OBNOVLJIVI IZVORI

Donosi Indikator.ba

Ekološke udruge u Srbiji i Bosni i Hercegovini zatražile su proteklog vikenda od vlasti u Srbiji da odmah poništi sve obveze prema rudarskoj kompaniji Rio Tinto, koja u Srbiji želi otvoriti rudnik litija. Iz britansko-australske korporacije rekli su da su posvećeni pridržavanju najviših ekoloških standarda i da će u zaštitu okoliša uložiti više od 100 milijuna dolara, prenosi portal Indikator.ba.

Sudionici ekološkog prosvjeda “Ustanak za opstanak – narod protiv Rio Tinta” blokirali su jednu od najznačajnijih prometnica u Beogradu – Brankov most, ističući da Srbija ne želi biti “još jedna od pogrešaka” kompanije Rio Tinto.

Govornici su poručili su da je “ovo bila blokada opomene”, kao i da će dati vlastima sedam dana da ispune njihove zahtjeve, a ako se to ne dogodi da će nastaviti s prosvjedima po Srbiji.

Blokadi mosta prethodio je prosvjedni skup više od 30 ekoloških udruga održan u središtu Beograda, a sa skupa je poručeno da će, “ako se vlast ne dozove pameti i ne ispuni zahtjeve biti blokrana cijela Srbija”. Prosvjed je održani i u Bijeljini, u Bosni i Hercegovini.

Kako smršaviti do 15 kg brzo i bez yo-yo efekta? Stavite ovaj flaster na pupak i pričekajte 24 sata

Kompanija Rio Tinto tim povodom je priopćila da ima razumijevanja za zabrinutost koju građani Srbije pokazuju kada je riječ o zaštiti okoliša i pozvala ih da se informiraju o činjenicama u vezi s projektom Jadar.
“Svjesni smo da su neka pitanja građana u vezi s utjecajem projekta Jadar na okoliš dijelom posljedica faze u kojoj se projekt trenutačno nalazi, kao i da su proizvod snažne kampanje dezinformacija, koja je već izvjesno vrijeme prisutna u javnosti”, navodi se u priopćenju.

Rio Tinto je naveo da će samo u postrojenje za preradu vode uložiti gotovo 40 milijuna dolara, a voda koja će biti ispuštana “bit će iste ili bolje kvalitete od vode rijeke Jadar”.

Rio Tinto je najavio i da će uskoro objaviti i prvu studiju o procjeni utjecaja na okoliš, koja će obuhvatiti sve potencijalne utjecaje projekta na okoliš, uključujući vodu, buku, kvalitetu zraka, bioraznolikost i kulturnu baštinu.

Kompanija je u kolovozu najavila da će uložiti 2,4 milijarde dolara u projekat izgradnje rudnika i postrojenja za preradu litij borata u Loznici. Procjenjuje se da ležište u Srbiji sadrži 10 posto svjetskih rezervi litija.

S druge strane, Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, rekao je da će biti raspisan referendum o početku rada Rio Tinta u Srbiji i da će dobiti dozvolu za rad samo ako se građani izjasne za projekt Jadar.

Inače, vijećnici Skupštine Loznice, grada na čijem području će biti smješten pogon za dobivanje dragocjenog metala litija, nužnog u proizvodnji baterija za npr. pametne telefone ili električna vozila, krajem srpnja većinom glasova usvojili su Prostorni plan općine u koji je prvi put unesen planirani rudnik litija.

Prema riječima Vesne Prodanović, glavne direktorice kompanije Rio Tinto u Srbiji, projekat Jadar znači prije svega izgradnju rudnika i to podzemnog. Njegova izgradnja treba početi 2022. godine, a završiti se 2026.

Ona je istaknula da će se podzemna eksploatacija litija u blizini Loznice značajno razlikovati od površinskih iskopavanja, a ta razlika se odnosi i na utjecaj na okoliš.

“Jadar je industrijski koncept, što se vidi i iz sastava ukupne investicije, gdje će 30% činiti rudarski dio, a dvije trećine će otići za industrijsko postrojenje koje je nadzemno”, objasnila je Vesna Prodanović.

