PLIN

Četvrti Ministarski sastanak Savjetodavnog vijeća Južnog plinskog koridora u Bakuu okupio je ministre energetike i gospodarstva i predstavnike zemalja koje sudjeluju u realizaciji projekta i to Azerbejdžana, Turske, Hrvatske, Gruzije, Grčke, Albanija, Italije, Bugarske, Srbije i Crne Gore kao i dužnosnike Europske unije (EU), Velika Britanije i Sjedinjenih Američkih Država (SAD), kao i šefove projekata Trans – Anadolija plinovoda (TANAP) i Trans Jadranskog plinovoda (TAP).
Nakon Ministarskog sastanka potpisano je usuglašeno Pismo namjere o osnivanju projektne kompanije Jadransko-jonskog plinovoda (IAP), a detalji nisu objavljeni.

Plinovod bi se preko Albanije i Crne Gore nastavio na plinovod TAP a priključio bi se u Splitu na hrvatski plinski sustav.

Njime bi trebalo biti transportirano pet milijardi m3 plina godišnje iz kaspijske regije.

Crna Gora je objavila da je vidljiv značajan napredak u procesu pripreme dokumentacije nužne za realizaciju projekta IAP, usvajanjem Prostornog plana posebne namjene za obalni dio Crne Gore (s IAP rutom), kao i izradom i usvajanjem potrebnih podzakonskih akata.

 Plinovod TAP, dužine 878 km, koji će u Europu prvi puta donijeti kaspijski plin, dvije je trećine dovršen, objavljeno je u Bakuu.

Na projektu radi više od 5.800 ljudi u pet zemalja, a projekt je vrijedan 4,5 milijardi eura.

Američki federalni regulatori PHMSA naložili su operatoru jedinog američkog izvoznog LNG terminala Sabine Pass da mora zatvoriti dva od pet spremnika kapaciteta 160.000 m3 zbog otkrivenih velikih propuštanja plina.
Propuštanja su otkrivena na vanjskoj strani spremnika kroz pukotine dužine od 0,3 do dva metra, gdje se plin počeo skupljati u tanku te isparavati.

Procjenjuje se da je kroz jedan tank isparilo 17 tona plina. Spremnici su maknuti iz rada u roku od nekoliko minuta i poduzete su sve mjere da ne uklone mogući izvori paljenja.

 Spremnici su sada ispražnjeni a nikakvih ozljeda niti ozbiljnih posljedica nije bilo, a sada se očekuje istraga kako je došlo do propuštanja te zatim sanacija spremnika.

Cheniere Energy je objavio da nastavlja s izvozom, a do kraja siječnja s tog terminala otišlo je 230 LNG broda u 25 zemalja, piše LNG World.

Načelnica Općine Omišalj Mirela Ahmetović i gradonačelnik Grada Krka Darijo Vasilić ponovili su u četvrtak da se lokalne jedinice s otoka Krka i Primorsko-goranska županija ošto protive Vladinom prijedlogu gradnje plutajućeg LNG terminala u Omišlju, a u tome ih je podupro zastupnik u Europskom parlamentu Ivan Jakovčić.
Ahmetović je na konferenciji za novinare rekla kako se protivljenje Općine Omišalj temelji na jasnim argumentima – da plutajući LNG terminal nije u skladu s prostornim planovima niti s hrvatskim zakonima, te da nije zasnovan na ekološki prihvatljivim standardima.

Osim toga, dodala je, ne donosi koristi Omišlju, otoku Krku i županiji, nego šteti turizmu i nije u skladu s demokratskim procedurama zajamčenima u Europskoj povelji.

 “Općina Omišalj se s ciljem zaustavljanja projekta plutajućeg terminala već obratila brojnim institucijama, a priprema i pokreće upravne postupke”, kazala je i dodala da će o drugim pravnim aktivnostima odlučiti kada vide tekst najavljenog “lex LNG-a”.

Podsjetila je da otočne lokalne jedinice pripremaju za 3. ožujka prosvjed na riječkom Korzu, te je pozvala građane da ustanu u obranu pravne države, zakona i volje građana.

