PLIN

Promjena
Umirovljeni general Ivan Čermak je na mjesto predsjednika Uprave postavio dosadašnju članicu Uprave Dragu Antić, koja je njegova dugogodišnja najbliža suradnica.

“Imam 71 godinu, vrijeme je da se povučem iz operativnih poslova i prepustim upravljanje tvrtke mlađima. Ja i dalje ostajem aktivan kada je riječ o strateškim planovima kompanije, bit ću u toku svega, a to znači da ću uvijek raditi. Ipak, mislim da je vrijeme da se odmorim od svakodnevnih aktivnosti, što znači da odlazim u nekakvu polumirovinu”, rekao je Čermak za Lider.

U Upravi su kao članovi ostali Gordana Kronja i vlasnikov sin Hrvoje Čermak, uz četvero prokurista – Vladimira Kuzmića, Igora Crobrnju, te vlasnikovu suprugu Marijanu Čermak i Hrvojevu suprugu Andreu Čermak. Povezane tvrtke u 2018. su zapošljavale ukupno više od 1200 radnika, ostvarile zbrojeno gotovo šest milijardi kuna prihoda i iskazale 139 milijuna kuna dobiti.

Energetika-net
Međunarodna agencija za energiju (IEA) upozorava Austriju da bi njezini ambiciozni ciljevi za dekarbonizaciju mogli ostati neostvareni.

U skladu s time, IEA poziva austrijsku Saveznu vladu na dodatne napore na dekarbonizaciji cijele energetike kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi o postizanju ugljične neutralnosti do 2040. godine, što je desetljeće prije nego što je to postavila Europska unija.

Najveće izazove za Austriju pri tome predstavlja dekarbonizacija u području zgradarstva (tj. sustava grijanja) i prometa jer austrijske emisije ugljičnog dioksida još od 2014. godine najviše rastu upravo u tim područjima. Uz to, Austrija nije postavila ciljeve za smanjivanje emisija ni za 2020. ni za 2030. godinu, a osobito u ta dva područja koja nisu obuhvaćena Europskim sustavom trgovanja emisijama (EU ETS).

Ipak, IEA pozdravlja austrijske planove za napuštanjem sustava grijanja na loživo ulje i ugljen do 2035. godine, čime će se ujedno ostvariti energetska sigurnost. Isto tako, treba pozdraviti i najavljenu poreznu reformu čiji je jedan od ciljeva i utvrđivanje stvarnih troškova emisija CO2 u područjima potrošnje energije koja nisu pokrivena EU ETS-om.

Austrija je već sada treća članica IEA-e po udjelu obnovljivih izvora jer je taj udio još 2018. godine iznosio 77%, a do 2030. mogao bi narasti na 100%. Značajan udio u tome imaju brojne reverzibilne (crpne) hidroelektrane, koje omogućavaju pohranu električne energije i pružaju fleksibilnost elektroenergetskom sustavu, upravo kako bi mogao preuzimati sve veću proizvodnju iz obnovljivih izvora.

Uz to, tu je i inicijativa ‘Ozelenjavanje plina’ kojom se promiče primjena postrojenja za proizvodnju obnovljivih plinova kao što je vodik, čime se također omogućava iskorištavanje viškova proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, objavio je američki portal ‘Power Engineering International’, piše Energetika-net.

Njemačka energetska tvrtka Naturstrom pokrenula je pravne postupke za zaustavljanje procesa spajanja dva njemačka energetska diva, RWE-a i E.ON-a. Riječ je o najvećem preuzimanju i spajanju u energetici, ne samo u Njemačkoj, već i u cijeloj Europskoj uniji.

No, spomenuta tvrtka i još 10 njemačkih energetskih tvrtki podnijele su zahtjev na Europskom sudu protiv odluke Europske komisije o RWE-ovom preuzimnanju E.ON-ovog poslovnog područja proizvodnje električne energije iz konvencionalnih i elektrana na obnovljive izvore. U tom se zahtjevu ističe da bi takvo povezivanje ‘značajno smanjilo konkurentnost u proizvodnji električne energije i marketingu’. Ako zahtjev bude odobren, to bi moglo značiti da EK mora preispitati svoju odluku o odobravanju preuzimanja, izvijestio je američki portal ‘Power Engineering International’.

