PLIN

PGNIG
Naftna i plinska kompanija PGNiG je objavila kako Poljska sve više diverzificira pravce opskrbe prirodnim plinom.

Naime, uvoz tog energenta iz Rusije se smanjio sa 67 posto u 2018. (9,04 milijardi prostornih metara) na otprilike 60 posto u 2019. godini (8,95 milijardi prostornih metara).

Naprotiv, udio ukapljenog prirodnog plina (LNG) u ukupnom uvozu se povećao s 20 posto u 2018. na otprilike 23 posto lani. „Jasno možemo vidjeti kako količine LNG-a na terminalu Lech Kaczyński u gradu Świnoujście rastu iz godine u godinu», rekao je Jerzy Kwieciński, predsjednik Uprave PGNiG-a.

Inače, ova kompanija je u 2019. Poljskoj isporučila 3,43 milijardi prostornih metara ukapljenog prirodnog plina, što je za jednu četvrtinu više nego u 2018. godini. Uvoz LNG-a iz SAD-a, Katara i Norveške porastao je za oko 0,7 milijardi prostornih metara u odnosu na godinu prije.

Ruska tvrtka
Gazprom je isporučio prvu milijardu kubnih metara plina plinovodom Turski tok, objavila je ruska tvrtka.

Od toga je 540 milijuna “kubika” otišlo na tursko tržište, a preostalih 460 milijuna isporučeno na granicu između Turske i Bugarske, za europske kupce.Turski tok je izvozni plinovod koji se proteže od Rusije do Turske preko Crnog mora, projektiranog kapaciteta 31,5 milijardi kubičnih metara plina godišnje. Komercijalna opskrba plinovodom započela je 1. siječnja ove godine, a svečana ceremonija otvaranja održana je 8. siječnja.

Iskoristiti hrvatsko predsjedanje
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov na proljeće dolazi u Hrvatsku, piše u utorak Večernji list pozivajući se na ruske diplomatske izvore

Lavrov će u Zagrebu održati bilateralni sastanak s hrvatskim kolegom Gordanom Grlićem Radmanom te potpisati niz sporazuma između dvije države, otvorit će novu zgradu ruskog veleposlanstva, ali i sudjelovati na konferenciji o suradnji EU i Rusije. Točan datum posjeta definitivno će se utrvrditi najkasnije na godišnjoj konferenciji o sigurnosti koja se održava u Muenchenu od 14. do 16. veljače.

Lavrov program u Hrvatskoj sastoji se od bilateralnog susreta s hrvatskim kolegom , te potpisivanja tri dokumenata. Jedan je o preseljenju veleposlanstava, nakon što je konačno riješena saga o zgradama diplomatskih predstavništava u Moskvi i Zagrebu, drugi je pak program suradnje u sferi kulture za period od 2020. do 2022., a posljednji plan konzultacija između hrvatskog i ruskog Ministarstva vanjskih poslova za sljedeću godinu.

O prijedlogu Council on Foreign Affairs o novoj strategiji koalicije SAD-a, Europe i Rusije protiv Kine za Energypress je govorila Jelena Jurišić sa Fakulteta hrvatskih studija

“Prijedlog za poboljšanjem američkih odnosa s Rusijom, kako bi je se odvojilo od njenog strateškog partnera Kine i time omogućio SAD-u trijumf nad njom, nije nov. Prije Council on Foreign Relations (CFR) takvu su strategiju, ali vrlo sramežljivo predlagali i neki američki političari, ali prvenstveno ruski dužnosnici, čak više Europskoj uniji nego SAD-u. Naime, u posljednje dvije-tri godine na strahove europskih političara od gospodarske dominacije Kine njihove ruske kolege odgovarale su prijedlogom da se okrenu Rusiji.

