Grčka

“Pun kufer deviza i jaki aprecijacijski pritisci na kunu”, telegrafski je potez središnje banke komentirao devizni analitičar jedne banke. U njemu se, kaže, iščitava i prešutna poruka središnje banke da u ovom dijelu godine ne želi znatnija otklizavanja tečaja ispod razine 7,40. Ostaje vidjeti hoće li ta poruka držati vodu do kraja godine i hoće li ovo ujedno biti i zadnja intervencija u 2018. ili će, kao u nekoliko navrata prijašnjih godina, pred sam kraj godine uslijediti još jedna.

Kako bilo, sama intervencija za profesionalne trgovce devizama zapravo i nije bila iznenađenje, a neki su i u dnevnim pregledima financijskih tržišta ovih dana isticali da bi daljnji pad tečaja euro/kuna mogao potaknuti reakciju HNB-a. Veličina intervencije ipak je ispala iznad očekivanja, jer otkup gotovo pola milijarde eura znači i da HNB u sustav koji već duže vrijeme obiluje likvidnošću pušta dodatnih 3,66 milijardi kuna.

Time će se višak likvidnosti, koji se zbog plaćanja obaveza korporativnog sektora prema državi ovih dana bio smanjio za oko 2,2 milijarde (na 21,4), ponovno vratiti na oko 25 milijardi kuna. Vezano uz ponudu deviza, bankari će reći kako nema naznaka da se baš ovih dana ističe neki specifičan ili jednokratan izvor povećane ponude, poput npr. realizacije nekog većeg projekta inozemnih investitora. Tako se velika ponuda umnogome pripisuje još jednoj dobroj turističkoj godini i s tim povezanim deviznim priljevom.

A koliko god se o povlačenju novca iz europskih fondova kod nas uglavnom govori u kontekstu slabe sposobnosti apsorpcije i podbačaja u odnosu na planove, fondovi EU sve su važnija varijabla i u priljevu deviza. U isto vrijeme, Hrvoje Stojić, glavni ekonomist Addiko banke, podsjeća da bankama postepeno pada “stock” imovine u valutnoj klauzuli, a to utječe na potražnju, tj. smanjuje njihove potrebe održavanje deviznih pozicija. Jučerašnja devizna aukcija bila je treća u ovoj godini, a računajući i prethodne dvije HNB je ukupno u 2018. otkupio više od 1,2 milijarde eura, stoji u analizi Poslovnog dnevnika.

Na deviznom tržištu naša centralna banka već poslovično daleko češće intervenira kroz otkupe deviza, a ne prodaje. Dakle, usmjerene su na sprječavanje jačanja kune prema euru, a ne obrnuto. Ta činjenica uglavnom se zanemaruje u sporadičnim, ali ustrajnim potezanjima pitanja tečajne politike i “precijenjene kune”, uglavnom u paketu s pričama o konkurentnosti izvoza i izvoznika. Inače, zadnja intervencija kroz prodaju deviza (zbog naglih deprecijacijskih pritisaka) održana je još u rujnu 2015. a u svih 12 u međuvremenu HNB je od banaka otkupljivao eure.

Osim izvješća o deviznoj intervenciji, HNB je jučer objavilo i pregled privremenih rezultata poslovanja banaka. Od njih 23, 6 ih je u prvih devet mjeseci poslovalo s gubitkom, a 17 iskazalo dobit. Na razini sektora ostvareno je 5,25 milijardi kuna dobiti prije oporezivanja. To je dvostruko više nego u istom razdoblju 2017. kad su im zarade bile pod utjecajem povećanih troškova rezervacija zbog Agrokora. Lanjski 9-mjesečni rezultat je, naime, bio gotovo upola slabiji nego godinu prije.

Za razliku od usporedivog prošlogodišnjeg pregleda, u njemu su ovaj put tri banke manje nego lani. Osim Tesla štedne banke u stečajnom postupku, na listi više nisu ni dvije koje su same izabrale likvidaciju (Štedbanka i Primorska). HNB-ova tablica potvrdila je da su Zagrebačka i Privredna banka jedine u prva tri tromjesečja iskazale više od milijardu kuna (bruto) dobiti. U slučaju Zabe, dijelom zbog utjecaja Agrokora na lanjski rezultat, a dijelom i zbog pripajanja Prve stambene štedionice, ona je porasla mnogo snažnije (čak 190%) dosegnuvši 1,7 milijardi.

Istodobno, PBZ je iskazao 1,1 milijardu kuna dobiti prije poreza (porast od 23%), ali u njegovu slučaju rezultatu nije pridonijelo pripajanje Veneto banke. Erste banka je iskazala nepunih 905 milijuna kuna bruto dobiti, Raiffeisenbank Austria nepunih 430, a Splitska 364,2 milijuna kuna, s tim da je OTP koja je danas dio iste grupe ostvarila 228,9 milijuna, piše Poslovni dnevnik.

Europski energetski program za oporavak s 45 mil. EUR, kojim, zatim zajam Europske investicijske banke (EIB) od 110 mil. EUR i 39 mil. EUR iz bugarskog državnog proračuna putem operativnog programa ‘Inovacije i konkurentnost 2014-2020’. Komisija će dati potporu projektu tako da će Bugarska odobriti bezuvjetno (besplatno) državno jamstvo tvrtki ‘Bulgarian Energy Holding’ za pokriće zajma od 110 mil. EUR koje će tvrtka dobiti od Europske investicijske banke i direktnim financiranjem s 39 mil. EUR iz bugarskog operativnog programa ‘Inovacije i konkurentnost’ 2014-2020. Uz to, treba istaknuti i fiksni porezni režim koji će se primjenjivati na bugarsku tvrtku ICGB (osnovanu za izgradnju i korištenje plinovoda IGB) 25 godina od početka komercijalnih operacija, a bit će uređen međuvladinim sporazumom između Bugarske i Grčke.

