Geopolitika

Blinkenova poruka

Američki državni tajnik Antony Blinken izjavio je u srijedu u Bruxellesu da će se snage NATO-a povući koordinirano iz Afganistana. “Postigli smo ciljeve koje smo zacrtali i sada je vrijeme za povratak naših snaga kući”, izjavio je Blinken po dolasku u sjedište NATO-a u Bruxellesu.

“Došao sam ovdje da bismo zajedno s našim saveznicima i s glavnim tajnikom radili na načelu koje smo zacrtali na samom početku: (U Afganistan) ulazimo zajedno i zajedno izlazimo”, dodao je Blinken.

Blinken će kasnije popodne zajedno s američkim ministrom obrane Lloydom Austinom sudjelovati u video-konferenciji ministara obrane i vanjskih poslova zemalja članica NATO-a.

Blinken i Lloyd će na tom video-sastanku sudjelovati iz sjedišta NATO-a u Bruxellesu na kojem će izvijestiti saveznike iz ostalih 29 članica o Ukrajini te o stanju u Afganistanu.

Očekuje se da će u srijedu tijekom dana američki predsjednik Joe Biden objaviti potpuno povlačenje američkih snaga iz Afganistana do 11. rujna.

“Mi ćemo sljedećih mjeseci tijesno surađivati na sigurnom i koordiniranom povlačenju naših snaga”, rekao je Blinken.

Hrvatska se povukla iz Afganistana u rujnu prošle godine kada je posljednji 12. kontingent Hrvatske vojske vraćen kući, čime je službeno okončano sudjelovanje u misiji NATO-a “Odlučna potpora” u Afganistanu.

U toj misiji od 2003. do rujna 2020. sudjelovalo je više od 5.500 hrvatskih vojnika i to je najdugotrajnija misija u kojoj je sudjelovala Hrvatska vojska.

Komentar DW-a

U kritičnom trenutku ruski šef diplomacije stigao je u Iran. S vlastima u Teheranu će pregovarati o nuklearnom programu. Zbog američkog pritiska Iran se okreće istočnim partnerima. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov i njegov iranski kolega Mohamed Džavad Zarif su stari znanci. Oni su se sastali već puno puta, na tim susretima na dnevnom redu su stari, dobro poznati problemi. I ovaj put će u Teheranu sigurno biti riječi o „incidentu“ u iranskom nuklearnom postrojenju Natanz.

Nakon što su prošle subote u tom postrojenju svečano u pogon puštene nove centrifuge za obogaćivanje urana, što je bilo svjesno kršenje sporazuma o atomskom programu Irana, u nedjelju su registrirani „problemi s električnom mrežom“ u Natanzu.

Zarif je u ponedjeljak u iranskom parlamentu rekao da se radilo o terorističkom činu i dodao da Izrael tako pokušava sabotirati nuklearna dostignuća Irana i pregovore o nuklearnom programu u Beču. I izraelski mediji poput javnog servisa Kana javili su da se radilo o kibernetičkom napadu Mossada.

I bez tog incidenta u Natanzu, nuklearni program Irana bi sigurno bio jedan od prioriteta Lavrovljeve diplomatske misije u Teheranu. Prošli tjedan su u Beču počeli novi pregovori o „obnovi“ atomskog sporazuma s Iranom. Iako se u istoj prostoriji tada ipak nisu našli predstavnici Irana i SAD-a, ostaje činjenica da se dvije strane već godinama nisu tako približile – i geografski i politički. Diplomatski napori oko sporazuma koji se službeno naziva JCPoA i pokušaji približavanja Teherana i Washingtona bude nadu u skori napredak.

Rusija je itekako zainteresirana za opstankom nuklearnog sporazuma. „Moskva je i predložila postupni povratak obiju strana s ciljem potpune primjene sporazuma”, kaže za DW David Jalilvand. “Taj prijedlog definira korake Irana i SAD-a na putu do potpune primjene atomskog sporazuma, i to od strane Washingtona i Teherana“, dodaje šef Orient Mattersa, savjetodavne tvrtke koja se specijalizirala na područje Bliskog istoka. Očekuje se da će se Lavrov u Teheranu založiti upravo za povratak obiju strana nuklearnom sporazumu. Ali to neće biti baš lako – pogotovo u kontekstu vjerojatnog napada na Natanz. Iranske konzervativne snage već traže napuštanje bečkih pregovora.

Sovjetsko-iranski ugovor o prijateljstvu je potpisan prije skoro 100 godina. „Ali to je više pragmatičan odnos. Dvije strane slijede neke zajedničke interese, ali to nije strateški savez“, napominje Jalilvand.

Thomas Kunze, šef moskovskog ureda Zaklade Konrada Adenauera, tvrdi da je Iran za Rusiju jamac da na južnom „krilu“ neće biti etablirana američka uporišta. „Osim toga postoji zajednički interes Rusa i Iranaca u Siriji. I treća stvar: iranski sukob s SAD-om, ali i rivalitet s Turskom, Rusiji pomaže u održavanju balansa moći na Bliskom istoku”, kaže Kunze za DW.

