Grčka

Naš bi narod rekao kako je lagano tuđim spolovilom po gloginjama mlatiti. Upravo se to već neko vrijeme događa oko Makedonije, poglavito na europskom političkom centru i ljevici.
Propao je referendum u Makedoniji, s referendumskim pitanjem koje je podrazumijevalo promjenu imena države i naroda radi ulaska euroatlantske asocijacije. Referendum je propao zato što na njega nije izišao zakonski minimum birača, koji je propisan makedonskim zakonom, a to je 50 posto birača prema važećem popisu stanovništva (oko 900 tisuća).

Piše: Ivan Brodić

Bez obzira što je referendum savjetodavan. Izašlo je oko 560 tisuća birača (36 posto) od kojih je više od 90 posto kazalo kako su za promjenu identiteta svoga političkog naroda radi ulaska u euroatlantske integracije.

Organizatori referenduma (koalicija okupljena oko SDSM-a, socijaldemokratske stranke), usprkos padu cenzusa, proglašavaju pobjedu, naglašavajući kako je referendum savjetodavni i kako će sada Sobranje donijeti odluku o promjeni imena. Međutim, prema ustavu Republike Makedonije (kako se ta zemlja ustavno zove i pod kojim ju je imenom priznalo već dobar dio zemalja EU-a, među kojima i Hrvatska) za to je potrebno dvotrećinska većina Sobranja. Sobranje broji 120 parlamentaraca, od kojih su 59 pripadnici vladajuće koalicije, uvjetno 61.

Naime, ovaj je saziv Sobranja konstituiran bez kvoruma, rekli bismo čak i oktroiran, ali to je druga tema, jer su vladajući lokalnim izborima, kada su pobijedili u više od 80 posto lokalnih sredina, stekli legitimitet. O legalitetu i tako odlučuje moć, obnašatelj vlasti.

Taj je legitimitet sada opasno narušen, jer je i oporba, koja se kune u homogenost, proglasila je pobjedu, zbog pada cenzusa koji je postignut nakon organizirane kampanje bojkota. Kampanju su predvodili čelnik oporbena VMRO-DPMNE Hristijan Mickovski i predsjednik Republike Makedonije Đorge Ivanov.

Inzistirali su na tome kako je većina Makedonaca za ulazak u euroatlantske integracije, ta za ulazak u Uniju su bili spremni prije bilo koje zemlje na Balkanu, ta obojica, kao predvodnici, su krajnje prozapadni političari. Ali, tvrdili su kako Makedonija zbog tri sporazuma koja je postigao premijer Zoran Zaev, ne može platiti cijenu gubitka povijesnog, političkog, jezičnog i nacionalnog identiteta.

Potonji je nastajao krajem 19. i početkom 20. stoljeća, istina kasnije od velikog dijela europskih političkih naroda, što ne znači kako etnički identitet nije postojao u vrijeme Osmanskog carstva, ali i Bizanta (čitati Konstantina Porfirogeneta, O upravljanju carstvom). Sve to bez obzira na odsustvo države i bez obzira što makedonski susjedi tvrde drugačije, potpomognuti dijelom anacionalnih intelektualaca koji žele da najmanje 2 milijuna ljudi plate cijenu gubitka identiteta zbog europskog projekta, unutar kojega je sve jača ideja o Uniji kao zajednici suverenih država nasuprot ideji o jedinstvenoj naddržavi.

Ima takvih puno, kao da se svi gase žeđ na istom izvoru zamućene vode. Tako nam Donald Tusk poručuje „kako se rijetko kada u životu pruža prilika promijeniti ime vlastitog naroda“, Johannes Hahn kako mu se više sviđa Sjeverna Makedonija nego FYROM, svjesno manipulirajući, jer FYROM nije ustavno ime države, a Sjeverna Makedonija bi morala biti.

U domaćoj javnosti se osobito istakao profesor Tvrtko Jakovina koji je u jutrošnjoj U mreži prvog na HRT-u, svjesno ili ne, ponovio pogrešnu tezu makedonskih susjeda (on bi kao povjesničar to trebao znati) kako su Makedonci nacionalni identitet krenuli stjecati u posljednjih dvadeset godina (!), no to je sve tema nekog drugog teksta, nekog povijesnog pregleda.
Vratimo se mi na razloge kampanje #Bojkotiram.

Od kad je oktroirana vlast Zorana Zaeva, koja je legitimitet stekla na lokalnim izborima nakon preuzimanje Sobranja, koje je pak isforsirano na ulici Šarenom revolucijom, a popraćeno uhićivanjem brojnih neistomišljenika, ta je vlast potpisala dva katastrofalna sporazuma za makedonske nacionalne izbora, a s trećim je koalirala.

Tiranska platforma, sporazum koji je nastao prije parlamentarnih izbora, direktno kršeći Ohridski sporazum, prema kojemu je stožernim strankama pojedinog naroda zabranjeno koalirati, donijela je u program Zaevljeve vlade stremljenje federalizaciji zemlje te dvojezičnost (albansko makedonsku) na cijelom teritoriju zemlje, čak i tamo gdje Albanaca nema. Jaki dijelovi te platforme su separatistički, zalažu se za odcjepljenje zapada Makedonije i formiranje Republike Iliride. Ta ljubav ide do toga da je u makedonskom parlamentu prilikom te suspektne konstitucije svirana albanska državna himna prije makedonske i do toga da je Zoran Zaev odbio doći na finale rukometne lige prvaka koju je igrao skopski Vardar jer je na drugom mjestu igrala Shkendia, albanski nogometni klub iz Tetova.

Nakon toga je (anti)junak ovog teksta, sada već kao premijer, potpisao Sofijski dogovor, prema kojem je „priznao“ kako Makedonci ne postoje. Oni su naime zaseban kulturni identitet Bugara. To što je bugarska povijest, književnost i crkvenost započela na teritoriju Vardarske Makedonije, to gore po istinu. Zato se prije nekoliko tjedana bio primoran ispričati Bojku Borisovu, bugarskom premijeru, što je nazvao Ilindenski ustanak makedonskim, nakon diplomatske note.

