PLIN

Nakon 27 godina zemlje koje izlaze na Kaspijsko more složile su se oko nove podjele morskog dna. Je li sada otvoren put za bolju eksploataciju nafte i plina? Stručnjaci su sumnjičavi.
U pitanju su dragocjena zemna blaga, ali i sfere geopolitičkog utjecaja. Poslije raspada Sovjetskog Saveza 1991. oko Kaspijskog mora su nastale četiri nove države: Rusija, Turkmenistan, Kazahstan i Azerbajdžan. Zajedno s Iranom te zemlje već gotovo tri desetljeća pregovaraju o tome kako bi trebalo biti podijeljeno dno Kaspijskog mora – na nižoj diplomatskoj razini je od 1991. na ovamo održano više od 50 sastanaka tih zemalja.

Sada je postignuta suglasnost. Na summitu u kazahstanskom obalnom gradu Aktauu šefovi država su se načelno dogovorili o novoj podjeli i potpisali odgovarajući dokument. Time je otvoren put za povećanje eksploatacije nafte i plina u toj regiji. Doduše, potrebni su i dalji dogovori, kao što je rekao iranski predsjednik Hasan Rohani. Tek treba utvrditi nove trase naftovoda i plinovoda.

Turkmenistan bi želio preko Azerbajdžana u Južnu Europu izvoziti svoje energetske resurse. Europa bi tako mogla postati neovisnija od ruskog plina. Rusija je u prošlosti pokušavala blokirati gradnju transkaspijskog naftovoda kroz Turkmenistan prema Azerbajdžanu kako bi osigurala svoju poziciju opskrbljivača Europe plinom.

Ashley Sherman, stručnjak konzalting-firme Wood Mackenzie, kaže da je potpisivanje dogovora izuzetno bitno za tu regiju. Sada bi se moglo nastaviti izvođenje projekata koji su bili zamrznuti. Doduše, ne treba računati da će proizvodnja brzo biti povećana. Zalihe nafte u toj regiji se procjenjuju na 50 milijardi barela, a plina na oko 300 bilijuna kubičnih metara.

U sklopu novog sporazuma Iran je dobio najmanji dio morskog dna i važi kao gubitnik u ovom sporazumu. I pored toga, Hasan Rohani je sporazum nazvao „važnim dokumentom”, kojim, kako je dodao, ipak nisu raščišćene razlike u mišljenjima. Iranski predsjednik je pohvalio klauzulu dokumenta kojim se zemljama izvan spomenutoga kruga zabranjuje vojna nazočnost u Kaspijskom moru – ono „pripada isključivo kaspijskim državama”, piše DW.

Tvrtka Plinacro, operator hrvatskog plinskog transportnog sustava, sutra će započeti s radovima na izgradnji prve kompresorske stanice (KS1) na plinskom transportnom sustavu Republike Hrvatske.
Izgradit će se u Moslavini, kraj mjesta Velika Ludina i, kad bude dovršena, bit će tehnološki najkompleksniji objekt na plinskom transportnom sustavu Republike Hrvatske. Stanica će omogućiti transport plina iz Hrvatske u Mađarsku bez potrebe korištenja kompresorske stanice mađarskog operatora plinskog transportnog sustava, tvrtke FSGZ.

Očekuje se da će kompresorska stanica, maksimalne snage 4,2 MW i kapaciteta 200.000 m3/h, u pokusnom radu započeti s komprimiranjem prirodnog plina tijekom trećeg tromjesečja 2019. godine. Procijenjena vrijednost cjelokupnog projekta iznosi 209,5 milijuna kuna, a projekt će u potpunosti biti financiran iz Plinacrovih vlastitih sredstava. Izvođač radova je zajednica ponuditelja koju čine tvrtke Monter – strojarske montaže, Elektrocentar Petek i S.C.A.N..