Ahmetović se osvrnula na izjave inozemnih veleposlanika u Hrvatskoj vezano uz izgradnju terminala, rekavši kako bi ih nazvala “poslanicima”, te da se pita čiji su i za čije interese te s kojim pravom izjavljuju o nečemu što se ne zbiva u njihovoj državi, nego u maloj lokalnoj zajednici u drugoj državi.

“Zgrožena sam verbalnom agresijom nad ovom lokalnom zajednicom, koju je neki dan učinio američki veleposlanik Robert Kohorst i američka izaslanica za energetiku Sue Saarnio, izjavama o LNG terminalu na Krku. Uputila sam otvoreno pismo američkom veleposlanstvu s prosvjednom notom, a gospodu pozvala u Omišalj da se upoznaju s lokacijom, prostornim planovima, studijom utjecaja na okoliš i voljom stanovnika Omišlja i otoka Krka. Nitko iz inozemstva, ma iz koje velesile dolazio, ne može i neće odlučivati o onome što pripada ovoj zajednici. Borit ćemo se protiv svake agresije na naš integritet i na naša ustavna prava,” istaknula je.

Hrvatskoj Vladi, predstavnicima LNG Hrvatska, “kao i svima koji omalovažavaju ovo mjesto, zajednicu i otok ignorantskim i bahatim stavom i izjavama u medijima”, poručila je kako bi bilo mudro da pročitaju dokumente o kojima raspravljaju. “Da se umjesto prošetavanja po Amerikama i Mađarskama udostoje posjetiti lokaciju gdje namjeravaju uvaliti projekt plutajućeg terminala o kojem očito ne znaju ili ne žele znati baš ništa”, zaključila je Ahmetović.

Krčki gradonačelnik Vasilić naglasio je da se ne protive da LNG terminal bude u Omišlju, ali da nisu za bilo kakav, odnosno terminal koji bi narušavao turizam i stvarao onečišćenje. Smatra da se mogu primijeniti tehnološki i ekološki standardi s kojima građani mogu živjeti te da podupire LNG terminal kakav je ranije planiran.

Europarlamentarac Ivan Jakovčić iskazao je podršku naporima Općine Omišalj i svim otočanima, jer je uvjeren da su u pravu. Naveo je da je u EU parlamentu održana rasprava o korištenju plina u Jadransko-jonskoj regiji, te da je govorio o LNG terminalu u Hrvatskoj, a svoje će stavove, kaže, u narednim mjesecima zastupati i u razgovorima s Europskom komisijom.

“Ako će se graditi kopneni terminal, zajednica u Omišlju, možda nevoljko, ali prihvaća takvu izgradnju, on se može graditi u Omišlju, u skladu sa zakonima i u interesu šire zajednice, jer se tako bolje štiti Kvarnersko more”, istaknuo je.

Najavio je kako će, u slučaju da se hrvatska Vlada i EK ne žele odlučiti za kopneni, nego će inzistirati na plutajućem terminalu, on ustrajati da se istraže još tri lokacije kao što su Bakarski zaljev, Urinj ili Plomin, gdje se nalaze već “uništeni zaljevi” i lokacije s nizom prednosti.

Jakovčić se osvrnuo na medijske napise o njemu kao Putinovom ili Soroševom čovjeku, je li za Ameriku ili Rusiju, ističući da Hrvatska treba voditi svoju, hrvatsku politiku, te pozivajući Vladu da vodi hrvatsku politiku, “niti rusku niti američku.”

Naveo je da je EU za projekt LNG terminala odobrila Hrvatskoj 101 milijun eura te kako želi da taj novac bude potrošen na najbolji način, kao i da Hrvatska najbolje iskoristi mogućnost za novi nabavni pravac plina.

Na pitanje ponavlja li se priča s Plominom, Jakovčić je rekao kako ima sličnosti te da nema dvojbe da je Plomin 3 nametnut zajednici, ali da je bitna razlika u tome što je ondje već postojala termoelektrana na ugljen. Potvrdno je odgovorio na upit bi li, da se terminal izgradi u Plominu ili u Urinju, inzistirao na izgradnji TE na plin, rekavši da je Plomin 1 zatvoren i da je idealan da se brzo pretvori u plinsku elektranu, što bi bilo dugoročno rješenje, da se ostale plominske TE jednog dana pretvore u plinske.