Uzgred, postoje još i Pirinska Makedonija i Egejska Makedonija. Pirinska je pripojena Bugarskoj nakon Balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata Bugarskoj, koja je Makedonce asimilirala. Što je i današnja bugarska navada politikom liberalnog davanja putovnica.

Apsurdno, Bugari su bili glavni saveznik Makedonaca između dva rata, ali kasnije i okupatori, protiv kojih je upravo VMRO poveo pobunu. Baš su predstavnici VMRO-a, s izuzetkom Kire Gligorova (koji je tamo bio zapisničar), bili glavni izaslanici na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu. Junak nekoliko knjiga uvaženog profesora Tvrtka Jakovine, Josip Broz, dolaskom u Skopje išao se prvo pokloniti Goci Delčevu, čovjeku koji, prema današnjoj izjavi uvaženog analitičara makedonske povijesti i politike, očito nije znao kojeg je identiteta zato što živio na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.

Druga, Egejska Makedonija pripala je Grčkoj, odakle su Makedonci protjerani nakon građanskog rata, u jednom od rijetkih nepriznatih europskih genocida, 1948. godine.

Treći je sporazum bio predmetom ovog referenduma, onaj iz Prespe. Prethodili su mu solunski dogovori, na kojima je premijer Republike Makedonije izjavio kako njega ne zanima kako će se njegova država zvati jer je on kozmopolit, a nije primarno Makedonac.

Prespanski sporazum obuhvaća promjenu ustava Makedonije u smislu promjene identiteta. Pa će se zemlja zvati Sjeverna Makedonija, narodne pjesme moraju se u tom smislu promijeniti ako se izvode izvan granica zemlje, a posebna grčka komisija nadgledat će kurikulum nastave povijesti i geografije (niti unutar Makedonije Solun se neće moći zvati nego grčkim imenom. Nastavak genocida iz 1948.godine?).

Još je nešto na strani VMRO-a i predsjednika države. A to je presuda međunarodnog suda u Haagu iz 2009. godine po tužbi Grčke protiv Makedonije u identitetskom sporu.

Pojednostavljeno, sud je presudio u korist Makedonije, objašnjavajući kako se sadašnji Makedonci imaju pravo koristiti identitetom antičkih Makedonaca jer oni više ne postoje, a dijele isto podneblje u različitim vremenima. Kako antički Makedonci nisu današnji Grci, sud je citirao Aristotela, koji je zapisao da je poučavao barbarina Aleksandra, dakle ne Helena. To, što današnji Makedonci nemaju nikakve veze, osim podneblja s ondašnjima, to je jasno svakom razumnom čovjeku, a incidentni kič ma makedonskim ulicama valja tumačiti frustracijom genocidom i blokadom, nikako drugačije.

Dojam je makedonske intelektualne elite, akademije znanosti i velikog dijela profesora sa skopskog sveučilišta, kako je ovakve sporazume, s ovakvim uvjetima za Makedonce, moglo dogovoriti i nerođeno dijete. Osobno bih rekao kako bi bolje uvjete postigao spomenuti profesor koji danas kaže kako Makedonci stvaraju identitet tek dvadeset godina. Pri tome uvaženog profesora nikako ne treba uspoređivati s nerođenim djetetom u intelektualnom ili kojem drugom smislu.

Obje strane su proglasile, dakle pobjedu, a u Sobranju vlada pat pozicija između infantilnih prozapadnjaka i onih prozapadnjaka koji se nisu spremni riješiti vlastitog identiteta. Između gospode koja je zaustavila strane investicije, prijetila uhićenjima neistomišljenicima i nepodobnim investitorima, zadužila zemlju u godinu dana više nego li je zadužena u posljednjih petnaest, koja se pozivaju na demokraciju i one gospode koju takvi nazivaju rusofilima (usprkos tome što su svi od njih formativne godine proživjeli na Zapadu), a koji su demokratskim putem srušili cenzus referenduma, a gospodarski im je išlo prilično dobro, usprkos blokadi. Makedonija je godinama imala rast, bila prijatelj stranih investicija, niskih poreza i niske zaduženosti.

Čini se kako doista slijede pripreme za prijevremene izbore i to je jedino pošteno u trenutku kada je jasno da je Zaev na ključnom referendumu doživio poraz od homemade proizvođača ajvara, kako na društvenim mrežama šaljivo zovu ljude koji su bojkotirali referendum.

Obje se strane pozivaju na neprovođenje biračkog i popisa stanovništva te bi bilo pošteno da se on i provede, jer rezultati ovog referenduma kažu kako u zemlji više nema toliko ljudi kao na prošlom popisu.

Naime, rezultati izlaznosti daju nam za pravo zapitati se zbog čega je došlo do odsustva albanskih birača?

Ako se provede popis i pokaže se da njih ima manje nego li na prošlom popisu, ispod 20 posto, mogao bi pasti Zakon o dvojezičnosti, ali i neke druge povlastice iz Ohridskog sporazuma, namijenjenih konstitutivnom narodu, potpisanog nakon pobune 2001. godine, koju je predvodio čelnik stožerne albanske stranke u Makedoniji Ali Ahmeti.

Umjesto zaključka, to što su, iz nekog neformalnog ministarstva za informiranje Europske komisije, sugerirali premijeru Zaevu proglasiti pobjedu usprkos cenzusu i to što on sada tvrdi kako ima podršku 90 i kusur posto birača te to što se američki ministar obrane osobito angažirao u ovoj perceptivnoj akrobaciji, ne bi trebalo puno pomoći. Ta Zoran Zaev je i na parlamentarnim izborima ustvrdio kako svi oni koji nisu izašli na izbore zapravo podržavaju njega, jer nisu glasovali za Nikolu Gruevskog (posrnulog i pravomoćno za korupciju osuđenog bivšeg premijera)

Uostalom, demokratski standardi, europske vrijednosti i ostala mitska mjesta liberalne demokracije nije moguće nametati kroz suspenziju identiteta jednog političkog naroda, taman da je isti stvoren i prije godinu dana (a nije), kampanja #Bojkotiram to je jasno pokazala, donosi portal Direktno.hr.

