NUKLEARNA ENERGIJA

Analitičari

Cijene uranija vjerojatno će nastaviti rasti i završiti ovu godinu u plusu većem od 50 posto budući da sve izraženiji strah od klimatskih promjena ubrzava globalnu tranziciju na čišće izvore energije, uključujući nuklearnu, kažu analitičari.

Očekuje se da će do kraja prosinca cijene uranija na fizičkom tržištu dosegnuti 75 do 80 dolara po funti (pola kilograma). U ovoj godini porasle su oko 36 posto.

Trenutno funta uranija stoji oko 66,25 dolara i najskuplja je od katastrofe u nuklearki u Fukushimi 2011. godine. Najvišu razinu uranij je dosegnuo 2007. godine kada je stajao 140 dolara po funti.

“Tržište polako podiže cijene jer troškovi rudarenja rastu, a nuklearke žele stvoriti zalihe kako bi se zaštitile od sve većih problema u nabavi”, rekao je analitičar SP Angela za rudarstvo John Meyer.

“Očekujemo da će cijene rasti iz godine u godinu u idućih 10 do 20 godina, odnosno sve dok svijet ne pronađe drugi izvor za trajno bazično napajanje velikih razmjera s niskim ugljičnim otiskom”.

Potražnja nuklearnih reaktora projicirana je za ovu godinu na 65.650 tona elementarnog uranija, a Svjetska nuklearna udruga predviđa da će porasti za 28 posto do kraja desetljeća i gotovo se udvostručiti do 2040., na 130.000 tona.

Uranij se sve više kupuje i radi energetske sigurnosti, osobito nakon što su ruske postrojbe ušle u Ukrajinu, a Zapad reagirao sankcijama Moskvi, zaprijetivši kaznenim mjerama i osiguravateljima i prijevoznicima budu li ′servisirali′ rusku naftu skuplju od 60 dolara.

Opskrba uranijem istodobno je ograničena zbog nedovoljnog ulaganja u novu proizvodnju, transportnih rizika povezanih s geopolitičkom neizvjesnošću i i monopola državnih kompanija, tumači Reuters.

Komunalna poduzeća istodobno užurbano gomilaju zalihe i terminskim ugovorima kupile su ove godine više od 118 milijuna funti (59 tisuća tona) uranija, najviše u više od deset godina, prema tvrtki za istraživanje tržišta i konzultantskoj tvrtki UxC.

Za 2023. UxC predviđa manjak od 66 milijuna funti, s obzirom na 436 operativnih reaktora na globalnoj razini koji zahtijevaju oko 195 milijuna funti tog goriva.

Ukrajina

Njemačka energetska tvrtka udružila se s Ukrajinom radi izgradnje vjetroparka u zaštićenoj zoni oko nuklearke u Černobilu.
Ruska vojska iz istraživačke baze u Černobilu ukrala 133 radioaktivne tvari, iznimno su smrtnosne

To je područje ispražnjeno od 1986. kada se istopio jedan od reaktora u najgoroj nuklearnoj katastrofi ikada.

Prema NOTUS-u, jedna od prednosti izgradnje vjetroparka u zaštićenoj zoni je to što se na projekt neće žaliti udruge za zaštitu okoliša i nevlasine organizacije.

Zona se nalazi oko 150 kilometara sjeverno od Kijeva.

Rusija od početka invazije u veljači 2022. redovito napada ukrajinsku energetsku infrastrukturu.

Promjena energetske politike?

Njemačka će u idućih pet godina investirati više od milijardu eura u istraživanja atomske fuzije, najavila je ministica znanosti Bettina Stark-Watzinger. Stark-Watzinger je u utorak agenciji dpa rekla da je “fuzija ogromna šansa da se riješe svi energetski problemi”, prenosi B92.

Više se i ne postavlja pitanje hoće li fuzija postati realnost, nego samo hoće li Njemačka biti dio toga, rekla je Stark-Watzinger dodajući da ona to forsira i “da je to njen cilj”.

Ministrica je najavila novi program podrške od 370 milijuna eura do 2028. koji treba ojačati programe u Institutu za fiziku plazme, Institutu za tehnologiju u Karlsruheu i Istraživačkom centru u Jilinu.

Cilj je da se postigne “ekosistem fuzije i industrije” da nuklearna centrala na fuziju u Njemačkoj što prije postane realnost, pojasnila je Stark-Watzinger.

“Osnovna činjenica je – potrebni su nam izvori energije koji su sigurni, dovoljnog kapaciteta, financijski pristupačni i ugljično neutralni”, rekla je ministrica.

