OBNOVLJIVI IZVORI

Europski parlament
Zastupnici u Europskom parlamentu iznijeli su svoje ideje o dugoročnoj strategiji EU-a za smanjenje emisija u rezoluciji usvojenoj u četvrtak, 14. ožujka.

U neobvezujućoj rezoluciji, usvojenoj s 369 glasova za, 116 glasova protiv i 40 suzdržanih, zastupnici u Europskom parlamentu kažu da bi samo dva od osam scenarija koje je predložila Europska komisija u svojoj komunikaciji iz studenog 2018. godine omogućila EU-u da dosegne neto-nultu stopu emisija stakleničkih plinova (GHG) do 2050. godine, na što se EU-u obvzala prema Pariškom sporazumu o klimi. Zastupnici u Europskom parlamentu podupiru Europsku komisiju u guranju ova dva scenarija.

Europski parlament također izražava potporu demonstracijama, posebno u obliku marševa za klimu i učeničkih prosvjeda koji podižu svijest o ovim klimatskim rizicima. Zastupnici apeliraju na nacionalne, regionalne i lokalne vlasti, kao i na vlasti EU-a, da poduzmu konkretne i brze mjere kako se ne bi prekoračilo klimatsko ograničenje od 1,5°C.

Zastupnici naglašavaju da je za postizanje neto-nulte stope emisija stakleničkih plinova do 2050. godini na najisplativiji način, potrebno podići razinu ambicija smanjenja stope emisija stakleničkih plinova do 2030. godine. Stoga Europska unija mora poslati jasnu poruku da je spremna preispitati svoj doprinos prema Pariškom klimatskom sporazumu.

Ako se dobro postupa, uz odgovarajuću potporu za najugroženije regije, sektore i građane, tranzicija prema neto-nultoj stopi emisija stakleničkih plinova potencijalno može stvoriti 2,1 milijuna dodatnih radnih mjesta do 2050. godine u EU-u. Trebalo bi stvoriti “fond pravedne tranzicije” kako bi se podržale regije koje su najviše pogođene dekarbonizacijom, kao što su rudarske regije.

Strategija EU-a o neto-nultoj stopi emisija stakleničkih plinova trebala bi dati prioritet izravnim smanjenjima emisija i povećanju prirodnih ponora i spremnika ugljika (kao što su šume) u odnosu na tehnologije uklanjanja ugljika, koje tek trebaju biti razmještene u velikom opsegu i imale bi značajan rizik za ekosustave, biološku raznolikost i sigurnost hrane.

Zastupnici smatraju da tranzicija prema ekonomiji sa neto-nultom stopom emisija stakleničkih plinova također predstavlja značajne mogućnosti. Ulaganja u industrijske inovacije, uključujući digitalne tehnologije i čistu tehnologiju, potrebna su za poboljšanje ekonomskog rasta, jačanje konkurentnosti i stvaranje novih radnih mjesta, npr. u rastućoj kružnoj ekonomiji i bioekonomiji. Također, zastupnici naglašavaju važnost postojanja predvidljive energetske i klimatske politike za poticanje dugoročnih ulaganja.

Naposljetku, zastupnici ponavljaju stajalište Europskog parlamenta da se najmanje 35% izdataka za istraživanje (Horizon Europe) izdvoji za potporu klimatskim ciljevima.

U komunikaciji se iznose opcije koje omogućuju temeljitu raspravu o putu do 2050. godine. Rasprava bi trebala omogućiti EU-u da usvoji i podnese ambicioznu strategiju do 2020. godine prema Okvirnoj konvenciji o klimatskim promjenama Ujedinjenih naroda (UNFCCC), kao i odredi smjer buduće klimatske i energetske politike EU-a.

Potpisnice Pariškog sporazuma pozvane su da do 2020. godine dostave svoje dugoročne strategije razvoja s niskim stopama emisija stakleničkih plinova. U komunikaciji “Čisti planet za sve“ usvojenoj 28. studenog 2018. godine, Europska komisija predstavila je svoju stratešku, dugoročnu viziju za klimatski neutralnu ekonomiju do 2050. godine, uključujući osam mogućih putova.

Svakog tjedna sve više i više mladih ljudi odlazi na klimatske prosvjede jer ne prihvaćaju da su mjere koje su poduzele EU-u i njezine države članice dovoljne za ograničavanje globalnog zatopljenja na 1,5°C, kako je dogovoreno Pariškim sporazumom o klimi.

