ELEKTRIČNA ENERGIJA

 Vlada Andreja Plenkovića polako uklanja sve prepreke koje bi mogle otežati početak privatizacije Hrvatske elektroprivrede prodajom 25 posto dionica putem inicijalne javne ponude (IPO).  
Tako bi se uskoro trebalo riješiti i pitanje vlasništva nad HEP-ovim hidrocentralama koje se zakompliciralo nakon što je 2011. godine HDZ-ova Vlada, koju je vodila Jadranka Kosor, u Zakonu u vodama odlučila zemljište i s njima povezane vodne građevina proglasiti vlasništvom države.

Tada je stav Vlade bio da je HEP strateška tvrtka i da nema njegove privatizacije, pa u istom vlasništvu ostaje i HEP, i hidrocentrale iz kojih dolazi 50 posto HEP-ove proizvodnje električne energije. HEP je od Ustavnog suda tražio ocjenu ustavnosti takvog zakona.

Kad je Ivan Vrdoljak, ministar gospodarstva u Vladi Zorana Milanovića, 2014. izašao s idejom prodaje 25 posto dionica HEP-a putem IPO-a, tako uređeno vlasništvo pokazalo se kao jedna od velikih prepreka početku privatizacije HEP-a. Sada će, čini se, i ta prepreka biti otklonjena jer je Vlada u parlament poslala prijedlog dopuna i izmjena Zakona o vodama po kojem HEP, bez ikakve naknade, na zemljištu na kojem je izgradio svoje hidrocentrale osniva pravo građenja vodnih građevina za proizvodnju električne energije, piše Novi list.

No, kad je kupovna moć građana u pitanju, onda su građani u čak deset zemalja EU-a imali u odnosu na svoja primanja povoljniju cijenu struje nego Hrvati. Nakon smanjenja PDV-a na isporuku električne energije, Hrvatska je nakon Malte imala i najmanji udio poreza i ostalih davanja u konačnoj cijeni struje. U Hrvatskoj su nameti činili 15 posto cijene.

Međutim, to se ne odnosi na akumulacije, dovodne i odvodne kanale koji ostaju u vlasništvu države. Vraćanjem proizvodnih kapaciteta pod okrilje HEP-a, stvaraju se uvjeti za prodaju barem 25 posto dionica HEP-a, iako to više nitko ne spominje kao opciju koja će pomoći državi da dođe do novca za otkup Ininih dionica. HDZ sada privatizaciju HEP-a pravda izlaskom na burzu i boljim korporativnim upravljanjem, iako je za vrijeme rujanskih izora 2016. godine stranka tvrdila da se protivi privatizaciji HEP-a, te da je tek za restrukturiranje kompanije. No, tada je protiv bio i njihov partner Most, dok sada imaju partnere iz HNS-a koji već godinama zagovaraju privatizaciju 25 posto dionica HEP-a.

No, oko posljedica izmjena Zakona o vodama nisu razgovorljivi ni u HEP-u, ni u resornom Ministarstvu zaštite okoliša i energetike koje vodi Tomislav Ćorić. Na pitanja hoće li sada povući ustavnu tužbu, jesu li zadovoljni zakonskim izmjenama te jesu li one prvi korak u privatizaciji HEP-a, iz te su nam kompanije odgovorili da »će se o poduzimanju pravnih koraka u odnosu na okolnosti koje će nastupiti donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama moći očitovati tek nakon donošenja Zakona u Hrvatskom saboru, odnosno stupanja Zakona na snagu«.

Nadležnost vlasnika– Pitanje privatizacije HEP-a u isključivoj je nadležnosti vlasnika Hrvatske elektroprivrede – poručili su iz HEP-a, sugerirajući da odgovore na to može dati samo Vlada. No, u Ministarstvu energetike su se na to naše pitanje oglušili, kao i na ono očekuju li da HEP povuče ustavnu tužbu, ističući da su naša pitanja »vezana uz poslovne odluke HEP-a, pa da se za odgovore obratimo njima«.

Iako o mogućoj privatizaciji HEP-a putem IPO-a u Vladi zasad ne govore na sva zvona, ali su jasno priznali da se taj proces više ne veže za kupnju dionica Ine, u HNS-u se pak neslužbeno može čuti da je IPO kojim bi HEP stekao novac za akvizicije u regiji, ali i bio prisiljen na bolje upravljanje, najbolja opcija za tu kompaniju. U HDZ-u pak ima tihih nezadovoljnika kad su ti planovi u pitanju, ali i oni procjenjuju da će za mandata sadašnje Vlade najvjerojatnije biti odrađen barem prvi krug privatizacije HEP-a.

