Europska unija

Iz Davosa 
Američki predsjednik Donald Trump i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavili su u Davosu spremnost da idućih tjedana zaključe trgovinski ugovor, što je neočekivana najava koja treba smiriti duhove s obje strane Atlantika.

Cilj je otkloniti opasnost trgovinskog rata s Washingtonom, a napose stalnu prijetnju Donalda Trumpa da će na europske automobile uvesti porez od 25 posto. Prekoatlantske veze su se pogoršale nakon dolaska na vlast Donalda Trumpa koji je borbu s američkim trgovinskim deficitom stavio na vrh svoje liste prioriteta.

Neimenovani europski izvor smatra da nije riječ o velikom bilateralnom trgovinskom ugovoru koji je tehnički nemoguće zaključiti u nekoliko tjedana, nego spominje mogućnost potpisivanja “političke izjave između Von der Leyen i Trumpa”, poput one koju su u srpnju 2018. potpisali Trump i bivši predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker.

Postizanje najosnovnijeg sporazuma o budućim odnosima EU-a i Velike Britanije bit će kompleksno te se “tvrdi” Brexit 31. prosinca,. kada završava tranzicijski period, ne može isključiti, rekli su diplomati.

Ujedinjeno Kraljevstvo napušta EU idućeg tjedna, nakon čega nastupa tranzicijski period u kojem europska regulativa ostaje na snazi u Velikoj Britaniji, a koji bi trebao završiti 31. 12. 2020. Osnovni sporazum uključivao bi sporazum o slobodnoj trgovini, sporazum o očuvanju regulative koja bi omogućila pravednu tržišnu utakmicu te strukturu upravljanja koja bi omogućila da se odnos kasnije proširi.

London i Bruxelles započet će pregovore o uspostavi budućih odnosa u narednim tjednima, a Johnson insistira da neće tražiti produženje tranzicijskog razdoblja. Sporazum o budućim odnosima trebao bi biti postignut do sredine listopada kako bi ostalo dovoljno vremena da se sporazum prevede na 23 jezika Unije, te za ratifikaciju u nacionalnim parlamentima, ako to bude potrebno.

Visokorangirani diplomat rekao je kako očekuje slab napredak u pregovorima Europske komisije i Londona idućeg mjeseca. Diplomati su rekli kako bi sporazum trebao uključivati dogovore o zrakoplovstvu, prijevozu i ribarstvu. Oni ističu kako je u tako kratkom vremenu moguće sklopiti samo “najosnovniji” sporazum, a EU ne želi ponoviti švicarski scenarij. Sa Švicarskom EU ima preko 100 bilateralnih sporazuma.

Bruxelles strahuje da će Velika Britanija izvan EU-a oslabiti europske tvrtke snižavanjem cijene rada, slabljenjem regulative za zaštitu okoliša ili subvencioniranjem određenih industrija, što EU želi spriječiti osnivanjem zajedničkog odbora koji bi razmatrao promjenu britanske regulative, u slučaju mijenjanja europske. Agencija za nadzor financijskih usluga Velike Britanije poručila je pak financijskim tvrtkama da se pripreme za mogućnost tvrdog Brexita.

 

Sjedinjene Države su 2018. bile prvi trgovinski partner EU-a s razmjenom vrijednom 674,1 milijardu eura u kojoj je potonja ostvarila suficit od 138 milijarda. Povjerenik za trgovinu Phil Hogan rekao je u Davosu da bi ugovor mogao obuhvatiti tehnologiju i energetiku. Za pregovore će trebati “tjedni” pa i “mjeseci”, ali “govorimo o 2020.”, rekao je.

Trgovinski ugovori potiču sve veću bojazan u EU-u zbog utjecaja koji mogu imati na okoliš i na zdravstvene sustave. Prijašnji trgovinski pregovori SAD-a i EU-a (TTIP) potaknuli su burne reakcije pa se na kraju od njih odustalo.

Američki predsjednik Donald Trump izjavio je da će svoj dugoočekivani mirovni plan za Bliski istok objaviti prije posjeta izraelskog premijera Benjamina Netanyahua Washingtonu sljedećeg tjedna

Kraljica potpisala
 Zakon o Brexitu je stupio na snagu nakon što ga je potpisala kraljica Elizabeta II., objavila je britanska vlada u četvrtak, osam dana prije napuštanja Europske unije.