Za razliku od sadašnjih reaktora u kojima se energija stvara cijepanjem atoma, kod nuklearne fuzije se atomske jezgre spajaju u teže jezgro. Teoretski, taj proces može osloboditi ogromne količine energije bez negativnog utjecaja na životnu sredinu i klimu.

Institut Daiwa

Spor s Kinom zbog odluke o ispuštanju u more kontaminirane vode iz nuklearne elektrane u Fukushimi mogao bi smanjiti japanski realni bruto domaći proizvod (BDP) za 0.2 posto, procijenio je danas istraživački institut Daiwa.

Japan je prije tjedan dana počeo ispuštati vodu iz Fukushime u Tihi ocean, unatoč kineskim prosvjedima, i Peking je odgovorio zabranom uvoza japanskih morskih proizvoda.

Kina je najveći trgovinski partner Japana, napominje Reuters.

Realni japanski BDP mogao bi se smanjiti za oko 1.2 bilijuna jena (8.2 milijarde dolara), ili za 0.2 posto, ako se dolasci kineskih turista ne oporave, što bi se nadovezalo na negativne posljedice kineske i hongkonške zabrane uvoza morskih proizvoda, izračunao je japanski institut.

Ako spor eskalira i dovede do pada japanskog robnog izvoza u Kinu za 20 posto, japanski bi se BDP mogao smanjiti za približno 6.1 bilijun jena, ili 1.1 posto, dodao je institut.

Lani je više od 700 japanskih tvrtki u Kinu izvezlo morske plodove u vrijednosti oko 600 milijuna dolara, što je čini najvećim japanskim izvoznim tržištem. Slijedi Hong Kong koji je, nakon ispuštanja vode iz Fukushime, zabranio uvoz morskih plodova iz 10 japanskih regija.

Komentar Bloomberga

Kad je riječ o brzini i cijeni nuklearne energije, razlika između SAD-a i Kine sve više se pretvara u provaliju.

Prvoga srpnja, nakon dugih kašnjenja, SAD je pozdravio svoj prvi novi reaktor u sedam godina kada je jedinica 3 elektrane Vogtle tvrtke Southern Co. počela opskrbljivati mrežu električnom energijom. Zajedno s jedinicom 4, koja bi trebala početi kasnije ove godine, izgradnja dva nova reaktora očekuje se da će na kraju koštati 30 milijardi dolara – više nego dvostruko početnog proračuna.

Isti dan, Vijeće državnog savjeta Kine odobrilo je izgradnju šest novih reaktora – ukupne vrijednosti od 17 milijardi dolara.

Ova izrazita razlika značajno doprinosi objašnjenju zašto Kina ide prema premašivanju SAD-a kao najvećeg svjetskog izvora atomske energije već do sredine ovog desetljeća, što predstavlja značajan poticaj za ambicije čiste energije uz moguće diplomatske koristi.

Kada jedinica 4 elektrane Vogtle bude u funkciji, SAD će ovoga tisućljeća izgraditi samo tri nova reaktora. Kina izgrađuje između šest i deset reaktora svake godine.

Zašto postoji takva razlika? Očito, ne sve troškove u Kini je lako saznati, ali postoje neke prednosti koje se mogu istaknuti.

Prvo, kamatne stope. Podrška ovdje igra ključnu ulogu, jer veći dio životnog ciklusa rada nuklearne elektrane predstavlja početna izgradnja. Prema Svjetskom nuklearnom udruženju, razlika između stope od 1,4% i stope od 10% – niska stopa u Kini naspram visoke stope u mnogim zemljama u razvoju – znači razliku između toga je li proizvodnja atomske energije jeftinija od ugljena i plina ili puno skuplja od oba.

Zatim, stabilna građevinska trasa pomaže, kaže David Fishman, analitičar u The Lantau Group u Šangaju. Proizvođači opreme i komponenata mogu standardizirati proizvodnju kada znaju da će postojati potražnja za njihovim specijaliziranim proizvodima iz godine u godinu, a iskusnije građevinske ekipe mogu izbjeći skupe kašnjenja. Repliciranje plana je ključno.

I naravno, jednostrana politička struktura Kine se pokazala kao spretnija od kaotične demokracije Amerike u posljednjim desetljećima u odobravanju i izgradnji različitih infrastrukturnih projekata.

Konačni račun za Vogtle je više nego udvostručen jer su se nakupili sedam godina kašnjenja.

