Europska unija

Mađarski Mol na hrvatskom tržištu sve se više nastoji pozicionirati, pa će se njegovim karticama moći plaćati i cestarine na naplatnim kućicama Hrvatskih autocesta.
S Mol grupom, kako je objavio HAC na elektorničkom oglasniku javne nabave, zaključen je ugovor o korištenju njihove kartice na postajama koje su pod upravljanjem HAC-a, a posao procijenjene vrijednosti 300 tisuća kuna bez PDV-a, ugovoren je pregovaračkim postupkom bez prethodne objave.

Inicijativa za sklapanje ovog ugovora, kako nam je pojašnjeno iz HAC-a, došla je preko Tifona, koji je članica Molove grupacije i koji je ove godine dobio pravo plasiranja Molove kartice za Hrvatsku. Suvlasnik hrvatske Ine tako će od sada konkurirati i njezinoj kartici, koja se za plaćanje cestarine na državnim autocestama inače koristi još od 2006. godine, a od 2011. Ininom karticom omogućeno je i plaćanje vezano za ENC.

HAC dosad ima ugovoren prihvat za Amex, Diners, Discover, Mastercard, Visa, Maestro, DKV i Ina kartice, a kako ističu, uz Molovu karticu okončan je i postupak ugovaranja prihvata UTA kartice. Ukupno će se, dakle, na hrvatskim autocestama moći koristiti deset kartica, a pri tom, od svih navedenih dvije su – DKV i UTA – vezane isključivo za ENC, dok će se Molova kartica koristiti isključivo na naplatnim kućicama. Svi ugovori o kartičnom plaćanju cestarina, kako nam je odgovoreno iz HAC-a, sklapaju se na rok od dvije godine.

To je bilo p

Ovaj sastanak na vrhu EU-a jasno pokazuje da u Europi ima problema na sve strane. Ali umjesto velikih vizija, EU sad prije treba mala, konkretna i praktična rješenja, misli Christoph Hasselbach.
Prije samo nekoliko godina, kad se činilo da je vrhunac financijske krize već iza nas. Tada je jedno od najvažnijih političkih pitanja u Bruxellesu bilo trebaju li pobjedničke stranke europskih parlamentarnih izbora imenovati i predsjednika Europske komisije. Takvo pitanje se danas čini upravo apsurdno nevažno. Danas jedva da prođe mjesec dana, a da se ne pojavi novi, izuzetno opasan trend koji dovodi u pitanje same temelje Europske unije.

Na predstojeći odlazak Velike Britanije smo se u međuvremenu gotovo navikli. Ali već i sama odluka o Brexitu sa svim njenim posljedicama dovodi u veliko pitanje samu Europsku uniju. Mađarska i Poljska su se oprostile od načela pravne države kakva je prije bila sama po sebi razumljiva. Španjolska se zbog Katalonije nalazi u najvećoj državnoj krizi u njenoj novijoj povijesti. Nekontrolirani dolazak izbjeglica u Europu je kontinent stavio u tešku kušnju i stvara ideološke razlike kakve su prije bile nezamislive. I posvuda bilježe uspjehe stranke koje žele ograničiti utjecaj Europske unije ili ju čak i ukinuti.

Izvan Europe ne izgleda bolje: bio to Trump, Erdogan ili Putin, tradicionalni partneri se pretvaraju u nesigurne kolebljivce, neki od njih i u otvorene protivnike. I time da se vratimo Europskoj uniji: ubojstvo jedne novinarke koja istražuje korupciju bi se možda moglo očekivati u Rusiji, ali u malenoj članici EU-a Malti? Pa gdje smo došlii?

Sve to dolazi istovremeno. Ništa se više ne čini samo po sebi razumljivo, što se tako činilo još prije par godina. Temeljna ideja europske integracije koja obuhvaća sve više članica? Nekad bilo, sad se spominjalo… Pitanje je i kako se Europa odnosi prema novim problemima. Ako se do sad činilo da je Angela Merkel bila neosporna vodeća osoba Europe, nakon njemačkih parlamentarnih izbora je njena pozicija mnogo slabija. Više neće moći ispunjavati tu ulogu tako suvereno kao prije.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron se sam nudi kao obnovitelj i spasitelj europske ideje. Ali europsko čudo od djeteta brzo gubi svoj šarm i to ne samo u Francuskoj. Kada bi bile provedene njegove reforme financijske politike, one bi išle na teret Njemačke. Ne samo to: Macron u međuvremenu upozorava Europsku uniju na opasnost sklapanja novih trgovinskih sporazuma s trećim zemljama zato jer su građani navodno siti globalizacije i moraju biti zaštićeni od nje. Bijeg od neugodnog svijeta – izgleda li tako ideja Europe?

