NAFTA

Analitičari i državni dužnosnici ponovno su se našli u situaciji da pokušavaju odrediti koja bi bila ‘poštena’ cijena kad je riječ o nafti, a moraju uzeti u obzir nadolazeću ljetnu sezonu za vrijeme koje građani troše veće količine goriva.
Analitičari također uzimaju u obzir mogućnost kako bi Iran mogao doći pod nove strože sankcije, nadolazeće izbore u Venezueli i Iraku te glasine OPEC-a o pitanjima poput “jesmo li smo uspjeli utjecati na cijenu nafte u svijetu ili nismo”, a zabrinjavajući su saudijski izvještaji prema kojima ta zemlja nastoji postići cijenu nafte od 80 do 100 dolara za barel.

Preveo: Ivo Ott 

Neki pretpostavljaju kako bi cijene mogle dosegnuti 80 dolara već ove godine, no ta bi cijena bila prije uzrokovana geopolitičkim rizicima, a ne osnovnim pravilim tržišta.Ipak, analitičari pretpostavljaju da takvo drastično poskupljenje ne bi dugo živjelo te da bi bilo prouzrokovano strahovima od poremećaja u razinama zaliha nafte. Takvi bi strahovi najveći utjecaj imali na zemlje Bliskog Istoka zbog mogućnosti novih sankcija prema iranskoj nafti, a situacija u Siriji i Jemenu postaje sve problematičnija za proizvođače sirovina koji otkupljuju naftu u toj pustinjskoj regiji.

Venezuela, u kojoj proizvodnja nafte zastajkuje zbog političkog sustava, brojke svakoga dana opadaju, ove godine održava predsjedničke izbora. Ako im SAD nametne nove sankcije, nosit ćemo se s još jednim nepredvidljivim čimbenikom za predviđanje cijena nafte.

Kratkoročno, za vodeće investicijske banke, optimalna bi cijena bila 75 posto, nitko za sada ne predviđa cijenu od 100 dolara za barel.

“Mislimo da je cijena od 65 do 75 dolara puno realističnija brojka do kraja ove godine, no danas postoji toliko puno faktora koji bi tu cijenu mogli promijeniti,” rekao je Mohammed bin Hamad Al Rumhi, ministar energije iz Omana za CNBC.

Alexander Novak, ruski ministar energije, tvrdi kako bi cijene mogle dosegnuti 80 dolara po barelu čak ovoga mjeseca zbog velike količine geopolitičke zabrinutosti.

Iz velikih američkih banaka poput Bank of America, Merrill Lynch i Goldman Sachs predviđaju kako će cijene nafte dosegnuti 80 dolara u 2018. godini, a neki od njih čak tvrde da bi se to moglo dogoditi u ovom kvartalu . Iz Goldman Sachsa su najavili kako očekuju visoke razine potražnje za naftom u 2018. godini s time da očekuju godišnji rast potražnje od 1.85 barela po danu. Tvrde kako kvartal koji je upravo završio ima najveću godišnju stopu rasta potražnje od četvrtog kvartala u 2010. godini.

Iz Barclaysa pretpostavljaju kako će cijena u ovom kvartalu rasti, no očekuju kako će se cijene nafte oporaviti u drugoj polovici 2018. godine zbog sve veće američke proizvodnje, prenapuhanih briga i strahova oko iranskih sankcija i Venezuele. Oni tvrde kako su takve poteškoće već uračunate u statističke pretpostavke o budućim cijenama nafte na međunarodnom tržištu.

No, postoje i prednosti geopolitičkih strahova, tada je tržište konkurentnije nego što je već godinama bilo. Neki predviđaju kako bi se cijeli pokret mogao pretvoriti u situaciju u kojoj imamo prenakrcane zalihe jer bi sve veće cijene nafte mogle nagnati američke proizvođače na proizvodnju većih količina nafte.. Takav razvoj bi s vremenom mogao imati utjecaja i na rast razine potražnje za naftom.