Izgradnjom kompresorske stanice KS1, postojećim Plinacrovim 75 barskim plinskim transportnim sustavom, omogućit će se transport 0,5 milijardi m3 plina godišnje iz Republike Hrvatske u smjeru Mađarske. Nakon izgradnje plinovoda Omišalj – Zlobin, kojim će se LNG terminal na otoku Krku povezati na postojeći hrvatski plinski transportni sustav, bit će omogućen transport 1,6 milijardi m3 plina godišnje.Kompresorska stanica povećat će fleksibilnost upravljanja postojećim transportnim kapacitetima te omogućiti racionalno povećanje transportnih kapaciteta prema potrebama korisnika, odnosno tržišta. Pored toga, osigurat će i postizanje boljih tlačnih uvjeta u transportnom sustavu, a čime će se povećati i učinkovitost transportnog sustava. Ovaj projekt ujedno je važan korak u ispunjenju zahtjeva iz europske uredbe o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom kojom se operatorima transportnih sustava u EU propisuje obveza omogućavanja stalnog fizičkog kapaciteta za transport plina u oba smjera (dvosmjernog kapaciteta), na interkonekcijama između država članica Europske unije.

Prema izvješću Oil Change Internationala, Vlada SAD-a je između 2015. – 2016. godine financirala industriju nafte, plina i ugljena s 14,7 milijardi USD godišnje, uključujući i poticaje na razini saveznih država koji su iznosili 5,8 mlrd. USD.
Izvješće se odnosilo samo na subvencije za proizvodnju, isključujući subvencije za potrošnju (potpora potrošačima da smanje troškove korištenja fosilnih goriva, što je dodatnih 14,5 mlrd. USD godišnje), kao i troškove emisija ugljika i drugih onečišćivača fosilnih goriva. Također treba spomenuti i 2,5 mlrd. USD poticaja godišnje koje Vlada USD-a daje za istraživanje novih ležišta fosilnih goriva. Kada bi termoelektrane na ugljen u SAD-u bile prisiljene zadovoljavati moderne standarde onečišćenja, 98% bi bilo neprofitabilno u odnosu na ekvivalentne termoelektrane na plin.

Međutim, termoelektrane na ugljen ostaju otvorene samo zahvaljujući posebnim propisima koji ih oslobađaju od posljedica onečišćenja i prisiljavaju porezne obveznike da preuzmu njihov račun. Bez cijene za onečišćenje ugljikom, Amerikanci učinkovito subvencioniraju industriju fosilnih goriva, i to troškove koji nastaju zbog šteta od klimatskih promjena kao što su sve veći požari, suše, uragani i poplave. U nedostatku cijene za onečišćenje ugljikom, industrija fosilnih goriva uopće ne plaća te troškove.

Najkonzervativnija procjena tih troškova Vlade SAD-a bi bila 37 USD/t CO2, dok nedavna istraživanja pokazuju da bi troškovi mogli biti i pet puta veći, što bi koštalo Amerikance godišnje oko 200 mlrd. USD, odnosno 1,3 bilijuna USD globalno. Također, izvješće navodi kako je Obamina administracija zapravo predložila uklanjanje 60% vladinih subvencija za industriju fosilnih goriva, no to se nije dogodilo.

Naime, tijekom izbornog ciklusa 2015./2016. godine, tvrtke iz industrije nafte, plina i ugljena potrošile su 354 milijuna USD za izborne kampanje i lobiranje, zbog čega su dobile ukupno 29,4 mlrd. USD vladinih subvencija u istom razdoblju, što je bio povrat na uloženo od 8,200%. Uz to, autori studije ističu da je od ukupnih doprinosa političkoj kampanji od industrije fosilnih goriva, 88% otišlo Republikanskoj stranci, zbog čega je 97% republikanaca u Zastupničkom domu Sjedinjenih Država u srpnju bilo protiv oporezivanja ugljika, objavio je The Guardian.

EU je sufinancirala ili se obvezala sufinancirati projekte infrastrukture za uvoz LNG-a u vrijednosti više od 638 milijuna eura, među kojima je i LNG-terminal na Krku, a osobito bitnim se čine i novi uvozni kapaciteti u Poljskoj i Grčkoj.
Osim postojećih 150 milijardi kubičnih metara slobodnog kapaciteta u EU, EU podupire 14 projekata terminala koji će povećati kapacitete za još 15 milijardi m3 do 2021. godine, a koji bi se mogli koristiti za uvoz ukapljenog prirodnog plina iz SAD, ako su tržišni uvjeti budu u redu i cijene konkurentne. Trenutno su u izgradnji dva terminala u Španjolskoj i jedan u Grčkoj, a šest ih je na PCI listi projekata od zajedničkog interesa, među njima i krčki LNG-rpojekt.