Jedan od zajedničkih interesa je privreda. Američke sankcije su uništile iransku vanjsku trgovinu. Rusko-iranska robna razmjena je suprotno trendu pak porasla – za ukupno 25% u posljednje dvije godine. „Tu je pomoglo rusko iskustvo u kontekstu Venezuele, konkretno to znači kako se zaobilazi američki financijski sustav, gradi direktne bankovne veze kako bi se u bilateralnoj trgovini moglo koristiti i rublju”, objašnjava Jalilvand.

Otkako je bivši američki predsjednik Donald Trump 2018. protivno ugovoru napustio nuklearni sporazum te pravom poplavom sankcija počeo voditi politiku „maksimalnog pritiska“ na Teheran, Iran se počeo sve više okretati partnerima na istoku. Koncem ožujka s Kinom je potpisan Ugovor o strateškom partnerstvu, spominju se gigantske svote, od oko 400 milijardi dolara koje Kina navodno u idućih 25 godina namjerava investirati u Iranu. Prije svega se radi o projektima iz sektora energetike, prometa i telekomunikacija. Zauzvrat bi Iran Kinezima trebao isporučivati naftu – po povlaštenim uvjetima. Spominje se i vojna suradnja. Jalilvand napominje da se radi za sada samo o retorici i velikim najavama – ali bez puno supstance.

No, to je ionako samo jedna strana medalje. Iranci u praksi zapravo izbjegavaju ulazak u bilo kakva strateška partnerstva, kaže u intervjuu za DW Cornelius Adebahr. Ovaj stručnjak za Iran iz Njemačkog društva za vanjsku politiku (DGAP) pritom podsjeća na sadržaj Iranskog ustava: „A u njemu stoji da ne smije biti nikakve ovisnosti o stranim silama.” Teheran samo želi stvoriti alternativu, kaže on. Europa bi srednjoročno, ako naravno bude moguća trgovina, mogla postati svojevrsna „protuteža” prijetećoj kineskoj dominaciji, prognozira Adebahr. Teheran osim toga nije zaboravio da je Kina u prošlosti iskoristila više puta lošu pregovaračku poziciju Irana. A na koncu konca, kineski proizvodi u Iranu ne uživaju baš najbolji ugled, za razliku od europskih.

No, Teheran u političkom smislu ne očekuje puno od Europe, kritizira stručnjak DGAP-a. I napominje da je to posljedica razočaranja zbog činjenice da se Europljani nisu uspješnije suprotstavili američkim sankcijama.

Deset ratnih brodova

Rusko ministarstvo obrane objavilo je u četvrtak da šalje više od 10 ratnih brodova, uključujući čamce za iskrcavanje, iz Kaspijskog u Crno more kako bi sudjelovali u vojnim vježbama, prenio je Interfax.

Zapad i Ukrajina izrazili su zabrinutost zbog gomilanja ruskih vojnih snaga kod Ukrajine. Moskva tvrdi da će vojne snage ostati ondje dok god bude smatrala da je to potrebno i da nisu prijetnja.

U utorak je objavila da počinje planiranu provjeru borbene pripravnosti svojih snaga koja će uključivati više od 4000 vježbi ovaj mjesec. “U sklopu zimske obuke, više od 10 amfibijskih i topničkih čamaca i brodova južnog vojnog krila provode međuflotni prijelaz iz Kaspijskog u Crno more”, objavilo je rusko ministarstvo, dodajući da će brodovi sudjelovati u vojnim vježbama.

Ruska Crnomorska flota bazirana je na Krimu, koji je Rusija anektirala od Ukrajine 2014.

Američka administracija na čelu s Joe Bidenom dovršila je pregled radnji koje se pripisuju Rusiji, a koje su, prema Washingtonu, neprijateljske, i sada proučava mogućnost protjerivanja ruskih diplomata i uvođenja sankcija. O tome je izvijestio Bloomberg.

U članku se navodi kako je Bidenova administracija “dovršila obavještajno istraživanje navodnih zlonamjernih djela Rusije”, i da potencijalne protumjere uključuju “protjerivanje ruskih obavještajnih službenika” koji su navodno u Sjedinjenim Državama “pod diplomatskim pokrićem”, kao i izricanje novih sankcija.

Djelatnici administracije razgovarat će o dostupnim opcijama u roku od 24 sata, navodi se u priopćenju agencije.

S druge strane, glasnogovornik State Departmenta Ned Price na medijskoj konferenciji od 7. travnja, zamoljen za komentar izjave ruskog zamjenika ministra vanjskih poslova Sergeja Rjabkova kako vrijeme povratka ruskog veleposlanika Anatolija Antonova u SAD ovisi o spremnosti Washingtona da ide barem na neku vrstu normalizacije odnosa s Moskvom, kazao je kako su Sjedinjene Države zainteresirane za izgradnju predvidljivog i stabilnog odnosa s Rusijom usprkos “dubokim podjelama”.

“Rekli smo da imamo velike nesuglasice, ali rekli smo i da želimo stabilan i predvidljiv odnos s Moskvom. Iako držimo Rusiju odgovornom za svoje postupke”, izjavio je Price.

