Geopolitika

CNN
Američki predsjednik Donald Trump u nedjelju je potvrdio da je s ukrajinskim predsjednikom telefonski razgovarao o svom političkom protivniku u američkoj predsjedničkoj utrci Joeu Bidenu i njegovu sinu.

Posljednjih dana Ameriku trese novi politički skandal u režiji Donalda Trumpa koji je, prema navodima jednog zviždača, pokušao utjecati na ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskija da otvori i fabricira istragu o Bidenovu sinu Hunteru koji je bio u upravnom odboru ukrajinske energetske kompanije Burisma.

Ako je Trump koristio svoju moć kako bi pokušao prisiliti stranog državnika da utječe na američke izbore to bi izazvalo najgoru političku krizu njegova mandata, ocjenjuje CNN dodajući da nema dokaza bilo kakvih pogrešnih postupaka Bidena ili njegova sina u Ukrajini.

Trumpov poziv Zelenskiju u središtu je medijske i političke pažnje od petka kad su mediji prenijeli da je Trump višekratno tražio ukrajinskog predsjednika da istraži je li Biden, favorit za demokratsku predsjedničku nominaciju za predstojeće američke predsjedničke izbore, zloupotrijebio svoj položaj dok je bio američki potpredsjednik.

Trump je priznao da je zvao ukrajinskog lidera, ali je naglasio kako se njihov telefonski razgovor uglavnom odnosio na čestitke. Korupicije i oca i sina Bidena dotaknuli su se samo usput, kazao.

“Razgovor se najvećim dijelom odnosio na čestitke, uz veliku korupciju, općenito korupciju, svu korupciju koja se događa i velikim dijelom činjenice da ne želimo da naši ljudi poput potpredsjednika Bidena i njegova sina pridodaju korupciji koja je već u Ukrajini”, rekao je Trump.

Ako je Trump tražio Zelenskija da istražuje Bidena, to odgovara promicanju stranog upletanja u američke izbore 2020., smatraju demokrati. U tom slučaju, Kongres možda neće imati izbora nego pokrenuti postupak opoziva, kazao je u nedjelju predsjednik obavještajnog odbora Zastupničkog doma demokrat Adam Schiff.

Trump je, naime, prethodno uskratio dio vojne pomoći Ukrajini. “Ako predsjednik ograničava vojnu pomoć i u isto vrijeme pokušava pritisnuti stranog vođu da učini nešto nezakonito, da mu osigura prljavštinu protiv političkog protivnika tijekom predsjedničke kampanje, onda to može biti jedino rješenje koje odgovara zlu koje takvo ponašanje predstavlja”, rekao je Schiff.

Trump je zanijekao da je išta pogrešno učinio.

Njegovi saveznici među kojima su i državni tajnik Mike Pompeo i njegov osobni odvjetnik Rudy Giuliani branili su predsjednikov poziv.

Iako su drugi zastupnici pozvali da se pokrene postupak opoziva, predsjednica Zastupničkog doma Kongresa, demokratkinja Nancy Pelosi tome se za sada opire.

Republikanci su uglavnom ostali suzdražni, a senator Mitt Romney jedan je od rijetkih koji je izrazio zabrinutost.

“Ako je predsjednik tražio ili pritisnuo predsjednika Ukrajine da istraži njegova političkog protivnika izravno ili putem osobnog odvjetnika, to bi bilo iznimno zabrinjavajuće”, napisao je na Twitteru Romney, koji se 2012. borio za republikansku predsjedničku nominaciju.

Trumpov osobni odvjetnik Rudy Giuliani priznao je da je posjetio Ukrajinu “kako bi prikupio prljavštinu o Joe Bidenu”, prenosi dpa. Ta izjava čini se da je u suprotnosti s njegovim ranijim tvrdnjama da nije od ukrajinskih dužnosnika tražio da istraže Bidena. Giuliani je ustvrdio da je Bidenova obitelj godinama uzimala novac iskorištavajući dužnosti koje je obnašao, ne pružajući pri tom nikakve dokaze za svoje tvrdnje.