Istina je: duh vremena trenutno korača u smjeru nacije, identiteta, podizanja granica. Inicijativa predsjednika EK Junckera da se i euro i Schengenska zona prošire na sve članice Europske unije zato se ne čini samo kao da je s nekog drugog planeta, nego je i kontraproduktivna.

Ono što Europska unija u ovakvoj situaciji treba nisu velike vizije, nego jasna rješenja problema. Okončati ilegalnu migraciju, oko toga se svi mogu složiti. Digitalni razvoj isto tako nije sporan, a od više suradnje po pitanju obrane svi mogu imati koristi. To su stvari koje i ovaj EU summit želi riješiti. Više od toga u ovom trenutku neće ići, ali ne smije biti ni manje od toga, donosi komentar DW-a.

Analitičar Centra Carnegie iz Moskve Maksim Samorukov je objavio malo širu analizu naslova ”Može li Moskva u Hrvatskoj dobiti saveznika?” i došao do zaključka kako će vrlo teško doći do približavanja, a posebno ne treba očekivati da će Hrvatska biti ruski saveznik u Europi. Najviše što se može očekivati je vraćanje odnosa iz ”nikakvih” na razinu na kojoj je moguć dijalog.
”Unatoč velikoj posjeti hrvatskog vodstva Rusiji, teško je očekivati napredak u bilateralnoj suradnji ili da će Hrvatska iznenada postati bliski saveznik Rusije u Europi. Stvarne ekonomske veze između zemalja su trenutno vrlo skromne. Sankcije, pad cijena nafte i duga stagnacija u gospodarskim odnosima između Rusije i Hrvatske neće promijeniti jedan predsjednički sastanak”, piše Samorukov za portal Carnegie.eu.

U politici Rusije na Balkanu se vidi novi manevar. Dok još svi pokušavaju procijeniti razinu ruskog utjecaja u Crnoj Gori ili Makedoniji, Moskva se odjednom približava Hrvatskoj, jednoj od najatraktivnijih proameričkih zemalja u regiji.

Nakon ukrajinske krize, Moskva se na ovaj način oslobađa posljednjih naznaka izolacije u Europi. Prije nekoliko godina bi vijest da je jedan od europskih čelnika otišao na sastanak s Putinom izgledala kao optužba. Ovo je sada samo vijest. U Moskvu su sada spremni ići ne samo Orban ili tradicionalno prijateljski Grci, nego, na primjer, i predsjednica Hrvatske, zemlje koja je oduvijek bila vrlo zapadnjačka, a odnosi s Rusijom su bili su vrlo hladni. Da bi umirila savjest i javnost, dovoljno je bilo izgovoriti ritualnu formulu “Mi se zalažemo za provedbu Sporazuma iz Minska” i sigurno možemo ići u Rusiju kako bismo razgovarali o bilateralnoj suradnji.

Za hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, kao i za većinu istočnoeuropskih čelnika, susret s Putinom je osobna napast kojoj se ne mogu oduprijeti.

Sve ostalo vrijeme Putin može biti agresor, tiranin i razarač svjetskog poretka. Sve u svemu, zli čarobnjak Sauron kojeg što prije treba izolirati. Ali, ako postoji sporazum o osobnom sastanku, to odmah postaje najvažniji diplomatski događaj godine i o njemu se izvještava do u najsitnije detalje. Tko će misliti o izolaciji Rusije, kada se može fotografirati sa samim Putinom i time još jasnije poručiti biračima: ”Vidite, ja sam u središtu svjetske geopolitike.”

Iako u ovom slučaju hrvatsku stranu zastupa jedna od najblistavijih čelnica istočne Europe, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, Hrvatska je parlamentarna republika i premijer ima mnogo više ovlasti. Ali tko pozna hrvatskog premijera? Još jedno glatko i obrijano europsko lice s naočalama, nastavlja Maksim Samorukov.

Međutim, unatoč činjenici da oboje predsjednika vole geopolitiku, čisto diplomatski razlozi ne bi bili dovoljni da se organizira jedan tako veliki posjet. Jasno je da se jasno ove godine u odnosima između Rusije i Hrvatske neočekivano otvorilo pitanje 1,3 milijarde eura, koliko je hrvatska tvrtka Agrokor dobila kredita od Sberbanke i VTB-a.