Jer ona je prirodni saveznik Europe, pogotovo u ovom slučaju kada predstavlja bufer zonu između nje i Kine, s kojom ima izvrsne odnose. Rijetki su zapadnjaci na to odgovarali kako Rusi ne bi trebali vjerovati svom istočnom savezniku, na što bi ovi uzvratili – vi ste nas na to partnerstvo natjerali sankcijama. U svakom slučaju, pragmatični strateški odnos između Rusije i Kine se nastavio pa čak i ojačao, a u ovom trenutku prijetnja mu nisu niti prva faza trgovinskog sporazuma između Washingtona i Kine, niti strategija predložena Robertom Blackwillom i ostalim suradnicima CFR-a” rekla je Jurišić.

U isto vrijeme, u Zagrebu će se, uz sudjelovanje Lavrova i hrvatskog mu kolege Grlića Radmana, držati konferencija o suradnji EU i Rusije, gdje bi se vrlo realno mogli razmijeniti pogledi o sadašnjoj situaciji, o sankcijama koje je EU nametnuo Rusiji, a onda Moskva reciprocitetom uzvratila, o potrebi suradnje u području sigurnosti, Bliskog istoka, migracija, te ekonomiji jer, bez obzira na razlike, oba bloka imaju potrebu za suradnjom.

Tema će biti i bolja suradnja EU i Euroazijske unije, posebice u odnosu na povezanost i na pristup kineskom tržištu. Konferenciju organizira Rusko vijeće za međunarodne odnose, neprofitna organizacija i politički te znanstveni think-tank koji su osnovali rusko ministarstvo vanjskih poslova, obrazovanja, ruska znanstvena akademija i udruga poduzetnika i industrijalaca te agencija Interfax.

Na stranici Vijeća kažu kako je ono ‘poveznica između države, akademske zajednice, biznisa i civilnog društva u naporu da se pronađu rješenja u vanjskoj politici za kompleksna globalna pitanja’. Na čelu joj je Igor Ivanov, ruski ministar vanjskih poslova od 1998. do 2004. te će i on doći u Zagreb piše u utorak Večernji list.

Mirovni plan američkog predsjednika Donalda Trumpa za Izrael i palestinske teritorije treba biti procijenjen na međunarodnoj razini prije implementacije, rekao je u utorak ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov.

Rusija, Sjedinjene Države, Europska unija i Ujedinjeni narodi trebaju evaluirati prijedloge plana, kazao je Lavrov, a prenosi ruska novinska agencija Interfax.

Fasimon za Jutarnji list
Početak modernizacije rafinerije u Rijeci, najava proizvodnje bitumena u Sisku, planovi vezani za istraživanje proizvodnje nafte i plina, neke su od glavnih tema o kojima smo pričali s presjednikom uprave Ine, Sándorom Fasimonom, a dotaknuli smo se i tema vezanih za ulaganja Ine u “zelene energije”, što je glavna tema konferencije o energetici koju ovog utorka organizira Hanza Media.

Krajem 2019. Ina je donijela odluku o ulaganju u postrojenje za obradu teških ostataka u Rafineriji nafte Rijeka. Poteza je to koji je dobio veliki aplauz u hrvatskoj javnosti. Kreće li uskoro taj projekt i što očekujete od njega?