Za burzu
 Ina je izvijestila da je Zajednički plan prekograničnog pripajanja sklopljen dana 01.06.2020. između Ine d.d. i društva INA Adria B.V., društvo s ograničenom odgovornošću osnovano po nizozemskom pravu dana 02.06.2020. predan u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu.

Kako je Ina d.d. jedini član Pripojenog Društva, sukladno čl. 549.f st. 1., za pripajanje se nužno ne traži odobrenje glavne skupštine Društva Preuzimatelja. Dioničari Društva Preuzimatelja čiji udjeli zajedno dosižu najmanje dvadeseti dio temeljnog kapitala Društva Preuzimatelja imaju pravo podnijeti upravi Društva Preuzimatelja zahtjev za sazivanje glavne skupštine Društva Preuzimatelja, koja treba odlučiti o davanju odobrenja za pripajanje, najkasnije u roku od mjesec dana od dana objave ove obavijesti.

Obavještavaju se dioničari da je Zajednički plan pripajanja i dokumentacija propisana čl. 549.f st. 1. ZTD-a dostupna na uvid u poslovnim prostorijama INA, d.d.

Poticanje potražnje
Kina oživljava 20 milijardi dolara vrijedan petrokemijski projekt u istočnoj provinciji Shandong kako bi potaknula potrošnju za infrastrukturu kojom bi podržala gospodarstvo koje se bori s posljedicama pandemije koronavirusa, izjavila su dva kineska industrijska izvora.

Rafinerija koja će proizvoditi 400 tisuća barela dnevno i postrojenje koje će proizvoditi tri milijuna tona etilena godišnje u Shandongu predloženi su pred mnogo godina, no odobrenje je bilo usporeno zato što se Kina borila s viškom rafinerijskih kapaciteta.

Kineska Nacionalna komisija za razvoj i reforme (NDRC) u ponedjeljak je dala prvo odobrenje za taj projekt omogućujući provinciji Shandong za započne planiranje izgradnje, rekli su izvori upućeni u odobrenje. Ulaganje u projekt bit će gotovo 140 milijardi juana (20 milijardi dolara), tvrdi jedan od izvora.

Kineski podaci o registraciji poslovanja pokazuju da će privatna tvornica aluminija Shandong Nanshan Group biti glavni ulagač u poduhvat, a uz nju će biti kemijska skupina Wanhua i vlada provincije Shandong.

Predstavnik projekta Shandong Yulong Petrochemical nije bio odmah dostupan za komenar, kao ni NDRC. Dva izvora odbila su biti imenovana, jer nisu ovlašteni za razgovor s medijima. Projekt bi mogao pomoći smanjiti kineski uvoz petrokemije, no vjerojatno će pogoršati njihov višak rafiniranih gorivnih proizvoda. Analitičari očekuju da će veliki projekt biti operativan krajem 2024. godine.

Analiza DOOR-a
Iz Društva za oblikovanje održivog razvoja ocijenili su u ponedjeljak da nacrtu Niskougljične strategije RH nedostaje usklađenost s Europskim zelenim planom i da je svojim vizijama i planovima – koji uključuju fosilna goriva – daleko od ciljeva tog plana.

U Europskom zelenom planu se, uz poticanje kružnog gospodarstva, poboljšanje zdravlja i zaštitu prirode, do 2050. planira postići da Europa postane prvi klimatski neutralan kontinent, a hrvatske ambicije, smatraju u DOOR-u, nisu na takvoj razini. Iz DOOR-a podsjećaju da je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike 2. svibnja u javnu raspravu uputilo Nacrt prijedloga strategije niskougljičnog razvoja RH do 2030. s pogledom na 2050., čiji bi cilj trebao biti usmjeriti Hrvatsku prema održivom, konkurentnom i niskougljičnom gospodarstvu.