Do početka 2017. godine, kada su financijski problemi holdinga isplivali na površinu, Agrokor davao posao za oko 60 tisuća ljudi diljem Balkana, plus nekoliko desetaka tisuća dobavljača. Koncern čini 16% ukupnog BDP-a Hrvatske. Stoga, kada je u proljeće 2017. Agrokor počeo propadati, hrvatska vlada je morala intervenirati kako bi uklonili Todorića i holding staviti pod državnu upravu.

Istodobno je otkriveno da su među najvećim vjerovnicima Agrokora ruske državne banke – Sberbanka i VTB. U pozadini brojnih ruskih optužbi da se Moskvu ometa u poslovima balkanskim zemljama, situacija u Hrvatskoj se također počela tumačiti kao jedna od epizoda u borbi za sferu utjecaja.

Sberbanka je jednostavno komentirala da će banka tražiti povrat novca svim zakonskim sredstvima, što se odmah protumačilo kao pritisak na hrvatsku Vladu da će ruska banka oduzeti zemlju koja pripada Agrokoru, te da će tamo očito postaviti vojne baze, špijunske centre i druga sredstva ”neprijateljske propagande”.

Međutim, optužbe protiv Rusije kriju mnogo neugodnija pitanja. Na primjer, tko je kriv zbog činjenice da je Agrokor tako brzo bankrotirao? To očito nisu ruske državne banke, koje su, unatoč svemu, davale kredite hrvatskom gospodarstvu u vrijeme kada su zapadne banke to već odbijale učiniti. Pravi razlog propasti Agrokora je zapravo bio ulazak Hrvatske u EU 2013. godine, kada je zemlja otvorila svoje tržište za paneuropsku konkurenciju.

Naravno, Todorić je shvatio da ako se bavi trgovinskim mrežama, on mora pobijediti s prometom. Stoga nije štedio novac za otkup trgovina u susjednim zemljama. Ali to još uvijek nije bilo dovoljno da bi se izdržala konkurencija zapadnoeuropskih lanaca i njihovog prometa.

Dakle, kolaps najveće hrvatske korporacije Agrokor izravna je posljedica pridruživanja zemlje EU. No, takvi zaključci zvuče vrlo neugodno, pa je bolje temu prebaciti na Sberbanku i ”rusku prijetnju”.

Ipak, iskustvo Agrokora očito nije bilo uzaludno za ostatak hrvatskih poduzetnika i mnogi su ozbiljno razmišljali o svojim sposobnostima da se natječu sa zapadnoeuropskim tvrtkama i o tome trebaju li tražiti tržišta na kojima ovo natjecanje neće biti tako teško. Stoga se održava dosad neviđena razina poslovnog foruma u Moskvi i govori o poticanju hrvatskog izvoza u Rusiju.

Pristupanje EU općenito nije moglo dati ozbiljan poticaj gospodarskom rastu Hrvatske. Realni BDP zemlje u 2016. godini je ostao je za 8% niži nego u 2008. godini, što je najgori rezultat u istočnoj Europi, ne računajući Ukrajinu s njenim posebnim okolnostima. Stoga ne čudi da su hrvatski poslodavci, bez dobivanja očekivanih koristi od EU, posao počeli aktivno tražiti u nekim drugim smjerovima.

Druga stvar je što je Moskva s Hrvatskom spremna raspravljati o prilično ograničenom broju ekonomskih pitanja. Nitko, primjerice, neće zamjeriti Hrvatskoj zato što se malo približila Rusiji. Grčka, Cipar ili Mađarska su se počele približavati mnogo ranije i idu sve dalje, ali čak ni za njih nema iznimki. A poljoprivredni proizvodi su bili jedna od glavnih stavki hrvatskog izvoza u Rusiju prije ukrajinske krize.

Hrvatska je tradicionalno zanimljiva Rusiji prvenstveno u energetskom sektoru. Prije mjesec dana je Gazprom konačno uspio sklopiti novi desetogodišnji ugovor s Hrvatima za opskrbu milijun kubnih metara plina godišnje. U 2010. godini Hrvatska je postala jedna od rijetkih zemalja istočne Europe koja je potpuno odbila kupiti ruski plin i 2011. i 2012. godine nije kupila ništa. Zatim su se 2013. Nastavile isporučivati male pošiljke, ali se tek sada zemlje vraćaju na tradicionalnu količinu uvoza.

Rusija je također zainteresirana za moguće nove ugovore u modernizaciji elektrana. Moskva želi i normalan rad rafinerija nafte u Bosanskom Brodu u vlasništvu Zarubežnjefta, koja, iako se nalazi u Bosni, ali na samoj granici s Hrvatskom, ne može raditi punim kapacitetom bez hrvatske infrastrukture.