Na ove izjave Washingtona maloprije je reagirao ruski ministar vanjskih poslova koji se nalazi u službenom posjetu Kazahstanu, nakon što je prethodno posjetio Indiju i Pakistan.

Rusija je spremna odgovoriti na sve neprijateljske akcije Washingtona, izjavio je Sergej Lavrov tijekom medijske konferencije u spomenutoj srednjoazijskoj državi, bivšoj članici SSSR-a.

Zamoljen da komentira navedene američke izjave Lavrov je kazao slijedeće:

“Teško je to komentirati. Odgovorit ćemo na bilo kakve neprijateljske korake – podrazumijeva se. Dok ne vidim bilo kakve konkretne odluke, ništa nije najavljeno.”

Komentar DW-a

Europsko-turski odnosi su u dubokoj krizi. Ima li nade da se oni poprave? Nakon posjeta turskom predsjedniku Erdoganu, čelnici EU-a vide izvjesnu priliku za to – i nju bi trebalo iskoristiti, smatra Bernd Riegert.

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je pragmatičan političar. On čini ono što, po njegovom uvjerenju, najbolje služi održavanju moći i njegovim interesima. To nema puno veze s vrijednostima, pogotovo ne s europskim. Tu je Erdogan sličan brojnim drugim autokratima. On se spori s EU-om i SAD-om, koketira s Moskvom ili Pekingom, provocira Cipar i Grčku i galami protiv NATO-a. Kako mu kada odgovara.

Za najviše predstavnike EU-a koji su u utorak (6.4.) razgovarali s Erdoganom u Ankari, ovaj često neuračunjljiv predsjednik je uistinu težak sugovornik. Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije i predsjednik Europskog vijeća Charles Michel uspjeli su iskoristiti kratko, vrlo blago i uglavnom površinsko zatopljavanje u odnosima s Turskom kako bi obnovili razgovor koji je bio dugo u prekidu.

Erdogan je do daljnjeg zaustavio svađu s članicama EU-a, Grčkom i Ciprom, oko rezervi plina i morskih granica. Zauzvrat, EU nije uvela sankcije Turskoj i nudi pregovore o reformi 25-godišnje carinske unije.

Posjetitelji iz Bruxellesa, koji su se posljednji put osobno sreli s Erdoganom prije godinu dana, kreću se u vrlo složenoj mreži strateških interesa i ovisnosti. EU se slaže s novom američkom administracijom da će Turska i dalje biti potrebna kao zaštitni zid protiv Rusije i Irana, posebno unutar vojnog saveza NATO. Zbog toga se članstvo u savezu ne dovodi u pitanje i gotovo se u svemu pokušava izbjeći dalje guranje Erdogana u smjeru njegovih autokratskih kolega u Moskvi ili Pekingu.

EU je svjesna da joj treba Turska kako bi donekle ograničila dolazak izbjeglica iz Sirije, Afganistana, Pakistana, Iraka i Irana.Turskoj su, s druge strane, potrebni više-manje funkcionirajući odnosi s EU-om, svojim najvećim trgovinskim partnerom, kao i sa SAD-om, kako bi održala svoje gospodarstvo ozbiljno pogođeno koronakrizom.

Nova američka administracija pod vodstvom Joea Bidena pojačava pritisak na Erdogana. Sankcije zbog kupnje ruskih protuzračnih raketa i dalje su na snazi. Do sada je predsjednik Biden Tursku uglavnom ignorirao, za razliku od svog prethodnika Donalda Trumpa.

Pragmatičaru Erdoganu je jasno da ne može preživjeti sasvim sam, bez saveznika i prijatelja. To je razlog njegovoj spremnosti za razgovor s EU-om, a ne to što bi ga zabrinjavala kritika zbog kršenja ljudskih prava ili povlačenje iz Istanbulske konvencije protiv nasilja nad ženama.

Odnosi s EU-om u stalnom su padu od neuspjelog puča u Turskoj 2016. Samo jednim posjetom Ankari, čelnici EU-a neće moći ništa bitno popraviti. No možda bi barem mogu pokrenuti taj trend. Još je malo prerano za “pozitivnu agendu”, koju zagovara predsjednik Europskog vijeća Michel. Najprije bi trebalo vidjeti postoje li bilo kakve šanse za povratak Turske demokratskim standardima u dogledno vrijeme. To će biti vrlo teško, ali barem je dogovoreno da se o tome razgovara.

Svima je jasno da Turska ovakva kakva sada jest nema nikakve šanse za neki skori ulazak u Europsku uniju. Pristupni pregovori nikada zapravo nisu istinski ni započeli. Turska naime ne priznaje članicu EU-a Cipar i drži dio njenog teritorija pod okupacijom.

Naravno da bi bilo politički korektno slijediti zahtjeve Austrije i mnogih konzervativnih parlamentaraca EU-a i konačno – nakon 16 godina stagnacije – prekinuti pregovore. Ali to nikome ne bi pomoglo. Sve dok Recep Tayyip Erdogan ima makar malen interes za nastavak tih sablasnih pregovora, EU se ne bi trebao odreći ove karte u turskom pokeru.

