Geopolitika

Geste približavanja i normalizacije odnosa u Washingtonu, vojno nasilje između Izraela i Pojaza Gaze. Dok je u Bijeloj kući izraelski premijer Benjamin Netanjahu zajedno s ministrom vanjskih poslova Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) i Bahraina potpisivao ranije utanačeni Sporazum o normalizaciji odnosa, s područja Pojasa Gaze je ispaljeno 15-tak raketa na izraelski teritorij. Vojno zrakoplovstvo Izraela na projektile je odgovorilo napadom na palestinske vojne položaje.

Palestinci iz područja Zapadne obale su bili pak suzdržani, kaže Steven Höfner, voditelj ureda Zaklade Konrada Adenauera na palestinskim područjima. Situacija je posljednjih dana bila iznenađujuće mirna, kaže on. Održano je nekoliko manjih protesta, na prosvjedu u Ramallahu se okupilo oko 150 osoba, a na terotoriju cijele Zapadne obale nekoliko stotina ljudi, priča Höfner. „Ljudi su očekivali taj dogovor. Oni imaju osjećaj da on samo potvrđuje ono što misle od ranije, naime da se arapski svijet sve manje zanima za Palestince.”

Države članice Arapske lige se tako na svom posljednjem sastanku nisu uspjele dogovoriti oko zajedničke osude približavanja Izraela u Emirata. Zahtjev Palestinaca da Liga usvoji osudu, odbačen je na sastanku arapskih zemalja. „I to je doprinijelo tome da se intenzivira osjećaj Plaestinaca da su sve više izolirani“, napominje Höfner.

Za to vrijeme je iranski predsjednik Hassan Ruhani oštro osudio Sporazum o normalizaciji. „Gdje nestade vaš arapski duh, što je s vašim brigama oko (izraelskih) zločina u Palestini, gdje je vaša empatija za vašu palestinsku braću?“, zapitao se o retorički.

Takvi apeli nailaze na plodno tlo samo u jednom dijelu palestinskog društva. „Na Zapadnoj obali izjave iz Irana nailaze na vrlo malu pažnju javnosti”, kaže Steven Höfner. “Više pažnje im se poklanja u Pojasu Gaze, gdje si savez s Iranom ili barem približavanje Teheranu mogu zamisliti pogotovo osobe iz okruženja Hamasa, ali i Palestinskog džihada.”

Skepsa prisutna na Zapadnoj obali počiva vjerojatno na spoznaji da je Iran izoliran u većem dijelu arapskog svijeta, te pogotovo na činjenici da se ta zemlja nalazi pod sankcijama SAD-a. Svako približavanje vladi u Teheranu moglo bi za sobom povući izravan ili neizravan pritisak iz Washingtona. Palestinsko-iranski kontakti naišli bi i na malo simpatija u glavnim gradovima zemalja članica Europske unije. U slučaju intenziviranja odnosa Palestinaca i Iranaca, odnosno u slučaju da oni formiraju savez protiv Izraela, prije svih bi reagirala – Njemačka.

Približavanje Bahraina Izraelu, jasnim je riječima komentirao i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan. “Ona (odluka o potpisivanju Sporazuma, nap. red.) će dodatno ohrabriti Izrael da nastavi s nelegitimnim postupcima protiv Palestinaca.” Erdogan je već ranije kritizirao odluku Ujedinjenih Arapskih Emirata da potpiše sporazum s Izraelom. To „licemjerno ponašanje“ ljudi u regiji „neće nikada zaboraviti“, dodao je turski predsjednik.

Izjave iz Ankare su dobro prihvaćene u palestinskim autonomnim područjima, u svakom slučaju bolje nego one iz Teherana. „Cijeli niz Palestinaca svoje nade polaže u Tursku“, napominje Steven Höfner iz Adenauerove zaklade. „U Turskoj oni vide državu koja posjeduje dozu političke težine koja je dovoljna za ozbiljno zastupanje palestinskih interesa.“

No, i Tursku se u ovom trenutku na vanjsko-političkoj sceni umnogome ignorira. Na sjeveru Sirije Turska se bori protiv kurdskih organizacija, na Sredozemlju su Turci umiješani u konflikt s Grčkom oko korištenja prava za eksploataciju plina s morskog dann, u Libiji Ankara vojno podržava šefa Vlade nacionalnog jedinstva, Fajisa al-Sarradža. U tom smislu je posve otvoreno koliko resursa Turska uopće ima kako bi se uz sva ta pitanja još angažirala i za Palestince. Osim toga, i EU bi skeptično reagirala na palestinsko-tursko približavanje. Mnoge članice Unije se distanciraju od Ankare. Razlozi su, između ostaloga, i spor Turske s Grčkom, odnosno turska praksa da pušta izbjeglice i migrante da preko Sredozemnog mora pređu u Grčku, odnosno na taj način dodatno izvrši pritisak na Europu. Pogoršanju odnosa je dodatno doprinio i beskompromisan unutarnjo-politički kurs aktuanog turskog predsjednika.