Već dugi niz godina kolaju glasine o želji Gazproma, pa čak i Rosnefta, za kupnjom udjela u kompaniji INA, koja je nekad bila u potpunom vlasništvu hrvatske države.

I, naravno, tu je glavni i gotovo vječni energetski projekt Kremlja na Balkanu koji još ne ide nigdje, “Južni tok” ili “Turski tok”, a Hrvatsku bi se rado vidjelo među sudionicima bilo kojeg od njih.

Sada je hrvatsko vodstvo ozbiljno zabrinuto zbog pokušaja pretvorbe zemlje u regionalno energetsko središte. U skoroj budućnosti treba započeti s izgradnjom LNG terminala na otoku Krk, a taj je projekt podržao i sam Trump na sastanku u srpnju s Kolindom Grabar-Kitarović u Varšavi. Najvjerojatnije će Hrvatska htjeti privući pozornost drugih izvoznika velikih izvora energije, tako da se i neki od ruskih projekata mogu provesti, donosi se u analizi portala Carnegie.eu.

 

Španjolska vlada je u četvrtak priopćila kako će primijeniti članak ustava koji zadire u autonomiju Katalonije kako bi suzbila inzistiranje katalonske vlade na nezavisnosti što komentatori nazivaju “putem u nepoznato”.
Barcelona, glavni grad pokrajine gdje se godišnje proizvede 20 posto svih roba i usluga u Španjolskoj, mogla bi potpasti pod direktno upravljanje Madrida prvi put u 40 godina demokracije.

Španjolski premijer Mariano Rajoy okupit će u subotu svoje ministre kako bi aktivirali članak 155. ustava koji dopušta središnjoj vladi preuzimanje kontrole nad bilo kojom od 17 autonomnih pokrajina ako se neka od njih ne ponaša u skladu sa španjolskim ustavom.

Niti jedan političar dosad nije primijenio tu mjeru no Rajoy kaže da je opravdana jer Katalonija ne priznaje zakon te pritišće središnju vlast namjerom o odcjepljenju nakon referenduma organiziranog 1. listopada. Referendum je zabranio sud, te ga pokušala zaustaviti španjolska policija, no stanovnici su svejedno glasovali u korist uspostavljanja samostalne republike.

Članak nije precizan no u teoriji dopušta Madridu preuzimanje regionalne administracije i postavljanje novih dužnosnika, preuzimanje kontrole nad financijama i policijom te sazivanje prijevremenih izbora.

Njegovo korištenje moglo bi dodatno zategnuti odnose s Katalonijom no Rajoy tvrdi da ga podržavaju dvije od tri najveće oporbene stranke. Odbacio je poziv na dijalog o nezavisnosti upućen iz Barcelone od strane predsjednika katalonske vlade Carlesa Puigdemonta.

Najveća oporbena stranka, lijevi centar PSOE, podržala je vladu no traži da se članak primijeni “proporcionalno” i “ograničeno”.

Vlada kaže kako nema namjeru apsolutno ukinuti autonomiju Katalonije nego ondje provesti specifične mjere kako bi pokrajina poštovala španjolski zakon.

Kako bi članak stupio na snagu potrebno je nekoliko dana jer mjere treba podržati Senat, gornji dom španjolskog parlamenta zadužen za teritorijalna pitanja, gdje Rajoyeva Narodna stranka ima potrebnu većinu.

Kao datum mogućeg glasovanja spominjao se petak 27. listopada no prema pisanju dnevnih novina La Vanguardia sa sjedištem u Barceloni parlament će vjerojatno glasati u ponedjeljak 30. listopada ili utorak 31. listopada. S obzirom na većinu zagovornika uvođenja članka 155., očekuje se brzo usvajanje mjera.

Rajoy bi zatim mogao zamijeniti katalonske dužnosnike svojim političarima ili tehnokratima pa za tri mjeseca organizirati parlamentarne izbore u Kataloniji.

Prijevremene izbore bi mogao sazvati i sam Puigdemont i tako izbjeći da kontrolu nad katalonskim službama preuzmu ministri iz Madrida. To je, međutim, u srijedu odbio Raul Romeva, katalonski dužnosnik za vanjske poslove. Rekao je kako na njihovom dnevnom redu sada nema nikakvih izbora.

Puigdemont je ignorirao Rajoyeve zahtjeve da mu “jasno” i “jednostavno” odgovori da li je proglasio nezavisnost 10. listopada. Umjesto toga je napisao kako bi do formalnog glasovanja o proglašenju nezavisnosti moglo doći ako Madrid nastavi odbijati dijalog i nastavi s represijom u Kataloniji.