Možda će Ursula von der Leyen i Charles Michel morati pričekati do 2023. godine. Tada će autokrat Erdogan pokušati ponovo pobijediti na izborima. No još nije sigurno da će mu to i uspjeti, usprkos svim makinacijama s izbornim zakonima i slabljenju pravne države, donosi DW.

Pokazivanje moći

Rusija je prebacila tisuće vojnika na granicu s Ukrajinom, ali negira da vojno prijeti susjednoj zemlji. Ima li Ukrajina ipak razloga da se boji ruske invazije?

Zapad je sve više zabrinut zbog kretanja ruskih postrojbi na granici s Ukrajinom. NATO je obećao da će nastaviti podržavati suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine i da će vrlo pažljivo pratiti situaciju. To je vladi u Kijevu obećao i predstavnik Europske unije za vanjske poslove Josep Borrell. Slične izjave su dale i Njemačka i Francuska, koje u takozvanom normandijskom formatu pokušavaju pronaći rješenje za ukrajinski sukob.

U telefonskom razgovoru s ukrajinskim predsjednikom Vladimirom Zelenskim, američki predsjednik Joseph Biden ponovio je „nepokolebljivu podršku Ukrajini, njenom suverenitetu i teritorijalnom integritetu, s obzirom na neprestanu rusku agresiju”.

Ali, društvenim mrežama kruže izvještaji o premještanju ruskih jedinica u oblasti Brijansk, Voronjež i Rostov i na anektirani Krim. Dmitri Peskov, glasnogovornik ruskog predsjednika, rekao je da Rusija ima pravo prebacivati svoje trupe na svojoj teritoriji. „Rusija nikome ne prijeti i nikada nikome nije prijetila”, rekao je glasnogovornik Kremlja.

Ruski vojni promatrač Alexander Goltz smatra da su akcije Rusije demonstrativne naravi. „Rusiji je potrebno novo sredstvo za pritisak protiv Zapada”, rekao je Goltz, a to je sada opasnost od rata protiv Ukrajine.

Prije nego što je uhićen Aleksej Navaljni, kao odgovor na zapadne sankcije prijetilo se da će se pojačati pritisak na rusku oporbu. „Mnogo toga je na kocki. Ruski predsjednik Vladimir Putin će nastaviti ovu politiku ucjene i pritiska, mada u principu nije za borbena djelovanja”, kaže ovaj stručnjak.

Usprkos tomu, moglo bi doći do oružanih aktivnosti. Međutim, Goltz ne očekuje nikakvu vojnu akciju u Donbasu do sredine svibnja: „Sve dok stepa nije suha, ne može započeti ofenziva. Zaglavili bi se u blatu, kao što se često događalo.”

Vrhovni komandant oružanih snaga Ukrajine Ruslan Homčak rekao je nedavno da na ukrajinskoj državnoj granici, kao i u oblastima koje ne kontrolira Kijev – u Donbasu i na Krimu – već postoji 28 taktičkih bataljunskih grupa iz Rusije.

Prema Homčaku, koji se poziva na ukrajinsku tajnu službu, Rusija želi poslati još 25 taktičkih bataljunskih grupa u Ukrajinu – pod izgovorom priprema za manevre „Zapad 2021″ s Bjelorusijom. „Ovo, zajedno s postojećim snagama na granici s Ukrajinom, predstavlja prijetnju vojnoj sigurnosti države”, rekao je vrhovni komandant ukrajinske vojske.

Pavel Felgenhauer, neovisni ruski vojni stručnjak, ne isključuje da se Rusija priprema za eskalaciju u Donbasu. „Vojska je spremna, ali hoće li biti naređenja od političara?”, Pita on, dodajući: „Otprilike šest mjeseci – od srpnja/kolovoza do Nove godine – u Donbasu je postojao pravi prekid vatre.Gotovo uopće se nije pucalo. A u siječnju je započela eskalacija na frontu i u propagandi – posebno s ruske strane”.

Time Rusija želi natjerati vladu u Kijevu na ustupke u pregovorima o Donbasu, kaže Volodimir Fesenko iz ukrajinskog Centra za primjenjene političke studije Penta. Politolog pretpostavlja da Rusija također želi izboriti novi krug u pregovorima sa Zapadom. Pritom je Vladi u Moskvi stalo da se razgovara o zapadnim sankcijama, uključujući sankcije protiv Sjevernog toka 2.

Fesenko također ne isključuje vojni sukob i ističe da je Krim sada ogromna vojna baza: „Tamo je koncentrirano moderno strateško i taktičko oružje, ne samo Crnomorska flota, nego i velike vojne grupe i ofenzivne zračne snage.”

Pored toga, kaže on, manevri izvedeni u Bjelorusiji posljednjih godina nisu ugrozili samo Ukrajinu, nego i baltičke zemlje, Poljsku i čitav istočni bok Europske unije.