Sabor će nastaviti sjednicu dopunom dnevnog reda i potom raspravom o prijedlogu dopune Zakona o prikupljanju podataka po osiguranicima o doprinosima za obvezna mirovinska osiguranja, a prije toga već su tradicionalno zatražene stanke.
Tomislav Panenić zatražio je stanku u ime Mosta zbog nastavka privatizacije HEP-a, a nezavisni Željko Glasnović jer želi govoriti o javnoj upravi. HDZ-ov Branko Bačić stanku je tražio zbog aktualne političke situacije, a SDP-ov Gordan Maras zbog unutarnje-političkih i gospodarskih odnosa.

“Privatizacija HEP-a ne spominje se kao strateški projekt. S pravom postavljam pitanje zašto nam dolaze zakoni koji vode u smjeru privatizacije HEP-a. Neka vladajuća veličina jasno kaže da žele privatizirati HEP, neka stave to u program, a ne da moramo imati zakone poput Zakona o vodama kojim se rješava ključna prepreka”, rekao je nakon stanke Panenić.

“Izmjenom zakona koji je navrat nanos uvršten u dnevni red svi skupa sudjelujemo u poduhvatu koji Vlada sama ne želi priznati, a to je privatizacija HEP-a. Za koju godinu ponovno ćemo imati slučaj Ine. Zakon o vodama nije više Zakon o vodama, nego Hepi lex”, poručio je Panenić.

“Napravite odluku da je to program Vlade, stanite iza toga i nemojte da više moramo mi sudjelovati u raspravama u kojima imate prikrivene namjere”, kazao je bivši ministar u vrijeme prve Vlade HDZ-a i Mosta, koji je bio zapitao i: “U kojem trenutku će netko izaći s božićnom poslanicom i reći nećemo kupiti Inu, ali ćemo privatizirati HEP”.

“Ne tako davne 2002. godine tadašnja Vlada donosi bitne zakone – Zakon o privatizaciji Ine i Zakon o privatizaciji HEP-a. Po tom zakonu je privatizirana Ina, ali nakon uviđene pogreške 2010. tadašnja Vlada predložila je da se ne bavimo više Zakonom o privatizaciji HEP-a jer je konstatirano da se HEP ne može privatizirati bez posebnog zakona, dijaloga i odluke u Saboru. Dođe li do bilo kakvih razgovora za IPO HEP-a, taj se događaj neće dogoditi bez posebnog zakona i široke javne rasprave”, poručio je HDZ-ov, inače također bivši ministar, Darko Horvat.

Svi se sjećamo Ine i Sanadera i zato mi u SDP-u pušemo i na hladno, mi smo protiv privatizacije HEP-a, poručio je SDP-ov Gordan Maras, koji se, kako je ustvrdio, javio da bi govorio o zaduženjima i Gradu Zagrebu.

Male i srednje tvrtke, koja troše do 350 MWh struje godišnje, iznenadili su se kada im je ovih dana iz Elektroprivrede Srbije stigao dopis da će im struja od Nove godine poskupjeti i do 25 posto.
U dopisu, je potvrdio jedan od domaćih proizvođača prediva i konca za šivanje, navodi se da je „u skladu s politikom cijene električne energije i situacije na tržištu, korigirana cijena za naredni period, za kategoriju malih komercijalnih kupaca”.

Po tome će od prvog siječnja cijena megavat sata u višoj tarifi za dvotarifno brojilo iznositi 55,84 eura dok će u nižoj tarifi ta cijena iznositi 35,41 euro po MWh, piše Politika.

 

Vlada je danas prihvatila izmjene Zakona o vodama, koji je između ostalog bitan u kontekstu HEP-ovog vlasništva nad hidroelektranama.  
S ovakvim rješenjem HEP neće biti osobito atraktivan investitorima ako dođe do privatizacije jer se i dalje neće moći uknjihiti na objekte u koje je ulagao. Ovim Zakonom se omogućava osnivanje prava građenja odnosno prava upravljanja određenim dijelovima hidroenergetskih objekata za proizvodnju električne energije izgrađenih na javnom vodnom dobru u korist Hrvatske elektroprivrede d.d.