Grčka tvrtka ‘Public Gas Corporation of Greece’ (DEPA) ni bugarska ‘Bulgarian Energy Holding’ neće moći rezervirati više od 40% kapaciteta novog plinovoda jer će najmanje 60% biti otvoreno za konkurente koji žele prodavati plin na tim tržištima. Projekt će udvostručiti ulazne kapacitete plina u Bugarsku i diverzificirati ulazne puteve u Jugoistočnu Europu povećanjem tranzitne sposobnosti zemalja tih regija i iskorištavanjem drugih prekograničnih pravaca s Rumunjskom i Srbijom, objavila je Komisija, a prenosi Energetika-net.

Što se tiče cijele EU, prosječne veleprodajne cijene električne energije u drugom kvartalu bile su 44 eura za MWh, što je godišnji rast od 18 posto. Niže cijene električne energije u Bugarskoj su možda bile posljedica povećanja proizvodnje u nuklearnim elektranama, koje, uz elektrane na lignit i hidroelektrane, mogu osigurati proizvodnju bazne električne energije uz niske troškove, navodi se u izvješću. Zbog takvih niskih cijena u Bugarskoj povećao se izvoz u susjedne zemlje, uglavnom u Grčku, Srbiju i Makedoniju.

U travnju 2018. godine udio obnovljivih izvora (voda, biomasa, vjetar i Sunčana energija) dostigao je 38 posto u proizvodnji električne energije EU-a, što je najviše od početka mjerenja ovih podataka, i prvenstveno rezultat dobre proizvodnje iz hidroelektrana i vjetroelektrana u najvećem dijelu Europe, naglašeno je u izvješću. Tako je u travnju ukupna proizvodnja iz obnovljivih izvora u EU bila veća od 80 TWh. U odnosu na isto razdoblje prošle godine, u drugom kvartalu 2018. udio fosilnih goriva (kombinacija krutih goriva i plina) smanjen je s 33 posto na 30 posto, dok je udio obnovljivih izvora porastao s 32% na 37%, objavio je Balkan Green Energy News.

Povećanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, izgradnja desetina energetskih objekata, ulaganje u prijenosnu mrežu te održivost rudnika i modernizacija proizvodnje, samo su neki od ciljeva Okvirne energetske strategije BiH do 2035. godine, koja je nedavno usvojena u Savjetu ministara BiH. Ipak, susjedna država ostat će solidno uronjena u proizvodnju energije iz fosilnih goriva. Istodobno, rast će cijena električne energije zbog veće penetracije obnovljivaca, prije svega korištenjem hidropotencijala, dok će vjetar i Sunce u finalnoj potrošnji rasti po vrlo malim stopama od 12%, odnosno 2,8% do 2035.. Ono što je gotovo sigurno, je da će zbog poticaja za ulaganja u obnovljive izvore energije samo po toj osnovi cijena električne energije u BiH do 2035. godine porasti najmanje 13% jer će za naknade trebati izdvojiti 115 mil. eura i to pod uvjetom da ostali troškovi (cijena električne energije, mrežarina i PDV) ostanu isti.

Bez obzira što je referendum savjetodavan. Izašlo je oko 560 tisuća birača (36 posto) od kojih je više od 90 posto kazalo kako su za promjenu identiteta svoga političkog naroda radi ulaska u euroatlantske integracije.

Organizatori referenduma (koalicija okupljena oko SDSM-a, socijaldemokratske stranke), usprkos padu cenzusa, proglašavaju pobjedu, naglašavajući kako je referendum savjetodavni i kako će sada Sobranje donijeti odluku o promjeni imena. Međutim, prema ustavu Republike Makedonije (kako se ta zemlja ustavno zove i pod kojim ju je imenom priznalo već dobar dio zemalja EU-a, među kojima i Hrvatska) za to je potrebno dvotrećinska većina Sobranja. Sobranje broji 120 parlamentaraca, od kojih su 59 pripadnici vladajuće koalicije, uvjetno 61.

Naime, ovaj je saziv Sobranja konstituiran bez kvoruma, rekli bismo čak i oktroiran, ali to je druga tema, jer su vladajući lokalnim izborima, kada su pobijedili u više od 80 posto lokalnih sredina, stekli legitimitet. O legalitetu i tako odlučuje moć, obnašatelj vlasti.

Taj je legitimitet sada opasno narušen, jer je i oporba, koja se kune u homogenost, proglasila je pobjedu, zbog pada cenzusa koji je postignut nakon organizirane kampanje bojkota. Kampanju su predvodili čelnik oporbena VMRO-DPMNE Hristijan Mickovski i predsjednik Republike Makedonije Đorge Ivanov.

Inzistirali su na tome kako je većina Makedonaca za ulazak u euroatlantske integracije, ta za ulazak u Uniju su bili spremni prije bilo koje zemlje na Balkanu, ta obojica, kao predvodnici, su krajnje prozapadni političari. Ali, tvrdili su kako Makedonija zbog tri sporazuma koja je postigao premijer Zoran Zaev, ne može platiti cijenu gubitka povijesnog, političkog, jezičnog i nacionalnog identiteta.

Potonji je nastajao krajem 19. i početkom 20. stoljeća, istina kasnije od velikog dijela europskih političkih naroda, što ne znači kako etnički identitet nije postojao u vrijeme Osmanskog carstva, ali i Bizanta (čitati Konstantina Porfirogeneta, O upravljanju carstvom). Sve to bez obzira na odsustvo države i bez obzira što makedonski susjedi tvrde drugačije, potpomognuti dijelom anacionalnih intelektualaca koji žele da najmanje 2 milijuna ljudi plate cijenu gubitka identiteta zbog europskog projekta, unutar kojega je sve jača ideja o Uniji kao zajednici suverenih država nasuprot ideji o jedinstvenoj naddržavi.