Mnogi iz njegovog pisma iščitavaju da nije došlo do nezavisnosti no španjolska vlada ondje vidi nastavak inzistiranja na njoj i “ucjenu”.

Puigdemont se u međuvremenu suočava s pritiskom u vlastitoj koaliciji da proglasi odmah nezavisnost. Antikapitalistička stranka Kandidatura narodnog jedinstva (CUP) ima samo 10 od 135 zastupnika u katalonskom parlamentu, no bez nje vladajuća koalicija nema natpolovičnu većinu. CUP traži proglašenje nezavisnosti “čim prije”. Izgubi li potporu CUP-a, katalonska vlada morat će raspisati prijevremene izbore. Sastanak katalonske vladajuće koalicije i CUP-a trajao je satima u četvrtak a rezultat još uvijek nije poznat.

Nakon policijskog nasilja nad stanovnicima na dan referenduma, Rajoy je oprezan no svjestan da ga podržavaju EU i lideri glavnih zemalja poput Njemačke i Francuske. Zabrinutost zbog situacije u Kataloniji utrostručila se među Španjolcima u rujnu kada je katalonski parlament izglasao zakon o referendumu, pokazuje istraživanje Centra za sociološka istraživanja (CIS) sa sjedištem u Madridu.

U Kataloniji u mirnim prosvjedima deseci tisuća građana traže puštanje iz pritvora u Madridu dvojice dužnosnika nevladinih organizacija koji zagovaraju nezavisnost. Za subotu, kada će u Madridu biti sastanak španjolskih ministara, održat će se novi masovni prosvjedi u Kataloniji. Oko 80 organizacija najavilo je za subotu u 17 sati okupljanja s kojih će tražiti “oslobađanje političkih zatvorenika”.

Jordi Sanchez i Jordi Cuixart, čelnici organizacija ANC i Omnium, pritvoreni su jer su organizirali stanovnike koji su tijelima “sprečavali rad policije” tijekom referenduma, tvrdi španjolski ministar unutarnjih poslova. Tenzije bi mogle rasti s obje strane kako se bude približavalo usvajanje članka 155. Dosad osim pojedinačnih incidenata nije eskaliralo nasilje među stanovnicima. Organizatori prosvjeda pozivaju na mirne proteste.

Velika nepoznanica je, međutim, što će se događati na terenu ako Madrid krene s primjenom članka 155. Katalonska policija već je bila otkazala poslušnost Madridu koji može računati na španjolsku civilnu gardu i nacionalnu policiju čiji pripadnici se nalaze još od ranije u Kataloniji. Njih su prosvjednici okupljani ispred hotela povicima tjerali iz Katalonije.

Njemačka obavještajna agencija priopćila je u četvrtak da bi maloljetnici koji se vrate iz ratnih područja u Siriji i Iraku mogli izrasti u novu generaciju novaka za Islamsku državu u Njemačkoj.
Više od 950 osoba se iz Njemačke otišlo priključiti Islamskoj državi u Siriji i Iraku, među kojima je 20 posto žena i 5 posto maloljetnika, navela je njemačka obavještajna agencija BfV.

Dok Islamska država gubi teritorij u Siriji i Iraku, očekuje se da će se mnoge žene vratiti s djecom. Njemačka se treba pripremiti za mogućnost radikalizacije djece, rekao je šef BfV-a Hans-Georg Maassen.

“Prijeti opasnost da se djeca koju su džihadisti indoktrinirali vrate u Njemačku iz ratnih zona”, rekao je Maassen. “To bi moglo omogućiti podizanje nove generacije džihadista u Njemačkoj”.

Prošle godine 12-godišnji njemačko-irački dječak nije uspio u pokušaju da izazove detonaciju dviju eksplozivnih naprava u Ludwigshafenu, na zapadu zemlje.

Znanstvenici sa Carnegie instituta otkrili su da oceanski vjetar može proizvesti pet puta više energije od kopnenog vjetra.
Stoga bi vjetroparkovi nasred mora mogli proizvoditi više obnovljive energije od onih postavljenih na kopnu, a vrlo vjerojatno bi proizvodili sasvim dovoljnu količinu za opskrbu cijelog svijeta energijom, navodi se u studiji čiji su rezultati objavljeni u časopisu Proceeding of the National Academy of Sciences.

Iako trenutno na otvorenom moru ne postoji niti jedan vjetropark, rezultati studije upućuju na to da bi se isplatilo proučavanje ove tehnologije, čak i kad bi se radilo o različitoj produktivnosti parkova, ovisno o izmjeni godišnjih doba.

