Hrvatska

Ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković i članovi hrvatskog izaslanstva su tijekom službenog posjeta Kini u ponedjeljak i utorak održali sastanke s predstavnicima Nacionalnog odbora za razvoj i provođenje reformi te nekoliko tvrtki, a razgovaralo se uz ostalo i o suradnji na području infrastrukture, priopćeno je u utorak iz Ministarstva.
Na sastanku sa zamjenikom glavnog tajnika Nacionalnog odbora za razvoj i provođenje reformi Su Weijem, održanom u ponedjeljak, kineska je strana istaknula kako Hrvatsku vidi kao partnera s kojim ima sve više projekata, i zemlju koja ima jedinstven geopolitički položaj koji joj omogućuje suradnju u više različitih područja. To se, osim na suradnju u inicijativama “Jedan pojas, jedan put” i “Kina + 16”, odnosi i na suradnju u hrvatskim lukama, ističu iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture.

“Suradnja dviju zemalja još je više intenzivirana nakon što je kineska kompanija odabrana na natječaju za izgradnju Pelješkog mosta, a što predstavlja novo područje i eru suradnje Hrvatske i Kine, koje će omogućiti jačanje ekonomije u Hrvatskoj s kineskim investicijama i projektima, pojasnio je zamjenik glavnog tajnika Nacionalnog odbora za razvoj i provođenje reformi. Također je istaknuo kako oni pozitivno gledaju na zajedničku suradnju, temeljenu na tržišnim principima, kroz poštovanje važećih pravila, zakona i poslovnih procesa zemalja u kojima djeluju”, navodi se u priopćenju.

Ministar Butković istaknuo je kako suradnja na području infrastrukture ima veliki značaj za Hrvatsku. “Pojasnio je da je hrvatski interes povezivanje jadranske i podunavske Hrvatske modernom željeznicom, a u čemu vidi i mogući interes kineskih investitora. Ovom prilikom istaknuo je kako u Hrvatsku dolazi sve više kineskih turista i, u tom kontekstu, spomenuo interes Hrvatske za direktnom zračnom poveznicom Pekinga i Zagreba”, naglašavaju iz Ministarstva.

Ministar se u ponedjeljak sastao i s predstavnicima tvrtke China Road and Bridge Corporation, izvođača radova na Pelješkom mostu, a tom se prigodom hrvatsko izaslastvo upoznalo s projektima koje je ta tvrtka realizirala, ne samo u mostogradnji, već i u ostalim sektorima, npr. u željezničkom. “Ministar Butković je izrazio zadovoljstvo dinamikom realizacije Pelješkog mosta, koji se intenzivno prati od potpisivanja Ugovora u Dubrovniku prošle godine. Razgovaralo se i o drugim važnim prometnim projektima poput izgradnje autoceste od Ploča do Dubrovnika, brzoj cesti od Dubrovnika do granice s Crnom Gorom, izgradnji željeznica i drugima”, prenose u priopćenju iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture.

Dodaju da se o ulaganjima u željezničku infrastrukturu razgovaralo i na u utorak održanom sastanku s predsjednikom tvrtke China Railway Group Limited, Zongyan Zhangom. Naime, riječ je o tvrtki koja ima višegodišnje iskustvo u izgradnji željezničkih pruga, kako u Kini tako i u svijetu pa je ovo bila prilika za razmjenu iskustva i s predstavnicima HŽ Infrastrukture. Ta je kineska kompanija pokazala želju za sudjelovanjem i u realizaciji investicija u Hrvatskoj, zaključuje se u priopćenju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Hrvatsko izaslanstvo na čelu s ministrom Butkovićem boravi u službenom posjetu Kini do 26. siječnja.

Predsjedništvo SDP-a u utorak je navečer prihvatilo prijedlog predsjednika stranke Davora Bernardića o stranačkoj listi za izbore za Europski parlament, a na njoj nije prvi čovjek te stranke.
Konačnu listu donijet će Glavni odbor i utvrditi redoslijed kandidata na sjednici u proljeće. Kako je nakon trosatne sjednice novinare izvijestio politički tajnik SDP-a Davorko Vidović, stranačku listu za izbore za Europski parlament krajem svibnja, koju je predložio predsjednik stranke Davor Bernardić, Predsjedništvo je jednoglasno primilo na znanje.

Na pitanje novinara zašto na listi, za razliku od ostalih oporbenih čelnika koji će biti na listama svojih stranaka da ih ‘pojačaju’, nema Bernardića, Vidović je rekao da „on kao svaki drugi predsjednik snosi političku odgovornost nakon obavljenih izbora“. „Njegova procjena je da ne treba biti na listi ne amnestira ga od odgovornosti. Osobno mislim da je lista dobro izbalansirana. Nitko nije imao primjedbi ni na jedno ime“, zaključio je Vidović.

Upitan zašto na listi nema Zlatka Komadine za kojeg je Bernardić rekao da bi trebao biti na njoj, Vidović je kazao da je Bernardić obavio razgovor s 30 kandidata i oni su mu rekli žele li ili ne žele biti na listi. Dodao je da nikoga ne treba prisiljavati da bude kandidat na listi. „Stranka će u potpunosti dosljedno ispoštivati načelo ravnopravnosti muškaraca i žena, kako po broju kandidata, tako i po redoslijedu, odnosno, po zip-modelu“, najavio je Vidović.