Američki proizvođači su trenutačno suočeni sa izazovima u proizvodnji. Takvi bi izazovi mogli usporiti brzinu rasta američkih naftnih zaliha. Paal Kibsgaard iz Shlumbergera je najavio kako “su izazovi u američkoj industriji proizvodnje iz škriljevca povezani s uronjavanjem bazena predviđenih za bušenje, manjim doprinosima iz prvih razina slojeva zemlje u kojima buše te s infrastrukturnim ograničenjima.”

Što se tiče same razine potražnje, što je veća cijena nafte to je veća cijena benzina na pumpama uz cestu. Ako cijene zaista dosegnu 100 dolara na engleskim burzama Saudijska će Arabija biti presretna, no rast razine potražnje za naftom bi mogao biti ozbiljno ugrožen s novonastalom situacijom.

Unatoč svim čimbenicima na međunarodnom tržištu, Saudijska Arabija i dalje daje naznake kako planira povećati svoju prisutnost na tržištima. Iako su pokušali srezati zalihe na prosječnu razinu od posljednjih pet godina.

Čak i ako cijene nafte skoče iznad 75 dolara po barelu, kao direktni rezultat geopolitičkih strahova, takva cijena ne može dugo opstati, zbog toga što bi u tom slučaju OPEC pustio u opticaj druge zalihe što bi vratilo cijene natrag u normalu. Taj cijeli proces bi mogao imati posljedice na ovogodišnji snažni rast u razinama međunarodne potražnje za naftom, donosi analiza portala OilPrice.

 Cijene nafte porasle su u utorak na najvišu razinu od studenog 2014. godine, poduprte OPEC-ovim smanjivanjem proizvodnje, snažnom potražnjom i mogućem ponovnom uvođenju američkih sankcija Iranu.
Na londonskom tržištu cijena barela porasla je šesti dan zaredom i to za 37 centi u odnosu na prethodno zatvaranje, na 75,08 dolara. Na američkom tržištu barelom se trgovalo po 51 cent višoj cijeni, od 69,15 dolara.

Cijena barela u Londonu na najvišoj je razini od 27. studenog 2014. godine, kada su članice Organizacije zemalja-izvoznica nafte (OPEC) odustale od smanjenja proizvodnje kao potpore cijenama

 To je potaknulo borbu za tržišni udio i dovelo do potonuća cijene barela na 27 dolara početkom 2016. godine. Cijene nafte ponovno su se počele oporavljati tijekom 2016. godine, kada je OPEC uz pomoć Rusije i drugih proizvođača izvan kartela dogovorio smanjenje proizvodnje.

Sjedinjene Države će do 12. svibnja odlučiti hoće li prekinuti sporazum s Iranom i iznova uvesti sankcije protiv te treće najveće izvoznice OPEC-a, što bi oslabilo svjetsku ponudu.

“Trenutno nitko ne želi prognozirati kakvo će biti američko stajalište glede nuklearnog sporazuma”, izjavio je Tamas Varga iz PVM-a, koji ističe da je cijena u Londonu uglavnom poduprta tom zabrinutošću. Stephen Innes iz azijsko-pacifičkog poslovanja OANDA-e smatra da bi nove sankcije Teheranu mogle “poskupiti cijene nafte po barelu čak i do 5 dolara”.

Rezovi proizvodnje OPEC-a i prijetnje novim sankcijama pojavljuju se istodobno uz rekordnu potražnju u najvećoj svjetskoj regiji po potražnji Aziji, dok novi i prošireni rafinerijski pogoni kreću s preradom od Kine do Vijetnama.

Odvojeno, OPEC je jutros objavio da je cijena barela referentne košarice njegove nafte u ponedjeljak iznosila 70,51 dolara, što znači da je porasla 15 centi u odnosu na prethodni dan.