Mihajlo Samus iz kijevskog „Centra za vojsku, konverziju i razoružanje” uvjeren je da se Rusija već dugo priprema za invaziju. Jer, još između 2014. i 2018. ruska vojska je koncentrirala opremu i jedinice na granici s Ukrajinom.

„Zapravo je Rusija formirala tri nove vojske oko Ukrajine”, rekao je ovaj stručnjak. Šest podmornica s raketama „kalibar” koje mogu nositi nuklearne bojeve glave, premještene su na Krim. Ali Samus ne vjeruje da bi se Putin usudio na otvorenu eskalaciju jer više voli provokacije preko hibridnih posredničkih snaga, tj. preko saveznika i na kibernetičkoj i propagandnoj razini.

Prema Susan Stewart iz Berlinske Zaklade za znanost i politiku (SWP), Rusija želi pokazati da još uvijek ima mogućnosti destabilizirati situaciju na istoku Ukrajine. Što se tiče Zapada i posebno novog rukovodstva u SAD, ona kaže: „Ako je to bio test ruskog rukovodstva, onda je ono postalo svjesno da je uslijedila i reakcija Zapada”, donosi DW.

Amnesty International

Kritičar Kremlja Aleksej Navaljni zatvoren je u uvjetima koja su slična mučenju i moguće je da ga polagano ubijaju, ustvrdila je organizacija za ljudska prava Amnesty International, prenosi Reuters. Iz organizacije tvrde da je pritvoreni Navaljni, koji je prošle godine otrovan bojnim otrovom novičokom, sada podvrgnut nedostatku sna te da u zatvoru nema liječnika kojemu može vjerovati.

“Rusija, odnosno ruske vlasti, možda dovode Navaljnog u situaciju spore smrti i pokušavaju prikriti što se zapravo događa s njim”, kazala je za Reuters glavna tajnica Amnesty Internationala Agnes Callamard.

“Jasno je da ruske vlasti krše njegova prava. Moramo učiniti više”, rekla je. “(Oni) su ga već pokušali ubiti, sada su ga pritvoriti i drže ga u zatvorskim uvjetima koja su slična mučenju”, ustvrdila je.

Vođa ruske opozicije i protivnik ruskog predsjednika Vladimira Putina prošle je sedmice započeo štrajk glađu tražeći da u zatvoru dobije primjerenu liječničku skrb zbog akutne boli u leđima i nogama.

Kremlj je odbio komentirati zdravstveno stanje Navaljnog, istaknušvi da je to stvar državne zatvorske službe. Ta je služba prošle sedmice kazala da Navaljni prima potrebno liječenje.

Navljani je zatvoren u februaru ove godine, a osuđen je na dvije i pol godine zatvore zbog kršenja uvjetne kazne. Moskva, koja je odbacila optužbe za trovanje, smatra da je cilj političkog djelovanja Navaljnog destabilizacije Rusije.

Callamard je kazala kako je loš tretman prema Navaljnom došao u vrijeme kada je pandemija korona virusa pojačala društvene nejednakosti te povećala državnu represiju u nekim zemljama.

Tvrdi da su neke vlade instrumentalizirale pandemiju protiv manjinskih grupa kako bi ugasili neslaganje i ljudska prava, dok je u drugim zemljama zabilježeno normalizacija protuepidemijskih mjera koje su ograničile građanske slobode, piše Al Jazeera Balkans.

Branimir Vidmarović za Direktno

Analitičar međunarodnih odnosa Branimir Vidmarović u razgovoru za portal Direktno kazao je kako je jasno da svaka zemlja želi osigurati prvo cjepiva za svoju populaciju.

“To je sasvim normalno i u tom kontekstu nema gotovo nikakve suradnje ni razumijevanja za tegobe drugih zemalja, ne samo svojih prvih susjeda nego i trećeg svijeta. Rizik od pandemije je velik i nijedna zemlja se sada ne želi baviti filantropijom i altruizmom nauštrb sebe Osim toga političke elite shvaćaju da im svojevrsni ‘cjepivni’ nacionalizam odnosno taj pristup da se prvo mora sva populacija procijepiti donosi političke bodove, a bilo kakav neuspjeh je politički opasan”, kazao je Vidmarović.

“Naravno, nije ovo slučaj čistog nacionalizma da su zemlje sebične nego je problem manjka ponude odnosno tog ugovornog problema s AstraZenecom gdje je Europa kiksala na najgori mogući način, vrlo diletantski je pristupila tom pravnom definiranju odnosa sebe i proizvođača i završila u ovakvom pravno proizvodnom paklu kada zapravo imate sve potpisano, a ne poštuju vam se ugovori i zbog tog pomanjkanja ponude dolazi do nekakvog ponašanja kao u seriji ‘Igre gladi’ kada se svatko tuče da bi dobio komadić svojeg”, nastavio je.

U isto vrijeme, iako je EU snažno kritizirana zbog sporog i lošeg odgovora na pandemiju s obzirom na neuspjeh u nabavci cjepiva, Vidmarović ističe da zapravo alternative Bruxellesu – nemamo.