Među šest kandidatkinja su, izvijestio je po abecedenom redu, Barbara Antolić Vupora, Jasenka Auguštin Pentek, Biljana Borzan, Romana Jerković, Ivana Posavec Krivec i Sonja Radolović. Od kandidata to su, nabrojao je, Joško Klisović, Gordan Maras, Predrag Matić, Mladen Novak, Ranko Ostojić i Tonino Picula. „To su ljudi s kojima startamo, ali to neće biti samo njihov posao nego čitave stranke s ukupnom infrastrukturom treba dati puni obol da kampanja prođe na način da stranka posvjedoči da ima najkvalitetniju listu i najkompetentnije ljude, i koji mogu dostojno predstavljati i hrvatske građane i našu političku orijentaciju“, kazao je politički tajnik SDP-a.

Na pitanje misli li da građani poznaju većinu predloženih ljudi, Vidović je odgovorio da poznatost nije jedini kriterij nego da su išli s ljudima koji mogu prezentirati SDP-ove kriterije i socijaldemokratske politike u Europskom parlamentu. Prema neslužbenim najavama, predloženi kandidati već će se u petak sastati na prvom radnom sastanku.

Potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić izjavio je u utorak, nakon što su u tjedniku Nacional objavljene njegove lažirane fotografije, kako je uzrok toj podvali to što svoj sektor čisti od kriminala, te poručio da očekuje brzu istragu koja će otkriti počinitelje.
Tjednik Nacional u zadnjem broju objavio je fotografije i članak u kojem se tvrdi da se fotomontažom fotografija na kojima se uz lažnog Tolušića nalaze prostitutka i kokain htjelo kompromitirati te politički uništiti potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede. “Uvodim red u svoj sektor, čistim kriminal u svom sektoru dvije godine, dirnuo sam u niz osinjih gnijezda i drago mi je zbog toga”, rekao je Tolušić novinarima pred Banskim dvorima i poručio da će biti još žešći.

“Svi koji misle da će to moći riješiti prijetnjama, podmetanjima i medijskim pritiscima u zadnje vrijeme, to mogu zaboraviti”, rekao je ministar koji očekuje da će policija i DORH vrlo brzo odraditi svoj posao.

“Bandi koja se malo zaigrala” poručio je da se “namjerila na krivog i da počnu pakirati kofere”.

Nacional je objavio fotografije koje je dobio od anonimnog izvora, a na njima se vidi navodni Tolušić koji sjedi u fotelji. Na njemu sjedi crnokosa žena golih nogu čije se lice ne vidi. Ona, kako se čini, u ruci drži mobitel, a navodni Tolušić se sprema ušmrkati kokain.

Do fotografija je u međuvremenu došla i SOA koja je ustanovila da je riječ o montaži, piše tjednik. O tom slučaju se oglasila i Vlada, koja je lažirane fotografije osudila kao perfidne i protuzakonite krivotvorine, ustvrdivši da za cilj imaju kompromitiranje najviših državnih dužnosnika. Vlada od policije, DORH-a i svih nadležnih službi očekuje da se taj slučaj istraži i pronađu počinitelji “još jednog krajnje podmuklog pokušaja destabilizacije vlasti i pravnog poretka”.

Nuklearna elektrana Krško (NEK) posluje sigurno, financijski dobro i u skladu sa svim normama koje su zadane u kontekstu njezina poslovanja i međudržavnog ugovora, no rješenje za problem odlagališta nuklearnog otpada još uvijek nije pronađeno, istaknuto je nakon 12. sjednice Međudržavnog povjerenstva za praćenje provođenja ugovora Hrvatske i Slovenije o NEK-u.
Sjednica Međudržavnog povjerenstva za praćenje provođenja Ugovora između vlada Hrvatske i Slovenije o uređenju statusnih i drugih pravnih odnosa u vezi ulaganja, korištenja i razgradnje NEK-a po prvi je put održana u Zagrebu, a vodili su je hrvatski ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić i slovenska ministrica za infrastrukturu Alenka Bratušek. Ćorić je istaknuo da je sjednica bila posvećena nizu pitanja iz segmenta funkcioniranja NEK-a, njezinog poslovanja, treće revizije Programa razgradnje te Programu zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva, kao i pitanjima prikupljanja sredstava za to od strane dvaju fondova.

Dvoje ministara suglasno je da NEK posluje sigurno i financijski uspješno. “Po većini pitanja pronašli smo suglasje dvije strana. NEK posluje sigurno, financijski dobro i u skladu sa svim normama koje su zadane u kontekstu njezina poslovanja i međudržavnog ugovora. Hrvatska je strana izrazila žaljenje zbog činjenice da jedan dio prezentacije od strane čelnika NEK-a nije ponudio informacije po člancima 8. i 9. međudržavnog ugovora, a oni se tiču zapošljavanja odnosno funkcioniranja i suradnje elektrane s pravnim osobama”, naglasio je Ćorić.