Budući da je EU još krajem prethodne godine donijela Europski zeleni plan, za očekivati je, kažu u DOOR-u, da je isti uvažen u dokumentima koje Hrvatska donosi šest mjeseci kasnije. Dodatno, 27. svibnja je Europska komisija objavila plan za oporavak od Covid-19 gospodarske krize, koji postavlja temelj smjeru razvoja u skladu s načelima Zelenoga plana.

Dok na razini EU postoje inicijative koje ukazuju na nedovoljnu ambicioznost Europskog zelenog plana, u Hrvatskoj već sada, kako kažu u DOOR-u, pokazujemo nespremnost da ostvarimo ciljeve koje nam taj plan donosi. ‘Nacrt Niskougljične strategije sadrži dva scenarija razvoja, a predlaže razvoj ‘srednjom putanjom’, time čineći upitnima proračune obaju scenarija, pogotovo kad se uzme u obzir činjenica da ni ‘ambiciozni’ scenarij nije dovoljno ambiciozan, a scenarij nulte emisije se uopće ni ne razmatra’, smatraju u DOOR-u.

Čini se, kažu, da se Niskougljičnom strategijom ne želi smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima, pa tako ona podrazumijeva istraživanje nalazišta nafte i plina, razvoj transportne naftne mreže, povećanje distribucije plina te potpuno neambiciozne promjene u sektoru prometa.

Nejasno je, napominju, kako i zašto daljnja ulaganja u fosilna goriva doprinose niskougljičnom razvoju. ‘U trenutku kada na EU razini postoje jasne smjernice te vidljivi napori pojedinih zemalja članica da nadiđu ciljeve zadane Zelenim planom, bila bi ogromna šteta za hrvatsko društvo u cjelini da se te smjernice ne uvaže i da se ne iskoriste prilike za razvoj gospodarstva. U uvjetima gospodarske krize, neprocjenjiva je šteta da se ne prepozna prilika za zeleni oporavak i da se nejasnim i nedorečenim strateškim odlukama onemogući iskorištavanje EU sredstava’, poručuju iz DOOR-a.

Napominju i kako se u nacrtu Niskougljične strategije navodi da će se odabrati najpovoljniji razvojni put za društvo. ‘Za društvo je najpovoljnije živjeti u strateški promišljenim okolnostima, koje uključuju brigu za gospodarstvo, okoliš i građane, misleći pritom na buduće generacije, u skladu s Europskom unijom, čijim Vijećem Hrvatska trenutno predsjeda’, zaključuju u DOOR-u.

Vrijednost 19 mislijardi dolara
Katarska državna energetska kompanija Qatar Petroleum objavila je u ponedjeljak da je od vodećih južnokorejskih brodogradilišta naručila više od 100 brodova za prijevoz ukapljenog plina (LNG) ukupne vrijednosti oko 19 milijardi dolara.

Dogovor potpisan s kompanijama Daewoo Shipbuilding&Marine Engineering, Hyundai Heavy Industries i Samsung Heavy Industries rezervirat će velik dio njihovih kapaciteta za izgradnju brodova za LNG do 2027. godine. Posao je po riječima katarskog ministra energetike i izvršnog direktora QP-a Saada al-Kaabija najveći program LNG brodogradnje u povijesti.

Katarska državna tvrtka vodeći je proizvođač ukapljenog plina u svijetu a do 2027. želi povećati proizvodnju s dosadašnjih 77 milijuna na oko 126 milijuna tona godišnje (mtpa). Istraživački radovi u proširenom mega projektu Sjeverno polje pokazali su da potvrđene zalihe nadilaze 50 milijardi prostornih metara plina, rekao je u studenome Kaabi.

Iako su planovi o pokretanju proizvodnje u novim plinskim postrojenjima odgođeni za 2025. godinu, zbog kašnjenja natječaja i pandemije koronavirusa, Kaabi je u travnju rekao da QP neće mijenjati plan o izgradnji šest novih postojenja za ukapljivanje plina. Izvršni direktori triju južnokorejskih kompanija navedeni su u priopćenju QP-a, no nisu objavili zasebna priopćenja o sporazumima.