Donošenje investicijske odluke o ulaganju u postrojenje za obradu teških ostataka u Rafineriji nafte Rijeka važan je korak kojim ćemo osigurati budućnost Ininog rafinerijskog poslovanja te ga učiniti dugoročno isplativim i održivim. Ovo vrlo važno ulaganje podržavaju dva glavna Inina dioničara – MOL Grupa i hrvatska Vlada. Investicija obuhvaća i druge projekte kojima će se unaprijediti ukupna složenost rafinerije, rekonstruirati postojeća postrojenja te sagraditi nova luka sa zatvorenim skladištem. Vrijednost od oko četiri milijarde kuna predstavlja najveći pojedinačni investicijski projekt u povijesti kompanije u Hrvatskoj. Za usporedbu, to je kao dva Pelješka mosta. Radi se o vrlo kompleksnom i izazovnom projektu i zato s radovima započinjemo vrlo brzo. Najprije će se odraditi priprema terena, a početak građevinskih radova oče¬kujemo u drugoj polovici godine. Puštanje novog postrojenja u rad planiramo za posljednji kvartal 2023. Novim postrojenjem povećat će se konkurentnost rafinerije i unaprijediti struktura proizvoda povećanjem udjela proizvodnje profitabilnih bijelih proizvoda, to jest motornih goriva. Osim to¬ga, proizvodnja će pokriti sve po-trebe tržišta i eliminirati uvoz, a ne smije se zaboraviti da će novo postrojenje dodatno pridonijeti i smanjenju emisija te zaštiti oko¬liša. Ovo ulaganje dio je našeg sve¬obuhvatnog programa INA R&M Novi smjer 2023. kojim mijenjamo trenutačni model poslovanja Rafinerija i marketinga s ciljem da ga učinimo profitabilnim. Nakon što ostvarimo zacrtano, očekujemo rast prosječne godišnje EBITDA od oko milijardu kuna.

Osam mjeseci prije odluke o modernizaciji RNR-a, donijeli ste i odluku o pokretanju projekta proizvodnje bitumena u Sisku. Kako se u Sisku provodi projekt transformacije s proizvodnje nafte na proizvodnju bitumena?

INA R&M Novi smjer 2023. predviđa koncentraciju tradicionalne prerade nafte na jednoj lokaciju i to u Rafineriji nafte Rijeka, a na lokaciji u Sisku nastavljamo s poslovnim aktivnosti. Nikad nećemo napustiti Sisak i tamo ćemo  imati industrijski centar koji će ostati vrijedan dio INA Grupe. Ti projekti su u skladu s našim razvojnim smjernicama, a uključuju logističko središte, proizvodnju maziva te potencijalno rafineriju biokomponenti. Odluku o proizvodnji bitumena smo već odobri¬li. Nakon završetka investicije u pogon, vrijedne nekoliko desetaka milijuna kuna, očekujemo da ćemo s proizvodnjom bitumena krenuti već iduće godine.

”Zelena energija” je danas imperativ u energetici. Planirate instalirati oko 40 punionica za hibridne i električne automobile, a do sada ste instalirali 23 brze punionice na 17 lokacija. Je li to dovoljno jak iskorak u sektor elektromobilnosti?

Naš je zadatak biti prvi izbor kupaca. Zato osluškujemo njihove potrebe i prilagođavamo im se. Do kraja 2020. s partnerima planiramo instalirati oko 40 brzih punionica pokraj maloprodajnih mjesta Ine, a uskoro ćemo imati i prvu ultra brzu punionicu na autocesti. Smatramo to dobrim iskorakom, no ipak u Ini vjerujemo kako nema univerzalnog rješenja kad je u pita¬nju smanjenje emisija u prometu na globalnoj razini. INA je posvećena društvenoj odgovornosti i održi¬vom razvoju te smatra da može biti dio rješenja kada je u pitanju borba protiv klimatskih promjena.

Planirate i ulaganja u proizvodnju obnovljivih izvora energije iz sunca, vjetra, geotermalnih i ostalih izvora. Možete li nešto više kazati o tim poslovnim aspiracijama?

Dijeljenje znanja i iskustva unutar MOL Grupe čini nas snažniji¬ma i povećava naše šanse za uspjeh u ovom području. Uz ulaganja u ve¬ću energetsku učinkovitost i nove tehnologije, kako bi smanjili svoj ekološki otisak te pritom ostvarili i uštede, istovremeno ulažemo i u obnovljive izvore energije. Lani smo u rad pustili prve dvije manje solarne elektrane na našim indstrijskim lokacijama u Rafineriji nafte Rijeka te na terminalu UNP-a u Kaštel Sućurcu. Koristimo ih za vlastite potrebe te ćemo tako smanjiti potrebu za kupnjom električne energije. Ne mislimo ovdje stati te razmatramo mogućnosti za pokretanje solarnih elektrana na našim drugim lokacijama od kojih je jedna i u Sisku. Istovremeno ispitujemo potencijale i ostalih obnovljivih izvora energije poput geotermalnih potencijala.