Dosadašnje Trumpove optužbe na račun Joea i Huntera Bidena, poput one da su tražili smjenu ukrajinskog državnog tužitelja koji je istraživao navodnu korupciju u Burismi, već su se pokazale netočnima, prenosi CNN.

Pomoćnik ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskija u ponedjeljak je rekao da bi bilo kakva istraga u Ukrajini bila provedena transparentno, nakon napisa američkih medija da je američki predsjednik Donald Trump od ukrajinskog čelnika zatražio da istraži Joea Bidena, njegovog potencijalnog protukandidata na izborima iduće godine.

Nestabilnost na Bliskom istoku
Koalicija pod vodstvom Saudijske Arabije pokrenula je vojnu operaciju sjeverno od jemenskog lučkog grada Hodeida protiv “legitimnih vojnih meta”, izvijestila je u petak državna TV Ekhbariya.

Koalicija je priopćila da je uništila četiri mjesta korištena za sastavljanje brodica na daljinsko upravljanje i morskih mina, kako bi se zaštitila slobodu pomorske plovidbe. Sunitska muslimanska koalicija, koju podržava Zapad, intervenirala je u ožujku 2015. godine protiv jemenskih Huta, a nakon što su svrgnuli međunarodno priznatu vladu u Sani krajem 2014. godine.

Pokret jemenskih pobunjenika Hutija u petak je optužio arapsku koaliciju predvođenom Saudijskom Arabijom za opasno eskaliranje stanja u luci Hodeida pošto su koalicije snage napale ciljeve sjeverno od te luke.

Saudijcima predvođena koalicija počela je u petak vojnu operaciju sjeverno od Hodeide kazavši da napada “legitimne vojne mete”. Glasnogovornik koalicije rekao je da su, u nastojanju da osiguraju slobodnu plovidbu, izvedenim napadima uništena četiri mjesta za montažu čamaca na daljinsko upravljanje i pomorskih mina. Huti su izrazili zabrinutost kazavši da te akcije priijete sporazumu o prekidu vatre sklopljenom pod okriljem Ujedinjenih naroda.

Iranski šef diplomacije Muhamed Džavad Zarif, koji je otputovao u New York na Opću skupštinu UN-a zajedno s predsjednikom Hasanom Rohanijem pošto su dobili vizu usprkos ranijim nedoumicama, osporio je američki plan stvaranja koalicije za “mirno rješenje” na Bliskom istoku i podsjetio na brojne iranske diplomatske inicijative.

Kim to pozdravlja
Glavni sjevernokorejski nuklearni pregovarač pozdravio je u petak prijedlog američkog predsjednika Donalda Trumpa o “novom pristupu” razgovora o programima naoružanja Pjongjanga.

Kim Myong Gil pozdravio je Trumpovu “mudru političku odluku” da traži nov pristup u prekinutim razgovorima i to bez “problematičnog” iz američke administracije pri čemu je očito riječ o Johnu Boltonu, bivšem Trumpovom savjetniku za nacionalnu sigurnost koji je odstupio prošlog tjedna.

Trumpovi napori u vezi Sjeverne Koreje gotovo su se raspali u veljači jer je slijedio Boltonov savjet na drugom summitu u Hanoju i predao Kimu pismo kojim se Pjongjang poziva na prijenos nuklearnog oružja i bombi u SAD. Boltona, koji je zagovarao primjenu vojne sile za svrgavanje sjevernokorejske nomenklature, službeni Pjongjang osudio je govoreći o njemu kao o “ratnom manijaku” i ljudskom šljamu”.

Trump je rekao da je Bolton griješio pa i time što je uvrijedio sjevernokorejskog vođu Kim Jong Una tražeći od njega da primijeni “libijski model”, tako što će predati svo nuklearno oružje. Sjevernokorejski pregovarač želi biti “optimističan” i vjerovati da će SAD ponuditi “pravi pristup na nadolazećim razgovorima”.

Članak 50.
Europski parlament podržao je prijedlog rezolucije o brexitu kojim se omogućava odgoda britanskog izlaska, ali i naglašava da će u slučaju izostanka dogovora Britanci i dalje morati poštovati svoje financijske obaveze prema Europskoj uniji.

