PLIN

Povodom liberalizacije tržišta plina, stanja vezanog uz energetsku infrastrukturu, ali i uspjeha tvrtke kojoj je na čelu razgovarali smo s uglednim menadžerom u energetici dr.sc. Darkom Dvornikom. 

Dvornik je predsjednik uprave uspješne lokalne plinare Montcogim-plinara d.o.o., koja je postigla izvanredne poslovne i financijske rezultate u proteklom razdoblju, a bio je dio sustava Hrvatske elektroprivrede, ali i član njene uprave.

Pitali smo ga kakva je situacija na tržištu s prirodnim plinom u Europi?

Prirodni plin ima ključnu ulogu u Europskoj uniji u dugoročnoj energetskoj strategiji a tu mislim prvenstveno na tranziciji ka nisko ugljičnoj ekonomiji. Prirodni plin je najbrži i najučinkovitiji rješenje u smanjenju emisije CO2 te predstavlja siguran i pouzdan energent budućnosti. U obnovljivim izvorima energije prirodni plin je dobar partner, jer kad nema sunca niti vjetra, plinske elektrane se vrlo brzo mogu uključiti u elektroenergetski sustav kako bi se osigurala nesmetana isporuka električne energije. Prirodni plin je najčišće fosilno gorivo. Do 60% je manje emisije CO2 u elektranama u odnosu na ugljen, a 70% svjetskih rezervi prirodnog plina nalaze se u ekonomskoj dostupnosti Europe (unutar radijusa 7 000 km).

U 2016. u odnosu na godinu ranije u Europskoj uniji je potražnja za prirodnim plinom kao energentom narasla za 7% što je na najvišem apsolutnoj razini od 2013. godine. Rusija je i dalje najveći dobavljač prirodnog plina u 2016. te je od ukupno uvezenih količina u EU sudjelovala sa 42%. Nakon njih slijedi Norveška s 34 posto, Alžir s 10 posto i LNG 13%. Većina prirodnog plina iz Rusije dolazi preko Ukrajine. Ukupna vrijednost uvoza prirodnog plina na razini EU u 2016. iznosila je 59 milijardi eura.

Zbog izrazito jake zime u zadnjem kvartalu prošle godine te početkom ove godine većina skladišta plina u Europi se ispraznila te je povećana potražnja dovela i do rasta cijene prirodnog plina u tom periodu nakon gotovo dvije godine što je padala. No nije to jedini razlog. Naime energetiku treba promatrati globalno jer jedino tako možemo imati cjelovitu sliku što se događa u energetskom sektoru. Tokovi energije ne poznaju formalne granice među državama niti njihove političke sustave.

Naime temelj određivanja cijene prirodnog plina, uostalom kao i svake druge burzovne robe su ponuda i potražnja. Kada se poveća potražnja ukoliko ponuda ne može reagirati adekvatno na kratki rok dolazi do povećanja cijena. Osim jače zime koja je uzrokovala veću potrošnju plina zbog potrebe grijanja, razlog povećanju cijene su i ispadi nekoliko nuklearnih elektrana u Francuskoj kao i niži uvoz LNG plina na sjeveru Europe jer je bila veća potražnja za njim u Aziji, te nesigurnost oko jednog velikog skladišta plina u Velikoj Britaniji. To i niz drugih činjenica dovelo je do toga da se u četvrtom kvartalu prošle godine povećao jaz između cijene nafte na burzama i cijene plina.

Isporuka plina preko LNG terminala u Europi osnažena su puštanjem u rad novog terminala Dunkirk u Francuskoj koji je započeo s radom 1.siječnja ove godine s tehničkim kapacitetom od 13 milijardi m3 godišnje što je dovoljno za zadovoljenje 20% godišnjih potreba Francuske i Belgije za prirodnim plinom. U 2011. donesena je odluka od strane investitora (EDF,Fluxys,Total) da se krene u izgradnju te je početkom ove godine ovaj LNG terminal pušten u operativnu primjenu. U sam terminal uloženo je 1 milijarda eura, to je četvrti LNG terminal u Francuskoj te drugi po veličini kopneni terminal u Europi i jedini koji je direktno spojen na dva odvojena tržišta- Francusku i Belgiju.