No, na primjedbu ministra Ćorića da se ne nude informacije po člancima 8. i 9. ugovora, ministrica Bratušek kaže da se ugovor u potpunosti poštuje. “NEK je obveznik javne nabave i to se u pravnoj državi poštuje”, rekla je Bratušek.

Istaknula je da se na sastanku govorilo i o smjernicama za koordinacijsku skupinu vezanu uz problem odlagališta (nisko i srednje radioakativnog) nuklearnog otpada te da će dodatna pravna pitanja i svi argumenti biti na stolu negdje do lipnja, kako bi se do rujanskog sastanka Međudržavne komisije ponudilo rješenje tog problema. “Zabilježili smo i napredak postignut u pripremi treće revizije programa razgradnje i odlaganja radioaktivnog otpada, a koji su ključni dokumenti za provedbu međudržavnoga ugovora”, istaknula je Bratušek.

Očekuje da će revizija programa biti završena najkasnije do polovice ove godine te da će ih Povjerenstvo moći potvrditi na sljedećoj sjednici zakazanoj za rujan, a koja će se održati u Ljubljani.

Nije odgovorila na pitanje razmatraju li se jedno ili dva odlagališta. Na pitanje koja je opcija za Sloveniju bolja, naglasila je da bi za obje države najpovoljnije bilo zajedničko rješenje, a u tom je kontekstu istaknula odlagalište u Vrbini, kraj Krškog.

Na novinarski upit inzistira li Hrvatska i dalje da se u skladištu u Vrbini skladišti sav radioaktivni otpad a ne samo iz NEK-a, hrvatski ministar Ćorić kaže da će zajednička skupina analizirati sve segmente funkcioniranja budućeg odlagališta. “Naravno da hrvatska strana pritom mora razmišljati o okolišnim, financijskim, ekonomskim i pravnim aspektima tog rješenja i radna skupina upravo je dobila nalog da u narednim mjesecima izradi izvješće koje bi bilo i predstavljeno na sljedećem sastanku, a u okviru kojeg bi se razmatrale različite opcije i različite rješenja”, rekao je Ćorić, dodavši da, upravo zbog toga što nemamo usuglašene stavove oko toga sa slovenskom stranom, Vlada razmatra alternativnu lokaciju.

Pritom napominje kako je rok za preuzimanje radioaktivnog otpada iz nuklearke 2025. godina. Ponovio je da se u planu Vlade oko zbrinjavanja radioaktivnog otpada kao lokacija spominje Trgovska gora, odnosno Čerkezovac, područje Dvora na Uni. Čerkezovac bi u slučaju ne postizanja dogovora dvije strana bio trajno rješenje, rekao je. Upitan je li hrvatska spremna na ozbiljne političke prigovore iz Bosne i Hercegovine, jer je Trgovska gora neposredno uz granicu s BiH, kazao je da će se svaki argumentirani prigovor ozbiljno razmotriti.

Hrvatska mora imati na umu održivo pravno, okolišno i financijski održivo rješenje za zbrinjavanje cjelokupnog radioaktivnog otpada s hrvatskog teritorija, poručio je Ćorić. “Radna skupina koja je osnovana na razini Međudržavnog povjerenstva pokušat će dati odgovore na ova pitanja. No, isto tako, kao što slovenska strana promišlja o zajedničkom rješenju na području Republike Slovenije, koje je u dosadašnjoj fazi podrazumijevalo prije svega otpad iz NEK-a, dopustite da hrvatska strana mora promišljati o svom radioaktivnom otpadu koji se nalazi na hrvatskom teritoriju”, rekao je.

Dodao je, međutim, da i s hrvatske i sa slovenske strane postoji jasan cilj da se taj problem mora riješiti. Na upit da li se na današnjoj sjednici razgovaralo i o hrvatskom članu Uprave NEK-a (Hrvoju Perhariću), Ćorić je rekao da nije, da hrvatskom članu Uprave NEK-a mandat istječe krajem ove godine te da će do toga roka hrvatska strana kandidirati člana Uprave NEK-a.

Ministar je kazao kako u ovom trenutku kućanstva u RH imaju plin po 20 posto nižoj cijenu u prosjeku od tržišne cijene plina
LNG terminal u Omišlju kapaciteta 2,6 milijardi kubnih metara plina godišnje, trebao bi stajati oko 265 milijuna eura, od toga će ga EU financirati sa 100 milijuna eura. Ali da bi taj posao kroz terminal bi godišnje trebalo proći najmanje 1,5 milijardu kubičnih metara plina godišnje. Nakon dva kruga natječaja za zakup plina iz Omišlja zakupljena je jedva trećina od toga, samo 500 milijuna kubika.

Od toga je HEP morao zakupiti 400 milijuna, a INA je zakupila još 100 milijuna kubika. Zašto nema interesa, zato što je ukapljeni, LNG plin znatno skuplji od prirodnog, trenutno između 20 i 30 posto. Osim toga ako je LNG terminal neisplativ, a sa samo 500 milijuna kubika plina je trostruko neisplativ, Plinacro će morati povećati naknadu za transport plina, u Zakonu je za to već predviđena odredba, tzv. Tax LNG. Naravno,pogodite tko će opet platiti tu veću cijenu, naravno, kupci, dakle svi mi.