Zoltan Aldott, donedavni predsjednik Uprave Ine, koji je dao iznenada ostavku, najavljivao je izgradnju logističkog centra i biorafinerije na mjestu sisačke rafinerije, koja bi bila znatno manja, ali ipak živa. Odugovlačio je s gašenjem rafinerije, a to možda Mađarima nije odgovaralo.
Postavlja se pitanje je li jedan od razloga Aldottova odlaska i to što nije htio raditi ovo što sad radi nova uprava. O tome i o pitanju zatvaranja sisačke rafinerije, Lider je upitao Davora Šterna, bivšeg predsjednika Uprave Ine i naftnog stručnjaka.

Štern smatra kako svi neugodni događaji oko Ine nemaju veze s Aldottovim odstupanjem sa čelne pozicije te kompanije. Istaknuo je da će se rafinerija zatvoriti ako ne dođe strateški partner koji ima vlastitu naftu koja je dostupna cjevovodu Siska. No, ostavlja prostor da se to i ne dogodi ako ‘država zaključi da je to političko pitanje’.

Dodao je da, kada bi Rosnjeft postao strateški partner, sisačka rafinerija ne bi bila višak jer ta grupacija proizvodi puno nafte i treba nove rafinerijske kapacitete.

Predsjednik Uprave Jadranskog naftovoda Dragan Kovačević krajem prošlog mjeseca je ocijenio da samo brži gospodarski rast i tehnološki razvoj mogu smanjiti razliku između Hrvatske i većine zemalja EU-a, na što energetika može utjecati investicijama, povećanjem proizvodnje i izvoza.
“Hrvatska je na čvorištu značajnih energetskih pravaca koji se mogu znatno bolje koristiti nego što se sad čini”, naveo je. Istaknuo je važnost sigurnosti opskrbe energentima koja se može osigurati povećanjem domaće proizvodnje i smanjenjem ovisnosti o uvozu energenata. To se, kako je rekao, može postići boljim korištenjem postojećih kapaciteta i novim ulaganjima, boljom povezanošću energetske infrastrukture te realizacijom projekata poput LNG terminala na Krku, spojnih plinovoda sa susjednim zemljama, gradnjom objekata naftovodno-skladišne infrastrukture, hidroelektrana i termoelektrana.

Po njegovoj procjeni, Hrvatska bi sa začelja ljestvica gospodarske uspješnosti u EU-u trebala doći do sredine.

No, Hrvatska se razvija sporije od očekivanog i nije se dovoljno okoristila pozitivnim ozračjem nakon ulaska u EU, rekao je. Stopa rasta BDP-a morala bi biti veća od pet posto, jer se s nižim stopama ništa ne postiže nego se samo vraćaju dugovi, kazao je. Kao i u cijelom EU-u, tako je i Hrvatska visoko ovisna o uvozu energenata, pa uvozi 76,7 posto nafte a ubrzano raste i ovisnost o uvozu plina zbog velikog smanjenja domaće proizvodnje, rekao je.

Kovačević je ustvrdio da Hrvatska bespotrebno uvozi električnu energiju jer bi, kako je rekao, domaća proizvodnja mogla biti samodostatna, ali trebalo bi bolje koristiti vodne potencijale, gradnjom novih hidroelektrana. Ocijenio je da se izvanredan položaj riječke luke ne može koristiti dovoljno dobro ako se ne sagradi nizinska željeznička pruga prema unutrašnjosti, prenosi Poslovni dnevnik.

Na Wall Streetu su u ponedjeljak burzovni indeksi ostali gotovo nepromijenjeni jer su ulagači oprezni uoči objave poslovnih rezultata najvećih svjetskih kompanija, ali i zbog rasta prinosa na obveznice.

Dow Jones oslabio je 14 bodova ili 0,06 posto, na 24.448 bodova, a Nasdaq indeks 0,25 posto, na 7.128 bodova. S&P 500 ojačao je, pak, 0,01 posto, na 2.670 bodova.

Na tržištu vlada oprez jer će ovoga tjedna poslovne rezultate objaviti oko 180 kompanija iz sastava S&P 500 indeksa, među kojima i najveće svjetske kompanije – Amazon, Alphabet, Facebook, Microsoft, Intel, Boeing i Chevron.

