ELEKTRIČNA ENERGIJA

Europska komisija pokrenula je novi postupak vezan za transponiranje europskog energetskog zakonodavstva u naše nacionalno zakonodavstvo.
Naime, 13. ovog mjeseca EK je poslala “službenu obavijest” jer Hrvatska, čini se, u pilot proceduri nije dokazala korektno postupanjevezano za integraciju europskog tržišta električne energije, kao i za direktivu  koja se veže za integrirano europsko plinsko tržište.

Također, spominje se i nedovoljno dobra primjena uredbe o uvjetima za pristup plinskim mrežama. Hrvatska bi na službenu obavijest trebala odgovoriti u danom roku.  Komisija također zahtijeva da Hrvatska osigura potpunu usklađenost s Direktivom o radioaktivnom otpadu  te, posebno, da Komisiju obavijeste o svojim nacionalnim programima za gospodarenje istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom.

Direktivom se uspostavlja okvir za osiguravanje odgovornog i sigurnog gospodarenja radioaktivnim otpadom i istrošenim gorivom kako bi se izbjeglo nametanje nepotrebnog tereta budućim generacijama. Direktivom se zahtijeva od država članica da donesu odgovarajuće nacionalne mjere za postizanje visoke razine sigurnosti u gospodarenju istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom.

Cilj je zaštititi radnike i stanovništvo od opasnosti od ionizirajućeg zračenja. Države članice bile su obvezne do 23. kolovoza 2015. obavijestiti o svojim nacionalnim programima, a sada Hrvatska uz još nekoliko zemalja imaju rok od dva mjeseca za ispunjavanje svojih obveza. U protivnom, Komisija može odlučiti predmete uputiti Sudu Europske unije, stoji u objavi za medije EK. Podsjećamo da je EK također ovaj mjesec objavila da Hrvatska nije uskladila svoje zakonodavstvo vezano za specijalna prava u INA-i, na što se upozoravalo par godina, te joj sada ozbiljno prijeti spor na Sudu Europske unije.

Američki portal ‘Power Engineering International’ je izvijestio o sklapanju strateškog partnerstva njemačke energetske skupine E.ON i mađarske naftne i plinske tvrtke MOL.
Kako se ističe, cilj tog partnertstva je izgradnja 40 punionica električnih vozila u Rumunjskoj do kraja 2020. godine, što će biti financirano iz sredstava europskih fondova u ukupnoj vrijednosti oko 18,84 mil. eura, a podupire ga Europska komisija.

Riječ je o širem projektu Next E u kojem sudjeluje konzorciji koji čine četiri E.ON-ove podružnice (iz Češke, Slovačke, Mađarske i Rumunjske), šest MOL-ovih podružnica, hrvatska elektroenergetska tvrtka HEP u Hrvatskoj, slovenska naftna tvrtka Petrol u Sloveniji i Hrvatskoj i proizvođači automobila Nissan i BMW. Njime je predviđena gradnja ukupno 222 brze (50 kW) i 30 ultrabrzih punionica električnih vozila (150 – 350 kW), čime će se stvoriti nužna infrastruktura za punjenje električnih vozila u Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Sloveniji, Hrvatskoj i Rumunjskoj.
Od spomenutih 40 stanica u Rumunjskoj, 19 će izgraditi E.ON Energie Romania,a 21 MOL Romania.

Punionice će uglavnom biti građene na pravcima Arad – Bukurešt – Constanța, Sebeş – Târgu Mureș – Iași i Suceava – Bukurešt – Giurgiu. Jedan od razloga za to je i činjenica što je prodaja električnih i hibridnih vozila u prvih šest mjeseci 2017. godine u Rumunjskoj povećana za 185% u odnosu na isto razdoblje 2016. Istodobno, trgovački lanac Kaufland je još u kolovozu 2016. najavio gradnju 12 punionica u Rumunjskoj, a rumunjska elektroenergetska tvrtka Electrica prvu takvu punionicu pustila je te godine u pogon.

