PLIN

Direktorica

Unatoč neizvjesnostima u isporuci plina, uzrokovanih krizom u Ukrajini, nizozemska vlada ove godine želi zatvoriti najveće europsko plinsko polje pored Groeningena, izjavila je direktorica Shella za Nizozemsku u odlasku Marjan van Loon.

Izvesdivost poduhvata, prema stručnjacima, moguća je još ove godine, što je pomak u odnosu na prošlu godinu kada je zatvaranje bilo planirano zbog mikropotresa koje eksploatacija uzrokuje u kraju, a koji uzrokuju značajna oštećenja. Shell je pristao platiti štetu uzrokovanu potresima.

Ipak, iz nizozemske su vlade objavili kako će zatvaranje ovisiti o međunarodnoj energetskoj situaciji.

Ležištem upravlja kompanija NAM, koju su 1960. godine u jednakom udjelu osnovali Royal Dutch Shell i ExxonMobile. Polje se eksploatirao do 1963. godine, a posljednjih dvadeset godina uzrokuje jače mikropotrese, zbog čega se posljednjih godina koristi malo i incidentno.

Poruka predsjednika uprave

OMV, austrijski energetski koncern, kupuje ruski plin zbog ugovora koji ga obvezuje na kupnju, a zapadne sankcije Rusiji ne utječu na taj energent, izjavio je izvršni direktor Alfred Stern. “Ne možemo si priuštiti luksuz da odbijemo plin iz legitimnih izvora opskrbe, posebno kada imamo ugovore koji nas obvezuju na kupnju”, rekao je Stern u ponedjeljak, dodajući da plin trenutno nije pod sankcijama.

OMV planira uskoro povući se iz istraživanja i proizvodnje nafte i plina u Maleziji i Novom Zelandu, a želio bi se riješiti i udjela u ruskom plinskom polju Južno-Ruskoje koje je gotovo u potpunosti otpisano. No, kako bi nešto prodali, moraju pronaći kupca koji želi i može kupiti te udjele, a od Rusije moraju pribaviti odgovarajuće dozvole koje je trenutno zbog pravne situacije izuzetno teško dobiti.

Prema Sternovim riječima, zahtjevi da OMV odmah napusti Rusiju su pojednostavljeni i ne razumiju pravnu situaciju. Stern je također napomenuo da će se više plina ubuduće možda dobivati iz Crnog mora, a odluka o ulaganju u plinsko polje Neptun, čija je vrijednost ulaganja oko 4 milijarde eura, trebala bi biti donesena do ljeta.

Plin iz Crnog mora bi mogao putovati preko Slovačke do Austrije, a OMV ima polovinu udjela u projektu preko rumunjske podružnice OMV Petrom. Stern je također upozorio da će cijene plina vjerojatno ostati visoke jer su troškovi ukapljenog plina viši od plina koji se transportira plinovodima.

Azijska potražnja za plinom bila je relativno niska prošle godine zbog kineskog lockdowna, ali se očekuje da će se tržišne cijene plina povećati kada se situacija normalizira. Cijene plina su pale u posljednje vrijeme, ali Stern naglašava da 40 eura po megavat satu još uvijek predstavlja dvostruko višu cijenu od one prije rata u Ukrajini.

Analiza

Dužnosnici EU imaju poteškoća u odlučivanju, nalazeći se između dvije vatre. Pokušavaju smanjiti ovisnost o ukapljenom iz Rusije, a da pritom ne dođe do naglog rasta cijena.

Europa treba sav ukapljeni plin koji može dobiti kako bi popunila prazninu ostavljenu smanjenjem opskrbe ruskim plinom kroz linovode, pa je Unija prošle godine povećala uvoz ukapljenog plina iz Rusije za više od 30 posto.

Sada se čelnici EU-a suočavaju s političkim posljedicama tog trgovinskog poteza i pokušavaju promijeniti smjer.