Dakle zasad je jedino izvjesno da nas s novim LNG terminalom čeka skuplji plin, a tu temu u RTL Direktu komentirao je ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić koji je u početku upozorio kako iznesena računica ne stoji. “Krenimo od početka. Prva brojka koju ste iznijeli je ukupno ulaganje u LNG terminal, ono je na 234 milijuna eura. Ima li interesa osim HEP-a i INA-e, ima. Na konferenciji za novinare sam iznio podatak da smo u posljednjim danima tog istog zakupa dobili pismo namjere dvije mađarske tvrtke. Očekujemo ulazak u izravne pregovore s mađarskom stranom, zainteresirani su za zakup kapciteta na razini LNG-a na Krku i u tom kontekstu zainteresirani su za vlasničku strukturu. Taj zakum bi išao do jednog BCM-a, 1 milijardu kubnih metara.

Ne želimo da naš projekt ovisi o mađarskoj strani, činjenica da je proglašen strateškim projektom Republike Hrvatske. Diverzifikacija dobavnih pravaca je nešto što košta, no ne možemo pretpostaviti da će cijena plina iz LNG terminala biti 20 do 30 posto biti skuplja od cijene LNG plina”, kazao je Ćorić.

Na opasku da će do toga doći ako ne bude prometa te da će doći do plaćanja naknade za transport, Ćorić istiće kako se ne radi o naknadi Plinacroa. “U naknadi open season koji je Plinacro otvorio jasno je navedena fiksna naknada jer u tom kontekstu do te cijene neće rasti. Postoji naknada sigurnost dobave, na nju se referiraju i to ima veze s funkcioniranjem LNG-a.

To je naknada za sigurnost dobave kao takva, kao dijelić ukupne cijene plina, pretpostavlja razliku između zakupa kapciteta koji 2021. godine u određenom trenutku postoji i razine od 1,5 BCM-a. Ta razina nije donja razina isplativosti LNG terminala to je komercijalna razina, stopa povrata koja se u ovom računu uzimala u obzir kako bi investitori u ovaj terminal imali razumnu stopu povrata. Želim naglastiti činjenicu da cijena LNG plina ovisi o pregovorima s potencijalnim dobavljačima LNG plina, a u te pregovore ćemo ući”, kazao je ministar.

Ćorić je komentirao i temu Zelene knjige prema kojoj je Hrvatska orijentirana prema obnovljivim izvorima energije. “Naša orijentacija na obnovljive izvore energije sukladan je našim kapcitetzima i resursima. Govorimo o vodnom i resursu vjetra. Što se tiče plina, prema jednom od scenarija, a to je scenarij naše ubrzane energetske tranzicije, dolazi do smanjenja korištenja plina.

I to do 2050. Prema drugom to smanjenje je neznato. Želim reći da je Hrvatska 40 posto potreba namirila iz vlastite proizvodnje, ona iz godinu u godinu pada 8 posto. Imajući to na umu Hrvatska postoaje ovisnija o uvoz plina. Upravo zbog te činjenice, kao i činjenice da je diverzifikacija energetskih pravaca u interesu EU, mi smo ušli u projekt”, kazao je ministar.

Na pitanje je li se razmišljalo o plinskoj termoelektrani , ministar tvrdi kako je to jedno od potencijalnih rješenja povećanja konzuma. “Povećanje konzuma nose i veći industrijski objekti i u tom kontekstu na tome treba raditi. Što se tiče cijevi za Dalmaciju morate imati na umu da je dio tzv. IAP-a i u kontekstu nimalo nije nebitna. Želim naglasiti je činjenica da se LNG na otoku Krku ne može i ne smije promatrati kao uzaludan projekt kao što neki žele imputirati, posebnice oni koji su protiv projekta. Oni koji su protiv njega uz pretpostavku smanjenja proizvodnih kapciteta Hrvatske usmjeravaju Hrvatsku na punu plinsku ovisnost”, kazao je te dodao da je interes građana Hrvatske da imaju plin u svakom trenutku.

Na pitanje hoće li doći do poskupljenja plina, ministar je kazao kako u ovom trenutku kućanstva u RH imaju plin po 20 posto nižoj cijenu u prosjeku od tržišne cijene plina. “U posljednjih godinu dana, unatoč promijenama zakona na tržištu plina, učinili smo taj dio nefleksibilnim, no nakon ove plinske sezone ukoliko ne dođe do korekcije cijene plina na tržištu doći će do korekcije cijene plina neovisno o LNG-u”, kazao je Ćorić za RTL.

Cijene stambenih objekata u Europskoj uniji (EU) u trećem su kvartalu 2018. godine porasle za 4,3 posto na godišnjoj razini, pri čemu u Hrvatskoj za 6,8 posto, pokazalo je najnovije izvješće europskog statističkog ureda.
U trećem su tromjesečju 2018. godine cijene mjerene indeksom cijena stambenih objekata u 28-članom EU uvećane za 4,3 posto u odnosu na isto razdoblje godine ranije, kao i u prethodnom tromjesečju, pokazalo je izvješće europskog statističkog ureda. Među zemljama članicama čiji su podaci bili dostupni Eurostatu, najizrazitiji rast cijena zabilježen je u Sloveniji, od 15,1 posto, a slijede Nizozemska i Irska, s rastom od 10,2 posto, odnosno 9,1 posto.

