PLIN

Ministar vanjskih poslova
Velika Britanija vjeruje da je još uvijek moguće spasiti nuklearni sporazum s Iranom iako je ostalo “malo vremena”, piše u ponedjeljak Reuters i podsjeća da je Teheran najavio nastavak razvoja nuklearnog programa ukoliko Europa ne uspije spasiti pakt potpisan 2015.

Zapad na iranski nuklearni program gleda kao na paravan za razvoj nuklearnog oružja, što Teheran odlučno opovrgava. “Iran je još uvijek dobrih godinu dana od razvoja nuklearne bombe. Prilika za spas sporazuma se smanjuje, ali još uvijek ima nešto malo vremena da ga održimo na životu”, kazao je britanski ministar vanjskih poslova Jeremy Hunt dolazeći na sastanak svojih kolega u Bruxelles.

Nakon što se SAD prošle godine povukao iz tog sporazuma i ponovo Iranu uveo sankcije, režim u Teheranu je odlučio povećati obogaćivanje urana iznad ograničenja dogovorenog sporazumom.

Francuski proizvođač automobila PSA u ponedjeljak je izvijestio o snažnom padu prodaje u prvoj polovini godine zbog zaustavljanja proizvodnje u Iranu i snažnog pada prodaje u Kini.

Na pitanje hoće li europske zemlje možda tražiti kažnjavanje Irana zato što je prekršio dijelove sporazuma, Hunt je odgovorio da će tražiti sastanak uključenih strana kako bi se taj problem riješio. Po njegovim riječima, sporazum predviđa i djelovanje zajedničkog povjerenstva, mehanizma koji se aktivira kada jedna strana misli da je druga strana prekršila sporazum. “To će se ubrzo dogoditi”, kazao je Hunt.

“Sporazum je na rubu raspada. Poruka koju ćemo danas poslati odražavati će jedinstvo Europske unije, ali će Iranu jasno dati na znanje da se mora vratiti u okvire sporazuma”, dodao je europski diplomat koji je želio ostati anoniman. Iran pak od Europljana traži da učine više kako bi se ublažile posljedice američkih sankcija i kako bi ostvarili obećanu ekonomsku pomoć.

 

Novi smjer
Ruski Gazprom pozvao je analitičare u inspekciju građevinskih radova na plinovodu Turski tok, a oni navode da se gradnja odvija prema planu te da je 90 posto plinovoda dovršeno i kako se početak rada očekuje kraja godine, objavio je portal Energy Market Price.

Kapacitet Turskog toka je 31,5 milijardi prostornih metara plina godišnje, a njime će teći plin iz južnih ruskih regija u Tursku, a zatim u južnu Europu. To je jedan je od tri plinovoda koji služi za opskrbu europskih Gazpromovih kupaca. On ojačava južnu rutu i predstavlja dodatak plinovodu koji prolazi kroz Ukrajinu i koji je jedan od glavnih kanala europske opskrbe ruskim plinom još od sovjetskih vremena.

Treći plinovod za dopremu ruskog plina u Europu je Sjeverni tok, od ruske do njemačke obale dnom Baltika, koji se također proširuje gradnjom za neke europske zemlje i SAD kontroverznim plinovodom Sjeverni tok 2.

Hoće li kupiti Aluminij?
Energia naturalis d.o.o., čiji je vlasnik Pavao Vujnovac, objavila je ovaj tjedan javnu ponudu za preuzimanje svih ostalih dionica.

 Cijena koju se vukovarska tvrtka u ponudi za preuzimanje obvezuje platiti po dionici iznosi 412 kuna, a u srijedu je cijena dionica iznosila 408 kuna.

Prestanak rada mostarskog Aluminija negativno se odrazio i na Luku Ploče, čija je Uprava jučer obavijestila Zagrebačku burzu kako će se “gašenje proizvodnje u mostarskoj tvornici značajno će se odraziti na poslovanje društva Luka Ploče d.d.”. Ukupno 50% ukupnih prihoda 2018. bilo je vezano za Aluminij, dok je ukupna količina pretovarenih roba iznosila 233.000 tona.