Europarlamentarci su s 544 glasova “za” i 126 glasova “protiv” podržali prijedlog rezolucije u kojoj stoji da je u interesu i Londona i Bruxellesa da se brexit provede na uredan način. Parlament u prijedlogu podržava odgodu izlaska, no samo ako će se održati opći izbori ili novi referendum, opozvati članak 50. ili prihvatiti sporazum o povlačenju. U slučaju izostanka dogovora ne može biti prijelaznog razdoblja, niti će se moći postizati “mini sporazumi” kako bi se ublažile posljedice neurednog izlaska.

To će to biti moguće samo kad Ujedinjeno Kraljevstvo ispoštuje obaveze prema pravima građana, financijsku odštetu razvoda i Sporazum na Veliki petak iz 1998. koji je ukinuo tvrdu granicu između dviju Irski. Financijska obaveza Britanaca prema EU-u i dalje će vrijediti i u slučaju izlaska bez dogovora, upozorava se u prijedlogu rezolucije.

U njemu stoji i da će temeljne opcije Britanaca po pitanju takozvanog backstopa, mehanizma za izbjegavanje povratka tvrde granice između na Irskom otoku, ostati iste, nevezano za to tko će voditi vladu u Londonu. U rezoluciji se ističe da će neuredan izlazak iz EU-a u potpunosti biti odgovornost britanske vlade te se poručuje kako se Bruxelles strogo protivi suspenziji britanskog parlamenta do 14. listopada.

Predsjednik Europske komisije na odlasku Jean-Claude Juncker je na raspravi uoči glasanja u Strasbourgu otkrio kako se u ponedjeljak, uz glavnog europskog pregovarača za brexit Michela Barniera, sastao s britanskim premijerom Borisom Johnsonom i kako su imali “prijateljske, konstruktivne i pozitivne razgovore”. Juncker smatra kako postoji stvaran rizik izlaska bez dogovora, no da je i dalje moguće postizanje sporazuma.

Finska ministrica za europska pitanja Tytti Tuppurainen, predstavnica države koja trenutno predsjeda Europskom unijom, na raspravi je kazala kako je izlazak bez sporazuma “izgledan scenarij”, što su pljeskom popratili britanski zastupnici stranke Brexit, glasni tijekom cijele rasprave.

Predsjednik Europske pučke stranke Manfred Weber kazao je kako je brexit “glup” i kako je samo pokazao stanovnicima EU-a prednosti tog saveza. Naglasio je kako treba poštovati rezultate referenduma iz 2016. na kojem su se građani s 51 posto glasova odlučili za izlazak iz EU-a, no da je c

Piše: Branimir Vidmarović, vanjskopolitički analitičar
 Jučer je u Ankari prošao peti po redu sastanak tzv. Astanskog procesa u vezi normalizacije stanja u Siriji – trilaterala Rusije, Turske i Irana.

Za početak, crtica jednog štrebera cjepidlake, ne bi li se, obzirom na preimenovanje Astane, proces trebao zvati Nur-Sultanski? Čime se bavi odjel državnog PR-a Kazahstana?? No, to je druga tema, vratimo se na trilateralni susret u Nur-Sultanu (Astani).

Ključni rezultati i izjave susreta:

Erdoğan:

— Američke sankcije protiv Irana su neučinkovite. Pozvao strane da sačuvaju nuklearni sporazum (JCPOA).
— nema odlaska iz Sirije dok se ne osigura cjelovitost zemlje i ne protjeraju teroristi.

Putin:

— Priprema Ustavnog vijeća za Siriju je skoro gotova. Visoko ocijenio ulogu Irana u normalizaciji stanja u Siriji.
— neophodna bolja i prisnija koordinacija rada ministarstava obrane i tajnih službi (pri tome Rusija negira zajedničku trilateralnu vojnu intervenciju).
— zamolio Erdoğana da požuri s implementacijom sporazuma o trgovini u nacionalnim valutama.
— nedopustiva je particija Sirije na sfere utjecaja.
— JCPOA’s not dead.
— predložio Saudijcima sustav S-400 za obranu od zračnih napada.