Zbog duge i teške bolesti svi su postupci protiv Mravka bili u prekidu. Suđenje za fiktivno zapošljavanje Rade Buljubašića skoro je završeno Ivan Mravak (64), dugogodišnji šef HEP-a i višestruki optuženik te osuđenik u brojnim postupcima koji su se vodili zbog izvlačenja novca iz HEP-a, nakon duge i teške bolesti, umro je 14. srpnja, piše Večernji list.
Njegovo zdravstveno stanje bilo je izuzetno teško zadnjih godina, pa su zbog toga u prekidu bili gotovo svi postupci koji se vode protiv njega. Jedan od takvih postupka je afera HEP – DIOKI, gdje su mu suoptuženici bili Ivo Sanader i Robert Ježić. Riječ je o predmetu u kojem je optužnica potvrđena u svibnju 2013., no spis se nije maknuo dalje od toga, upravo zbog zdravstvenih problema što Mravka, što Ježića, što Sanadera.

Zadnje ročište održano je prije koji mjesec, a nadležnoj sutkinji preostalo je samo da konstatira da joj se optuženici zbog problema sa zdravljem ne mogu pojaviti u sudnici. Sanader se tada oporavljao nakon operacije, Ježić se liječio u Švicarskoj, a Mravku je zdravlje bilo toliko narušeno da nije bio u mogućnosti ni doći na sud. Prema toj optužnici, Mravak se teretio da je 2008. i 2009. na Sanaderov poticaj pogodovao Ježićevoj Dioki grupi, kako bi joj HEP dao jeftiniju struju, a šteta je bila 3,8 milijuna kuna.

S obzirom na novonastalu situaciju, postupak će protiv Mravka biti obustavljen, a što će se dalje događati s Ježićem i Sanaderom, tek se treba vidjeti, s obzirom na to da je Mravak bio glavni svjedok tužiteljstva koji je teretio Sanadera. Obustavljen će, u odnosu na Mravka, biti i postupak u kojem se Mravak teretio za fiktivno zapošljavanje Rade Buljubašića u HEP-u, čime je država oštećena za oko 600.000 kuna. Tu je suđenje došlo do pred kraj, a onda je sve zakomplicirala Mravkova bolest i dodatno telekomunikacijsko vještačenje.

Mravak je bio optužen i u aferi HEP-TLM, u kojoj je šteta bilo oko 600 milijuna kuna, no ta optužnica nije potvrđena. Bio je osuđen na 18 mjeseci zatvora, temeljem nagodbe s USKOKom i kaznu je odslužio zbog optužbi da je iz HEP-a pokušao izvući dva milijuna eura te da je dobio i HDZ-u prenio 600.000 kuna. Prije no što je postao šef HEP-a umočen u brojne afere, Mravak je za vrijeme Domovinskog rata bio u Vukovaru gdje se brinuo da opkoljeni grad ima struju, a nakon pada Vukovara, bio je zarobljen te je mjesec dana proveo u logoru Stajićevo.

U Hrvatskoj gospodarskoj komori pred velikim brojem zainteresiranih održano je danas javno predstavljanje i stručna rasprava o prijedlogu Strategije niskougljičnog razvoja RH do 2030. s pogledom na 2050., za koju javna rasprava završava ovaj tjedan.

Robert Krklec, savjetnik u Upravi HEP Proizvodnje i predsjednik Udruženja energetike HGK rekao je da HEP podržava donošenje te strategije iako unutar sektora postoje razmišljanja da je prvo trebalo donijeti novu Energetsku strategiju a zatim Niskougljičnu. Kako bi se to ostvarilo potreban je stabilan i poticajan regulatorni okvir s čim svi investitorima imaju problem u zadnje vrijeme, rekao je, te dodao da ulaganja u elektroenergetsku mrežu koja podržava OIE ima svoju cijenu. Krklec drži da su ulaganja u energetsku učinkovitost u zgradarstvu doista razlog za optimizam i zapitao se je li si Hrvatska općenito postavila previsoke ciljeve, jer o njima treba pregovarati, a ne samo prepisati zadane EU brojke.

Ivo Čović iz Končar Elektroindustrije rekao je da je ta tvrtka spremna svojim inovacijama i proizvodima sudjelovati na tržištu, ali sve će ovisiti o stimulaciji koju će dati država i zato je upozorio da poticaje treba usmjeravati u razvoj industrije i proizvodnje, a ne u forsiranje uvoza.