Dodala je i da se Rio Tinto ne bavi proizvodnjom električnih baterija.

“Surađujemo s kompanijama u svijetu koje mogu biti potencijalni kupci našeg litija, ali interes Srbije je da ovdje dovede i proizvođača električnih baterija”, zaključila je Prodanović, a prenosi Poslovni dnevnik.

Der Spiegel

I pored odluke o odustajanju od termoelektrana na ugljen u Njemačkoj je, u prvoj polovini ove godine, ugljen najvažniji izvor za proizvodnju struje u Njemačkoj. U usporedbi s istim periodom prošle godine je proizvodnja u termoelektranama na ugljen porasla za 35,5 posto na 70 milijardi kilovat sati, objavio je Statistički zavod Njemačke, prenosi Spiegel.

Time je ugljen zauzeo udio od 27,1 posto u miksu izvora za proizvodnju struje u Njemačkoj. Vjetroparkovi, na drugoj strani, proizveli su, zbog čestih ispada, samo 57 milijardi kilovat sati struje, što je za petinu manje nego prije godinu dana.

Time je udio vjetra u proizvodnji struje opao za sedam posto na 22,1 posto. Prošle godine su vjetroparkovi po prvi put bili glavni izvor proizvodnje struje, a sada se situacija ponovo preokrenula u korist ugljena.

Ukupno je proizvodnja struje porasla za četiri posto u odnosu na prvih šest mjeseci prošle godine, a kao razlog navodi se da su poslije zaključavanja tvornice ponovo počele s proizvodnjom.

Njemačka planira do 2038. s mreže isključiti svoje termoelektrane na ugljen.

Analiza ekoloških posljedica

Arktičkom krugu zaista nije potrebna još jedna loša vijest, no kako to obično bude, uvijek može gore pa je čovjek sad zaključio da bi na tom području mogao iskapati litij koji se tamo nalazi, a ekološke posljedice neka se nose k vragu (valjda).

Litij se danas koristi u puno stvari, uključujući i baterije koje služe za pogon električnih vozila svih vrsta i veličina. Proizvođači baterija natječu se da podignu kapacitete, a sve se to zajedno pomalo prevara u novu svojevrsnu zlatnu groznicu.

Većina baterije za električna vozila nije napravljena od litija, ali svaka ćelija u njoj treba nekoliko grama litija u anodi i katodi. Proizvođači baterija baš i ne žele otkriti koliko litija zapravo koriste u baterijama, no električna vozila s baterijom od oko 100 kilovatsati ili većom, trebaju i preko deset kilograma te sirovine. Električna vozila sa slabijom baterijom i trebaju više kilograma litija, a to je tek pretpostavljeni minimum.

Ako se to stavi u korelaciju s ambicijama GM-a, Daimlera te VW grupe, koji žele proizvesti ukupno oko 240 gigavata baterijskih kapaciteta godišnje u narednih deset godina, onda je konzervativna procjena da bi svaki od navedenih proizvođača automobila iskoristio 23.949.675 kilograma litija – godišnje.

Trenutno ne postoji lagan način pribavljanja tolike količine litija, a jedan od razloga je i taj što ga nije lako pronaći. Litij se nalazi na područjima kojima možda ne bi bilo pametno uništavati ekosustav rudarenjem.

Rudarenje litija nije savršen proces i zahtijeva korištenje velike količine vode, no dok su neke metode vađenja litija manje destruktivne (poput one u poljanama soli u Atacami u Čileu), postoje one koje da bi došle do litija, vodenim mlazom razaraju čitave stijene do razine mulja. Takvu metodu koristi britanska tvrtka Cornish Lithium, koja se na tržištu pojavila iznenada nakon Brexita i koja rudari litij na jugu Engleske.

U Rusiji pak, državna tvrtka Rosatom želi učiniti sličnu stvar na poluotoku Kola na sjeveroistoku Rusije, samo što oni litij kojeg bi rudarili u arktičkom pojasu žele koristiti i za nuklearne bojne glave, a ne samo za električna vozila.