Izjava
Rusija vjeruje da će projekt plinovoda Sjeverni tok 2 biti završen i da njegova sudbina, unatoč teškim okolnostima, nije upitna.

Izjavio je to Vladimir Čizov, veleposlanik Rusije pri Europskoj uniji. Plinovod je gotovo završen, iako je švicarska tvrtka Allseas koja je bila zadužena za polaganje posljednje sekcije zbog američkih pritisaka prekinula radove. No, te će radove završiti ruska plinska tvrtka Gazprom i druge ruske tvrtke.

Uz to, u tijeku su i sudski procesi koji su podneseni kako bi se ublažile pojedine odredbe europskih propisa o plinskom tržištu koje za sada omogućavaju Gazpromu korištenje tek polovice ukupnih kapaciteta budućeg plinovoda. U svakom slučaju, Gazprom očekuje da bi plinovod trebao biti u pogonu do kraja 2020. godine, izvijestila je ruska novinska agencija TASS.

Udio prirodnog plina koji se uvozi iz Rusije u pokrivanju potreba na plinskom tržištu u Poljskoj u četiri godine je pao sa 77 na 60%. Izjavio je to Jerzy Kwieciński, čelnik poljske i naftne tvrtke PGNiG.

Potrošnja plina u Poljskoj danas se kreće oko 17 mlrd. m3 godišnje, a najviše se i dalje pokriva uvozom plina iz Rusije. No, te količine se sustavno smanjuju, a nakon što 2022. godine istekne dugoročni ugovor s ruskom plinskom tvrtkom Gazprom, on se neće produljiti. Prema tom ugovoru, Poljska je uvozila i do 10 mlrd. m3 ruskog plina godišnje.

No, sadašnji poljski plan predviđa postupno napuštanje ruskog plina i sve veće oslanjanje na ukapljeni prirodni plin (LNG) koji se uvozi iz SAD-a i Katara. Isto tako, u planu je uvoz norveškog plina iz sjevernomorskih plinskih polja kroz novi plinovod Baltička cijev, objavila je ruska novinska agencija TASS.

Priopćenje iz INA-e
Rafineriji nafte Rijeka u subotu je u probni rad pušten propan propilen spliter – novo postrojenje, vrijedno 550 milijuna kuna, kojim rafinerija povećava konkurentnost i širi lepezu proizvoda, priopćeno je u subotu iz Ine.

U novoizgrađenom postrojenju proizvodit će se novi visokovrijedan proizvod – propilen visoke čistoće, koji se koristi kao poluproizvod u petrokemijskoj industriji. U tom postrojenju ukapljeni naftni plin iz rafinerijske prerade prolazi proces pročišćavanja i razdvajanja na propan i propilen visoke čistoće. Tako razdvojene faze se zatim skladište u četiri ukopana spremnika, koji su preko nove pumpne stanice spojeni s instalacijama za otpremu željeznicom, cestom i brodom.

Ukupni instalirani godišnji kapacitet postrojenja je 84.000 tona. Iz Ine navode da su radovi započeli su početkom 2019., za vrijeme najvećeg remonta u povijesti Rafinerije nafte Rijeka, u koji je INA uložila 800 milijuna kuna. Uz postrojenje projekt je obuhvatio i izgradnju spremničkog prostora za nove proizvode te spoja na modernizirane logističke otpremne točke radi otpreme prema srednjeeuropskom i mediteranskom tržištu.

„Tijekom lipnja očekujemo prve komercijalne količine propilena i time stvaranje nove vrijednosti za cijelu kompaniju. Ovime pokazujemo da smo snažno posvećeni našem programu INA R&M Novi smjer 2023. i stvaranju preduvjeta za dugoročno održivo rafinerijsko poslovanja Ine. Jedan od ciljeva programa je moderna i konkurentna europska rafinerija u Rijeci. To ćemo postići izgradnjom postrojenje za obradu teških ostataka, čije su pripremne aktivnosti za gradnju već u tijeku te nizom drugih projekata usmjerenih na stvaranje veće ukupne složenosti riječke rafinerije. Projekti su to u koje ulažemo oko 4 milijarde kuna,“ izjavio je predsjednik Uprave Ine Sándor Fasimon.