“Njezino Veličanstvo je dalo svoj kraljevski pristanak na tekst koji regulira uvjete razdruživanja nakon 47 godina burnog braka s EU-om”, napisao je na Twitteru ministar zadužen za Brexit Steve Barclay. “To omogućuje Velikoj Britaniji da 31. siječnja napusti Europsku uniju”, dodao je ministar.

Ugovor o izlasku sada treba ratificirati Europski parlament 29. siječnja kako bi Velika Britanija mogla postati prva zemlja koja napušta EU 31. siječnja u ponoć i okrenuti stranicu nakon tri godine odugovlačenja i burnih rasprava.

Parlament je definitivno usvojio tekst u srijedu navečer, što je razveselilo premijera. “Ponekad nam se činilo da nikada nećemo prijeći liniju Brexita, ali uspjeli smo”, napisao je Boris Johnson u priopćenju.

“Sada možemo zaboraviti ogorčenost i podjele iz tri posljednje godine i usredotočiti se na pokretanje svijetle i uzbudljive budućnosti”, zaključio je Johnson.

Komentar
Emmanuel Macron je nezadovoljan jer njegove ideje ne nailaze na razumijevanje. Angela Merkel je ljuta jer on razbija politički porculan. Njemačka i Francuska bi morale u bračno savjetovalište.

Aachenski sporazum je prije godinu dana bio neka vrsta ponovljene prisege na prijateljstvo između Njemačke i Francuske, upravo kao što se u potrošenom braku supružnici zaklinju u ljubav. U tom smislu je sporazum potpuno zakazao. Obje strane znaju da zajedno bolje mogu prebroditi teška vremena, ali jedna drugoj idu na živce. Kao da je snošljivost nadjačala poriv za očuvanjem zajedništva.

Emmanuel Macron se od početka zaista trudio oko Angele Merkel. Bio je šarmantan, pleo je ukrasne girlande prijateljstva u svojim govorima. Udvarao se „dragoj Angeli“ i skoro da je čovjek mogao vidjeti suhoparnu Njemicu kako se zarumenila u licu od toliko pažnje. Poslije drvenog Hollandea i nadobudnog Sarkozyja, mladi francuski predsjednik djelovao je kao utjelovljenje intelektualne briljantnosti i reformističkog žara – idealan partner za Nijemce.

Angela Merkel je, s druge strane, izgledala kao hridina usred europskih uzburkanih voda: iskusna i nepokolebljiva, političarka bez straha i mane. Samo je ona bila u stanju s Putinom dogovoriti Protokol iz Minska i progurati sankcije u Europskoj uniji. Samo ona je mogla zakočiti revolucionarni žar Alexisa Tsiprasa i zadržati Grčku u eurozoni. Činilo se da je njemačka kancelarka idealna, majčinski umirujuća partnerica za ambicioznog francuskog političara.

Ipak, frustracija je narasla za najkraće vrijeme. Macron je ustanovio da Berlin jednostavno ignorira njegove reformske prijedloge za Europsku uniju kao što su produbljivanje eurozone ili digitalni porez. U najboljem slučaju osnivane su radne skupine u kancelarkinom uredu. Francuska molba za vojnu pomoć u vojnoj intervenciji u Maliju je odbijena, veliki planovi oko suradnje na području obrane ostali su mrtvo slovo na papiru. Emmanuel Macron je uočio da politička zvijezda Angele Merkel prerano blijedi i mislio je da je suočen s vakuumom političke moći u Berlinu.

Ona je doživljavala kao nametljivost i razmetljivost stalnu bujicu ideja i međunarodne ambicije Francuza, kao i njegov običaj da nediplomatski kaže ono što misli – NATO je klinički mrtav, ne želi Makedoniju i Albaniju u Europskoj uniji, Europa mora pokušati približiti se Putinu. Macronova politička hiperaktivnost je izazvala otpor Angele Merkel. Dosta joj je skupljanja krhotina i lijepljenja šalica koje je on porazbijao, to je Angela Merkel navodno rekla Emmanuelu Macronu na jednoj večeri. To ukazuje na prilično poremećen odnos.