U konekstu naglih promjena poretka na Bliskom istoku, Palestinci svoje nade polažu u još dvije zemlje: Rusiju i Katar. Rusija ima dobre odnose s Izraelom, a ti bi se odnosi, barem se tako nada u Ramallahu, mogli iskoristiti i u korist palestinskih interesa. Ali Izrael je za Rusiju i dalje važan partner po pitanju Sirije. Te dvije zemlje su vojno aktivne u sirijskom zračnom prostoru: tijesna tehnička suradnja, a dugoročno gledano i strateški dogovori između Rusije i Izraela su zbog toga neizbježni.

Slično je i kad se radi o Kataru. Ta je zemlja milijunskim iznosima pomogla Pojasu Gaze. Zaljevski emirat je ipak to učinio nakon intenzivnih konzultacija s Izraelom. „Taj angažman je doveo do toga da mnogi Palestinci u Kataru vide svojevrsnog posrednika u daljnjim pregovorima s Izraelom”, naglašava Höfner. Te se nade ipak politički gledano za sada nisu ispunile, dodaje naš sugovornik.

Dugo vremena je i Saudijska Arabija u očima mnogih Palestinaca bila zemlja koja je važila kao pouzdan saveznik. Pogotovo je kralj Salman bio na glasu kao dosljedan promotor palestinskih interesa. Ali upitno je hoće li njegov sin, princ prijestolonasljednik Mohammed bin Salman, vjerojatni budući lider ove kraljevine, i ubuduće nastaviti s tim kursom solidarnosti. U više razgovora s Jaredom Kushnerom, posebnim izaslanikom Trumpove vlade za Bliski istok, on je, sudeći po medijskim izvještajima, dao naslutiti da gaji određene simpatije za trenutne američke napore oko normalizacije izraelsko-arapskih odnosa. Saudijska Arabija ipak još uvijek oklijeva s javnom demonstracijom savezništva s Izraelom.

U skladu s tim, Palestinci s rezervama i oprezom gledaju u smjeru Rijada. 80 posto ispitanika jedne ankete koju je proteklih dana proveo Palestinian Center for Policy and Survey Research, mišljenja je da je Saudijska Arabija dala „zeleno svjetlo” Ujedinjenim Arapskim Emiratima da pristanu na normalizaciju odnosa s Izraelom. Još više ispitanika (njih 82%) polazi od toga da će u dogledno vrijeme i saudijska kraljevina napraviti isti potez kao i UAE, odnosno Bahrain, donosi DW

Fatah na jednoj, a Hamas (koji vlada u Pojasu Gaze) na drugoj strani trenutno se doduše trenutno trude oko usuglašavanja zajedničkih pozicija, koje bi se jednoga dana trebale pretvoriti u formiranje tijela koje bi onda bilo nadležno za ujedinjena, odnosno kompletna autonomna područja. Ali dug je put do toga. Za sada još nema ništa ni od potrebnih reformi, a čeka se i na održavanje parlamentarnih izbora – posljednji su održani 2006.

Ako Palestinci žele opet imati veći utjecaj u arapskom svijetu, onda bi s reformama morali pobijediti u vlastitom taboru, piše list Al-Ayyam koji izlazi u Ramallahu i koji je blizak Fatahu: „Naše nejedinstvo ohrabruje neke zemlje da se povuku i da se pozicioniraju protiv interesa palestinskog naroda“. Ukoliko se želi zaustaviti taj trend, onda se mora početi s promjenama kod samog sebe, piše ovaj list. I dodaje: „U suprotnom ćemo izgubiti još više utjecaja i još više ćemo se izolirati.“

Hrvatska se od primjera dobre borbe protiv koronavirusa (“poster boy”) pretvorila u žarište (“hot spot”) nakon što je Vlada, motivirana zabrinutošću oko ekonomije, odlučila spašavati turističku sezonu popuštanjem epidemioloških mjera, javlja Wall Street Journal.

“Nakon ukidanja lockdowna, hrvatske vlasti dopustile su ponovno otvaranje klubova i kafića na jadranskoj obali, privukavši posjetitelje u rasponu od njemačkih studenata na (štedljivom) proračunu do Jay-Z i Beyonce, koji su proveli ondje dio ovog mjeseca”, piše WSJ, opisujući Hrvatsku.

WSJ dodaje kako je situacija ovog ljeta u Hrvatskoj usporediva s onom zimus u Ischglu, austrijskom skijalištu u kojem se, i ne znajući, zarazilo tisuće ljudi iz cijele Europe. Kao u Ischglu, zaraza se među turistima većinom širila po klubovima, kafićima i na noćnim zabavama, piše WSJ pozivajući se i na Krunoslava Capaka, s kojim je novinar razgovarao.

– Imali smo neke turiste koji su doputovali već zaraženi, ali velika većina njih zarazila se dok su boravili ovdje – citiran je Capak u tekstu Wall Street Journala.