Pritom će najveću pozornost privući tehnološki sektor jer je prošloga tjedna proizvođač čipova Taiwan Semiconductor (TSMC) upozorio na slabiju potražnju za pametnim telefonima, što je izazvalo pad cijena dionica u tom sektoru, pri čemu je pod najvećim pritiskom bila dionica Applea, najveće svjetske kompanije po tržišnoj vrijednosti.

Dosad su poslovni rezultati bili bolji od očekivanja. Od oko 90 kompanija iz sastava S&P 500 indeksa, koje su objavile izvješća, njih 78 posto izvijestilo je o većoj dobiti nego što se očekivalo.

Zbog toga sada analitičari u anketi Reutersa procjenjuju da su zarade kompanija iz sastava S&P 500 indeksa u proteklom tromjesečju porasle gotovo 20 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, dok su prije tjedan dana očekivali rast od 18,4 posto.

Ostvare li se procjene, bio bi to najveći skok zarada u posljednjih sedam godina, podržan snažnim rastom globalnog gospodarstva i poreznim promjenama u SAD-u na početku godine.

S druge strane, ulagače zabrinjava rast prinosa na obveznice jer se plaše da bi jačanje inflacije, među ostalim zbog snažnog rasta cijena nafte, moglo navesti središnje banke u svijetu na povećanje kamatnih stopa.

Prinosi na 10-godišnje američke obveznice dosegnuli su 2,96 posto, najvišu razinu od kraja 2014. godine i blizu vrlo važne granice od 3 posto. Posljednji puta kada su prinosi bili na tako visokim razinama u 2013. godini sklonost ulagača prema riziku naglo je pala, što je pritisnulo tržišta dionica.

Rast prinosa na obveznice ne odgovara tržištima dionica jer zbog toga rastu troškovi zaduživanja kompanija i jer bi ulagači mogli dio svojih sredstava preusmjeriti iz dionica u obveznice. „Jasno je da je tržište zabrinuto zbog ovakvog kretanja prinosa. Ako se nastavi rast dugoročnih kamatnih stopa, to će biti velika prepreka za tržište dionica”, kaže Stephen Massocca, potpredsjednik u tvrtki Wedbush Securities.

A na europskim su burzama cijene dionica jučer porasle. Londonski FTSE indeks ojačao je 0,42 posto, na 7.398 bodova, dok je frankfurtski DAX porastao 0,25 posto, na 12.572 boda, a pariški CAC 0,48 posto, na 5.438 bodova.Na azijskim su burzama u utorak cijene dionica porasle, nakon dva dana pada, i odmaknule se od najnižih razina u dva tjedna, no ulagači su oprezni jer rastu prinosi na obveznice, što ne ide u prilog tržištima dionica.

Azerbajdžan nema planova za pridruživanje Organizaciji zemalja izvoznica nafte (OPEC), izjavio je azerbajdžanski ministar energetike Parviz Şahbazov.

Naime, Azerbajdžan je zadovoljan dosadašnjom suradnjom s OPEC-om pa pridruživanje ‘nije u planu’, izvijestila je ruska novinska agencija TASS.

 Analitičari se pitaju zašto situacija ovoga petka u Saudijskoj Arabiji počinje ličiti na onu iz 2008. godine, dok trenutni naftni ministar te zemlje tvrdi kako bi svjetska ekonomija mogla podnijeti i znatno više cijene kad je riječ o nafti.
“Otkad su na snazi nove cijene nafte, nismo primijetili nikakav utjecaj na potražnju” rekao je novinarima Khalid Al-Falih na okupljanju proizvođača nafte. Tvrdi kako intenzitet kojim veliki svjetski ekonomski rast napreduje nije posustao te kako “postoji kapacitet i za još veće cijene nafte.”

Preveo: Ivo Ott

Predsjednik SAD-a Donald Trump nije se usuglasio s takvim načinom razmišljanja te je na Twitteru objavio optužbu kako OPEC promovira “umjetno visoke cijene”. Tvrdi, to se ne smije dopustiti.