Iskustvo je potaknulo SAD da gotovo odustane od novih nuklearnih elektrana velikog kapaciteta, s većinom istraživanja i investicija usmjerenih prema malim i modularnim reaktorima. Međutim, te tehnologije, iako obećavajuće, ostaju neprovjerene i, čak i u najboljem scenariju, trebat će godine prije nego što ih se može masovno primijeniti kako bi se konačno očistila mreža.

SAD se može vratiti na put nuklearne energije, s ekološkim i geopolitičkim prednostima koje to donosi. Još nije kasno kopirati nekoliko poteza iz kineske strategije.

Game changer

Najveći svjetski proizvođač uranija, Kazahstan, stavlja pod znak pitanja status quo u reguliranju globalne nuklearne industrije. Od vremena Hladnog rata, pravila koja upravljaju sigurnošću nuklearne industrije globalno su oblikovali 35-člani odbor, koji je djelovao iza zatvorenih vrata, a koji isključuje ključne aktere iz posla. No, Kazahstan, koji proizvodi čak 40% svjetskog uranija, donosi promjenu.

U priopćenju koje je procurilo među diplomatima 18. kolovoza, iz Kazahstana dolazi izjava da su umorni od tretmana kao država drugog reda unutar Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) te se pripremaju da podnesu pravni zahtjev za svoje mjesto u navedenom odboru.

Odluka o isključenju ove centralnoazijske države iz ključnog odbora za donošenje odluka u IAEA-i smatra se “duboko obeshrabrujućom” i “kršenjem temeljnog principa jednakosti”, kako se ističe u službenom saopćenju Kazahstana.

Odbor IAEA sastaje se četiri puta godišnje i odgovoran je za izbor članova. Ovaj proces uspoređuje se s tajnom konklavom katoličkih kardinala prilikom izbora novog pape. Zapadne zemlje koje trenutno dominiraju u ovoj organizaciji usmjerene su na aktivnosti koje su povezane s kontrolo množenja nuklearnog oružja.

Kazahstan, domaćin banke nuklearnog goriva IAEA-e, koju financira Warren Buffett, jedan od najpoznatijih svjetskih milijardera, te zemlja koja plaća značajnu članarinu, jedna je od 17 zemalja kojima je uskraćeno mjesto u ovom ključnom odboru. Njihovi zahtjevi će biti predočeni na sljedećoj generalnoj konferenciji IAEA-e zakazanoj za 25. rujna u Beču. Očekuje se da će biti pripremljena rezolucija koja će se boriti za povrat prava.

Unatoč višegodišnjim nastojanjima, Kazahstan nije uspio pridružiti se regionalnim grupama IAEA-e za istočnu Europu, Bliski istok i Daleki istok. Ove grupe imaju ovlasti da odlučuju o članstvu u spomenutom odboru. Slična sudbina zadesila je i druge bivše sovjetske republike uključujući Uzbekistan, Turkmenistan, Tadžikistan i Kirgistan, te otočne zemlje poput Bahreina, Fidžija i Papue Nove Gvineje. Arapske države su uskratile Izraelu mjesto u skupini Bliskog istoka.

Prema riječima Gaukhar Mukhatzhanova, direktorice Bečkog centra za razoružanje i neproliferaciju, ovo je u osnovi političko pitanje. Neki akteri nisu zainteresirani za prihvaćanje jakih konkurenata u odboru, a to se, prema njezinim riječima, odnosi i na Kazahstan.

Oštre kritike iz Kine

Japan je u četvrtak počeo ispuštati pročišćenu radioaktivnu vodu iz uništene nuklearne elektrane Fukushime u Tihi ocean, što je potez koji je Kina nanovo oštro kritizirala nazvavši ga “sebičnim i neodgovornim”.

Ispuštanje, koje je prije dvije godine odobrila japanska vlada, a agencija Ujedinjenih naroda za atomsku energiju mu dala zeleno svjetlo, ključan je korak u dugom i teškom postupku razgradnje nuklearne elektrane Fukushima Daiichi.

Tvrtka Tokyo Electric Power (Tepco), koja upravlja elektranom, rekla da je ispuštanje počelo u 13.03 po lokalnom vremenu te da nije pronašla nikakve nepravilnosti pumpe ili okolnih postrojenja.

Međutim, Kina je uoči ispuštanja izrazila svoj bijes.

Glasnogovornik kineske službe za nuklearnu sigurnost je u četvrtak nazvao japansku vladu “krajnje sebičnom i neodgovornom pri nasilnom započinjanju ispuštanja … čime vlastite sebične interese stavlja iznad dobrobiti za cijelo čovječanstvo”.