Bojan Reščec iz Zajednice OIE pri HGK je kazao da je politička igra ‘toplo-hladno’ za investitore u te oblike energije uzdrmala povjerenje investitora ali da drži da su ciljevi koje spominje strategija za OIE osvarivi, jer su ti izvori postali ‘mainstream’ a troškovi su se smanjili.

Emanuel Kovačić iz INA-e je upozorio da će u budućnosti biti manje besplatnih ETS kvota i bit će skuplje te da Hrvatska između ostalog treba odrediti svoje ciljeve za primjenu biogoriva. Ljubomir Majdandžić je, govoreći u svoje ime, savjetovao da se poveže Niskougljična strategija sa Strategijom prilagodbe klimatskim promjenama, a da bi Hrvatska dostigla prosjek EU već sada bi trebala umjesto 50 MW u solaru imati 500 MW.

Ana Pavičić Kaselj, jedna od autorica Niskougljične studije, prigovorila je da prioriteti i mjere izgledaju kao da ih je pisala druga osoba i da mjere nisu dovoljno detaljno razrađene, dok su neki segmenti manje ambiciozni od već postojećih usvojenih planova, poput Trećeg NAP-a za energetsku učinkovitost.

Andreja Ana Lopac iz LNG Hrvatske je govorila o ogromnim potencijalima plina kao goriva u prometu te da bi trebalo napraviti punionice za brodove u većim lukama, a i INA bi sada nepridobiv plin mogla pročišćavati i prodavati na svojim pumpama.

Uz rast osobne potrošnje, izvoz je glavni pokretač oporavka hrvatskog gospodarstva. Lani su hrvatske kompanije na inozemna tržišta plasirale roba u vrijednosti od 92,8 milijardi kuna, što je 5,7 posto više nego 2015.

Međutim vodeći hrvatski izvoznici nisu pratili opći trend. Izvoz najvećih deset lani je smanjen za 1,85 posto, što upućuje na to da su glavni kreatori izvoznog buma male i srednje kompanije.

Ljestvica top 10 izvoznika, koja uključuje izvoznike usluga, doživjela je značajne izmjene.

S liste su ispali Prvo plinarsko društvo, Podravka i AD Plastik, a ušli su Končar energetski transformatori, Uljanik i HEP. Vodeća trojka ostala je nepromijenjena, ali sa značajnim padom izvoznih rezultata. Na vrhu je i dalje Ina s izvozom od 5,5 milijardi kuna, što je daleko od nekadašnjih rezultata.

Drugo mjesto čvrsto drži Pliva s izvezenih lijekova u vrijednosti od 2,7 milijardi kuna. Kompanija u sastavu izraelske grupe Teva u inozemstvo plasira više od 80 posto proizvodnje, a najveća su joj izvozna tržišta SAD i Rusija. Ali dok je farmaceutski sektor lani ostvario rekordne rezultate, Plivin izvoz smanjen je za 10 posto. Podbacile su i druge velike farmaceutske tvrtke poput JGL-a, Hospire i Genere, ali su zato snažno potegnuli manji igrači poput ACG-a Lukaps i Farmala. Unatoč padu izvoza od 16,5 posto, treće mjesto je zadržala austrijska tvrtka Boxmark Leather, najveći hrvatski tekstilni proizvođač. Tvornica smještena u varaždinskoj slobodnoj zoni proizvodi kožne navlake za sjedala za osobna vozila te tapecirane dijelove za interijer, a gotovo cjelokupnu proizvodnju plasiraju vodećim svjetskim proizvođačima automobila.

Kutinski gubitaš Petrokemija još uvijek drži visoko peto mjesto na listi izvoznika. Međutim zbog ozbiljnih financijskih problema ova tvrtka u većinskom državnom vlasništvu sve teže nosi se s konkurencijom, što je utjecalo i na prošlogodišnji pad izvoza od gotovo 30 posto. Na listu se vratila kompanija Končar energetski transformatori. Najuspješnija tvrtka u sastavu Končar grupe, koja posluje u partnerstvu sa Siemensom, skočila je na šesto mjesto, zahvaljujući rastu izvoza od čak 80,8 posto. Iza sebe je ostavila Ericsson Nikolu Teslu, vodećeg proizvođača elektroničke opreme i ICT rješenja, koji je lani ostvario respektabilan rast izvoza od 31,6 posto.