Čak i ako izuzmemo Trumpov jedinstveni pristup geopolitičkim pitanjima, saudijski način razmišljanja i javne izjave zaista zabrinjavaju pratitelje ove teme. Takve se izjave podudaraju s izjavama od prije deset godina kada je bivši OPEC-ov velikan iz Libije Shukri Ghanem izjavljivao slične tvrdnje. Ekonomija ovog svijeta ”još nije dosegnula tu rubnu točku kada nisu više dopustive viske cijene nafte,” rekao je Ghanem još 2008. Tada ni njemu samome nije bilo jasno koliko smo zaista opasno došli do ruba propasti. Baš je toga jutra WTI dosegnuo rekordnu vrijednost od 116.97 dolara po barelu, a cijena je nastavila rasti još sljedeća tri mjeseca. Iz OPEC-a su tada tvrdili kako nema potrebe za povećavanjem razine dnevne proizvodnje, ali onda je došlo do kolapsa na tržištima i svima je bilo jasno kako se radi o međunarodnoj ekonomskoj katastrofi.

Naravno danas cijene nafte nisu ni blizu tako visokim razinama kao što su bile prije desetak godina, no zapanjujuće je koliko se brzo lekcije iz tih turbulentnih vremena zaboravljaju. Posljednji veliki porast u cijenama iz 2014. nije previše zabrinuo, iako je ostavio itekakvog utjecaja na način na koji kompanije za proizvodnju i trgovanje naftom danas posluju.

Na sastanku OPEC-a prošloga svibnja, naftni su ministri država članica olako tvrdili kako je cijena od pedeset dolara po barelu dobra za međunarodno tržište sirovina. Na okupljanju OPEC-a u prosincu neki su tvrdili kako je “poštena” cijena nafte do sedamdeset dolara po barelu, s time što su neki tvrdili kako bi tržište podnijelo i više cijene. Sada je OPEC-ova košarica sirovina dosegnula razinu od 70 dolara, a cilj se misteriozno ponovno pomaknuo višu razinu vrijednosti. Takvo postepeno pomicanje granica zarade sada je već postala karakteristična metoda poslovanja za tu organizaciju, na čijem čelu stoji Saudijska Arabija.

Globalna potražnja za naftom se zaista čini otporna na različite izazove, a iz OPEC-a su ove godine povećali proizvodnju za 1.6 milijuna barela dnevno. Ako se to ponovno dogodi i sljedeće godine, biti će to prvi put da su imali četiri uzastopne godine rasta u potražnji sve od ranih sedamdesetih kada je tadašnja naftna potražnja rasla za više od 1.5 milijuna barela po danu.

Dok se za više cijene sirovina pretpostavlja kako bi mogle povećati raspoloženje nekih zemlji sa Bliskog Istoka koje ovise o takvim izvorima zarade, neki drugi dijelovi svijeta bi mogli osjetiti loše posljedice ovakvog načina poslovanja kad je riječ o cijenama nafte. Rast američke potražnje za benzinom ove se godine smanjuje. No, cijene benzina na njihovom tržištu sve više rastu. U SAD-u cijene benzina svakodnevno rastu, a trenutno su na najvišoj su razini od 2014. godine.

Prije deset godina nisu svi bili opušteni oko situacije na tržištu. OPEC-ov je tadašnji glavni tajnik Abdalla el-Badri tada je upozorio kako visoke cijene “nisu OPEC-u zgoda za zaradu” jer tako nešto bi moglo “uništiti sve na čemu su toliko dugo radili” sa pomanjkanjem potražnje za naftom na tržištu.

Al-Falih i njegov šef Mohammed bin Salman, bi mogli puno naučiti iz takvog opreznog načina razmišljanja, piše u analizi Bloomberga.

