Europska unija

BBC o Mati Rimcu

Britanski BBC je jučer objavio veliki članak o Mati Rimcu pod naslovom “Proizvođač superautomobila kojem je rečeno da odustane od svog sna”. U tekstu opisuju kako je počela njegova ljubav prema automobilima.

Rimac je razgovarao s novinarima BBC-ja opisavši kako je počeo uspon njegove tvrtke.

Mate Rimac vodi kompaniju koja se bavi proizvodnjom električkih automobila i prodaje neke od najegzotičnijih modela na svijetu, ali sve je započelo neuzbudljivim starim strojem. Koristeći dijelove viličara, pretvorio je stari BMW E30, nazvan Green Monster, u pokusni poligon za električnu tehnologiju koju je razvijao. Preinačeni BMW potom se natjecao u utrkama i pobjeđivao protiv konvencionalnih motora. Jedno vrijeme bio je najbrže električno vozilo na svijetu.

Dvije godine kasnije, 2009. godine, pokrenuo je vlastitu kompaniju. “Želio sam napraviti automobil, to je sve što sam želio”, kaže Rimac.

Pošteno je reći da Rimac nije obični direktor u automobilskoj industriji. Bradati i elegantno odjeveni 33-godišnjak dobro bi se uklopio u društvo iz Silicijske doline. Zapravo, često ga uspoređuju s Elonom Muskom iz Tesle.

Međutim, okrenuo je leđa Kaliforniji i ostao u rodnoj Hrvatskoj. Njegova kompanija Rimac Automobili ima sjedište u Svetoj Nedelji, gradiću u blizini glavnog grada Zagreba. Ipak, tehnologija i know-how koji se tamo razvijaju brzo su privukli etablirane proizvođače. Rimac Automobili najpoznatiji su po proizvodnji ultra ekskluzivnih električnih superauta.

Concept One, koji je prvi put predstavljen 2011. godine, imao je najveću brzinu od 354 km/h. Proizvedeno je samo osam primjeraka, a jedan je slavno uništen kad je televizijski voditelj Richard Hammond sletio s ceste tijekom jurnjave u Švicarskoj.

Njegov nasljednik C_Two još je ekstremniji s najvećom brzinom od 415 km/h i ubrzanjem 0-100 km/h za 1.85 sekundi. Trebao bi ove godine biti pušten u prodaju, a očekuje se da će mu cijena biti dva milijuna eura. Automobili su izvanredni prema svakom mjerilu, ali oni su samo jedan dio Rimčeva poslovnog modela. Kompanija se sve više pozicionira kao dobavljač tehnologije za druge proizvođače, pomažući im u izgradnji vlastitih električnih automobila visokih performansi. “Budući da nismo imali investitore, morali smo zarađivati od prvog dana. Tada smo shvatili da ljudi ne žele investirati u boutique kompaniju za superaute, nego u održivo poslovanje”, objasnio je Rimac.

Opskrbljujući druge proizvođače tehnologijom i stručnošću, Rimac je uspio stvoriti izvor financiranja koji mu je omogućio opstanak i razvoj. Ono što Mate Rimac ima zajedničko s mnogim poduzetnicima iz Silicijske doline je to što je započeo raditi u svojoj garaži.

U njegovu slučaju, umjesto razvoja web stranice, stvorio je električni Green Monster. Sljedeći korak bio je dizajn potpuno novog automobila, ali pokretanje automobilskog biznisa u Hrvatskoj pokazao se velikim izazovom.

“Nisam mogao zaposliti nikoga tko je imao iskustva s automobilima. Otišao sam na Sveučilište u Zagreb i rekao im da želim napraviti auto. Rekli su mi da u Hrvatskoj nije moguće napraviti auto i da što prije odustanem, to će manje ljudi propasti zajedno sa mnom”, govori Rimac.

Nije uspio pristupiti ni financijskim mrežama Silicijske doline. “Samo jednom sam otišao u Silicijsku dolinu kako bih tražio novac. Razgovarao sam s investitorima, ali bili su totalno nezainteresirani. Bilo je to prije osam godina i električni auti još nisu bili vruća tema. Investitore su zanimale samo društvene mreže, nisu se htjeli baviti električnim autima. Danas je sasvim obrnuto. Na temelju uspjeha Tesle, svi ulažu ogromne novce u električne aute”, rekao je Rimac.