Prijevremeni izbori vjerojatno će odlučiti o europskoj budućnosti Makedonije nakon što je zbog slabog odziva građana propao referendum o promjeni imena države, pišu europski mediji.
Samo 36,5 posto birača s pravom glasa izišlo je na referendum u nedjelju kako bi odgovorili na pitanje: “Jeste li ste za članstvo u EU-u i NATO-u, uz prihvaćanje sporazuma o imenu između Republike Makedonije i Grčke?”. Da bi referendum bio valjan, odziv je trebao biti 50 posto plus jedan glas, iako je 91 posto onih koji su izišli glasalo za promjenu imena države.

Makedonski premijer Zoran Zaev sada će pokušati ratificirati sporazum s Grčkom o promjeni imena države u nacionalnom parlamentu. Referendum nije bio obvezujući, ali zbog njegovog neuspjeha teško će dobiti dvotrećinsku većinu potrebnu za ratifikaciju.

Propast referenduma ide također u prilog nacionalistima u Makedoniji i Grčkoj koji tvrde da sporazum nema mandat naroda, piše u ponedjeljak EUobserver. “Ljudi su odlično izabrali i kazali ‘da’ našoj budućnosti. Vrijeme je da zastupnici slijede glas naroda i pruže potporu”, rekao je Zaev novinarima u nedjelju.

“Odlučan sam da uvedem Makedoniju u Europsku uniju i NATO”, dodao je.

“Neće biti boljeg sporazuma s Grčkom, niti alternative za NATO i EU”, naglasio je. Ali ako i glasanje parlamenta bude negativno, morat će pribjeći “drugom demokratskom alatu” ne bi li spasio sporazum, dodao je, aludirajući na prijevremene izbore.

Zaev i njegove savezničke stranke, među kojima su one makedonskih Albanaca, mogu očekivati da će 71 zastupnik glasati za ustavne promjene potrebne za promjenu imena države u Republika Sjeverna Makedonija.

No premijer će trebati barem 80 glasova, a oporba, koja ima 49 zastupnika, ne daje naslutiti da bi mogla promijeniti stajalište. “Činjenica je da sporazum o imenu nije od naroda dobio zeleno svjetlo, nego znak stop”, rekao je Hristijan Mickoski, vođa oporbene stranke VMRO-DPMNE. “Vladina politika doživjela je danas debakl.”

“Onaj koji je glasao protiv i bojkotirao referendum poslao je poruku: ovo je Makedonija, ovdje žive Makedonci, ovdje se govori makedonski, ovo je zemlja makedonskih predaka”, dodao je.

Sporazum o promjeni imena Makedonije mora ratificirati i grčki parlament kako bi stupio na snagu. Makedonija bi trebala “nastaviti provedbu ovog sporazuma”, rekao je grčki premijer Aleksis Cipras Zaevu telefonom nakon objave rezultata referenduma. “Ako se sporazum provede, to će biti stup stabilnosti na Balkanu”, rekao je.

No nacionalistički trijumfalizam VMRO-DPMNE-a o “zemlji makedonskih predaka” neće olakšati Ciprasu da dobije potporu. Činjenica da je njegov ministar obrane Panos Kamenos, iz nacionalističke stranke u grčkoj koaliciji, na Twitteru ocijenio da je makedonski referendum bio “neuspjeh” i da je 68 posto Makedonaca “poništilo sporazum (o imenu)” također ne sluti na dobro kada je riječ o ratifikaciji sporazuma u Grčkoj.

Premijeri Makedonije i Grčke, Zoran Zaev i Aleksis Cipras, najavili su nakon neuspjelog nedjeljnog referenduma da će se i dalje zauzimati za dogovor o promjeni imena Makedonije, pošto su podršku tome planu dali i Europska unija i NATO.

Makedonija je u nedjelju održala referendum u sklopu dogovora prema kojemu će Grčka, ako Makedonci prihvate ime “Republika Sjeverna Makedonija”, odustati od blokiranja ulaska Skoplja u NATO i u Europsku uniju.

Velika većina birača, oko 91,2 posto, odobrila je promjenu imena, no izlaznost je bila daleko niža od potrebnih 50 posto, pokazali su rezultati izbornog povjerenstva nakon prebrojavanja oko 80 posto glasova. Protiv je bilo 5,86 posto, a izlaznost je bila oko 35 posto.

Pitanje na referendumu glasilo je: “Jeste li prihvaćanjem dogovora s Grčkom za članstvo u NATO-u i Europskoj uniji?”. Iako referendum nije pravno obvezujuć, dovoljan broj članova parlamenta rekao je da će se držati njegovog rezultata. Za promjenu imena je potrebna dvotrećinska većina u parlamentu. “Više od 90 posto građana odobrilo je dogovor s Grčkom o promjeni imena Makedonije i parlament treba potvrditi volju većine”, rekao je Zaev. “Više od 90 posto glasalo je ‘za’, dakle, sada je na parlamentu red da potvrdi volju većine”, naglasio je.

No, nije spomenuo da je pola sata prije zatvaranja birališta izborno povjerenstvo objavilo da dvije trećine birača nisu išle glasovati.

Rekao je da se nada da će zastupnici oporbene desnice (VMRO-DPMNE) “poštovati demokratsku volju građana” i ratificirati dogovor u parlamentu. U protivnom će, rekao je, raspisati “prijevremene parlamentarne izbore”.

Cipras je u nedjelju nakon referenduma izrazio potporu Zaevu za provedbu dogovora. U telefonskom razgovoru Cipras je pozdravio “odlučnost i hrabrost” svog kolege da nastavi s provedbom. Ministarstvo vanjskih poslova Grčke objavilo je da zemlja ostaje predana provedbi sporazuma s Makedonijom sklopljenog u lipnju između Skoplja i Atene, a isto su naglasili i NATO i EU.

NATO i EU za provedbu dogovora

“Pozdravljam odgovor ‘Da’ na referendumu. Pozivam sve političke čelnike i stranke da se konstruktivno i odgovorno uključe kako bi se iskoristila ova povijesna prilika”, napisao je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg u tvitu. “Vrata NATO-a su otvorena, ali sve nacionalne procedure još trebaju biti provedene”, dodao je.