Unatoč solidnom rastu izvoza, hrvatska robna bilanca i dalje je u velikom minusu. Lani je uvoz porastao za 5,5 posto, na 148,5 posto, a pokrivenost uvoza izvozom iznosila je 62,5 posto, što je gotovo jednako u odnosu na 2015., kada je bila 62,4 posto. Zanimljivo je da su vodeći hrvatski izvoznici ujedno glavni uvoznici. Tako su Ina i HEP tradicionalno najveći hrvatski uvoznik, kojima uvoz značajno nadmašuje izvoz. Među velikim uvoznicima je i Pliva, kojoj se uvoz lani gotovo izjednačio s izvozom. Da je izvoz i u ovoj godini glavna uzdanica gospodarstva, svjedoče podaci o tome da je u prvih pet mjeseci plasman robe u inozemstvo porastao za 14,8 posto, piše Tportal.

Zbog povećanja naknade za poticanje obnovljivih izvora s 3,5 na 7,7 lipa po kilovatsatu struja će poskupjeti, ali računi će biti manji nego lani
a računima za struju u kolovozu bit će obračunata naknada od 7,5 lipa za poticanje obnovljivih izvora je dugo odgađala ono što je neizbježno – povećanje naknade za poticanje obnovljivih izvora energije sa 3,5 na 7,5 lipa po svakom potrošenom kilovatsatu električne energije.
N

No, prema svim najavama, tim odgodama je došao kraj i već na računima za struju u kolovozu bit će obračunata naknada od 7,5 lipa, a to znači i da će ukupno računi za struju biti viši za oko 170 kuna na godišnjoj razini za prosječno kućanstvo koje troši 3600 kWh godišnje.

Vlada će, naime, ovaj ili sljedeći tjedan donijeti Uredbu kojom se povećava naknada za obnovljive izvore energije, a koju država mora povećati jer se obvezala da će otkupljivati svu proizvodnju električne energije iz sunca, vjetra, biomase i drugih obnovljivih izvora. S obzirom na to da su proizvođači struje iz obnovljivih izvora povećali svoju proizvodnju, mora se povećati i naknada koju plaća svaki potrošač električne energije. No, računi za struju će i kad se ta naknada poveća na 7,5 lipa po kilovatsatu biti niži u odnosu na račune iz 2016. godine jer je u međuvremenu smanjen PDV na električnu energiju s 25 na 13 posto.

Vlada je imala priliku istodobno od 1. siječnja ove godine i smanjiti PDV na električnu energiju i povećati naknadu za poticanje obnovljivih izvora, no to nije učinila pa je donošenje odluke o povećanju naknade odgađala u više navrata. Donošenje te odluke dodatno je prolongiralo održavanje lokalnih izbora u svibnju, piše Večernji list.

Puno je vijesti ovog tjedna o energetskim tvrtkama s određenog mjesta na Zemlji. Radi se o Indiji. 
U Libanonu izvješća ukazuju kako će indijska državna naftna tvrtka ONGC ponuditi ponudu za off-shore blokove. U Kanadi gdje indijski dužnosnici pregovaraju o opskrbi ugljenom. Čak i u Venezueli, gdje država u bankrotu želi prodati ONGC-u 9 posto udjela u ključnom naftnom polju San Cristobal.

Nova studija objavljena ovog tjedna sugerira kako nije slučajnost što toliko slušamo o indijskim tvrtkama na energetskoj pozornici. Indija je, zapravo, potiho postala jedan od najvećih svjetskih investitora u energetiku. Otkrila je to Međunarodne agencije za energetiku (IEA), koja je jučer objavila izvješće o trendovima ulaganja u energetiku za 2016. godini. Izvješće pokazuje kako su Indijske investicije u energetske projekte naglo porasle tijekom prošle godine.