“Uprava Luke Ploče d.d. ulaže maksimalne napore kako bi se što uspješnije nosila s novonastalom situacijom i stabilizirala poslovanje”, stoji u obavijesti, nakon čega je Zagrebačka burza stopirala daljnje trgovanje dionicom Luke Ploče do kraja radnog dana.

Predsjednik Uprave Hrvoje Livaja izjavio je da u kompaniji intenzivno rade na novom poslovnom planu koji će u obzir uzeti nove okolnosti. Ipak, smatra se da je Luka Ploče dobro kapitalizirana i stabilna. Uz Energiju naturalis, u vlasničkoj strukturi Luke Ploče su i mirovinski fondovi s 30 posto dionica, financijske institucije s 16 posto dionica i mali dioničari s 26 posto dionica. Gašenjem Aluminija na ulici je u Mostaru ostalo oko 900 radnika, koji prosvjeduju pred HDZ-om BiH. Očekuje se pokretanje stečaja nad tom hercegovačkom tvrtkom.

Vladi Federacije Bosne i Hercegovine je žao zbog gašenja postrojenja u mostarskoj kompaniji Aluminij, posebice zbog radnika koji su dovedeni u tešku situaciju, potvrdio je to federalni ministar energije, rudarstva i industrije Nermin Džindić na konferenciji u Sarajevu. On je dodao kako je vlada FBiH u stalnom kontaktu s Upravom i Nadzornim odborom Aluminija.

Analiza
Dana 1. siječnja 2020. istječe desetogodišnji ukrajinsko-ruski ugovor za isporuke plina u Europu preko ukrajinskog sustava plinskog tranzita.

Ako se ne zaključi ugovor pod novim uvjetima, kakvog želi Naftogaz Ukrajine, ili se ne produžikao prethodni, kako to zahtijeva Gazprom, ili se ne nađe kompromis,kako se nada Europska komisija, od siječnja 2020. Rusija možda ne može potpuno zaustaviti isporuke preko Ukrajine, ali će značajno ograničiti opskrbu tranzitnog plina za Europu preko ukrajinskog teritorija, piše ukrajinski list „Nedjeljno ogledalo“.

Moskva ispunjava svoje obveze, ali je tranzit preko Ukrajine često kamen spoticanja. Europski potrošači razmatraju i pokušavaju organizirati isporuke i stvoriti zaliha ruskog plina, zaobilazeći rute kroz ukrajinsko područje.

Na taj je zaključak došao ukrajinski list, koji oštro kritizira nastojanja istočnoeuropskih susjeda što su se usudili zadirati u monopol tampon zemlje eurozone. Komentirajući sklopljeni sporazum,Péter Szijjártó je za mađarsku novinsku agenciju MTI izjavio kako je zajamčena opskrba plinom njegove zemlje pitanje nacionalne strategije i nacionalne sigurnosti.

Ministar je podsjetio da između Rusije i Ukrajine još nije zaključen sporazum o tranzitu plina za sljedeću godinu. Istovremeno, saveznici Mađarske sporo donose odluke koje će joj omogućiti da kupuje plin iz novih izvora, rekao je Szijjártó.

Pod tim uvjetima, po mišljenju mađarskog ministra, najrealnije izglede za njegovu zemlju ima južni smjer – Turska – Bugarska – Srbija. Mađarska i Srbija od rujna krećuu razvoj takve prekogranične komunikacije za maksimalni transport od 10 milijardi kubnih metara plina godišnje.

Ukrajinski novinari ističu da su 14. lipnja ove godine mađarski ministar vanjske trgovine i vanjskih poslova Péter Szijjártó i ministar rudarstva i energetike Srbije Aleksandar Antić potpisali međuvladin sporazum o uzajamno korisnoj suradnji u izgradnji i daljnjem korištenju prekograničnog mađarsko-srpskog interkonektora kroz koji će se transportirati spomenuti plin.