Treba napomenuti da je LNG plin prirodni plin koji je ohlađen na temperaturu oko -163 stupnjeva C kada prelazi u tekuće stanje. Takav plin zauzima 600 puta manje prostora od plina pri normalnoj temperaturi te je zbog toga pogodan za transport preko velikih udaljenosti sve kako bi se povezala mjesta gdje se proizvodi sa mjestima gdje se troši.

Zašto Vlada nije liberalizirala cijenu plina za kućanstva?

U pogledu liberalizacije tržišta plina očekivao sam ove godine da će se konačno liberalizirati tržište plina za kućanstva jer je to dobro i za Vladu i za tržište. Prisjećam se koji su problemi bili dok je Vlada regulirala cijenu goriva na benzinskim pumpama, svako malo po medijima se prozivalo Vladu pa je onda bilo da cijena ne smije preći devet kuna da je to psihološka granica itd. Danas kad je to Vlada prepustila tržištu nitko više ne pita od nas da li je cijena 10 lipa manje ili 20 lipa skuplje, kad je potrebno natoči se gorivo koliko imaš novaca u novčaniku i koliko ti treba i to je to. Tako je i sa električnom energijom-strujom. Nitko više ne proziva i opterećuje Vladu za nešto što ima burzovnu i tržišnu cijenu i na što objektivno ne treba utjecati. Plin za kućanstva je jedino što je država regulira potpuno nepotrebno jer cijena plina ovisi o burzovnim kretanjima odnosno to je nešto što netko mora kupiti po tržišnoj cijeni i na to Vlada ne treba utjecati jer smatram da ima puno pametnijeg i prioritetnijeg posla. To je vrlo nespretno odrađeno početkom ove godine zbog neznanja ljudi koji su tad određivali politiku u energetskom sektoru koji više nisu u Ministarstvu, a mi iz realnog gospodarstva smo se blago rečeno iščuđavali takvim potezima koji su u biti napravili više štete nego koristi.

Foto: Eli Brodić

 

Kako posluje vaša tvrtka gdje ste predsjednik uprave Montcogim-plinara d.o.o.?

Od 35 distributera plinom u Hrvatskoj, mi smo po veličini 5 tvrtka sa značajnim trendom rasta iz godine u godinu. Prošle godine smo završili preko 13 mil. kuna bruto dobiti što je za 440% više u odnosu na dvije godine prije, a pokazatelj profitabilnosti EBITDA nam je 20 mil.kuna. Po produktivnosti smo broj 1. među svim distributerima plina u Hrvatskoj. Postigli smo sjajne rezultate. Radimo kao urica, organizacijski i po poslovnim procesima smo jako učinkoviti. Vlada jedna dobra i poticajna atmosfera to se osjeti kad se dođe kod nas, ali ja uvijek kažem sve to dolazi od glave tj. od vrha. Prvi sam koji će nagraditi ljude, poslati ih na usavršavanje dati im što god im treba ako to zaslužuju ako se posao napravi kako treba.

Od 35 distributera plinom u Hrvatskoj, mi smo po veličini 5 tvrtka sa značajnim trendom rasta iz godine u godinu.

Bitno je da ih sve gledam kroz rezultate i produktivnost, a s druge strane imam dovoljno emotivnog da pobudim u njima interes za posao i da se netko sustavno brine o njima. Kad zapošljavamo ljude manje mi je bitno na kojim pozicijama su bili već što su konkretno napravili dok su bili na tim pozicijama, dakle rezultati. To je jedino mjerljivo. Imamo oko pola milijuna dobiti po zaposlenom. Od nove plinske godine od 1.10. ove godine povećali smo prodane količine plina za preko 75% u sektoru poduzetništva, bit ću skroman i reći ću da smo jako dobri, a možemo mi još više u ovom segmentu. U to sam apsolutno uvjeren, jer poznajem tržište ,odnose, poslovanje, ljude a i imam 20 godina iskustva na upravljačkim pozicijama i u privatnom i javnom sektoru pa sam dosta toga prošao, iskusio, vidio i naučio, a učim i dalje to je stalni proces sve dok postoji osobni izazov.