Tekst opisuje i iskustvo nekoliko stranaca koji su boravili ljetos u Hrvatskoj i koji opisuju kako je “sve bilo kao prije pandemije”. Opuštanje tijekom ljeta bilo je u suprotnosti sa situacijom tijekom zime i proljeća, kad je Hrvatska uspjela držati koronavirus pod kontrolom zahvaljujući dobro pripremljenom zdravstvenom sustavu, odlučnoj epidemiološkoj reakciji i tome što je javnost disciplinirano bila oprezna, kaže Ivan Đikić, ugledni hrvatski znanstvenik zaposlen u Njemačkoj, s kojim je novinar WSJ-a također razgovarao.

– Ali oprez je popustio nakon početnog uspjeha jer su se ljudi činili željnima izlaska, putovanja i uživanja u ljetu nakon strogog lockdowna. Ipak, neshvatljivo je zašto je klubovima bilo dozvoljeno otvaranje – kaže Đikić, prenosi Večernji list.

Capak u WSJ-u priznaje da su epidemiolozi izdali preporuke za držanje socijalne distance i nošenje maski u barovima, restoranima i prostorima za zabavu, ali da to nisu bile obvezujuće preporuke. Stoga su neki noćni klubovi i kafići poslovali bez ikakvih ograničenja. Jedna Njemica koja živi u Francuskoj i redovito provodi odmor ploveći na Jadranskom moru opisala je za WSJ kako je iskustvo odmora ovog kolovoza u Hrvatskoj bilo poput ponovnog otkrivanja slobode nakon striktnih mjera zatvaranja koje je iskusila u Strasbourgu, u kojem živi.

– Ne znam je li se radilo o naivnosti, proračunatom pokušaju privlačenja turista ili o oboje stvari pomalo, ali nije bilo maski, socijalnog distanciranja i stolovi u ispunjenim restoranima i kafićima nisu bili razmaknuti. Bilo je kao svake godine – rekla je Antje Rothemund.

– Ljudi su nam ljubazno govorili da se ne moramo pridržavati pravila nošenja maske u njihovim kafićima i trgovinama – rekla je jedna druga sugovornica, Maria Tejero iz Italije.

WSJ podsjeća da su, prema podacima njemačkog epidemiološkog instituta Robert Koch, u razdoblju između 10. kolovoza i 6. rujna turisti koji su se vratili iz Hrvatske činili 12 posto svih novih slučajeva oboljenja od COVID-19 u Njemačkoj. Češka i Austrija spominju se kao primjeri zemalja koje bilježe porast novooboljelih također zbog povratnika s ljetnog odmora u Hrvatskoj.

SOA u izvješću ističe da je teroristička prijetnja na teritoriju Hrvatske niska, ali da ipak, s obzirom na prirodu suvremenih terorističkih prijetnji, pripadnost Hrvatske euro-atlantskim asocijacijama i zapadnom demokratskom sustavu vrijednosti, razvijeni turistički sektor te vidljivost Hrvatske u globalnim medijima, postoji potencijalni rizik terorističkih prijetnji.

“Također, postoji stalni rizik od tzv. vukova samotnjaka koji bi mogli samostalno izvesti teroristički akt, potaknuti javno objavljenim pozivima terorističkih skupina na počinjenje napada”, stoji u izvješću u kojem SOA napominje kako te osobe ne moraju biti izravno povezane s terorističkim organizacijama, a mogu se samo-radikalizirati preko Interneta i društvenih mreža, što otežava njihovo otkrivanje.

Kao jedan od sigurnosnih izazova za Hrvatsku SOA navodi tranzit stranih državljana preko hrvatskog teritorija, za koje postoje indicije da podupiru terorističke aktivnosti, a u kontekstu migracijskih kretanja preko teritorija Hrvatske. “SOA u smanjivanju rizika od ovog izazova poduzima odgovarajuće preventivne aktivnosti u cilju zaštite Republike Hrvatske, ali i ostalih europskih država”, stoji u izvješću.

Navodi se i kako je na području pod kontrolom tzv. Islamske države (ISIL) boravilo ukupno sedam osoba koje imaju (i) hrvatsko državljanstvo, dvojica muškaraca i pet žena. Nijedna od njih nije radikalizirana u Hrvatskoj, niti se pridružila ISIL-u iz Hrvatske”, tvrde u SOA-i.

Po dostupnim nepotvrđenim podacima, stoji u izvješću, dvojica muškaraca su poginula u borbama na strani ISIL-a, dok se pojedine žene nalaze u civilnim kampovima pod kontrolom kurdsko-arapskih snaga SDF u Siriji.

Žene su se ISIL-u pridruživale u pravilu kao pratnja svojim supruzima “džihadistima”, a neke su tijekom boravka u Siriji i Iraku rodile djecu, piše u izvješću i dodaje da se njihova točna lokacija i sudbina još trebaju potvrditi zbog kaotične situacije nakon sloma ISIL-a.