Povjerenik Europske unije za proširenje čestitao je onima koji su izašli na makedonski referendum, unatoč niskoj izlaznosti. “Čestitam onim građanima koji su glasali na današnjem savjetodavnom referendumu i iskoristili svoje demokratske slobode”, kazao je Hahn na Twitteru.

Ne spominjući nisku izlaznost, Hahn je pozvao “sve političke čelnike da poštuju ovu odluku”.

Nedovoljnu izlaznost pozdravio je međutim grčki ministar obrane Pavlos Kamenos, koji se protivi dogovoru o promjeni imena. “Kad sam govorio da će referendum propasti, kritizirali su me. Sada je 68 posto nacije taj dogovor proglasilo ništavnim”, rekao je Kamenos.

Zagovornici bojkota referenduma koji je bio organiziran na društvenim mrežama, okupili su se tijekom večeri ispred zgrade parlamenta. Bilo ih je tristotinjak, sat i pol nakon zatvaranja birališta. “Nemamo problem s imenom ni s identitetom … Imamo problem s time da nam netko to nameće”, rekla je Ana Bobinkova Mijakovska, 47-godišnja profesorica filozofije, pristaša bojkota. Poziv na bojkot je podupro predsjednik Đorge Ivanov, blizak nacionalističkoj desnici.

Referendum će “promijeniti stvari ako nam otvori vrata Europe i NATO-a”, rekla je Olivera Argirovska (74), umirovljena medicinska sestra u prijestolnici Skoplju. Makedonija, siromašna zemlja koja je svoju izoliranost platila dugogodišnjom gospodarskom stagnacijom, želi ući u te organizacije koje su za mnoge sinonim stabilnosti i napretka.

Na tom putu joj se ispriječio veto Grčke koja Makedonijom zove samo svoju pokrajinu na sjeveru, oko Soluna.

Makedonski premijer Zoran Zaev poručio je svojim sugrađanima moraju prihvatiti novo ime države ili se suočiti s “nestabilnošću” i “izolacijom” u budućnosti.
Zaev je u razgovoru za agenciju France Presse pozvao Makedonce da na referendumu 30. rujna o promjeni imena države u Republika Sjeverna Makedonija glasaju ‘za’. Tome je prethodio sporazum Atene i Skoplja o imenu Makedonije poslije nekoliko desetljeća dugog spora.

Sukob je krenuo 1991. kad se Makedonija mirno odvojila od Jugoslavije i proglasila neovisnost pod imenom Republika Makedonija. Grčkoj je smetalo to ime jer tvrdi kako se njime impliciraju teritorijalne pretenzije na istoimenu sjevernu grčku pokrajinu. Zbog grčkog prigovora Makedonija je primljena u Ujedinjene narode pod privremenim imenom Bivše Jugoslavenske Republike Makedonije (FYROM).

Atena je zbog toga prijepora Makedoniji blokirala i put u Europsku uniju i NATO savez. Proeuropski socijalist Zaev po pitanju promjene imena ima veliku opoziciju u zemlji, većinom među nacionalistima.

Pitanje na referendumu glasit će: “Jeste li za članstvo u Europskoj uniji i NATO savezu prihvaćanjem sporazuma između Republike Makedonije i Republike Grčke?”. Anketa koju je u srpnju provela američki financirana agencija Center for Insights in Survey Research pokazala je da 57 posto ispitanika podržava promjenu.

“Toliko sam čvrsto uvjeren da će referendum uspjeti da čak i ne promišljam druge opcije”, rekao je Zaev za AFP. I europski i američki čelnici pozivaju Makedonce da prihvate novo ime jer to vide kao način da se država čvrsto stavi u zapadnu sferu i zaustavi utjecaj Rusije.

Američki ministar obrane Jim Mattis u ponedjeljak stiže u Skoplje kako bi “pokazao američku podršku Makedoniji u kandidaturi za NATO i nastavak američke predanosti miru i sigurnosti u regiji”, objavio je Pentagon. Mattis je ranije ovog tjedna otkrio kako je zabrinut zbog navodnih pokušaja Rusije da zaustavi makedonski put u NATO. Moskva kritike odbacuje, ali protivi se širenju tog saveza na istok. Ovog mjeseca Makedoniju su posjetili i njemačka kancelarka Angela Merkel, austrijski kancelar Sebastian Kurz i glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg.

Podršku je dao i američki predsjednik Donald Trump u čestitki povodom makedonskog Dana neovisnosti 8. rujna na stranicama američkog veleposlanstva u Skoplju. Dogovor između Skoplja i Atene i “makedonsko članstvo u NATO-u će sonažiti sigurnost, stabilnost i blagostanje diljem cijele regije”, poručio je Trump. “Sjedinjene Države su spremne podržati Makedoniju, posebice oko nadolazećih razgovora o vašem članstvu u NATO-u”, zaključio je američki čelnik. Nakon referenduma Makedonci moraju promjenu imena potvrditi i u parlamentu promjenom ustava koja zahtijeva dvotrećinsku većinu, a potom će dogovor ratificirati i Grčka.

Izlazak Grčke iz programa pomoći međunarodnih kreditora veliki je uspjeh i ona je sada drugačija zemlja jer je uspjela iz dijela problema postati dio rješenja za Europu i postati ekonomski suverena, izjavio je u utorak u Europskom parlamentu (EP) u Strasbourgu grčki premijer Aleksis Cipras.
Cipras je deveti čelnik vlade zemlje članice EU-a koji se na plenarnom zasjedanju Europskog parlamenta obratio zastupnicima govorom o budućnosti Europe, a tu je priliku dobio niti mjesec dana nakon što je objavio izlazak Grčke iz tzv. “bailout” programa međunarodnih kreditora.

Ljevičarski premijer, koji je pobijedio na izborima 2015. obećavši da će raskinuti sporazume s kreditorima, u kolovozu te godine ipak je bio prisiljen prihvatiti novi trogodišnji paket mjera kako bi izbjegao bankrot zemlje.