Ima takvih puno, kao da se svi gase žeđ na istom izvoru zamućene vode. Tako nam Donald Tusk poručuje „kako se rijetko kada u životu pruža prilika promijeniti ime vlastitog naroda“, Johannes Hahn kako mu se više sviđa Sjeverna Makedonija nego FYROM, svjesno manipulirajući, jer FYROM nije ustavno ime države, a Sjeverna Makedonija bi morala biti.

U domaćoj javnosti se osobito istakao profesor Tvrtko Jakovina koji je u jutrošnjoj U mreži prvog na HRT-u, svjesno ili ne, ponovio pogrešnu tezu makedonskih susjeda (on bi kao povjesničar to trebao znati) kako su Makedonci nacionalni identitet krenuli stjecati u posljednjih dvadeset godina (!), no to je sve tema nekog drugog teksta, nekog povijesnog pregleda.
Vratimo se mi na razloge kampanje #Bojkotiram.

Od kad je oktroirana vlast Zorana Zaeva, koja je legitimitet stekla na lokalnim izborima nakon preuzimanje Sobranja, koje je pak isforsirano na ulici Šarenom revolucijom, a popraćeno uhićivanjem brojnih neistomišljenika, ta je vlast potpisala dva katastrofalna sporazuma za makedonske nacionalne izbora, a s trećim je koalirala.

Tiranska platforma, sporazum koji je nastao prije parlamentarnih izbora, direktno kršeći Ohridski sporazum, prema kojemu je stožernim strankama pojedinog naroda zabranjeno koalirati, donijela je u program Zaevljeve vlade stremljenje federalizaciji zemlje te dvojezičnost (albansko makedonsku) na cijelom teritoriju zemlje, čak i tamo gdje Albanaca nema. Jaki dijelovi te platforme su separatistički, zalažu se za odcjepljenje zapada Makedonije i formiranje Republike Iliride. Ta ljubav ide do toga da je u makedonskom parlamentu prilikom te suspektne konstitucije svirana albanska državna himna prije makedonske i do toga da je Zoran Zaev odbio doći na finale rukometne lige prvaka koju je igrao skopski Vardar jer je na drugom mjestu igrala Shkendia, albanski nogometni klub iz Tetova.

Nakon toga je (anti)junak ovog teksta, sada već kao premijer, potpisao Sofijski dogovor, prema kojem je „priznao“ kako Makedonci ne postoje. Oni su naime zaseban kulturni identitet Bugara. To što je bugarska povijest, književnost i crkvenost započela na teritoriju Vardarske Makedonije, to gore po istinu. Zato se prije nekoliko tjedana bio primoran ispričati Bojku Borisovu, bugarskom premijeru, što je nazvao Ilindenski ustanak makedonskim, nakon diplomatske note.

Uzgred, postoje još i Pirinska Makedonija i Egejska Makedonija. Pirinska je pripojena Bugarskoj nakon Balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata Bugarskoj, koja je Makedonce asimilirala. Što je i današnja bugarska navada politikom liberalnog davanja putovnica.

Apsurdno, Bugari su bili glavni saveznik Makedonaca između dva rata, ali kasnije i okupatori, protiv kojih je upravo VMRO poveo pobunu. Baš su predstavnici VMRO-a, s izuzetkom Kire Gligorova (koji je tamo bio zapisničar), bili glavni izaslanici na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu. Junak nekoliko knjiga uvaženog profesora Tvrtka Jakovine, Josip Broz, dolaskom u Skopje išao se prvo pokloniti Goci Delčevu, čovjeku koji, prema današnjoj izjavi uvaženog analitičara makedonske povijesti i politike, očito nije znao kojeg je identiteta zato što živio na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.

Druga, Egejska Makedonija pripala je Grčkoj, odakle su Makedonci protjerani nakon građanskog rata, u jednom od rijetkih nepriznatih europskih genocida, 1948. godine.

Treći je sporazum bio predmetom ovog referenduma, onaj iz Prespe. Prethodili su mu solunski dogovori, na kojima je premijer Republike Makedonije izjavio kako njega ne zanima kako će se njegova država zvati jer je on kozmopolit, a nije primarno Makedonac.

Prespanski sporazum obuhvaća promjenu ustava Makedonije u smislu promjene identiteta. Pa će se zemlja zvati Sjeverna Makedonija, narodne pjesme moraju se u tom smislu promijeniti ako se izvode izvan granica zemlje, a posebna grčka komisija nadgledat će kurikulum nastave povijesti i geografije (niti unutar Makedonije Solun se neće moći zvati nego grčkim imenom. Nastavak genocida iz 1948.godine?).

Još je nešto na strani VMRO-a i predsjednika države. A to je presuda međunarodnog suda u Haagu iz 2009. godine po tužbi Grčke protiv Makedonije u identitetskom sporu.

Pojednostavljeno, sud je presudio u korist Makedonije, objašnjavajući kako se sadašnji Makedonci imaju pravo koristiti identitetom antičkih Makedonaca jer oni više ne postoje, a dijele isto podneblje u različitim vremenima. Kako antički Makedonci nisu današnji Grci, sud je citirao Aristotela, koji je zapisao da je poučavao barbarina Aleksandra, dakle ne Helena. To, što današnji Makedonci nemaju nikakve veze, osim podneblja s ondašnjima, to je jasno svakom razumnom čovjeku, a incidentni kič ma makedonskim ulicama valja tumačiti frustracijom genocidom i blokadom, nikako drugačije.

Dojam je makedonske intelektualne elite, akademije znanosti i velikog dijela profesora sa skopskog sveučilišta, kako je ovakve sporazume, s ovakvim uvjetima za Makedonce, moglo dogovoriti i nerođeno dijete. Osobno bih rekao kako bi bolje uvjete postigao spomenuti profesor koji danas kaže kako Makedonci stvaraju identitet tek dvadeset godina. Pri tome uvaženog profesora nikako ne treba uspoređivati s nerođenim djetetom u intelektualnom ili kojem drugom smislu.