Kina je također rekla da će poduzeti potrebne mjere kako bi zaštitila morski okoliš, sigurnost hrane i javno zdravlje te da će povećati nadzor nad razinama radijacije u svojim vodama nakon ispuštanja. Također je zabranila uvoz svih morskih plodova iz Japana.

Tokio je zauzvrat kritizirao Kinu zbog širenja “znanstveno neutemeljenih tvrdnji”. Japan drži da je ispuštanje vode sigurno, ističući da je Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) također zaključila da je učinak koji će imati na ljude i okoliš “zanemariv”.

Desetljećima dug postupak

Ispuštanje vode je također uznemirilo druge zemlje u regiji, a premijer Cookovih otoka Mark Brown je rekao da iako znanost ide u prilog odluci Japana, regija se može ne složiti glede tog “kompleksnog” pitanja.

Japanske ribarske skupine, čiji je ugled narušen zbog straha od radijacije nakon što je elektranu uništio tsunami, dugo se protive namjeri japanske vlade. Boje se da će dovesti do pada prodaje, uključujući i do ograničenja izvoza na veća tržišta.

Hong Kong i Macau, regije pod kineskom upravom, od četvrtka će uvesti zabranu na japanske morske plodove iz pokrajina oko Tokija i Fukushime.

Voda će prvotno biti ispuštana u manjim količinama te uz dodatne provjere. Prvo ispuštanje vode volumena 7800 kubnih metara, što otprilike odgovara trima olimpijskim bazenima, odvijat će se tijekom 17 dana.

Prema rezultatima testiranja koje je Tepco objavio u četvrtak, voda sadrži oko 63 bekerela tricija po litri, što je ispod granice Svjetske zdravstvene organizacije za pitku vodu koja iznosi 10.000 bekerela po litri. Bekerel je mjerna jedinica za radioaktivnost.

Tepco očekuje da će postupak ispuštanja vode, koje ukupno ima više od 1,3 milijuna kubičnih tona, trajati 30-ak godina.

Skupine građana su započele prosvjede u Japanu i Južnoj Koreji premda je južnokorejska vlada rekla da prema njenoj procjeni nema problema sa znanstvenim i tehničkim aspektima ispuštanja.

Uoči ispuštanja, nekoliko desetaka prosvjednika se okupilo ispred Tepcovog sjedišta u Tokiju noseći natpise na kojima je pisalo “Ne bacajte kontaminiranu vodu u more!”. Skup je završio za otprilike sat vremena.

Elektrana Fukushima Daiichi je uništena u ožujku 2011. nakon što je ogroman potres magnitude devet izazvao snažan tsunami koji je doveo do otapanja jezgre triju reaktora u elektrani.

Objava UxC-a

Cijena uranija, koji se koristi za proizvodnju struje u nuklearnim elektranama i za liječenje raka, porasla je u ponedjeljak s 56,15 na 56,25 dolara po kilogramu, objavio je UxC.

U posljednje tri godine cijena je udvostručena, ali još je znatno niža no što je bila 2007. godine kada se za kilogram moralo izdvojiti 140 dolara.

Francuska tvrtka za nuklearna goriva Orano, koja upravlja rudnicima uranija u Nigeru, izvijestila je prošli tjedan da nastavlja s rudarenjem, unatoč vojnom udaru.

Orano je u utorak ponovio da nastavlja s vađenjem uranija, unatoč planovima Pariza o evakuaciji francuskih državljana iz Nigera. Iz kompanije napominju da su njezini zaposlenici gotovo isključivo nigerski državljani.

Cijena uranija tek je neznatno porasla i zato što Orano ga prodaje na temelju dugoročnih ugovora, a ljetni su mjeseci slabo razdoblje za kratkoročne ugovore, napomenuo je predsjednik UxC-a Jonathan Hinze.

Takvi događaji obično prodru u psihologiju tržišta s odmakom. Još možemo očekivati veći utjecaj (na cijene – op. ur.) u danima i tjednima koji dolaze, upozorio je Hinze.

Svi pokazatelji navode na zaključak da će (udar) biti katalizator za uzlaznu putanju cijena uranija, s obzirom na općenito tijesnu ravnotežu ponude i potražnje za uranijem u ovom trenutku, naglasio je.

Nuklearna agencija EU-a Euratom priopćila je u utorak da potencijalna obustava isporuka uranija iz Nigera ne bi predstavljala rizik za proizvodnju nuklearne energije u Europi u neposrednoj budućnosti budući da kompanije imaju dovoljno zaliha za tri godine.

U 2022. Niger je bio drugi najveći dobavljač prirodnog uranija za EU, s udjelom u isporukama od 25,4 posto, priopćio je Euratom. Glavni je dobavljač bio Kazahstan, a na trećem je mjestu Kanada.