U Hrvatskoj su cijene stambenih objekata u trećem tromjesečju na godišnjoj razini porasle za 6,8 posto. U drugom je kvartalu 2018. rast cijena na godišnjoj razini iznosio 4,5 posto, pokazalo je izvješće Eurostata. S druge strane, pad cijena na godišnjoj razini zabilježen je samo u Švedskoj i Italiji, za 2,1 posto, odnosno 0,8 posto. U eurozoni su cijene stambenih objekata također porasle za 4,3 posto na godišnjoj razini, kao i u EU u cjelini. U drugom su tromjesečju na godišnjoj razini bile veće za 4,4 posto.

Hrvatska među zemljama s najvećim rastom cijena na kvartalnoj razini

Cijene su na razini 28-članog EU u trećem kvartalu prošle godine porasle za 1,5 posto u odnosu na prethodno tromjesečje, kad je ostvaren rast od također 1,5 posto, pokazali su privremeni podaci statističkog ureda.

Na kvartalnoj su razini najviše porasle cijene u Nizozemskoj, za 3,3 posto, na Malti za 3,1 posto, te u Hrvatskoj, gdje su porasle za 2,8 posto, navodi se u Eurostatovu izvješću. U Hrvatskoj su, usporedbe radi, u drugom tromjesečju 2018. cijene skliznule za 0,2 posto u odnosu na prethodna tri mjeseca, pokazuje izvješće Eurostata.

S druge strane, pad cijena stambenih objekata u EU u trećem su tromjesečju prema prethodna tri mjeseca imale Italija, od 0,8 posto, Rumunjska, od 0,7 posto, Finska, od 0,4 posto, Slovačka, od 0,3 posto i Mađarska, od 0,2 posto. Na razini 19-člane eurozone rast cijena stambenih objekata dodatno je ubrzao na kvartalnoj razini, pokazalo je izvješće Eurostata. U trećem su tromjesečju 2018. godine cijene tako porasle za 1,6 posto, nakon 1,4-postotnog rasta u prethodnom tromjesečju.

RBA: Rast cijena 6 tromjesečja uzastopno

Hrvatska već četvrto tromjesečje zaredom bilježi snažnije godišnje stope rasta cijena stambenih nekretnina u odnosu na prosjek EU, kažu analitičari Raiffeisenbank Austria (RBA). No, dodaju da unatoč nešto snažnijim stopama rasta u odnosu na prosjek EU, oporavak cijena u Hrvatskoj u odnosu na EU i usporedive zemlje (osim Italije) traje puno kraće – uzastopni rast cijena u EU traje posljednjih 19 tromjesečja, dok je pozitivan niz u Hrvatskoj prisutan posljednjih šest.

Gledano po zemljama u okruženju, navode da je jedino u Italiji zabilježen nastavak pada cijena stambenih nekretnina osmo tromjesečje za redom, za 0,8 posto, dok sve ostale zemlje bilježe pozitivne stope rasta. Tako je primjerice u Češkoj zabilježen rast od 8,7 posto, Mađarskoj 7 posto, Slovačkoj 4,4 posto, dok je najviša stopa rasta na području EU ponovno zabilježena u Sloveniji (15,1 posto), podržana snažnim rastom cijena postojećih i novih stambenih nekretnina (za 15,3 odnosno 10 posto).

Kako se navodi u obavijesti na Zagrebačkoj burzi, sukladno Zakonu o preuzimanju dioničkih društava, obveza je nastala kada je Energia Naturalis transakcijom na Zagrebačkoj burzi od 16. siječnja stekla 2848 redovnih dionica Luke Ploče. To je 0,67 posto dionica Luke Ploče, ali kako je ENNA od ranije najveći pojedinačni dioničar Luke Ploče s udjelom od 24,95 posto tako je nakon nedavne transakcije prešla kontrolni prag od 25 posto.

Naime, stjecanjem 2848 dionica, s dionicama koje je ENNA od ranije držala (105.514 dionica), prijeđen je kontrolni prag s obzirom na to da sada ukupno drži 108.362 dionice, što čini ukupno 25,62 posto svih dionica Luke Ploče s pravom glasa.

ENNA se obvezuje objaviti ponudu za preuzimanje svih preostalih redovnih dionica Luke Ploče s pravom glasa (odnosno 314.065 dionica) na način i u rokovima koji su propisani zakonom, a sve po odobrenju zahtjeva za objavljivanje ponude za preuzimanje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa), napominje se u obavijesti koju je Energia naturalis objavila putem Zagrebačke burze.

