Geopolitika

Ususret Brexitu
U Velikoj Britaniji se zahuktava predizborna kampanja za izbore zakazane 12. prosinca. Za što se zalažu političke stranke po pitanju Brexita, obrane i useljavanja?

BREXIT

Torijevci – Konzervativna stranka

“Get Brexit done”: Premijer Boris Johnson je odlučan u tome da provede Brexit. Iako nije održao svoje obećanje da će Velika Britanija napustiti EU 31. listopada. On se nada da će na svoju stranu privući frustrirane mrzitelje EU-a i izbore iskoristiti da osigura izlazak Velike Britanije iz EU-a. Nakon toga se zemlja, kako on najavljuje, može baviti važnijim i do sada zapostavljenim temama kao što su obrazovanje, izdvajanja za nacionalni zdravstveni sustav i jačanje gospodarstva – kada se neizvjesnost oko Brexita okonča.

Vjerojatno nije realističan cilj konzervativaca da u roku godinu dana nakon napuštanja EU-a bude postignut dogovor o slobodnoj trgovini s Unijom. Naime, za pregovori oko ugovora o slobodnoj trgovini između EU-a i Kanade, kojeg brojni zagovornici Brexita vide kao koncept za Veliku Britaniju, trajali su sedam godina. Osim toga: za svaki ugovor koji se sklapa u ime EU-a potrebna je suglasnost svih 27 država članica.

Laburistička stranka – socijaldemokrati

Najvažnijoj oporbenoj stranci Velike Britanije se predbacuje da je kolebljiva kada je riječ o Brexitu. Obećanja laburista da će u roku od šest mjeseci nakon pobjede na izborima „urediti Brexit“ konzervativci nazivaju „politikom iz bajki“. Šef laburista Jeremy Corbyn želi postići bolji ugovor s EU-om i onda na drugom referendumu omogućiti Britancima da odluče podržavaju li taj ugovor ili žele ostati u Uniji. Na taj način Corbyn pokušava udovoljiti protivnicima i zagovornicima Brexita u vlastitim redovima.

Liberalni demokrati – liberali

Liberali se pokazuju kao europski puristi jasnom i jednostavnom porukom: Mi ćemo poništiti Brexit. Poruka predsjednice stranke Jo Swinson da je Velika Britanija jača unutar EU-a nailazi na veliku podršku protivnika Brexita. Ona Liberalne demokrate vidi kao jedinu stranku s jasnom politikom zalaganja za ostanak u EU. Iako prema ispitivanjima javnog mnijenja sada imaju podršku 19 posto glasača, postoje indicije da bi glasači laburista mogli sada dati podršku liberalima i to zato što su nezadovoljni Corbynovim kolebljivim kursom kada je u pitanju Brexit.

OBRANA I SIGURNOSNA POLITIKA

Torijevci

Boris Johnson nije propustio ni jednu priliku da predstavi svoju viziju „globalne Velike Britanije” izvan EU-a – od investicija u svemirske misije preko jačanja brodogradnje do modernizacije britanske mornarice. No utjecaj Velike Britanije na svjetskoj političkoj sceni će vjerojatno biti smanjen, posebice jer iz EU-a izlazi u trenutku kada je narušen njen tradicionalno dobar odnos sa SAD-om.

U prošlosti je Johnson najavljivao da želi preispitati obrambene obveze i da teži labavijoj suradnji s Europom. Ujedinjeno Kraljevstvo je bez sumnje najjača oružana snaga u EU-u i pored Francuske jedina zemlja članica koja se može pohvaliti s kompletnim spektrom vojnih mogućnosti. Pojedinosti odnosa nakon Brexita su nejasne, ali izvor iz kruga bliskog vladi je citiran sljedećom rečenicom: „Budući odnosi bi trebali uključivati sigurnosno partnerstvo, koje Veliku Britaniju i i EU stavljaju u poziciju da se zajednički bore protiv opasnosti kojima su naši građani izloženi u zemlji i inozemstvu.“

Laburisti

Laburisti napadaju torijevce i ističu da je broj zaposlenih u vojsci od 2010. godine jako i postojano padao. Izborni program će vjerojatno ponoviti obećanja iz 2017. godine da se nastavi s Trident-programom o nuklearnom naoružanju kao sredstvu zastrašivanja i da se zadrži britansko članstvo u NATO-u. Međutim postoji zabrinutost kako u Velikoj Britaniji tako i u EU-u da bi se Corbyn i drugi ljevičari mogli distancirati od ovih obveza ako oni pobijede na izborima.

Liberalni demokrati

Liberali će se koncentrirati na kontrolu izvoza oružja naglašavajući vrijednost militarizma i svoju opredijeljenost za NATO i UN. Njihov vanjskopolitički glasnogovornik Chuka Umunna ne isključuje ulazak u euro-zonu u slučaju da Velika Britanija ostane u EU-u. Njegova vizija obuhvaća EU čija se „ekonomska jezgra“ vrti oko Njemačke i čiju „obrambenu i sigurnosnu jezgru” predvode Britanci.