“U zimskom bi periodu vjetroparkovi na sjeveru Atlantskog okeana mogli proizvoditi dovoljnu količinu energije za potrebe svih stanovnika našeg planeta”, piše u članku objavljenom u PNAS-u.

“Tijekom ljeta takvi bi parkovi pak proizvodili samo onoliko električne energije da se pokriju potrebe europskih zemalja ili Sjedinjenih Američkih Država”, navodi se u članku.

Studija se temelji na informatičkim modelima kojima se produktivnost velikih vjetroparkova u Kanzasu uspoređuje s imaginarnim vjetroparkovima koji bi bili postavljeni nasred oceana.

U nekim područjima, posebno na sjevernom Atlantiku, vjetroparkovi mogli bi biti puno produktivniji od onih na kopnu, jer bi otpor zakrivljenih lopatica vjetroturbina vjetru bio veći nego kod onih na kopnu. “Divovski oceanski vjetroparkovi mogli bi velikim dijelom koristiti vjetar iz atmosfere, za razliku od onih na zemlji, koji su ograničeni vjetrom koji puše u nižim dijelovima”, rekla je koautorica istraživanja Anna Possner.

Podsjetila je da se u kalifornijskom Palm Springsu na jednoj poljani okreću krila 3.700 vjetroturbina koje proizvode električnu energiju za obližnji Las Vegas. One rade na pustinjski vjetar, a grad se nalazi usred pustinje Nevade. Ne treba zaboraviti ni da Belgija i Španjolska 30 posto ukupne proizvodnje električne energije dobivaju iz energije vjetra.

Skupina na visokoj razini „GEAR 2030“ objavila je izvješće o globalnoj konkurentnosti i održivom rastu automobilskog sektora. Europska komisija okupila je predstavnike javnog i privatnog sektora koji su automobilskoj industriji preporučili ulaganja u čista vozila s nultom razinom emisija te u povezana i automatizirana vozila.
Povjerenica za industriju Elżbieta Bieńkowska pozdravila je izvješće: „Automobilska industrija nalazi se na prekretnici. Skandal s emisijama ozbiljno je naštetio njezinu ugledu i vjerodostojnosti. U pitanju su javno zdravlje i okoliš. Društvena se očekivanja mijenjaju, a globalna je konkurentnost na visokoj razini. Ovo izvješće predstavlja dobar temelj za novi početak.

Sretna sam što su ga u velikoj mjeri podržali i državna tijela i industrija. Očito je da bliskom suradnjom možemo ostvariti svoje ciljeve.” Komisija će sada razmotriti preporuke i istražiti mogućnosti za njihovu primjenu u okviru svojih politika. U pripremi su već brojne inicijative, kao što je predstojeći drugi paket mjera za mobilnost, koji obuhvaća strože standarde za emisije CO2, te inicijativa za razvoj i proizvodnju baterija u Europi. Automobilska industrija ima ključnu ulogu u Komisijinoj strategiji industrijske politike koju je predsjednik Juncker najavio u svojem govoru o stanju Unije.

Punionice na crpkama Royal Dutch Shella

Anglonizozemski Shell odlučio je na svoje benzinske postaje u Velikoj Britaniji instalirati velik broj postaja za brzo punjenje električnih vozila, snage 50 kW, s planovima o širenju te mreže.

Vozači će za početak na Shellovim postajama u Londonu, Surreyu i Derbyju moći napuniti 80% baterije svog električnog vozila u roku od pola sata, a na širem području Londona i Readinga brze punionice (chargeri) bit će instalirani do 2018. Punionice Shell Recharge reakcija su diva naftne industrije na elektrifikaciju transportnog sektora koja pomalo sve više uzima zamah, a potez je došao tek nekoliko dana nakon što je Shell objavio da je kupio dansku tvrtku NewMotion koja je već instalirala 30.000 punionica u domove i urede diljem Europe.

“Shell Recharge pogodnost je za vozača električnih vozila, a naša kompanija širi izbor goriva za vozače. Uskoro će te punionice biti dostupne na deset mjesta u Velikoj Britaniji a vozači će uživati u pouzdanom i udobnom punjenju bez potrebe za pretplatom”, komentirala je Shell-ova managerica za goriva budućnosti Jane Lindsay-Green. Velika Britanija je prva zemlja u kojoj je Shell napravio ovakav pomak, a napravljena je i prva postaja na kojoj je moguće puniti goriva na vodik. London je iznimno motiviran izgraditi što više punionica kojih bi uskoro trebalo biti 1.500 diljem grada, a vozila će koristiti jedinstveni identifikator automobila koji komunicira s postajom a nakon registracije pružatelj usluge punjenja će prepoznati vozilo i naplatiti struju, objavio je Edie.