Uvjeren sam da je naša snaga u ljudima, njihovom iskustvu, znanju, požrtvovnosti. I najbolji avion ako upravlja neznalica neće daleko doći. Imamo znanje, i vrlo dobar glas nas prati na tržištu kao korektnog i fer partnera i to nam je primarni cilj da gradimo dugoročni partnerski odnos sa našim kupcima. Često komuniciramo sa našim većim kupcima te im savjetujemo kada da idu u nabavku plina za svoje potrebe jer je jako bitno vrijeme ugovaranja budući da se cijena plina mijenja iz dana u dan. Također nudimo i razne dodatne opcije kupcima u razgovoru sa njima primjerice da fiksiramo cijenu pa ako ta cijena bude niža u sljedećem dogovorenom razdoblju da onda dobiju tu nižu cijenu , a ako poraste da ostane ona cijena koju su fiksirali. Ima puno modela, trebao bi cijeli jedan intervju samo na tu temu. Bit svega je biti korektan partner prema kupcu, i omogućiti mu najpovoljniju cijenu za prirodni plin što kod velikih kupaca znači jako mnogo jer ga obično koriste u nekoj proizvodnji čime i njihov finalni proizvod postaje konkurentan.

Radili ste u HEP-u i bili u upravi kako vam se sad čini stanje u HEP-u?

Ja sam došao u vrijeme kada je bila velika nelikvidnost, izbila je globalna financijska kriza, a HEP-u kao jednom velikom i složenom sustavu trebalo je vremena da se prilagodi tome. Plaćanja su kasnila i po devet mjeseci, bilo je sušno razdoblje pa je bila znatno manja proizvodnja iz naših hidroelektrana koje su najjeftiniji izvor energije, pa je veliki odljev financijskih sredstava bio usmjeren na uvoz struje što je bio veliki izazov kako nastaviti sa planiranim investicijama i razvojem. HEP je primarno inženjerska tvrtka gdje je sve podređeno maksimalnim tehnički kvalitetnim rješenjima i realizaciji plana investicija. Ono što sam ja pokušao promijeniti je da se osvijesti da postoji tržište i kupci te da je također jako bitna naplata naših potraživanja te sam uveo jasne kriterije koji projekti imaju prioritet u smislu bržeg povrata investicija te sigurnosti opskrbe. Uvijek treba polaziti od toga da su sredstva ograničena te da je bitno postaviti kriterije koji projekti imaju prednost u ekonomskom i tehničkom smislu kako bi se za istu količinu novaca napravilo više. HEP ima odličan proizvod – struju i može vrlo biti konkurentan zbog proizvodnog portfelja koji ima a to su hidroelektrane, nuklearna elektrana i po potrebi termoelektrane. Nažalost od uspostave Hrvatske države napravila se samo jedna mala hidroelektrana Lešće a mnogo projekata je pokrenuto i utrošena su znatna financijska sredstva ali nisu realizirani zbog neadekvatnih ljudi i čestih promjena politika i uprave. Država je samo u protekle dvije godine na ime dividende isplaćeno 1,4 milijarde kuna, a dolazi i suša već sad se osjeti smanjenja proizvodnja iz vlastitih hidroelektrana za oko 30% te je svakako važno već sad poduzeti mjere da se optimira poslovanje. Tu je bitna uloga države da postavi stručne ljude sa managerskim iskustvom na transparentan način zada im ciljeve i da kroz realizaciju ciljeva prati njihov rad. To je jedini jamac uspješnosti HEP-a, stručni i kvalitetni zaposlenici.

Kako vidite daljnji razvoj plinskog tržišta u Hrvatskoj?

Što se tiče okrupnjivanja tržišta to je neminovan proces jer je tržište plina u Hrvatskoj premalo za 35 distributera plinom i desetinama opskrbljivača. Slijedi nam isti proces kao i u telekomunikacijama čiji sam ja aktivni sudionik i kreator bio od početka, zatim tržišta električne energije, a sad to očekuje i okrupnjavanje tržišta plina odnosno distributera plinom sa svojim plinskim infrastrukturama. No taj proces će biti jako spor jer se radi o 35 monopola odnosno posebnih tvrtki većinom u vlasništvima različitih lokalnih uprava i samouprava gdje lokalna politika određuje što je dobro za njih, za razliku od tržišta telekomunikacija gdje ste imali jednog monopolistu kao i na tržištu električne energije. Proces će biti spor i dugotrajan i ne bi me čudilo da traje barem sljedećih 10 godina, a možda i više.