“Gospodarska kriza u Grčkoj i nesposobnost odgovornih da s njom izađu na kraj pretvorila je tu krizu u krizu cijele Europe (…), ali je tri godine poslije (nakon izlaska iz treće faze programa pomoći) Grčka sada drugačija zemlja jer smo uspjeli iz dijela problema postati dio rješenja za Europu”, kazao je Cipras zastupnicima.

Prema njegovim riječima, “čisti izlazak” iz programa pomoći u posljednje tri godine veliki je uspjeh i to prije svega grčkog naroda koji je puno žrtvovao da Grčka ostane u srcu Europe. Istaknuo je, međutim, da je to “uspjeh i cijele Europe je smo dokazali da uz duh solidarnosti i suradnje možemo zajednički rješiti krizu”.

Grčka stoji na svojim nogama

Podsjetio je da su prethodne vlade vodile politiku deficita i trošenja javnog novca te uz sveprisutnu korupciju odvele zemlju u stečaj. “Od 2010. do 2014. Grčka je izgubila četvrtinu svog BDP-a, a sada stojimo na vlastitim nogama”, poručio je Cipras i istaknuo da su u zemlji provedene duboke reforme, da je postignuta fiskalna konsolidacija, da zemlja ima nove investicije i bilježi gospodarski rast.

“Također smo pokazali da se iz krize može izaći bez uništavanja društvenog tkiva”, dodao je grčki premijer, objašnjavajući da njegova vlada vodi brigu o najslabijima i najranjivijima.

U zemlji, nastavio je Cipras, nema više izbjegavanja poreza i korupcije u javnom sektoru, a istovremeno su provedene vrlo važne reforme, poput prilagodbe javnog duga, te je Grčka “ponovo postala ekonomski suverena”. “Vratili smo se na put ekonomskog razvoja i za ovu godinu procjena rasta iznosi 2,5 posto”, kazao je Cipras.

U više navrata je istaknuo da izlazak Grčke iz posljednjeg programa fiskalne prilagodbe ne znači povratak u prošlost zemlje. “Upravo suprotno, odlučni smo izbjeći greške i ponašanja iz prošlosti koji su doveli do krize prije osam godina. Izlazak iz posljednjeg programa pomoći predstavlja povijesni raskid s prošlošću i novi početak koji će konsolidirati stabilnost i sigurnost i koji će stvoriti nove razvojne perspektive” , kazao je Cipras.

Obećao je da će Grčka nastaviti s provedbom reformi i ujedno poručio da je Atena pod njegovom palicom “duboko predana ideji europske integracije”.

Kao izazove s kojima se Europa suočava naveo je tehnokratičnost institucija, navodeći primjer “Trojke”, koja je držala ključeve ekonomske suverenosti i nije odgovarala nikome, i “neoliberalno upravljanje koje hrani krajnji desni populizam”. “Fiskalni fetišizam u suočavanju s krizom značio je da su se samo pojačale razlike među zemljama članicama (…) i također neoliberalno upravljanje krizom hrani monstrume šovinizma i desničarskog populizma”, kazao je Cipras.

Govoreći o izbornim ishodima u članicama Unije, kazao je da “ne treba prihvatiti izborni uspjeh krajnje desnice” i da ne smijemo dozvoliti da Europa “klizne u svoju prošlost”.

Povijesni sporazum s Makedonijom

Osvrnuvši se na okružje u kojem se Grčka nalazi, Cipras je pozvao na jačanje europske perspektive Turske, “kako bi ponovo bila demokratska zemlja”, te podsjetio na “povijesni sporazum” s Bivšom Jugoslavenskom Republikom Makedonijom (FYROM) oko naziva te nekadašnje socijalističke republike. “U ovom nestabilnom području mi smo s Ciprom svjetionik europske stabilnosti (….) otvorili smo europsku perspektivu balkanskim zemljama, a vrhunac naših napora je povijesni sporazum s našim susjedima”, kazao je Cipras.

“S premijerom Zoranom Zaevim uspjeli smo doći do međusobno prihvatljivog rješenja. Taj bi sporazum mogao postati model za rješavanje drugih pitanja u našem području”, ocijenio je Cipras.

U raspravi koja je uslijedila nakon njegovog govora, potpredsjednik Europske komisije (EK) Valdis Dombrovskis je kazao da je Grčka važna za budućnost Europe i važna za stabilnost zapadnog Balkana kako bi se izbjegla tragedija iz 90-ih godina.

Prvenstveno je, međutim, istaknuo da je Grčka ovo ljeto otvorila novo poglavlje nakon što je uspješno privela kraju program stabiliziranja. “Sredila je javne financije i čak premašila proračunske ciljeve: gospodarstvo raste, nezaposlenost je značajno pala, iako je još uvijek neprihvatljivo visoka, ali je od početka programa otvoreno preko 100.000 novih radnih mjesta”, kazao je Dombrovskis.

Prema njegovim riječima, zasluga je na grčkom narodu i europskim partnerima. “To je proizvod europskog recepta za uspjeh: solidarnost s odgovornošću”, kazao je dužnosnik EK-a. Pozvao je Grčku da ostane predana odgovornoj fiskalnoj politici i reformama i poručio da Grčka i dalje može računati na europsku solidarnost. Vezano uz migracije i veliki teret koji Grčka podnosi, najavio je pomoć Grčkoj u iznosu od 1,6 milijardi eura kako bi se mogla nositi s tim problemom.

‘Europskiji’ Cipras

Član kluba zastupnika EPP-a Esteban Gonzales Pons podsjetio je Ciprasa da je u svom prethodnom govoru u EP-e 2015. ispraćen kao “populist i antieuropejac” te ocijenio da je Grčka izšla iz krize prvenstveno zahvaljajući svom narodu koji je odlučio ostati u EU, dok su se neki njegovi ministri “borili s vjetrenjačama”.

Rekao je da ne može zanijekati mjere koje je donijela njegova vlada, ali je optužio Ciprasa za trijumfalizam i rekao da je zasluga nije samo njegova već i naroda koji se žrtvovao i naporno radio da bi se zemlju izvela iz teške situacije. “Moramo se prisjetiti i zasluga Europe koja je spasila vašu zemlju i vašu vladu”, kazao je Pons.