Szijjártó je također napomenuo da mađarska vlada godišnje od Moskve kupuje oko 4 milijarde kubnih metara plina, od čega polovica mora biti isporučena preko ukrajinskog teritorija.

Već krajem rujna 2019. će se mađarsko skladište plina opskrbljivati ruskim plinom koji je trebao biti isporučen preko ukrajinskog posrednika.

Srbijanski ministar je također razočarao Kijev sa svojim planovima i njihovom provedbom. Prema njegovim riječima, srpska strana gradi na tri dijela i do sada su uspjeli položiti 120 kilometara cijevi. Planirano je da će do sredine prosinca ove godine na srpskoj dionicibiti završen dio interkonektora. Sljedeće godine Srbija će dovršiti i pokrenuti kompresorsku stanicu, što će omogućiti Beogradu da isporuči sav potreban plinMađarskoj.

Sumnje u nastavak tranzita ruskog plina kroz ukrajinski plinski transportni sustav je izrazio i Kišinjev, koji također traži alternativu. Bugarska, pak, tvrdi kako se greške “Južnog toka” više neće se ponoviti. Bugarske vlasti sada razmatraju pogreške zbog obustave provedbe projekta “Južni tok”. Zemlja je trebala biti polazna točka međunarodnog plinovoda, ali je pod naletom kritike i zahtjeva Europske komisijeSofija odbila profitabilnu gospodarsku suradnju s Rusijom.

Danas u istoj fazi odlučivanja sudjeluje u izgradnji ogranka “Turskog toka” na bugarskom području. Bugarske vlasti su u obzir uzele greške iz prošlosti i sada garantiraju da će dovršiti svoj dio plinovoda. Ovu izjavu je 26. lipnja dala predsjednica bugarskog parlamenta Cveta Karajančev u razgovoru s predsjednikom ruske Dume Vjačeslavom Volodinom.

Bugarska predsjednica parlamentaističe da Sofija neće odustati od “provedbe obveza prema građanima”. Kako bi ovaj ekonomski projekt bio moguć, vlasti su napravile odgovarajuće promjene u energetskoj strategiji Bugarske. U svjetlu obavljenog posla i reformi, Sofija jamči da će „do kraja 2020. godine, pod europskim direktivama, biti dovršena izgradnja ogranka“Turskog toka”, kojeg čekaju i Mađarska i Srbija.

Službena Sofija uzima u obzir zablude iz prošlosti i želi uravnotežiti pitanje opskrbe plinom na svom teritoriju, igrajući na konkurentne cijene dobavljača, a ne na obrnute isporuke ruskog plina i nepotrebno plaćajući preprodavače.

Produženje
Talijanska naftna i plinska skupina Eni i Tunis proširili su suradnju na tranzitu prirodnog plina iz Alžira do 2029. godine.

Sporazum o tome, koji su potpisali čelnik Enija Claudio Descalzi i tuniski ministar industrije Slim Feriani, uz nazočnost tuniskog premijera Youssefa Chaheda, u skladu je s dogovorom iz svibnja 2019. godine s alžirskom plinskom tvrtkom Sonatrach o kupnji plina i njegovom tranzitu preko Tunisa i Sredozemnog mora do Italije.

Na osnovi potpisanog sporazuma, tuniski operator plinskog transportnog sustava TTPC (u Enijevom vlasništvu) preuzima obvezu upravljanja plinovodom u narednih 10 godina. Time će se istodobno osigurati financiranje osuvremenjavanja plinske transportne infrastrukture.

Transtuniski plinovod izgrađen je početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća i sastoji se od dvije cijevi promjera 48 ” i od alžirsko-tuniske granice u blizini Oued Saf Saf do rta Bon na Sredozemlju dug je 370 km. Na njemu se nalazi pet kompresorskih stanica, a transportni kapacitet iznosi oko 34 mlrd. m3 godišnje, izvijestila je talijanska novinska agencija ANSAmed.