Obje strane su proglasile, dakle pobjedu, a u Sobranju vlada pat pozicija između infantilnih prozapadnjaka i onih prozapadnjaka koji se nisu spremni riješiti vlastitog identiteta. Između gospode koja je zaustavila strane investicije, prijetila uhićenjima neistomišljenicima i nepodobnim investitorima, zadužila zemlju u godinu dana više nego li je zadužena u posljednjih petnaest, koja se pozivaju na demokraciju i one gospode koju takvi nazivaju rusofilima (usprkos tome što su svi od njih formativne godine proživjeli na Zapadu), a koji su demokratskim putem srušili cenzus referenduma, a gospodarski im je išlo prilično dobro, usprkos blokadi. Makedonija je godinama imala rast, bila prijatelj stranih investicija, niskih poreza i niske zaduženosti.

Čini se kako doista slijede pripreme za prijevremene izbore i to je jedino pošteno u trenutku kada je jasno da je Zaev na ključnom referendumu doživio poraz od homemade proizvođača ajvara, kako na društvenim mrežama šaljivo zovu ljude koji su bojkotirali referendum.

Obje se strane pozivaju na neprovođenje biračkog i popisa stanovništva te bi bilo pošteno da se on i provede, jer rezultati ovog referenduma kažu kako u zemlji više nema toliko ljudi kao na prošlom popisu.

Naime, rezultati izlaznosti daju nam za pravo zapitati se zbog čega je došlo do odsustva albanskih birača?

Ako se provede popis i pokaže se da njih ima manje nego li na prošlom popisu, ispod 20 posto, mogao bi pasti Zakon o dvojezičnosti, ali i neke druge povlastice iz Ohridskog sporazuma, namijenjenih konstitutivnom narodu, potpisanog nakon pobune 2001. godine, koju je predvodio čelnik stožerne albanske stranke u Makedoniji Ali Ahmeti.

Umjesto zaključka, to što su, iz nekog neformalnog ministarstva za informiranje Europske komisije, sugerirali premijeru Zaevu proglasiti pobjedu usprkos cenzusu i to što on sada tvrdi kako ima podršku 90 i kusur posto birača te to što se američki ministar obrane osobito angažirao u ovoj perceptivnoj akrobaciji, ne bi trebalo puno pomoći. Ta Zoran Zaev je i na parlamentarnim izborima ustvrdio kako svi oni koji nisu izašli na izbore zapravo podržavaju njega, jer nisu glasovali za Nikolu Gruevskog (posrnulog i pravomoćno za korupciju osuđenog bivšeg premijera)

Uostalom, demokratski standardi, europske vrijednosti i ostala mitska mjesta liberalne demokracije nije moguće nametati kroz suspenziju identiteta jednog političkog naroda, taman da je isti stvoren i prije godinu dana (a nije), kampanja #Bojkotiram to je jasno pokazala, donosi portal Direktno.hr.

Makedonski premijer Zoran Zaev sada će pokušati ratificirati sporazum s Grčkom o promjeni imena države u nacionalnom parlamentu. Referendum nije bio obvezujući, ali zbog njegovog neuspjeha teško će dobiti dvotrećinsku većinu potrebnu za ratifikaciju.

Propast referenduma ide također u prilog nacionalistima u Makedoniji i Grčkoj koji tvrde da sporazum nema mandat naroda, piše u ponedjeljak EUobserver. “Ljudi su odlično izabrali i kazali ‘da’ našoj budućnosti. Vrijeme je da zastupnici slijede glas naroda i pruže potporu”, rekao je Zaev novinarima u nedjelju.

“Odlučan sam da uvedem Makedoniju u Europsku uniju i NATO”, dodao je.

“Neće biti boljeg sporazuma s Grčkom, niti alternative za NATO i EU”, naglasio je. Ali ako i glasanje parlamenta bude negativno, morat će pribjeći “drugom demokratskom alatu” ne bi li spasio sporazum, dodao je, aludirajući na prijevremene izbore.

Zaev i njegove savezničke stranke, među kojima su one makedonskih Albanaca, mogu očekivati da će 71 zastupnik glasati za ustavne promjene potrebne za promjenu imena države u Republika Sjeverna Makedonija.

No premijer će trebati barem 80 glasova, a oporba, koja ima 49 zastupnika, ne daje naslutiti da bi mogla promijeniti stajalište. “Činjenica je da sporazum o imenu nije od naroda dobio zeleno svjetlo, nego znak stop”, rekao je Hristijan Mickoski, vođa oporbene stranke VMRO-DPMNE. “Vladina politika doživjela je danas debakl.”

“Onaj koji je glasao protiv i bojkotirao referendum poslao je poruku: ovo je Makedonija, ovdje žive Makedonci, ovdje se govori makedonski, ovo je zemlja makedonskih predaka”, dodao je.

Sporazum o promjeni imena Makedonije mora ratificirati i grčki parlament kako bi stupio na snagu. Makedonija bi trebala “nastaviti provedbu ovog sporazuma”, rekao je grčki premijer Aleksis Cipras Zaevu telefonom nakon objave rezultata referenduma. “Ako se sporazum provede, to će biti stup stabilnosti na Balkanu”, rekao je.

No nacionalistički trijumfalizam VMRO-DPMNE-a o “zemlji makedonskih predaka” neće olakšati Ciprasu da dobije potporu. Činjenica da je njegov ministar obrane Panos Kamenos, iz nacionalističke stranke u grčkoj koaliciji, na Twitteru ocijenio da je makedonski referendum bio “neuspjeh” i da je 68 posto Makedonaca “poništilo sporazum (o imenu)” također ne sluti na dobro kada je riječ o ratifikaciji sporazuma u Grčkoj.