Dodaje se kako će trebati ishoditi suglasnost odnosno odobrenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), na koncentraciju poduzetnika koja nastaje provođenjem javne ponude. “Postoji mogućnost da, ako ponuditelj takvu suglasnost ne ishodi, ne bude objavljena ponuda za preuzimanje, osim u slučaju naknadnog ishođenja suglasnosti”, stoji u obavijesti. Energia naturalis je (ENNA) je holding kompanija koja u svom vlasništvu ima 20-ak tvrtki, od kojih su najpoznatije okupljanje u PPD grupu (Prvo plinarsko društvo).

Naime, PPD je u listopadu 2014. postao najveći pojedinačni dioničar Luke Ploče, a nakon što je stekao gotovo 15 posto vlasništva na javnoj dražbi putem Zagrebačke burze (17. listopada 2014.) te još 1,53 posto udjela putem trgovinskog sustava Zagrebačke burze. U međuvremenu je PPD povećao svoj udio u Luci Ploče na 24,95 posto, a krajem svibnja prošle godine je potpisan ugovor o kupoprodaji kojim je taj vlasnički udio s PPD-a prešao na Energiu naturalis, pokazuju podaci iz objava Luke Ploče na Zagrebačkoj burzi.

Vlasnik i predsjednik Uprave ENNA-e je Pavao Vujnovac, koji je na čelu i PPD-a, a ujedno je i predsjednik Nadzornog odbora Luke Ploče. Kako navodi na mrežnim stranicama ENNA grupe, tvrtka je u Luci Ploče dovršila prvu fazu izgradnje terminala za naftne derivate, uloživši 170 milijuna kuna. Uz ENNA, veće udjele u Luci Ploče imaju mirovinski fondovi pa tako, po zadnjim podacima o deset najvećih dioničara objavljenim na Zagrebačkoj burzi, AZ obvezni mirovinski fond ima oko 15,8 posto dionica, a PBZ CO obvezni mirovinski fond 8,2 posto dionica.

Kao što sam nekoliko puta upozoravao, a navijači raznih tabora me u analizama i pseudoanalizama pokušali demantirati, niti jedan projekt, pa tako niti LNG terminal ne može uspjeti bez investitora, jednog ili više, s imenom i prezimenom.
Ne može uspjeti bez jasne odrednice interesa i rizika koji će taj interes nositi. Dokazuje to novi, zamolbeni, natječaj za predaju obvezujućih ponuda za zakup 1.5, od 2.3 milijarde kubika, milijardi kubika plina u pratećem skladištu strateškog projekta LNG terminala na otoku Krku.  Dokaz tome je i nervoza ministara Ćorića i Zdravka Marića glede opstanka projekta.

Piše Ivan Brodić, urednik portala

Jer, nakon što je obvezujuća ponuda na propalim i djelomično uspješnim bivšim natječajima dosegla sramotno niske razmjere od 100 milijuna kubika, koje je obećala zakupiti INA, i pola milijarde politički iznuđenog zakupa HEP-a, ova dva ministra jučer testiraju javnost kako bi refinancirali, već zadani, proračun za ovu godinu ne bi li uspio projekt od strateške važnosti za ovu vladu i njene zapadne saveznike.

Ovaj test javnosti valja promatrati u svjetlu propasti posla s borbenim zrakoplovima, američkim porukama o LNG-u, ali izostanku njihove investicije, posjetu Putina Srbiji, ali i legitimnoj želji potencijalnih obvezujućih investitora za upravljanjem zakupljenim kapacitetima. Naime, niti jedan odgovoran investitor, koji odgovara vlasniku kapitala, neće pristati biti bankomatom za imaginarne strateške interese.

Iako je LNG brod u procesu prenamjene, iako je EU za tu svrhu dala novac, projekt LNG-a koliko god imao smisla iz vizure diversifikacija dobavnih pravaca, energetske sigurnosti i postavljanja infrastrukture, jest imaginaran. Ne, samo što je plin koji se nabavlja tim putem i do dvadeset posto skuplji nego kopneni plin (projekcije su kako će to za 20-30 godina prestati biti slučaj), valja uzeti u obzir i poruku Viktora Orbana koji kaže kako su njihove potrebe za plinom iz LNG-a lakše zadovoljive iz terminala u Gdansku, zbog postavljene infrastrukture, ali i zbog toga što je projekcija cijene znatno niža nego li je to s terminala na Krku.

Naime, naš operator ima nekoliko puta skuplji transport plina nego li je to slučaj u zemljama u okruženju. Time se akumulira veliki višak novca na računima javnih monopolista, ali to ne druga tema koja se tiče nefleksibilnosti i diletantizma dužnosnika regulatora.

Projekt će postajati sve imaginariji i radi želje najvećeg trgovca plinom u Europi, ruskog Gazproma (40 posto potreba Europe) za diversifikacijom vlastitih dobavnih pravaca, uslijed krize u Ukrajini. U tu je svrhu u izradi ne samo projekt drugog (uskoro i trećeg) profila Sjevernog toka, nego i zamjene za Južni tok (propale zbog ne poštivanja procedura u zemljama kroz koje je trebao prolaziti) Turskog toka.