Od prve isporuke u travnju 2016. Europa je iz SAD-a uvezla 2,8 milijarde m3 ukapljenog plina, što je lani činilo 10% izvoza ukapljenog plina iz SAD-a. Američki predsjednik Trump i europski čelnik Canete krajem srpnja dogovorili su povećanje izvoza. Trenutačno, američko zakonodavstvo i dalje zahtijeva prethodno odobrenje regulatora za izvoz LNG-a u Europu. Ova ograničenja trebaju biti riješena, na čemu će raditi posebna radna skupina EK i SAD-a.

Globalno tržište ukapljenog prirodnog plina postaje sve fluidnije i konkurentnije. Od 2017. do 2023. godine očekuje se rast svjetske trgovine ukapljenim plinom za više od 100 milijardi kubičnih metara, s 391 na 505 milijarde m3 . Međunarodna energetska agencija očekuje da će uvoz ukapljenog prirodnog plina u Europu porasti za skoro 20% do 2040. godine u usporedbi s razinama iz 2016. godine.

 Hrvatska, Mađarska i Litva diskriminiraju inozemne operatere plinovoda, utvrdio je panel Svjetske trgovinske organizacije (WTO), prihvativši time dio ruskih prigovora na propise Europske unije o tržištu plina.
Rusija je pokrenula spor pred WTO-om 2014. godine, tvrdeći da europski propisi u sklopu “Trećeg energetskog paketa” i energetska politika EU-a u cjelini nepošteno ograničavaju i diskriminiraju ruskog proizvođača plina Gazprom.

EU je usvojio paket reformi 2009. godine kako bi pospješio integraciju europskog energetskog tržišta i paralelno potaknuo jačanje konkurencije.

Prema ruskoj je tužbi EU zahtjevom o odvajanju sustava prijenosa plina od proizvodnje i opskrbe prekršio propise WTO-a, de facto onemogućujući Gazpromu vlasništvo nad plinovodima kojima je isporučivao plin na europko tržište, Ujedno je Bruxelles osigurao povlašteni položaj dobavljačima ukapljenog prirodnog plina (LNG) i proizvođačima-operaterima plinovoda koji nisu obuhvaćeni definicijom “prijenosa” plina, izuzimajući ih od obveze odvajanja poslovanja, tvrdila je Moskva.

Panel arbitara WTO-a odbacio je te točke tužbe ali je prihvatio ruski prigovor na izuzeće njemačkog cjevovoda OPAL-a, odobreno pod uvjetom da Gazpromove pošiljke ne premaše 50 posto plina koji se isporučuje tim plinovodom, pokazuje presuda objavljena u petak.

Gazprom može prekoračiti taj limit samo ako godišnje konkurentskim dobavljačima na češkom tržištu proda tri milijarde prostornih metara plina po fiksnoj cijeni. Panel WTO-a prihvatio je također prigovor Rusije prema kojoj su Hrvatska, Mađarska i Litva zauzele diskriminatoran stav prema Rusiji zahtjevom o procjeni sigurnosti opskrbe koji moraju ispuniti samo inozemni operateri cjevovoda.

U Bruxellesu su presudu WTO-a ocijenili važnim pozitivnim ishodom koji utvrđuje temeljne elemente Trećeg energetskog paketa, “Komisija će sada detaljno analizirati presudu, posebno dio spornih pitanja u kojima usklađenost energetske politike EU-a s propisima WTO-a još nije priznata”, navodi se u priopćenju EK.

U ruskom ministarstvu gospodarstva ističu da će dio presude kojim su usvojeni ruski prigovori pomoći poboljšati pristup ruskog plina europskom tržištu i osigurati ravnopravan tretman operatera plinovoda. “To je pozitivan presedan koji omogućuje promjenu propisa koji su kreirali prepreke za ruske dobavljače na tržištu EU-a, kako u zakonima EU-a tako i u zakonima pojedinih zemalja-članica”, naglašavaju u ruskom ministarstvu.