Ministri će podržati prijedlog koji će dopustiti državama članicama zaustaviti ruske izvoznike LNG-a u rezervaciji kapaciteta na europskim terminalima po uzoru na najvećeg kupca ruskog ukapljenog plina, Španjolsku, koja je pozvala svoje energetske tvrtke diverzificirati opskrbu.

Kako još nema nekih konkretnijih rokova za to, ali niti sankcija prema toj vrsti plina, isporuke se nastavljaju bez posljedica, zbog toga što se nitko bez jasnih političkih smjernica neće odreći svoga profita.

EU se nalazi u teškoj situaciji. Povećanje uvoza ukapljenog plina iz Rusije ide protiv tvrdog stava prema Vladimiru Putinu, a zabrana prijeti nedostatkom plina i rastom cijena zbog čega nema naznaka da bi embargo dobio jednoglasnu podršku država članica, unatoč pritisku nekih baltičkih zemalja.

Ako Europa ne nametne sankcije ruskom ukapljenom plinu – kao što je učinila s ugljenom i naftom – isporuke će se nastaviti, prema trgovcima koje je Bloomberg anketirao.

Nekoliko europskih tvrtki, poput Repsol SA i Enagas SA iz Španjolske, izjavilo je da ne kupuju ruski LNG.

S druge pak strane, postoje mnoge trgovačke kuće koje povećavaju nabavu kako bi profitirale na dobrim cijenama, a neki europski kupci imaju dugoročne ugovore o kupnji ukapljenog plina koje ne žele prekršiti želeći penalizaciju zbog mogućeg kršenja ugovora prebaciti na politiku.

Primjerice, TotalEnergies SE ima 20 posto udjela u izvoznom postrojenju Yamal u Rusiji i nije naznačio razmatranje izlaska iz projekta.

Prema tome, uvoz ruskog ukapljenog plina, smatraju analitičari Bloomberga za EU nije dobra politička opcija, no čini se kako u energetsko ekonomskom smislu još nema boljega rješenja na vidiku.

U Srpskoj crnji

Naftna industrija Srbije raspisala je natječaj za izbor partnera za izgradnju male elektrane Srpska Crnja snage 2 MW, s priključkom na infrastrukturu. Posao uključuje i priključenje male elektrane na infrastrukturu, a kriterij za odabir je ekonomski najprihvatljivija ponuda s aspekta NIS-a, pod uvjetom da bude pozitivno tehnički ocijenjena.

NIS traži partnera koji će ishoditi sve dozvole i suglasnosti, uključujući i uporabnu dozvolu, osigurati materijale i opremu, izraditi tehničku dokumentaciju, izgraditi elektranu, pustiti je u rad i održavati 15 godina.

Budući energetski objekt je kontejnerski sustav za proizvodnju električne energije s plinskim motorom ili plinskom turbinom sa svim pomoćnim sustavima i podsustavima koji bi trebali omogućiti autonomni rad.

Bit će priključen na sustav sirovog plina iz polja Srpska Crnja, a imat će i priključak na elektroenergetski sustav.

Eksploatacijsko polje Srpska Crnja nalazi se u sjevernom Banatu oko 25 km jugoistočno od Kikinde i administrativno pripada općini Nova Crnja.

Poruka turskog investitora

Priopćenje Yildirim Grupe, koja želi preuzeti Petrokemiju, danas je ustvrdilo da su ispunili sve što je od njih tražilo Ministarstvo gospodarstva, ujedno obećavši da će modernizirati kutinsku tvrtku i realizirati sve predviđene planove koji uključuju obnovu i povećanje proizvodnje.

“Želimo kupiti Petrokemiju i obvezujemo se realizirati sve projekte u okviru investicijskog plana koji još nisu realizirani. Mi točno znamo kako napraviti preokret. Povećat ćemo kvalitetu proizvoda, izvrsnost u procesima i svijest o zaštiti okoliša kroz naše investicije”, kaže se u priopćenju Yildirim Grupe, iz koje naglašavaju da su uspješan preokret već napravili u tvornici za proizvodnju umjetnih gnojiva Gemlik u Turskoj, a preuzeli su i belgijsko-nizozemski Rosier, koji je također bio na rubu bankrota.