Podsjetio ga je da Europa nije samo tržište i kazao da je “štošta pobrkao u svojoj glavi” kada je govorio o tehnokratskoj Europi i neoliberalizmu. Optužio je Ciprasa da je potrošio mnogo vremena ratujući s europskim obiteljima i kazao de je potratio 100 milijardi eura zbog svog tadašnjeg ministra financija Janisa Varufakisa. Također mu je poručio da je lijevi polulizam jednako opasan za demokraciju kao i desni populizam. “Niste bili u pravu 2015”, zaključio je Pons.

Guy Verhofstadt, iz saveza liberala (ALDE), kazao je da je dobra vijest da je Grčka uspješno izašla iz programa pomoći, ali je izrazio sumnju u spremnost Grčke, ali i eurozone, da se suoči s novom krizom, koja će “svakako doći”.

“Ne vidim da se u Grčkoj otvara tržište, nema živog privatnog sektora”, kazao je Verhodstadt.

Pohvalio je “europskijeg” Ciprasa jer “nije upao u zamku ekstremne ljevice”. Grčki premijer Aleksis Cipras objavio je krajem kolovoza izlazak Grčke iz programa financijske pomoći i to predstavio kao “odiseju modernog doba”. Tijekom posljednjih osam godina grčko je gospodarstvo palo za četvrtinu, baš kao i prosječna plaća, a trećina stanovništva smatra se siromašnom, dok su stotine tisuća mladih emigrirale iz zemlje.

Fond pomoći, Europski stabilizacijski mehanizam (ESM), upozorio je da pred Atenom još stoje “veliki izazovi”. Grčka mora nastaviti napore na “liberalizaciji svog gospodarstva, stvaranju učinkovite javne uprave, kao i poticajnog poslovnog okruženja”, napisali su predstavnici ESM-a, koji ističu da je stopa nezaposlenosti ostala vrlo visoka i iznosila je u svibnju 19,5 posto.

Financijska tržišta pokazat će u nadolazećim mjesecima znači li okončanje programa financijske pomoći doista i okončanje grčke financijske krize. Kao mjeru sigurnosti Atena raspolaže s 25 milijarda eura, što znači da se može samofinancirati iduće dvije godine, neovisno o tome kakve će biti kamatne stope na otplatu kredita.

Grčka će ostati pod europskim nadzorom, a Europska komisija objavljivati kvartalno izvješća o gospodarskoj, fiskalnoj i financijskoj situaciji u zemlji, dok će ona istodobno nastaviti izvršavati obveze koje slijede nakon okončanja programa pomoći.

Zemlje eurozone tražile su previše od grčkog naroda u zamjenu za međunarodne spasonosne zajmove, priznao je u razgovoru za nizozemske medije bivši šef eurogrupe Jeroen Dijsselbloem.
“Vezano za reforme, od grčkog smo naroda tražili puno, tražili smo previše”, rekao je Dijsselbloem gostujući u subotu u informativnoj tv emisiji Nieuwsuur.

“Reforme je teško provesti i u društvu s vladom koja dobro funkcionira, što u Grčkoj očito nije bio slučaj”, dodao je.

Grčka je 20. kolovoza zaključila najveći paket financiranja u ekonomskoj povijesti, u sklopu kojeg je zemlji od 2010. godine isplaćeno ukupno 288 milijardi eura financijske pomoći, s EU-om kao najvećim kreditorom. Za vrijeme krize grčko se gospodarstvo smanjilo za četvrtinu, gurnuvši trećinu građana u siromaštvo i primoravši tisuće na selidbu u inozemstvo. “Grčka očito nije priča o uspjehu”, zaključio je Dijsselbloem. “Njihova je kriza bila toliko duboka da se to ne može nazvati uspjehom”.

Dijsselbloem je bio šef eurogrupe ministara financija eurozone od 2013. do početka ove godine i vodio je desetke dugotrajnih kriznih sastanaka na kojima su dogovarani zajmovi za Grčku, Cipar i španjolski bankarski sektor. Povukao se iz nizozemske politike nakon što je njegova Stranka rada doživjela težak poraz na prošlogodišnjim izborima i sprema se objaviti knjigu o vremenu provedenom na čelu eurogrupe.

Grčki premijer Aleksis Cipras ocijenio je u utorak da izlazak Grčke iz programa financijske pomoći predstavlja “odiseju modernog doba”, ustvrdivši da zemlja nikada ne smije zaboraviti lekcije koje je naučila pod osmogodišnjim strogim financijskim nadzorom.
“Ovo je dan oslobođenja”, rekao je Cipras u svom obraćanju naciji na brdu iznad zaljeva na jonskom otoku Itaci, mitskom domu antičkog junaka Odiseja.

Ciprasova odluka da izlazak zemlje iz “bailouta” obilježi na Itaci prepuna je simbolike: upravo se na taj otok, prema Homerovom epskom spjevu, vratio Odisej nakon desetogodišnjeg lutanja po nepoznatim morima i otocima.

“Nikada ne smijemo zaboraviti lekcije grčkog bailouta. Nikada nećemo zaboraviti uzroke, odnosno ljude koji su našu zemlju doveli do bailouta”, rekao je Cipras. Grčka je u ponedjeljak izašla iz svog trećeg financijskog sporazuma s međunarodnim kreditorima koji joj je osigurao jeftine zajmove u zamjenu za provedbu nepopularnih reformi i oštrih mjera štednje.

Ljevičar Cipras, koji je pobijedio na izborima 2015. obećavši da će raskinuti sporazume s kreditorima, bio je u kolovozu te godine ipak prisiljen prihvatiti novi trogodišnji paket mjera kako bi izbjegao bankrot zemlje.

Grčki premijer je u govoru na Itaci povukao paralele s junakom Odisejem: “Itaka će još jednom biti povezana sa završetkom ove odiseje modernog doba”. “Prije tri i pol godine naš je narod donio povijesnu odluku. Oduzeti vlast onima koji su ga vodili prema stijenama i dati upravljanje u ruke novim kapetanima”, rekao je Cipras aludirajući na izbornu pobjedu njegove Syrize. Ciprasa novi parlamentarni izbori očekuju sljedeće godine.