Klub zastupnika Zelenih/ESS-a u Europskom parlamentu pokrenuo je inicijativu da pozove skupinu mladih aktivista u Europski parlament zajedno sa zastupnicima S&D-a i GUE-a. Rezolucija o ovoj klimatskoj raspravi izglasana je u četvrtak, 14. ožujka, dan prije globalnih klimatskih marševa i učeničkih prosvjeda.

Financial Times
Jedna od najvećih svjetskih naftnih kompanija, Royal Dutch Shell, za 10 godina trećinu prihoda crpit će iz – električne energije.

Kako je Financial Timesu izjavio Maarten Wetselaar, Shelov direktor za plinsku proizvodnju i nove energije, kompanija do 2030. namjerava razviti poslovanje s električnom energijom koje bi uključivalo opskrbu potrošača, trgovanje strujom i dobavu eletroenergetske opreme, a koja bi bila jednake veličine kao i sadašnje poslovanje s naftom i plinom.

Shell danas 65 posto prihoda ostvaruje od proizvodnje i prerade nafte, 25 posto od proizvodnje plina, a 10 posto od petrokemijske proizvodnje. Nakon 2030. po trećinu prihoda ostvarivao bi od nafte, plina i struje dok bi petrokemija zadržala postojeći udjel.

Govoreći na CERAWeek konferenciji u Houstonu, Wetselaar je kazao da ako kompanija dostigne ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2035. godine, “količina energije – čiste energije – koju ćemo trebati prodati činit će nas uvjerljivo najvećom energetskom kompanijom na svijetu”.

Postizanje tog cilja ovisit će o mogućnosti dostizanja prihvatljivog povrata na kapital između osam i 12 posto, dodao je Wetselaar. Prema njegovu mišljenju, Shell je u značajnoj prednosti u odnosu na potencijalne konkurente koji raspolažu termoelektranama i nuklearkama, ali i centraliziranom filozofijom.

Shell smatra da će budući potrošači struje biti decentralizirane skupine, sa vlastitim kućnim baterijama za spremanje energije i solarnim panelima na krovovima. Shellova uloga u takvom sustavu je optimiziranje takvih kućnih mikrosustava, smatraju njegovi čelnici.

Shellov plan odgovor je na projekcije o znatnom skoku korištenja električne energije u bliskoj budućnosti. Umjesto sadašnjih 20 posto, struja će u energetskom miksu zauzimati čak 50 posto udjela.

Emisija EnergyPress
Gošća jučerašnje emisije EnergyPress na N1 televiziji bila je dobra poznavateljica ruskih energetskih politika, profesorica na Hrvatskim studijima, dr. sc. Jelena Jurišić.

Govorila je o LNG terminalu na otoku Krku, ruskom iskoraku u industriju ukapljenim plinom, mogućnostima potpune samodostatnosti Europe o ugljikovodicima iz Rusije, ali i tko je kriv za to što je INA prodala veliko rusko nalazište Bijele noći.

Na pitanje koliko je Hrvatskoj trebao LNG terminal, profesorica Jurišić naglasila je kako Hrvatskoj zasigurno treba takav dobavni pravac koji će diversificirati opskrbu, međutim naglasila je kako je ukapljeni plin skuplji, kako ne može biti prava konkurencija ruskom plinu.

Objasnila je kako ruska tvrtka Novatek čini značajan iskorak u ovaj dio proizvodnje plina, sa značajnijim tržištem u Kini, ali novi project Arktik LNG 2, u koji je vlasnički ušao francuski Total, može značiti njihov iskorak u Europu. Nije uopće nemoguće da se plin iz Arktika pojavi na LNG terminal na Krku.

Geopolitička igra u kojoj zapadni saveznici žele prisiliti Njemačku, a onda i zemlje između Jadrana i Baltika da postanu neovisne o ruskom plinu teško je moguća, smatra profesorica Jurišić, jer Njemačka ovisi 40 posto o tom izvoru plina, to bi bio značajan udarac na njeno gospodarstvo, a s druge strane izgradnjom Sjevernog toka 2 ona će postati plinsko čvorište za distribuciju toga plina.
Izbori u Ukrajini neće ugroziti opskrbu Europe plinom, teško se može ponoviti plinska kriza, kaže Jurišić. Naime, ugovor za opskrbu plinom preko Ukrajine je pri kraju, a njihova je infrastruktura, u koju nisu ulagali toliko dotrajala da je sve nesigurnija. Izgradnjom Tursko toka ne očekuje prestanak opskrbe preko Ukrajine, ali očekuje značajnije smanjenje opskrbe. Ukrajina više nije u mogućnosti ucjenjivati Europu i Rusiju plinovodom, objasnila je profesorica Jurišić.