Zadržat će se vlasništvo Republike Hrvatske nad izgrađenim akumulacijama, dovodnim i odvodnim kanalima i tunelima radi osiguranja kontinuiteta vodnoga toka, a Hrvatska elektroprivreda d.d. će steći pravo građenja nad ostalim dijelovima postojećih hidroenergetskih objekata izgrađenih na javnom vodnom dobru na 99 godina, bez naknade, dok nad akumulacijama, dovodnim i odvodnim kanalima i zemljištu pod njima stječe zakonsko pravo upravljanja, koje traje dok traje i pravo građenja. Na taj će način Hrvatska elektroprivreda d.d. nastaviti neometano upravljati hidroenegetskim objektima , a vodno dobro i dio hidroenergetskih vodnih građevina koje su nužne za osiguranje kontinuiranog vodnog režima ostaju u vlasništvu Republike Hrvatske.

Na odgovarajući način je uređeno i građenje novih hidroenergetskih objekata za proizvodnju električne energije neovisno o tome je li investitor privatni ili u njemu Republika Hrvatska ima potpuni ili većinski udio, stoji u obrazloženju zakona. Investitor vodnih građevina za proizvodnju električne energije koje se grade na javnom vodnom dobru može ih graditi na temelju prava građenja na 99 godina, bez naknade, ako je zemljište otkupio vlastitim sredstvima u korist Republike Hrvatske odnosno uz plaćanje naknade ako se pravo građenja osniva na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske. Iznimno od toga akumulacije, dovodne i odvodne kanale i tunele investitor gradi izravno u korist vlasništva Republike Hrvatske – jer su akumulacijske građevine fizički (pa prema tome i pravno) neodvojive od zemljišta pod akumulacijom, a nad kanalima i tunelima – jer oni supstituiraju prekinuti vodni tok, tj. zadržavaju kontinuitet vodnoga toka.

Ako investitor pak gradi vodne građevine za proizvodnju električne energije na vodnom dobru u privatnom vlasništvu, dakle za koje zemljište nisu ispunjene zakonske pretpostavke da bude javno vodno dobro, po odredbama ovoga Zakona investitor je dužan takvo zemljište otkupiti ili izvlastiti u korist Republike Hrvatske, na teret vlastitih sredstava, a zemljište postaje javnim vodnim dobrom. Jednak tretman se propisuje i za zemljište koje ne ispunjava uvjete biti vodnim do brom ako se na njemu grade dovodni i odvodni kanali i tuneli vodne građevine za proizvodnju električne energije.

Svim tim građevinama investitor upravlja na temelj u prava građenja, a akumulacijama, dovodnim i odvodnim kanalima i tunelima i zemljištem pod njima upravlja, u ime Republike Hrvatske, na temelju zakonskog prava upravljanja čiji je sadržaj definiran člankom 24. stavkom 7. Zakona: „Pod upravljanjem u smislu ovoga članka smatraju se poslovi investitora gradnje vodnih građevina, njihovo održavanje, čuvanje i korištenje za namjene kojima vodne građevine služe.“. Takvo pravo imaju npr. Hrvatske vode kada upravljaju javnim vodnim dobrom i regulacijskim i zaštitnim vodnim građevinama koje služe obrani od poplava (nasipi, brane, obaloutvrde i dr.).

 Vodeći proizvođači automobila, uključujući Volkswagen i Toyotu, obećali su da će poštivati etičke i društveno odgovorne standarde pri nabavi minerala potrebnih za očekivani snažan rast proizvodnje električnih automobila.
Predviđa se da će potražnja za mineralima poput kobalta, grafita i litija skočiti u idućim godinama sukladno nastojanjima vlasti da ograniče zagađenje okoliša iz automobila i pojačanim ulaganjima proizvođača automobila u električne modele.

U sklopu priprema za planirano lansiranje više od 80 novih modela do 2025. godine samo Volkswagen traži partnere u Kini, Europi i Sjevernoj Americi kako bi osigurao opskrbu baterijskim ćelijama i srodnom tehnologijom vrijednom više od 50 milijardi eura.

Razgovori s glavnim proizvođačima kobalta, uključujući Glencore, u VW-ovom sjedištu u Wolfsburgu prošlog su tjedna završeni bez sporazuma.

