju u vezi Agrokorova duga. Ona je zainteresirana za očuvanje i razvitak investicijske klime u Hrvatskoj. Na tim smo osnovama dogovorili nastavak razgovora kako bismo pronašli obostrano prihvatljivo rješenje”, rekao je Gref.

Gref je istaknuo da će Sberbank “u svakom slučaju vratiti određeni dio sredstava iz svoga kredita Agrokoru, neovisno o tome kako će se situacija razvijati”. “Naravno, mi bismo željeli maksimalni povrat našega novca”, istaknuo je Gref.

Kremlj podržava ruske banke

Ruski list Kommersant istodobno piše kako su Gref i hrvatski državni tužitelj Dinko Cvitan pristustvovali susretu hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i ruskog kolege Vladimira Putina u srijedu u Sočiju.

Gref je, piše Kommersant, objasnio liderima dviju zemalja poziciju Sberbanke u sporu “s hrvatskim Agrokorom”, a o tome je novinare kasnije izvijestio Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov. “Hrvatska je predsjednica naglasila važnost zadržavanja pogodne investicijske klime za strane tvrtke, a u ovom slučaju za stvaranje ugodnih uvjeta poslovanja za Sberbank i VTB”, rekao je Peskov, kako ga prenosi ruska novinaska agencija Tass.

Peskov je dodao da je na sastanku bio i glavni hrvatski državni tužitelj koji je izvijestio da se Agrokoru provode istražne radnje te da postoje sumnje u nezakonitosti.

“U svakom slučaju, kao jedan od glavnih (Agrokorovih) kreditora Sberbank će štititi svoje interese. Naravno, ruska će država u tome podupirati naše kompanije“, rekao je Peskov.

“Ne stojimo jako dobro po pitanju naplate tražbina, koja u prosjeku traje tri godine. Na začelju smo EU-a. Na sto stanovnika imamo jedan od najviših brojeva postupaka”, naveo je Vujčić. Kazao je i da je percepcija poduzetnika o neovisnosti pravosuđa vrlo slaba, zbog čega je reforma pravosuđa vrlo važna.

Između ostaloga, rekao je i da su ljudi iz HNB-a spremni svjedočiti pred istražnim povjerenstvom za Agrokor “i to će biti posebno zanimljivo ako svjedočenja budu javna”. “Ne aludiram na nikoga”, izjavio je Vujčić.

Predsjednik Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA) Petar-Pierre Matek ustvrdio je kako je Hanfa uspješno prevladala veliki regulatorni val koji je nastao ulaskom u Europsku uniji te kako je danas najveća prijetnja za građane te izazov za regulatora ponuda špekulativnih financijskih proizvoda.

Sudionicima konferencije Zagrebačke burze i mirovinskih fondova obratio se i ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić, koji je kazao da bi državni proračun, da nije izglasan lex Agrokor, u startu podnio štetu od dvije milijarde kuna zbog stečaja Agrokora i, kako je rekao “tsunamija koji bi poplavio njegove dobavljače”.

“Što bi bilo da nije bilo lex Agrokora? Moguća su bila četiri scenarija i to: kratkoročno davanje novca ili garancija Agrokoru, nacionalizacija, lex Agrokor i stečaj. Da se dogodio stečaj, bez posla bi ostalo oko 30 tisuća ljudi, proračun bi nastradao za dvije milijarde kuna i ove godine ne bi bilo povećanja mirovina”, naglasio je Pavić.

Rekao je i da je ove godine napravljena rekordna indeksacija mirovina te kako Hrvatska bilježi rast BDP-a, zaposlenosti i industrije. Najavio daljnju potporu drugom stupu mirovinske štednje te poticanje individualizirane štednje kako bi se, kako je rekao “osiguralo da ljudi imaju adekvatnu mirovinu i da imamo održiv mirovinski sustav”.

Konferencija “Izazov promjene: novi izazovi”, u organizaciji Zagrebačke burze i mirovinskih fondova, okupila je više od 400 sudionika, predstavnika svih grana financijske industrije iz Hrvatske, regije i svijeta.