“S EU je uvijek taj problem što je to velika politička i ekonomska integracija. Pravni mehanizmi i birokratski mehanizmi, norme i regulacije koje EU ima ovdje su napravili ‘dar mar’ i vrlo unazadili europski proces. Kada bi EU u ovoj situaciji rekla svojim članicama da svatko igra za sebe, tek tada bi ljudi osjetili da Bruxelles i ova integracija nemaju nikakvog smisla i, naravno, u takvom scenariju bi se bogate zemlje procijepile u potpunosti, a za ostale bi bilo ‘tko vas fućka’. Tako da je to nezgrapno jedinstvo i neučinkovito ipak neki zalog da Bruxelles ima nekakav legitimitet. On se pokazao nesposoban i to će biti predmet daljnjih diskusija u Parlamentu. Ta nesposobnost je problem koji će EU morati riješiti, ali da nije tog zajedništva, koliko god ono neučinkovito bilo, tek onda bi EU bila u pravim problemima. Mi zapravo nikad nećemo saznati alternativu”, kazao je Vidmarović.

U isto vrijeme, Covid-nacionalizam kojem su sklone zapadne demokracije je destruktivan, na što posebno upozorava Svjetska zdravstvena organizacija tvrdeći da će se pandemija time samo produljiti.

“Za potpuni oporavak svijeta bit će potreban određeni postotak procijepljenih u svim zemljama jer su proizvodni pogoni, tvornice, globalni opskrbni lanci i usluge jako povezani i zbog te globalne naravni poslovanja nije moguće postići oporavak jedne Njemačke bez oporavka u partnerskim zemljama, ne samo u blizini nego i šire, na Bliskom Istoku, Africi, istočnoj Aziji, Latinskoj Americi itd. Ako sami sebe procijepite, super, a što dalje? Svejedno ne možete putovati, opet vam vaši partneri ne mogu dostaviti robu, vi ne možete putovati njima, odnosno oni vama itd. Sve je to jako povezano i zato takav nacionalistički pristup nije dobar. Mislim da lideri svuda po svijetu to shvaćaju i da će nakon neke kritične procijepljenosti svojih nacija doći ipak do daljnje raspodjele cjepiva po ostalim zemljama”, optimističan je naš sugovornik.

Već se i na razini EU razgovara o uvođenju Covid-putovnica, odnosno certifikata koji će na europskoj razini ujednačiti mehanizam slobodnog prelaska granice i u sebi sadržavati potvrdu o cijepljenju, potvrdu da je osoba preboljela Covid ili potvrdu da je napravljen PCR test. Međutim, upozorava Vidmarović, već sada se na globalnoj razini planira uvođenje različitih certifikata za koje postoje različiti modeli.

“Tu se nazire i drugi problem koji je derivat Covid-nacionalizma, a to je potencijalni certifikacijski nacionalizam, koji je politički. Jedan od modela je imunološki, a drugi je vakcinacijski. Kada govorimo o tim vakcinacijskim certifikatima, postavlja se pitanje tko će ih verificirati, gdje će biti prihvaćeni, hoće li rusko i kinesko cjepivo imati pravo biti na europskom ili američkom certifikatu procijepljenosti i kako će sve to izgledati kasnije. I neće li se možda stvoriti situacija da će se dio Europe cijepiti i dobiti certifikate, a onda se neće priznavati za stanovnike Latinske Amerike ili Bliskog istoka koji su bili cijepljeni nekim drugim cjepivom. To je derivat koji nas još čeka nakon što prebrodimo ovaj dio kaosa oko cjepiva u Europi”, ocijenio je analitičar.

Smatra da bi se ovi mehanizmi itekako mogli koristiti kao sredstvo pritiska, ali prvenstveno kao društveni pritisak. Covid-kriza je na neki način ojačala nacionalne vlade, kaže, i proširila poimanje sigurnosti koje već neko vrijeme nije samo u prehrambenoj, vojnoj, energetskoj i slično, već je i društvena i zdravstvena.

“Dolazimo do situacije kada imate ideju certifikacija, uvođenja tehnologija, različitih mjera koje moraju prevenirati takve pandemije u budućnosti i kontrolirati stanovništvo, a to vam je onda jačanje nadzornih tehnologija, što je prirodno i neminovno.Pritom ne mislim utopijski, na način da će se kontrolirati naše umove, ali u određenoj mjeri je to porast moći države. To će se itekako odraziti prvenstveno na one ljude koji se nisu htjeli cijepiti od običnih bolesti. Njima će život postati svakako teži jer mislim da će se zdravstvena sigurnost doživljavati jako ozbiljno nakon pandemije korona virusa”, zaključio je Vidmarović svoju analizu za Direktno.

Gostovao i Biden

Nabava, raspodjela i izvoz cjepiva bile su glavne teme virtualnog summita Europske unije. Ipak, bilo je vremena da se odrade i neke važne stvari u odnosima s Turskom. A u gostima je kratko bio i Biden. Zemlje Europske unije žele konačno brže cijepljenje protiv koronavirusa. S obzirom na širenje mutacija, situacija s pandemijom vrlo je teška, rekla je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.