Iz Ine još naglašavaju da je izgradnja novog postrojenja u skladu s programom INA R&M Novi smjer 2023., kojem je cilj osigurati profitabilno rafinerijsko poslovanje te tvrtke. Program predviđa nastavak prerade nafte u Rafineriji nafte Rijeka te izgradnju postrojenja za obradu teških ostataka, rekonstrukciju postojećih postrojenja, novu luku sa zatvorenim skladištem te veću ukupnu složenost, što će, kažu, značajno pridonijeti konkurentnosti riječke rafinerije.

Također, u sklopu programa lokacija u Sisku transformirat će se u industrijski centar koji će ostati vrijedan dio INA Grupe, a planirani projekti uključuju proizvodnju bitumena, logističko središte, proizvodnju maziva te potencijalno rafineriju bio-komponenti, naveli su iz Ine.

Video komentar
Raspušten je Sabor, 5. srpnja ove godine idemo na izbore. Zahuktala se predizborna kampanja. O tome je u svom redovitom podcastu govorio urednik našeg portala.

A kakva bi to predizborna kampanja bila bez da neki od aktera počnu propitivati uvoz ruskog plina u Hrvatsku te trgovinu istim tim artiklom? Kakva bi to kampanja bila bez mračnog bankomata želja sviju etatista – nacionalizacije INA-e? Kakva je to kampanja bez neke od paraobavještajnih afera?

Sačuvaj Bože da se počnemo baviti politikama kojima bi se normalni političar, koji želi doći u poziciju u normalnoj zemlji, koja želi biti normalni regulator, bavili!

Jer kako drugačije objasniti politički napad na poduzetnika koji svojim porezom financira plaće upravo tih napadača? Kako objasniti želju za preispitivanjem trgovine, za cijelu Europu nasušno potrebnog, ruskog plina? Kao da je nekim drugim plinom uopće moguće trgovati? Tek od nedavno raspravljamo o sustavu terminala za ukapljeni plin. Imamo i mi jedan takav, o kojem smo razgovarali u prošloj epizodi. Premda, zbog prijevoza i tehnologije skuplji, pametne zemlje žele biti u mogućnosti prihvatiti takav plin.

No, što će naši vrli napadači učiniti kada na terminal na Krku stigne brod s ruskim ukapljenim plinom?

Optužilo Pavu Vujnovca da financira i simpatizira jednu političku opciju? Naravno, opet mu neki kolege, osobito bliski nekim veleposlanstvima, otuđiše kompaniju. Naime, u svakom izbornom ciklusu je netko drugi pravi vlasnik PPD-a, kao što je u svakom izbornom ciklusu u igri neka druga politička preferencija, tko bi to više upratio?

Čak i kada bi bila istinita politička preferencija, a nemamo niti jednu relevantnu informaciju o tome kako je to tako, što bi u tome bilo nelegitimno? Možda će napadači na čovjeka odbiti onaj dio svojega dohotka koji se financira iz vrlo lukrativnog poreza koji poduzetnikova kompanija uplaćuje u sve manje likvidan proračun? Ili će odbiti neku svoju dragu osobu, ne dao dragi Bog, priključiti na neki od brojnih respiratora koji su donirale poduzetnikove tvrtke? A možda će zapovjediti civilnoj zaštiti neka vrate donirana vozila iz upravo tih tvrtki?

Od toga antipoduzetničkog diskursa, svekolikog hrvatskog (nacional) socijalista kojim bi gospoda ukidala aktivna i pasivna politička prava temeljem imovinskog cenzusa ili podrijetla artikla kojim poduzetnik trguje, te nepoznavanja plinskog posla u Europi, frapantnije je tek bavljenje temom bez njenog elementarnog poznavanja.

Ne samo što je nejasna spomenuta mržnja prema ruskom plinu, zato što bi bilo koji kopneni plin koji bi došao u Hrvatsku, većinom podrijetlom bio ruski, jer hrvatskog ima sve manje, a država sve manje istražuje (samodostatnost je opasna iluzija), nejasan je napad na privatizaciju i restrukturiranje Petrokemije, koja po prvi puta nakon jako dugo vremena posluje održivo i s plusevima.