U SOA-i ističu kako nijedna vrsta ekstremizma, neovisno o njegovoj ideološkoj, vjerskoj ili nacionalnoj osnovi, u Hrvatskoj nema širu potporu javnosti, značajan broj sljedbenika, niti veliki pokretački potencijal. Pripadnici ekstremističkih skupina imaju vrlo mali potencijal izazivanja nasilja, incidenata ili sukoba većih razmjera, a njihove aktivnosti ne predstavljaju značajniju prijetnju nacionalnoj sigurnosti”, navodi SOA.

Stoga zaključuje da je trenutno niska prijetnja od ekstremizma i narušavanja demokratskog ustavnog poretka te s ekstremizmom povezanog nasilja u Hrvatskoj.

Ne postoji ni ozbiljniji antiimigracijski ekstremizam, iako bi trend jačanja antiimigracijskih pokreta u Europi, drže u SOA-i, srednjoročno mogao voditi jačanju istovjetnih skupina i u Hrvatskoj. U agenciji napominju i da islamistički radikalizam, za razliku od zapadnih država EU i država jugoistočnog hrvatskog susjedstva, u Hrvatskoj nije uspio okupiti veći broj sljedbenika. “Radi se o nekoliko desetaka osoba salafitskog opredjeljenja koje ne zagovaraju nasilje”, navode u SOA-i te kao glavne razloge za nepostojanje značajnog islamističkog radikalizma u Hrvatskoj označuju dobar položaj, ugled i integriranost islamske zajednice u hrvatskom društvu.

Analizirajući sigurnosne trendove u okruženju, SOA navodi da je jugoistočno susjedstvo Hrvatske još uvijek nestabilno i nije u potpunosti konsolidirano u sigurnosnom i političkom smislu. “Kompleksnost aktualne sigurnosne i političke situacije u jugoistočnom susjedstvu potvrđuje činjenica da pojedine države još uvijek funkcioniraju uz aktivni angažman međunarodne zajednice i nije izgledno da će se takvo stanje uskoro promijeniti”, procjenjuju u agenciji.

Napominju i da je Hrvatska bila meta niza kibernetičkih napada posljednjih godina. Radi se o tzv. APT napadima (Advanced Persistent Threat – napredna trajna prijetnja) koje karakterizira visoka razina stručnosti i prikrivenosti u dužem razdoblju, vrlo složena organizacija i plan napada koji obuhvaća pažljivu selekciju mete (vladina tijela, kritična infrastruktura i sl.).

Upozoravaju pritom kako, s obzirom na predsjedanje Hrvatske Vijećem EU u 2020. godini, postoji rizik povećavanja učestalosti takvih napada na informacijske i komunikacijske sustave državnih tijela. “Stoga SOA, u suradnji s drugim nadležnim tijelima, podiže sposobnosti obrane od ovakve vrste prijetnji nacionalnoj sigurnosti”, stoji u izvješću.

SOA navodi i da je prisutan interes za ulaganje kapitala nepoznatog porijekla u Hrvatsku, pri čemu postoji rizik da se radi o ‘pranju’ nezakonito stečenog novca. “Kriminalne skupine iz okruženja nastoje koristiti područje Republike Hrvatske za provođenje svojih ilegalnih aktivnosti, poput krijumčarenja narkotika, ilegalnih migranata, oružja i visokoprofitne robe. Pri tome surađuju s pojedincima i skupinama iz Republike Hrvatske te ih angažiraju za izvršenje konkretnih kriminalnih aktivnosti”, tvrde u SOA-i.

Te grupacije, dodaju, teritorij Hrvatske nastoje iskoristiti i za skrivanje od konkurentskih i suprotstavljenih kriminalnih grupacija te izbjegavanje kaznenog progona u matičnim državama, pri čemu pripadnici organiziranog kriminala nastoje koruptivno djelovati prema pojedincima u državnim institucijama, kako bi zlorabili svoj položaj i ovlasti te pogodovali organiziranom kriminalu.

Posljednjih godina se u hrvatskom susjedstvu odvijaju brojni obračuni suprotstavljenih kriminalnih skupina te postoji stalni rizik da se dio tih obračuna prelije i na hrvatski teritorij, upozoravaju u SOA-i.

Čvrsto u fokusu stoji Indija kao posljednji epicentar zaraze, iako Sjeverna i JUžna Amerika kombinirano broje skoro polovicu svih slučajeva u svijetu. Globalni dnevni broj novih slučajeva zaraze posljednjih je dana dosegnuo rekordne razine te je zabilježena i smrt blizu 1 milijuna ljudi, dok se istodobno ubrzava međunarodna utrka za razvoj i distribuciju cjepiva.

Službeni broj slučajeva koronavirusa u svijetu sada je više od pet puta veći nego broj slučajeva oboljevanja od teške gripe koji se zabilježi godišnje, pokazuju podaci Svjtske zdravstvene organizacije (WHO).