Više se ne vrijedi baviti klišejem o francusko-njemačkom motoru koji je počeo trzati, a mora održati Europsku uniju u pokretu. Ovdje se radi o većim stvarima: o našoj budućnosti s obzirom na dolazeću klimatsku katastrofu, o mjestu Europe u svijetu, o nužnosti vlastite obrane, o odnosima sa supersilama Kinom i Sjedinjenim Državama.

I u svemu tome Njemačka i Francuska nisu na istoj liniji. Macron je ponekad manje, a nekad više u pravu sa svojim idejama, ali on daje važne misaone impulse. Berlin bi trebao u najmanju ruku saslušati ih i odrediti se prema tim idejama. Jednostavno začepiti uši i ignorirati partnera, to je najgore što možete učiniti u nekoj vezi.

S druge strane, Macronu nedostaje razumijevanje za njemački kompleksni federalizam u kojem ni kancelarka ne može vladati kako joj volja. Nedostaje mu razumijevanje i za drukčiju političku kulturu koja je usmjerena prema sporazumnom rješavanju sukoba interesa i traženju kompromisa. Pariz mora biti spreman na pokušaj da s Berlinom umjesto epohalnih skokova pravi male korake, na osnovi nekog „opisa puta”.

Ukupno uzevši, izgleda da je za obje strane nužna bračna terapija. Moraju pokušati razumjeti jedno drugo, jedno drugom oprostiti greške i prepoznati zajednički interes. Iz svega toga može, kao u stvarnom životu, nastati nova uzajamna naklonost, a u najboljem slučaju i prelijepo prijateljstvo.

Jedna stvar je jasna: zemljopis ne dozvoljava razvod ovih europskih veličina. Najbolje bi bilo da konačno nauče kako naći zajednički jezik, piše DW.

Toyota vodeća
Američki proizvođač električnih vozila Tesla istisnuo je njemački Volkswagen s pozicije drugog proizvođača automobila u svijetu po tržišnoj vrijednosti iako po broju isporučenih automobila i dalje uvelike zaostaje za njemačkom kompanijom.

Cijena Teslinih dionica više je nego udvostručena od listopada prošle godine kada je kompanija izvijestila da je treće fiskalno tromjesečje zaključila s dobiti. Prethodno je pozitivan poslovni rezultat zabilježila u posljednja dva tromjesečja 2018.

Još se ne mogu pohvaliti pozitivnim rezultatom u cijeloj poslovnoj godini. U srijedu su Tesline dionice porasle četiri posto, pa je tržišna vrijednost kompanije premašila 100 milijardi dolara. Time je istisnuo s druge pozicije u svijetu po tržišnoj kapitalizaciji njemački Volkswagen.

Vodeću poziciju drži japanska Toyota s 230 milijardi dolara. Neki analitičari smatraju da rast cijena Teslinih dionica odražava dobre rezultate kompanije u proteklim mjesecima. Tesla je nedavno otvorio tvornicu u Šangaju koja bi im trebala poslužiti kao odskočna daska za osvajanje kineskog tržišta.

Po broju isporučenih automobila i dalje zaostaje za etabliranim automobilskim divovima. Tako je u siječnju izvijestio da je prošle godine isporučio više od 367.500 automobila, 50 posto više nego 2018. godine. Volkswagen ih je isporučio gotovo 11 milijuna a Toyota je od siječnja do studenog prodao nešto više od devet milijuna. Američki su regulatori u međuvremenu pokrenuli istragu protiv Tesle zbog zapaljenja baterija i neočekivanog ubrzanja automobila.

Eurostat
Hrvatska je povećala udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj finalnoj potrošnji u 2018., svrstavši se među zemlje Europske unije koje su premašile propisanu razinu za 2020. godinu, pokazalo je u četvrtak objavljeno izvješće Eurostata.

U 2018. godini udio energije dobivene iz obnovljivih izvora u ukupnoj finalnoj potrošnji energije dosegnuo je 18 posto na razini EU-a, što je povećanje za pola postotna boda u odnosu na godinu ranije. U odnosu na 2004., prvu godinu za koju postoje podaci, udio je više nego udvostručen, s tadašnjih 8,5 posto.