Mi smo potpuno privatna tvrtka od početka rada a poslujemo već 20 godina sa talijanskim partnerom koji ima manjinski udjel u tvrtki. Geografski smo drugi po veličini jer imamo šest koncesijskih područja sa našom plinskom mrežom i priključcima preko 500 km a to su: Sveta Nedelja, Karlovac, Sisak, Jastrebarsko, Pleternica i Stupnik te još nekih dodatnih općina u svakoj od tih koncesijskih područja. Koliko mi je poznato još je dvoje distributera u većinskom su privatnom vlasništvu, dok su ostali u potpunom ili većinskom vlasništvu lokalnih uprava i samouprava što im otežava proaktivnost na tržištu opskrbe plinom gdje je jako žestoka konkurencija te se često i ne biraju sredstva da se preuzme kupac. Nudimo prirodni plin po cijeloj Hrvatskoj. Česte su i prijevare prema kupcima od pojedinih opskrbljivača na način da ih se krivo informira te da im se naplaćuju penali zbog raskida ugovora ili isteka ugovora za koje nema realne osnove. Nedavno sam informiran da se na našim koncesijskim područjima pojavljuju vanjski akviziteri od jednog opskrbljivača koji obilaze stambene objekte i koji se predstave da su iz plinare te da su došli očitati brojilo pa onda pričaju svakakve laži da je njihovoj tvrtki europska unija naredila da preuzmu naše kupce itd. To su obično neki studenti koji dobiju po potpisanom ugovoru 50 ili 100 kuna bez obzira što naprave u biti štetu ugledu samog opskrbljivača plinom za kojeg rade jer prevareni kupac je najveća kazna. To je meni nepojmljivo i to je vrlo kratkog vijeka. Ne može se graditi dugoročni odnos na tržištu na taj način u to sam potpuno uvjeren. Ali svatko bira svoj put. Zato postoje uspješne i neuspješne tvrtke.

Foto: Eli Brodić

Što je sa našim LNG terminalom odnosno plutajućim LNG-om?

Dokle god bude politika upravljala s time neće se ništa desiti. To je pitanje tržišta i ekonomije, ali naravno i energetske diverzifikacije i sigurnosti. Mi već pričamo desetak godina o tome, a nismo de facto napravili ništa. To je tzv. bijeli slon koji se koristio u raznim politikama kao i mnogi drugi da se govori o mega projektima, a da se na kraju uopće ne realiziraju.

U biti kao i u puno slučajeva politika je mazala oči svojim građanima biračima sa puno takvih projekata kao da se nešto radi, tako da je ovaj projekt jedan od stotine sličnih velikih projekata o kojima se puno mjeseci i godina pričalo i na kraju nije ništa od toga bilo.

U međuvremenu druge zemlje nas ne čekaju nego grade LNG terminale pa nije ista situacija imati terminal prije pet godina ili za 7 godina od danas. Mi smo dobri koliko smo konkurentni u odnosu na druge zemlje, mi nismo dovoljni sami sebi. Tako je i u svim drugim djelatnostima.

Suludo je očekivati da će Vlada izgraditi LNG terminal.

Tržište pronađe način kako uravnotežiti ponudu i potražnju, nitko neće čekati nas. Dakle, suludo je očekivati da će Vlada izgraditi LNG terminal. Prvenstveno morate imati tržište za te količine u duljem roku, onda energetske kompanije koje bi bili investitori i dioničari te tvrtke a koji bi ujedno osigurali i tržište. Pa valjda ne želimo model rukometnih dvorana koji se pokazao katastrofalnim i na kraju potpuno promašenim i skupim.

Pa sjetite se da za Arenu Zagreb do 2036.godine i Grad Zagreb i država, dakle mi, plaćamo godišnju zakupninu od 7,2 mil.eura plus operativni troškovi koji su preko 10 mil.eura godišnje itd. Uspješan model izgradnje LNG terminala mora prvenstveno imati tržište, investitore koji žele uložiti i osigurati prodaju odnosno plasman tog plina. Sve ostalo je nerealno i uvijek se ista priča ponavlja već niz godina.