Bivši premijer George Papandreu, koji je u travnju 2010. godine potpisao prvi paket pomoći s partnerima iz eurozone i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), tada je također povukao paralelu s Odisejem. “Nalazimo se na teškom putovanju, novoj odiseji za Grčku i grčki narod. Ali znamo put prema Itaci, i znamo što se pred nama nalazi”, rekao je Papandreu 2010. godine. U međuvremenu grčko je gospodarstvo palo za četvrtinu, baš kao i prosječna plaća, a trećina stanovništva smatra se siromašnom, dok su stotine tisuća mladih emigrirale iz zemlje.

Fond pomoći, Europski stabilizacijski mehanizam (ESM), upozorio je da pred Atenom još stoje “veliki izazovi”. Grčka mora nastaviti napore na “liberalizaciji svog gospodarstva, stvaranju učinkovite javne uprave, kao i poticajnog poslovnog okruženja”, napisali su predstavnici ESM-a, koji ističu da je stopa nezaposlenosti ostala vrlo visoka i iznosila je u svibnju 19,5 posto.

Sveobuhvatne reforme iziskivale su i vrlo nepopularne mjere kako bi se modernizirao grčki mirovinski i zdravstveni sustav, kao i dodatne napore na privatizaciji. Financijska tržišta pokazat će u nadolazećim mjesecima znači li okončanje programa financijske pomoći doista i okončanje grčke financijske krize.

Kao mjeru sigurnosti Atena raspolaže s 25 milijarda eura, što znači da se može samofinancirati iduće dvije godine, neovisno o tome kakve će biti kamatne stope na otplatu kredita. Grčka će ostati pod europskim nadzorom, a Europska komisija objavljivati kvartalno izvješća o gospodarskoj, fiskalnoj i financijskoj situaciji u zemlji, dok će ona istodobno nastaviti izvršavati obveze koje slijede nakon okončanja programa pomoći.

Dužnosnici Europske unije pohvalili su u ponedjeljak Grčku za uspješno okončanje trećeg i završnog dijela programa financijske pomoći, čime se okončava osmogodišnje razdoblje međunarodnog kreditiranja i izvlačenja zemlje iz dužničke krize kao i borbe za njezin ostanak u eurozoni.
“Uspjeli ste!”, napisao je u poruci na Twitteru predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk. “Čestitke Grčkoj i njezinu narodu na okončanju programa financijske pomoći. Uz velike napore i europsku solidarnost danas ste vijest dana”, napisao je.

“Prvi put od početka 2010. godine Grčka može stajati na vlastitim nogama”, kazao je Mario Centeno, čelnik Euroskupine, financijskih ministara eurozone, koja također nadgleda fond pomoći ta devetnaestčlani blok eurozone.

Centeno je pozdravio “izvanredne napore grčkog naroda” posebice ustvrdivši kako je trebalo “dulje od očekivanoga” da se zemlja oporavi iz krize. Fond pomoći, Europski stabilizacijski mehanizam (ESM), upozorio je, unatoč svemum na “velike izazove” koji još stoje pred Atenom. Grčka mora nastaviti napore na “liberalizaciji svog gospodarstva, stvaranju učinkovite javne uprave, kao i poticajnog poslovnog okruženja”, napisali su predstavnici ESM-a, koji ističu da je stopa nezaposlenosti ostala vrlo visoka i iznosila je u svibnju 19,5 posto.

Sveobuhvatne reforme iziskivale su i vrlo nepopularne mjere kako bi se modernizirao grčki mirovinski i zdravstveni sustav, kao i dodatne napore na privatizaciji. U Grčkoj se u ponedjeljak ne očekuju nikakve svečanosti vezane uz okončanje programa financijske pomoći i spašavanja zemlje iz krize, no očekuje se da će premijer Aleksis Cipras održati prigodan govor posvećen tome. Suočeni s prijetnjom njezina financijskog sloma Europska unija i Međunarodni monetarni fond (MMF) spasili su 2010. Grčku od bankrota ukupnim zajmovima od 289 milijarda eura.

Godine 2015. Grčka i njezini europski kreditori složili su se o trećem paketu financijske pomoći vrijednom 86 milijarda eura, dodijeljenom u sklopu Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM). Krediti su bili dodijeljeni pod uvjetom da Grčka provede oštre mjere štednje. Tijekom krize, prosječna grčka plaća pala je za četvrtinu odnosno 25 posto. Financijska tržišta pokazat će u nadolazećim mjesecima znači li okončanje programa financijske pomoći doista i okončanje grčke financijske krize.

Kao mjeru sigurnosti Atena raspolaže s 25 milijarda eura, što znači da se može samofinancirati iduće dvije godine, neovisno o tome kakve će biti kamatne stope na otplatu kredita. Grčka će ostati pod europskim nadzorom, a Europska komisija objavljivati kvartalno izvješća o gospodarskoj, fiskalnoj i financijskoj situaciji u zemlji, dok će ona istodobno nastaviti izvršavati obveze koje slijede nakon okončanja programa pomoći.

Europski povjerenik za gospodarstvo Pierre Moscovici ocijenio je u povodu okončanja programa financijske pomoći kako ono znači kraj “egzistencijalne” krize za blok zemalja eurozone. “Za Grčku i njezin narod ono je početak novog poglavlja nakon osam iznimno teških godina. Za zonu eura ono znači podvlačenje crte pod egzistencijalnu krizu”, kazao je Moscovici.

Predsjednik Europske komisije Jean Claude Junker kazao je da je “grčki narod odgovorio na svaki izazov s karakterističnom hrabrošću i odlučnošću”. “Uvijek sam se borio da Grčka ostane u srcu Europe”, istaknuo je.

Nakon osam dugih godina i tri “bailouta” uvjetovanih mjerama štednje, Atena u ponedjeljak službeno napušta sustav mjera za financijsko spašavanje koji su joj nametnuli kreditori iz Europske unije i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).
Europski i lokalni političari su grčki povratak na financijsko tržište prozvali “povijesno” dobrim vijestima, ali ispred ostalih 19 članica koje koriste jedinstvenu valutu i dalje stoje ozbiljni izazovi.