Ove bi godine trebao dosegnuti 20 posto, podsjećaju u Eurostatu, napominjući kako je povećanje udjela obnovljivih izvora ključno da EU ostvari zacrtane klimatske i energetske ciljeve. Među obnovljive izvore energije spadaju energija vjetra, Sunčeva energija, biomasa, toplinska energija Zemljine unutrašnjosti i vrući izvori (geotermalna energija), potencijalna energija vodotoka (vodne snage), potencijalna energija plime i oseke i morskih valova te toplinska energija mora.

Udio obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji utvrđen je za svaku zemlju EU-a zasebno, pri čemu se vodilo računa o različitim startnim pozicijama, potencijalima na području obnovljivih izvora i gospodarskim rezultatima.

Gotovo svaka treća zemlja u EU već je dosegnula obvezujuće ciljeve ili ih je premašila. Pored Hrvatske, u toj su skupini Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Grčka, Italija, Latvija, Litva, Cipar, Finska i Švedska.

U Hrvatskoj je udio energije dobivene iz obnovljivih izvora u ukupnoj finalnoj potrošnji u 2018. dosegnuo 28 posto i uvećan je za 0,7 postotnih bodova u odnosu na godinu ranije. Ujedno je za osam postotnih bodova premašio propisanih 20 posto u 2020. godini.

U 2004. iznosio je 23,4 posto, pokazuje Eurostatovo izvješće. U tri četvrtine zemalja EU-a udio obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji povećan je u 2018. godini u odnosu na godinu ranije, smanjio se u njih šest a u Sloveniji je ostao nepromijenjen.

Daleko najveći udio obnovljivih izvora u ukupnoj finalnoj potrošnji bilježila je u 2018. godini Švedska, od 54,6 posto. Slijede Finska sa 41,2 posto, Latvija sa 40,3 posto, Danska s 36,1 posto i Austrija s 33,4 posto.

Najniži je udio imala Nizozemska, od svega 7,4 posto. Na dnu ljestvice s udjelom obnovljivih izvora manjim od 10 posto nalaze se Malta s osam posto, Luksemburg s 9,1 posto i Belgija s 9,4 posto.

Četiri zemlje EU-a vrlo su blizu tome da dosegnu propisani udio obnovljivih izvora u ukupnoj finalnoj potrošnji, do kojeg ih dijeli manje od jednog postotnog boda, konstatiraju u europskom statističkom uredu. Najbliže je cilju Rumunjska, koju od propisanog udjela u 2020. dijeli jedan postotni bod, a podjednako mali zaostatak ‘hvataju’ i Mađarska, Austrija i Portugal.

Devet zemalja udaljeno je od zacrtane razine od jednog do četiri postotna boda, a preostale tri moraju povećati udio obnovljivih izvora za četiri postotna boda i više. Tako Njemačka, Luksemburg i Malta moraju povećati udio za oko dva postotna boda. Slovenija, Velika Britanija i Irska zaostaju za zacrtanim razinama u rasponu od 3,9 do 4,9 postotnih bodova.

Daleko najlošije stoje Nizozemska i Francuska koje od zacrtanih razina dijeli 6,6 odnosno 6,4 postotna boda. U Hrvatskoj je u udjelu obnovljivih izvora najviše zastupljena hidroenegija, stoji u izvješću Eurostata.

Izvješće
Tijekom sljedećih 10 godina u Europi se očekuje fenomenalan rast korištenja LNG-a u teškom kamionskom prometu, čiji broj bi s 1.532 vozila u 2016. i 5.500 u 2018. mogao porasti na 280.000 do 2030, stoji u Shell LNG Outlooku za 2019.

U skladu s tim raste infrastruktura za opskrbu gorivom. U 2018, u Europi je bilo otprilike 155 stanica za punjenje LNG-a. Taj broj je narastao na oko 250 u siječnju 2020, prema NGVA Europe.

Državne politike zaštite okoliša kojima se podupire Pariški klimatski sporazum i provedba IMO direktive koja ograničava razinu sumpora na 0,50% u brodskom gorivu od 1. siječnja snažno guraju prebacivanje na LNG, najčišće fosilni gorivo, stoji u izvješću.