Premijeri Makedonije i Grčke, Zoran Zaev i Aleksis Cipras, najavili su nakon neuspjelog nedjeljnog referenduma da će se i dalje zauzimati za dogovor o promjeni imena Makedonije, pošto su podršku tome planu dali i Europska unija i NATO.

Makedonija je u nedjelju održala referendum u sklopu dogovora prema kojemu će Grčka, ako Makedonci prihvate ime “Republika Sjeverna Makedonija”, odustati od blokiranja ulaska Skoplja u NATO i u Europsku uniju.

Velika većina birača, oko 91,2 posto, odobrila je promjenu imena, no izlaznost je bila daleko niža od potrebnih 50 posto, pokazali su rezultati izbornog povjerenstva nakon prebrojavanja oko 80 posto glasova. Protiv je bilo 5,86 posto, a izlaznost je bila oko 35 posto.

Pitanje na referendumu glasilo je: “Jeste li prihvaćanjem dogovora s Grčkom za članstvo u NATO-u i Europskoj uniji?”. Iako referendum nije pravno obvezujuć, dovoljan broj članova parlamenta rekao je da će se držati njegovog rezultata. Za promjenu imena je potrebna dvotrećinska većina u parlamentu. “Više od 90 posto građana odobrilo je dogovor s Grčkom o promjeni imena Makedonije i parlament treba potvrditi volju većine”, rekao je Zaev. “Više od 90 posto glasalo je ‘za’, dakle, sada je na parlamentu red da potvrdi volju većine”, naglasio je.

No, nije spomenuo da je pola sata prije zatvaranja birališta izborno povjerenstvo objavilo da dvije trećine birača nisu išle glasovati.

Rekao je da se nada da će zastupnici oporbene desnice (VMRO-DPMNE) “poštovati demokratsku volju građana” i ratificirati dogovor u parlamentu. U protivnom će, rekao je, raspisati “prijevremene parlamentarne izbore”.

Cipras je u nedjelju nakon referenduma izrazio potporu Zaevu za provedbu dogovora. U telefonskom razgovoru Cipras je pozdravio “odlučnost i hrabrost” svog kolege da nastavi s provedbom. Ministarstvo vanjskih poslova Grčke objavilo je da zemlja ostaje predana provedbi sporazuma s Makedonijom sklopljenog u lipnju između Skoplja i Atene, a isto su naglasili i NATO i EU.

NATO i EU za provedbu dogovora

“Pozdravljam odgovor ‘Da’ na referendumu. Pozivam sve političke čelnike i stranke da se konstruktivno i odgovorno uključe kako bi se iskoristila ova povijesna prilika”, napisao je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg u tvitu. “Vrata NATO-a su otvorena, ali sve nacionalne procedure još trebaju biti provedene”, dodao je.

Povjerenik Europske unije za proširenje čestitao je onima koji su izašli na makedonski referendum, unatoč niskoj izlaznosti. “Čestitam onim građanima koji su glasali na današnjem savjetodavnom referendumu i iskoristili svoje demokratske slobode”, kazao je Hahn na Twitteru.

Ne spominjući nisku izlaznost, Hahn je pozvao “sve političke čelnike da poštuju ovu odluku”.

Nedovoljnu izlaznost pozdravio je međutim grčki ministar obrane Pavlos Kamenos, koji se protivi dogovoru o promjeni imena. “Kad sam govorio da će referendum propasti, kritizirali su me. Sada je 68 posto nacije taj dogovor proglasilo ništavnim”, rekao je Kamenos.

Zagovornici bojkota referenduma koji je bio organiziran na društvenim mrežama, okupili su se tijekom večeri ispred zgrade parlamenta. Bilo ih je tristotinjak, sat i pol nakon zatvaranja birališta. “Nemamo problem s imenom ni s identitetom … Imamo problem s time da nam netko to nameće”, rekla je Ana Bobinkova Mijakovska, 47-godišnja profesorica filozofije, pristaša bojkota. Poziv na bojkot je podupro predsjednik Đorge Ivanov, blizak nacionalističkoj desnici.

Referendum će “promijeniti stvari ako nam otvori vrata Europe i NATO-a”, rekla je Olivera Argirovska (74), umirovljena medicinska sestra u prijestolnici Skoplju. Makedonija, siromašna zemlja koja je svoju izoliranost platila dugogodišnjom gospodarskom stagnacijom, želi ući u te organizacije koje su za mnoge sinonim stabilnosti i napretka.

Na tom putu joj se ispriječio veto Grčke koja Makedonijom zove samo svoju pokrajinu na sjeveru, oko Soluna.

Sukob je krenuo 1991. kad se Makedonija mirno odvojila od Jugoslavije i proglasila neovisnost pod imenom Republika Makedonija. Grčkoj je smetalo to ime jer tvrdi kako se njime impliciraju teritorijalne pretenzije na istoimenu sjevernu grčku pokrajinu. Zbog grčkog prigovora Makedonija je primljena u Ujedinjene narode pod privremenim imenom Bivše Jugoslavenske Republike Makedonije (FYROM).

Atena je zbog toga prijepora Makedoniji blokirala i put u Europsku uniju i NATO savez. Proeuropski socijalist Zaev po pitanju promjene imena ima veliku opoziciju u zemlji, većinom među nacionalistima.

Pitanje na referendumu glasit će: “Jeste li za članstvo u Europskoj uniji i NATO savezu prihvaćanjem sporazuma između Republike Makedonije i Republike Grčke?”. Anketa koju je u srpnju provela američki financirana agencija Center for Insights in Survey Research pokazala je da 57 posto ispitanika podržava promjenu.