Kao zanimljivost je navela kako Rusija, osim ugljikovodika, na izvozu kojih (pri cijeni od 50 i više dolara za barel) planira svoj proračun, te nuklearne energije, za koju izvozi vlastitu tehnologiju (primjer je drugi generator mađarske nuklearke Paks) ulaže u obnovljive izvore energije. Posljednje se četiri godine vidi značajan napredak u tom sektoru.

Čudi se što hrvatske energetske tvrtke ne iskorače značajnije u Rusiju, jer rusko je tržište gladno za novim tehnologijama. Nakon što je nekoliko INA-inih direktora, potpuno nepotrebno, odlučilo prodati Bijele noć, malo se toga s naše strane u Rusiji dogodilo. Prodajom Bijelih noći, zaključuje Jurišić, veća je šteta napravljena INA-i nego bilo kojom drugom političkom ili gospodarskom odlukom, jer kada se potpisivao ugovor o kupnji, cijena barela nafte bila je 9 dolara, a poslije je samo rasla. Nakon prvih godina eksploatacije, sve ostalo bio je profit.

Pogledajte video 

Piše Ivan Brodić
Sve je jasnije opredjeljenje naftnih kompanija za strateško okretanje prema industriji obnovljivih izvora energije što je povezano s pojeftinjenjem tehnologija proizvodnje iz obnovljivih izvora.

Međutim, ključne točke napuštanja ugljikovodika, u budućnosti, bit će mogućnost tržišne proizvodnje, učinkovitost akumulacije energije i ostvarivanje potpune neovisnosti obnovljivih izvora od ugljikovodika.

Naznake promjene trendova prisilile su Shell i BP na ulaganje u proizvodnju i skladištenje energije iz obnovljivih izvora, čine to i ENI i Total, ali i mađarski MOL u svojoj dugoročnoj strategiji. Nije tome izuzetak niti INA, koja, doduše sramežljivo, ulazi i u taj segment, za sada samo s punionicama za električne automobile. Nedavno je i moćni Glencore, suočen s političkim pritiscima vezanim uz Pariški klimatski sporazum, odlučio ograničiti svoja ulaganja u ugljen.

Ipak, međunarodne su kompanije izlistane ne burzama, te je teško očekivati kako će se u potpunosti prepustiti političkim, aktivističkim i pritiscima nevladinih udruga, a na štetu dobiti vlastitih dioničara. U svjetlu naznaka gospodarske krize, dogovora o nižoj proizvodnje, cijene ugljikovodika mogle bi rasti, a kako obnovljive izvore energije nije moguće proizvoditi bez visokog udjela ugljikovodika u stvaranju preduvjeta, niti za obnovljive izvore energije ne dolazi dobro razdoblje. Goodwill neće nadoknađivati gubitke, Tesla je tek izuzetak.

Do tada, to su samo trendovi, važni za promjenu razmišljanja, no samo trendovi. Realan posao mogao bi se okrenuti ovoj vrsti energije kada tome više ne tako, te kada dodatno pojeftini tehnologija za proizvodnju takve energije, što će je učiniti tržišnom.

Naposljetku, najvažniji je preduvjet akumulacija, skladištenje i prijenos takve energije. Kalorijska vrijednost jedinice obnovljive energije ne smije, prijenosom s jednog kraja svijeta na drugi, gubiti značajnije vrijednosti, ta tako je slučaj s ugljikovodicima.

Na Atlantiku i Sredozemlju
Svijet se polako, ali sigurno okreće obnovljivim izvorima energije. I dok je iskorištavanje Sunčeve energije među najpopularnijim oblicima obnovljive energije, u Francuskoj rade na veoma zanimljivom projektu koji će iskoristiti snagu vjetra za stvaranje električne energije.

Četiri projekta (“Groix Belle Ile”, “Golf du Lion”, “Eolmed” i “Provence Grand Large”) trebala bi demonstrirati iskorištavanje snage vjetra na moru. Točnije, Francuzi planiraju napraviti “plutajuće farme vjetrenjača” koje bi testirale mogućnost proizvodnje električne energije na moru.

U prvoj, testnoj fazi, žele postaviti jednu plutajuću farmu na Atlantik, a tri na Sredozemno more. Svaka bi “farma” imala tri do četiri turbine koje bi imale ukupni kapacitet 24 megavata. Farme bi međusobno bile povezane podvodnim kabelima kojima bi i struju slale na kopno.