Tonči Tadić za Bloomberg Adria

Hrvatska ima iznimno vidljivost u programu nuklearne fuzije unutar Europske unije (EU), iako je zemlja relativno mala. Međutim, postoji još puno prostora za veće sudjelovanje, posebno zbog nedostatka organizirane znanstvene industrije, tvrdi fizičar Tonči Tadić, koordinator hrvatske fuzijske istraživačke jedinice i projektnog tima za projekt DONES.

Projekti ITER i DONES imaju za cilj izgradnju demonstracijske elektrane temeljene na nuklearnoj fuziji snage 500 megavata. ITER se usredotočuje na postizanje stabilne fuzijske reakcije i goruće plazme, dok DONES, u kojem Hrvatska i Španjolska imaju ključnu ulogu, istražuje najpogodnije materijale za nuklearni reaktor u takvoj elektrani.

Tadić ističe da ITER malo kasni zbog problema u vođenju projekta, ali vjeruje da će se postići postavljeni ciljevi do 2035. godine. To uključuje postizanje stanja goruće plazme i samoodržive fuzijske reakcije, kao i prikupljanje dovoljno podataka o materijalima do kraja desetljeća kako bi se elektrana mogla izgraditi.

Hrvatska sudjeluje sa svojim znanstvenicima i industrijom u istraživanjima nužnim za izgradnju fuzijske elektrane. Postoje hrvatske tvrtke koje sudjeluju u projektu ITER, izvodeći neke dijelove i sudjelujući u dizajnu sustava za DONES. Među njima su tvrtke koje se bave metalnim konstrukcijama, nosivim sustavima za kablove ili cijevi za hlađenje, robotskim sustavima i sofisticiranim uslugama menadžmenta.

Tadić ističe da je potrebno organizirati zajednicu znanstvene industrije pri Hrvatskoj gospodarskoj komori kako bi se informirale i okupile hrvatske tvrtke koje žele sudjelovati. Hrvatska ima potencijal za veće sudjelovanje u projektima poput ITER-a, koji je vrijedan 15 milijardi eura.

U pogledu projekta DONES, Hrvatska je potpisala ugovor o isporuci opreme vrijedan 35 milijuna eura. Tadić naglašava da je potrebno promijeniti pristup znanstvenim projektima u Hrvatskoj kako bi se stvorila organizacija koja će trajati desetljećima i omogućiti isporuku velikih komada opreme.

Hrvatska ima mogućnost značajnijeg sudjelovanjau programu nuklearne fuzije unutar EU-a, ali to zahtijeva veću podršku i organiziranost znanstvene industrije, donosi Bloomberg Adria.

Javlja nuklearna agencija Belga

Belgijska vlada i francuska energetska tvrtka Engie postigle su dogovor o ponovnom pokretanju dva nuklearna reaktora kako bi pojačale opskrbu strujom, izvijestila je novinska agencija Belga.

Reaktori Tihange 3 i Doel 4 trebali bi početi proizvoditi struju najkasnije u studenom 2026., s obzirom na nužne izmjene propisa, i ostati u pogonu minimalno 10 godina, a belgijska država i francuska tvrtka ravnopravno će dijeliti vlasništvo.

Za buduće troškove obrade i odlaganja nuklearnog otpada iz svih nuklearki francuske kompanije u Belgiji izdvojeno je 15 milijardi eura, navodi belgijska agencija.

BeIgijska vlada odlučila je produljiti rad dva reaktora za 10 godina još lani, a prvi konkretni dogovor s Engiejem postignut je početkom ove godine, prema kojem francuska tvrtka mora uložiti maksimalne napore kako bi počeli proizvoditi struju najkasnije u zimu 2026/2027.

Sporazumom je ojačana opskrba električnom energijom, smanjena je energetska ovisnost i zajamčena proizvodnja jeftine električne energije s niskim udjelom ugljika, rekao je belgijski premijer Alexander De Croo.

Belgija je 2003. odlučila postupno ukinuti proizvodnju struje u nuklearkama do 2025., no rasprava se otegnula na više godina.

Reaktori Tihange 3 i Doel 4 izgrađeni su 1985. i ‘najmlađi’ su od ukupno sedam reaktora u Belgiji. Dva su već isključena iz mreže, a postupak gašenja još tri trebao bi početi do 2025. godine, navodi agencija dpa.

U anketi provedenoj početkom godine 70 posto građana podržalo je taj plan, a gotovo 60 posto podržalo bi i ulaganja u nove nuklearne elektrane.