Diljem svijeta zabilježen je skoro 1 milijun smrti povezanih s koronavirusom, što u značajnoj mjeri nadilazi broj smrti povezanih s klasičnom gripom koji se godišnje kreće između 290.000 i 650.000. Indija je u srijedu postala druga zemlja na svijetu, iza Sjedinjenih Država, koja bilježi više od pet milijuna slučajeva.

Ova južnoazijska država, druga najmnogoljudnija na svijetu, od sredine kolovoza bilježi više slučajeva nego Sjedinjene Države i sama broji nešto preko 16 posto ukupnog broja slučajeva u svijetu.

Sjedinjene Države imaju oko 20 posto globalnih slučajeva, iako imaju samo 4 posto svjetske populacije. Brazil, treća najgore pogođena zemlja na svijetu, ima oko 15 posto globalnih slučajeva. Trebalo je 18 dana da broj slučajeva zaraze u svijetu poraste sa 25 milijuna na više od 30 milijuna. Također je trebalo 20 dana da bi broj porastao sa 20 milijuna na 25 milijuna i 19 dana da poraste s 15 na 20 milijuna.

Globalna stopa novih slučajeva se usporava odražavajući napredak koji bilježe mnoge zemlje u borbi s bolešću, unatoč nekim velikim povećanjima broja slučajeva. Zdravstveni stručnjaci ističu da službeni podaci gotovo sigurno pokazuju manji broj slučajeva i infekcije i smrti nego što on stvarno iznosi, pogotovo u zemljama s ograničenim kapacitetima za testiranje.

Utrka za razvoj cjepiva protiv koronavirusa i njegovo donošenje na tržište posljednjih se tjedana sve jače zahuktava, a globalno se bilježi oko 200 kandidata za to.

Američki predsjednik Donald Trump rekao je da bi njegova zemlja mogla imati cjepivo spremno za distribuciju uoči predsjedničkih izbora 3. studenoga, dok je kineski zdravstveni dužnosnik ovog tjedna najavio da bi KIna mogla imati cjepivo spremno za javnu upotrebu najranije do studenoga.

Iako raširenost koronavirusa još uvijek daleko zaostaje za španjolskom gripom 1918. godine, koja je zarazila oko 500 milijuna ljudi, ubivši barem 10 posto njih, stručnjaci se brinu da dostupni podaci potcjenjuju stvarni utjecaj pandemije.

Neka ulična anketa vrlo brzo bi potvrdila da većina Amerikanaca nikad nije ni čula za Ujedinjene Arapske Emirate, a ni za Bahrein. Isto kao ni za Oman ili Katar. Razlozi smrtonosnog konflikta između Palestine i Izraela isto tako su malo poznati, kao i razlozi koji govore protiv premještanja američkog veleposlanstva u Jeruzalem. A to što se američko prvenstvo u bejzbolu zove „Svjetska serija” (World Series), mnogo govori o tome kako Amerikanci doživljavaju sebe u ovom velikom svijetu.

I dalje postoji veliki broj ljudi koji previđa koliko vješto aktualni predsjednik zna iskoristiti određene momente. Tako mu je dobro legla i ceremonija potpisivanja sporazuma između Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata, kao i Bahraina – nepunih 50 dana pred izbore. Taj medijski profesionalac zna kako se efikasno okružiti moćnicima. On zna kako na njegove istinske pristaše, ali i na potencijalne birače, djeluje kada se u ovim teškim trenucima pojavi na sceni kao političar koji rješava stvari.

Pri tom nikakvu ulogu ne igra to što se Palestinci zanemaruju i to što je pravo mirovno rješenje još dalje zbog ovog, prije svega ekonomski motiviranog dogovora. Nikog tu ne zanima što arapski blok, koji je dugo bio podrška Palestincima, više ne postoji. I u tom dijelu svijeta je novac važniji od bratske sloge.

Većina Amerikanaca nesigurnija je nego ikad. Za to su odgovorni smrtonosni virus i ogromni gospodarski problemi. Prijeti li zaista u predgrađima, pretežno naseljenim bijelcima, građanski rat, kao što sugeriraju slike s brojnih prosvjeda? A tu su i ogromni požari bez presedana koji gutaju velike dijelove zapadne obale. Zemlje arapskog svijeta mogle bi biti odlučujući faktor za Trumpovog mirovnog plana za Bliski istok. Neke zemlje su više naklonjene Izraelu nego što je to službeno poznato. Ujedinjuje ih neprijateljstvo prema Iranu.

Čežnja za čvrstom rukom, uzrokovana strahom mnogih Amerikanki i Amerikanaca, ne pruža šansu kritičkom razmatranju uzroka. Umjesto da se analizira u kakvoj su vezi sve te katastrofe sa sadašnjim predsjednikom, koji je već skoro cijeli mandat na dužnosti, mnogi žele mahera koji će iznad svega postaviti vlastite uspjehe. Čovjeka koji svijetu pokazuje tko je glavni i koji za Ameriku osigurava mjesto u svijetu koje zaslužuje.