Svaka će farma imati drugačiju kombinaciju turbine, plutajuće podloge i kabela kako bi se mogle testirati različite tehnologije i proučiti njihova izdržljivost te dugotrajnost. Najuspješnija kombinacija potom bi se mogla koristiti u široj primjeni. Plutajuće farme bit će usidrene 30-ak kilometara od obale, a očekuje se da će s testiranjem početi već sljedeće godine. Ovu 200 milijuna eura vrijednu investiciju pozdravila je i Europska unija istaknuvši kako takvi projekti doprinose ostvarenju energetskih i klimatskih ciljeva u EU.

Ako se plutajuće farme vjetrenjača pokažu kao dobro rješenje, Francuzi bi mogli duž cijele svoje obale postavljati takve vjetroelektrane i do 2050. proizvoditi dvostruko više energije iz obnovljivih izvora no što ih danas dobivaju iz nuklearnih elektrana S obzirom na to koliko često na Jadranu puše vjetar, možda bi ovakve plutajuće farme mogle biti izvrsno rješenje za opskrbu električnom energijom naših otoka. Samo da Francuzi dokažu da je moguće, piše portal Zimo.

Ukidanje ugljena lukrativno
Namjera njemačke vlade da do 2038. ugasi sve termoelektrane na ugljen u državi mogla bi najmoderniju i najčišću elektranu preobličiti u “tvornicu novca”, a da pri tome ne proizvede nijedan kilovatsat.

Termoelektranu Datteln 4 sjeverno od Dortmunda gradi kompanija Uniper, a s radom bi trebala započeti sljedećeg ljeta. Uniper u gradnju investira 1,5 milijardi eura, za što će dobiti najmoderniju elektranu snage 1,05 gigavata koja će po satu trošiti 400 tona ugljena za proizvodnju električne energije.

Međutim, javlja Poslovni dnevnik, početak rada postao je upitan nakon vladina prijedloga da za 19 godina Njemačka više ne dobiva električnu energiju iz ugljena radi smanjenja emisija ugljičnog dioksida.

Vlada će kompenzirati kompanije poput Unipera i RWE-a ako prije isteka vijeka uporabe (za Datteln 4 on iznosi 40 godina) zatvore svoje termoelektrane, dok će pokrajine na koje će se zatvaranje negativno ekonomski odraziti tijekom 20 godina dobiti 40 milijardi eura pomoći. K tome, dvije milijarde eura utrošit će se radi zaštite kućanstva i industrijskih potrošača od rasta cijena struje.

U slučaju elektrane Datteln 4 to znači da bi lokalne vlasti i Uniper na njoj mogli uprihoditi nekoliko milijardi eura državnih kompenzacija. Valja naglasiti kako vladin prijedlog sugerira da se s operaterima elektrana koje još nisu započele s radom postigne dogovor da ih ni ne priključe na mrežu.

U Uniperu smatraju da je nepriključenje na mrežu pogrešno. Naime, elektrana može vrlo brzo odgovoriti na manjak električne energije ako podbace OIE te tako stabilizirati mrežu, kaže za Financial Times direktor elektrane Ingo Telöken.

Prof. dr. Tarzan Legović za Novac.hr. 
Prof. dr. sc. Slaven Dobrović nema znanja o utjecaju plinske elektrane Peruća na okoliš. Iako je nedavno bio ministar Ministarstva zaštite okoliša i energetike, on ne zna ni tko smije raditi studije utjecaja na okoliš, a ne zna ni da postoji Strategija energetskog razvoja RH, kao ni što je to “zeleni konzervacionizam”.

Prema tome, njegov sud da sporna elektrana nije u javnom interesu je neosnovan. Upravo suprotno, plinska elektrana Peruća je nasušna potreba Hrvatske sukladno Strategiji energetskog razvoja. U Studiji utjecaja na okoliš plinske termoelektrane Peruća, koja je nakon javne rasprave dorađena u smislu pojašnjenja utjecaja na okoliš, Povjerenstvo Ministarstva zaštite okoliša i energetike nije našlo ni jedno sporno predviđanje. Dapače, nakon prve sjednice povjerenstvo je pohvalilo Studiju kao sveobuhvatnu, temeljito napravljenu te čiji su izrađivači pokazali da ona služi zaštiti okoliša. Kao što je uobičajeno, tražili su pojašnjenja i dopune. Na drugoj sjednici povjerenstvo je donijelo negativno mišljenje na temelju nepoznavanja Uprave vodnog gospodarstva što akumulacija Peruća uopće znači.