Litij-6 koristi se u nuklearnom oružju za pokretanje druge faze nuklearne reakcije, koja dovodi u biti do detonacije nuklearne bombe. Rafiniranje litija-6 kontroverzno je u bilo kojem kutu svijeta, jer ga se više-manje za ništa drugo niti ne može koristiti. Isto tako, obzirom da bi ruski arktički rudnik litija trebao biti otvoren tek 2030. godine, moglo bi se pokazati da bi se taj litij zapravo najviše korsti za termonuklearne bojne glave, jer bi do tog vremena sve potrebe za litijem već vjerojatno bile namirene.

Arktički krug već je podnio dosta. Primjerice, zbog rudnika nikla u Norilsku to je mjesto u Rusiji postalo najzagađenije mjesto na svijetu, a sve zato što omogućuje materijal koji služi kao zamjena za problematični kobalt, što je zapravo samo pretakanje problema iz jedne katastrofe u drugu.

Ako rudarenje počne na poluotoku Kola, onda neće biti ugrožen samo okoliš tog područja koji je 2018. godine dobio status ekološki zaštićenog područja, već će ugroženo biti i domorodačko stanovništvo Sami.

U SAD-u pak Lithium America tvrdi da se u prolazu Thacker u Nevadi nalazi 2,6 milijardi dolara vrijedan sirov litij, a plan je zapravo prekopati cijelo područje da se izvuče taj novac, pardon, litij. Metoda koja bi se koristila zapravo podrazumijeva kopanje dubokih brazdi kroz sediment tla.

Za litijem postoji rastuća i velika potražnja, no ako ćemo štetu proizvedenu vozilima na fosilna goriva ispravljati novim ekološkim katastrofama kako bi se vozili zelenim električnim vozilima, onda teško da ćemo postići nešto pozitivno, piše Zimo.

Analiza

Država se novim zakonodavnim okvirom priprema za prvi veliki tender za veće zelene projekte, a investitori potiho upozoravaju da će doći do zastoja u realizaciji. Za to krive nekonzistentnu politiku prema obnovljivim izvorima – manjkavi zakonodavni okvir u prethodnim godinama, kada se nisu donosili podzakonski akti, a neki koji su važeći, rezultirali su kaosom u razvoju projekata.

S natprosječno velikim udjelom obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije od 28%, Hrvatska bi se, po mišljenju nekih vremešnijih energetičara, trebala lagano opustiti i ne forsirati energetsku tranziciju kao do sada, na teret cijene električne energije. No, činjenica je da je Hrvatska do tako velikog udjela OIE došla zahvaljujući ‘najprimitivnijom’ energetikom, primjerenijom Africi nego Zapadu – loženjem ogrjevnog drveta i starim hidroelektranama. Politika je jasna a za svaki novi zeleni megavat povrh tih 28% bit će potrebno opako se namučiti, suglasni su svi, jer jasno je kojim smjerom Europska unija ide pa tako i u domaćoj energetici više ne bi trebalo biti puno mudrovanja.

Nacrt predstojeće Direktive o obnovljivim izvorima energije potvrđuje cilj da se do 2030. čak 38 – 40% energije EU-a dobiva iz obnovljivih izvora, što bi približno udvostručilo udio Sunčeve i energije vjetra i ostalih obnovljivih izvora u europskom energetskom miksu do kraja desetljeća. Aktualna je Direktiva zadnji put ažurirana 2018. godine i ima za cilj 32% udjela obnovljivih izvora u energetskom miksu EU-a do 2030. Povećavanje tog cilja na 38 – 40% znači gotovo udvostručenje udjela obnovljivih izvora koji trenutačno osiguravaju oko 20% energetskih potreba EU-a.

Ljestvica se postavlja iznimno visoko, a kako Hrvatska tu stoji? Glavnina obnovljivih izvora u Hrvatskoj se nalazi u sustavu poticaja, u kojem je prema aktualnim podacima Hrvatskog operatora tržišta energije 1039 MW instalirane snage u ukupno 1358 postrojenja, koja su lani proizvela 3,24 TW h električne energije, što je zaista impresivno.