 Predsjednik Hrvatske narodne stranke Ivan Vrdoljak rekao je u ponedjeljak da bi nalaženje novog strateškog partnera za Inu,  koji bi ulagao u proizvodnju nafte i plina te rafinerijsku proizvodnju u Sisku i Riijeci, bilo najpovoljnije rješenje za opstanak i održavanje prerade nafte u sisačkoj Rafineriji.
“Vjerujem da će konzultanti koje će angažirati Vlada, predložiti najprihvatljivije rješenje. Stajalište je HNS-a da treba zadržati proizvodnju u Sisku, ali i sve škole i fakultete koji su vezani uz naftnu industriju. Nužno je s MOL-om kao partnerom sjesti za stol i otvoreno razgovarati. Činjenica je da su interesi MOL-a u koliziji s interesima Hrvatske i tu nikad nisu usklađene razvojne strategije”, rekao je Vrdoljak na konferenciji za novinare u Sisku.

Na pitanje novinara zbog čega je nakon najave iz MOL-a o gašenju proizvodnje u Sisku, izostala energična reakcija mjerodavnih, Vrdoljak je odgovorio kako sada nije vrijeme za pokazivanje mišića, već za argumentirani dijalog. Dodao je kako se strateška politika države u odnosu na INA-u nije promijenila, te kako očekuje da će se pronaći strateški partner. U tom bi slučaju snažna INA, kao proizvođač plina, mogla pronaći svoj interes i postati strateški partner Petrokemije, rekao je.

Najava novog predsjednika Uprave Ine Sandora Fasimona da će hrvatska naftna kompanija transformacijom zadržati proizvodnju na jednoj lokaciji, a drugu koristiti za logistiku,

Novi predsjednik uprave Ine Sandor Fasimon prošlog je tjedna u Budimpešti, u intervjuu za vijesti RTL-a, najavio zatvaranje pogona u Sisačkoj rafineriji u okviru transformacije hrvatske naftne kompanije, koja će zadržati proizvodnju na jednoj lokaciji, a drugu, sisačku, koristiti za logistiku.

Ivan Vrdoljak je u Sisku boravio obilazeći stranačke gradske i županijske organizacije, kako bi analizirali djelovanje stanke u proteklih desetak mjeseci. Također će zauzeti stajališta o ostvarenju reformskih procesa u oblasti obrazovanja i graditeljstva, resorima HNS-a kao koalicijskog partnera HDZ-a u Vladi, do kraja ovog mandatnog razdoblja.

Teške optužbe eksternih istražitelja: čini se da su neki zastupnici Parlamentarne skupštine Vijeća Europe primali mito iz Azerbajđana. Zauzvrat su u Vijeću lobirali u korist vlastodržaca iz Bakua.
U Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, koja bi se između ostalog trebala baviti i borbom protiv korupcije, po svoj je prilici više zastupnika primalo mito iz Azerbajđana. Postoje “opravdane sumnje” da je više sadašnjih i ranijih članova Vijeća “upleteno u korupciju”, konstatiraju tri nezavisna istražitelja u svom izvještaju predstavljenom u Strassburgu. Autori teksta koji ima više od 200 stranica su raniji suci Europskog suda za ljudska prava Nicolas Bratza i Elisabet Fura, te Jean-Louis Bruguiere, jedan od najpoznatijih istražnih sudaca Francuske.

Prema nalazima ove istražne trojke, središnju ulogu u širokoj mreži korupcije igrao je njemački političar Eduard Lintner, član bavarska Kršćansko-socijalne unije (CSU). On je bio član Parlamentarne skupštine od 1999. do 2010. U izvještaju se navodi da je Lintner između 2012. I 2014. Iz Bakua primio ukupno 820.000 eura mita, i to posredstvom tri fantomske tvrtke registrirane u Velikoj Britaniji.

U središtu pažnje istražitelja uz Lintnera se našla i još jedna političarka iz Njemačke: Karin Strenz. I ova političarka, inače članica Kršćansko-demokratske unije (CDU) je navodno uz pomoć posrednika dobivala novac iz Bakua. Ona je između ostalog radila za savjetničku firmu “Line M-Trading” koja je lobirala za interese Bakua u Europi, ali to nije spomenula kao oblik sukoba interesa kada je u svojstvu promatrača kontrolirala provođenje parlamentarnih izbora u Azerbajđanu. Ona u međuvremenu više nije članica Parlamentarne skupštine, ali je za vrijeme svog mandata uvijek iznova upadala u oči kao osoba koja jasno podržava stavove i interese vlasti ove države na Kaspijskom moru.