No, u Jutarnjem listu od subote 2. 2. 2019. profesor Slaven Dobrović, u vezi s mogućim zagrijavanjem akumulacije Peruća od plinske elektrane, navodi: “Za vrijeme visokih vodostaja i velikih protoka u slivu Cetine to možda ne predstavlja problem, no što će se desiti ljeti u uvjetima biološkog minimuma, kada se protok kroz jezero svede na 3500 litara u sekundi, veliko je pitanje oko kojeg je nastao spor na razini stručnih argumenata”.

Odgovor na “veliko pitanje” oko kojega je navodno “nastao spor na razini stručnih argumenata” jasno je napisan u Studiji utjecaja na okoliš, a glasi: prije nego što nastanu uvjeti biološkog minimuma, plinska elektrana neće raditi! Ako ne radi, onda ne zagrijava akumulaciju Peruća, i to bi svakom trijeznom čitatelju trebalo biti jasno.

A sada razmotrimo pitanje oko kojega prof. Dobrović također nije baš siguran jer navodi: “Za vrijeme visokih vodostaja i velikih protoka u slivu Cetine to možda ne predstavlja problem…”.

Prvo, za hlađenje plinske elektrane namjerava se koristiti akumulacija Peruća, a ne rijeka Cetina. Očito, elektrana ne može zagrijavati sliv Cetine uzvodno od akumulacije Peruća, to je valjda jasno svakom djetetu.

Za vrijeme rada, plinska elektrana bi zagrijavala akumulaciju Peruća koja ima dubinu od 30 do 60 m i površinu od oko 13 km2. Akumulacija zimi ima hladnu vodu po cijelom vertikalnom stupcu temperature do najviše 12 °C. Ljeti akumulacija ima dva sloja: topliji sloj pri površini i hladni sloj pri dnu. Topliji, lakši sloj pri površini može ljeti dostići temperaturu do 26 °C. Pri dnu, teži sloj vode ima stalnu temperaturu do 12 °C. Voda za hlađenje elektrane bi se uzimala uzvodno s dna te ispuštala nizvodno na dno donjeg hladnog sloja vode. No, kako je voda koja bi se ispuštala iz elektrane toplija za 8 °C i lakša, ona će se miješati s vodom donjeg sloja i dizati prema gornjem sloju. Svakom djetetu je jasno da kada se voda uzima iz donjeg sloja, ispuštena voda može imati do 12 + 8 = 20 °C. Također je jasno da se s vodom od 20 °C ne može zagrijati vodu jezera ni do prirodnih 26 °C na površini. Pravilnik o graničnim vrijednostima emisije otpadnih voda jasno kaže da povećanje temperature u području utjecaja ne smije biti više od 3 °C, a u salmonidnim vodama ne više od 1,5 °C preko najviše prirodne temperature, odnosno više od 26 °C. I tu je kraj značenja riječi “možda”. Naime, nema “možda”, jer oni koji namjeravaju graditi elektranu od 400 milijuna eura su dužni, zamislite, ugraditi – termometar!

A sada pogledajmo kako je profesor Dobrović došao na razinu “stručnih argumenata”. On piše: “Teško da se ovo osporavanje navoda iz Studije smije nazivati fabriciranjem neznanstvenih tvrdnji, a kamoli vulgarnom derogacijom akademske zajednice. Jer ne radi se o suprotstavljanju ulice i akademije nego o neslaganju računa dvaju znanstvenika koji, iako nisu istog znanstvenog zvanja, jesu jednako meritorni za sporno područje pa tako i za suprotstavljanje pitanja”.

Dakle, prema Dobroviću, znanstvenik koji je radio izračune za Studiju i onaj koji nije “jesu jednako meritorni za sporno pitanje”. Pa ako je tako, zašto onda Ministarstvo okoliša i energetike već više od 30 godina pažljivo gradi listu stručnjaka koji imaju dovoljno referenci da smiju raditi na spornom pitanju? Onaj tko je radio proračune za Studiju nalazi se na toj listi Ministarstva, a onaj drugi se ne nalazi. Osim toga, taj drugi ima točno nula referenci po tom pitanju, pa prema tome tvrditi da su oni jednako meritorni znači ništa drugo nego “vulgarno derogirati” dugogodišnje nastojanje Ministarstva zaštite okoliša i energetike.