“Tijekom 2021. i 2022. moguće je da u trajni pogon uđe maksimalno 13 MW novih postrojenja sunčanih elektrana za koje se sklopljeni ugovori o zajamčenoj cijeni nakon završetka natječaja u prosincu 2020. godine. Također, preostalo je još 16 MW novih postrojenja biomase (2 MW) i bioplina (15,7 MW) za koje su sklopljeni ugovori temeljem ranije važećih Tarifnih sustava”, kažu u HROTE-u.

Ako se izuzme razvoj par većih projekata izvan sustava poticaja, može se reći da je trenutačni razvoj obnovljivih izvora u Hrvatskoj još daleko od onoga kakav bi trebao biti za cilj od 36,4% njihovog udjela do 2030. u neposrednoj potrošnji energije. Tako se, naime, Hrvatska obvezala Europskoj komisiji u Nacionalnom energetskom i klimatskom planu (NECP), koji je iznad svih strategija koje je u međuvremenu donio Sabor. Iako je cijena opreme rapidno pala, troškovi razvoja projekata rastu.

Iako se pri zadnjoj promjeni naknade za poticanje proizvodnje u rujnu 2017. računalo na održivost sustava do kraja ove godine, pokazalo se da nedostaje novaca. U 2020. godini ukupno je isplaćeno 3,03 milijarde kuna za poticanje svih postrojenja, ali treba znati da je ukupna vrijednost potpore iznosila 1,85 mlrd. kuna jer je HROTE ostvario prihode od prodaje 60% električne energije iz obnovljivih izvora na tržištu u iznosu od 629 milijuna kuna i prihode od prodaje 40% električne energije opskrbljivačima u iznosu od 552 mil. kuna. Prošle je godine HROTE zabilježio za 340 mil. kuna manji prihod od planiranog.

“Najznačajniji parametri koji su utjecali na manjak prihodovne strane, a koji se nisu mogli predvidjeti u projekcijama, su pad potrošnje električne energije od oko 6% u odnosu na 2019. te osjetni pad cijena električne energije na tržištu, od oko 30% u odnosu na 2019. godinu. Usporedno s time, u 2020. godini je počela i primjena Uredbe o kriterijima za plaćanje umanjene naknade za energetski intenzivno gospodarstvo, što je dodatno umanjilo prihode Operatora tržišta, za oko 60 mil. kuna. Negativni trendovi su se nastavili i u prvim mjesecima 2021., ali u drugom kvartalu 2021. godine postupno dolazi do stanovitog oporavka cijena električne energije na tržištu, ali i rasta potrošnje električne energije”, kažu u HROTE-u, koji je nedavno od Vlade dobio odobrenje za komercijalni kredit od sto milijuna kuna da pokrije manjak prihoda.

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja u suradnji s HROTE-om radi na konsolidaciji sustava poticaja i priljevom iz sredstava trgovanja emisijama ugljičnog dioksida. Naime, država računa da će prodajom emisijskih kvota u razdoblju 2021. – 2025. godine po konzervativnoj cijeni od 30 EUR/t CO2 uprihoditi 2,86 mlrd. kuna koje će biti uplaćene u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Pošto se kvotama trenutačno trguje po 60 EUR/t, prihod će biti i veći, a cilj je da se iz tog novca financira niskougljična tranzicija i prilagodba klimatskim promjenama, donosi Energetika-net.

DU prihvatila okvir

Europska komisija (EK) u utorak je prihvatila okvir za izdavanje obveznica za financiranje zelenih projekata u okviru plana za oporavak gospodarstva od pandemije koronovirusa. Tim se okvirom ulagačima u tzv. zelene obveznice jamči da će se mobilizirana sredstva dodijeliti zelenim projektima i da će EK izvijestiti o njihovu učinku na okoliš.

Prvo izdanje planira se za sljedeći mjesec, a do kraja 2026. vrijednost izdanih zelenih obveznica dosegnut će 250 milijardi eura. Prihodima od zelenih obveznica u okviru instrumenta EU sljedeće generacije financirat će se udio rashoda povezanih sa zaštitom klime u Mehanizmu za oporavak i otpornost. Svaka država članica mora izdvojiti najmanje 37 posto sredstava iz svojeg nacionalnog plana za oporavak i otpornost za ulaganja i reforme povezane s klimom, pri čemu mnoge države članice planiraju uložiti više od predviđenog. U skladu s pravilima Mehanizma za oporavak i otpornost, države članice izvještavat će EK o svojim zelenim rashodima, a on će te informacije koristiti kako bi ulagačima pokazao na koji su način prihodi od zelenih obveznica upotrijebljeni za financiranje zelene tranzicije.