Ipak je pronašao snažnu potporu. Početkom 2018. godine, njemački proizvođač sportskih automobila Porsche kupio je 10 posto dionica, a kasnije je to povećao na 15.5 posto. To se dogodilo u vrijeme kad je Porscheova matična kompanija, Volkswagen Group, već bila započela ulagati desetke milijardi eura u vlastitu tehnologiju električnih vozila. Porsche razvija i vlastiti električki sportski auto, ali je želio iskoristiti Rimčevu stručnost u dizajniranju baterija i pogonskih sustava visokih performansi.

“Počeo je razvijao električna vozila godinama prije nas. Naša se investicija pokazala opravdanom. Vrijednost kompanije višestruko se povećala otkako smo se priključiti. Osim toga, kompanija se jako dobro razvila u tehnološkom smislu”, rekao je Porscheov zamjenik predsjednika i financijski direktor Lutz Meschke.

Pridružile su se još dvije automobilske kompanije. U svibnju 2019. godine korejski Hyundai i njegova sestrinska kompanija Kia zajedno su investirali 80 milijuna eura. Zauzvrat su dobili nespecificirani udio u Rimac Automobilima, kao i tehničko partnerstvo. Danas Rimac surađuje s obje kompanije i pomaže im razviti nova električna vozila.

Velika prilika za hrvatsku kompaniju
Prema neovisnom analitičaru Matthiasu Schmidtu, način na koji nacionalne vlade pokušavaju ukinuti konvencionalne benzinske i dizelske motore predstavlja veliku priliku za hrvatsku kompaniju.

“Automobilske kompanije zapravo su prisiljene razvijati električne aute. Giganti poput Volkswagena i Stellantisa to mogu, ali tvrtke srednje veličine jednostavno nemaju novca da to same naprave, pa im ne preostaje drugo nego kupiti tehnologiju drugdje”, ističe Schmidt.

David Bailey, profesor industrijske strategije sa Sveučilišta u Birminghamu, vjeruje da bi se i dalje moglo zarađivati prodajom automobila.

“Matu Rimca doživljavaju kao smetnju. Njegova kompanija pojavila se niotkuda, njegovi su proizvodi uzbudljivi i razvili su brend oko hiperautomobila”, kaže Bailey.

“On vjeruje da se brend može iskoristiti za prodaju električnih superautomobila, strojeva koji se mogu prodavati za stotine tisuća dolara, prije nego za milijune. Tehnologija se brzo razvija, mislim da će Rimac imati veliku ulogu u tome. Mislim da bi se to moglo pokazati prilično unosnim”, zaključio je Bailey, donosi Index.hr

Analiza ZEW instituta

Pokazatelj očekivanja za njemačko gospodarstvo (odnosi se na sljedećih šest mjeseci) porastao je za 9,4 boda u odnosu na siječanj, na 71,2 boda, zabilježeno je u mjesečnom izvješću ZEW instituta.

Utorak je započeo objavama ZEW pokazatelja u Njemačkoj i europodručju za veljaču. Pokazatelj očekivanja za njemačko gospodarstvo (odnosi se na sljedećih šest mjeseci) porastao je za 9,4 boda u odnosu na siječanj, na 71,2 boda, zabilježeno je u mjesečnom izvješću ZEW instituta.

S druge strane, podaci europodručja zabilježili su porast od 11 bodova, popevši se s 58,3 na 69,9 bodova te snažno nadmašivši očekivanja od 57 bodova. Gospodarska kontrakcija europodručja tijekom posljednja tri mjeseca 2020. zabilježila je kretanja blago iznad očekivanja, objavljeno je u utorak. Bruto domaći proizvod u europodručju pao je u četvrtom tromjesečju prošle godine za 0,6% u odnosu na treće, blago iznad 0,7-postotne prve procjene.