“Tko voli ovu zemlju to će napraviti, a tko ne, nametnut će ovdje plutajući plinski LNG terminal i inzistirati na TE na ugljen u Plominu”, poručio je Jakovčić. (Agencije)

RWE Hrvatska preuzela je tvrtku za distribuciju i opskrbu plinom Montcogim-plinaru, sa sjedištem u Svetoj Nedelji, a koja opskrbljuje oko 11 tisuća kupaca, objavili su u četvrtak iz RWE.
Tako je RWE Hrvatska preuzela još jednu tvrtku za distribuciju i opskrbu plinom, nakon što je prošle godine preuzela lokalne plinske tvrtke u Koprivnici.

Naime, početkom veljače 2016. godine RWE Hrvatska je ušla u vlasničku strukturu tvrtki Koprivnica plin i Koprivnica opskrba, u kojima je stekla 75-postotne udjele, za koje je u javnom natječaju ponudila najbolje uvjete.

 Montcogim-plinara jedan je od najvećih opskrbljivača električnom energijom i plinom u Hrvatskoj, navode iz RWE Hrvatska, dodajući da su postali jedini vlasnik te tvrtke koja posluje u šest gradova i općina u okolici Zagreba – Svetoj Nedelji, Karlovcu, Jastrebarskom, Sisku, Pleternici i Stupniku.

“Tvrtka upravlja s 370 kilometara plinske mreže i opskrbljuje 11 tisuća kupaca.

Montcogimova mreža je najsuvremenija i s najmanjim gubicima u Hrvatskoj (0,5 posto). Tvrtka također ima veliki potencijal rasta – od 60 tisuća kućanstava u regiji, samo ih je deset tisuća dosad priključeno na plin”, navodi se u priopćenju RWE Hrvatska, iz koje ne iznose financijsku vrijednost transakcije.

U priopćenju se prenosi i izjava predsjednik Uprave RWE Hrvatska Karla Krausa kako je to druga prodaja plinskog distributera u Hrvatskoj nakon liberalizacije tržišta i oba je kupio RWE. “Nakon akvizicije u Koprivnici prošle godine, novom akvizicijom nastavljamo predvoditi konsolidaciju hrvatskog tržišta plina, na kojem trenutno posluje 35 opskrbljivača te jačamo našu poziciju na tržištu. Naši novi plinski kupci uskoro će imati koristi i od povoljnije struje te inovativnih energetskih proizvoda koje RWE uvodi na hrvatsko tržište”, kaže Kraus.

Predstavnik bivših vlasnika Montcogim-plinare Dario Lisičar izjavio je da je ponosan i sretan što je tvrtka postala dijelom jake međunarodne grupacije. “Vjerujemo da će tvrtka s RWE-om kao partnerom nastaviti ulagati i razvijati svoju mrežu te da će se uspješno suočiti s izazovima potpunog otvaranja tržišta plina 2021. godine”, rekao je Lisičar.
RWE je također izvijestio i o novim članovima Uprave Montcogim-plinare.

Tako će Zoran Miliša, predsjednik Uprave RWE Energije i RWE Plina, biti odgovoran za opskrbu plinom, dok će mrežom upravljati Miloslav Zaur, koji je vodio konsolidaciju i transformaciju češkog plinskog poslovanja tijekom prvih 15 godina nakon RWE-ovog preuzimanja.

“Naš je cilj dovesti Montcogim-plinaru na razinu kvalitete naše grupe, na korist svih kupaca, zaposlenika i lokalne zajednice”, izjava je Zaura koja se prenosi u priopćenju.

Inače, na internet stranicama Montocogim-plinare već je objavljeno da je RWE Hrvatska stopostotni vlasnik Montcogim-Plinare d.o.o., tvrtke koja je osnovana 1997. godine zajedničkim ulaganjem Italcogim Grupe iz Milana i zagrebačke Montmontaža Grupe (svaki po 50 posto).

Promjene vlasničke strukture krajem siječnja provedene su i kroz sudski registar, a iz njega je vidljivo da je RWE Hrvatska Montocogim-Plinaru kupio od dosadašnjih vlasnika – Montmontaže, splitskog Lavčevića i pulske tvrtke Plin E.C.A.