Iz Gazproma su priopćili da su od samog početka tvrdili da europska energetska politika mora uzeti u obzir interese dobavljača plina, pa su zadovoljni točkama presude kojima su usvojeni ruski prigovori. Rok za žalbe na presudu iznosi 60 dana.

U Mitan Marini kod Novog Vinodolskog, TIFON je svečano otvorio prodajno mjesto namijenjeno najzahtjevnijim nautičkim klijentima, ali i svim ostalim ljubiteljima kvalitetnog goriva i poslastica iz FRESH CORNERA.
Otvaranje ovog prodajnog mjesta, koje će klijente usluživati od 7 do 21 sati, dio je Tifonove strategije planiranja i investiranja u najvišu kvalitetu proizvoda i u najviše standarde uvježbanosti osoblja. >

-Naša najveća nagrada je zadovoljan korisnik. U ovom je trenutku naglasak na širenju u Istri, Kvarneru i Dalmaciji, gdje smo dosad bili manje prisutni. Lokacija je odabrana zbog ključnog položaja Kvarnera za hrvatski turizam jer se Novi Vinodolski nalazi na važnom raskrižju pomorskih, cestovnih i zrakoplovnih komunikacija. 

Nautički će turizam u budućnosti biti još važniji, pa s pogledom prema sve boljim sezonama investiramo u ovo premijerno prodajno mjesto. Vrlo je važno da je dubina gaza i manevarska obala dovoljna da prihvati i velike brodove – megajahte, pa se Tifon ovim prodajnim mjestom obraća najzahtjevnijim svjetskim kupcima, istaknuo je Siniša Komnenović, predsjednik Uprave Tifona

Mitan marina smještena je na obali Vinodolskog kanala, na pragu Kvarnera. Pred njom je niz jadranskih otoka. Obala Krka udaljena je oko četiri nautičke milje. Novi Vinodolski, zahvaljujući svom položaju, na dohvat je ruke stanovnicima središnjeg dijela Europe, Hrvatske i Slovenije s kojima je povezan autoputovima. Beč je udaljen 560 km, Budimpešta 550 km, Muenchen 590 km, a tu su i zračne luke – Rijeka na otoku Krku, udaljena 30 km i zračna luka Zagreb udaljena 185 km. Karakteristike novootvorenoga prodajnog mjesta omogućavaju brzo utakanje goriva odnosno minimalan gubitak vremena, kao i mogućnost istovremenog korištenja dodatnih sadržaja koje prodajno mjesto nudi.

Dobro smo analizirali postojeću situaciju i zaključili smo da na ovom prostoru itekako ima mjesta za kvalitetnu uslugu koju pruža Tifon, kao i sve naprednije prodajne ponude – kako one koje imamo upravo sada, tako i one koje ćemo imati u budućnosti. Sigurni smo da će i domaći kupac, kao i stotine tisuća stranih turista, prepoznati našu kvalitetu, kazao je Siniša Komnenović predsjednik Uprave TIFON-a.

U ponudi prodajnog mjesta naći će se:

• EVO EURODIESEL BS Premium, EVO EUROSUPER 95 BS i PLAVI DIZEL
• FRESH CORNER kava za van
• bogat izbor prehrambenih proizvoda, osvježavajućih pića i voda i Tobacca
• posebna ponuda biranih vina, hlađenih u vinskoj vitrini
• proizvode za osobnu higijenu
• osnovni asortiman nautičkih motornih ulja
• usluge mjenjačnice
• sve ostale POS usluge (bonovi, ENC, PaySafe, kladionica, HL).
Nautičke karakteristike
• prihvat plovila ovisno po poziciji – lukobran do 60m dužine / max 7m gaz; T mol do 40m dužine/ max 10m gaz
• brzina utakanja 40/80-200 lit/min
• prihvat plovila ribarske flote (korisnika plavog diesela)