Na godišnjoj razini gospodarstvo se u četvrtom tromjesečju smanjilo za 5,0%, objavio je Eurostat. Prema tržišnom konsenzusu, očekivao se godišnji pad od 5,1%. U 2020. godini gospodarstvo europodručja zabilježilo je pad od 6,8%. Eurostat navodi da je broj zaposlenih u četvrtom tromjesečju porastao za 0,3% u odnosu na tromjesečje ranije, nakon 1,0-postotnog povećanja u trećem tromjesečju. U usporedbi s istim tromjesečjem prethodne godine, zaposlenost se smanjila za 2,0 % u europodručju.

Njemačka industrija treba detaljan plan i praktične kriterije za sigurno otvaranje gospodarstva nakon višemjesečne blokade, poručila je udruga BDI vladi u Berlinu, pozivajući na europsku koordinaciju u ograničenjima na granicama.

Kometar Ivana Brodića

Tijekom cijele ove godine, ne samo oko inauguracije novog američkog predsjednika, za kojega se očekuje kako će ublažiti neke politike svoga prethodnika, ponovno se gužva na velikoj šahovskoj ploči.

Nalazimo se u nekoliko paralelnih utrka i latentnih sukoba. A sve, kako je Mike Pence, sredinom prošle godine, priznao, počinje nalikovati na novi hladni rat – Hladni rat 2.0. Tako se nalazimo u trgovinskom ratu,informacijskom sukobu, digitalnom i tehnološkom prijeporu, klimatskim previranjima, utrci u isporuci i proizvodnji cjepiva, ali i permanentnom i latentnom energetskom ratu.

Kada sve to pogledamo, čini se kako se nalazimo u razdoblju vrlo sličnome onome, koji je u knjizi The Sleepwalkers, opisao Christopher Clark. U razdoblju kraja jednoga dijela povijesti, sutonu jednog svjetskog poretka. U takvom su stanju pojedine strateške ekonomske grane instrument koji zamjenjuje oružanu silu u težnji za širenjem utjecaja na geopolitičkoj ploči Rizika. Baš kao što je to lijepo opisao Edward Luttwak, poznati geopolitički konzultant, poznat i pod nadimkom Machiavelli iz Marylanda.

U energetskom smislu na ruku takvim događanjima ide asimetrija dobavnih pravaca energenata u Europu, prvenstveno u vidu ovisnosti članica NATO saveza, i onih pod zaštitom NATO saveza, o ruskim energentima. U prvome redu se radi o plinu, kao ključnom energentu sljedećih nekoliko desetljeća, u borbi za niskougljično društvo i tranziciji prema čistoj, obnovljivoj energiji.

Još od početka projekata Sjeverni i Turski tok, nakon političke krize u Ukrajini i nemogućnosti tj oslabljenoj mogućnosti, isporuke plina kroz tu zemlju, kao i visoke korupcije u operatoru plinskog sustava kroz tu zemlju, koja se očitovala u velikim gubicima zbog neodržavanja infrastrukture, kao i zbog ucjena ukrajinskih dužnosnika glede cijene transporta plina, puno je kritika na račun tih projekata.

Te su kritike, u vrijeme Donalda Trumpa, i njegove borbe za većom participacijom članica NATO-a u financiranju toga saveza, eskalirale u vidu sankcija za izvođače projekta Sjeverni tok 2, ali i snažnim lobiranjem za izgradnju sustava LNG terminala, za prihvat ukapljenog plina, u Europi, kao da je moguće imati, u uvjetima objektivno više cijene ukapljenog plina od kopnenoga, zbog tehnologije ukapljivanja i transporta, stabilnu opskrbu plinom bez kopnenoga plina, no to je neka druga tema, kao i to što gotovo niti jedan terminal za ukapljeni plin ne radi većim kapacitetom nego polovičnim.

Barem ne u Europi. Izuzev našeg hrvatskog, prve tri godine, ali i on ima svoje izazove zbog rasta cijene plina na azijskom tržištu. Naime, isporuke kasne zato što trgovci isporučuju plin tamo gdje će ga isplativije prodati.

Posebna je, pak, tema ulazak u LNG posao opskrbljivača kopnenim plinom, ali i jakih ruskih tvrtki poput Gazproma i Novateka…

Cijeloj situaciji nije pomogla afera s trovanjem ruskog oporbenog aktivista Alekseja Navaljnog i različito vrijednosno shvaćanje demokracije i demokratskih procesa, što zagovornicima putinovskog antidespotizma na Zapadu, ali i među analitičarskom elitom, ne smeta kada treba zagovarati kineski model poslovanja, koji je najčešće pod čvrstim stiskom komunističke partije. Sudbina Jacka Ma to dokazuje. No, o tome nekom drugom prilikom, također.