MIGRACIJE

Torijevci

Useljavanje je bilo središnja točka kampanje za Brexit prije referenduma. Konzervativcima je ova tema služila kao municija kako bi demonstrirali da „ponovo uspostavljaju kontrolu” nad tim tko smije ući u Veliku Britaniju. S tim ciljem bi oni rado uveli sustav bodovanja za stručnu radnu snagu prema australijskom receptu. Koncept međutim ostaje porozan. Torijevci su ugušili raspravu o određivanju kvota o useljavanju stručne radne snage i ciljevima migracije. Oni očito radije žele spriječiti uvođenje točnog broja, jer bi to moglo pokazati da su prazna njihova obećanja o smanjenju broja useljenika.

Laburisti

Laburisti žele suprotno: slabije kontrole migracije. Na stranačkom kongresu su članovi stranke glasali za to „da se zadrži i nadogradi pravo na slobodu kretanja“. Oni odbacuju sustav baziran na primanjima useljenika i njihovoj koristi za gospodarstvo. Zaključak ne definira koliko daleko treba ići sloboda kretanja – da li ona, primjerice, uključuje i građane izvan EU-a. Bilo kako bilo: laburisti će temu emocionalno potaknuti i napasti konzervativce zbog njihovog vjerojatnog nedostatka suosjećanja prema migrantima.

Liberalni demokrati

I oni će se očigledno obrušiti na konzervativce zbog omalovažavanja teške sudbine migranata i izbjeglica. Obećanje liberala glasi: tražitelji azila smiju raditi onoliko dugo koliko traje njihov ugovor i donja granica prihoda za ponovno spajanje obitelji treba biti smanjenja, donosi DW.

Ususret summitu
Na kongresu Europske pučke stranke u Zagrebu će jedna od tema biti i pitanje europske perspektive za zemlje Zapadnog Balkana.

Europski pučani očekuju da će Hrvatska tu imatu važnu ulogu.

Kongres Europske pučke stranke (EPP) koji se 20. i 21. studenog održava u Zagrebu biti će “poseban”, uvjeren je David McAllister, potpredsjednik EPP-a i predsjednik Odbora za vanjsku politiku Europskog parlamenta (EP). S jedne će se strane na njemu rješavati važna kadrovska pitanja, birat će se novi predsjednik stranke – to će po svoj prilici biti Donald Tusk – i novo predsjedništvo. S druge strane će na kongresu biti rasprava o nekim strateškim političkim opredjeljenjima, a to su “u pravilu vrlo žive rasprave”. Djelomice i s pogledom usmjerenim na predstojeće predsjedavanje Hrvatske Vijećem Europske unije (od 1.1.2020.) će i pitanje europske integracije zemalja Zapadnog Balkana biti naglašeno.

Već desetljećima Europska narodna stranka (EPP) ima ključnu ulogu u oblikovanju politike EU-a. To je posebno vidljivo bilo u posljednjem izbornom razdoblju kada su iz redova te europske stranke bili predsjednici i Europske komisije (Jean Claude Juncker) i Europskog parlamenta (Antonio Tajani) i Europskog vijeća (Donald Tusk). Jedan od razloga za to je svakako i heterogenost stranke koja je u stvari stranačka grupacija odnosno “stranačka obitelj”, kako njeni predstavnici vole sami sebe prikazivati. Na taj način se pokriva široki sprektar političkih pozicija što onda u konačnici dovodi do velikog broja zastupnika u Europskom parlamentu (EP).

Tu su kršćanski demokrati njemačkog tipa, kojima su važna načela socijalne tržišne privrede, skandinavske liberalne stranke kojima je prije svega važno nesmetano funkcioniranje privrede, pa sve do nacionalno konzervativnih stranaka poput hrvatskog HDZ-a ili mađarskog Fidesza. No po riječima McAllistera, ono što sve te stranke povezuje su “zajedničke vrijednosti poput opredjeljenosti za demokraciju, poštovanje načela pravne države i zaštite ljudskih prava, socijalnu tržišnu privredu i opredjeljenost za transatlantsku suradnju sa SAD-om”. Uz to je važna i “opredijeljenost za europske integracije”, naglašava McAllister u razgovoru za DW.

No upravo kada je riječ o procesu europske integracije, tu je Europska unija iznevjerila vlastita obećanja odlukom o odgađanju započinjanja pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, smatra Thomas Bickl, stručnjak za Zapadni Balkan sa Sveučilišta Duisburg-Essen. “To je nesumljivo težak udarac kako za te dvije zemlje, tako i za vjerodostojnost čitave Europske unije”, kaže Bickl u razgovoru za DW.

Po njegovim se riječima na susretu EU-a na vrhu sredinom listopada o tome vodila vrlo burna rasprava, pri čemu je prije svih francuski predsjednik Emmanuel Macron bio žestoko kritiziran zbog svog beskompromisnog stava, ali na kraju ništa nije pomoglo. To odgađanje predstavlja autogol koji je EU sama sebi zabila i otvara dodatni prostor Rusiji i Kini za širenje njihovog utjecaja na zemlje Zapadnog Balkana, napominje Bickl.