Po podacima iz sudskog registra, od 15. siječnja ove godine Uprava Montcogim-plinare ima tri člana i u njoj je, uz Milišu i Zaura, i Darko Dvornik. (Agencije)

Oporbeni saborski zastupnici u srijedu su, raspravljajući o Vladinu prijedlogu Zakona o tržištu plina kojim se uvodi trogodišnji rok za prilagodbu tom tržištu, izrazili zabrinutost da će doći do rasta cijena plina, a u opsežnoj raspravi otvorili su i pitanje LNG terminala na otoku Krku.
Građane zanima hoće li porasti cijena plina, dalo se naslutiti da će se to ubrzo dogoditi, liberalizacija neće dovesti do smanjenja, već do rasta cijena plina, poručili su Branimir Bunjac (Živi zid) i Tomislav Žagar (Most).

Bojimo se da će cijene energenata rasti i za građane i industriju, dodaje Davor Vlaović (HSS).

Državni tajnik Ministarstva zaštite okoliša i energetike Mile Horvat nije izravno odgovorio hoće li plin poskupjeti.

 “Logika ovog zakona je da se osigura kvalitetna i trajna opskrba plinom kroz tri godine, razdoblja u kojem se moramo prilagoditi i u roku koji nam je dala Europska komisija. Dakle, 2021. godina krajnji je rok kad izlazimo na tržište”, tumači Horvat. Dodaje kako do tada imamo prostor da na transparentniji način izaberemo opskrbljivača na veleprodajnom tržištu i da izravni opskrbljivači kućanstava izaberu s kim će to raditi.

“Dakle, zbog potrebe da se mali opskrbljivači u javnoj usluzi prilagode tržištu, dobili smo maksimalni rok od tri godine. To je ispregovarano s Komisijom, rok nismo mi odredili, dobili smo ga”, kaže Horvat.

Žagar najavljuje kako će tražiti da se prijelazno razdoblje produlji na 7 godina, do 2025., dok SDP-ov Orsat Miljenić ističe kako je skeptičan da će se trgovačka društva posebno pripremiti u te tri godine, s obzirom da nisu u proteklih sedam.

Kad je riječ o cijeni plina, Horvat tumači da će “cijena biti formirana, neće biti veća, ona će biti određena po kriterijima propisanim zakonom, a određivat će je HERA”. Dakle, neće Vlada odrediti cijenu, ni višu, ni nižu.

Elementi iz zakona pokazat će kolika će biti najviša dozvoljena cijena, kaže Horvat. Ističe i da je cijena plina za kućanstva, među najnižima u EU, niže cijene imaju samo Bugarska, Rumunjska i Mađarska.

Iako se tek najavljuje poseban zakon o LNG terminalu na otoku Krku, najava gradnje plutajućeg terminala brine mnoge zastupnike.
Po svim pokazateljima, najava guranja plutajućeg LNG terminala nema nikakvu gospodarsku dobit za Omišalj, Krk i Primorsko-goransku županiju, a nosi ogromni rizik za okoliš, krajobraz i posebno na turizam, ističe Željko Jovanović (SDP) te dodaje kako “nam i Amerikanci naređuju kako moramo razmišljati kad je riječ o energetskom sektoru i tržištu plina”.

Slaven Dobrović (Most) drži da treba napraviti bilo koji terminal koji se može napraviti brzo. Zadnja informacije išla je u prilog plutajućem terminalu, s druge strane rješenje koje sam vidio u studiji gdje se ide s klorom kao biocidom za tretman morske vode nije dobro, ja osobno sam protiv primjene klora, kaže Dobrović.

Naš je interes da terminal bude prihvatljiv s aspekta okoliša, kad bi se ovaj čas odlučivalo čini mi se da je bolji na kopnu, ali treba ga gledati s više aspeketa, ističe Anka Mrak Taritaš (Glas).

Branko Bačić (HDZ) navodi da je Vlada najavila izradu posebnog zakona koji će urediti postupanje s plutajućim terminalom te pitanje naknada koje bi pripale općini, županiji i državi. Treba pozdraviti pristup izgradnji terminala, jer iskustva govore da to dovodi do sigurnosti opskrbe plinom i pada cijena, kaže Bačić, suglasan da treba dodatno razjasniti ekološki aspekt, čuti mišljenje županije i općine.