Španjolska vlada imat će potrebnu većinu u parlamentu za odobrenje uvođenja izvanrednih mjera u Kataloniji ali i podršku većine oporbe, pokazuju u četvrtak izjave političkih dužnosnika u Španjolskoj.
Vlada Narodne stranke desnog centra, na vlasti od 2011., u subotu će održati izvanredni sastanak ministara s kojeg bi trebala u španjolski parlament poslati prijedlog mjera iz članka 155. ustava, koji dopušta vladi upotrebu prisile u provođenju zakona u Kataloniji sukladno španjolskom ustavu.

Konkretne mjere koje Madrid namjerava provesti u Kataloniji, jednoj od 17 autonomnih regija, zasad nisu navedene no o njima bi idući tjedan trebao raspravljati gornji dom španjolskog parlamenta. U njemu vladajuća Narodna stranka ima 149 od 266 zastupnika. S obzirom da je za odobrenje mjera potrebna natpolovična većina, odnosno 134 zastupnika, gotovo je sigurno da će proći glasanje u parlamentu.

Gornji dom, ili Senat, je teritorijalno predstavništvo pa prema ustavu ono ima isključivu nadležnost za teritorijalna pitanja a ne donji dom ili Kongres u kojem Narodna stranka nema većinu. Senat ima isključivu nadležnost kada neka autonomna pokrajina ne ispunjava obveze iz španjolskog ustava, što je u ovom slučaju Katalonija.

Članak 155. nikada nije korišten a vlada u Madridu ga je odlučila aktivirati nakon što je procijenila da katalonska vlada ne odustaje od nezavisnosti Katalonije, temeljem referenduma kojeg ne dopušta ustav donesen 1978. Njegova primjena ne znači ukidanje autonomije ali može ukinuti nadležnost sadašnjih službi, dužnosnika, aktivnosti i usluga. Zasad je nepoznato kako bi njegovo uvođenje moglo izgledati na terenu u Katalonji.

Za njegovu primjenu je stoga poželjno da postoji širi politički konsenzus u Španjolskog na kojeg Narodna stranka zasad računa.

“Teritorijalna cjelovitost se ne pregovara”, rekao je u četvrtak José Luis Abalos, tajnik i zastupnik Španjolske socijalističke radničke stranke (PSOE). “Procijenit ćemo mjere nakon što ih vlada objavi ali ne pristajemo na Puigdemontove ucjene”, rekao je osvrnuvši se na pismo predsjednika katalonske vlade.

U njemu je Carles Puigdemont naveo da ako “španjolska vlada nastavi sprječavati dijalog i nastavi s represijom, parlament Katalonije moći će pokrenuti, bude li to smatrao potrebnim, glasovanje o formalnoj deklaraciji o nezavisnosti, o čemu nije glasao 10. listopada”.

Lijevi centar PSOE je najveća oporbena stranka sa 62 zastupnika u Senatu. PSOE i Narodna stranka mijenjaju se na vlasti gotovo četiri desetljeća te su se protivile referendumu u Kataloniji, ne želeći mijenjati ustav koji bi ga učinio zakonitim.

“Ne prihvaćamo Puigdemomtove ucjene, vrijeme je da se pokrenemo i primijenimo ustav”, rekao je pak Albert Rivera, vođa stranke centra Građani. Ova stranka osnovana u Kataloniji 2006., a izašla na nacionalnu razinu prije tri godine, partner je Narodne stranke te uz nju najveći protivnik nezavisnosti Katalonije.

Narodna stranka, PSOE i Građani imaju 231 zastupnika od 266 u Senatu. “Narodna stranka, PSOE i Građani imaju 231 zastupnika od 266 u SENATU ( treba a ne Kongresu kako sam stavio).

Ostale stranke uglavnom se protive primjeni članka 155. , posebno lijeva stranka Podemos, treća po broju zastupnika u Senatu i Kongresu. Tvrde da je Puigdemont spomenutom rečenicom, posljednjom u svom pismu poslanom Madridu, jasno rekao kako nije proglasio nezavisnost te da nema potrebe za primjenom izvanrednih mjera.

“Primjena članka 155. bez da je proglašena nezavisnost bilo bi suzbijanje demokracije. Njegova primjena bila bi dolijevanje ulja na vatru”, istaknuo je Pablo Iglesias, vođa Podemosa. On predlaže organiziranje zakonskog referenduma u Kataloniji, temeljem dogovora Madrida i Barcelone.

To je ranije predlagala i Baskijska nacionalistička stranka (PNV), stranka desnog centra na vlasti u sjevernoj pokrajini Baskiji.