Predsjednik Odbora za vanjsku politiku EP McAllister također smatra da je odgađanje pristupnih pregovora bila “kriva odluka” i “velika greška”, no naglašava kako su za nju bile samo tri zemlje, Francuska, Nizozemska i Danska, u kojima su na vlasti stranke koje nisu dio EPP-a. “Naša stranka je ostala vjerna datoj riječi i onome što je dogovoreno. Mi smo, za razliku od drugih, 100 posto pouzdani”, naglašava njemački demokršćanin. On se nada da će se u neko dogledno vrijeme “ta greška ipak moći ispraviti”.

Po njegovom mišljenju to je važno jer “stabilnost Zapadnog Balkana znači i stabilnost čitave Europe. To je i u našem vlastitom interesu”. Utoliko je dobro da će Hrvatska, u dogovoru s Njemačkom, koja će nakon nje predsjedati Vijećem Europske unije, posebnu pažnju posvetiti upravo ovoj regiji. “Svih šest zemalja (Srbija, BiH, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Albanija, op. red.) imaju otvorenu perspektivu učlanjenja u EU, i sve su one na tom putu, mada se njime kreću različitim brzinama. To su sve europske kulture. Hrvatska se i ranije zalagala za perspektivu njihovog članstva, kao što to čini i danas”, uvjeren je McAllister.

To je svakako pozitivna inicijativa, smatra i stručnjak za Zapadni Balkan Thomas Bickl. On je uvjeren da ponavljanje floskule o Zapadnom Balkanu kao “buretu baruta” nemaju utemeljenja u činjeničnom stanju, te da se ne može govoriti o nekoj “neposrednoj ratnoj opasnosti”. Ali izvjestan potencijal za rast napetosti postoji, djelomično i zbog povećane zainteresiranosti međunarodnih sila za to područje. “Promatrača izvana uistinu čudi u kojoj je mjeri EU ponekad kratkovidna kada je riječ o razvoju u njenom neposrednom susjedstvu, u regiji koja je geostrateški značajna kako u ekonomskom smislu, tako i kada je riječ o pitanjima siguronosne politike”, kaže Bickl.

Je li Hrvatska, s obzirom na njenu dvojbenu ulogu u BiH te još uvijek napete odnose naspram Srbije, koji su na kraju doveli i do otkazivanja dolaska srpskog predsjednika Vučića na kongres, uistinu motor koji će doprinijeti europskoj integraciji Zapadnog Balkana, McAllister nije želio komentirati u razgovoru za DW. “U prirodi je stvari da na Zapadnom Balkanu još uvijek postoje nerazjašnjena pitanja među državama bivše Jugoslavije”, kaže njemački političar i dodaje: “EU podržava politiku regionalnog pomirenja i suradnje.”

On ima puno povjerenje u Andreja Plenkovića koji je “izuzetno iskusan na polju vanjske politike” i kojeg on “vrlo cijeni”. “HDZ je pouzdan partner unutar EPP-a i ja smatram da hrvatska vlada radi odličan posao”, naglašava McAllister. On s druge strane izričito pozdravlja hrvatsku najavu da pitanje proširenja EU-a bude jedna od središnjih tema hrvatskog predsjedavanja Vijećem EU-a, te da se u naredni susret na vrhu zemalja Zapadnog Balkana i Unije održi u svibnju u Zagrebu.

U fokusu Saudija
Srbija je prošle godine bila jedan od najvećih kupaca njemačkog oružja, no u prvoj polovici ove godine stvari izgledaju drugačije. Objavljeni su i iznosi za koje Hrvatska, Slovenija i BiH uvoze oružje iz Njemačke.

Njemačka vlada je u prvoj polovici ove godine odobrila izvoz oružja u Hrvatsku u vrijednosti od oko pola milijuna eura, stoji u izvješću nadležnog njemačkog Ministarstva gospodarstva. U Sloveniju će biti prodano njemačkog oružja za oko 6,33 milijuna eura, a u BiH oružje vrijedno oko 415.000 eura.

I dok je Srbija u prvoj polovici prošle godine bila na petom mjestu liste najvećih kupaca njemačkog oružja s gotovo 105 milijuna eura, u ovoj godini je Beograd sklopio ugovore u vrijednosti od nešto više od dva milijuna eura. Gotovo cijeli prošlogodišnji iznos odnosio se na kupovinu njemačkih helikoptera i rezervnih dijelova za njih.

Najveći kupci oružja u prvoj polovici ove godine bili su Mađarska, Egipat, Južna Koreja, SAD i Australija, dok je ta lista u prvoj polovici 2018. izgledala ovako: Alžir, SAD, Saudijska Arabija, Pakistan i Srbija.

Ono što je mnogo više zainteresiralo Nijemce u toj statistici je to što se smanjio izvoz oružja u Saudijsku Arabiju. Za taj pad prodaje postoji politički razlog. Krajem prošle godine u Istanbulu je brutalno ubijen saudijski disident Jamal Khashoggi i njemačka vlada je u znak prosvjeda najavila da će prekinuti izvoz oružja. Doduše, Berlin je još ranije obećao da će prestati prodavati oružje „zemljama koje su direktno umiješane u rat u Jemenu”, ali to upozorenje nije sasvim ispunjeno.