Indijska potrošnja električne energije, nafte i plina, ugljena i obnovljivih izvora energije povećala se za 7 posto u 2016. godini, u usporedbi s godinom prije. Dosegla je gotovo 100 milijardi dolara. Kao što je prikazano u grafici, taj porast bio je dovoljan kako bi, globalno, Indija bila na trećem mjestu prema ulaganjima u energetiku, čime je pretekla naftnog diva – Rusiju.

Naravno, indijska potrošnja energije i dalje je daleko od drugoplasirane Amerike i najvećeg investitora Kine. No, brzi rast investicija u energetici pokazuje kako je Indija nadolazeće sila u financiranju projekata nafte i plina. IEA zasluge pripisuje novoj vladinoj politici koja pomaže u modernizaciji i širenju gospodarstva čime postaje globalni supermoćnik u području prirodnih resursa.

To je važna točka za menadžere projekata na globalnoj razini. Pogotovo, obzirom da indijske tvrtke imaju apetite za mjestima koja su izloženija riziku – što se može vidjeti prema ovotjednim djelovanjima u zemljama poput Libanona i Venezuele. Studija IEA je pokazala kako je električna energija po prvi put prešla naftu i plin u području energetskih ulaganja u 2016. godini, unatoč porastu kapitalne potrošnje u globalnom naftnom resoru za 38 posto između 2014. i 2016. Međutim, grupa kaže kako bi naftna potrošnja trebala naglo porasti u 2017. Godine. Očekujte da indijske tvrtke budu veliki dio tih poslova i novih projekata.

Kineski proizvođači automobila mogli bi do 2020. godine proizvoditi 49 od 103 nova modela električnih automobila na globalnoj razini zahvaljujući nastojanjima Pekinga da ubrza prijelaz s fosilnih goriva na baterije, pokazuje prognoza objavljena u srijedu.
U američkoj konzultantskoj tvrtki AlixPartners ističu i da bi kineski kapaciteti za proizvodnju litij-ionskih baterija do 2021. trebali dosegnuti gotovo dvije trećine globalnih kapaciteta, te da Peking već sada podupire prodaju domaćih modela električnih vozila na najvećem automobilskom tržištu na svijetu.

Kineski proizvođači već drže 96 posto udjela u domaćem tržištu električnih automobila, stoji u analizi AlixPartnersa. Prošle je godine na kineskom tržištu prodano oko 350 tisuća električnih vozila, što je i dalje manje od dva posto ukupno prodaje.

Do 2025. godine troškovi proizvodnje baterija za električna vozila trebali bi se približiti ili čak izjednačiti s onima za proizvodnju goriva za motore s unutarnjim izgaranjem, procjenjuju u AlixPartnersu, a niži troškovi baterija mogli bi po njima potaknuti interes kupaca za električne automobile.

Ključnu ulogu u nastojanjima proizvođača da pridobiju neodlučne kupce odigrat će pak drugi faktori, poput značajno kraćeg vremena punjenja baterija, ustvrdio je u razgovoru s novinarima na skupu u Detroitu globalni potpredsjednik AlixPartnersa John Hoffecker. Iz AlixPartnersa pritom upozoravaju da će mnogi od nekih pedesetak kandidata za razvoj autonomnih automobila u konačnici ispasti iz utrke. “Nemoguće je očekivati da ćemo imati 50 uspješnih proizvođača autonomnih vozila”, kazao je Hoffecker.

U konzultantskoj kući ističu i da će se u SAD-u proizvođači automobila morati boriti za financiranje ulaganja u nove tehnologije s bogatim igračima u tehnološkoj industriji, poput Applea i Alphabeta, i to u trenutku kada je prodaja automobila i manjih kamioneta na najnižoj točki ciklusa. Predviđaju da će prodaja automobila i lakih kamiona u SAD-u u 2019. godini pasti na 15,2 milijuna, što bi bilo 13 posto manje u odnosu na prošlogodišnji vrhunac. Ostali analitičari u SAD-u također predviđaju usporavanje prodaje vozila u sljedeće dvije do tri godine.