Više od polovine svjetskog kobalta potječe iz Konga, zemlje iscrpljene političkom nestabilnošću i pravnom nesigurnošću u kojoj je dječji rad u rudnicima česta pojava. U srijedu je skupina deset vodećih proizvođača automobila i kamiona izvijestila o pokretanju inicijative za zajedničko utvrđivanje i rješavanje etičkih i pitanja zaštite okoliša, ljudskih prava i radnih prava pri nabavi sirovina.

Partnerstvo pod nazivom “Drive Sustainability” (DS) uključuje VW, Toyotu Motor Europe, Ford, Daimler, BMW, Hondu, Jaguar Land Rovera, Volvo Cars i proizvođače kamiona Scaniju i Volvo. “Udruga će procjenjivati rizike u nabavi najvažnijih sirovina, poput, kobalta, gume i kože, u automobilskom sektoru. To će omogućiti DS-u da prepozna najvažnije aktivnosti za rješavanje tih pitanja unutar opskrbnog lanca”, izjavio je Stefan Crets iz poslovne mreže CSR Europe.

Cijene regulirane električne energije za kućanstva u Slovačkoj u 2018. godini će porasti za prosječno 2,7%, objavio je slovački Ured za regulaciju mrežnih usluga (ÚRSO).
Opskrbljivači kućanstava su tražili od energetskog regulatora različite stope poskupljenja, sve do 14%. No, sada će cijene za kućanstva porasti na 33,8 EUR/(MW h), što odgovara kretanju cijena na svjetskim tržištima.

Uzrok tome je rast cijena ugljena i dozvola za emisije plinova. Osim električne energije, U Slovačkoj će od Nove godine biti skuplji i plin i grijanje. Ipak, cijene plina će u prosjeku porasti za neznatnih 0,4 %, dok će cijene grijanja porasti tek za 1%, javlja slovački dnevnik ‘Spectator’.

Češka elektroenergetska kompanija ČEZ smanjuje problematične poslovne aktivnosti na Balkanu kako bi se proširila na Zapadu, javlja “Bloomberg”.
Add content here
Poduzeće iz Praga je u pregovorima o prodaji termoelektrane na ugljen i kompanije za distribuciju električne energije u Bugarskoj.

ČEZ bi, također, mogao prodati 50 posto dionica u kompaniji “Akcez Enerji Yatirimlari” koja strujom opskrbljuje 3,4 milijuna ljudi na sjeverozapadu Turske..

Prodajom aktiva u Bugarskoj, što bi, prema očekivanjima kompanije, trebalo biti realizirana u sljedećim mjesecima, stavit će se točka na brzu ekspanziju koju je započeo prethodni menadžment kompanije na tržišta u razvoju – od Albanije do Rumunjske i Turske.

Nakon što je potrošio stotine milijuna dolara u jugoistočnoj Europi u prošlom desetljeću, ČEZ je odlučio promijeniti taktiku poslijee brojnih sukoba sa lokalnim zakonodavcima i regulatorima.

Američki portal ‘Power Engineering International’ je izvijestio da će Europska unija ubrzati projekt elektroenergetskog povezivanja Irske i Francuske.
Riječ je o projektu pod nazivom Celtic Interconnector, koji je jedan od 173 prioritetnih energetskih projekata Europske komisije, no koji je od iznimne važnosti za ostvarenje energetske sigurnosti u Irskoj, što postaje još važnije nakon izlaska Velike Britanije iz EU-a.

Podmorski dalekovod imat će snagu 700 MW i trebao bi biti dovršen do 2025. godine, a gradit će ga irski operator elektroprijenosnog sustava Eirgrid i francuski operator elektroprijenosnog sustava RTE. Do sada je EK za projekt već izdvojio 3,9 mil. eura, dok je još 4 mil. eura odobreno početkom 2017. godine za izradu potrebnih studija.

Goran Granić, kandidat za Nadzorni odbor HEP-a, u intervjuu za Novi list prošle subote izjasnio se protiv privatizacije nacionalne elektroenergetske tvrtke, na čemu inzistiraju i HDZ i HNS.
Još uvijek nisam u Nadzornom odboru HEP-a, ali kao stručnjak mogu reći da je moj osobni stav da nijednu dionicu HEP-a d.d. ne treba privatizirati. Financije, bilo da je riječ o proračunu ili samoj kompaniji, ne mogu nikako biti odlučujuće kod takve odluke, one su na posljednjem mjestu.