Njemačka vlada je omekšala svoj stav. Ranije sklopljeni dogovori o prodaji oružja i dalje se realiziraju, a izvoz naoružanja koje se neće direktno koristiti u sukobu i dalje je dozvoljen. Pored toga, Saudijska Arabija i dalje nesmetano kupuje oružje od konzorcija europskih kompanija, pa čak i kada je Njemačka jedan od glavnih proizvođača. Na primjer Njemačka isporučuje oko trećine dijelova za borbene zrakoplove Eurofighter koje Saudijska Arabija kupuje.

Prema službenim podacima o odobravanju prodaje oružja, 2019. bi mogla nadmašiti rekord iz 2015. Prije četiri godine je, naime, njemačka vlada odobrila izvoz oružja u vrijednosti od 7,9 milijardi eura, a do kraja listopada ove godine već je odobreno 7,4 milijardi.

Vlada u Berlinu rijetko odbija dogovore o prodaji oružja – to se može vidjeti ako se pogledaju razdoblja od prvih deset mjeseci ove i prošle godine kada je odbijeno manje od jedan posto zahtjeva njemačkih tvrtki.

„Prolazi gotovo svaki zahtjev”, kritizira zastupnica njemačke Ljevice Sevim Dagdelen i zaključuje: „To je čista formalnost.”

Al Jazeera
Izrael je izveo niz zračnih napada na ciljeve povezane s grupom Islamski džihad u Gazi, nakon što je raketna paljba prekinula primirje koje je trajalo jedan dan, saopćila je u petak izraelska vojska.

“Izraelske odbrambene snage trenutno napadaju terorističke mete Islamskog džihada u Pojasu Gaze”, napisala je izraelska vojska na WhatsApp poruci novinarima, prenosi Al Jazeera English.

Izraelski borbeni avion je prošle noći ciljao postrojenje Islamskog džihada za proizvodnju dijelova raketa i komandni centar u Khan Yuinsu, navedeno je u vojnom saopćenju, u kojem je ocijenjeno da se na kršenje prekida vatre gleda vrlo ozbiljno.

Palestinski izvori su naveli da je nekoliko ljudi lakše ranjeno u tim udarima i da je pričinjena šteta u napadima na postrojenja Islamskog džihda u Khan Yunisu i Rafiahu na jugu Pojasa Gaze, prenose izraelski mediji, piše Beta.

Samo nekoliko sati nakon objave prekida vatre, u četvrtak ujutro je pet raketa ispaljeno iz Pojasa Gaze, od kojih su dvije presretnute. U petak poslije podne je ponovo ispaljena raketa, nakon što je premijer Izraela Benjamin Netanyahu ocijenio da su “neprijatelji dobili poruku da možemo dospjeti do svakog”. U petak navečer su ispaljene još dvije rakete i također su presretnute.

Prekid vatre stupio je na snagu 48 sati nakon ciljanog ubistva jednog od glavnih komandira Islamskog džihada Baha Abu al-Atte i njegove supruge u udaru iz zraka na njihov dom u Gaza Cityju. Izraelska civilna odbrana je tada ukinula sigurnosna ograničenja u većem dijelu zemlje, osim kod granice s Gazom.

Izraelski vojni glasnogovornik je objavio da su ciljevi operacije nazvane “Crni pojas” postignuti. Među palestinskim žrtvama je osmero članova jedne porodice. Izraelska vojska je saopćila da je gađala još jednog zapovjednika Islamskog džihada, a susjedi te porodice su izjavili da je vojska pogrešno identificirala metu i greškom ubila porodicu drugog čoveka, prenijeli su izraelski mediji.

Islamski džihad je ispalio oko 450 raketa na jug i centar Izraela, a vojska tvrdi da je odbrambeni sistem presreo 90 posto raketa ispaljenih na naseljena područja. Rakete su ispaljivane na sjever čak do Tel Aviva, zbog čega je, između ostalog, obustavljena nastava u školama.

Analiza DW-a
 Njemačka ministrica obrane Annegret Kramp-Karrenbauer želi od Bundeswehra napraviti globalnu intervencijsku vojsku i ojačati ugled vojske u samoj zemlji. To je zamisao koja ne izaziva opće oduševljenje.

„Prisežem da ću vjerno služiti Saveznoj Republici Njemačkoj i da ću hrabro braniti slobodu njemačkog naroda.“ To su riječi kojima je u utorak (12. 11.) više stotina novih vojnika priseglo pred zgradom Reichstaga u Berlinu, a slično je bilo i u drugim njemačkim gradovima. Ministrica obrane je željela da prisega bude javni događaj i u tome su je podržale stranke vladajuće koalicije, a protiv toga nije bio ni zeleni premijer Baden-Württemberga Winfried Kretschmann. A evangelistički vojni biskup Sigurd Rink je podržao taj prijedlog kao doprinos „detabuiziranju Bundeswehra”

Jedino je stranka Ljevica bila protiv tog prijedloga. Njezin šef Bernd Riexinger se nadao da će protiv prijedloga, koji je ministrica obrane iznijela još ljetos, biti čak i demonstracija. Annegret Kramp-Karrenbauer (popularna i kao „AKK”) hoće da Bundeswehr postane vidljiviji i da dobije veće značenje za građane. Bundeswehr, kako je rekla, „pripada u središte našeg društva, naših gradova i općina“.