IEA
Globalni uzlet popularnosti plinovoda i terminala za ukapljeni prirodni plin stavlja energetsku industriju u koliziju s pariškim klimatskim ciljevima, prema novoj analizi ulaganja u novo omiljeno svjetsko gorivo.

Više od 200 terminala za ukapljeni prirodni plin (LNG) su ili u izgradnji ili se planiraju graditi diljem svijeta, uglavnom u Sjevernoj Americi, što predstavlja izdatak od 1.300 milijardi dolara, prema podacima regulatora. Godine 2015. velika većina zemalja svijeta obvezala se ograničiti rast globalne temperature na „znatno manje od 2 Celzijeva stupnja, odnosno, po mogućnosti, na još sigurnijih najviše 1,5 stupnja Celzija.

Da bi im to pošlo za rukom, moraju drastično smanjiti emisije stakleničkih plinova, od kojih veliki dio dolazi od izgaranja fosilnih goriva za proizvodnju energije, tumače znanstvenici. U Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama kažu da bi najsigurniji način da se dosegne cilj o maksimalnom povećanju temperature za 1,5 Celzijeva stupnja uključivao trenutno smanjenje upotrebe fosilnih goriva, uključujući i 75-postotno smanjenje potrošnje prirodnog plina, u svim njegovim oblicima, do sredine stoljeća.

Tržište plina doživljava pak pravi procvat. Prema Međunarodnom udruženju za energiju, potrošnja plina porasla je 4,6 posto samo u 2018. godini, što predstavlja gotovo polovinu globalnog porasta energetske potražnje.

Glavni je motor tog povećanja nagli skok proizvodnje u SAD-u i neutaživa potražnja za alternativama ugljenu u Kini, tumače. Industrija i mnoge vlade tvrde da je LNG takozvano „prijelazno gorivo” između ugljena i obnovljivih izvora energije, kao što su vjetar i Sunce. Paralelno sve više zabrinjava moguća cijena plina gledano iz perspektive okoliša jer iako je plin bolji za planet nego ugljen, on ipak proizvodi veliku količinu stakleničkih plinova koji zagrijavaju našu atmosferu.

U izvješću koje je u utorak objavio Global Energy Monitor navodi se da bi aktualni razmjeri širenja LNG-a diljem svijeta mogli u konačnici značajnije pridonijeti globalnog zagrijavanja od širenja elektrana na ugljen. Razlog je količina metana koji LNG proizvodi prilikom vađenja i transporta. Metan je, kao staklenički plin, više od 80 puta jači u kratkoročnom razdoblju od ugljičnog dioksida.

“Popularnost LNG-a raste nevjerojatno naglo, baš u trenutku kada su istraživanja počela pokazivati da je metan puno negativniji faktor no što se mislilo. I dan-danas se govori da je prirodni plin mostu prema obnovljivim izvorima, što je potpuno u suprotnosti s činjenicama”, rekao je izvršni direktor tvrtke Global Energy Monitora Ted Nace.

TANAP
Azerbajdžanska državna energetska tvrtka SOCAR objavila je o potpunoj spremnosti Transanadolijskog plinovoda (TANAP) za početak isporuka plina u Europu.

TANAP je glavni segment Južnog plinskog koridora, kojim se azerbajdžanski plin treba dostavljati u Europu od 1. srpnja 2019. godine, navodi se u spomenutoj kompaniji. TANAP je postao najduži plinovod u Turskoj, Bliskom istoku i Europi. Dug je 1850 kilometara, počinje u turskoj regiji Posof, prolazi kroz 20 turskih regija, 67 zona i 600 naselja te dolazi u Europu na granici s Grčkom. Slijedeće se godine planira završetak plinovoda TAP  koji će se s TANAP-om povezati na grčko-turskoj granici.

Cijena plinovoda TANAP iznosila je oko 7 milijardi dolara, a dioničari su azerbajdžanska tvrtka „Južni plinski koridor“, turska tvrtka SOCAR Turkey Enerji, turski Botas  i britanski BP.