“Ne bi trebalo primijeniti članak 155., jer nikada nije proglašena nezavisnost”, izjavio je Iñigo Urkullu, predsjednik vlade Baskije i stranke PNV. Pozvao je Madrid i Barcelonu na dijalog bez “uvjeta i ponižavanja”. Narodna stranka ovisi o podršci PNV-a za donošenje državnog proračuna. Baskija je pokrajina gdje dio stanovništva podržava nastojanja zagovornika nezavisnosti Katalonije imajući iste aspiracije.

Zastupnik Narodne stranke, Fernando Martínez Mallo, tvrdi da Puigdemont u zadanom roku, koji je istekao u četvrtak u 10 sati, nije jasno rekao da nije proglasio nezavisnost i da to ne namjerava učiniti. “Pravna država ne dopušta nejasnoće, prijetnje a posebno ne ucjene”, istaknuo je.

Katalonska vladajuća koalicija “Zajedno za Da” sastala se u ponedjeljak sa svojim partnerom, antikapitalističkom strankom Kandidatura narodnog jedinstva (CUP) koja je zatražila proglašenje republike ovaj ili idući tjedan.

Najveći ruski proizvođač plina Gazprom saopćio je da je izgradio 373 kilometra podvodne dionice plinovoda Turski tok, koja ide po dnu Crnog mora.
“Izgradnja plinovoda Turski tok, koji je još jedan novi cjevovod za ruske isporuke plina u zemlje izvan Zajednice nezavisnih država, u punom je zamahu. Na podmorskoj dionici izgrađena su 373 kilometra plinovoda”, navodi se u saopćenju kompanije, a prenosi agencija Tass.

Projekt težak više od 11 milijardi dolara predviđa gradnju plinovoda po dnu Crnog mora do europskog dijela Turske, a potom od Turske ka granici s Grčkom.

Prvi krak plinovoda namijenjen je za opskrbu turskog tržišta plinom, dok će se drugi koristiti za opskrbu plinom južne i jugoistočne Evrope.

Svaki krak imat će kapacitet 15,75 milijardi kubnih metara plina godišnje, navodi ruska novinska agencija. Vlade Turske i Rusije potpisale su u listopadu 2016. godine bilateralni sporazum o realizaciji projekta izgradnje ovog plinovoda.

Turska i ruski Gazprom dogovorili su cijenu izgradnje plinovoda Turski tok na njenoj teritoriji, izjavio je generalni direktor turske nacionalne plinske kompanije BOTAS Burhan Ozcan.

Inovativna kompanija Northvolt u četvrtak je objavila da je izabrala matičnu Švedsku za lokaciju na kojoj će graditi najveću tvornicu baterija za električne automobile u Europi.
Iz švedske start-up kompanije su poručili da su odabrali grad Skelleftea, smješten u priobalju na industrijskom sjeveroistoku Švedske, gdje će izgraditi postrojenja u kojima će zaposliti do 2.500 ljudi.

U blizini su i glavna švedska nalazišta nikla, kobalta, litija i grafita.

Prateći istraživački centar s 300 do 400 zaposlenika bit će smješten u gradu Vasterasu 150-ak kilometara zapadno od Stockholma, prvom sjedištu švedsko-švicarskog ABB-a koji je partner Northvoltu u ovome projektu. “Europa ubrzano korača prema elektrifikaciji. Švedska raspolaže čistom i cjenovno pristupačnom energijom, lako dostupnim sirovinama i snažnom industrijskom tradicijom duboko zapisanom u genima pa je u jedinstvenom položaju da uspostavi uspostavi masovnu proizvodnje baterija koja će poduprijeti tu tranziciju “, kazao je Peter Carlsson, utemeljitelj i izvršni direktor Northvolta.

Švedski ministar gospodarstva Mikael Damberg kazao je tom prigodom da je “to veliki dan, ne samo za dva odabrana grada, nego i za Švedsku i za Europu”.

Izgradnja tvornice trebala bi započeti u drugoj polovini iduće godine a očekuje se da će progresivno povećavati proizvodnju između 2020. i 2023. godine. Nakon što bude u potpunosti operativna, u toj će se tvornici godišnje proizvoditi litij-ionske baterije od ukupno 32 gigavatsata.

Projekt zahtijeva ulaganje od četiri milijarde eura kroz šestogodišnje razdoblje za što su sredstva već osigurana. Northvoltova tvornica neće biti usmjerena samo električnim automobilima i drugim vozilima, nego i proizvođačima obnovljive energije koji traže skladišta za električnu energiju, kao i drugim industrijskim tvrtkama.