Zato je i ceremonija s mnogo moćnih muškaraca i mnogo pompe baš po njegovoj mjeri. U danima poput ovih Trump želi i najvećim skepticima pokazati koliko u njemu još ima i snage i volje. I kako mu lako polazi za rukom pokazati nadmoć nad protivnikom Bidenom.

Što se više približava izborni dan, sve teže je razumjeti zašto su demokrati ponovo izabrali kandidata zbog kojeg će se na kraju opet reći: nije Donald Trump pobijedio, nego je njegov protivnik izgubio, piše DW.

Politički analitičar Davor Gjenero je za portal Otvoreno komentirao što to obilježavanje predstavlja i ima li značaj za Hrvatsku.

“Mislim da je to nešto što bismo u Hrvatskoj trebali gledati s jedne strane s oprezom, a s druge strane bez velikih riječi. To je dio Vučićevog projekta Velike Srbije i stvaranja atmosfere o tome kako taj projekt nije izgubljen. U sklopu projekta je i mogućnosti pripajanja manjeg entiteta u Bosni i Hercegovini Srbiji, ali to ne odgovara političkoj realnosti. To nije provedivo. Na sve to što se dešava u kontekstu Memoranduma 2 treba gledati s oprezom, ali bez iskazivanja bilo kakvih emocija i bez davanja ikakvog značenja u hrvatskoj javnosti. Politika Aleksandra Vučiča i Milorada Dodika prije svega zaslužuje prezir, a ne da ih se u Hrvatskoj tretira kao relevantno”, rekao je Davor Gjenero.

O Vučićevoj izjavi da nitko neće srušiti jedinstvo Srpskog naroda je rekao da se tu iščitava jedna od karakteristika retorike Vučića, a riječ je o pasivnoj agresiji.

“On uvijek nastupa pasivno agresivno. Uvijek su Srbi izvana ugroženi zato imaju pravo na agresiju prema ostalima. To je nešto što smo već naučili, to nije nešto novo. On je sad taj model pasivne agresije doveo na visoku razinu”, istaknuo je Gjenero.

Upitan što bi ovo obilježavanje konkretno značilo za Hrvatsku, Gjenero odgovara da ono ništa ne znači ništa jer su se političke okolnosti promijenile.

“To Vodstvo Srba u Hrvatskoj svoju političku poziciju gradi u Zagrebu, a ne u Beogradu. Bilo je rizično ono vrijeme kad su Srbi u Hrvatskoj mislili da ponovno trebaju surađivati s Beogradom i da se trebaju čvrsto vezati uz njega. Gospodin Milorad Pupovac je vrlo dobro razumio opasnosti koje iz toga proizlaze i kad je u Zagrebu našao ozbiljnog partnera potpuno se politički emancipirao od utjecaja Beograda, to se vidjelo ljetos povodom Oluje. Srbi u Hrvatskoj sada vode politiku optimalizacije svojih interesa, a svoje interese oni maksimalno mogu zaštiti unutar Hrvatske koja je stabilna država članica Europske Unije i NATO saveza. Mislim da unutar racionalnog vodstva Srba u Hrvatskoj nema nekakvog odjeka politika velikosrpstva”, zaključio je Davor Gjenero za portal Otvoreno.

Svemirski planovi Savezne udruge njemačke industrije (BDI) polako dobivaju konkretne obrise. BDI je u jednom konceptu predvidio gradnju svemirskog poletnog centra za manje rakete na Sjevernom moru. Platforma bi plutala i bila mobilna, gradile bi je privatne kompanije uz podršku države.

Njemački ministar privrede Peter Altmaier se još prošle godine pokazao otvorenim za suradnju, a sada njegovo ministarstvo analizira je li ovaj koncept moguć. BDI se nada da se stvar može provesti kroz dvije godine i tvrdi: tehnički je izgradnja platforme sigurno moguća, ali ostaje pitanje političke podrške. Država naime treba osigurati sredstva za početnu fazu gradnje.

Prema ideji BDI-a, njemačka svemirska stanica bi bila otvorena i za europske i druge partnere. U ovoj udruzi kažu da bi stanica imala „ključni značaj” za industriju s obzirom na to da živimo u digitalnom dobu koje donosi autonomnu vožnju i takozvanu industriju 4.0.

Napretkom tehnologije su sateliti koji se odašilju u orbitu postajali sve kompaktniji i manji, pa će za njih biti potrebne sve manje rakete-nosači i, shodno tomu, manji svemirski centri. BDI navodi da već tri privatne njemačke tvrtke rade na tim malim raketama koje bi trebale na tržište stići 2021. ili 2022. godine. No niti jedna od firmi još nema ugovor s nekim europskim svemirskim centrom.

Jedna od tih tvrtki je Isar Aerospace iz Ottobrunna nadomak Münchena. Ova start-up firma već je počela proizvoditi rakete. Bavarski premijer Markus Söder, koji bi lako mogao postati i idući njemački kancelar, poznat je kao fan svemirskih avantura. Zato je i osobno otvorio pogon u Ottobrunnu, naravno pred kamerama.