“Toliko sam čvrsto uvjeren da će referendum uspjeti da čak i ne promišljam druge opcije”, rekao je Zaev za AFP. I europski i američki čelnici pozivaju Makedonce da prihvate novo ime jer to vide kao način da se država čvrsto stavi u zapadnu sferu i zaustavi utjecaj Rusije.

Američki ministar obrane Jim Mattis u ponedjeljak stiže u Skoplje kako bi “pokazao američku podršku Makedoniji u kandidaturi za NATO i nastavak američke predanosti miru i sigurnosti u regiji”, objavio je Pentagon. Mattis je ranije ovog tjedna otkrio kako je zabrinut zbog navodnih pokušaja Rusije da zaustavi makedonski put u NATO. Moskva kritike odbacuje, ali protivi se širenju tog saveza na istok. Ovog mjeseca Makedoniju su posjetili i njemačka kancelarka Angela Merkel, austrijski kancelar Sebastian Kurz i glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg.

Podršku je dao i američki predsjednik Donald Trump u čestitki povodom makedonskog Dana neovisnosti 8. rujna na stranicama američkog veleposlanstva u Skoplju. Dogovor između Skoplja i Atene i “makedonsko članstvo u NATO-u će sonažiti sigurnost, stabilnost i blagostanje diljem cijele regije”, poručio je Trump. “Sjedinjene Države su spremne podržati Makedoniju, posebice oko nadolazećih razgovora o vašem članstvu u NATO-u”, zaključio je američki čelnik. Nakon referenduma Makedonci moraju promjenu imena potvrditi i u parlamentu promjenom ustava koja zahtijeva dvotrećinsku većinu, a potom će dogovor ratificirati i Grčka.

“Gospodarska kriza u Grčkoj i nesposobnost odgovornih da s njom izađu na kraj pretvorila je tu krizu u krizu cijele Europe (…), ali je tri godine poslije (nakon izlaska iz treće faze programa pomoći) Grčka sada drugačija zemlja jer smo uspjeli iz dijela problema postati dio rješenja za Europu”, kazao je Cipras zastupnicima.

Prema njegovim riječima, “čisti izlazak” iz programa pomoći u posljednje tri godine veliki je uspjeh i to prije svega grčkog naroda koji je puno žrtvovao da Grčka ostane u srcu Europe. Istaknuo je, međutim, da je to “uspjeh i cijele Europe je smo dokazali da uz duh solidarnosti i suradnje možemo zajednički rješiti krizu”.

Grčka stoji na svojim nogama

Podsjetio je da su prethodne vlade vodile politiku deficita i trošenja javnog novca te uz sveprisutnu korupciju odvele zemlju u stečaj. “Od 2010. do 2014. Grčka je izgubila četvrtinu svog BDP-a, a sada stojimo na vlastitim nogama”, poručio je Cipras i istaknuo da su u zemlji provedene duboke reforme, da je postignuta fiskalna konsolidacija, da zemlja ima nove investicije i bilježi gospodarski rast.

“Također smo pokazali da se iz krize može izaći bez uništavanja društvenog tkiva”, dodao je grčki premijer, objašnjavajući da njegova vlada vodi brigu o najslabijima i najranjivijima.

U zemlji, nastavio je Cipras, nema više izbjegavanja poreza i korupcije u javnom sektoru, a istovremeno su provedene vrlo važne reforme, poput prilagodbe javnog duga, te je Grčka “ponovo postala ekonomski suverena”. “Vratili smo se na put ekonomskog razvoja i za ovu godinu procjena rasta iznosi 2,5 posto”, kazao je Cipras.

U više navrata je istaknuo da izlazak Grčke iz posljednjeg programa fiskalne prilagodbe ne znači povratak u prošlost zemlje. “Upravo suprotno, odlučni smo izbjeći greške i ponašanja iz prošlosti koji su doveli do krize prije osam godina. Izlazak iz posljednjeg programa pomoći predstavlja povijesni raskid s prošlošću i novi početak koji će konsolidirati stabilnost i sigurnost i koji će stvoriti nove razvojne perspektive” , kazao je Cipras.

Obećao je da će Grčka nastaviti s provedbom reformi i ujedno poručio da je Atena pod njegovom palicom “duboko predana ideji europske integracije”.

Kao izazove s kojima se Europa suočava naveo je tehnokratičnost institucija, navodeći primjer “Trojke”, koja je držala ključeve ekonomske suverenosti i nije odgovarala nikome, i “neoliberalno upravljanje koje hrani krajnji desni populizam”. “Fiskalni fetišizam u suočavanju s krizom značio je da su se samo pojačale razlike među zemljama članicama (…) i također neoliberalno upravljanje krizom hrani monstrume šovinizma i desničarskog populizma”, kazao je Cipras.

Govoreći o izbornim ishodima u članicama Unije, kazao je da “ne treba prihvatiti izborni uspjeh krajnje desnice” i da ne smijemo dozvoliti da Europa “klizne u svoju prošlost”.

Povijesni sporazum s Makedonijom

Osvrnuvši se na okružje u kojem se Grčka nalazi, Cipras je pozvao na jačanje europske perspektive Turske, “kako bi ponovo bila demokratska zemlja”, te podsjetio na “povijesni sporazum” s Bivšom Jugoslavenskom Republikom Makedonijom (FYROM) oko naziva te nekadašnje socijalističke republike. “U ovom nestabilnom području mi smo s Ciprom svjetionik europske stabilnosti (….) otvorili smo europsku perspektivu balkanskim zemljama, a vrhunac naših napora je povijesni sporazum s našim susjedima”, kazao je Cipras.

“S premijerom Zoranom Zaevim uspjeli smo doći do međusobno prihvatljivog rješenja. Taj bi sporazum mogao postati model za rješavanje drugih pitanja u našem području”, ocijenio je Cipras.