Danas je MOL Grupa objavila financijske rezultate poslovanja u prvih šest mjeseci 2018. godine. EBITDA se zadržala na vrlo visokoj razini iz prethodne godine te iznosi 1,3 milijardi dolara. Temeljem tih rezultata kompanija je podigla svoju godišnji EBITDA plan s prethodnih 2,2 na 2,4 milijarde dolara. EBITDA Upstreama je u prvih šest mjeseci ove godine iznosila 612 milijuna dolara (159,4 milijardi forinti), što je povećanje za 37 % u odnosu na isti period prošle godine zahvaljujući rastu cijena nafte i plina.
Prosječna dnevna proizvodnja nafte i plina je u prvom polugodištu ostala gotovo nepromijenjena u odnosu na prvo polugodište 2017. godine te je iznosila 110 tisuća barela ekvivalenta nafte na dan (boepd). Smanjene proizvodne količine u Mađarskoj, Hrvatskoj i Rusiji nadoknadila je povećana proizvodnja u Ujedinjenom Kraljevstvu. Nakon pokretanja proizvodnje plina na području Catcher ona je u svibnju dosegla vrhunac s proizvedenih više od 60 tisuća barela ekvivalenta nafte na dan (bruto). MOL na tom polju ima 20 % poslovnog udjela i nije u statusu operatora.

Čista CCS EBITDA Downstreama u prvom polugodištu 2018. iznosila je 492 milijuna dolara (128,4 milijardi forinti) i bila je 24 % manja u odnosu na isti period prošle godine, s obzirom na to da je baza bila vrlo visoka, a okolnosti na makrorazini nepovoljne. Integrirana petrokemijska marža pala je za više od 150 eura/t, a rafinerijska marža na razini Grupe bila je manja za 1,1 dolar po barelu.

Pozitivni interni rezultati, uglavnom u segmentu petrokemijske proizvodnje, samo su djelomično nadoknadili pad marži. Usluge kupcima nastavljaju s rušenjem rekorda, zaključivši prvo polugodište 2018. s EBITDA-om od 192 milijuna dolara (50,2 milijarde forinti), što je povećanje za 28 % u usporedbi s prethodnom godinom. Za ovaj rast zaslužna je kombinacija povećanih marži robe široke potrošnje te značajnog rasta prodaje goriva uslijed pojačane potrošnje na području srednjoistočne Europe. Marža robe široke potrošnje nastavila je rasti jače od marže goriva, dosegnuvši 27 % ukupne marže, što je porast od 24 % u odnosu na godinu ranije.

EBITDA plinskog segmenta dosegla je u prvoj polovici godine 116 milijuna dolara (29,8 milijardi forinti), što je za 8 % povećanje u odnosu na isti period prošle godine. Predsjednik Uprave i glavni izvršni direktor Zsolt Hernádi komentirao je rezultate: “Naš integrirani i postojani poslovni model još jednom je dokazao svoju vrijednost u promjenjivim okolnostima, omogućivši nam da povećamo očekivanu godišnju čistu CCS EBITDA u 2018. na oko 2,4 milijarde dolara (s oko 2,2 milijarde dolara). MOL Grupa je u prvoj polovici ove godine ostvarila impresivne rezultate s EBITDA-om od 1,3 milijardi dolara i zadržala profitabilnost poslovanja na razini izvrsne 2017. godine u okolnostima rastućih cijena nafte te sniženih marži u Downstreamu. Također smo dobro napredovali u provedbi svoje strategije transformacije do 2030., koja je u punom zamahu.”

Kompanija MOL Srbija je na mesto v.d. generalne direktorke imenovala Natašu Pjevac Vukšić, dosadašnju direktorku maloprodaje. Dosadašnja direktorka je bila Bjanka Vasilesku, koja je izrazila zadovoljstvo rezultatima koji su ostvarenih u proteklih šest godina u pogledu rasta poslovanja, profitabilnosti, kvalitetnih usluga i proizvoda, i zadovoljstva kupaca.

Amerikanci čvrsto stoje iza LNG terminala na Krku, uostalom kao i EU, te ohrabruju hrvatske vlasti da taj projekt ostvare. Diversifikacija izvora energenata ključ je ograničavanja ruskog utjecaju u Europi i važan je sigurnosni čimbenik.

No Washington, s druge strane, ne može jamčiti niti na drugi način izaći u susret europskim državama – primjerice nižim cijenama američkog LNG-a ili nekim drugim povlaštenim statusom – jer o cijeni i poslovanju odlučuju same kompanije.