žA sada, pretpostavimo da je u Studiji napravljen pogrešan izračun, a da je stručnjak koji se ne bavi tim područjem napravio točan račun. Po njemu bi se akumulacija zagrijala za 30 °C. Dakle, temperatura bi se podigla do najviše 26 °C + 30 °C = 56 °C ili najmanje, ako je u gornjem sloju 12 °C, na 12 °C + 30 °C = 42 °C. To predviđanje je potpuno neosnovano i besmisleno, a za dokazivanje toga besmisla ne treba nam nikakav izračun jer se s vodom od 20 °C temperatura vode u akumulaciji ne može podignuti na višu temperaturu.

Zar to predstavlja “spor na razini stručnih argumenata”?

Dalje profesor Dobrović pita: “Zar su nebitna pitanja – što bi značilo prekomjerno zagrijati Cetinu iz koje se vodom opskrbljuje 500 tisuća ljudi, i to bez prethodne obrade osim dezinfekcije”.

Da, to je pitanje važno, ali nije povezano s plinskom elektranom Peruća. Naime, ta bi se elektrana gradila pokraj akumulacije Peruća, a ne na rijeci Cetini. No, u Studiji je izračunato da bi se Cetina, nizvodno od brane na Perući, zagrijala za manje od 1 °C. Kao najgori mogući scenarij, pokušajmo, protivno projektu elektrane, zagrijati Cetinu najviše moguće tako da ispust elektrane stavimo na usis hidroelektrane Peruća. Uz dno brane hidroelektrana ispušta 50 m3/s vode koja ima prirodno do 12 °C. Plinska elektrana ispušta 8 m3/s s temperaturom od 20 °C. Odatle je lako izračunati da temperatura Cetine na ispustu hidroelektrane iznosi 13,28 °C. Tvrditi da je čak i 1,28 °C prekomjerno zagrijavanje Cetine, nespojivo je s bilo kojim imalo razumnim čovjekom.

Zatim profesor Dobrović pita: “Treba li uopće daljnja rasprava o nespojivosti termoenergetskog bloka koji nad jezerom u kojem se čuva 560 milijuna kubnih metara pitke vode ispušta više od 6 stotina kilograma ispušnih plinova u sekundi…”

Naravno da treba, jer je rečenica besmislena. Što će se ispuštati nad jezerom? Ništa, jer se elektrana ne bi gradila nad jezerom. No, kako bi se gradila pokraj jezera, važno je razmotriti što se ispušta. U Studiji piše: ispušta se 99,988% dušika, kisika, argona, CO2 i vodene pare – a ništa od toga ne pada u jezero. A što je to uopće? Ako pogledate omjere tih tvari, otkrit ćete da je to, zamislite – topli zrak!

Nadalje, u akumulaciji Peruća se uopće ne čuva pitka voda, nego akumulacija služi za dobivanje električne energije iz hidroelektrane Peruća. No, i da se čuva, ona postojanjem termoelektrane neće biti značajno zagađena. I na koncu, voda u akumulaciji Peruća uopće nije pitka. Da bi bila pitka, ona se prvo mora obraditi. Pa ni voda u Savi nije pitka, ali ipak glavnina stanovnika Zagreba pije vodu iz savskog bazena, naravno nakon adekvatne obrade.

Povjerenstvo Ministarstva zaštite okoliša u svom je rješenju navelo: “Akumulacijsko jezero Peruća je prema Planu upravljanja vodnim područjima… u ukupno lošem stanju … Međutim, ta ocjena stanja još nije potpuna jer nije provedena ocjena stanja prema biološkim elementima kakvoće”.

Kao što svi znamo, biološki elementi vode (točnije: mikrobiološki indikatori) su ključni za utvrđivanje kakvoće obrade vode u pitku vodu, ali unatoč tome profesor Dobrović tvrdi da je u akumulaciji Peruća pitka voda. Inače, zahvat vode za piće iz Cetine je nizvodno od treće akumulacije Prančevići ispod sela Blato.

Na kraju on tvrdi: “… Projekt nije potekao iz kakve energetske strategije, što bi bilo normalno u civiliziranoj zemlji kojom se upravlja sukladno javnom interesu”. Dakle, profesor Dobrović kao nedavni ministar Ministarstva zaštite okoliša i energetike ne zna da postoji Strategija energetskog razvoja RH koju je Hrvatski sabor usvojio 16. listopada 2009. i koja je još na snazi, a sukladno kojoj je projekt plinske elektrane Peruća napravljen. Iz toga slijedi da je Hrvatska u tom aspektu civilizirana zemlja kojom se nastoji upravljati sukladno javnom interesu, samo to profesor Dobrović ne zna.