Javne prisege vojske nisu tako po sebi razumljive u zemlji čija je vojska prije 80 godina napadala druge zemlje. Kada je 1980. tadašnji ministar obrane Hans Apel prvi put održao ceremoniju prisege izvan zidova vojarni, na Weser-stadionu u Bremenu, to su popratile demonstracije na kojima je bilo nasilja i više stotina ozlijeđenih. Danas se ne samo javna postrojavanja, nego ni akcije Bundeswehra u inostranstvu, više ne dovodi u pitanje.

AKK je sa svojim idejama otišla i dalje od toga. U više govora koje je održala proteklih tjedana stavila je do znanja da Njemačku vidi kao buduću „silu oblikovanja“; ona hoće formirati Nacionalno vijeće za sigurnost i traži da se u akcijama zajedno sa saveznicima ako je to potrebno, „iscrpi čitav spektar vojnih sredstava“.

S tim se uglavnom slažu vojne i sigurnosno-političke strukture. Harald Kujat, bivši predsjednik vojnog odbora NATO-a, ideje AKK je označio kao važne prve korake. Stvaranje Nacionalnog vijeća sigurnosti podržava i Wolfgang Ischinger, šef Minhenske konferencije o sigurnosti.

Ali, javlja se i otpor. Hans-Peter Bartels, povjerenik njemačkog parlamenta Bundestaga za vojsku, također smatra da Njemačka „ima globalnu odgovornost“. Ali smatra i da je Njemačka preopterećena. Trenutno je više od 3.000 njemačkih vojnika u akcijama u inozemstvu: u Afganistanu, Maliju, Nigeru, na Balkanu, u Sredozemnom moru, u Indijskom oceanu, u Jordanu i Iraku. Tome treba dodati i puno veće obveze NATO-a u Europi. „Postrojbe već sada to jedva postižu“, kaže Bartels.

Jedan od kandidata za predsjednika SPD-a, Norbert Walter-Borjans, smatra da nije dobro da se „nova vojna normalnost” postiže „s još više akcija u inozemstvu“. Šef zastupničkoga kluba Zelenih Anton Hofreiter smatra da se umjesto jačanja uloge vojske da prednost diplomaciji i prevenciji kriza. A njegov stranački kolega Hans-Christian Ströbele kaže da ga, kada AKK govori o spektru vojnih sredstava koji treba do kraja iskoristiti – obuzme jeza.

I na vanjskopolitičkom planu ministrici puše vjetar u lice. Ona kaže da isključuje mogućnost njemačkih solo-akcija i da u vojnim akcijama želi djelovati zajedno sa saveznicima. Ali, tko su mogući saveznici? Tu se najprije normalno nameće NATO. Ali, francuski predsjednik Emmanuel Macron je nedavno rekao da je prije svega zbog nesigurnog ponašanja SAD-a NATO klinički mrtav – i izjasnio se za pojačanje unutareuropske suradnje.

Njemačka kancelarka Angela Merkel je, međutim, navodno najtješnjem političkom savezniku Macronu odbrusila neuobičajeno oštro. Taj spor ne znači ništa dobro za razvoj buduće strategije zajedno s drugima.

U njemačkoj unutarnjoj politici se odnos prema Bundeswehru i njegovim zadaćama u zadnjih deset godina prilično promijenio. Godine 2010. tadašnji njemački predsjednik Horst Köhler je poslije jednog intervjua o ulozi Bundswehra čak morao podnijeti ostavku. On je rekao da „zemlja naše veličine sa svojom orijentacijom na vanjsku trgovinu (…) mora znati da je (…) u slučaju nužde nužna i vojna intervencija kako bi se osigurali ti interesi, na primjer – slobodni trgovinski putovi“. Kritika je bila glasna, govorilo se o „topovskoj politici“, kao i da njemački Temeljni zakon ne dozvoljava ekonomske ratove.

Danas ministrica obrane ne govori puno drukčije od Köhlera. Ali, nitko zbog toga ne traži njezinu ostavku. Kritike su ovaj put koncentrirane više na (ne)mogućnost da se njezine ideje provedu nego na davanje nove i veće uloge njemačkoj vojsci. Da se Njemačka treba jače vojno angažirati – to, uz neke pojedinačne glasove protivljenja, kao da više nije sporno. Pitanje koje je ostalo nerasvijetljeno glasi: kako da se angažira – i s kim, stoji u analizi.

O NATO-u
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan ocijenio je u srijedu “neprihvatljivima” izjave o NATO-u francuskog kolege Emmanuela Macrona koji je rekao da je savez u stanju “moždane smrti” i izrazio žaljenje zbog turskog ponašanja u Siriji.