Ivan Pernar (ŽZ) vrlo je kritičan prema hrvatskoj politici, pa i energetskoj. Hrvatska je politika da nemamo svoju politiku, tvrdi Pernar i navodi da se ta politika svodi na dvije komponente – utjecaj Amerike i domaće korupcije, što dovodi do donošenja pogrešnih poteza, konkretno gradnje LNG-a koji nema ne treba, povlačenje iz naftnih polja u Siriji zbog apstraktnih političkih rasprava.

S takvom politikom Hrvatska neće daleko dogurati, kaže zastupnik i predviđa gašenje Petrokemije, a za građane poskupljenje cijena energenata.

“Naša država ne vodi politiku u svom interesu, uvozimo plin po četiri puta višoj cijeni od Rusa nego ga prodajemo Talijanima, a plin koji bi se uvozio preko LNG bio bi skuplji skoro za trećinu”, ustrajava Pernar.

Domagoj Ivan Milošević (HDZ) uzvraća kako Petrokemija neće propasti, da nitko nije protiv ruskog zemnog plina, ali jesmo za konkurenciju. “LNG je nacionalni interes, kroz taj projekt možemo se nametnuti kao lider na puno širem prostoru”, poručio je. (Agencije)

Sjedinjene Države ne žele da Inu kupi ruska kompanija, izjavio je u ponedjeljak novi američki veleposlanik u Hrvatskoj Robert Kohorst, ocijenivši da bi to bila “pogreška”.

“Na Hrvatskoj je da odluči kome će prodati kompaniju, ali mi mislimo da bi to bila pogreška”, kazao je veleposlanik Kohorst u razgovoru s novinarima.

Prema njegovim riječima, Rusija je “remetilački” čimbenik u regiji, a SAD bi “kao partnera htio vidjeti zemlju kojoj je u snažnom interesu da Hrvatska bude uspješna”.

“Hrvatskoj želimo partnera koji će biti spreman pružiti potporu”, dodao je veleposlanik. Istaknuo je da američku stranu ohrabruje činjenica da je vlada raspisala natječaj za odabir kvalificiranih savjetnika.

“Prvi korak u svim pregovorima je da dobro razumijete činjenice i alternative (…) a čini se da su ti savjetnici, od kojih su neki američke, a neki europske tvrtke, vrlo kvalificirani savjetnici i čim ih se angažira moći će savjetovati vladu i tada ste u poziciji da sklopite bolji gospodarski sporazum”, kazao je Kohorst.

“Potičemo hrvatsku stranu da angažira najvrsnije savjetnike i postignu dobar gospodarski sporazum”, dodao je Kohorst.

Krajem prošle godine glavni direktor ruske energetske kompanije Rosneft kazao je da je njegova strana zainteresirana za kupnju dionica INA-e. “Svakako smo zainteresirani za ulaganja u regiji i razmatramo mogućnost ulaska u vlasničku strukturu Ine”, kazao je tada Igor Sečin.

Kineski energetski div China National Petroleum Corporation potpisao je dugoročni ugovor o godišnjoj kupnji 1,2 milijuna t LNG-ja iz LNG terminala Sabine Pass tvrtke Cheniere Energy, na granici saveznih država Texasa i Louisiane.
To je prvi ugovor takve vrste potpisan između američkog izvoznika prirodnog plina i kineske, energetske, državne tvrtke, što je veliki korak za tržište prirodnog plina SAD-a. Tržište LNG-ja u Kini sve više raste, zbog napuštanja upotrebe ugljena u proizvodnji električne energije. Tako je u 2016. godini Kina uvezla 26,1 mil. t LNG-ja, što je za 32,6 % više nego prethodne godine.

Iste godine, opskrba iz Australije je činila polovicu kineskog uvoza, a Katar 20 %, dva najveća izvoznika LNG-ja koji profitiraju od dugoročnih ugovora s velikim kupcima u Istočnoj Aziji. Također, uskoro se očekuje da će LNG dominirati izvozom prirodnog plina u SAD-u, u odnosu na izvoz plinovodima u Kanadu i Meksiko.

Cheniere Energy je trenutno jedina tvrtka koja posluje potpuno operativnim LNG terminalom u 48 saveznih država SAD-a. Uz to, LNG terminal Cove Point, tvrtke Dominion Energy, trebao bi započet s komercijalnim radom sljedećeg mjeseca, dok će se LNG terminal Cameron i Freeport LNG terminal za uplinjavanje otvoriti kasnije ove godine na obali Gulf Coast na Floridi, objavio je CNBC.

Potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva, poduzetništva i obrta Martina Dalić i posebna izaslanica i koordinatorica za međunarodna energetska pitanja američkog State Departmenta Sue Saarnio u ponedjeljak su ocijenile da je projekt LNG terminala na otoku Krku od strateške važnosti.
Kako su izvijestili iz Ministarstva, Dalić i Saarnio su na sastanku razgovarale o međunarodnom položaju Republike Hrvatske u kontekstu hrvatske i europske energetske sigurnosti, pri čemu je poseban naglasak stavljen na projekt LNG terminala na otoku Krku, a obje strane su se složile kako je riječ o strateškom projektu Republike Hrvatske, kao i cijele Europe.

Pritom, Dalić je potvrdila odlučnost da se nastavi s izgradnjom terminala koji će “značajno doprinijeti diversifikaciji dobavnih pravaca i povećanju sigurnosti opskrbe Europe plinom, ali i omogućiti djelotvorniju integraciju ključnih infrastrukturnih projekata u ovom području”.

 U vezi s tim najavila je i skoro donošenje posebnog zakona koji će olakšati i objediniti sve procese vezane za LNG terminal.

Sugovornice su se usuglasile da će Hrvatska kroz taj projekt osigurati posebno mjesto na energetskoj karti Europe, čime bi postala energetsko čvorište Europske unije, zaključuje se u priopćenju.

Inače, Vlada je početkom veljače projekt LNG terminala na otoku Krku proglasila strateškim investicijskim projektom u svim fazama razvoja i realizacije, što znači u obje planirane faze – i plutajućeg i kopnenog terminala.

EU sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava za izgradnju LNG-terminala, koji je potpisan u prosincu prošle godine, za taj projekt Hrvatskoj je dodijeljeno iz EU-a više od 101 milijun eura.

“Nalazimo se u jednom kritičnom trenutku. Potrebno je osnažiti energetsku sigurnost Europe diverzifikacijom opskrbe i dobavnih pravaca (…) SAD na LNG terminal gleda kao na jedan od prioritetnih projekata”, kazala je Saarnio.

“Ta je projekt važan za zemlju, za regiju i Europu”, istaknula je američka dužnosnica. Također je dodala da je u Zagreb stigla s tehničkim timom te da nastoji utvrditi kako pomoći Hrvatskoj oko LNG-a “na bilo koji način”.

“Vrlo smo sretni i zbog vijesti koje dolaze iz Europske unije, tj. obećanjem Europske komisije da će financijski poduprijeti ovaj projekt. To je obećavajuća vijest i sve se kreće u pravom smjeru. LNG projekt je dobio jedan podstrek”, izjavila je Saarnio na briefingu s novinarima.

“Infrastrukturni projekti su ključni za otvorena i pristupačna energetska tržišta koja zagovaramo u SAD. Što se energetike tiče, moramo gledati na dugi rok (…) energetika je usko povezana s prosperitetom i gospodarskim rastom”, ocijenila je Saarnio.

Osvrnula se i na Sjeverni tok 2, plinovod čiju izgradnju snažno “gura” Njemačka a protive mu se većima članica Unije, te kazala da se radi o projektu koji stvara razdor u Europskoj uniji.

“Mislim da se radi o projektu koji se poput klina zabio u Europu i podijelio je, što je možda i namjera. Razne zemlje u EU na to gledaju različito, poput nordijski i baltičkih zemalja koje su vrlo zabrinute zbog tog projekta (…) očito postoji razilaženje u Europi”, kazala je i dodala da SAD zagovara diversifikaciju dobavnih pravaca.

Izrazila je čuđenje politikom Bruxellesa koji opetovano zagovara energetsku neovisnost, a istovremeno energetska ovisnost EU-a o Rusiji iznosi oko 70 posto.

Poljska, baltičke zemlje i ostale članice Europske unije već dugo tvrde da je ovaj plinovod u suprotnosti s europskim energetskim ciljevima, koji su osmišljeni tako da diversificiraju opskrbu energijom, smanje ovisnost od Rusije i ostanu pri transportu plina kroz postojeće plinovode u Ukrajini.