TIH
 Na ljestvici od 180 država prema Indeksu percepcije korupcije 2019 Hrvatska je na 63. mjestu s 47 bodova. Pala je za jedan bod i tri mjesta u odnosu na 2018. godinu, izvijestio je Transparency International Hrvatska.

Prema Indeksu percepcije korupcije, istraživanju Transparency Internationala iz Berlina, najtransparentnije države u 2019. godini su Danska i Novi Zeland s 87, Finska s 86, te Singapur, Švedska i Švicarska s 85 bodova. Najkorumpiranije države su Sirija s 13, Južni Sudan s 12, te Somalija sa samo 9 bodova.

Hrvatska se i dalje nalazi među korumpiranim državama Europske unije, a osim nas lošije su Rumunjska i Mađarska s 44 boda, te Bugarska s 43 boda. Grčka je napredovala za 3 boda i pretekla Hrvatsku s 48 bodova.

Prosjek članica Europske unije je 64 bodova, tako da Hrvatska zaostaje za 17 bodova. U odnosu na države u okruženju prisutna je stagnacija i pad indeksa. Slovenija, Crna Gora i Srbija ostale su na istom broju bodova, dok su Hrvatska i Kosovo pali za 1 bod, a Bosna i Hercegovina za 2 boda.

Slovenija ima 60 boda, Hrvatska 47, Crna Gora 45, Srbija 39, Bosna i Hercegovina i Kosovo 36, a Sjeverna Makedonija 35 bodova. Indeks percepcije korupcije za 2019. godinu pokazuje da Hrvatska zaostaje i stagnira u borbi protiv korupcije. Njemačka udruga Transparency International ovogodišnji porast korupcije diljem svijeta objašnjava netransparentnim financiranjem političkih stranaka i novca u politici.

U 2018. godini korupcija se povezivala s populizmom i slabljenjem demokracije, te demokratskih institucija. U 2017. godini razlozi su bili pad građanskih sloboda i smanjivanjem prostora za civilno društvo.

Transparency International Hrvatska smatra da je korupcija povezana s pohlepom, krađom i neodgovornim ponašanjem pojedinaca. Odlazak razočaranih građana iz Hrvatske posljedica je siromaštva većine stanovnika uzrokovanog korupcijom, a ne želje za brzim stjecanjem bogatstva u drugim uređenim državama.

Korupcija nema ideološki predznak. Ona nije niti lijeva niti desna. Najodgovorniji je svaki pojedinac na poziciji političkog odlučivanja, i u vlasti i u oporbi. Oni na vlasti jer uništavaju integritet institucija, a u oporbi jer nisu spremni za stvarne promjene koje se u ovom društvu moraju dogoditi već danas. Sutra je prekasno.

“Hrvatska u ovom trenutku predsjeda Vijećem Europske unije, borbu protiv korupcije stavlja u prioritet svojih aktivnosti, a istovremeno zaostaje za 17 bodova od prosjeka Europske unije i čak 40 bodova od najtransparentnije članice Danske. Pad na ljestvici rezultat je nedovoljnog jačanja preventivnih tijela, te dugotrajni sudski procesi koji kompromitiraju stvarnu borbu protiv korupcije”, istaknula je Davorka Budimir, predsjednica Transparency International Hrvatska.

Nove carine
Američki predsjednik Donald Trump zaprijetio je u srijedu visokim carinama na uvoz automobila iz Europske unije ako Bruxelles uskoro ne pristane na sklapanje trgovinskog sporazuma.

“Moraju biti relativno brzi”, rekao je Trump na konferenciji za novinare pred odlazak iz švicarskog Davosa gdje je sudjelovao na Svjetskom gospodarskom forumu (WEF).

Zemlje EU-a znatno više izvoze u SAD nego što iz njega uvoze, prigovorio je. Do sada sam bio suzdržan jer sam bio prezauzet i prvo sam želio zaključiti trgovinski sporazumom s Kinom, pojasnio je. “Oni su zapravo teži od Kine”, dodao je američki predsjednik, aludirajući na EU dan nakon sastanka s predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen.

“Slušajte, ako nešto ne dobijemo, morat ćemo nešto poduzeti, a to nešto bit će vrlo visoke carine na automobile i druge proizvode koji stižu u našu zemlju”, rekao je Trump u odvojenom razgovoru za američku televizijsku postaju CNBC.