Glavni izvršni direktor austrijske naftne i plinske tvrtke OMV Rainer Seele izjavio je kako Europa treba više ruskog prirodnog plina i da nije zainteresirana za smanjenje uvoza plina iz Rusije.

On je objasnio kako je uzrok toga činjenica što se smanjuje proizvodnja plina u Europi, čime se pridružio čelnicima još nekih europskih energetskih tvrtki koji su upozorili da bi nove sankcije koje SAD planira uvesti za projekt Sjeverni tok 2 mogle imati negativne posljedice za njih, javlja ruska novinska agencija TASS.

Godišnji Američko-kineski sveobuhvatni gospodarski dijalog o trgovinskim odnosima između dviju zemalja održan u Washingtonu okončan je u četvrtak bez postizanja dogovora oko najvažnijih pitanja.

Dvije strane nakon razgovora nisu dale zajedničku izjavu ili iznijele plan djelovanja, a otkazane su i predviđene konferencije za medije.

SAD su kritične spram kineskog trgovinskog viška te zahtijevaju ‘poštenije’ trgovinske aranžmane, dok američki predsjednik Donald Trump još dodatno poručuje da carine na uvoz kineskog čelika i dalje predstavljaju mogućnost.

Prilikom uvodnog obraćanja na američko-kineskoj konferenciji, ministar trgovine Wilbur Ross kritizirao je kineskih 347 milijardi dolara viška u trgovini sa SAD-om, kazavši da to nije rezultat tržišnih sila.

U kratkoj izjavi nakon konferencije, Ross i i američki ministar financija Steven Mnuchin dali su malo detalja i tek male naznake napretka oko spornih pitanja. “Kina je potvrdila naš zajednički cilj smanjenja trgovinskog deficita na kojem će obje strane surađivati kako bi ga postigle”, poručili su.

Sporno pitanje oko carina na čelik je prema očekivanjima trebala biti teška tema razgovora, no nijedna strana nije dala izjavu vezanu za tu temu. SAD krivi prekomjerne izvozne kapacitete Kine za zasićenost na globalnom tržištu čelika, koja šteti američkim proizvođačima, zbog čega SAD prijeti uvođenjem novih carina.

Stručnjaci smatraju da je bilo teško očekivati da će pregovori proizvesti bilo koji značajan dogovor o najtežim pitanjima. Osim čelika, očekivalo se da će SAD pritisnuti Peking zbog subvencija koje daje tvrtkama u državnom vlasništvu.

Prema očekivanjima, Kina se trebala usredotočiti na američko odbijanje prodaje Pekingu proizvoda napredne tehnologije. U svibnju, SAD i Kina postigli su trgovinski sporazum kojim se kinesko tržište otvara za američke agencije za kreditni rejting i kompanije za kartično poslovanje. Kina je također pristala ukinuti zabranu na uvoz američke govedine te je pristala na američke isporuke ukapljenog prirodnog plina (LNG).

Predsjednik Vlade Andrej Plenković izjavio je u četvrtak nakon sjednice Vlade da se radi sve da se ubrza provedba projekta LNG terminala na Krku.
Na zatvorenom dijelu sjednice Vlade jedna od točaka bio je zaključak u vezi s projektom LNG terminala, ali kako se radi o točci koja nosi oznaku povjerljivo, nisu poznati detalji tog zaključka, osim da se radi o odluci povezanoj uz financijska sredstva.

Na konferenciji za novinare nakon sjednice premijer je kazao kako može reći da Vlada radi “sve pretpostavke da se ubrza realizacija tog projekta koji je važan ne samo za jačanje položaja Hrvatske na energetskoj karti Europe, nego i za druge zemlje srednje Europe i za ubrzanje cijelog projekta za koji smo dobili sredstva od strane Europske komisije, i to su pretpostavke da se ide u tom smjeru”.

Na otvorenom dijelu sjednice, uz ostalo, Vlada je donijela i odluku o pokretanju pregovora o sklapanju Kolektivnoga ugovora za državne službenike i namještenike te je u svoj pregovarački odbor imenovala ministre Marka Pavića, Damira Krstičevića, Zdravka Marića, Lovru Kuščevića, Davora Božinovića i Dražena Bošnjakovića.