Kritike se nastavljaju i danas, pa je tako prošloga petka, „problem“ Sjevernog toka 2 na sastanku G7 apostrofiramo i novi američki predsjednik Joe Biden, odbacivši mogućnost povlačenja sankcija izvođačima to ga projekta, koji je gotov 95 posto, ali glavni akteri i dioničari projekta ne pokazuju naznake zaustavljanja.

Pod utiskom lobiranja moćnog njemačko ruskog lobista, trenutno nastanjenog u Moskvi, gospodina Matthiasa Warniga, utjecajnog bivšeg pripadnika istočnonjemačkih službi, bivšeg bankara i lobista ruskih energetskih interesa, ili pod pritiskom ekonomske logike slično je rekao i nasljednik Angele Merkel na čelu CDU-a Armin Laschet.
Pruska tehnologija i ruski resursi, stara je krilatica o savezu kojega se svi boje….

Zdravorazumski, ne postoji nitko tko bi strmoglavio svoju ekonomiju za nekoliko desetaka postotnih bodova BDP-a, u uvjetima kada je plin ključni energent tranzicije prema niskougljičnom društvu i kao takav pogonsko gorivo za sve razvijene ekonomije sljedećih desetljeće do dva, pa tako i lokomotive EU, Njemačke. Sjeverni tok 2 i Turski tok (te njegov nastavak Balkanski tok) upravo tome služe. Kako bi europske ekonomije dobile stabilnu opskrbu plinom, u uvjetima ukrajinskih nestabilnosti i neulaganja u infrastrukturu (sjetimo se samo europske zime u jeku ukrajinske krize). Zato oni kapacitetom, zbrojno, približno odgovaraju ranijem kapacitetu Ukrajinskog toka.

Uostalom, ozbiljni se ljudi, usprkos geopolitičkim ucjenama, drže svojih dogovora i ugovora, a infrastrukturni se projekti ne dogovaraju na razdoblje amortizacije kraće od dvadeset do trideset godina, pa tako neće niti Sjeverni tok. Ne bi niti jedina izgledna alternativa, ona poljska, koja bi trebala dovesti norveški plin u Europu, ona, naime, još nije niti prošla iz faze ideje u fazu nacrta, a kamo li realizacije.

Vrlo je malo zemalja koje ne trguju sa susjedstvom i dalje energentima, trguje čak i Sjeverna Koreja s Kinom i Rusijom, trgovala je jedna od najzatvorenijih zemalja u povijesti Hoxina Albanija, a trgovalo se čak i u vrijeme Hladnoga rata. Dovoljno se prisjetiti priča (noveliziranih ili ne) o moćnom traderu Marcu Richu.

S druge strane, velike kompanije, EU, ali i njemačka i ruska nacionalna strategija, postaju sve svjesnije mogućnosti vodika, koji je također niskougljični energent, a za razliku od ostalih obnovljivih izvora nema izazove skladištenja. Pitanje je vremena kada će se stvarati i prenamjenjivati infrastruktura za njegov transport.

A posao na kraju pobijedi svaki sukob i svaku ucjenu. Pobijedit će i ovo geopolitičko preslagivanje pred nama….

Analiza Eurostata

Oporavak europskog gospodarstva zakočio je u četvrtom tromjesečju 2020. novi val pandemije koronavirusa i mjere njegova zaustavljanja, pokazuju nove procjene Eurostata, iako je pad bio nešto blaži no što je početno procijenjeno.

Gospodarstvo EU-a palo je u četvrtom prošlogodišnjem kvartalu prema sezonski prilagođenim podacima 0,4 posto u usporedbi s prethodna tri mjeseca kada je aktivnost poskočila 11,5 posto, najsnažnije otkada je Eurostat počeo objavljivati izvješća 1995. godine.

Europski statistički ured preliminarno je pad procijenio na 0,5 posto.