“HEP je složen sustav, ima tvrtke koje su na tržištu i one koje nisu, a uz to je riječ o strateškoj kompaniji kad je u pitanju energetska budućnost, sigurnost opskrbe, klimatske politike i mislim da se nijedna dionica ne bi trebala privatitizirati”, kaže Granić, uvjeren da bolje upravljanje definitivno nije razlog u prilog IPO-u, jer nitko državu ne sprječava da bolje rukovodi kompanijom.

U HNS-u i HDZ-u drže da HEP-u novac treba za akvizicije u regiji, primjerice u BiH i da onaj tko ne želi privatizaciju podržava to da kompanija stoji na mjestu. Tihi protivnici privatizacije ističu da je kompanije dobro kapitalizirana i ima pristup povoljnom zaduživanju te da bi bilo bolje da država pomogne u realizaciji HEP-u zanimljivim projektima.

Hrvatska elektroprivreda uputila je Ministarstvu zaštite okoliša i energetike zahtjev za izmjenu i dopunu rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša za postrojenje TE Plomin 1 snage 115 MW, nastojeći tako produžiti životni vijek stare elektrane. To postrojenje je izgrađeno davne 1969. i s radom bi trebalo prestati početkom iduće godine, jer elektrana nije usklađena s europskom Direktivom o industrijskim emisijama (IED). U HEP-u su dugo svjesni da bi trebalo nekako valorizirati tu lokaciju a nova elektrana TE Plomin 3, snage 500 MW trebala je zamijeniti blok 1.

U međuvremenu se u tišini odustalo od njezine gradnje i postignut je dogovor s investitorom Marubenijem. HEP Proizvodnja je sada angažirala konzultanta za studiju izvedivosti revitalizacije bloka 1 kako bi analizirali troškove i koristi ulaganja u elektranu i optimirao zahvat rekonstrukcije. Izmjene koje se sada predlažu u TE Plomin 1 odnose se na usklađivanje s važećim propisima nakon 31. prosinca 2017. ugradnjom DeNOx postrojenja i postrojenja za odsumporavanje te rekonstrukcija i modernizacija postrojenja kako bi mu se produžio vijek za 15 do 20 godina, dakle do 2032. ili 2037. godine.

Cijene nafte zadržale su se u ponedjeljak na međunarodnim tržištima ispod razine od 64 dolara, zakočene nagovještajima veće američke proizvodnje koji su neutralizirali očekivanja da će Organizacija zemalja-izvoznica nafte (OPEC) produljiti razdoblje smanjene opskrbe.
Na londonskom je tržištu cijena barela bila gotovo nepromijenjena u odnosu na prethodno zatvaranje i iznosila je 63,61 dolar. U SAD-u bila je niža 45 centi i iznosila je 58,50 dolara.

Od sredine prošle godine proizvodnja sirove nafte u SAD-u porasla je 15 posto, na 9,66 milijuna barela dnevno, a američke su kompanije prošlog tjedna aktivirale i nova bušotinska postrojenja. I na mjesečnoj je razini broj bušotinskih postrojenja porastao, prvi puta od srpnja.

Veći broj bušotinskih postrojenja signalizira daljnje povećanje proizvodnje, što je zakočilo rast cijena nafte na početku novog tjedna, neutraliziravši utjecaj zatvaranja naftovoda Keystone na potezu SAD-Kanada dnevnog kapaciteta 590.000 barela.

Protuteža su pak bila očekivanja da će OPEC na sastanku u četvrtak produljiti razdoblje smanjene opskrbe do kraja iduće godine. Prema važećem sporazumu to bi razdoblje trebalo biti zaključeno u ožujku. “Dugotrajna retorička baražna vatra kojom OPEC podupire cijene zacementirala je rašireno uvjerenje da će ograničenje opskrbe biti produljeno do kraja iduće godine”, konstatira Stephen Brennock iz londonskog brokerskog društva PVM Oil Associates.

Odvojeno je OPEC objavio da je cijena barela referentne košarice njegove nafte u petak je iznosila 61,64 dolara, te je porasla 50 centi u odnosu na prethodni dan trgovanja.