Grčki bumerang

“Grčka kriza nije riješena, samo je odgođena”, smatra Charles Wyplosz, profesor međunarodne ekonomije sa sveučilišta IHEID u Ženevi.

Atena do 2032. neće ni započeti s plaćanjem većeg dijela svog ogromnog duga koji trenutno iznosi kolosalnih 180 posto BDP-a. A do tada je nemoguće odrediti kamo će se ekonomski i politički kretati ta zemlja.

MMF je proteklih mjeseci izdao niz upozorenja oko dugotrajne održivosti grčkog duga usprkos posljednjim aranžmanima eurozone za njegovo smanjivanje. Wyplosz kritizira “spektakularni cinizam” EU-a tijekom krize. “Problemi nisu riješeni nego se pretvaralo da jesu”. “Ovako ili onako, to će eksplodirati. Grčka će ponovno biti u krizi puno prije 2032.”, upozorava ekonomist.

Planina europskog duga

“Nismo nimalo riješili problem javnog duga koji je i dalje na visokoj razini u Grčkoj, Italiji (132 posto BDP-a) i Portugalu (126 posto) unatoč njihovim naporima”, upozorava Anne-Laure Delatte, zamjenica direktora francuske organizacije za istraživanje svjetske ekonomije CEPII.

I europski “teškaši” poput Španjolske (99 posto BDP-a) i Francuske (98 posto) imaju značajnu razinu duga koje bi mogli dodatno poremetiti eurozonu. “Dug je faktor ranjivosti koji se može preliti na tržišta”, dodaje Delatte.

No postoji i niz država koje su prihvaćanjem eura smanjile svoj dug, pa je područje jedinstvene valute sve snažnije podijeljeno na “dobre učenike” i one druge. A one imaju različite interese. Dok prva skupina podržava proračunsku disciplinu i štedljivost, druga poziva na više solidarnosti. Hrvatski javni dug iznosi 78 posto BDP-a i u padu je treću godinu zaredom.

Talijanska prijetnja

Italija postaje ozbiljan rizik za eurozonu zbog duga, krhkih banaka i populističke vlade koja djeluje spremna za sukob s Bruxellesom, tvrde ekonomisti. “Imate državu s dugom koji iznosi 130 posto BDP-a, s ogromnim unutarnjim problemima, prljavim bankarskim sustavom, koju sad k tome vode ljudi koji ne znaju što će poduzeti. Prijetnja je vrlo jasna”, ističe Charles Wyplosz.

Ekonomska strategija nove talijanske vlade i dalje je nejasna, a iz Rima stižu kontradiktorni znakovi. Prošlotjedno smrtonosno urušavanje vijadukta u Genovi ponovno je pokrenulo sukobe oko gornje granice rashoda između Bruxellesa i Italije, posebno njezinog ministra unutarnjih poslova i čelnika Lige Mattea Salvinija. “Eurozona trenutno nema alate i institucije kojima bi se nosila s ozbiljnom talijanskom dužničkom krizom”, upozorava Philippe Martin, profesor s pariškog sveučilišta Sciences Po.

Budućnost eurozone

Dužnička kriza je potaknula eurozonu da se ojača, naročito stvaranjem Europskog stabilizacijskog mehanizma, fonda EU-a za moguće buduće “bailoute”, te jačanjem takozvane bankarske unije koja traži jednaka pravila za sve banke diljem saveza.

No te su reforme nedovršene, a Macronova inicijativa prema daljnjim koracima koji uključuju uvođenje namjenskog proračuna eurozone nailazi na otpor sjevera Unije koji je sklon štednji i strahuje da će morati plaćati južnjačke dugove. “Nisam sigurna hoće li biti dogovora o budućnosti eura”, rekla je Nathalie Janson iz poslovne škole NEOMA iz francuskog Rouena.

“Euro je u konačnici postao kaotična valuta koja je u stalnoj turbulenciji, a originalno je zamišljena kao garancija stabilnosti”.

Konzorcij tvrtki koji čine Exxon Mobil, francuski Total i grčki Hellenic Petroleum dobio je natječaj za istraživanje nafte i plina u podmorju Grčke, priopćilo je tamošnje ministarstvo energetike.

Konzorcij će istraživati na dva bloka sa strane zapadne i sjeverozapadne obale Krete. Područja obuhvaćaju 19.868 četvornih kilometara i 20.058 četvornih kilometara. Grčka je lansirala natječaj za istraživanja prošle godine nakon izražavanja interesa konzorcija, u kojem Exxon i Total imaju 40% a grupa je bila jedini ponuđač. Licence mora ratificirati parlament prije nego što istražni rad može započeti a Exxon i Total trenutno istražuju Cipar, objavio je EMP.

 Makedonski parlament u utorak je ratificirao povijesni sporazum postignut u nedjelju između Atene i Skoplja o preimenovanju države u “Republika Sjeverna Makedonija”. 
Dogovor je prihvatilo 69 od sveukupno 120 makedonskih zastupnika. Nacionalistička stranka VMRO-DPMNE nije sudjelovala na glasovanju.

Time je završen jedan od najdugovječnijih sukoba između dviju europskih država, no dogovor još mora proći niz prepreka prije no što stupi na snagu.

Makedonski narod treba ga prihvatiti na referendumu, za koji se još ne zna kad će se održati, a potom treba doći do ustavne promjene koju makedonski parlament treba ponovno prihvatiti, ovaj put dvotrećinskom većinom.  U zamjenu za promjenu imena Skoplje očekuje otvaranje pregovora o pristupu Europskoj uniji na summitu krajem lipnja te pozivnicu za članstvo u NATO savezu.

Ako makedonska vlada ne uspije provesti ustavnu promjenu kroz parlament, u kojem samostalno nema dovoljnu većinu, “pozivnica u NATO će se poništiti, a pregovori s EU-om zaustaviti”, upozorio je grčki premijer Aleksis Cipras. Grčka Makedoniji zamjera upotrebu tog imena jer smatra da se ona odnosi na povijesnu grčku regiju.