U eurozoni aktivnost je u zadnjem tromjesečju 2020. smanjena 0,6 posto u odnosu na prethodno tromjesečje kada je poskočila 12,4 posto, također najsnažnije od početka objavljivanja Eurostatovih podataka.

Nova procjena također je za 0,1 postotni bod blaža od one objavljene početkom mjeseca.

Oporavak gospodarstva zakočio je na kraju godine novi val pandemije, koji je prisilio vlade da ponovo uvedu mjere kako bi suzbile širenje virusa.

Eurostat je raspolagao podacima 21 zemlje-članice, koji pokazuju da je u zadnjem prošlogodišnjem tromjesečju u odnosu na prethodna tri mjeseca najsnažnije palo gospodarstvo Austrije, za 4,3 posto.

Slijedi Italija s padom aktivnosti od dva posto, te Francuska gdje su smanjenje za 1,3 posto, pokazuje Eurostatovo izvješće.

Daleko najsnažniji rast bilježila je u posljednja tri prošlogodišnja mjeseca Rumunjska, za 5,3 posto u odnosu na prethodno tromjesečje kada su aktivnosti poskočile 6,1 posto. Slijedi Bugarska s rastom aktivnosti za 2,1 posto.Njemačko gospodarstvo palo je 3,9 posto. Podaci za Hrvatsku nisu bili dostupni.

U odnosu na posljednje tromjesečje 2019. BDP EU-a pao je na kraju prošle godine prema sezonski i kalendarski prilagođenim podacima 4,8 posto, potvrdio je Eurostat procjenu s početka mjeseca. U trećem tromjesečju smanjen je 4,2 posto.

Aktivnosti u eurozoni pala je pet posto, procijenio je europski statistički ured, ublaživši preliminarnu procjenu pada za 0,1 postotni bod. U razdoblju od srpnja do rujna smanjen je 4,3 posto.

U cijeloj 2020. godini BDP EU-a pao je prema sezonski i kalendarski prilagođenim kvartalnim podacima 6,4 posto, a BDP eurozone 6,8 posto, procijenio je preliminarno Eurostat.

Sve su zemlje EU-a čijim je podacima Eurostat raspolagao bilježile pad aktivnosti na godišnjoj razini, pokazuje izvješće.Najveći je bio u Španjolskoj, gdje su potonule 9,1 posto, gotovo kao i u prethodnom tromjesečju.

Slijedi Austrija s padom aktivnosti od 7,8 posto, znatno dubljim nego u prethodna tri mjeseca kada su smanjene 4,2 posto.Najblaži pad aktivnosti bilježile su Norveška i Litva, za 1,1 odnosno 1,3 posto, pokazuje Eurostatovo izvješće.

Rast broja zaposlenih u EU i eurozoni naglo je usporio u posljednjem tromjesečju 2020., uz stopu rasta od samo 0,3 posto u odnosu na prethodna tri mjeseca, pokazuju prve procjene Eurostata.

U trećem tromjesečju poskočio je jedan posto u EU, te 0,9 posto u eurozoni, označivši oporavak tržišta rada nakon pada u prvoj polovini godine.

U odnosu na četvrti kvartal 2019. broj zaposlenih smanjio se u razdoblju od listopada do prosinca 2020. za 1,7 posto u EU, te za dva posto u eurozoni.U trećem tromjesečju pao je na godišnjoj razini 2,1 posto u EU, te 2,3 posto u zoni primjene zajedničke europske valute.

Priopćili iz Gazprom

Ruski plinski div Gazprom planira Njemačkoj preko Ukrajine isporučivati više plina zbog niskih temperatura koje su stanjile njezine zalihe, izvijestili su ruski mediji.

Njemačke rezerve plina potonule su na 34 posto zbog vala hladnoće u srednjoj Europi i veće potražnje za grijanjem nego prošle godine. Niska razina zaliha nije neuobičajena, ističe njemačka novinska agencija dpa, podsjećajući da su u veljači 2018. pale na 14 posto.

Ukrajina je pak izvijestila o rekordnim zalihama plina, od 19,6 milijardi prostornih metara, što znači da su porasle za 3,2 milijarde u odnosu na prošlu godinu.

Gazprom će Njemačkoj u ožujku isporučivati 124,2 milijuna prostornih metara plina dnevno, u odnosu na planiranih 110 milijuna, izvijestila je u ponedjeljak ruska novinska agencija Interfax.