Mostova saborska oporba imenovala je u ponedjeljak glavnim krivcem za skorašnje poskupljenje struje bivšeg ministra gospodarstva u SDP-ovoj Vladi, Ivana Vrdoljaka, HNS-ovac Stjepan Čuraj žustro je branio bivšeg šefa svoje stranke, nazivajući cijelu raspravu “političkom” 
Add content here
Saborski zastupnik Mosta Tomislav Panenić zapitao se, nakon stanke koju je zatražio u Saboru, hoće li ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić kada dođe do povećanja struje, građanima objasniti tko je za to krivac – svi političari ili samo jedan koji je njihov koalicijski partner te snosi li taj krivac odgovornost ili će se za godinu-dvije njega vidjeti na nekoj dogovrenoj funkciji.

“Ključni krivac je Ivan Vrdoljak koji se sada u novom dogovoru izvukao da ne bude jako vidljiv”, rekao je Panenić.

Da nije bilo potpisanih ugovora kakvi jesu, kazao je, sada ne bismo bili u situaciji u kojoj jesmo. “Polako se vraća Sanader i Čobanković, a jedino mi koji nismo krivi moramo otići jer svaki put kad iziđemo govorimo o problemu i kako su neko iskoristili cijeli sustav”, ustvrdio je Panenić.

HNS-ovac Stjepan Čuraj, braneći bivšeg HNS-ovog ministra odgovorio je kako nije istina da je prijašnja vlada odgovorna ili, dodao je, “ne daj Bože insinuacija pogodovala određenim investitorima, kada se radilo sve da se to maksimalno anulira u suradnji sa svim institucijama, kako bi se zaštitila država od mogućih tužbi što se može vidjeti iz dostupnih dokumenta hrvatskog operatera tržišne energije”.

“Ako je netko smanjio nešto sa 21 na 14 milijardi kuna onda se ne može reći da je pogodovao”, ocijenio je Čuraj rekavši kako u takvoj političkoj raspravi ne želi sudjelovati. HDZ-ov Branko Bačić poručio je da, kada se govori o krivici pojedinog ministra ili vlade, treba sagledavati cjelokupnu problematiku isporuke električne energije s jedne strane, ali s druge strane i činjenicu da smo u obvezi osigurati veće količine energije iz obnovljivih izvora a koja je sama po sebi skuplja i zato treba doći do kompenzacije.

O svemu tome, ističe, trebalo bi ipak razgovarati hladne glave. “Tranzicijom energetskog sektora s emisijama u onaj bez emisjia ima svoju cijenu. Taj prijelaz je naša obveza koju smo preuzeli, a supotpisnici smo i Pariškog sporazuma o klimi. Toga smo svjesni kad smo ulazili u EU kad smo odlučili financirati obnovljive izvore energije. Posljedica toga je i da se taj sektor subvencionira za što je potrebno osigurati dovoljna sredstva”, pojasnio je Bačić.

Tko kupi električni automobil, dobije novac od države. To je pravilo uvedeno u Njemačkoj prije godinu dana. Ali ono nije donijelo željeni rezultat? Zašto to funkcionira u Norveškoj ili Kini, a u Njemačkoj ne?
Savezna vlada je uvođenjem takozvanog bonusa za okoliš htjela potaknuti kupovanje električnih automobila. Tako je trebao biti ostvaren cilj da do 2020. na njemačkim cestama bude milijun električnih automobila.

Ali, čini se da će to ostati pusta želja. Od 45 milijuna osobnih automobila u Njemačkoj u siječnju ove godine dvije trećine je vozilo na benzin, nešto manje od trećine na dizel. Samo 165.000 su hibridni automobili (na benzinski i električni pogon), a samo 34.000 čisti električni automobili. Razlog je zacijelo to što, unatoč bonusu koji nudi država, ima niz argumenata protiv elektro-automobila. Prvo, E-auto je puno skuplji nego obični. Tu razliku državni poticaj samo malo smanjuje. Osim toga, mnoge plaši malena udaljenost koju može prijeći električni automobil. I još uvijek je premalo punionica, iako su gotovo svi njemački proizvođači automobila najavili da će duž njemačkih autocesta izgraditi oko 400 brzih punionica.