Kakvi su planovi Ine kada je u pitanju širenje maloprodajne mreže?

Kada je u pitanju maloprodajna mreža, Ine želimo je dinamično širiti u Hrvatskoj i regiji tako da ojačamo svoju vodeću tržišnu poziciju, tržišni udio i snagu bren¬da u Hrvatskoj, BiH te Crnoj Gori. Prilike za profitabilno širenje na nova tržišta vidimo u jugoistočnoj Europi. Ovakvim daljnjim pozicioniranjem u regiji Ina pokazuje kako vjeruje u njenu dugoročnu perspektivu.

Unazad 10-ak godina Ina bilježi značajan pad rezervi i proizvod¬nje ugljikovodika. Istovremeno je Ina umjesto velikog gubitaša postala stabilna, profitabilna i znatno efikasnija tvrtka koja redovno isporučuje dividendu svojim dioničarima. Ipak, je li se moglo napraviti više u segmentu istraživanja i proizvodnje nafte i plina?

Kada govorimo o djelatnosti Istraživanja i proizvodnje Ine trebamo biti više objektivni, a manje sentimentalni. Gubici u Siriji bili bi značajni i za veće kompanije nego što je to Ina. Tu lekciju smo naučili i sada želimo graditi uravnotežen i održiv međunarodni portfelj. Lani smo povećali ulaganja u Egiptu što je rezultiralo i većom proizvodnjom nafte. Želimo širiti poslovanje u toj zemlji, a zainteresirani smo i za isplative poslovne prilike na osta¬lim Ininim tradicionalnim tržištima te u europskim zemljama poput Ukrajine i Albanije. Kada govorimo o domaćoj proizvodnji sirove nafte, i tu posljednjih šest godina radimo dobar posao jer je ona veća za oko 40 posto. Pet godina uspješno provodimo EOR projekt utiskivanja CO2 u bušotine na zrelim poljima Ivanić i Žutica i to je jedan od tek dva takva aktivna projekta u Europi. On ne samo da doprinosi povećanju proizvodnje već ima i važan ekološki aspekt. Razvijamo planove za širenje EOR projekta i vjerujemo kako će njegove pozitivne karakteristike biti pre¬poznate i izvan Ine.

Također, pet godina bili smo bez mogućnosti istraživanje u Hrvatskoj zbog ne¬opravdanog oduzimanja istražnih prostora. To je sada iza nas. Vlada nam je dodijelila istražni prostor Drava-2 i tamo smo prošlo ljeto prijavili otkriće plina u Severov¬cima. U 2019. smo proširili istražni prostor u Hrvatskoj na tri nova istražna područja na kopnu, od kojih je jedan u Dinaridima. Uz istraživanja, želimo maksima¬lizirati sve preostale postojeće domaće potencijale na kopnu, ali i moru. Odobalnom kampanjom koju planiramo u ovoj godini namjeravamo ublažiti prirodni pad proizvodnje plina na moru. Dugo¬ročni cilj nam je zadržavanje razina proizvodnje i rezervi najma¬nje na današnjim razinama, stoji među ostalim u intervjuu.

Izvori
Američka naftna kompanija ExxonMobil uskoro kreće u prodaju poslovanja s istraživanjem i proizvodnjom nafte i plina u Velikoj Britaniji i Njemačkoj, izvijestili su američki mediji, pozivajući se na upućene izvore.

Početak prodaje imovine u Velikoj Britaniji očekuje se uskoro a tek nakon toga američki će div potencijalnim kupcima ponuditi i imovinu u Njemačkoj, navodi Bloomberg u četvrtak tvrdnje neimenovanih izvora.

Mediji već mjesecima pišu da Exxon želi prodati imovinu u Velikoj Britaniji i time se pridružiti ostalim američkim naftnim kompanijama koje su odustale od proizvodnje nafte u britanskom dijelu Sjevernog mora.