Je li u tome problem?

Možda novinski Izvori više ne mogu svoje političko-sindikalne pozicije kupovati Petrokemijinim dugovima? Ili netko misli da je trebalo pustiti Petrokemiju propasti? Sretno s time, naime, u ovoj temeljito deindustrijaliziranoj zemlji ne postoji način uravnoteženja plinskog sustava bez Petrokemije. Odsustvo Petrokemije značilo bi povratak grijanju na lož ulje i industriju na ugljen, karikirat ću malo.

Dijagnoza? To je, kako je gospodin Vuk Vuković ovih dana objasnio, biologija. Ova zemlja će trebati još nekoliko generacija kako bi prestala biti antipoduzetnička i antiposlovna mentalna džamahirija. Pa da prestanemo, pod krinkom nacionalnih interesa ubijati svaki realni posao. Jer, suverena se zemlja voli radom. Stvaranjem dodane vrijednosti.

Naravno, predizborno ludilo nije moglo proći niti bez komunikacije o nacionalizaciji, socijalizaciji ili kako se to već sve ne zove, tržišne kompanije INA-e. Pogonjeni Plenkovićevim obećanjem iz 2016. godine o otkupu mađarskog udjela u INA-i, nakon gubitka arbitraže o upravljačkim pravima.

Probudio se, očito, neki od poznatih savjetnika, vidio da je država već u svibnju nelikvidna, pa odlučio predložiti, ponovno, svekolikom hrvatskom destruktivcu kako naći bankomat za svoje pogane političko trgovačke interese. Misli svekoliki savjetnik, INA je iznijela Domovinski rat, pa će i njihove pogane interese.

To što INA to ne bi preživjela ponovno, ne tiče se njega, ovaj puta ne snosi rizik samo porezni obveznik, nego i privatni vlasnik. On je integrirao svoje vlasništvo u računovodstvenu cjelinu. Na taj način financijski optimizira poslovanje svaka pametna tvrtka. INA je dio MOL Grupe, to arbitražni sud nije smatrao spornim. Sporno je to jedino našim ekstragenijalcima koji su desetljećima navikli živjeti sa privatnim investitorima kao bankomatima za vlastite interese.

Slobodno raspolaganje tuđim novčanikom, najbolja je definicija ove zemlje, rekao mi je jedan ugledni član SDP-a, kritičar Davora Bernardića, jučer.

Ali, odakle državi 2 milijarde eura, koliko MOL traži za svoj dio, pa zato treba napraviti topničku pripremu za otimačinu?

Evo jučer naslovnica jednog tjednika. Mađari kradu našu naftu zavjerom Dragana Kovačevića, Sandora Fasimona i Tomislava Ćorića.

Objavilo memorandum o transportu nafte naftovodom. Kakvog li čuda, naftovod preuzeo na sebe transport nafte? No, ključna je stvar u memorandumu, prigodno, sakrivena. Naime, u tom memorandumu inače stoji kako se nafta ima transportirati iz Omišlja. Dakle, iz skladišta nafte koja i služe, ne samo za obvezne rezerve nego i za trgovinu naftom.

Da, za trgovinu, jer nafta koja izlazi iz Hrvatske se plaća prema cijeni toga dana na Plattsu.

No, ne samo da je to sakriveno, nego je sakriveno i to kako je riječka rafinerija, koja posluje gotovo tročetvrtinskim kapacitetima te proizvodi dovoljno za hrvatske potrebe, bila u remontu, pa se postavlja pitanje gdje bi gospoda prerađivala naftu?

Cargo od 247 tisuća tona, uzgred, nije se pokazao neka kvalitativna sreća, kao što se ne pokazuje niti nafta iz Mađarske.

Naravno, bila bi veća sreća kada bi Hrvatska imala puni proizvod, a ne samo sirovinu za izvoz, pogotovo za hrvatski BDP i trgovinsku razmjenu. Proizvod s dodanom vrijednošću više utječe na rast BDP-a.