Stavovi su to koje je u briefingu s europskim novinarima, među kojima je bio i Večernji list, iznio pomoćnik tajnika Ureda za energetske resurse State Departmenta Francis Fannon. Amerikanci tako nastavljaju diplomatsko djelovanje u Europi kako bi je otrgnuli od ruskog utjecaja, a na karti interesnih područja SAD-a i Rusije je i Hrvatska.

– SAD dugo iznimno podupire izgradnju LNG terminala na Krku te ohrabrujemo hrvatsku Vladu i druge u regiji da ga ostvare. I Europska komisija je LNG nazvala projektom od zajedničkog interesa – kazao je Fannon. Na pitanje o ruskom utjecaju, i u Hrvatskoj, istaknuo je kako se Rusi protive i rade protiv diversifikacije.

Na pitanje o tome što, s obzirom na to da je SAD jako željan pomoći Europi u diversifikaciji opskrbe energijom, zapravo može učiniti kako bi pomogao i hoće li europske tvrtke dati povlastice kada je riječ o kupnji američkog LNG-a, odgovor je bio – ne.

SAD pritišće Europu u području energetske sigurnosti. S jedne strane, želi smanjiti ovisnost o Rusiji, ali s druge strane želi da se zaustavi uvoz iz Irana. U međuvremenu pale su i isporuke nafte iz Venezuele zbog tamošnje političke situacije. Od europskih saveznika traži se diversifikacija, ali oni imaju sve manje i manje izvora, glasilo je jedno od novinarskih pitanja.

SAD se, dodao je, protivi projektu Sjeverni tok 2, plinovodu koji iz sjevernog Sibira preko Baltičkog mora vodi u Europu te koji se spominje kao projekt kojim bi se osigurala energetska budućnost Njemačke. Otud i nervoza kod američkih diplomata. Međutim, pojačana ovisnost o ruskom energentu nije posljedica agresivnijeg ruskog nastupa na ovim prostorima, već činjenice da domaća proizvodnja pada. Uzrok tome leži u starim plinskim poljima i nepronalaženju novih. A za to nam nisu krivi ni Ameri ni Rusi, piše Večernji list.

Kutinska Petrokemija prvo je polugodište 2018. završila s gubitkom od 176 milijuna kuna, znatno višim u odnosu na isto razdoblje lani kada je gubitak bio 40,3 milijuna kuna, podaci su iz nekonsolidiranog financijskog izvješća tvrtke objavljenog u utorak.
U Petrokemiji ističu da je najveći pojedinačni udar na financijski rezultat ostvaren zbog rasta cijene emisijskih jedinica CO2 – od ukupno zabilježenog gubitka 63,6 milijuna kuna ili 36 posto odnosi se na naknade CO2.

Sljedeća najvažnija stavka koja je utjecala na ostvarenje gubitka u poslovanju je rast cijene prirodnog plina, navode iz Petrokemije napomenuvši kako je ta cijena viša 11,2 posto od ostvarenog prosjeka u istom razdoblju lani. Taj rast rezultirao je dodatnim troškom od 60,5 milijuna kuna, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine i predstavlja 34 posto ukupnog gubitka u prvom polugodištu ove godine, ističu iz tvrtke.

Ukupni su prihodi Petrokemije u prvom su polugodištu bili 923 milijuna kuna ili 6,4 posto manji, dok su ukupni rashodi porasli za 7 posto, na 1,09 milijardi kuna. U strukturi prihoda domaća prodaja čini 32,9 posto ili 303,3 milijuna kuna, što je 6,4 posto više u odnosu na prvo polugodište lani, dok izvoz čini 63,3 posto ili 584 milijuna kuna, što je 9,3 posto manje.

U priopćenju Petrokemije navodi se kako je u “poslovanju za prvo polugodište vidljivo kako vanjsko okruženje, financijsko i tržišno, u kojem društvo djeluje i dalje predstavlja najveći teret u poslovanju te kutinske kompanije”.

Također se napominje da iako je u odnosu na isto razdoblje prošle godine zabilježena manja količinska prodaja mineralnih gnojiva, vidljiv je pozitivan trend u strukturi prihoda gdje prodaja na domaćem tržištu bilježi porast od 6,4 posto u odnosu na isto izvještajno razdoblje u prošloj godini.