U raspravi koja je uslijedila nakon njegovog govora, potpredsjednik Europske komisije (EK) Valdis Dombrovskis je kazao da je Grčka važna za budućnost Europe i važna za stabilnost zapadnog Balkana kako bi se izbjegla tragedija iz 90-ih godina.

Prvenstveno je, međutim, istaknuo da je Grčka ovo ljeto otvorila novo poglavlje nakon što je uspješno privela kraju program stabiliziranja. “Sredila je javne financije i čak premašila proračunske ciljeve: gospodarstvo raste, nezaposlenost je značajno pala, iako je još uvijek neprihvatljivo visoka, ali je od početka programa otvoreno preko 100.000 novih radnih mjesta”, kazao je Dombrovskis.

Prema njegovim riječima, zasluga je na grčkom narodu i europskim partnerima. “To je proizvod europskog recepta za uspjeh: solidarnost s odgovornošću”, kazao je dužnosnik EK-a. Pozvao je Grčku da ostane predana odgovornoj fiskalnoj politici i reformama i poručio da Grčka i dalje može računati na europsku solidarnost. Vezano uz migracije i veliki teret koji Grčka podnosi, najavio je pomoć Grčkoj u iznosu od 1,6 milijardi eura kako bi se mogla nositi s tim problemom.

‘Europskiji’ Cipras

Član kluba zastupnika EPP-a Esteban Gonzales Pons podsjetio je Ciprasa da je u svom prethodnom govoru u EP-e 2015. ispraćen kao “populist i antieuropejac” te ocijenio da je Grčka izšla iz krize prvenstveno zahvaljajući svom narodu koji je odlučio ostati u EU, dok su se neki njegovi ministri “borili s vjetrenjačama”.

Rekao je da ne može zanijekati mjere koje je donijela njegova vlada, ali je optužio Ciprasa za trijumfalizam i rekao da je zasluga nije samo njegova već i naroda koji se žrtvovao i naporno radio da bi se zemlju izvela iz teške situacije. “Moramo se prisjetiti i zasluga Europe koja je spasila vašu zemlju i vašu vladu”, kazao je Pons.

Podsjetio ga je da Europa nije samo tržište i kazao da je “štošta pobrkao u svojoj glavi” kada je govorio o tehnokratskoj Europi i neoliberalizmu. Optužio je Ciprasa da je potrošio mnogo vremena ratujući s europskim obiteljima i kazao de je potratio 100 milijardi eura zbog svog tadašnjeg ministra financija Janisa Varufakisa. Također mu je poručio da je lijevi polulizam jednako opasan za demokraciju kao i desni populizam. “Niste bili u pravu 2015”, zaključio je Pons.

Guy Verhofstadt, iz saveza liberala (ALDE), kazao je da je dobra vijest da je Grčka uspješno izašla iz programa pomoći, ali je izrazio sumnju u spremnost Grčke, ali i eurozone, da se suoči s novom krizom, koja će “svakako doći”.

“Ne vidim da se u Grčkoj otvara tržište, nema živog privatnog sektora”, kazao je Verhodstadt.

Pohvalio je “europskijeg” Ciprasa jer “nije upao u zamku ekstremne ljevice”. Grčki premijer Aleksis Cipras objavio je krajem kolovoza izlazak Grčke iz programa financijske pomoći i to predstavio kao “odiseju modernog doba”. Tijekom posljednjih osam godina grčko je gospodarstvo palo za četvrtinu, baš kao i prosječna plaća, a trećina stanovništva smatra se siromašnom, dok su stotine tisuća mladih emigrirale iz zemlje.

Fond pomoći, Europski stabilizacijski mehanizam (ESM), upozorio je da pred Atenom još stoje “veliki izazovi”. Grčka mora nastaviti napore na “liberalizaciji svog gospodarstva, stvaranju učinkovite javne uprave, kao i poticajnog poslovnog okruženja”, napisali su predstavnici ESM-a, koji ističu da je stopa nezaposlenosti ostala vrlo visoka i iznosila je u svibnju 19,5 posto.

Financijska tržišta pokazat će u nadolazećim mjesecima znači li okončanje programa financijske pomoći doista i okončanje grčke financijske krize. Kao mjeru sigurnosti Atena raspolaže s 25 milijarda eura, što znači da se može samofinancirati iduće dvije godine, neovisno o tome kakve će biti kamatne stope na otplatu kredita.

Grčka će ostati pod europskim nadzorom, a Europska komisija objavljivati kvartalno izvješća o gospodarskoj, fiskalnoj i financijskoj situaciji u zemlji, dok će ona istodobno nastaviti izvršavati obveze koje slijede nakon okončanja programa pomoći.

Grčka je 20. kolovoza zaključila najveći paket financiranja u ekonomskoj povijesti, u sklopu kojeg je zemlji od 2010. godine isplaćeno ukupno 288 milijardi eura financijske pomoći, s EU-om kao najvećim kreditorom. Za vrijeme krize grčko se gospodarstvo smanjilo za četvrtinu, gurnuvši trećinu građana u siromaštvo i primoravši tisuće na selidbu u inozemstvo. “Grčka očito nije priča o uspjehu”, zaključio je Dijsselbloem. “Njihova je kriza bila toliko duboka da se to ne može nazvati uspjehom”.

Dijsselbloem je bio šef eurogrupe ministara financija eurozone od 2013. do početka ove godine i vodio je desetke dugotrajnih kriznih sastanaka na kojima su dogovarani zajmovi za Grčku, Cipar i španjolski bankarski sektor. Povukao se iz nizozemske politike nakon što je njegova Stranka rada doživjela težak poraz na prošlogodišnjim izborima i sprema se objaviti knjigu o vremenu provedenom na čelu eurogrupe.

“Nikada ne smijemo zaboraviti lekcije grčkog bailouta. Nikada nećemo zaboraviti uzroke, odnosno ljude koji su našu zemlju doveli do bailouta”, rekao je Cipras. Grčka je u ponedjeljak izašla iz svog trećeg financijskog sporazuma s međunarodnim kreditorima koji joj je osigurao jeftine zajmove u zamjenu za provedbu nepopularnih reformi i oštrih mjera štednje.