No, radi se o ekonomiji, glupane. A ne o nacionalnim emotivnim ucjenama. Ili još jednostavnije, radi se o legitimnom poslovanju dvije tvrtke (INA-e i Janafa), a ne o manipulaciji osnovnim zalihama zemlje ili ne dao dragi Bog, prepuštanju infrastrukture strancima. Radi se o legitimnom tržišnom artiklu, koliko je tržišan pokazuje pad cijene u negativne vrijednosti na američkom tržištu prije nekoliko tjedana.

A, znate, Hrvatska nije Kuvajt.

Ne bi bila ni kada bi znali koliko u podzemlju ugljikovodika imamo, a ne znamo. Ona je o uvozu ovisna zemlja. Tome nije kriv naftni biznis, nego država i provođenje politike istraživanja ugljikovodika, koje je u krizi cijene nafte u svojevrsnoj odgodi, o čemu drugom prilikom.

Toliko o tomu kako Hrvatska zapravo subvencionira jeftino mađarsko gorivo, kako čujemo ovih dana iz koalicije Restart i od Davora Bernardića danas.

Na prigovor kako se trguje hrvatskom naftom, ne treba previše trošiti ni riječi u svijetu u kojem sve zemlje trguju naftom, čak je i SAD ukinuo višedesetljetni moratorij na izvoz nafte. Osim možda Sjeverne Koreje. Ona vjerojatno svoju naftu ne izvozi. Jer je nema. Čini se da se Davor Bernardić zapravo zalaže za takve nacionalne interese, jer čak i naftna industrija, njegovog uzora, chavističkog režima Venezuele, izvozi naftu.

U spomenutim novinama jedino što nije spomenuto jest tko je Izvor. Osobno ne mogu niti pokušati dokučiti, a legitimno je od novina to ne objaviti. Ta svaki novinar čuva svoj izvor, možda je prva točka novinarskog morala.

Ako je izvor netko od smijenjenih članova uprave INA-e, kako insinuira ministar Ćorić, nije ni čudo što je smijenjen, jer doista ne vlada tematikom za biti član uprave naše najveće kompanije, pa čak niti u ime tako dobrog kadrovika kakav je poslovično država.

Na kraju, ministre, mene za razliku od većine kolega uopće ne čudi što baratate informacijama iz zatvorenih novinarskih grupa ta vaša je stranka poznata o WhatsApp aferama. Sva sreća nisam članom istih, niti stranke, niti grupe, niti afera.

Umjesto toga, poruka političarima. Dajte, počnite se baviti politikama kojima se bave normalne tržišne ekonomije. Kako mislite biti tržišni regulator ako je u ovoj zemlji veća tajna udio kompanija na pojedinim tržištima nego li gdje Trump drži ključeve za lansiranje nuklearnih bojevih glava.

Federacija
Vlada Federacije BiH je na ovotjednog sjednici u Mostaru dala suglasnost za veleprodajnu cijenu prirodnog plina za tvrtke koje se bave distribucijom tog energenta u Bosni i Hercegovini, počevši od 1. svibnja, koja iznosi 530 KM (oko 2060 kuna)/1000 standardnih prostornih metara (Sm3), odnosno 0,530 KM (oko dvije kune)/Sm3, bez uračunatog poreza na dodanu vrijednost.

Kako je navedeno u obrazloženju, BH-Gas je poslovnu 2020. počeo smanjenjem cijene prirodnog plina prema kućanstvima i ona je sa 640 KM (oko 2500 kuna)/1000 Sm3 pala na 585 KM (oko 2280 kuna)/1000 Sm3, s primjenom od 1. siječnja. Riječ je o smanjenju od 8,59 posto, objavljeno je na stranicama vlade FBiH.

Kada se usporedi cijena prirodnog plina na kraju 2019. godine od 640 KM/Sm3 s novopredloženom cijenom BH-Gasa u iznosu od 530 KM/1000 Sm3, smanjenje za distributere iznosi 17 posto.