Ako jučer potpisani sporazum o trasi Turskog toka kroz Srbiju (ostaje pitanje hoće li ići iz Grčke preko Bugarske ili Makedonije) prema Mađarskoj, ili manje je vjerojatno Hrvatskoj i Mađarskoj, zaživi, energetska sigurnost i dobavni pravci regije Triju mora bit će zadovoljeni i bez LNG terminala na otoku Krku. Mađarska će time dobiti dva neovisna ulaza ruskog plina u svoju zemlju, zadovoljene potrebe za LNG-om iz Gdanska, o kojem sve više ovise Poljska, Slovačka i Litva, Češka svoje potrebe zadovoljava iz Sjevernog toka, a Slovenija iz Austrije uz ugovore o snabdijevanju mediteranskim plinom iz Italije.

A mi? Već dvadeset godina raznim pravnim i izvršnim aktima tjeramo investitore iz naše zemlje, pa su se tako već nekoliko puta razbježali ozbiljni investitori za LNG terminal (plutajući ili fiksni, za ovu priču je nevažno), a odbili smo, zbog želje zapadnih saveznika (uz izostalu investiciju), napraviti pristupnu točku za LNG, uz iznajmljivanje talijanskog broda, koji radi kapacitetom manjim od 30 posto. Naše potrebe za plinom posve su dobro zadovoljene uvozom kopnenog plina, za koji postoji sigurnost desetogodišnjeg ugovora, postoji i vlastita proizvodnja, a mogli bismo obnoviti ugovor s ENI-jem o uvozu mediteranskog plina, u svrhu energetske sigurnosti. Ukoliko, mala je vjerojatnost zbog nesposobnosti hrvatskog pregovaranja, prođe i Turski tok preko Hrvatske, LNG terminal će postati zapadna geopolitička igračka, potencijalno isplativa tek kada pojeftini tehnologija dobivanja i transporta takvog plina (za 20 do 30 godina)

Zbog svega toga, i želje za dokazivanjem kako jedan strateški projekt u korist zapadnih saveznika možemo napraviti (to što im se dokazujemo sudjelovanjem u mirovnim misijama brojčanom razinom nuklearnih sila poput Francuske, valjda im nije dovoljno), postoji dakle realna opasnost da ćemo, kao porezni obveznici, platiti i LNG igračku.

Ne bi to izdržali porezni obveznici s primanjima nalik kuvajtskim šeicima, a ne hrvatski, poniženi i preopterećeni velikim porezima za ogromnu državu, već plaćene intervencije i dugova, ali i one koje tek imamo platiti, vidljive i prikrivene.

Srednja i istočna Europa i u narednih nekoliko godina ostaje u fokusu i zanimljivo tržište velikim bankama.
Prema najnovijim prognozama iz pera analitičara UniCredita i Erstea, čije lokalne podružnice u Hrvatskoj imaju 40 posto bankarskog kolača, rast u regiji dvostruko će nadmašiti tempo eurozone. No, s vrhom ciklusa daleko u 2017. godini, pred regijom je niz izazova, posebice demografija, migracije i manje europskog novca.

Iako će i regija osjetiti globalno usporavanje zbog trgovinskih trzavica velikih igrača, najveći izazov bit će pritvaranje europske “pipe”. Modus Brexita možda je u ovom trenutku neizvjestan, no ono što je sigurno jest da unatoč lobiranju slijedi značajno manje novca na raspolaganju za poljoprivrednu i kohezijsku politiku nakon 2023. godine.

“Prema nedavnim proračunskim prijedlozima nakon 2023. sredstva za zajedničku poljoprivrednu te regionalnu i kohezijsku politiku bit će bitno srezana. Pored toga, visok stupanj ovisnosti javnih investicija u regiji o europskom financiranju postavlja pitanje jesu li vlasti u zemljama srednje i istočne Europe u mogućnosti financirati i dalje razvijati, primjerice, infrastrukturne projekte”, upozorava Juraj Kotian, voditelj istraživanja Erste grupe zadužen za CEE regiju i autor najnovijeg izvješća pod nazivom “Izazovi za CEE uoči novog desetljeća”.

Prepozna li se problem na vrijeme pa najave budu okidač za promjene politika umjesto njihovog odgađanja, zemlje bi situaciju mogle pretvoriti u svoju korist, smatraju u Ersteu. To bi upozorenje pažljivo mogli poslušati u Banskim dvorima. S obzirom na lošu strukturu ekonomije pretjerano ovisnu o uslužnim djelatnosti začinjenu tendencijom bježanja od reformskih zahvata, Hrvatska je ionako na začelju regije po rastu. Uhvati li nas nespremne usporeni priljev EU novca, zatvaranje jaza prema europskom standardu (realna konvergencija) moglo bi se zacementirati kao nemoguća misija.

U talijanskom UniCreditu, vlasniku Zagrebačke banke, procjenjuju da će regija ove godine prosječno rasti 3,2 posto, (konsenzus za Hrvatsku je 2,7%, op.a.) uz primjetno usporavanje s prošlogodišnjih 3,7 posto. Predvodnice rasta bit će Slovačka, Bugarska i Mađarska. “Gospodarski napredak u srednjoj i istočnoj Europi u posljednja dva desetljeća bio je izvanredan. Regija je dobro pokrivena bankama, visoko likvidna i obilježena visokom razinom konkurentnosti u svim područjima”, rekao je Carlo Vivaldi, direktor divizije srednje i istočne Europa u UniCreditu na godišnjem Euromoney forumu koji se održava u Beču. S niskom nezaposlenošću i rastom plaća, u toj grupi procjenjuju da će glavni motor rasta ovog dijela Europe biti domaća potražnja, s naglaskom na osobnu potrošnju, a izvoznici će osjetiti usporavanje kod najvećih trgovinskih partnera.