On dalje zaključuje: “U slučaju projekta na jezeru Peruća, zeleni konzervacionizam jest poslužio upravo onome čemu javni karakter cijele procedure i služi – zaštiti okoliša, time i javnog interesa”. Ali gore smo vidjeli da je navodni “zeleni konzervacionizam” u slučaju plinske elektrane Peruća ništa drugo nego vulgarna nakupina ignorancije i neosnovanog zastrašivanja naroda. To je moglo biti u interesu Mosta, ali to sigurno nije ni zaštita okoliša, a ni javni interes.

Studija utjecaja na okoliš jedan je od instrumenata zaštite okoliša i prilikom njezine izrade najmoderniji projekt plinske elektrane u Hrvatskoj još je više unaprijeđen kako bi ona što je manje moguće utjecala na okoliš. Doista, ta bi termoelektrana donijela lokalnoj zajednici prosperitet, a Hrvatskoj prijeko potrebnu stabilizaciju u proizvodnji električne energije – a jedno i drugo je javni interes, donosi Novac.hr.

Usprkos Brexitu.
Naftne tvrtke sve više grade portfelje projekata obnovljivih izvora energije kako bi zadovoljile uvjete investitora za smanjenjem svojeg ugljičnog otiska, prenosi globalenergy.today.

Shell je ranije najavio kako će u projekte obnovljivih izvora energije ulagati između jedne do dvije milijarde američkih dolara godišnje. “Aposolutno bismo htjeli dobiti mjesto na tržištu offshore vjetroelektrana u Velikoj Britaniji“, izjavio je u intervjuu za Reuters Mark Gainsborough, izvršni potpredsjednik Shellove divizije New Energies.

Shellova divizija New Energies temelji se iskustvu Shellovih stručnjaka u području tehnologija s nižim emisijama ugljika te se bavi, između ostalog, istraživanjima novih komercijalnih modela usmjerenih na svjetsku energetsku tranziciju.

Izgradnja četiri kaskadne hidroelektrane (HE) na donjem toku rijeke Vrbas kod Laktaša, usaglašena u rujnu prošle godine, još nije počela, potvrdili su Nezavisnim novinama u Ministarstvu energetike i rudarstva RS.
Ranije je najavljeno da će ruski partner, tvrtka Rakurs Engineering iz Sankt-Peterburga, doći obaviti istraživanja, međutim iz ministarstva je potvrđeno da još niko nije došao da se obave istraživanja i utvrdi na koji način bi projekt bio realiziran u praksi. U potpisanom memorandumu o saradnji, koji su usaglasili Petar Đokić, ministar energetike i rudarstva RS, i Leonid Černigov, generalni direktor ruske kompanije Rakurs, dogovoreno je da će biti izgrađene ukupno četiri hidroelektrane, od kojih bi svaka imala oko 20 megavata instalirane snage.

Riječ je o hidroelektranama Trn, Laktaši, Kosjerovo i Razboj, a ukupna vrijednost projekta procijenjena je na 500 milijuna eura. U Ministarstvu energetike i rudarstva Republike Srpske, pak, kažu da je rok za istraživanja rujan 2019. i da još nije istekao. Rijeka Vrbas ima ukupan potencijal od čak 616 megavata, a u BiH najveći potencijal ima Drina s gotovo dva gigavata instalirane snage.

Zastupnici Europskog parlamenta upozoravaju kako je što prije potrebno poduzeti konkretne korake prema očuvanju okoliša i smanjenju zagađenja zraka koji sve više negativno utječe na zdravlje i živote građana Europske unije.
Europski parlament je na prošlotjednoj plenarnoj sjednici u Strasbourgu raspravljao o izjavi Komisije o programu Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. i programu “Čisti zrak za Europu” iz 2013. kojima je jedan od glavnih prioriteta ostvarivanje standarda kvalitete zraka. “Ovo je vrlo ozbiljan problem i upravo zato moramo nešto poduzeti. Prepoznajem da je Komisija ipak nešto učinila, no moramo činiti puno više. Moramo se usuditi govoriti o velikim problemima. Primjerice, moramo ukazati na to da poljoprivredni sektor također mora pridonijeti smanjenju zagađenja zraka smanjenjem emisija CO2, amonijaka i metana”, upozorila je u četvrtak danska zastupnica Christel Schaldemose (S&D) u raspravi na plenarnoj sjednici.