Tijekom prvog polugodišta proizvodnja mineralnih gnojiva je smanjena 6,3 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje te je proizvedeno 537,5 tisuća tona mineralnih gnojiva. Prodaja mineralnih gnojiva iznosila je 519 tisuća tona i smanjena je 5,2 posto pri čemu je prodaja na domaćem tržištu iznosila 148 tisuća tona, a u izvozu 371 tisuća tona.

U tom razdoblju investirano je 38,7 milijuna kuna, navodi se u izvješću. Također se ističe kako su u tržišnoj poziciji i dalje “nazočni nepovoljni utjecaji koncerna Agrokor na domaćem tržištu i regiji”. “Poznato je da je koncern Agrokor, kao organizator poljoprivredne proizvodnje najznačajniji pojedinačni činitelj u cjelovitom lancu stvaranja vrijednosti od ratarske proizvodnje do prerađivačke industrije i lanca distribucije hrane, tako da se njegovi problemi posljedično preslikavaju i na brojne proizvođače hrane različitog profila i veličine, od obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava pa do velikih sustava”, navode iz Petrokemije.

Dodaju da “iako u regiji nema tako veliki značaj, poremećaj u poslovanju koncerna Agrokor imao je utjecaja i na kupce mineralnih gnojiva i na tržištima susjednih zemalja, prije svega Slovenije, Bosne i Hercegovine i Srbije”.

Uspješan završetak proces nagodbe vjerovnika u koncernu Agrokor, vjerojatno će povoljno utjecati na trend intenziviranja povećanja prodaje na domaćem i regionalnom tržištu mineralnih gnojiva, kaže se u izvješću Petrokemije.

Provodi se dvogodišnji remont postrojenja

Nakon dužeg razdoblja priprema, u ljetnom periodu ove godine provodi se opsežan dvogodišnji remont postrojenja Petrokemije d.d., kako bi se osigurala tehničko tehnološka kondicija postrojenja za sljedeće razdoblje, a djelomično provele i investicije u modernizaciju i povećanje energetske učinkovitosti.

Iz tvrtke ističu i kako su u vrijeme izrade financijskih izvješća u tijeku aktivnosti u skladu s odlukama Glavne skupštine od 9. srpnja kojima se definira budući model poslovanja Petrokemije d.d., a dokapitalizacija bi trebala stvoriti preduvjete za uravnotežen model financiranja modernizacije postrojenja i ulaganja u veću učinkovitosti svih procesa u Društvu.

Naime, dioničari Petrokemije na glavnoj su skupštini donijeli odluke o pokriću lanjskog gubitka, kao i odluku o povećanju temeljnog kapitala do najviše 450 milijuna kuna uplatom u novcu i izdavanjem novih dionica. Svrha dokapitalizacije, rečeno je, prikupljanje je sredstava za investicije koje osiguravaju i unaprjeđuju proizvodnju, restrukturiranje i financiranje tekućeg poslovanja.

Inače, u svibnju je Ina izvijestila o namjeri sudjelovanja u dokapitalizaciji Petrokemije s iznosom od 150 milijuna kuna te najavila da će namjeru iskazati zajedno s Prvim plinarskim društvom. Konsolidirano izvješće za prvo polugodište pokazuje da je Grupa Petrokemija ostvarila ukupne prihode od 934,4 milijuna kuna te ukupne rashode od 1,1 milijardu kuna. Gubitak grupe iznosi 177,6 milijuna kuna.

U prvoj polovici 2018. godine kineska potražnja za prirodnim plinom povećala se za čak 17 posto. Prepoznali su to iz ruske tvrtke Novatek, te je prije nekoliko dana započela isporuka ruskog LNG-a Kini. 
Prema informacijama kineskog Državnog ureda za energetiku, u prvih šest mijeseci 2018. godine potražnja za prirodnim plinom u Kini porsla je za 16,8 posto. U istom razdoblju za 10,2% porasle su i investicije u inžinjerske tvrtke i objekte povezane s prirodnim plinom. Istodobno su se smanjila ulaganja u objekte za proizvodnju toplinske energije za 17 posto.

Potražnja za naftom u prvom polugodištu 2018. godine povećana je u usporedbi s istim razdobljem prošle godine za 2,5 posto, dok je potražnja za ugljenom porasla za 3,1 posto.