To znači da će se isporuke zadržati na razini veljače, ali i da će biti manje nego u istom prošlogodišnjem mjesecu, sukladno želji Rusije da smanji isporuke plina Njemačkoj tom trasom.

Godine 2019. dvije su strane sklopile novi ugovor, prema kojem bi minimalni obujam isporuka ruskog plina preko Ukrajine ove godine trebao biti više nego prepolovljen u odnosu na 2019. godinu, na 40 milijardi prostornih metara.

Smanjene isporuke preko Ukrajine povezane su s gradnjom plinovoda Sjeverni tok 2 kojim bi se ruski plin trebao izravno dopremati u Njemačku preko Baltičkog mora.

Kijev se protivi tom projektu, optužujući Moskvu da koristi plin kao polugu u geopolitičkoj igri moći. Ukrajinsku poziciju podupiru i Sjedinjene Države i neke europske zemlje, ponajprije Poljska.

Dodatni su motiv za Ukrajinu u sporu oko plinovoda naknade koje ubire za tranzit ruskog plina.

Aljoša Pleić za HRT

Kako lokalne zajednice u Hrvatskoj mogu kreirati i provoditi svoje politike razvoja? Mogu li manje sredine zadržati stanovništvo da u potrazi za boljim životom i za poslom ne odlazi u veće? Ima li načina da i male lokalne zajednice osiguraju dobre uvjete života i rada? Ako ima resursa – ima i načina. Neki će priliku vidjeti u turizmu, drugi u poljoprivredi, ali što je s trećima koji naizgled nemaju nikakvih resursa – osim neiskorištenog prostora u svojim prostornim planovima? Takvima su možda prilika projekti obnovljivih izvora energije.

Na tu je temu govorio Aljoša Pleić, direktor Acciona energije i predsjednik NO OIEH gostujući na HTV 4 u emisiji Studio 4.

Pleić je istaknuo važnu ulogu lokalnih zajednica u OIE projektima te pojasnio kako se od samog početka planiranja razvoja nekog OIE projekta kreće u komunikaciju s lokalnom zajednicom. Lokalne zajednice su partneri u projektu, istaknuo je Pleić, i u zadnjih 15 godina razvoja OIE projekata u Hrvatskoj svjedočimo njihovoj želji da imaju takve projekte u svojim sredinama. To im donosi i brojne prednosti.

“Lokalne zajednice od OIE projekata imaju višestruke benefite. Nije im samo cilj naplatiti komunalnu naknadu, ona je čak i manji dio pozitivnog efekta iako su OIE projekti na račun komunalne naknade uplaćivali od nekoliko stotina tisuća kuna pa do više od milijun kuna. Imaju još nekoliko direktnih benefita kao što su energetska renta koju plaća svaki projekt te nova radna mjesta. Uz to, svaki OIE projekt lokalnoj zajednici u kojoj se razvija pomaže kroz sponzorstva i donacije, što rade i svi naši članovi”, istaknuo je Pleić te naglasio ekonomski, društveni, ali i ekološki utjecaj OIE te značaj domaće komponente u projektima OIE – usluga i opreme. Taj udio domaće komponente varira od 30-40 posto pa do više od 60 posto, kao što je, primjerice, u slučaju prve geotermalne elektrane u Hrvatskoj i u najnovijim projektima vjetroelektrana.

Dio EU sredstava namijenjen je i bržoj integraciji OIE u elektroenergetski sustav. Govoreći o postojećoj elektroenergetskoj mreža i prihvatu brojnih OIE projekte, naročito u malim lokalnim zajednicama, Pleić je naglasio da mreža može, mora i hoće podržati jaču integraciju OIE.

“Trenutačno u Hrvatskoj, ali i globalno, imamo elektroenergetsku mrežu staru više od 50-ak godina. U vrijeme kad je građena, proizvodnja i izvori energije bili su drugačiji nego danas. No, danas je sve drugačije, čak su se i navike potrošača promijenile. Sada su se otvorile i velike mogućnosti da se kroz Green Deal i EU fondove alocira što više sredstava upravo u tu svrhu”, istaknuo je Pleić, a prenosi portal OIE.