“Oporavak europskog gospodarstva i zelena tranzicija idu ruku pod ruku”, izjavio je povjerenik za proračun Johannes Hahn. Države članice u planovima u okviru zelene tranzicije naglasak stavljaju na energetski učinkovitim zgradama, obnovljivoj energiji i održivoj mobilnosti.

Španjolska je u utorak najavila izdavanje prve zelene obveznice. Vlada će se obveznicom koja dospijeva na naplatu za 20 godina zadužiti za pet milijardi eura, prema IFR-u, a planira je prodati izravno krajnjim ulagačima preko skupine banaka.

Brodarske kompanije

Vodeće pomorske udruge predložile su da se uvede globalna naknada za emisiju ugljičnih plinova kako bi se ubrzala ‘zelena transformacija” pomorskog prijevoza tereta. Oko 90 posto svjetske trgovine odvija se morem i pomorski promet proizvodi gotovo tri posto svjetskih emisija CO2, pa je sektor pod sve većim pritiskom da smanji zagađenje okoliša.

Međunarodna brodarska komora (ICS) i Intercargo prvi su puta zajednički predložili uvođenje naknade za tonu emitiranog ugljičnog dioksida koju bi plaćali brodovi bruto tonaže veće od 5000.

Prikupljeni novac slijevao bi se u klimatski fond i koristio za financiranje infrastrukture u lukama diljem svijeta koja bi jamčila opskrbu čišćim gorivima, poput vodika i amonijaka, predlažu ICS i Intercargo.

Prijedlog je u petak dostavljen Međunarodnoj pomorskoj organizaciji (IMO), agenciji Ujedinjenih naroda za pomorski promet .

Glasnogovornik IMO-a rekao je da su svi prijedlozi dobrodošli i da će se o njima raspravljati krajem ove godine, dodavši da su “prijedlozi o tržišno utemeljenim mjerama u skladu s ishodišnom strategijom IMO-a za stakleničke plinove”.

Radna skupina IMO-a sastat će se krajem listopada, uoči sjednice Odbora za zaštitu morskog okoliša krajem studenog koja bi, između ostalog, trebala biti posvećena nastojanjima da se smanji emisija ugljičnih plinova.

Europska komisija u srpnju je predložila da se brodari nakon više od deset godina uključe u sustav trgovine dozvolama za emisiju ugljičnog dioksida. U ICS-u pak upozoravaju da će “parcijalna” rješenja, poput prijedloga EU-a, znatno zakomplicirati “pomorsku trgovinu”.

Tesla za sve?

Vlasnici električnih automobila u Njemačkoj su kod punjenja svojih vozila još uvijek suočeni s mnogim preprekama. Jedna od njih su i različiti sustavi punjača. Svaki automobilski koncern radi na svom modelu.

Vlasnici automobila s motorima s unutarnjim sagorijevanjem nemaju problema s punjenjem goriva u Njemačkoj: mreža od 14.500 benzinskih crpki s preko 150.000 punjača, punjenje u pravilu traje svega nekoliko minuta i put se može nastaviti.

S električnim punjačima je stvar malo drugačija. Iako njihov broj svakodnevno raste, u međuvremenu ih je diljem Njemačke 46.174, problem je u različitim sustavima naplate. Ovdje svaki automobilski koncern naravno vlasnike njihovih automobila želi privoljeti da energiju kupuju na određenim punjačima.

Punjenje ovisno o marki automobila


Automobili koncerna Volkswagen, dakle marke VW, Škoda ili Seat pune se preko sustava Elli. Audi, iako pripada VW-ovom koncernu koristi sustav DCS konkurencije iz BMW-a i Mercedesa. Istim sustavom se služe i vlasnici automobila marka Fiat, Toyota, Hyundai ili Kia. Kao treći vlasnik je sad u sustav DCS ušla naftna kompanija BP.