“Granica od 40 miligrama dušikovog dioksida po kubičnom metru kao godišnji prosjek obveza je na razini EU-a i dogovorena je u svim državama članicama. Komisija poduzima odlučne mjere tamo gdje vidi trajna prekoračenja iznad graničnih vrijednosti kakvoće zraka. Trenutno provodimo 30 prekršajnih postupaka protiv 20 država članica zbog prekoračenja graničnih vrijednosti čestica dušikovog i sumpornog dioksida”, rekao je povjerenik Europske komisije Karmenu Vella.

Zagađenje zraka drugi je najveći problem za okoliš u Europi, uz klimatske promjene i povećanje otpada. Prema podacima Komisije, kvaliteta zraka u Europi povećala se u posljednjih nekoliko desetljeća, no 3 od 4 Europljana iz urbanih sredina su u opasnosti zbog visokih razina zagađenosti. Onečišćenje zraka uzrok je teških bolesti poput astme i raka pluća, a svake godine oko 400 tisuća ljudi u Europi umire upravo zbog posljedica udisanja zagađenog zraka.

Europska unija je zbog toga odredila ciljeve za postizanje određene razine kvalitete zraka koja bi imala minimalno štetan učinak na ljude i okoliš. Ciljevi se temelje na tri glavna stupa: standarda kvalitete zraka, smanjenja emisija te emisijskih standarda za glavne izvore onečišćenja. “Kvaliteta zraka prelazi državne granice i zato trebamo koordinirano djelovanje svih zemalja članica kako bismo poboljšali svoj zrak. Europa ima unificirane regulacije za djelovanje, no mjere nacionalnih i regionalnih jedinica uvelike se razlikuju”, rekla je zastupnica Eleonora Evi (EFDD).

Hrvatski zastupnik Jozo Radoš (GLAS/ALDE) dodao je kako će biti potrebno uskladiti ciljeve Komisije s novim energetskim zakonima, ali i kako u pojedinim dijelovima Europe i Balkana još uvijek postoje termoelektrane na ugljen koje znatno onečišćuju velik dio teritorija. “Trebalo bi poštivati visoke standarde, ali bi trebalo pomoći i tim zemljama da postignu visoke standarde čistoće zraka”, ocijenio je Radoš u raspravi.

Smanjenje emisija štetnih plinova i onečišćenja zraka jedan je od glavnih prioriteta UN-ova “Programa za održivi razvoj 2030.” iz 2015. Planirani prelazak s linearnog na kružno gospodarstvo trebao bi smanjiti emisije, potrošnju resursa te stvoriti preko milijun novih radnih mjesta.

“Već vidimo da je to moguće. Protekli smo godina primijetili kako je rast GDP-a kompatibilan s redukcijama emisija CO2. Ovdje nije riječ o snižavanju naših životnih standarda, već o pametnijem upravljanju resursima”, rekao je povjerenik Komisije Jyrki Katainen.

UN je Programom 2030. predstavio set od 17 ciljeva za održivi razvoj kojim bi se do 2030. godine okončalo siromaštvo, sprječile klimatske promjene te osigurao održiv razvoj i napredak ekonomije i poljoprivrede.

Riječ je o univerzalnom sporazumu koji za implementaciju zahtjeva djelovanje svih država svijeta na svim razinama društva. Pojedine zemlje članice EU-a su prema izvješću Komisije među vodećima u svijetu u primjeni ciljeva za održivi razvoj, posebice u pogledu sprječavanja siromaštva koji je prvi cilj Programa.

Zastupnici su ipak upozorili kako se transformacija na održive sustave mora započeti što prije, ali ne na račun onih koji su već u lošijem ekonomskom i društvenom položaju. “Kako možemo od ljudi očekivati da podupru transformaciju sustava proizvodnje i konzumacije na održive načine dok digitalni divovi i bogataši ne plaćaju poreze u milijunskim iznosima. Ovaj sustav ne funkcionira. Naše je društvo u dubokoj krizi”, rekao je na plenarnoj sjednici njemački europarlamentarac Udo Bullman (S&D).

“Ekološka tranzicija se mora temeljiti na solidarnosti i ne možemo više čekati. Uspjeli smo poslati ljude na Mjesec – zasigurno možemo postići ciljeve za zaštitu okoliša”, smatra zastupnica Tilly Metz (Zeleni/ESS).