TANAP-om se treba isporučivati plin s azerbajdžanskog nalazišta Shah Deniz 2, najprije u Tursku, a onda i dalje u Europu. U Tursku se krozanj plin počeo isporučivati 30. lipnja 2018.g., završni radovi do granice s Grčkom bili su gotovi krajem 2018.g., a prve probne isporuke izvršene su u travnju ove godine.

USAID
Bosna i Hercegovina trenutačno ima jedan dobavni pravac za opskrbu prirodnim plinom i treba uložiti dodatne napore kako bi osigurala dodatne izvore, rekao je direktor Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) u BiH Peter Duffy na konferenciji Mogućnosti razvoja sektora prirodnog plina u Bosni i Hercegovini.

Konferencija se održava 1. i 2. srpnja na Jahorini u organizaciji USAID projekta Investiranje u sektor energije.

“Država mora odabrati najpovoljniju mogućnost opskrbe kako bi diverzificirala izvore i osigurala da građani i gospodarstvo ne ostanu bez ovog važnog energenta”, rekao je Duffy, dodajući kako je vrlo važno da BiH poduzme korake kako bi što prije uredila sektor plina na transparentan način. “To će omogućiti plinskim tvrtkama da rade na učinkovit i transparentan način, a kupci će unaprijed znati kako se izračunavaju cijene”, kazao je, javlja sarajevsko Oslobođenje.

Piše Ivan Brodić, glavni urednik portala
U ponedjeljak, prvoga srpnja proslavili smo dvije važne obljetnice.

One ulaska u Europsku uniju te nikada, barem verbalno, razjašnjenog odlaska bivšeg premijera Ive Sanadera s premijerske funkcije. Pa, kakva je Hrvatska šest, odnosno deset godina kasnije?

Dugo očekivani ulazak u Europsku uniju, slavimo u ozračju smanjenja porezne presije, rasta BDP-a od gotovo 4 posto, te smanjene nezaposlenosti i velike potrebe za random snagom, što dokazuje rast ekonomije. Prosječna je plaća porasla. Kreditne agencije su nam povećale kreditni rejting. Ulaskom u Uniju, napravili smo iskorak, rastemo na zdravijim osnovama, upozorio je Kristijan Kotarski (Otvoreno, HRT, 1. Srpnja 2019. godine).

Hrvatski politički kadrovi bivaju uzimani u obzir za visoke političke funkcije u Europi, Marija Pejčinović Burić upravo je izabrana za glavnu tajnicu Vijeća Europe, Andrej Plenković je kadar kojega na čelu Europske komisije vide vrlo ozbiljni političari, a belgijski novinski kuloari govore o Kolindi Grabar Kitarović na vrlo ozbiljnim funkcijama. Važno je to stoga što se politička scena Unije mijenja. Ideja spitzenkandidata je u krizi, a struja oko Emmanuela Macrona i Angele Merkel ima ozbiljne oponente.

Nema brige, od ulaska u EU ekonomija pršti, upozoravaju nas iz vlade, kroz usta Gabrijele Žalac (Otvoreno, HRT, 1. Srpnja 2019. godine).

Ipak, prema nalazima Udruge poreznih obveznika Lipa, porezna presija, onaj dio koji je moguće izračunati, tek se neznatno promijenila. Još uvijek pola godine radimo za državu. Skeptici će reći, I dobar dio ostatka godine, jer nemoguće je sve izračunati. “Gospodarstvo je i dalje u čvrstom zagrljaju preskupe i trome države i politike”, kaže Velimir Šonje (Poslovni dnevnik, 1. Srpnja 2019. godine).

Naime, dopustite mi da pojasnim, BDP nam se temelji na rashodovnoj strain proračuna, turizmu I građevinskom sektoru, što bi nas moglo skupo koštati u situaciji neke nove gospodarske krize, u koju svijet periodično ulazi.

Bez obzira što smo mi iz prošle izašli tek nedavno, ako se kriza pojavi, kolika je šansa da će nas zaobići? Jer, vijesti svjetskih medija nalikuju na prilike prije gospodarskih kriza. Rast protekcionizma, poskupljenje nafte i zlata. Nedostaju samo značajnije neravnoteže na valutnim tržištima.