Erdogan je bio “veoma razočaran” francuskim izjavama o NATO-u, rekao je Donald Trump u Ovalnom uredu tijekom susreta s Erdoganom. “Mislim da se (turskom) predsjedniku doista nisu svidjele (…) i mislim da su mnogi ljudi isto reagirali”, dodao je.

“Neprihvatljivo”, rekao je kratko turski predsjednik.

“Nemate nikakvu koordinaciju strateške odluke Sjedinjenih Država s partnerima u NATO-u i svjedoci smo agresije jednog drugog NATO-ova partnera, Turske, na području na kojemu mi imamo interese”, rekao je za tjednik The Economist francuski predsjednik prije tjedan dana, smjerajući na tursku vojnu intervenciju u Siriji.

“Ono što se dogodilo golem je problem za NATO”, dodao je, pitajući se o sudbini 5. članka Sjevernoatlantskog ugovora koji predviđa vojnu solidarnost između članica u slučaju napada na jednu od njih.

“Što će sutra biti s 5. člankom? Odluči li režim Bashara al Assada odgovoriti Turskoj, hoćemo li se uključiti? To je pravo pitanje”, rekao je.

Američki predsjednik Donald Trump izjavio je nakon susreta s turskim predsjednikom Tayyipom Erdoganom u srijedu kako je kupovina ruskog sustava proturaketne obrane “vrlo ozbiljan izazov” za Sjedinjene Države te izrazio nadu da će NATO saveznici uspjeti riješiti taj spor.

Nakon dugo očekivanog sastanka u Bijeloj kući radi rješavanja krize u odnosima, Trump je rekao kako je “veliki obožavatelj” turskog lidera te da su imali “prekrasan i produktivan” susret. Nije, međutim, došlo do pomaka u nekim od ključnih pitanja, od Sirije do ruskog raketnog sustava poznatog kao S-400.

Trumpova srdačna dobrodošlica Erdoganu u suprotnosti je sa nezadovoljstvom američkog Kongresa zbog ofenzive Ankare na Siriju i protjerivanja kurdskih militanata, glavnog partnera Washingtona u borbi protiv Islamske države.

Trump je u Bijelu kuću doveo pet republikanskih senatora koji su razgovarali s Erdoganom o sirijskim Kurdima i isporuci raketnog sustava, zbog čega je Washington izbacio Tursku iz programa proizvodnje borbenih aviona F-35.

 

Bolivija
SAD je priznao Jeanine Anez za privremenu predsjednicu Bolivije, nakon što je bivši predsjednik Evo Morales podnio ostavku, iako on sam tvrdi da je i dalje formalno šef države budući da ju parlament još nije prihvatio.

– Sjedinjene Države pozdravljaju odluku bolivijske senatorice Jeanine Anez da preuzme privremeno predsjedništvo kako bi vodila svoj narod tijekom ove demokratske tranzicije – priopćio je američki državni tajnik Mike Pompeo.

– S nestrpljenjem očekujemo suradnju s Organizacijom američkih država, ustavnim institucijama Bolivije i s bolivijskim narodom dok se oni pripremaju za održavanje slobodnih, pravednih i što skorijih izbora – rekao je šef američke diplomacije.

Pozivamo sve strane da zaštite demokraciju tijekom nadolazećih tjedana te da se suzdržavaju od nasilja nad sugrađanima i njihovom imovinom – zaključio je u svom priopćenju. Dosad nepoznata Anez 52-godišnja je senatorica s desnice koja se predsjednicom proglasila i funkciju preuzela u utorak. Morales, u egzilu u Meksiku, to je proglasio “državnim udarom”. Objavio je da je i dalje predsjednik jer parlament nije prihvatio njegovu ostavku, prenosi dpa.

Bivši bolivijski predsjednik je osudio američko “priznanje” Anez, a na Twitteru je govorio o “političkoj i gospodarskoj zavjeri koja dolazi iz SAD-a”. Napisao je i kako je zastupnicima njegove stranke, koja još uvijek drži većinu, zabranjen ulazak u to tijelo.

Anez je obećala izbore “što je prije moguće”, prije 22. siječnja 2020., a u srijedu je počela s imenovanjem jedanaest ministara u svojoj vladi. Njezino imenovanje podržao je bolivijski ustavni sud, prenosi BBC.

Anez je senatorica od 2010., a ranije je bila direktorica televizijske postaje Totalvision.

Predsjedavajući Odbora za obavještajne poslove Adam Schiff otvorio je prvo javno saslušanje u procesu opoziva američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Najviši američki diplomat u Ukrajini u prvom javnom saslušanju u istrazi za opoziv predsjednika Donalda Trumpa, optužio je predsjednika da je vršio pritisak na Ukrajinu da provede istragu koja bi mu koristila politički. Spreman na borbu i tvrdeći da je nedužan, Trump je obećao da će “ljagu” što mu je nanesena ovom istragom sprati sa sebe tako što će osvojiti drugi mandat na predsjedničkim izborima u studenom 2020.