Isar Aerospace namjerava izgraditi nosač dug 27 metara pod imenom Spektrum. Raketa bi već iduće godine trebala da odletjeti u svemir, na relativno malu razdaljinu od Zemlje. Osnivač i šef tvrtke Daniel Metzler potvrdio je te planove, navodeći da će Spektrum moći ponijeti do 1.200 kilograma tereta u niže Zemljine orbite – to je dovoljno za manje satelite. Time, hvali se Metzler, njegova tvrtka gradi najjaču privatno financiranu raketu Europe.

Prednost svoje tvrtke u usporedbi s velikim svemirskim agencijama vidi u fleksibilnosti i nižim troškovima. Start neke rakete se može, kaže Metzler, pripremiti za svega nekoliko mjeseci ili čak tjedana. Pomaže i to što se male rakete mogu kamionima relativno lako prebaciti do uzletne rampe. Start-up iz Bavarske ima stotinjak zaposlenih i isključivo je privatno financiran. U prošlom krugu su u decembru skupili još 15 milijuna eura od investitora, a ove godine slijedi još jedna runda privlačenja financija. Među ulagačima je i Bulent Atan, nekada potpredsjednik američke svemirske kompanije SpaceX koju je osnovao Elon Musk.

Izvjesno je da se bavarska tvrtka treba dogovoriti s nekim europskim kozmodromom. Pregovori traju, ali ništa još nije potpisano. I tu na scenu stupa koncept BDI-ja i ideja da to bude plutajući kozmodrom u Sjevernom moru. Ekonomski list Handelsblat prenosi da bi projekt takve platforma trebalo pomoći s 30 milijuna eura iz njemačkog proračuna. Pitanje će biti i političko, jer navodno slične platforme planiraju i Europska unija, kao i Švedska i Norveška.

BDI ponavlja da platforma ima smisla i da će na kraju biti isplativa. Država, kažu, samo treba pokrenuti projekt, kasnije će se funkcioniranje kozmodroma financirati kroz polijetanja raketa, piše DW.

To je trebao biti jedan od vrhunaca njemačkog predsjedanja Vijećem EU-a: trodnevni (13.-15.9.) samit država Europske unije i Kine u Leipzigu. Sada će uživo u saskoj metropoli biti samo prosvjednici. Virtualnom sastanku čelnika svih 27 članica EU-a i Kine će se pridružiti i predsjednici Vijeća EU-a i Europske komisije Charles Michel i Ursula von der Leyen. I Angela Merkel kao premijerka zemlje-domaćina.

Pravi samit je bio otkazan početkom lipnja. Tada je Berlin ovaj potez opravdao pandemijom koronavirusom. No činjenica da se samit sada održava u ovom smanjenom formatu odgovara i razvoju odnosa EU-a i Kine posljednjih mjeseci. Mnoge EU-države su ogorčene načinom na koji se Peking odnosi prema manjini Ujgura u svojoj zemlji kao i pokušajem gušenja demokracije u Hong Kongu.

Daljnji kamen spoticanja je netransparentni odnos Kine prema pandemiji koronavirusom. kako za DW kaže Lucrezia Poggetti iz jednog briselskog think-tanka, EU-zemljama posebno smeta “diplomacija maskama” Kine. “Radi se o besramnoj PR kampanji tijekom koje je u mnogo slučaja izvoz medicinske opreme prodavan kao humanitarna pomoć”, kaže Poggetti.

U Europi je trenutno u tijeku proces promjene odnosa prema Kini koji je definiran još u ožujku 2019. kada je Europska komisija predstavila EU-strategiju naspram Kine. Ovdje se ova dalekoistočna sila ne definira samo kao partner u borbi protiv klimatskih promjena ili gospodarski konkurent nego i konkurent kada je u pitanju “izvoz” političkih ideja: kineska autokracija se mnogim zemljama svijeta nudi kao alternativa demokraciji zapadnog kroja. I novi EU-povjerenik za vanjsku politiku, Josep Borell je u jednom intervjuu naglasio kako je EU “malo naivan” u odnosu prema Kini. Sada Bruxelles, kako je rekao, provodi “realističnije smjernice”.

S ovim smjernicama je u redovitu komunikaciju s Pekingom stigao i malo oštriji ton. Doduše nakon jednog video sastanka s kineskim državnim vodstvom krajem lipnja, Michel i Von der Leyen su doduše istaknuli potrebu suradnje na gospodarskom planu, borbi protiv klimatskih promjena i širenja pandemije. No istodobno se zaključilo kako EU i Peking “ne dijele iste vrijednosti kada je u pitanju multilateralizam ili politički sustavi”. Von der Leyen je zaključila kako se mora veća vrijednost dati poštivanju pravila i uzajamnosti ako se želi nastaviti s gradnjom dobrih odnosa.