Rouhani:

— prigovorio da riječi Donalda Trumpa nemaju težinu i dosljednost.
— upozorio da SAD planira particiju Sirije (priča nije ni nova, ni tajna. John Kerry je 2016. javno predložio particiju kao ‘plan B’).
— rad Ustavnog vijeća je vrlo bitan. Na izbore (buduće i možebitne, op.a.) trebaju izaći svi, tko ima pravo glasa (a tko će imati pravo glasa, o tom potom).

Svi:

— inzistirali na ponovnoj aktivaciji Adanskog sporazuma između Sirije i Turske iz 1998. kojim Sirija proglašava Kurdsku stranku terorističkom organizacijom.

Drugim riječima, strane ostaju u Siriji sve dok ne bude sve po njihovom (čak ni Assada se više ne pita) iako je prije susreta ruski ministar vanjskih poslova Lavrov je još jednom potvrdio da je rat u Siriji završen.

Negirajući particiju, zemlje de-facto kreiraju zone svojih interesa i interesne agende te nameću (u slučaju Turske) dosta rigorozne etničko-političke uvjete.

Naravno, Erdoğanova prijetnja Europi je veliki blef. 3 milijuna tobože namijenjenih EU izbjeglica će se vratiti u Siriju, rekao je Erdoğan nakon susreta u Ankari. Problem je u Kurdima i ambicijama, ne u europskom novcu. Erdoğan može zabilježiti malu pobjedu: Assad je, očigledno bez opcija, ovih dana nazvao Kurde «separatističkim teroristima». Kurdima se, nažalost, ne piše dobro.

Sljedeći sastanak trilaterale je u Teheranu.

ICC
Oko 600.000 Rohindža koji su ostali u Mjanmaru žive pod prijetnjom genocida, što onemogućuje povratak izbjeglica, upozorili su u ponedjeljak UN-ovi istražitelji i tražili upućivanje tog slučaja na Međunarodni kazneni sud (ICC).

UN-ova misija za utvrđivanje činjenica, koju je 2017. osnovalo Vijeće za ljudska prava, u izvješću naglašava da je Mjanmar ratificirao Konvenciju za zaštitu i represiju genocida iz 1948. i poziva Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda da taj slučaj preda ICC-u te na osnivanje suda, poput onih za bivšu Jugoslaviju i Ruandu.

Istražitelji preciziraju da su sastavili tajni popis od 100 imena (uz šest generala već identificiranih u prethodnom izvješću) na kojem se nalaze mjanmarski dužnosnici, osumnjičeni da su upleteni u slučajeve genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.

Vijeće sigurnosti UN -a je više puta pozvalo Mjanmar na prekid vojnih operacija i na siguran povratak Rohindža, ali te inicijative je spriječila Kina, koja pruža najveću podršku Mjanmaru i stalna je članica Vijeća pa raspolaže pravom veta.

Oko 740.000 Rohindža muslimana pobjeglo je iz mjanmarske države Rakine, na zapadu zemlje u kolovozu 2017. nakon vojnog nasilja u zemlji s budističkom većinom. Cijele obitelji su se pridružile 200.000 izbjeglica, žrtava progona koji su se već sklonili u logore u Bangladešu.

UN-ovi istražitelji su prošle godine pozvali na procesuiranje zbog genocida odgovornih generala, uključujući i glavnog zapovjednika Min Aung Hlainga. U novom izvješću, koji će u utorak biti predan Vijeću sigurnosti, oni navode da na temelju “razumnih pokazatelja zaključuju da ima još više dokaza za genocidnu namjeru države”. Oni su ocijenili da je stanje tim hitnije jer Mjanmar i dalje izvodi zločine protiv čovječnosti nad Rohindžama.

Istražitelji UN-a, kojima nikada nije bilo dozvoljen pristup na mjesto događaja i čiju misiju Vijeće neće nužno obnoviti, predat će svoje zaključke novom panelu UN-a, zaduženom za pripremu predmeta kaznenih procesa.