Francuski ministar financija

Europska unija mora ove godine usvojiti plan koji će smanjiti njezinu ovisnost o azijskim dobavljačima elektroničkih komponenti, poručio je u ponedjeljak francuski ministar financija Bruno Le Maire.

Ta je ovisnost neprhvatljiva i EU je zbog nje ranjiv, posebno u sektorima poput automobilske industrije, kojoj manjkaju neki dijelovi iz Azije, naglasio je Le Maire.

Na konferenciji za novinare koju je održao s povjerenikom EU-a za unutarnje tržište Thierryjem Bretonom, francuski ministar također je izrazio zabrinutost zbog planova stranih kompanija da preuzmu europske tvrtke u elektroničkom sektoru.

Analiza Eurostata

Početak tjedna obilježile su objave podataka obujma industrijske proizvodnje u EU i europodručju za prosinac, čime je zaokružena statistika za 2020. godinu.

Početak tjedna obilježile su objave podataka obujma industrijske proizvodnje u EU i europodručju za prosinac, čime je zaokružena statistika za 2020. godinu. Industrijska proizvodnja u EU tijekom 2020. u odnosu na 2019. pala je 8%, dok je u europodručju pala za 8,7%, navodi Eurostat.

U prosincu 2020. u odnosu na prosinac 2019. industrijska je proizvodnja bila niža za 1,6% u europodručju te za 1,2% u EU. Među glavnim industrijskim grupacijama najsnažnije je pala proizvodnja netrajnih dobara za široku potrošnju, a zabilježila je pad od 3,9 % tijekom prosinca u europodručju te 3,1 % u EU, na godišnjoj razini.

U odnosu na prosinac 2019., najsnažniji pad industrijske proizvodnje zabilježen je u Belgiji (-4,6%), Malti i Portugalu (obje -4,3%) dok je među državama članicama najsnažniji godišnji porast zabilježen u Slovačkoj (6,8%), Poljskoj (6,1%) te Latviji (4,7%). Danas su na rasporedu objave ZEW pokazatelja u Njemačkoj i europodručju za veljaču te preliminarni podaci BDP-a i zaposlenosti u europodručju za posljednje prošlogodišnje tromjesečje.

Iskorak Poljske u vjetar

Najveći proizvođač ugljena u Europskoj uniji koji dvije trećine svojih potreba za strujom podmiruje iz tog fosilnog goriva postaje sve zanimljiviji strancima za ulaganja u čistu energiju.

Kako piše Reuters, najveća poljska elektroenergetska kompanija PGE prošloga je tjedna potvrdila sklapanje ugovora s danskim Orstedom o gradnji vjetroelektrana na moru.

Analitičari smatraju da je to još jedan znak da Poljska – država koja se u energetici snažno oslanja na ugljen – brzo postaje vrlo privlačna destinacija za ulagače u obnovljive izvore energije.

Kako je priopćio PGE, s danskim partnerom razgovori se vode još od 2019., a sada je dogovorena zajednička gradnja dviju vjetroelektrana na Baltičkom moru ukupne snage 2,5 GW, što je dovoljno za opskrbu četiri milijuna kućanstava.

Orsted – najveći svjetski developer vjetroelektrana na moru – uložit će ukupno 657 milijuna zlota, odnosno 178 milijuna dolara kako bi stekao 50 posto udjela u tim projektima.

Izvršni direktor PGE-a Wojciech Dabrowski izjavio je Reutersu kako će ukupna ulaganja u ta dva projekta iznositi do 40 milijardi zlota (8,9 milijardi eura). Vjetroelektrana kapaciteta 1 GW započet će s radom 2026., a godinu kasnije druga, snage 1,5 GW.

PGE glavninu struje proizvodi u termoelektranama na ugljen, ali do 2040. planira u sklopu zelene tranzicije imati najmanje 6,5 GW kapaciteta u vjetroelektranama. Do 2040. vjetroelektrane u Baltičkom moru sudjelovat će sa 40 posto u PGE-ovoj proizvodnji struje.

Podsjetimo, Poljska je jedina članica Europske unije koja se 2019. nije obvezala da će do 2050. postati ugljično neutralna. Ugljen je i dalje zaslužan za 72 posto proizvodnje električne energije, a politička elita već godinama ovisi o potpori rudarske i energetske branše.