Glavni demokratski tužitelj optužio je u srijedu američkog predsjednika Donalda Trumpa na suđenju u Senatu da je uspostavio koruptivnu mrežu koja mu je trebala pomoći da pobjedi na izborima u studenome

Dodao je ipak da vjeruje da će u konačnici EU pristati na sporazum. “Oni će sklopiti sporazum zato što moraju”, zaključio je Trump u razgovoru za CNBC. Tijekom boravka u Davosu odvojeno je u razgovoru za Fox Business News rekao da bi carine na uvoz automobila iz EU-a mogle iznositi 25 posto. “U konačnici će stvari biti vrlo jednostavne jer ćemo, ne uspijemo li sklopiti sporazum, morati uvesti 25-postotne carine na uvoz njihovih automobila”, rekao je Trump novinarki Fox Businessa Mariji Bartiromo.

SAD i EU veliki su trgovinski partneri, što pokazuje i vrijednost njihove trgovinske razmjene u 2018. od gotovo 1.300 milijardi dolara. Trgovinski pregovori dvije strane bit će teški budući da Bruxelles želi iz sporazuma isključiti poljoprivredni sektor dok Washington želi zaštititi svoje tržište javne nabave, tumači dpa.

Američki predsjednik Donald Trump sudjelovat će u petak u Washingtonu na Hodu za život i tako postati prvi američki predsjednik koji će se pridružiti tom godišnjem okupljanju protiv prava na pobačaj.

 

Analiza
U sklopu geopolitičko energetske ofenzive SAD-a koja ima za cilj načiniti ekspanziju američkog ukapljenog plina dogovaraju se višemilijunski projekti izvoza plina u režiji Trumpove administracije.

Svjedoči tome izjava Donalda Trumpa u sklopu govora u Davosu. Rekao je kako „… bi postigli stvarnu energetsku sigurnost, mi potičemo naše prijatelje u Europi da koriste zalihe energije iz Sjedinjenih Država. Istodobno je priznao kako je taj plin, zbog prijevoza I tehnologije, još uvijek skuplji od kopnenog, uglavnom ruskog plina.

Gotovo paralelno s time u Hrvatskoj je puštena u rad kompresorska stanica, koja je omogućila opstojnost drugog smjera interkonekcije prema ključnim kupcima za plin iz strateškog projekta LNG-a na otoku Krku, koji treba biti završen tijekom početka sljedeće godine. Bio je to, uostalom, uvjet pune integracije Hrvatske u energetsku uniju, koja zahtijeva dvostruke interkonekcije sa svim susjedima.

Prognoze Međunarodne agencije za energetiku govore kako plin iz SAD-a napreduje postati zastupljeniji na tržištu LNG-a, ispred Austrije te bi se do 2024. godine mogao promijeniti trend iz jedne naše ranije analize te bi SAD mogle postati najveći svjetski izvoznik tog energenta do sredine 2020-ih godina.

Planirani kapaciteti u SAD-u za sada premašuju potrebe tržišta, smatraju analitičari MxKinseya, a donosi Financial Times. Interesa je puno, posebnom od strane velikih kompanija poput Shella I Totala. Analitičari Plattsa predviđaju rast s 345 milijuna tona iz prošle godine na 445 milijuna tona do spomenutog vremena, dok bi izgradnja predviđenih 14 terminala za izvoz taj rast posve sigurno premašila na 160 milijuna tona godišnje.

Izgledi zarade kompanija koje razvijaju terminale za izvoz povećavaju se padom cijene ukapljenog plina, čime se intenzivira ovaj energent na tržištu. Razvojem tehnologije pojeftinjuje i naknada za obradu.

No, američki se izvoz suočava sa sve većom konkurencijom na uvoznim terminalima, što će biti slučaj i na hrvatskom terminalu, koji će biti u stanju primiti plin iz cijeloga svijeta, osim iz Australije, pa čak i iz Rusije, odakle tvrtka Novatek već dugo izvozi na istok, ali i na sjever Europe, a Gazprom ulazi u posao s LNG-om.