I jedan i drugi sustav svojim korisnicima preko karte ili aplikacije nude pristup preko 250.000 punjača diljem Europe. „Mi smo sklopili ugovore s preko 500 vlasnika punjača diljem Europe i automobilskim kompanijama nudimo razne pakete”, kaže direktor DCS-a Jörg Reimann. Trenutno se radi na servisu koji bi vlasnike automobila obavještavao o slobodnim punjačima koje će biti moguće rezervirati.

„Tko dovoljno rano uđe na tržište i mušterijama ponudi jednostavna i nekomplicirana rješenja, taj će opstati”, uvjeren je Reimann. On smatra da ekskluzivne punionice nemaju budućnost: „Profit dolazi s volumenom”, kaže on.

Tako ne razmišlja najveće ime na tržištu električne mobilnosti. Tesla raspolaže s oko 150 ekskluzivnih brzih punjača u Njemačkoj te oko 3.000 diljem svijeta. Međutim i ova kompanija se otvara. „Mi ćemo svoju mrežu super-punjača još ove godine učiniti pristupačnom i za ostale automobile na električni pogon”, poručio je šef Tesle Elon Musk preko Twittera u srpnju.

Radi se o tome da Tesla svoju struju želi prodavati i drugima. No koliko punjača će zaista biti dostupno i vlasnicima ostalih marki, za sada ostaje otvorenim.

Putem ekskluzivnosti ide i Audi koji u gradovima planira VIP-punjače za svoje mušterije s pripadajućim „launge-ovima” gdje vlasnici mogu čekati dok je njihov automobil na punjenju. „To je samo nadopuna korištenju punjača tvrtki-partnera”, poručeno je iz Audija.

No to je sve skupa još premalo. Prema jednom ispitivanju javnog mnijenja instituta Allensbach, 64 posto ispitanih navodi premali broj punjača kao glavnu prepreku za kupnju električnog automobila. Mnogi se nadaju da bi i zakonske promjene, kao što je to slučaj s ukidanjem roaminga unutar EU-a za mobilne telefone, mogao pridonijeti tomu da se još više mušterija odluči na kupnju električnog vozila.

U Norveškoj

U Norveškoj se trenutačno sklapa prvi kontejnerski brod u svijetu koji će biti pogonjen isključivo elektromotorima i baterijama, dok će za navigaciju i plovidbu na njemu moći biti zadužen isključivo autonomni sustav upravljanja. Ovaj brod, na temelju trupa izrađenoga u Rumunjskoj, priprema norveška kemijska kompanija Yara International.

Brod Yara Birkeland trebao bi zaploviti do kraja ove godine (treba li uopće napomenuti da je plan bio dovršiti ga 2020., ali je sve “zapelo” zbog pandemije?), nakon što je prvi koncept bio predstavljen još 2017. Bit će to prvi autonomni brod koji plovi bez emisija stakleničkih plinova ovog tipa i veličine. Osim autonomne plovidbe, u budućnosti će dobiti i automatizirani sustav ukrcaja i iskrcaja kontejnera. Krajnji je cilj stvoriti brod u potpunosti bez posade, nad kojim će se kontrolu moći preuzeti na daljinu, ukaže li se za to potreba, piše Bug.hr.

Kad je riječ o tehničkim karakteristikama, iz Yare navode da će baterije imati kapacitet 7 MWh. Glavni pogon će odrađivati dva elektromotora po 900 kW, uz dva bočna potisnika od po 700 kW. Kapacitet će mu biti 120 TEU (jedinica ekvivalentnih kontejnerima od dvadeset stopa), uz nosivost od 3.200 tona. Brod će biti dug 80, širok 15 metara, a očekuje se da će mu najviša brzina biti do 13 čvorova, uz brzinu krstarenja od 6-7 čvorova.