Autori izvještaja sa žaljenjem konstatiraju da se ni Lintner ni Strenz unatoč više poziva nisu željeli očitovati o ovim optužbama. Isto važi i za još jednog od važnih protagonista korupcijske afere, Talijana Lucu Volontea. Protiv njega je još 2016. Tužiteljstvo iz Milana pokrenulo istragu zbog korupcije i pranja novca, što je i pokrenulo čitavu istragu oko primanja mita u Vijeću Europe. Za sada se radi o ukupnoj sumi od oko 2,4 milijuna eura.

Otkako je 2001. Godine primljena u Vijeće Europe, bivša sovjetska republika, inače prebogata naftom i plinom, izgradila je prema saznanjima istražitelja čitavu mrežu simpatizera. Vrlo važnu ulogu u tom procesu nastajanja simpatija odigrali su izdašni pokloni – bilo u gotovom novcu, bilo u obliku drugih pogodnosti i privilegija. Tako se primjerice već duže vrijeme priča o velikim količinama vrlo kvalitetnog i skupog kavijara koji se poklanjao, ili o pozivima na odmor u luksuzne hotele. Na taj je način Bakuu uspjelo spriječiti kritičke izvještaje o nepravilnostima tokom izbora ili o povredama ljudskih prava u autoritarno vođenoj zemlji. Članice Vijeća Europe su ukupno 47 zemlje. Među njima su sve EU-države, ali također i zemlje poput Rusije ili Turske, piše DW.

Cijene nafte oslabile su u ponedjeljak nakon objave podataka o porastu broja bušotinskih postrojenja u SAD-u, što upućuje na povećanje proizvodnje u budućnosti.

Na londonskom je tržištu cijena barela oslabila 49 centi u odnosu na prethodno zatvaranje i iznosila je 73,57 dolara. Na američkom tržištu barelom se trgovalo po 51 cent nižoj cijeni, od 67,89 dolara.

Tvrtka Baker Hughes izvijestila je da je u prošlome tjednu broj bušotinskih postrojenja u SAD-u porastao za daljnjih 5, na ukupno 820. U istom prošlogodišnjem razdoblju aktivno je bilo samo oko 600 bušotinskih postrojenja, što pokazuje da američkim proizvođačima odgovaraju ove razine cijena te se odlučuju na pojačanu proizvodnju. A to potkopava nastojanja OPEC-a da smanji ponudu na svjetskom tržištu.

Nadalje, američka proizvodnja iz škriljaca na najvišoj je razini u posljednje tri godine. Ukupna proizvodnja u SAD-u porasla je za četvrtinu od sredine 2016. na rekordnih 10,54 milijuna barela dnevno. Trenutno samo Rusija u svijetu proizvodi više nafte od SAD-a, a njezina proizvodnja kreće se oko 11 milijuna barela dnevno.

Unatoč današnjem padu, cijene nafte i nadalje imaju potporu, posebno zbog snažne azijske potražnje. Cijene nafte porasle su za 25 posto u posljednjih godinu dana zahvaljujući rezovima proizvodnje od 2017., koje predvodi Organizacija zemalja-izvoznica nafte (OPEC), u nastojanjima da smanji prezasićenost.

“Dodatni pritisak na cijene je i pitanje američkih sankcija protiv izvoznica Venezuele, Rusije i Irana”, izjavio je Kerry Craig iz Morgan Asset Managementa. Podsjeća na mjere koje je američka vlada pokrenula protiv ruskih kompanija i pojedinaca, kao i na mogućnost podizanja novih sankcija Venezueli te članici OPEC-a Iranu.

Odvojeno je OPEC jutros objavio da je cijena barela referentne košarice njegove nafte u petak iznosila 70,36 dolara, što znači da je pala 60 centi u odnosu na prethodni dan trgovanja.