Katar je, naime, najveći proizvođač ukapljenog plina, a na tržištu je i najjeftiniji. Do 2027. godine planira povećati prodaju sa 77 milijuna tona godišnje na 126 milijuna tona godišnje. Na tržište ulaze i Mozambik i Nigerija.

Najveći uvoznik do sredine 20-ih godina postat će Kina, koja će na prvome mjestu zamijeniti Japan, predviđa se u analizi IEA, što bi ova zemlja postigla ranije da nije bilo trgovinskog rata te je smanjila uvoz iz SAD-a, uslijed toga, za 25 posto. Sada, nakon potpisivanja prve faze sporazuma, prema analitičarima Plattsa, Kina će povećati uvoz za 53 milijarde dolara godišnje, uz zadržavanje carina u ovoj fazi sporazuma.

Samo je hrvatskim ignorantima čudno, i neuobičajeno, kada se ugovori za uvoz plina potpisuju na deset godina. U poslu uvoza plina ta duljina ugovora je čak i kratka. Dokazuje to ugovor koji je Kina potpisala s Gazpromom za plinovod Snaga Sibira na 20 godina. Takve ugovore neovisni posrednici zahtijevaju kako bi osigurali stabilnost cijene. U ovom slučaju oni uključuju i naknadu za ukapljivanje (pretvaranje plina u tekućinu hlađenjem).

Naknada za ukapljivanje koju je naplaćivao Cheniere do prije nekoliko godina iznosila je 3.5 dolara po milijunu po BTU (British termal unit), a danas mnoge tvrtke kažu kako će ukapljivati po cijeni od 2 dolara.

Kako bilo, izgradnjom novih izvoznih terminala, pojeftinjenjem tehnologije za ukapljivanje, ali i pojavom novih igrača na europskom tržištu, SAD bi mogao napraviti korak naprijed prema uzdrmavanju pozicije ruskog plina na hrvatskom tržištu. Uzdrmavanju, no ne i značajnijoj ugrozi, jer kako je priznao i Donald Trump u Davosu, cijena LNG-a još će neko vrijeme biti skuplja nego li cijena kopnenog plina

Od dinamiziranja tržišta mogli bismo i mi u Hrvatskoj imati koristi, naime, izgledan je oporavak ekonomske opravdanosti LNG infrastrukture u nas, povećat će se sigurnost opskrbe, no o značajnijem pojeftinjenju, u ovom je trenutku teško govoriti. I sigurnost opskrbe treba platiti.

Brojke
Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) izvijestila je da je prošle godine uložila 4,6 milijardi eura u projekte tranzicije u ‘zelenu’ ekonomiju, gotovo polovinu ukupnog iznosa i najviše otkada su 2015. pokrenuli taj program.

Banka je 2015. godine, prilikom sklapanja Pariškog sporazuma o klimi, najavila da će do 2020. godine povećati udio ulaganja u projekte ‘zelene’ tranzicije s 25 na 40 posto godišnje. U 2019. godini njihov je udio dosegnuo 46 posto od ukupno uloženih 10,1 milijardu eura, izvijestili su iz EBRD-a krajem prošlog tjedna.

Ukupni iznos ‘zelenih’ ulaganja i njihov udio u ukupnim ulaganjima najveći su otkada je EBRD 2015. pokrenuo program potpore zemljama-članicama u prijelazu na niskougljično i klimatski otporno gospodarstvo.

Banka je do sada potpisala ugovore o ulaganju u više od 1.900 ‘zelenih’ projekata ukupne vrijednosti 34 milijarde eura koji bi trebali smanjiti ugljičnu emisiju za 102 milijuna tona godišnje. Ukupno su prošle godine financirali 2,2 gigawata novih kapaciteta za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, navodi se u priopćenju.

Zelena su ulaganja gotovo udvostručena u regiji srednje i istočne Europe a gotovo utrostručena u jugoistočnoj Europi, ističu u EBRD-u, ne navodeći brojke.

Trenutno pripremaju novu petogodišnju strategiju koju će predstaviti dioničarima na godišnjoj skupštini u svibnju. U sklopu priprema odlučili su povećati financiranje projekata u zemljama-članicama a najavljuju i novu “zelenu strategiju” s ambicioznijim klimatskim ciljevima za petogodišnje razdoblje nakon 2020.