Verbalizirano prsnuće ekonomije, međutim, kao da ima zadatak neke stvari pomesti pod tepih, jer sport je to u kojemu je vjerojatno svjetski prvak Andrej Plenković. Sjetimo se samo slučaja otkupa INA-e ili pak odgađanja odluke o brodogradnji sve do kreditnog nalaza agencije Fitch.

Elementarni nedostatak radne snage, na koji upozorava praksa, HUP, HUT ili HGK, iz vlade smatraju panikom. Oslanjaju se na neke analize, prema kojima je statistički, u RH, bez obzira na poreznu presiju, moguće podići plaće na europsku razinu kako ne bismo imali odljev radne snage. Razradili su dobru demografsku politiku, kažu, kao da za rezultate iste ne treba, elementarna logika kaže, čekati barem petnaest godina.

Posebna je priča, koju je tek dotaknuo u intervjuu Večernjem listu Domagoj Ivan Milošević, rashodovna strana proračuna. On je predložio da ona bude bazen za transfer djelatnika u realni sector, čime će se ubiti dvije muhe jednim udarcem, rasteretiti rashodi I riješiti problem radne snage. No, namjerno ili ne, zaboravio je spomenuti kako se na rashodovnoj strain proračuna velikim dijelom nalaze pripadnici plaćenog elektorata velikih stranaka i interesnih grupacija. Oni koji to nisu, koji bi, kladim se, prvi prihvatili takvu ponudu, oni I tako trebaju za funkcioniranje države.

Postavlja se pitanje koliko još pometanje problema pod tepih i odgađanje reformi rashoda proračuna te smanjenja porezne presije, može donositi dobre rezultate. Percepcija, naime, poput statistike, može zbrajati dojmove netočnih rezultata. Jer, o indeksu realne ekonomije, u ovoj temeljito deindustrijaliziranoj zemlji, još nismo ni započeli razgovarati.

Tek naoko nevezana s time jest ona ranija obljetnica, Sanadera koji je odradio svoju dionicu pa otišao, da bi se vratio, pa pobjegao……

Tko god prati situaciju vjerojatno je s velikom dozom samosigurnosti zaključio kako se Sanader zasitio misleći kako je nedodirljiv zbog sredstava koje je skupio, ali i zbog toga što je u poziciju moći doveo svoju do tada odanu zamjenicu.

Tko je tada mogao misliti kako mu ona nije baš tako beskrajno odana? Mnogi je nepažljivi čitatelj Machiavellijeva Vladara tada mogao doživjeti iznenađenje. Imenovana, a ne izabrana, premijerki je od važnosti političkog života bilo učvrstiti svoju moć. Povezanost Banskih Dvora, represivnog aparata, tužiteljstva, dijela sudstva s dijelom novinstva, a za svrhu početka javnih progona, u cilju stvaranja percepcije vlastite pravednosti i čistoće, bio joj je alat u tome, pisali su mediji nakon nekoliko godina. Sjetimo se samo koliko su nevjerodostojni svjedoci pokajnici dobivali svjetla pozornice ili pak političkih obrazloženja presuda, kako su utvrdila barem dva međunarodna suda ili pak toga da slučajevi, za koje se I zrakoplova vidi da je netko uzeo vrlo veliki mito, ne dobivaju sudski epilog.

I, pustila je duha iz boce. Posljedica? U ovoj potjerničkoj državi, i danas si kriv dok ti se ne dokaže suprotno.