Exxon ima udio u gotovo 40 aktivnih naftnih i plinskih polja na tom područuju kojima upravlja na ravnopravnoj osnovi sa Shellom. Navode da njihova proizvodnja nafte i plina na tom području čini petinu britanske a iznosi u prosjeku 80 tisuća barela nafte dnevno nafte i 441 milijun prostornih metara plina.

U Njemačkoj je u 2018. godine proizvodio oko 45 tisuća barela ekvivalenta nafte dnevno, pokazuju dokumenti koje citira Bloomberg. Prije dva mjeseca izvori u bankarskim krugovima rekli su da Exxon znatno povećava program prodaje imovine širom svijeta. Prognozirali su da će se riješiti naftne i plinske imovine u Aziji, Europi i Africi u vrijednosti do 25 milijardi dolara.

Prema procjenama kompanije Rystad Energy, Exxon bi od prodaje imovine u Velikoj Britaniji mogao uprihoditi između jedne i dvije milijarde američkih dolara. Američka kompanija službeno želi do 2021. godine prodati nestratešku imovinu u vrijednosti 15 milijardi dolara. Do kraja trećeg tromjesečja prošle godine dosegnuta je gotovo trećina zacrtanog iznosa, rekao je glavni izvršni direktor ExxonMobila Darren Woods prilikom predstavljanja rezultata za to razdoblje.

Exxon prodaje imovinu koju više ne smatra temeljnim poslovanjem kako bi se fokusirao na Permski bazen i Gvajanu, podsjeća Bloomberg.

Za kućanstva
Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) na javno je savjetovanje stavila dokument kojim bi se omogućio mali pad cijene plina za kućanstva već od travnja ove godine.

Riječ je o prijedlogu izmjena Metodologije utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom i zajamčenu opskrbu. Kao rezultat izmjena za kupce iz kategorije kućanstvo (javna usluga) od 1. travnja 2020. cijena bi bila niža u odnosu na važeću i to prosječno za 1,03%, a tipični kupac u tarifnom modelu 2 godišnje bi plaćao približno 40 kn manje. Ako ove izmjene budu usvojene, do promjena u krajnjoj cijeni doći će zbog povećanja varijabilne naknade za opskrbu plinom ali uz smanjenje maksimalne cijene po kojoj će HEP opskrbljivačima u obvezi javne usluge (distributeri plina) prodavati plin.

Krajnja cijena opskrbe plinom se prema Metodologiji, u razdoblju do 31. ožujka 2021. godine, sastoji od referentne cijene plina, troška distribucije i troška opskrbe plinom. Nadalje, trošak pskrbe plinom, koji je namijenjen pokrivanju troškova poslovanja opskrbljivača u obvezi javne usluge, sastoji se od varijabilnog iznosa naknade za opskrbu plinom i iznosa fiksne mjesečne naknade zaopskrbu plinom.

Varijabilni iznosna knade za opskrbu plinom propisan je u iznosu od 0,0097 kn/kWh bez PDV-a, dok je iznos fiksne mjesečne naknade za opskrbu plinom ,ovisno o tarifnom modelu propisanu iznosima od 1 kn do 50 kn. HERA predlaže povećanje jediničnog troška opskrbe plinom za razdoblje od 1. travnja 2020. godine. Varijabilni iznos naknade za opskrbu plinom iznosio bi 0,0130 kn/kWh, umjesto važećeg iznosa od 0,0097 kn/kWh, dok bi iznos fiksne mjesečne naknade za opskrbu plinom bez PDV-a za svaki tarifni model ostao nepromijenjen.