Williama Taylora demokrati, koji vode proces protiv republikanskog predsjednika, su izabrali da počne niz saslušanja koja je prenosila televizija, zajedno s još jednim karijernim diplomatom, Georgeom Kentom, visokim dužnosnikom State Departmenta i stručnjakom za Ukrajinu.

Demokrati sumnjiče Trumpa da je zlorabio predsjedničke ovlasti kada je od Kijeva zatražio da provede istragu o bivšem potpredsjedniku Joeu Bidenu koji ima dobre izglede da se natječe s njim na idućim izborima. Taylor, američki otpravnik poslova u Ukrajini, rekao je na saslušanju koje su izravno prenosile velike američke informativne mreže, da se Donald Trump više “zanimao” za pokretanje istrage o Bidenu u Ukrajini nego za stanje u toj zemlji. Priredio je iznenađenje kada je pod prisegom rekao da je ovih dana doznao da je američki veleposlanik u Europskoj uniji Gordon Sondland dao tu izjavu 26. srpnja, odmah nakon razgovora s predsjednikom Trumpom.

Okvir istrage je jasan, istaknuo je demokrat Adam Schiff, predsjednik odbora: Je li Trump “pozvao Ukrajinu da se umiješa u naše izbore?” Je li “zlorabio ovlasti”, pitao se demokrat koji ovom postupku želi dati svečan ton povjerivši dobar dio svojih pitanja profesionalnom parlamentarnom istražitelju.
Republikanski zastupnici su nazvali Taylorovo svjedočenje rekla-kazala, jer su svi njegovi navodi iz druge ili treće ruke, a ne nešto što je on sam čuo. Istaknuli su također kako je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij, na kojega je Trump navodno vršio pritisak i ucjenjivao ga zamrzavanjem američke pomoći, više puta rekao kako on nije osjećao nikakav pritisak.

Dvojica svjedoka svoje su inačice već bili iznijeli u listopadu u parlamentu iza zatvorenih vrata. Taylor je u svom iskazu u srijedu rekao da je s Ukrajinom bio uspostavljen “neregularan” diplomatski kanal kako bi se štitili interesi koji idu “protiv dugoročnih ciljeva američke politike”. Taj paralelan diplomatski kanal nadzirao je osobni odvjetnik Donalda Trumpa, Rudy Giuliani, dodao je.

Trump je rekao kako je previše zaposlen da bi gledao prva javna saslušanja u istrazi o opozivu dok je bio na sastanku s turskim predsjendikom Tayyipom Erdoganom u Bijeloj kući.

Može li istraga uistinu dovesti do opoziva američkog predsjednika?

Podsjetimo, demokrati koji vode istragu pokušavaju dokazati da je Trump koristio svoje ovlasti kako bi pritisnuo Ukrajinu da pokrene istragu protiv njegova najizvjesnijeg rivala u utrci za predsjednika – Joea Bidena.

Napokon istraga o opozivu američkog predsjednika koja već više od mjesec dana traje iza zatvorenih vrata i obavijena je misterijom, postaje – javna. Teoretski – mogla bi dovesti do odlaska Donalda Trumpa iz Bijele kuće glasanjem u Senatu. Samo teoretski, jer u Gornjem domu američkog Kongresa većinu imaju njegovi Republikanci.

Sve je počelo ljetnim telefonskim pozivom iz Bijele kuće. Tijekom jutra 25. srpnja, nešto iza 9 sati po lokalnom vremenu, predsjednik Donald Trum razgovao je s novoizabranim ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim. Taj razgovor alarmira američke tajne službe. Tih je 30 minuta razgovora središte istrage opoziva Donalda Trumpa. Mjesecima, Donald Trump je taj razgovor opisivao kao “savršen”.

Tvrdio je da u njemu nije bilo ničeg neuobičajenog. Iako je, saznalo se kasnije od anonimnog izvora iz tajnih službi – zatražio od ukrajinskog kolege da ispita poslove Huntera Bidena koji je radio za ukrajinsku plinsku kompaniju. Njegov otac, Joe Biden, bivši američki potpredsjednik, mogući je najveći demokratski konkurent Donaldu Trumpu na predsjedničkim izborima sljedeće godine. Zauzvrat, Ukrajina će dobiti stotine milijuna dolara vrijednu američku vojnu pomoć.

Prije točno sedam tjedana odluku o opozivu američkog predsjednika objavila je predsjednica donjeg, Zastupničkog doma, Nancy Pelosi, gdje većinu drže – demokrati. Od tada, nekoliko je diplomata i vladinih dužnosnika na Capitol Hillu svjedočilo iza zatvorenih vrata. Prvi svjedok pod reflektorima i pred kamerama bit će trenutačni američki ambasador u Ukrajini, William Taylor. On je već iza zatvorenih rata zatresao američki kongres izjavom da je vojna pomoć stizala u Ukrajnu.

U povijesti SAD-a dva su predsjednika opozvana. Andrew Johnson 1868., Bill Clinton 1998. Ali niti jedan nije na “suđenju” u Senatu smijenjen s funkcije. U kolovozu 1974. Richard Nixon podnio je ostavku, prije nego što se tzv. impeachment, opoziv, mogao primijeniti.