Mogućnost prevoženja tek nešto više od 100 standardnih kontejnera, k tome i značajno manjim brzinama nego kod klasičnih kontejnerskih brodova (16-25 čvorova), navodi na zaključak da će velik dio mase i zapremnine ovog broda otpasti na pozamašni baterijski sustav. Iz Yare ne navode koliko će on težiti, a niti koliko će trebati da se tolike baterije napune. Isto tako kompanija ne otkriva ni koliko će autonomije osigurati jedno punjenje baterija, no najavljuju kako je plan, barem za početak, prevoziti terete na relaciji između norveških mjesta Herøya i Brevik, koja su morskim putem udaljena manje od 10 kilometara, donosi portal Bug.

Poruke iz HROTE-a

U novom sustavu poticaja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, prema podacima Hrvatskog operatora tržišta energije od 30. lipnja ove godine, već je 71 postrojenje ukupne snage 25,5 MW. Pri tome se radi o postrojenjima koja su s HROTE-om sklopila ugovor o zajamčenoj otkupnoj cijeni (64 postrojenja) ili tržišnoj premiji (svega sedam postrojenja).

Od tog broja, najviše je sunčanih elektrana: 57, a njihova ukupna snaga iznosi 13,4 MW, pri čemu sva postrojenja imaju ugovore za zajamčenu otkupnu cijenu. Pet je elektrana na biomasu (ukupne snage 3,5 MW), pri čemu dvije imaju tržišne premije i tri zajamčene otkupne cijene, a isto toliko je elektrana na bioplin (ukupne snage 7,7 MW), pri čemu sve imaju tržišnu premiju. Konačno, tu su i četiri (male) hidroelektrane ukupne snage 0,92 MW koje sve imaju zajamčenu otkupnu cijenu.

U ‘starom’ sustavu poticaja, prema ‘feed in’ tarifama, prema podacima HROTE-a ukupno je 1358 postrojenja ukupne snage 1,04 GW. I tu je najviše sunčanih elektrana – čak 1229, no njihova ukupna snaga iznosi tek 53 MW. Po snazi u ‘feed in’ sustavu, dakako, prednjače vjetroelektrane kojih u tom sustavu ima 26, a njihova ukupna snaga doseže 717,8 MW.

Malih hidroelektrana u tom sustavu poticaja je 15, a ukupna snaga im je 6,4 MW. Elektrana na biomasu je 40 ukupne snage 91 MW, koliko ima i elektrana na bioplin, čija je pak ukupna snaga 44,9 MW. Tu je i šest plinskih visokučinkovitih kogeneracijskih postrojenja ukupne snage 113,3 MW, a u sustavu je i jedna elektrana na plin iz pročistača otpadnih voda, ona u Zagrebu, a njezina je snaga 2,5 MW. Konačno, ‘feed in’ tarifu prima za sada jedina hrvatska geotermalna elektrana u pogonu, GTE Velika 1 snage 10 MW.

Uz sve to, poticaje prema ‘starom’ sustavu trebalo bi primati još devet postrojenja. S njihovim je investitorima HROTE sklopio ugovore o otkupu električne energije, no ona još nisu puštena u pogon. Riječ je o ukupno devet postrojenja ukupne snage 17,4 MW, pri čemu se najviše radi o elektranama na biomasu: sedam postrojenja ukupne snage 15,4 MW, a tu su i dvije elektrane na bioplin (jedna u Cerni i druga u Gunji) ukupne snage 2 MW.

Baš kao i što je uobičajeno u notornim reklamama za televizijsku prodaju: no, ni to još nije sve! Naime, već je nekoliko godina više postrojenja izašlo iz bilo kakvog sustava poticaja. Pri tome se u pravilu radi o vjetroelektranama koje su prve izgrađene i prve ušle u sustav poticaja i jednostavno je rok za poticanje istekao. Uz to, u međuvremenu je sve više postrojenja, uglavnom velikih sunčanih elektrana i vjetroelektrana izgrađeno i u pušteno pogon koje također nisu niti neće biti ni u kakvom sustavu poticaja, piše Energetika-net.