Rohindže koji su ostali u Mjanmaru, njih 600.000, sustavno su progonjeni i žive pod prijetnjom genocida, a njihovi teški životni uvjeti su dodatno pogoršani posljednjih godinu dana, navode UN-ovi istražitelji koji naglašavaju nemogućnost povratka izbjeglica.

Istražitelji su tražili početkom kolovoza oštrije sankcije protiv mjanmarske vojske a ovaj puta traže moratorij na unutrašnja i međunarodna ulaganja i pomoć za državu Rakine. U izvješću oni također optužuju vojsku za ratne zločine protiv civila na sjeveru države Rakine.

MORH i Jutarnji list
 U Zagrebu će se po prvi put održati konferencija “Domovinska sigurnost i upravljanje krizama”. Najavljen je dolazak vrhunskih domaćih i inozemnih stručnjaka iz područja sigurnosti i upravljanja krizama iz EU-a i NATO-a.

Na prvoj međunarodnoj konferenciji na temu domovinske sigurnosti “Domovinska sigurnost i upravljanje u krizama” nazočit će predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević i potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.

Konferencija se održava u organizaciji Ministarstva obrane RH (MORH) i Jutarnjeg lista, a najavljen je dolazak vrhunskih domaćih i inozemnih stručnjaka iz područja sigurnosti i upravljanja krizama iz EU-a i NATO-a.

Među njima su direktor za operacije i planiranje NATO International Military Staff general Timothy Bevis i zamjenik generalnog direktora za sigurnost, migracije i unutarnje poslove EU-a Olivier Onidi te predstavnik Leiden Universityja iz Nizozemske prof.dr. Arjen Boin.

Mađarska
Mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto, kazao je za njemački Die Welt, kako je nezadovoljan migracijskim planovima novoizabrane predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen.

Szijjarto je poručio kako predloženo jačanje europske agencije za zaštitu granice Frontex, “nije rješenje”. “Frontex je putnička agencija”, rekao je mađarski ministar vanjskih poslova u intervjuu za Die Welt u utorak. Szijjarto smatra da države, na vanjskim granicama EU-a, također moraju same zaštititi te granice.

Član vlade Viktora Orbana, koja se oštro protivi imigraciji, kritizirao je EU jer je “bez plana” o načinu suočavanja s tisućama migranata koji dolaze u Europu svakoga mjeseca. Von der Leyen preuzima dužnost predsjednice Europske komisije u studenom. Ona želi “svježi početak” po pitanju migracija te će probati postići sporazum o distribuciji tražitelja azila.

Von der Leyen želi da Frontex, najkasnije do 2024., ima 10 tisuća djelatnika, za razliku od prijašnjih smjernica po kojima je trebao imati toliko ljudstva do 2027. Nije samo desnica kritizirala planove von der Leyen, već su i liberali u Europskom parlamentu zaprijetili da će blokirati izbor povjerenika zaduženog za migracije i sigurnost u čijem je mandatu “zaštitw europskog načina života”, što europska ljevica smatra usvajanjem retorike krajnje desnice.

Komentar DW-a
Ako izraelski premijer Netanjahu izgubi izbore, čeka ga suđenje zbog korupcije. Zato biračima obećava novu aneksiju palestinskog teritorija.

Benjamin Netanjahu je pod pritiskom. Na čelu Izraela je već 13 godina, a ovoga utorka (17. rujna) na prijevremenim izborima želi ponovo pobijediti. Ali stvari ne idu baš kako to Benjamin „Bibi” priželjkuje.

Doduše Netanjahu već mjesecima neumorno, i to s uspjehom, upozorava na opasnost po izraelsku sigurnost koja prijeti od neprijateljski nastrojenog Irana. Retorikom usmjerenom protiv Teherana je naišao na simpatije na domaćoj političkoj pozornici, ali čak i u nekim zemljama Arapskog poluotoka. Još je važnije da za oštri anti-iranski kurs ima bezrezervnu podršku najmoćnijeg saveznika – Sjedinjenih Država. Ta je podrška jasna i bezrezervna kao i podrška kad je u pitanju aneksija Golanske visoravni i definicije Jeruzalema kao jedinstvene i nedjeljive prijestolnice Izraela.