Iz predloženog varijabilnog iznosa i fiksne mjesečne naknade za opskrbu plinom proizlazi prosječni ukupni jedinični trošak opskrbe plinom na razini svih 34 opskrbljivača u obvezi javne usluge u iznosu 0,0145kn/kWh. Također, procjenjuje se da bi opskrbljivač na veleprodajnom tržištu (HEP) od 1. travnja do kraja ožujka 2021. opskrbljivačima u obvezi javne usluge plin trebao prodavati po cijeni od 0,1924 kn/kWh, ili 3,7% manje u odnosu na regulacijsku godinu 2019. Očekuje se da će nakon 31. ožujka 2021. cijena plina za kućanstva biti deregulirana, što bi značilo da se formira dijelom i prema tržišnim osnovama, ovisno o kretanju cijene plina na tržištu.

Ivo Milatić
Državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike Ivo Milatić rekao je u četvrtak da cijene plina nakon deregulacije neće podivljati i da će povećanje biti u nijansama, a iz SDP-a su poručili kako će biti suzdržani u glasanju o izmjenama Zakona o tržištu plina, iako pozdravljaju sigurnost opskrbe plinom.

Tim se zakonskim izmjenama nastoji odgovoriti na prepreke za dovršenje uspostave unutarnjeg tržišta prirodnog plina koje proizlaze iz izostanka primjene tržišnih pravila Europske unije na transportne plinovode koji vode prema trećim zemljama i iz njih.

SDP-ov zastupnik Saša Đujić upozorio je da 2021. slijedi deregulacija tržišta plina što će sigurno dovesti do njegova poskupljenja. Osvrnuo se i na projekt LNG terminala na otoku Krku ocijenivši ga neisplativim.

Stjepan Čuraj iz Kluba HNS-a najavio je potporu zakonskom prijedlogu, jer se njime jamči sigurnost opskrbe plinom. Založio se da dobavljači i distributeri plina svakom potrošaču o svome trošku ugrade detektor ugljičnog monoksida (CO) kako bi se izbjegli nesretni slučajevi trovanja i smrtnog stradavanja zbog trovanja ugljićnim monoksidom.

Podsjetio je da godišnje ima 30-ak takvih slučajeva trovanja koji nerijetko završavaju smrtnim ishodom. S obzirom na to, trošak ugradnje takvih detektora je zanemariv ako se uspije spasiti i jedan ljudski život, poručio je Čuraj.

Državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike Ivo Milatić je rekao da će se izmjenama i dopunama Zakona o tržištu plina ostvariti dosljednost pravnog okvira unutar Europske unije te istodobno izbjeći narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem energetskom tržištu u EU i negativni učinci na sigurnost opskrbe.

Također će se povećati transparentnost i pružiti pravna sigurnost za sudionike na tržištu, posebno ulagače u plinsku infrastrukturu i korisnike sustava, u pogledu pravnog režima koji se primjenjuje, pojasnio je Milatić.

U vezi plutajućeg LNG-a terminala na otoku Krku, državni tajnik rekao je kako je takav terminal isplativiji 40 do 50 posto od fiksnog i jamstvo je sigurne opskrbe. Ustvrdio je kako cijene plina nakon deregulacije neće podivljati i da će povećanje biti u nijansama, a da će cijena i daje biti niža od prosjeka EU.

Priopćenje SING-a
U Lukoilu Croatia u četvrtak je potpisan prvi Kolektivni ugovor, koji se primjenjuje od 1. siječnja, a na snazi će biti dvije godine, priopćio je Sindikat naftnog gospodarstva (SING).

Kolektivni ugovor za oko 400 radnika Lukoila osigurava povećanje minimalne osnovne bruto plaće na 4300 kuna, uvođenje fiksnog mjesečnog dodatka za kategorizaciju benzinske postaje u bruto iznosu od 60 do 240 kuna, ovisno o kategoriji benzinske postaje, te dodatak za topli obrok u iznosu od 400 kuna mjesečno.

Ugovorom se također osigurava jedan dan godišnjeg odmora više za radnike na benzinskim postajama i pravo na određene materijalne potpore – za smrt radnika u iznosu 7500 kuna i člana radnikove uže obitelji 2500 kuna, te jubilarne nagrade za 10, 15 i 20 godina staža u Lukoilu u neto iznosu od 1000, 1500 i 2000 kuna.