“Cilj nam je biti među prvih pet najboljih tvrtki za proizvodnju umjetnih gnojiva u Europi i vjerujemo da smo mi najbolja opcija za upravljanje Petrokemijom”, navode iz turske grupe.

Ističu i kako su informacije u medijima u potpunoj suprotnosti s njihovim stvarnim ciljevima koji su, kako tvrde, obnova, poboljšanje i zadržavanje proizvodnje umjetnih gnojiva u Petrokemiji.

“Želimo snažnu Petrokemiju kako bi se nosila s konkurencijom, te smo detaljno razradili projektne studije, studije utjecaja na okoliš i tržišne analize. Želimo ih implementirati kako bismo izgradili Petrokemiju jačom nego ikad prije”, kaže se u priopćenju.

“Želimo stvoriti dodanu vrijednost, nova radna mjesta u tvornici i preobraziti Petrokemiju u efikasnu i produktivnu tvrtku”, kažu uz ostalo u Yildirimu.

Naglašavaju da su tijekom prošle dvije godine ispunili sve što je od njih traženo i dostavili su državi, odnosno Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, apsolutno sve dokumente koji su od njih traženi, uključujući objašnjenje plana investicija i poslovnog plana.

Tvrde i da trenutno podupiru poslovanje društva s 15 milijuna eura, iako transakcija nije završena, što je po njima dokaz da im nije u interesu da se stanje u Petrokemiji dodatno pogorša.

Nadalje, suglasni su s usvojenim desetogodišnjim planom investicija u visini od 600 milijuna kuna koji između ostaloga obuhvaća i sva potrebna ulaganja u ekologiju, kao i sa strateškim planovima postojeće uprave društva o modernizaciji i razvoju Petrokemije d.d. tijekom istog razdoblja.

Isto tako, upoznati su i suglasni s usvojenim petogodišnjim poslovnim planom društva koji se zasniva na radu tvornice u punome kapacitetu ako to dozvoljavaju tržišne prilike, a kao budući vlasnik 54 posto Petrokemije spremni su s ostalim vlasnicima financijski ulagati u razvoj te kompanije ili pronaći na financijskom tržištu optimalnu financijsku strukturu za financiranje društva.

“Nadamo se kako ćemo s Vladom RH pronaći najbolje rješenje i završiti taj proces na zadovoljstvo svih zainteresiranih strana, na profesionalan i transparentan način i da će osigurati Petrokemiji uspješnu i sjajnu budućnost”, kažu u Yildirimu.

Australski LNG

Australski izvoznici ukapljenog prirodnog plina (LNG) možda će morati preusmjeriti višak domaćim kupcima kako bi se spriječila potencijalna nestašica tokom zime, upozorio je u četvrtak operater tržišta energije.

Proizvođači su se prošle godine obvezali povećati proizvodnju, ali opskrba u južnoj Australiji naglo se smanjuje, što znači veći rizik od nestašica na kraći rok i ‘rupa’ u opskrbi na dulji rok, rekao je Operater australskog tržišta energije (AEMO).

“Opasnost manjka plina u svim južnim regijama u godinama od zime 2023. do 2026. i dalje nije isključena, u slučaju ekstremnih vremenskih uvjeta… a te rizike dodatno bi pojačale nedostatne zalihe plina u skladišitima”, rekao je Westerman.

Od 2026. Australija mora od proizvođača zatražiti dodatne obveze o pojačanoj opskrbi plinom odnosno o dovoljnom broju projekta obnovljivih izvora energije kako bi pokrila potražnju za plinom, rekao je AEMO.

Proizvođači plina odgovaraju pak da oklijevaju s ulaganjima u veću proizvodnju, nakon vladinih intervencija na tržištu, uključujući priedloženi režim “razumnih cijena” plina i proširene ovlasti za preusmjeravanje plina namijenjenog izvozu na domaće tržište.