Ali to što je smrtnost manja, pokazuje početni uspjeh u cijepljenju ljudi starijih od 80 godina. „Cijepljenje konačno kontinuirano napreduje”, rekla je von der Leyen poslije video-summita EU-a u četvrtak kasno uvečer.

Od skoro 450 milijuna građana EU-a do sada je 62 milijuna bar jednom cijepljeno, a 18,2 milijuna ljudi primilo je obje doze cjepiva. U iduća tri mjeseca napokon bi trebalo biti isporučeno puno više cjepiva – 360 milijuna doza. To je tri puta više nego u prvom kvartalu ove godine kada je na raspolaganju bilo samo 100 milijuna.

Šefovi država i vlada satima su raspravljali oko distribucije premale količine cjepiva. Neko novo i pravo rješenje nije nađeno. Austrijski kancelar Sebastian Kurz bio je najglasniji u zahtjevu da bi neke zemlje trebale dobiti dodatne doze. U toj skupini zajedno s Austrijom su i Češka, Bugarska, Latvija, Slovenija i Hrvatska.

Neravnoteža u distribuciji cjepiva je posljedica toga što nisu sve države EU-a kupile količinu na koju prema broju stanovnika imaju pravo. U završnoj deklaraciji summita stoji da se cjepivo i dalje distribuira po ključu, odnosno prema broju stanovnika. Očekuje se da će tu pomoći deset milijuna doza cjepiva BioNTech/Pfizer – isporuka koja stiže prije vremena.

Raspodjelom bi se sada trebali baviti veleposlanici zemalja EU-a i to, kako je rečeno, „u duhu solidarnosti“. Njemačka kancelarka Angela Merkel je izjavila da im na tome ne zavidi: „Naravno, kao i uvijek, to je relativno komplicirana zadaća, nešto poput kvadrature kruga. Ali upravo je to bit politike.”

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen rekla je da su, usprkos nestašici cjepiva u EU-u, značajne količine izvezene u treće zemlje: 77 milijuna doza od početka prosinca. Iz perspektive EU-a problema nema s proizvođačima kao što su BioNTech/Pfizer i Moderna, koji ispunjavaju svoja obećanja Bruxellesu.

Britansko-švedska grupa AstraZeneca, međutim, jako kasni s isporukom. Ona do sada nije isporučila ni četvrtinu obećane količine. Zbog toga je Europska komisija predložila pooštrenje kontrole izvoza cjepiva izvan EU-a i olakšavanje zabrana izvoza.

Ali neke vlade EU-a strahuju da bi takve mjere mogle ugroziti lance opskrbe cjepivom.

Kancelarka također zagovara pristup sa osjećajem za mjeru: „Kada je riječ o Velikoj Britaniji s pravom je rečeno da želimo win-win situaciju, odnosno da djelujemo politički razumno, jer je ponekad malo kompliciranije nego što to izgleda na prvi pogled.”

U odnosima s Turskom EU se oslanja na mješavinu mrkve i batine. Posljednjih mjeseci bilo je nekoliko teških problema: spor oko plinskih nalazišta, pitanja u vezi s vladavinom zakona i poštovanjem ljudskih prava. Ipak, EU prepoznaje znakove popuštanje iz Ankare.

Video-konferencija Recep Tayyip Erdogan, Charles Michel i Ursula von der Leyen
Prošlog tjedna su čelnici EU-a razgovarali i s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom

„Usprkos postojećim nesuglasicama, ponekad dubokom neslaganju, apsolutno smo uvjereni da šutnja nije rješenje”, rekla je Merkel.

Tako je 27 država odlučilo da se počne s pripremama za širenje carinske unije. Ankari je također indirektno obećana i liberalizacija viza.

Osim toga EU hoće ojačati suradnju i u migracijskoj politici. Pritom se uglavnom radi o tome da Turska spriječi neželjenu migraciju u države EU-a. Takozvani poticaj za Tursku priprema Europska komisija i to u obliku novčane pomoći za zbrinjavanje sirijskih izbjeglica.

Šefovi država i vlada vrlo brzo su odradili pitanja ekonomske politike koja su prvotno trebala biti u fokusu summita: ambiciozni ciljevi digitalizacije Europe i jačanje eura kao svjetske valute. I jedno i drugo bi trebalo služiti većoj ekonomskoj neovisnosti.

Predsjednik Vijeća EU-a Charles Michel rekao je da se mora naći ravnoteža između digitalnog suvereniteta i otvorenog tržišta.

Kratkim posjetom (pola sata) američkog predsjednika Josepha Bidena, na kraju digitalnog summita odana je počast ponovnom pokretanju transatlantskih odnosa. Iz perspektive kancelarke Angele Merkel bila je to „vrlo, vrlo važna gesta”. EU i SAD ponovo tješnje razgovaraju, rekla je kancelarka nakon summita.