Mađarski MOL pomoću projekta Poliol vrijednog milijardu dolara namjerava postati važan proizvođač polieterskih poliola, visoko vrijednog proizvoda koji se primjenjuje u automobilskoj, ambalažnoj i industriji namještaja, izvijestili su u četvrtak iz te tvrtke.
MOL Grupa već je potpisala ključne ugovore vezane uz temeljne tehnologije projekta Poliol s tvrtkama Evonik IP i Thyssenkrupp, a ugovori se odnose na kupnju tehnoloških dozvola i paketa za dizajn procesa za tzv. HP-PO (vodikov peroksidpropilen oksid) tehnologiju proizvodnje propilen oksida, ključne komponente za proizvodnju polieterskih poliola.

Sporazumi, navodi se, predstavljaju prvi korak u provedbi dugoročne strategije MOL 2030., kojom je izdvojeno oko 1,9 milijardi dolara za ulaganja u transformacijske projekte u području kemijskih i petrokemijskih proizvoda za razdoblje od 2017. do 2021. godine.

Davatelj licence za jedinicu za vodikov peroksid za ograničenu internu upotrebu je Evonik, dok jedinicu propilen oksida licencira konzorcij kojega čine Evonik i Thyssenkrupp Industrial Solutions. MOL Grupa, ističe se u priopćenju, u završnoj je fazi odabira davatelja licence za tehnologiju polieter poliola, kao i izvođača radova za projektiranje infrastrukture i drugih objekata.

Industrijski kompleks, koji će biti izgrađen u Mađarskoj, bit će najveći pojedinačni organski investicijski projekt MOL Grupe u razdoblju od 2017. do 2021. godine. Nova proizvodna linija osigurat će pristup tržištima u srednjoj i istočnoj Europi i činiti logičan nastavak strategije MOL-a koja podrazumijeva daljnje kretanje prema polu-proizvodima i specijalnim kemijskim proizvodima.

Inače, polioli bazirani na propilen oksidu služe kao sirovine za poliuretanske pjene, koje imaju široku primjenu u automobilskoj, ambalažnoj te industriji namještaja, kao i u građevini. Planirani novi industrijski kompleks sastoji se od HP-PO postrojenja s kapacitetom proizvodnje propilen oksida od 200 kt godišnje, nekoliko proizvodnih linija za polieter poliole, komunalnih i drugih infrastrukturnih investicija.

Predsjednik Uprave MOL Grupe Zsolt Hernádi istaknuo je da sporazum s MOL-ovim partnerima predstavlja važan korak u implementaciji strategije MOL Grupe 2030., koja će MOL Grupu transformirati u vodeću kemijsku tvrtku srednje i istočne Europe. “Kao prvi odlučujući investicijski korak, uložit ćemo milijardu dolara u projekt Poliol i time postati važan europski igrač. Inovativna i ekološki prihvatljiva tehnologija ne samo da će nam omogućiti da postanemo jedini integrirani proizvođač poliola u našoj regiji, već će nam otvoriti vrata za ulazak u druga, visoko profitabilna područja kemijske industrije”, poručio je Hernadi.

U prvih pet mjeseci ove godine hrvatski izvoz porastao je 15 posto. Iz mjeseca u mjesec naš izvoz raste dvoznamenkastim stopama i redovito smo na vrhu lista najbrže rastućih europskih izvoznika. Od siječnja do svibnja strancima smo prodali robe vrijedne 40 milijardi kuna, pa je pošteno zapitati se je li Hrvatska izvoznička supersila?

Nažalost, nije. Statistike koje se redovito objavljuju više sakrivaju nego što otkrivaju. Iako naš izvoz brzo raste, treba znati da on raste s vrlo male baze i morao bi ići tim stopama još nekoliko desetaka godina da bi se uopće približio prosjeku EU-a.

Lani smo izvezli robe u vrijednosti od 12 milijardi eura, a istovremeno smo uvezli robe vrijedne 19 milijardi eura, što znači da smo u međunarodnoj trgovini napravili manjak od sedam milijardi eura, piše Tportal.