Savezna vlada je stavila na raspolaganje 600 milijuna eura za poticajna sredstva. Do siječnja 2017. je podneseno 11.652 zahtjeva za elektro-automobile i 8.972 za hibridne. Tako je na raspolaganju još uvijek 560 milijuna eura, a to su sredstva koja se mogu zatražiti do 30. lipnja 2019. godine. Kad je prije nekoliko godina uvedena premija za kupovinu novih automobila, uz uvjet da se stari otpremi u staro željezo, svakoga tjedna je u Njemačkoj podnošeno prosječno 40.000 zahtjeva. Tko vozi električni automobil, dobije i druge privilegije. Primjerice, u prvih pet godina ne plaća porez na motorna vozila. Osim toga, općine mogu odlučiti da električni automobili smiju voziti trakovima rezerviranima za gradske autobuse, da mogu besplatno parkirati, itd.

Norveška ima najviše elektro-automobila po glavi stanovnika. Od oko 2,5 milijuna automobila u toj zemlji 110.000 ih je na električni pogon, što je više od 4 posto. U Njemačkoj je 0,07 posto E-automobila. Od novih automobila registriranih prošle godine u Norveškoj trećina je bila na električni pogon. Zašto u Norveškoj uspijeva ono što u Njemačkoj ne uspijeva? U Norveškoj je jednostavno povoljnije voziti elektro-automobil. Obični automobili su u Norveškoj skuplji nego u Njemačkoj između 50 i 100 posto. Ali, na električne automobile se ne plaća PDV od 25 posto niti carina niti pristojba za ispušne plinove. Tako je primjerice VW-ov E-Golf u Norveškoj najjeftiniji od svih modela Golfa. I to nije sve. Za električne automobile se ne plaća ni registracija koja u Norveškoj za obične automobile može biti više tisuća eura. Osim toga, u brojnim norveškim gradovima električni automobili mogu besplatno parkirati, koristiti trakove za autobuse, besplatno koristiti autoceste i trajekte. I porez na motorna vozila je niži nego za obične automobile. A brzo se povećava i broj punionica. Već sad ih ima oko 7.500, a do 2020. godine bi ih trebalo biti 25.000. I punjenje baterija je besplatno.

I u Kini se kupuje sve više električnih automobila. Samo 2016. ih je prodano gotovo 400.000. I Kina ima premiju za kupnju elektro-automobila, u gradovima kao što su Peking ili Šangaj korisnici brže dobiju licencu za automobile. “Znatno brže se gradi i mreža punionica, a i javne ustanove često koriste električne automobile”, kaže Jost Wübbeke iz instituta Mercator Institute for China Studies (MERICS). I puno je gradskih autobusa na električni pogon. Ipak, subvencije su ove godine smanjene, a 2020. će biti potpuno ukinute. Ali Kina namjerava obvezati proizvođače automobila da od 2018. 8 posto njihovih prodanih novih automobila moraju biti električni, a 2020. već 12 posto. Stefan Bratzel, šef instituta Center of Automotive Management (CAM), smatra da bi trebalo više investirati u gradnju punionica. Do 2020. je vlada planirala investirati 300 milijuna eura, ministar prometa Alexander Dobrindt računa da će ih biti izgrađeno 15.000, piše DW.

Kina prednjači u infrastrukturi. A Njemačkoj nedostaje još više desetaka tisuća punionica. To izgleda puno. Ali, procjenjuje se da je potrebno 70.000 običnih punionica i 7.100 brzih punionica. A trenutno ih je u Njemačkoj 6.500 običnih i 230 brzih. Problem su i različiti standardi. Da bi se, primjerice, moglo puniti auto-bateriju u svim dijelovima Berlina, potrebno je najmanje pet kartica za različite ponuđače. Stručnjaci kritiziraju i nedosljednost politike. “Upravo šizofreno je da se paralelno s elektroautomobilima snažno od poreza subvencionira i dizel-gorivo”, kaže Ferdinand Dudenhöffer, profesor na Sveučilištu Duisburg-Essen. Stručnjaci ipak vjeruju da će cijena elektro-automobila i u Njemačkoj pasti, osobito cijena baterija koje su najveći problem električnih automobila. Te da će onda i njemačke ceste osvojiti električni automobili.