Pa ipak Netanjahuov najvažniji saveznik, američki predsjednik Donald Trump, uvijek priredi poneko iznenađenje. Recimo, odnedavno govori da bi se mogao sastati s predsjednikom Irana, iako su se i on i Iranci nakon najnovijih napada na saudijske naftne rafinerije ponovno distancirali. Netanjahua bi mogla zbuniti i činjenica da je Trump je iz svoje vlade uklonio dvojicu političara bliskih izraelskom premijeru – savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona i bliskoistočnog posrednika Jasona Greenblatta. Povrh svega su tu i medijski napisi o navodnom izraelskom špijuniranju Bijele kuće što bi također moglo opteretiti odnose Washingtona i Jeruzalema.

No najveća opasnost za Benjamina Netanjahua i njegov uspjeh na izborima dolazi od njega samog. Ankete predviđaju neizvjesnu utrku između njega i bivšeg zapovjednika glavnog stožera Bennyja Gantza.. Dakle Netanjahuov poraz je moguć. A poraz bi za sobom povukao složene posljedice – premijeru nad glavom vise tri optužbe zbog korupcije. Bez premijerske fotelje nema šanse da se izvuče od kaznenog gonjenja pozivajući se na imunitet.

To je jedan od razloga što se Netanjahu grčevito bori za ostanak na vlasti. I zbog toga se u posljednje vrijeme pokazuje posebno tvrdim prema anti-izraelskim paravojskama poput Hezbolaha i Hamasa. Zato je i obećao da će, ako pobijedi, izvršiti „sveobuhvatnu” aneksiju Jordanske doline u kojoj, prema nekim podacima, živi oko 60.000 Palestinaca i tek oko 5.000 izraelskih naseljenika.

Mnogi promatrači u Izraelu, ali i u Njemačkoj, u najavljenoj aneksiji vide samo predizborni manevar. Možda su u pravu. Ali to je samo pretpostavka. Jer o Netanjahuovom prijedlogu se već neko vrijeme žučno raspravlja u Izraelu, a čak su i njegovi politički protivnici spremni podržati aneksiju. No oni ne vjeruju da Netanjahu doista misli ozbiljno i da je uopće u stanju ovaj naum provesti u djelo. Sada je premijerova vjerodostojnost na kocki: hoće li ovo predizborno obećanje naprosto gurnuti pod tepih ako pobijedi?

Aneksiju Jordanske doline može provesti samo uz potporu Donalda Trumpa koji se za sada drži vrlo rezervirano po ovom pitanju. Mjesecima postoji velika nedoumica oko toga što sadrži famozni bliskoistočni plan Trumpove vlade i hoće li, kako je najavljeno, biti objavljen nakon izbora u Izraelu. Pitanje je predviđa li ovaj plan aneksiju Jordanske doline i nastavak gradnje židovskih naselja na palestinskim teritorijima.

To bi bilo vrlo opasno. Zbog izraelske politike gradnje naselja, palestinskih unutarnjih sukoba, stalnog nasilja i nedostatka dobre volje na obje strane, ideja o dvije države, izraelskoj i palestinskoj, čini se sve udaljenijom. Nove aneksije bi onemogućile stvaranje palestinske države. Shodno tome bi svaka aneksija mogla izazvati novu eksploziju nasilja.

Dugoročno za Izrael nastaje novi problem: što više Palestinaca živi na izraelskom državnom teritoriju, to će teže biti državi na duže staze zadržati karakter i židovske i demokratske. Ako se Palestincima i dalje budu uskraćivala građanska prava koje uživaju državljani Izraela, tada će populistička krilatica o Izraelu kao „zemlji aparthejda” dobiti nove pristaše.

Tiho približavanje Izraela i arapskih država bi u tom slučaju propalo. Pritom je usporedba s Južnoafričkom Republikom i aparthejdom povijesno u najmanju ruku neprecizna i koristi se kao borbeni poklič da se diskreditira Izrael. U sigurnosnom interesu Izraela sigurno nije da takve usporedbe nakon izbora dobiju novu municiju, piše DW.