Američki državni tajnik Rex Tillerson tijekom nedavnog službenog posjeta Poljskoj kazao je da je “taj plinovod prijetnja za cjelokupnu sigurnost i stabilnost Europe u području energetske politike i dio je ruskog plana politiziranja opskrbe energijom”. (Agencije)

Nakon što je dokapitalizirala Energopetrol, INA d.d. Zagreb postala je vlasnik 88,6 posto dionica ove bh. kompanije.
Federacija BiH, koja nije učestvovala u dokapitalizaciji, smanjila je svoje procentualno učešće sa 22,1 posto na 7,6 posto. Ostali dioničari su manjinski, a najveće učešće ima General Servis d.o.o. Sarajevo 0,45 posto.

Energopetrol d.d. Sarajevo dokapitaliziran je sa 131 miliion KM emisijom 10.480.000 redovnih (običnih) dionica nominalne vrijednosti 12,50 KM po dionici putem javne prodaje. Nakon dokapitalizacije kapital Energopetrola iznosi 199,6 miliona KM.

Nakon što je INA otkupila MOL-ov udio u Energopetrolu i tako postala dominantni vlasnik, dugo se očekivalo šta hrvatski vlasnici Energopetrola, koji se godinama guši u gubicima, namjeravaju učiniti sa kompanijom.

Plinovod Turski tok će na teritoriju EU biti građen strogo u skladu s pravilima Europske komisije, izjavio je u četvrtak zamjenik predsjednika Upravnog odbora Gazproma Aleksandar Medvedev.
U susretu s investitorima u toj kompaniji, Medvedev je kazao da će kopneni dio plinovoda na drugom kraku raditi transportni operateri plina europskih država. Kako prenosi RIA, rukovodstvo Gazproma je odbilo komentirati trasu plinovoda.

“Što se tiče perspektiva i pravaca isporuka, po prvom kraku plin će se isporučivati u Tursku, a po drugom u zemlje Južne i Jugoistočne Europe. Detaljnije u ovom trenutku nećemo komentirati – rekao je načelnik Uprave za dugoročne programe razvoja Gazproma Kiril Polous. Moskovski dnevnik Kommersant navodi da, kada je riječ o drugom kraku, Gazprom šuti, i da ništa nije jasno – ni pravci ni rokovi. “Stvara se utisak da projekta i nema, a Gazprom se brine da ne skreće pažnju na to da je izgradnja drugog kraka plinovoda u Tursku već u toku”, piše dnevnik. Kommersant navodi da će rukovodstvo Gazproma 13. veljače odobriti dokapitalizaciju kompanije South Stream Serbia, zajedničke tvrtke sa Srbijagasom, koja je od početka osnovana za izgradnju lokalnog dijela Južnog toka, prenose srpski mediji.

Egipat je 7.2.2018. godine upozorio Tursku zbog najave istraživanja plina u moru istočno do Cipra, čime bi Turska povrijedila egipatska gospodarska prava u istočnom Sredozemlju. Radi se o najavi kršenja demarkacijskog sporazuma iz 2013. godine o pomorskom razgraničenju Cipra i Egipta koji regulira i pitanje istraživanja plina u tom području. Otkriće golemog ‘offshore’ plinskog polja Zohr u egipatskim vodama istočnog Sredozemnog mora 2015. godine iniciralo je utrku više zemalja u istraživanju plina u tom području. Turska pak smatra da spomenuti sporazum, koji je potpisala službena ciparska vlada, nije uzeo u obzir interese ciparskih Turaka sa sjevernog dijela otoka. Egipat je na to zaprijetio da će odgovoriti na svaki turski pokušaj kršenja sporazuma, javlja bugarski portal ‘Focus’.

Procjenjuje se da će troškovi izgradnje plinovoda dosegnuti 7 mlrd. eura, iako je Gazprom ranije planirao da će oni iznositi 6 mlrd. eura. Projekt Gazprom sada financira iz svojeg proračuna, ali bi kasnije on mogao biti refinanciran izdavanjem obveznica, kao što je bio slučaj s plinovodom Sjeverni tok. Tako će 2018. godine Gazprom u Turski tok investirati 2,5 mlrd. eura, javlja ruska novinska agencija TASS.