Antiinvesticijske, sudske i javne potjere, poput Golfa na Srđu, rata protiv MOL-a, sve vjerojatnijeg otimanja Agrokora te napada na Brodosplit sa željom nacionalizacije, samo su posljedica. Baš kao I pojava dviju antisistemskih stranaka koje su te ratove provodile, s pripadajućim im klonovima u strankama glavne struje. To je dovelo do toga da u svijetu investitora vlada uzrečica Anything But Croatia, pri čemu su Boeing I Rimac tek izuzeci. Pobogu u ovu zemlju ne žele doći ni državne tvrtke poput kineskih u brodogradnju. Znaju oni, mogao bi im se dogoditi Borg, kao ruskima.
Jer zemlja u kojoj si kriv dok se ne dokaže suprotno ima problema ući u klub slobodnotržišnih zemalja poput OECD-a.

No, vratimo se mi na Uniju.

Čestitao nam premijer ulazak. Tvrdi petnaest milijardi eura smo u plusu. EU je I Pelješki most, LNG terminal na otoku Krku, zadovoljeni ciljevi obnovljive energije i trgovina emisijama CO2 za što je ova temeljito deindustrijalizirana zemlja iznimno kapacitirana. Međutim, nije spomenuo kako je Unija i Sjeverni tok 2, koji svako malo za račun ne znam ni ja koga napadnemo, ona je i Turski tok na koji nismo ispregovarali priključak, ona je i Jadransko jonski plinovod na koji već desetljeće čekamo spoj, zbog čega plaćamo možda najskuplji transport plina u ovom dijelu EU. Unija je i rad na nuklearnim kapacitetima što stalno zanemarujemo…..

Iako se o tome često priča, no valja napomenuti kako postoje politike koje bi Plenkovića I društvo, u povijesti mogle svrstati u krug izuzetno pozitivnih političara. Nakon ulaska u euroatlantske integracije, nacionalni interes ove zemlje jest integrirati se u Uniju kroz Schengen i Euro. Bez toga Unija nema geopolitički smisao (kao čuvarica mira), a niti gospodarski (kao jedinstveno tržište), bez obzira govorimo li o zajednici neovisnih država ili o naddržavi. Bez slobodnog protoka ljudi i rob ate zajedničke valute, možemo je ukinuti.

Jer, ne moraš za to pročitati Šonjinu knjigu Euro u Hrvatskoj, Hrvatska je i tako visokoeurizirana zemlja, a većina tzv. suverenista je također već odlučila – podigli su kredite u eurima, a u imovinskim karticama se baš i ne vidi štednja u nacionalnoj valuti.

Plenković o obljetnici 
Hrvatski premijer Andrej Plenković osvrnuo se u ponedjeljak u Bruxellesu na 6. obljetnicu hrvatskog članstva u Europskoj uniji, od čega ima višestruke koristi.

Plenković je čestitao hrvatskim građanima na tom događaju, do čega je Hrvatska došla nakon dugogodišnjih nastojanja i mukotrpnih i zahtjevnih pregovora, koji su imali transformativan učinak na hrvatsko gospodarstvo, pravni susav, na usvojene vrijednosti i ekonomski razvoj.

“Mi smo oko 15 milijardi kuna u plusu kada je riječ o uplatama i isplatama iz europskog proračuna, povećava se trgovinska razmjena, grade se brojni projekti, naročito infrastukturni – ceste, željeznice, mostovi, zračne luke, LNG termnal i na taj nam način članstvo u EU donosi velike pluseve. Kada je naša vlada formirana imali smo devet posto ugovorenih sredstava iz europskih fondova, sada smo na 70 posto, ubrzavamo tempo i očekujemo da ćemo u ovoj financijskoj omotnici iskoristiti sva sredstva”, rekao je Plenković.

Rekao je da za šest mjeseci slijedi krunski dokaz hrvatskog članstva, predsjedanje Vijećem EU-a, za koje se Hrvatska aktivno priprema i tijekom kojeg je čeka veliki posao, po svemu sudeći i usuglašavanje Višegodišnjeg proračunskog okvira za razdoblje 2021.-2027.

“Nastojat ćemo, kao što smo to napravili i tijekom predsjedanja Vijećem Europe prošle godine, isprofilirati i međunarodno pozicionirati Hrvatsku u interesu jačanja našeg vanjskopolitičkog položaja”, rekao je.