Objavila Ljubljanska burza

Grupa Petrol je u prvoj polovici godine ostvarila 1,8 milijardi eura prihoda od prodaje, što je 20 posto više nego u istom razdoblju prošle godine, ali i dalje 13 posto manje nego u razdoblju prije pandemije.
Neto dobit skočila je 140 posto na 49,4 milijuna eura. Prema polugodišnjem izvješću objavljenom danas na web stranici Ljubljanske burze, korigirana bruto dobit grupe iznosila je 258,1 milijun eura, što je 44 posto više nego u istom razdoblju prošle godine.

Prilagođavanje tržišnim uvjetima i učinkovito upravljanje troškovima odrazilo se i na rast EBITDA -e od 59% koji je dosegao 102,1 milijun eura. Više od polovice EBITDA -e otpada na prodaju naftnih derivata. Omjer neto duga i EBITDA -e je 1,3.

“Prilagođena bruto dobit, EBITDA i neto dobit u prvoj polovici godine također su bolje u usporedbi s rezultatima postignutima u razdoblju prije pandemije”, rekla je izvršna direktorica Petrola Nada Drobne Popović. Dodala je da je Petrol uspio ublažiti negativne učinke pandemije na poslovanje brzim reagiranjem na promjene tržišnih uvjeta, prilagodbom i diverzifikacijom ponude te optimizacijom troškova.

Petrolovi nadzornici, na čelu s Janezom Žlakom, također su mišljenja da je uprava tvrtke vrlo uspješna u upravljanju poslovanjem u trenutnim tržišnim uvjetima.

Grupa je u prvih šest mjeseci prodala 1,3 milijuna tona naftnih derivata, što je 13 posto manje nego u prvoj polovici prošle godine. Petrol je zabilježio najveći pad prodaje goriva na tržištima EU -a, posebno u Italiji, gdje je zatvoren veliki broj trošarinskih skladišta, čime je spriječen veći uvoz naftnih derivata u zemlju. Na maloprodaju su uglavnom utjecale mjere zemalja da ograniče kretanje radi suzbijanja epidemije covida-19.

Prodaja ukapljenog naftnog plina iznosila je 66.300 tona ili također 13 posto manje, a prodaja prirodnog plina porasla je 58 posto na 19,5 teravatnih sati zbog nižih temperatura tijekom sezone grijanja i veće prodaje na stranim tržištima.

Grupa je u prvom polugodištu prodala 7,4 teravat sati električne energije, što je 32 posto manje u odnosu na isto razdoblje prošle godine, a tvrtka pad pripisuje nižim količinama prodaje u trgovanju. U međuvremenu je prodaja električne energije krajnjim kupcima porasla za 113 posto na 1,8 teravat sati, uglavnom zbog uključivanja E3 u grupu. Prema Petrolu, kupnja E3 značajno je učvrstila položaj na tržištu prodaje električne energije krajnjim kupcima.

Grupa Petrol ostvarila je 242,1 milijun eura prihoda od prodaje robe, što je šest posto više u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

Krajem lipnja Petrol grupa, koja zapošljava 5.082 ljudi, imala je 500 benzinskih postaja, od čega 318 u Sloveniji, 110 u Hrvatskoj, 42 u Bosni i Hercegovini, 15 u Srbiji i 15 u Crnoj Gori.

Grupa je za ovu godinu postavila vrlo visoke ciljeve. EBITDA je planirana na 213,5 milijuna eura, što je najviše u povijesti poslovanja Petrola, očekuje se da će neto dobit doseći 104,4 milijuna eura, a prihodi od prodaje na kraju godine će doseći 3,5 milijardi eura. “S poslovnim rezultatima postignutim u prvoj polovici godine na dobrom smo putu da ostvarimo ovaj cilj”, uvjeren je Drobne Popović.

Ciljevi za ovu godinu postavljeni su pod pretpostavkom da će pandemija biti uspješno ograničena na cijepljenje. Istodobno, društvo upozorava da još uvijek postoji velika neizvjesnost oko provedbe plana, osobito ako je cijepljenje stanovništva nedovoljno i pandemija se nastavlja, ako se poduzmu mjere za suzbijanje pandemije i ako smo svjedoci sporijeg gospodarski oporavak, a time i niži gospodarski rast od očekivanog. U tom slučaju, Petrol Grupa će u drugoj polovici godine preispitati poslovne ciljeve za ovu godinu i prema tome ih