Angela Merkel je tom prilikom također naglasila da u slučaju Kine, na primjer, SAD i EU uvijek imaju isto mišljenje. Kina je „sistemski konkurent” za Europu, rekla je Merkel. Važno je da EU vodi jedinstvenu politiku prema Kini i za to se, kaže, ona bori kao njemačka kancelarka. Europska unija ima s SAD-om mnogo toga zajedničkog, ali u politici prema Kini nema potpune usuglašenosti, naglasila je Merkel.

I tako, s obzirom da su sudionici summita čitav program odradili u četvrtak uvečer, drugi dan summita je otkazan, piše DW.

Marinsko Ogorec za HRT

O tome je li pitanje cjepiva postalo političko i što se može očekivati u Studiju 4 govorio je prof. dr. sc. Marinko Ogorec s Veleučilišta Velika Gorica. Već je odavno vidljivo da je cjepivo protiv koronavirusa postalo prvorazredno političko sredstvo, pa je za očekivati da će se na političkoj sceni nastaviti “hladni rat” zbog cjepiva. Velika Britanije to nije deklarirala kao što to radi SAD koji je doslovno zabranio izvoz cjepiva, ali to u praksi itekako primjenjuje, kaže Ogorec.

Europska unije nije na vrijeme reagirala u opskrbi cjepiva i sada oko toga ima ozbiljnih problema. Očito su napravili pogrešku u koracima vezano za nabavu i distribuciju cjepiva, a s druge strane nisu uspjeli dobro organizirati ni proizvodnju cjepiva. Sada to pokušavaju ispraviti, kazao je.

Zašto sustav COVAX nije zaživio iz kojeg su se cjepivom trebale opskrbiti siromašnije zemlje?

Mislim da u tome veliki ulogu imaju farmaceutske tvrtke koje su precijenile svoje mogućnosti. Sada imaju velik broj ugovora koje ne mogu ispoštovati. Cijeli je niz problema, a posljedice se vide, rekao je Ogorec.

Komentirao je i potez njemačke kancelarke Angele Merkel da povuče odluku o “lockdownu” u dane uskrsnih praznika.

To je bila njezina politička procjena, teško je reći zašto ju je povukla, ali činjenica je da je nije povukla bez razloga – očito se na temelju analiza i procjena situacije ustanovilo se da bi moglo biti dosta neugodnih situacija, rekao je prof. Ogorec.

Za tužbe zbog neisporuke cjepiva upita je: Što bi se s time dobilo? Dobile bi se dugotrajne parnice, dugoročni problemi i tenzije, a ne bi se dobilo na tempu procjepljivanja stanovništva EU-a, što je vrlo bitno, smatra Ogorec.Migrantska kriza je pokazala da EU nije bio dorastao situaciji, sada se pokazalo da nije dorastao situaciji s cjepivom. Što će biti sljedeće – ne znam, dodao je.

Smatra da je pandemija u početku ujedinila svijet, a kada se pojavilo rješenje problema, vidjelo se koliko je svijet razjedinjen “jer svatko ponovno počinje štititi vlastite interese”.

Rusija nema dovoljno cjepiva niti za svoje potrebe, ali ga izvoze kao dio geostrateške igre za koju rusko političko vodstvo smatra da dobiva nešto više na međunarodnom planu, prije svega u političkom smislu, kazao je Ogorec.

Za COVID putovnice Ogorec kaže da su budućnost, bez obzira koliko su diskriminatorne te da će se one uvesti i za ostale profesije.

Prvi puta od početka pandemije

Ministri vanjskih poslova NATO-a sastaju se u utorak u Bruxellesu prvi put licem u lice u više od godinu dana. Ministri se trebaju pripremiti za predstojeći samit i raspraviti niz prijedloga za reformu vojnog bloka. Novi američki državni tajnik Antony Blinken prvi put će sudjelovati na sastanku ministara NATO-a, a njegov posjet Europi mogao bi pomoći obnovi transatlantskih odnosa koji su se zaoštrili u prethodnoj američkoj administraciji.

Zbog pandemije koronavirusa, ministri vanjskih poslova NATO-a posljednji put su se susreli uživo u studenom 2019. Sastanak traje do srijede, a saveznici bi u utorak trebali razgovarati o budućnosti njihove misije u Afganistanu, ali se ne očekuje odluka o tome.

Sve oči uprte su u Washington jer predsjednik Joe Biden treba odlučiti hoće li Sjedinjene Države u idućih nekoliko tjedana napustiti ratom razorenu zemlju prema dogovoru s talibanima ili će ostati ondje.

“Sve opcije su na stolu i nije donesena konačna odluka”, rekao je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg u ponedjeljak na konferenciji za medije uoči sastanka.

“Snažno podupiremo napore za ulijevanje svježe energije u mirovni proces”, dodao je Stoltenberg.

Oko 10.000 vojnika NATO-a ili partnerskih zemalja trenutačno obučavaju afganistanske sigurnosne snage. Kad je afganistanska misija još bila borbena, bilo ih je 100.000. Ipak, zbog visoke razine nasilja povlačenje bi moglo dodatno destabilizirati zemlju i ugroziti stratešku prednost osvojenu u dva desetljeća intervencije NATO-a.