Ono na što predsjednica Europske komisije misli je sadržano u “Sveobuhvatnom sporazumu o ulaganjima” oko kojeg se pregovara već šest godina. Ovdje se traže jednaki uvjeti za sve gospodarske takmace, uklanjanje prepreka za ulaganja i smanjenje uloge državnih kompanija. Jörg Wuttke, predsjednik trgovinske komore EU-a u Kini nije baš optimističan da će se Kina pomaknuti prema Europi kada su ovi zahtjevi u pitanju. Kina potpisivanje ovog sporazuma vidi kao važan vanjskopolitički cilj ali, kako smatra i Reiner Bütikofer, predsjednik Delegacije za odnose s Kinom Europskog parlamenta, niti na jednom području nije došlo do napretka.

Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi je bio nedavno u Europi kako bi umanjio negativne posljedice turneje svog američkog kolege Mikea Pompea koji je nedugo prije toga po europskim zemljama vrbovao protiv kineskih kompanija poput Huaweija i, kako se čini, u mnogim zemljama imao uspjeha. Njemački tjednik Der Spiegel je ovu turneju šefa američke diplomacije nazvao “anti-kineskom turnejom”. U EU ne vlada jedinstveni stav prema tehnologiji ovog kineskog koncerna koji bi trebao odigrati važnu ulogu u širenju 5G mreže, ali koji stoji pod sumnjom špijuniranja za kinesku državu.

No kineski ministar vanjskih poslova nije naišao na očekivani topli prijem u Europi. Njemački ministar vanjskih poslova je od svog kineskog kolege jasno zatražio ukidanje zakona koji ugrožavaju neovisnost Hong Konga, prestanak ugnjetavanja Ujgura, a kritiziran je i pritisak Kine na Češku koja se usudila na Tajvan postati jednog diplomata što je Peking, koji Tajvan smatra dijelom Kine, najoštrije osudio.

Istodobno s posjetom Wang Yia Europi, Berlin je izdao vanjskopolitičke smjernice prema Aziji koje predviđaju raznovrsniji odnos prema zemljama ovog kontinenta i odmak od koncentracije samo na Kinu. “Mi jačamo temelje multi-polaranog svijeta u kojem niti jedna zemlja neće biti prisiljena odlučiti se za jedan centar moći”, stoji u dokumentu koji je potpisao Heiko Maas. Pritom se očito cilja na Kinu i SAD čiji odnos će biti u središtu i današnjeg virtualnog samita, piše DW.

Ova izjava dolazi nakon što je Berlin prijavio taj slučaj Organizaciji za zabranu kemijskog oružja (OPCW). Glasnogovornik njemačke vlade Steffen Seibert nazvao je trovanje Navaljnog, kojemu je pozlilo na letu iz Sibira za Moskvu 20. kolovoza, “teškim kršenjem Konvencije o kemijskom oružju (CWC)”.

Dok OPCW pruža potporu u daljnjoj istrazi, Francuska i Švedska neovisno su potvrdile korištenje novičoka, rekao je Seibert. Njemačka vlada priopćila je 2. rujna da je vojni laboratorij otkrio “nedvosmislene” dokaze napada kemijskim nervnim otrovom na Navaljnog, jednog od najžešćih protivnika ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Navaljni je trenutno na liječenju u berlinskoj bolnici Charite gdje je probuđen iz medicinski izazvane kome.

Lukašenko, koji se suočava s najozbiljnijom krizom u 26 godina vladavine, otputovat će u rusko crnomorsko ljetovalište Soči, svjestan da mu je sudbina u Putinovim rukama. Ekonomska i vojna podrška iz Moskve mogla bi mu pomoći da okrene situaciju u svoju korist dok se njegove sigurnosne snage brutalno obračunavaju s demonstrantima.

Bjeloruska opozicija optužuje Lukašenka za namještanje prošlomjesečnih predsjedničkih izbora, dok on kaže da je pošteno pobijedio s 80 posto podrške. Otad su hiljade ljudi uhapšene i gotovo svi ključni opozicioni čelnici su zatvoreni, deportirani ili prisiljeni na bijeg iz zemlje.

Putinovi postupci dosad svjedoče da ne želi vidjeti pad čelnika susjedne bivše sovjetske republike pod pritiskom ulice – iako se Lukašenko često pokazao kao kompliciran i težak saveznik. Prošli mjesec Putin je rekao da je spreman poslati policijske snage u Bjelorusiju na Lukašekov zahtjev, ali samo ako neredi u toj zemlji izmaknu kontroli.

U ponedjeljak će Rusija poslati svoje snage u Bjelorusiju na zajedničke “slavenske bratske” vojne vježbe do 25. septembra, javlja novinska agencija RIA prenoseći riječi ministra odbrane.

Rusija je također ponudila restrukturiranje bjeloruskog duga i podršku bankarskom sistemu. Cijena daljnje podrške Moskve moglo bi biti Lukašenkovo prihvaćanje čak i veće ruske dominacije u odnosu dviju zemalja. Kremlj odavno zagovara tješnju političku i ekonomsku integraciju s Minskom, uključujući i zajedničku valutu, ali Lukašeno je odolijevao pritisku svoga moćnijeg susjeda.