Piše Branimir Vidmarović, vanjskopolitički analitičar
Američki predsjednik Donald Trump zamolio je savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona da podnese ostavku. Odnosno Bolton je sam podnio ostavku, ovisno o verziji događaja.

Bolton je bio uvjereni “hardliner” i pobornik beskrompromisnih poteza po nizu pitanja američke vanjske politike: Venezuele, Sjeverne Koreje, Irana, Rusije, Sirije, Kine, Afganistana i EU. Ako je suditi po sastavu Trumpovog kabineta, deklarirane vanjske politike i retorike, Bolton je bio idealan član tima. Što je onda krenulo po zlu?

Možemo se našaliti da u slučaju Trumpa i njegovog kadroviranja dosadašnje iskustvo — u skladu sa Murphyjevim zakonima — sugerira da ako nešto može krenuti po zlu – obavezno će krenuti. No prvenstveno se radi o sukobljavanju dvaju vizija razvoja međunarodnih odnosa i američke uloge u svijetu. Bolton je bio vođen svojim demonima — slikom svijeta u kojoj je SAD beskompromisno dominantan vojno, politički i ekonomski. Osnovni alat Bolton je vidio u projekciji moći. Možda suvišnoj, možda promašenoj, ali poput zakona u uređenoj državi – neizbježnoj. Kalkulacije i pregovori nisu bila Boltonova omiljena sredstva. Njegova vizija svijeta nije bila ad hoc usklađena sa Trumpovom agendom u svrhu političkog karijerizma. Bolton je stari temeljiti jastreb i iskusni dužnosnik, pripadnik prve poslijeratne američke generacije koja je valorizirala sigurnost i američko zajedništvo. Štogod mislili o Boltonu, njegovi motivi su najvjerojatnije bili nacionalni a ne osobni. Za razliku od Trumpa, u čijim se potezima nazire želja za uvjekovječavanjem sebe.

Trump deklarativno želi vratiti SAD-u stari sjaj, ali prije svega on želi pri tome izgledati dobro, odlučno i mesijanski. Paradoksalno, dvije načelno slične vizije sukobile su se na razini osobno-nacionalno, ili privatno-kolektivno, gdje je Bolton zagovaratelj drugog, a Trump vođen prvim. Boltonova mišljenja i potezi postali su ozbiljna prijetnja Trumpovoj želji da uđe u povijest — bilo kakvu, makar nekakvu — kao američki predsjednik koji je riješio nešto teško i dosad nerješivo. Da postane Aleksandar koji siječe Gordijski čvor.

Donald Trump bi htio riješiti (iako nema definitivnu viziju “rješenja”) Sjevernu Koreju, Iranski problem. Venezuelu. Postići bolje gospodarske sporazume sa nizom zemalja i integracija. Dok je Trump u tome vidio “ja”, Bolton je vidio “mi”. I što dalje?

Boltonov odlazak, koliko god bio pozitivan za smirivanje brojnih, umjetno napetih situacija diljem svijeta, zapravo može poslati krivu poruku o jedinstvu američke vanjske politike. Režimi poput Irana ili Venezuele već su usvojili sjevernokorejski poučak Trumpove politike: bitno je izdržati godinu-dvije. Odlazak jastreba može ohrabriti igrače sa kojima se američki predsjednik sučelio. To može biti interpretirano kao povlačenje i revidiranje. Znamo da odlazak jednog dužnosnika nije jednako “overhaul” odnosno revidiranju cjelokupne politike. Boltonov nasljednik neće biti liberal, demokrat ili isključivi pobornik verbalne diplomacije. No, s obzirom na njegovu eksponiranost u Trumpovom timu, odlazak Boltona može biti interpretiran kao slabost i promišljanje. A za bilo kakav sporazum trebaju najmanje dvije strane.

Znači li to da će se Trump sastati i sa Rouhanijem, Madurom, (ponovo) Putinom ili Assadom? Znači li to da će se trgovinski pregovori sa Kinom pokrenuti sa mrtve točke? Možda. Ne nužno. Ali je očito da je ideja i narativ potrage za rješenjem i ulaskom u “hall of fame” (makar unutar republikanskog konteksta) jači od hardline političkog pravca i političke dosljednosti.