Ljevičar Cipras, koji je pobijedio na izborima 2015. obećavši da će raskinuti sporazume s kreditorima, bio je u kolovozu te godine ipak prisiljen prihvatiti novi trogodišnji paket mjera kako bi izbjegao bankrot zemlje.

Grčki premijer je u govoru na Itaci povukao paralele s junakom Odisejem: “Itaka će još jednom biti povezana sa završetkom ove odiseje modernog doba”. “Prije tri i pol godine naš je narod donio povijesnu odluku. Oduzeti vlast onima koji su ga vodili prema stijenama i dati upravljanje u ruke novim kapetanima”, rekao je Cipras aludirajući na izbornu pobjedu njegove Syrize. Ciprasa novi parlamentarni izbori očekuju sljedeće godine.

Bivši premijer George Papandreu, koji je u travnju 2010. godine potpisao prvi paket pomoći s partnerima iz eurozone i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), tada je također povukao paralelu s Odisejem. “Nalazimo se na teškom putovanju, novoj odiseji za Grčku i grčki narod. Ali znamo put prema Itaci, i znamo što se pred nama nalazi”, rekao je Papandreu 2010. godine. U međuvremenu grčko je gospodarstvo palo za četvrtinu, baš kao i prosječna plaća, a trećina stanovništva smatra se siromašnom, dok su stotine tisuća mladih emigrirale iz zemlje.

Fond pomoći, Europski stabilizacijski mehanizam (ESM), upozorio je da pred Atenom još stoje “veliki izazovi”. Grčka mora nastaviti napore na “liberalizaciji svog gospodarstva, stvaranju učinkovite javne uprave, kao i poticajnog poslovnog okruženja”, napisali su predstavnici ESM-a, koji ističu da je stopa nezaposlenosti ostala vrlo visoka i iznosila je u svibnju 19,5 posto.

Sveobuhvatne reforme iziskivale su i vrlo nepopularne mjere kako bi se modernizirao grčki mirovinski i zdravstveni sustav, kao i dodatne napore na privatizaciji. Financijska tržišta pokazat će u nadolazećim mjesecima znači li okončanje programa financijske pomoći doista i okončanje grčke financijske krize.

Kao mjeru sigurnosti Atena raspolaže s 25 milijarda eura, što znači da se može samofinancirati iduće dvije godine, neovisno o tome kakve će biti kamatne stope na otplatu kredita. Grčka će ostati pod europskim nadzorom, a Europska komisija objavljivati kvartalno izvješća o gospodarskoj, fiskalnoj i financijskoj situaciji u zemlji, dok će ona istodobno nastaviti izvršavati obveze koje slijede nakon okončanja programa pomoći.

Centeno je pozdravio “izvanredne napore grčkog naroda” posebice ustvrdivši kako je trebalo “dulje od očekivanoga” da se zemlja oporavi iz krize. Fond pomoći, Europski stabilizacijski mehanizam (ESM), upozorio je, unatoč svemum na “velike izazove” koji još stoje pred Atenom. Grčka mora nastaviti napore na “liberalizaciji svog gospodarstva, stvaranju učinkovite javne uprave, kao i poticajnog poslovnog okruženja”, napisali su predstavnici ESM-a, koji ističu da je stopa nezaposlenosti ostala vrlo visoka i iznosila je u svibnju 19,5 posto.

Sveobuhvatne reforme iziskivale su i vrlo nepopularne mjere kako bi se modernizirao grčki mirovinski i zdravstveni sustav, kao i dodatne napore na privatizaciji. U Grčkoj se u ponedjeljak ne očekuju nikakve svečanosti vezane uz okončanje programa financijske pomoći i spašavanja zemlje iz krize, no očekuje se da će premijer Aleksis Cipras održati prigodan govor posvećen tome. Suočeni s prijetnjom njezina financijskog sloma Europska unija i Međunarodni monetarni fond (MMF) spasili su 2010. Grčku od bankrota ukupnim zajmovima od 289 milijarda eura.

Godine 2015. Grčka i njezini europski kreditori složili su se o trećem paketu financijske pomoći vrijednom 86 milijarda eura, dodijeljenom u sklopu Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM). Krediti su bili dodijeljeni pod uvjetom da Grčka provede oštre mjere štednje. Tijekom krize, prosječna grčka plaća pala je za četvrtinu odnosno 25 posto. Financijska tržišta pokazat će u nadolazećim mjesecima znači li okončanje programa financijske pomoći doista i okončanje grčke financijske krize.

Kao mjeru sigurnosti Atena raspolaže s 25 milijarda eura, što znači da se može samofinancirati iduće dvije godine, neovisno o tome kakve će biti kamatne stope na otplatu kredita. Grčka će ostati pod europskim nadzorom, a Europska komisija objavljivati kvartalno izvješća o gospodarskoj, fiskalnoj i financijskoj situaciji u zemlji, dok će ona istodobno nastaviti izvršavati obveze koje slijede nakon okončanja programa pomoći.

Europski povjerenik za gospodarstvo Pierre Moscovici ocijenio je u povodu okončanja programa financijske pomoći kako ono znači kraj “egzistencijalne” krize za blok zemalja eurozone. “Za Grčku i njezin narod ono je početak novog poglavlja nakon osam iznimno teških godina. Za zonu eura ono znači podvlačenje crte pod egzistencijalnu krizu”, kazao je Moscovici.

Predsjednik Europske komisije Jean Claude Junker kazao je da je “grčki narod odgovorio na svaki izazov s karakterističnom hrabrošću i odlučnošću”. “Uvijek sam se borio da Grčka ostane u srcu Europe”, istaknuo je.