Rizik ostaje opcija tvrdog Brexita koji bi donio nove prepreke trgovini i negativno se odrazio na investicije. Bankarski sektor u 2019. zabilježit će “popriličan” rast kreditiranja u rasponu između 4 i 4,4 posto što će predvoditi krediti stanovništvu. Profitabilnost banaka raste od 2013. do 2017. s trenutnim povratom na kapital oko 10 posto. Unatoč tome nastavlja se stezanje remena; jačanje učinkovitosti, čišćenje portfelja i fokus na prihode i rast uz nastavak trke za tržišni, kažu u UniCreditu, piše Poslovni dnevnik.

Početak 11. sjednice Sabora počeo je burnije i žešće nego ikada u dosadašnjem sazivu. Jednomjesečni odmor je očito “napunio baterije” saborskim zastupnicima i ministrima pa se rasprava tijekom dana toliko intenzivirala da je i fizički sukob “lebdio u zraku”.
Burno aktualno prijepodne počelo je obračunom oko europskih tema između Brune Esih i premijera Andreja Plenkovića, nastavilo se mahanjem maketama aviona od strane Gordana Marasa, poprimilo je zabrinjavajuće razmjere provokacijom Franka Vidovića i ljutitim bacanjem makete aviona od strane ministra obrane Damira Krstičevića da bi sve završilo napadom premijera na Mostovog zastupnika Nikolu Grmoju.

Portal Direktno.hr pitao je  političkog analitičara Davora Gjenera kako komentira nemile scene te kakvi se zaključci mogu izvesti iz njih.

Na pitanje je li ovaj saziv Sabora na nižim razinama nego prošli sazivi i može li se reći kako ovakav način rasprava nije samo hrvatski fenomen, Gjenero odgovara: “Na oba pitanja može se odgovoriti potvrdno. Ovaj saziv Sabora nije na razini ranijih, a ovakve scene se ne viđaju samo u Hrvatskoj. No ono što možemo zaključiti jest da se dogodila opća erozija demokratske političke kulture u Hrvatskoj”.

Gjenero nam kaže kako se erozija političke kulture najbolje vidi po razlikama između današnjih političara novije generacije i političara koji su djelovali ranije te u tome kako je oporba reagirala na propali posao nabavke aviona.

“Pogledajte kako stručno, argumentirano i ozbiljno komentira posao nabave zrakoplova nekadašnja ministrica obrane Željka Antunović i kako to rade njezine današnje kolege iz SDP-a koji se bave temama obrane i sigurnošću. Pogledajte kako ozbiljno i racionalno promišlja teme Davorko Vidović, a kako to rade njegove kolege. Pogledajte i kako o europskim temama u Hrvatskoj kompetentno raspravlja Tonino Picula, a pogledajte kako to oporbeni političari novije generacije”, tvrdi Gjenero i dodaje kako je po njemu današnji saziv Sabora možda i najmanje kompetentan do sada: “Nikada nije bilo ovako primitivnih, manje obrazovanih i manje stručnih ljudi u sazivu Sabora. Sjećate li se Sabora iz 90-ih? Ti su ljudi možda nekada i vodili rasprave ispod svog nivoa, ali radilo se o političkim kapitalcima i stručnjacima…”.

Na reakciju ministra Krstičevića i premijera Plenkovića Gjenero kaže kako bi bilo možda bolje da su ministar i premijer napravili “korak unazad” i da nisu trebali reagirati na provokacije, ali da je krivnja na oporbi koja napada gotovo sve što dolazi od Vlade: “Vlada mora imati slobodu provoditi svoju politiku, oporba je u tome mora kontrolirati, a ne opstruirati. Kod nas se radi o opstrukciji gotovo svega što Vlada radi i predloži. Pa isti ljudi iz oporbe su kritizirali kupnju tih ‘kanti’ kako su nazivali izraelske zrakoplove, a sad napadaju Vladu jer nije kupila te ‘kante?!”.

Pitali smo političkog analitičara radi li o eroziji političke kulture kod političara novije generacije samo u Hrvatskoj ili je to “širi” fenomen: “Kako ne. Vidjeli smo svi što se dogodilo i Velikoj Britaniji. Britanija je zemlja koja je praktički ‘stvorila’ parlamentarnu političku kulturu pa smo vidjeli da je kod glasovanja o tako bitnoj stvari poput Brexita vladala potpuna iracionalnost. Takva iracionalnost vlada i u ostalim parlamentima, ali kod nas je najveći problem uz iracionalnost i krajnje katastrofalna negativna stranačka selekcija koja je dovela i do ovoga što gledamo”, rekao je Gjenero za Direktno.hr.