Radnici Lukoila dobit će i regres u iznosu od 2500 kuna, božićnicu i uskrsnicu od po 300 kuna, potporu za rođenje djeteta u iznosu od 3500 kuna, dar za dijete do 15 godina u povodu božićnih blagdana u iznosu od 600 kn, naknadu za odvojeni život u iznosu od 1750 kuna i viši iznos dnevnica koje će sada iznositi 200 kuna, u odnosu na postojećih 170 kuna utvrđenih Pravilnikom o radu.

Podsjećajući da su kolektivne pregovore pokušavali pokrenuti više puta u zadnjih nekoliko godina, u čemu su napokon uspjeli sredinom prošle godine, predsjednica SING-a Jasna Pipunić istaknula je da važnost prvog Kolektivnog ugovora u Lukoilu ne leži samo u povećanju materijalnih prava, već i u tome što poslodavac za vrijeme trajanja ugovora neće moći samostalno uređivati prava radnika, nego samo kroz pregovore sa sindikatom.

Delo
Slovenski energetski koncern Petrol ostaje zainteresiran za investicije i širenje na tržišta jugoistočne Europe među kojima je i hrvatsko, i nakon imenovanja nove predsjednice upravnog odbora Nade Drobne Popović.

Drobne Popović je za Slovenski radio potvrdila da je tvrtka zainteresirana za rast u Sloveniji i drugim tržištima na kojima je i do sada bila prisutna, a među kojima je najznačajnija njena prisutnost u Hrvatskoj.

Kako piše Delo, to je iznenađenje s obzirom da je na inicijativu ranijeg nadzornog odbora koji je ona vodila, ostavku prije tri mjeseca morao dati dotadašnji direktor Petrola Tomaž Berločnik kojemu je nove direktorice spočitavala upravo to da je imao preambiciozne planove za investicije i akvizicije u inozemstvu.

Drobne Popović trebala bi ove godine pripremiti plan strateškog razvoja Petrola do 2025. godine, a kako navodi Delo u Petrolu za sada ne žele komentirati da je u igri i kupnja hrvatske tvrtke Crodux zbog interesa za njenih 90-ak benzinskih pumpi, čime bi Petrol pojačao svoju poziciju u prodaji naftnih derivata na hrvatskom tržištu.

Hrvatska Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) odobrila je lani koncentraciju Petrola nad dijelom poslovanja Crodux Plina, s obzirom da tržišni udjel Petrola na hrvatskom tržištu na malo ukapljenim naftnim plinom (UNP) ni nakon akvizicije ne prelazi 20 posto. AZTN je prije toga dopustio i dio stjecanja kontrole Petrola nad dijelom poslovanja Crodux Plina vezanog uz električnu energiju, stoji u tekstu slovenskog Dela

Analiza
U sklopu geopolitičko energetske ofenzive SAD-a koja ima za cilj načiniti ekspanziju američkog ukapljenog plina dogovaraju se višemilijunski projekti izvoza plina u režiji Trumpove administracije.

Svjedoči tome izjava Donalda Trumpa u sklopu govora u Davosu. Rekao je kako „… bi postigli stvarnu energetsku sigurnost, mi potičemo naše prijatelje u Europi da koriste zalihe energije iz Sjedinjenih Država. Istodobno je priznao kako je taj plin, zbog prijevoza I tehnologije, još uvijek skuplji od kopnenog, uglavnom ruskog plina.

Gotovo paralelno s time u Hrvatskoj je puštena u rad kompresorska stanica, koja je omogućila opstojnost drugog smjera interkonekcije prema ključnim kupcima za plin iz strateškog projekta LNG-a na otoku Krku, koji treba biti završen tijekom početka sljedeće godine. Bio je to, uostalom, uvjet pune integracije Hrvatske u energetsku uniju, koja zahtijeva dvostruke interkonekcije sa svim susjedima.