Drugi pokazatelj još je alarmantniji. Naš lanjski izvoz od 12 milijardi eura predstavlja samo 27 posto čitavog BDP-a. Drugim riječima, izvoz je samo trećina vrijednosti sve hrvatske potrošnje, proizvodnje i investicija. Izvoz u prosječnoj članici EU-a čini barem 40 posto BDP-a, što bi značilo da bismo, pod uvjetom da BDP ostane na 45 milijardi eura, godišnje morali izvesti robe vrijedne 18 milijardi eura.

Kada bi se od iznosa ukupnog izvoza odbila i brojka eura zarađenih turizmom, hrvatska pozicija u odnosu na ‘konkurenciju’ poput Mađarske, Slovenije ili Češke dodatno bi se pogoršala. Vanjsku trgovinu treba gledati cjelovito. Nažalost, naša bilanca je negativna, a kao pozitivna strana priče stalno se spominje turizam.

Što se tiče tečaja, kuna je već neko vrijeme ispod prosjeka od 7,5 kuna za euro, što uvoznicima ne ide na ruku. Slabija kuna pospješila bi poslovne rezultate izvoznika, ali bi otežala otplatu dugova u eurima.

Kakvo je stanje na terenu, iz Tportala su upitali  dva domaća industrijska diva, Inu i Plivu, ujedno najveće izvoznike. Ina je najveći hrvatski izvoznik već godinama, a u zadnjih pet godina izvezla je robe vrijedne 37 milijuna kuna.

Lani je prodaja u Bosni i Hercegovini rasla za jedan posto, a u Sloveniji za 27 posto, dok je u prvom tromjesečju 2017. godine, u usporedbi s istim razdobljem prošle godine, rezultat još bolji: ukupne izvezene količine rafinerijskih proizvoda gotovo su udvostručene, dok je izvoz u BiH rastao za tri posto, a u Sloveniju čak 60 posto.

Dodatni prostor za rast izvoza vide nakon modernizacije rafinerije u Rijeci, u što su uložene tri milijarde kuna. Kao najizglednije ciljno tržište za novoproizvedene količine Ina je prepoznala BiH te južnija tržišta, prvenstveno Albaniju i Crnu Goru.

‘Što se tiče valutnih promjena, Ina je integrirana naftna kompanija te promjene tečajeva mogu utjecati na stanje duga, ali i na prihode i rashode koje generira u raznim valutama. Kompanija navedene stavke konstantno drži u balansu i prati promjene relevantnih tečajeva i cijena te u skladu s internim procedurama po potrebi ima na raspolaganju razne instrumente za zaštitu od valutnog rizika’, poručuju iz Ine za tportal.

Pliva, najveći domaći farmaceut koji izvozi u Veliku Britaniju, SAD, Rusiju i 60 ostalih tržišta, u prvih pola godine ostvarila je 20 posto veći izvoz, unatoč, kako kažu, izazovima na pojedinim tržištima. Kao tržišta sa značajnim porastom ističu se zemlje EU-a, posebice Njemačka, Velika Britanija i Poljska, te SAD, i dalje Plivina najveća izvozna tržišta. ‘Pliva je uvelike orijentirana na izvoz pa je tako udio izvoza u ukupnim prihodima kompanije veći od 80 posto’, dodaju.

Prvi tovar cijevi za izgradnju plinovoda Sjeverni tok 2 stigao je u finsku luku Koverhar, objavila je projektna koja gradi plinovod. Ž

Od sredine srpnja do kraja rujna 2017. godine u tu luku će željeznicom iz Rusije biti dopremljeno oko 200 km cijevi obloženih betonskom mješavinom, takozvanih CWC cijevi. Prvi vlak je dovezao 63 vagona, od kojih je svaki nosio po tri cijevi duge 12 m. Očekuje se da će u kolovozu 2017. godine u Koverhar početi stizati i brodovi koji će dovoziti cijevi za 1200 km dug plinovod. Luka Koverhar će biti jedna od četiri logistička čvorišta za izgradnju plinovoda tranzitnog kapaciteta 55 mlrd. m3 plina godišnje. U toj će luci biti uskladišteno 30% od ukupno 204 000 cijevi potrebnih za izgradnju plinovoda, javlja ruska novinska agencija TASS.