Netanyahu
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu poručio je u srijedu palestinskom pokretu Islamski džihad da prekine raketiranje Izraela jer će iskusiti još više udaraca izraelske vojske.

Netanyahu je to izjavio na početku sastanka svog kabineta za sigurnost u vrijeme kada izraelske snage jačaju smrtonosne napade na položaje Islamskog džihada, a ovaj nastavlja ispaljivati rakete iz Gaze na Izrael. Izraelsko zrakoplovstvo bombardiralo je u srijedu položaje Islamskog džihada u Pojasu Gaze, zbog čega su slijedile nove raketne salve prema Izraelu.

Time su ukupno 22 Palestinaca poginula od utorka u izraelskim operacijama protiv Islamskog džihada uključivo visokog zapovjednika te organizacije i njegovu suprugu. Četrdesetdvogodišnji Baha Abu Al-Ata, vođa oružanog krila Islamskog džihada, Brigade Al-Kuds, ubijen je, kao i njegova žena, u izraelskom zračnom napadu na njihovu kuću u istočnom dijelu grada Gaza u utorak.

Islamski džihad u utorak je objavio da smatra ubojstvo svog čelnika izraelskom “objavom rata”. Od utorka ukupno je 250 raketa ispaljeno iz Gaze na Izrael, ali pritom nitko nije poginuo, posljednji je podatak izraelske vojske koja je dodala da je 90 posto raketa uspjela presresti izraelska protuzračna obrana.

Damir Krstičević
Europska unija i NATO se međusobno ne isključuju, oni su komplementarni i Hrvatska ni u kojem slučaju ne sumnja u relevantnost Sjevernoatlantskog saveza, izjavio je u utorak hrvatski ministar obrane Damir Krstičević.

“NATO i EU moraju surađivati, jedno ne isključuje drugo, pri čemu uvijek moramo voditi računa o komplementarnosti. NATO i Hrvatska vojska temelj su sigurnosti. NATO je najveći, najsnažniji vojnopolitički savez i mi ni u kojem slučaju ne sumnjamo u relevantnost NATO-a”, rekao je Krstičević u Bruxellesu, odgovarajaći na pitanje novinara o izjavi francuskog predsjednika Emmaneula Macrona, koji je rekao da je NATO doživio “moždanu smrt”.

Krstičević je sudjelovao na sastanku Vijeća za vanjske poslove EU-a u formatu ministara obrane, što je posljednji sastanak ministara obrane prije hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a. “Hrvatsko predsjedanje je ogromna odgovornost i snažna prigoda za predstavljanje naše prekrasne zemlje. Mi smo u potpunosti spremni za predsjedanje”, istaknuo je ministar Krstičević, te pobrojao teme koje Hrvatska posebno želi naglasiti u domeni obrane.

“To su nastavak i osiguranje koherentnosti pokrenutih obrambenih inicijativa (PESCO, CARD, Europski obrambeni fond i Vojna pokretljivost), s naglaskom na izgradnju sposobnosti i jačanje suradnje Europske unije i NATO-a i transatlantske veze, jačanje industrijske dimenzije obrane i jačanje napora EU-a na prostoru jugoistoka Europe u području sigurnosti i obrane”, rekao je Krstičević.

EU traži smirivanje
Izrael tvrdi da će ponovno izvesti ciljane atentate na vođe militanata u Pojasu Gaze ako to bude potrebno, rekao je u utorak izraelski vojni zapovjednik, dok je istovremeno Europska unija pozvala na smirivanje stanja.

“Nemamo interesa za eskalacijom (sukoba). No, spremni smo na sve. Ponavljam, nemamo interesa za time, ali smo spremni na svaki scenarij. Ako bude potrebno, čak ćemo se vratiti politici ciljanih atentata”, rekao je general Aviv Kochavi na konferenciji za medije u izraelskom ministarstvu obrane.

Četrdesetdvogodišnji Baha Abu Al-Ata, vođa oružanog krila Islamskog džihada, Brigada Al-Kuds, ubijen je, kao i njegova žena, u izraelskom zračnom napadu na njihovu kuću u utorak u istočnom dijelu grada Gaze, potvrdile su vlasti u Izraelu i Gazi. Islamski džihad, palestinska teroristička organizacija koju podupire Iran, potvrdio je u priopćenju da je Al-Ata ubijen u svojoj kući, upozorivši da je “Izrael prešao preko svih crvenih linija”.

U drugom izraelskom napadu ubijen je jedan Palestinac. Europska unija pozvala je na “hitno i potpuno” smirivanje stanja nakon obnova napetosti između Izraela i Gaze. Takvo smirivanje “sada je potrebno kako bi se očuvali životi i sigurnost izraelskih i palestinskih civila”, rekla je glasnogovonica šefice europske diplomacije u priopćenju. “Ispaljivanje raketa na civilno stanovništvo je potpuno neprihvatljivo i odmah mora prestati”, rekla je Maja Kocijančič.

Od jutra, pedesetak raketa ispaljeno je i iz Gaze prema Izraelu, objavila je također izraelska vojska.