Ministar energetike Chris Bowen opovrgnuo je vezu između vladine intervencije, uključujući i 12-mjesečno ograničenje cijena plina, i nesigurnosti ulaganja, rekavši da se do 2022. gotovo sav plin prodavao po cijenama nižim od aktualnog limita.

Izjava Dušana Bajatovića

Generalni direktor Srbijagasa Dušan Bajatović izjavio je da je Srbija već rezervirala 300 milijuna prostornih metara plina u LNG terminalu za ukapljeni prirodni plin u grčkoj luci Alexandroupolis.

Bajtović je rekao da će Srbija diversificirati svoje izvore opskrbe plinom, s obzirom na to da, osim dvije milijarde kubnih metara plina koje kupujemo od Rusije po naftnoj formuli na temelju sporazuma predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i ruskog predsjednika Vladimira Putina Srbiji treba još milijardu kubika plina kako bi bila potpuno sigurna.

Prvi čovjek Srbijagasa rekao je za Prvu tv da u Bugarskoj postoji mali kapacitet plinovoda od Varne do Sofije i od Beograda do Niša te da će se morati proširiti kako bi se plin nabavljao i iz tog smjera.

Također, imat ćemo pristup grčkim LNG terminalima Revitauzo i Alexandroupolis. Mislim da će terminali biti gotovi ove godine i već možemo imati neke efekte”, rekao je Bajatović.

Napomenuo je da ne zna možemo li sklopiti dugoročne ugovore, ali da možda možemo uzeti višak od trgovaca koji proizlazi iz uravnoteženja sustava ili ako neka poduzeća propadnu, pa nitko ne uzima. taj plin. “Kad krene LNG terminal Aleksandropolis, mi kao Srbija imamo već rezerviranih 300 milijuna kubika”, rekao je Bajatović.

Ministar energetike

Ministar energetike Moldavije Victor Parlicov je rekao kako Moldavija više ne prima ruski plin. “Nećemo trpjeti ucjene Gazproma zbog poteškoća u plaćanju zaliha”, rekao je Parlicov na televiziji TV8.

Rekao je da Gazprom od prosinca opskrbljuje samo separatističku regiju Pridnjestrovlje u Moldaviji, koju podržava Rusija, a da ništa ne ide središnjim vlastima u Kišinjevu. Rekao je da je Moldavija, prikliještena između Ukrajine i članice Europske unije Rumunjske, uspjela osigurati europske zalihe zahvaljujući 300 milijuna eura (318 milijuna dolara) kredita Europske banke za obnovu i razvoj.

“Pridnjestrovlje nije plaćalo plin prije, a ne plaća ni sada. Gazprom je to dopuštao 30 godina kako bi spriječio njegovo uništenje. Oni razumiju da će, ako odustanu od ovog ugovora, praktički dopustiti kolaps regije”, rekao je.

Analiza

Zapadne sankcije na rusku i iransku naftu usmjerile su jeftino gorivo u Aziju i smanjile razliku u cijenama koja je do sada “radila” za Europu, a najveći su dobitnici u toj promjeni Kina i Indija, prema analitičarima i podacima Refinitiv Eikona.

Azijski uvoznici desetljećima su plaćali više za naftu velikih izvoznika, poput članica Organizacije zemalja-izvoznica nafte, što je među analitičarima i dužnosnicima vlada zemalja-potrošača iznjedrilo naziv “azijski dodatak”.

Azija je u prošlosti imala manje opcija od ostatka svijeta zato što su morali cijenama privlačiti izvoz udaljenih proizvođača, objasnio je Jorge Montepeque koji je svojedobno sudjelovao u izradi referentne cijene za marku nafte Brent.

No, ta se razlika sada smanjila, što de facto funkcionira kao poticaj za azijska gospodarstva, naglašavajući još jednu nenamjernu posljedicu zapadnih sankcija izvozniku nafte i plina Rusiji. Europske pak zemlje zbog sankcija sada plaćaju više za prirodni plin.