Iako ima 770 kilometara dugu obalu, Poljska još nema nijednu vjetroelektranu na moru. S druge strane, Danska od elektrana u Baltičkom moru podmiruje polovicu svojih godišnjih potreba za strujom.

Međutim, pritisak Bruxellesa, rastuće cijene emisija ugljičnog dioksida te jačanje klimatskog aktivizma nagnali su konzervativnu vladu u Varšavi na preokret. Ključna točka bilo je prošlomjesečno usvajanje dugo očekivanog zakona o vjetroelektranama na moru.

Zakon jamči ulagačima stabilan izvor prihoda, a omogućuje tamošnjem energetskom regulatoru da do kraja lipnja odobri projekte do 5,9 GW kapaciteta uz zajamčeni prihod. U drugoj fazi organizirat će se aukcije koja će povećati kapacitete za još 5 GW.

“Investitori su sretni. To je potpun i sveobuhvatan zakonski okvir koji uređuje kako raditi vjetroelektrane u Poljskoj”, ističe Giles Dickson, izvršni direktor organizacije Wind Europe.

“Poljska je vrlo atraktivna, možda i najatraktivnije rastuće tržište za vjetroelektrane na moru u Europi”, ističe Holger Matthiesen, direktor razvoja vjetroelektrana za Skandinaviju, Poljsku i baltičke države u njemačkoj tvrtki RWE Renewables. Ta tvrtka ove će godine tražiti potporu poljske vlade za vjetroelektranu snage 350 MW.

U sklopu novog plana, Poljska će do 2040. imati između 10 i 16 GW kapaciteta u sunčevim elektranama, 7 do 10 GW u vjetroelektranama na kopnu te 8 do 11 GW u vjetroelektranama na moru.

“Rast kapaciteta vjetroelektrana na moru, obveza smanjenja korištenja ugljena, proces konsolidacije među proizvođačima struje te liberalizacija tržišta učinili su da na Poljsku gledamo s mnogo više zanimanja nego prije pet ili šest godina”, tvrdi Reutersov izvor iz jedne strane energetske kompanije.

I španjolska Iberdrola, drugi proizvođač struje u Europi po veličini, kupila je u prosincu udjel u tvrtki Sea Wind radi razvijanja projekata vjetroelektrana na moru.

K tome, švedski Vattenfall i poljska kemijska kompanija Synthos potpisali u listopadu memorandum o razumijevanju u vezi ulaganja u energiju vjetra, piše Poslovni dnevnik

Poruka potrošačima

Europska unija mora zacrtati milijun javno dostupnih punionica za električna vozila do 2024. i tri milijuna do 2029. kako bi potaknula potrošače da prihvate novu tehnologiju, poručili su proizvođači automobila.

Ako Europska komisija ne reagira brzo po pitanju te infrastrukture doći će u pitanje zacrtano smanjenje štetnih plinova i borba protiv klimatskih promjena.

Podaci iz industrije pokazuju da je EU u 2020. imao 224.538 javnih punionica.

Strogi ciljevi pomoći će i proizvođačima automobila i operatorima elektroenergetskih mreža u planiranju, poručila je ACEA u pismu potrošačima i održivim transportnim skupinama, čiji su supotpisnici i udruga potrošača BEUC i savez nevladinih udruga T&E.

EU je postrožio propise o emisiji štetnih plinova i proizvođači su na tržište počeli izbacivati nove modele električnih vozila. Njihova prodaja raste u posljednje vrijeme, potaknuta, između ostalog, i subvencijama vlada, oslonjenih na europski program oporavka od pandemije koronavirusa.

Problem je manjak javnih punionica, koje bi trebale biti nadopuna onima na radnom mjestu i u kući, i široka lepeza tarifa i načina plaćanja.

EU bi trebao usvojiti jedinstvene standarde, ističu udruge, a predlažu i plan o izgradnji oko 1.000 punionica za vodik do 2029. godine. Njemačka vlada usvojila je u srijedu nacrt zakona koji predviđa tisuću brzih punionica uz autoceste do kraja 2023. godine, uz procjenu potrebnih ulaganja od dvije milijarde eura