Prognoze Međunarodne agencije za energetiku govore kako plin iz SAD-a napreduje postati zastupljeniji na tržištu LNG-a, ispred Austrije te bi se do 2024. godine mogao promijeniti trend iz jedne naše ranije analize te bi SAD mogle postati najveći svjetski izvoznik tog energenta do sredine 2020-ih godina.

Planirani kapaciteti u SAD-u za sada premašuju potrebe tržišta, smatraju analitičari MxKinseya, a donosi Financial Times. Interesa je puno, posebnom od strane velikih kompanija poput Shella I Totala. Analitičari Plattsa predviđaju rast s 345 milijuna tona iz prošle godine na 445 milijuna tona do spomenutog vremena, dok bi izgradnja predviđenih 14 terminala za izvoz taj rast posve sigurno premašila na 160 milijuna tona godišnje.

Izgledi zarade kompanija koje razvijaju terminale za izvoz povećavaju se padom cijene ukapljenog plina, čime se intenzivira ovaj energent na tržištu. Razvojem tehnologije pojeftinjuje i naknada za obradu.

No, američki se izvoz suočava sa sve većom konkurencijom na uvoznim terminalima, što će biti slučaj i na hrvatskom terminalu, koji će biti u stanju primiti plin iz cijeloga svijeta, osim iz Australije, pa čak i iz Rusije, odakle tvrtka Novatek već dugo izvozi na istok, ali i na sjever Europe, a Gazprom ulazi u posao s LNG-om.

Katar je, naime, najveći proizvođač ukapljenog plina, a na tržištu je i najjeftiniji. Do 2027. godine planira povećati prodaju sa 77 milijuna tona godišnje na 126 milijuna tona godišnje. Na tržište ulaze i Mozambik i Nigerija.

Najveći uvoznik do sredine 20-ih godina postat će Kina, koja će na prvome mjestu zamijeniti Japan, predviđa se u analizi IEA, što bi ova zemlja postigla ranije da nije bilo trgovinskog rata te je smanjila uvoz iz SAD-a, uslijed toga, za 25 posto. Sada, nakon potpisivanja prve faze sporazuma, prema analitičarima Plattsa, Kina će povećati uvoz za 53 milijarde dolara godišnje, uz zadržavanje carina u ovoj fazi sporazuma.

Samo je hrvatskim ignorantima čudno, i neuobičajeno, kada se ugovori za uvoz plina potpisuju na deset godina. U poslu uvoza plina ta duljina ugovora je čak i kratka. Dokazuje to ugovor koji je Kina potpisala s Gazpromom za plinovod Snaga Sibira na 20 godina. Takve ugovore neovisni posrednici zahtijevaju kako bi osigurali stabilnost cijene. U ovom slučaju oni uključuju i naknadu za ukapljivanje (pretvaranje plina u tekućinu hlađenjem).

Naknada za ukapljivanje koju je naplaćivao Cheniere do prije nekoliko godina iznosila je 3.5 dolara po milijunu po BTU (British termal unit), a danas mnoge tvrtke kažu kako će ukapljivati po cijeni od 2 dolara.

Kako bilo, izgradnjom novih izvoznih terminala, pojeftinjenjem tehnologije za ukapljivanje, ali i pojavom novih igrača na europskom tržištu, SAD bi mogao napraviti korak naprijed prema uzdrmavanju pozicije ruskog plina na hrvatskom tržištu. Uzdrmavanju, no ne i značajnijoj ugrozi, jer kako je priznao i Donald Trump u Davosu, cijena LNG-a još će neko vrijeme biti skuplja nego li cijena kopnenog plina

Od dinamiziranja tržišta mogli bismo i mi u Hrvatskoj imati koristi, naime, izgledan je oporavak ekonomske opravdanosti LNG infrastrukture u nas, povećat će se sigurnost opskrbe, no o značajnijem pojeftinjenju, u ovom je trenutku teško govoriti. I sigurnost opskrbe treba platiti.