Američki portal ‘Power Engineering International’ je izvijestio o sklapanju strateškog partnerstva njemačke energetske skupine E.ON i mađarske naftne i plinske tvrtke MOL.
Kako se ističe, cilj tog partnertstva je izgradnja 40 punionica električnih vozila u Rumunjskoj do kraja 2020. godine, što će biti financirano iz sredstava europskih fondova u ukupnoj vrijednosti oko 18,84 mil. eura, a podupire ga Europska komisija.

Riječ je o širem projektu Next E u kojem sudjeluje konzorciji koji čine četiri E.ON-ove podružnice (iz Češke, Slovačke, Mađarske i Rumunjske), šest MOL-ovih podružnica, hrvatska elektroenergetska tvrtka HEP u Hrvatskoj, slovenska naftna tvrtka Petrol u Sloveniji i Hrvatskoj i proizvođači automobila Nissan i BMW. Njime je predviđena gradnja ukupno 222 brze (50 kW) i 30 ultrabrzih punionica električnih vozila (150 – 350 kW), čime će se stvoriti nužna infrastruktura za punjenje električnih vozila u Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Sloveniji, Hrvatskoj i Rumunjskoj.
Od spomenutih 40 stanica u Rumunjskoj, 19 će izgraditi E.ON Energie Romania,a 21 MOL Romania.

Punionice će uglavnom biti građene na pravcima Arad – Bukurešt – Constanța, Sebeş – Târgu Mureș – Iași i Suceava – Bukurešt – Giurgiu. Jedan od razloga za to je i činjenica što je prodaja električnih i hibridnih vozila u prvih šest mjeseci 2017. godine u Rumunjskoj povećana za 185% u odnosu na isto razdoblje 2016. Istodobno, trgovački lanac Kaufland je još u kolovozu 2016. najavio gradnju 12 punionica u Rumunjskoj, a rumunjska elektroenergetska tvrtka Electrica prvu takvu punionicu pustila je te godine u pogon.

 Ruski plinski holding je 2016. godine povećao isporuke plina u inozemstvo (izuzimajući zemlje bivšeg SSSR-a) za 12,5 posto u usporedbi s 2015. godinom.

“Gazprom” je od 1. siječnja do 15. srpnja 2017. godine proizveo 248,8 milijardi kubičnih metara plina, što je za 39,3 milijarde kubičnih metara ili za 18% više nego u istom razdoblju prošle godine, navodi se u priopćenju ruskog plinskog holdinga.

Obujam izvoza ruskog plina u inozemstvo, izuzimajući zemlje bivšeg SSSR-a, za šest i pol mjeseci je povećan za 11,3 milijarde kubičnih metara ili za 12,3 posto u odnosu na isto razdoblje 2016. godine. Potrošačima je isporučeno 102,9 milijardi kubičnih metara plina, prenosi TASS.

Između ostalog, povećane su isporuke u zemlje sjeverozapadne i središnje Europe (u Njemačku za 16,7 posto, u Austriju za 77,2 posto, u Češku za 24,8 posto, u Slovačku za 25,8 posto). Ranije je priopćeno da je “Gazprom” povećao prognozu što se tiče eksploatacije plina u 2017. godini na 450 do 454 milijarde kubičnih metara plina, što znači da bi eksploatacija u odnosu na prošlu godinu mogla biti veća za 5,5 posto.

Sjedinjene Američke Države (SAD) do kraja 2022. postat će drugi najveći izvoznik ukapljenog prirodnog plina (LNG) na svijetu, iza Australije, a ispred Katara, objavila je Međunarodna agencija za energiju (IEA).

“Do kraja razdoblja na koje se prognoza odnosi, SAD će biti na dobrom putu da izazove Australiju i Katar u pogledu globalnog vodstva među izvoznicima tekućeg prirodnog plina”, stoji u izvješću. Sveukupno, globalni izvozni kapacitet LNG-a bi do kraja 2022. trebao doseći 650 milijardi prostornih metara godišnje, u usporedbi s manje od 452 milijarde u 2016. godini, objavila je IEA u godišnjem izvješću o tržištima plina.

Od toga bi Australija imala izvozni kapacitet od 117,8 milijardi prostornih metara, slijedi SAD sa 106,7 milijardi te Katar sa 104,9 milijardi kubika godišnje, navodi se. Dok će Australija kapacitete povećati za 30 milijardi “kubika”, SAD će ih uvećati za 90 milijardi 
 prostornih mettara.