Rusija je zbog zapadnih sankcija u 12 mjeseci zaključno sa siječnjem prodala više nego dvostruko više nafte Aziji, prema podacima analitičke tvrtke Kpler.

Iran, koji je također pod američkim sankcijama, po nekim je procjenama povećao izvoz nafte na najviše razine u posljednje tri godine, a Kina mu je najveći kupac.

Glavna ruska izvozna mješavina sirove nafte Urals, koja se prije invazije na Ukrajinu prodavala u Europi po cijeni nižoj za nekoliko dolara od cijene referentne marke Brent, prodaje se sada u Aziji po 24 dolara nižoj cijeni, prema podacima Refinitiv Eikona.

Neki industrijski izvori, koji žele ostati neimenovani, kažu pak da je razlika ipak nešto manja i da je Urals jeftiniji za 10 do 15 dolara po barelu. Čak i ako je ruska nafta jeftinija za nekih 15 dolara po barelu, rafinerija u Indiji koja prerađuje 200.000 barela dnevno trošit će na nabavu tri milijuna dolara dnevno manje od europske konkurencije. Tijekom godine iznos će premašiti milijardu dolara.

Indijski ministar nafte Hardeep Singh Puri rekao je početkom veljače da će nastaviti kupovati naftu iz Rusije ako cijene “i dalje budu dobre”.

Azijski dodatak datira iz 1980-ih godina kada su zemlje-proizvođači nafte počele objavljivati cijene bazirane na referentnim cijenama na terminskim tržištima koje su katkada bile više za kupce u Aziji, budući da su više ovisili o uvozu pa je njihov utjecaj na cijenu bio minimalan.

Azijski kupci pokušali su smanjiti razliku već i prije zapadnih sankcija na rusku i iransku naftu, ulažući u rafinerijske kapacitete kako bi potaknuli potražnju i poboljšali pregovaračku poziciju u utvrđivanju cijena.

Saudijska Arabija i drugi vodeći izvoznici nafte aktualne su promjene reflektirali u znatno nižim službenim prodajnim cijenama, koje iskazuju razliku u odnosu na regionalne referentne vrijednosti.

Od studenog Saudijska Arabija smanjila je razliku za marku Arab Light koja se prodaje u Aziji za 3.35 dolara po barelu. Razlika u cijeni za kupce u Europi nafte Ras Tanura povećana je pak u istom razdoblju za 10 centa po barelu.

Prodajnu cijenu za azijske kupce smanjili su od studenog i Irak i Kuvajt. Irak objavljuje cijene za Europu koje su također podignute na kraju prošle godine.

Europa gubi rusku sirovu naftu pa mora nabavljati barele iz udaljenijih krajeva i “u teoriji, cijene na Bliskom istoku postaju nepovoljnije za Europljane”, zaključio je analitičar za robna tržišta u Saxo Banku.

Sastanak ministara

Ministar financija Sudijske Arabije Mohammed Al-Jadaan izjavio je u srijedu da bi se ulaganja te zemlje u Iran mogla dogoditi brzo, posebno nakon nedavnog sporazuma između dviju zemalja.

Vlasti Irana i Saudijske Arabije dogovorile su se prošloga tjedna u Kini da obnove odnose nakon višegodišnje blokade, prenosi Anadolija.

“Saudijska ulaganja imaju priliku u Iranu“, rekao je Jadaan na forumu o međunarodnom financijskom sektoru državnog fonda Saudijske Arabije, ističući da ne vidi nikakve probleme u pokretanju takvih ulaganja.

Kazao je da je Rijad posvećen svim obavezama preuzetim u sporazumu s Teheranom te je dodao da su čelnici dvije zemlje jasno poručili da je regija stabilna i sposobna osigurati ulaganja i prosperitet.

Od kako su Sjedinjene Američke Države obnovile sankcije protiv Irana prije sedam godina, Teheran je imao pad tempa stranih ulaganja, što je negativno utjecalo na njegovu proizvodnju nafte, prirodnog plina i derivata.