Energetika

Komentar
Gotovo dvije godine već traje okrupnjavanje i preslagivanje na tržištu plinskih distributera. Sada se Koprivnica rješava zadnjih udjela u plinskim komunalnim tvrtkama, no bit će toga još.

Prva je to osvijestila gradska uprava Koprivnice, gdje je 2017. Godine njemački RWE preuzeo formalno vlasništvo nad Komunalcem i Koprivnica plinom za 51 milijun kuna. Nakon toga je ista tvrtka preuzela distributera plina iz Sv. Nedjelje, a nešto kasnije Geoplin je preuzeo lokalne distributere u Hrvatskom zagorju.

Sve te transakcije pratile su kritike analitičara i konkurencije o tome kako se radi o značajno preplaćenoj vrijednosti, no na ionako malom hrvatskom tržištu zastupljenost plina u kućanstvima I industriji geografski je raspoređena na geografskom području sjeverno od Save. S izuzetkom Zadra.

Uostalom, najveće udjele u RWE-u ima jedna njemačka savezna država, a znate kako je to s politikom, čak i u vrlo razvijenim korporativnim kulturama, no to je druga tema.

Motiv za sudjelovanje u preslagivanju treba tražiti u pozicioniranju kojim će neka kompanija biti jedini ili jedan od dva konkurenta HEP-u. Na tržištu na kojem se ne vidi značajniji kapacitet rasta, barem u poslu s kućanstvima, to je legitimna poslovna logika.

Novi natječaj objavljen krajem prošloga tjedna za prodaju ostatka udjela u plinskim komunalnim poduzećima iz Koprivnice valja promatrati u tom svijetlu. Početna cijena udjela u Koprivnica plinu, tvrtki za distribuciju koja je vlasnik plinovoda, iznosi 14 milijuna kuna, a 25 posto udjela u Koprivnica opskrbi procijenjeno je na 2,8 milijuna kuna.

Najlogičnije bi bilo da te udjele kupi RWE, obzirom već ima udjele u tvrtkama, kao što bi zbog povezanosti infrastructure bilo logično od RWE- a nastaviti kupovati plinske distributere u tom “frtalju” Hrvatske.

Upravljačka prava u dvije tvrtke, Koprivnica plin I Komunalac, kojih je RWE ranije kupio 75 posto bila su sindikalno snažna, kompanija se obvezala pet godina zadržati prava radnika, ali i suzdržati se od integracije tvrtki u sustav RWE-a. Logično bi bilo kada bi sa stopostotnim vlasništvom došlo do promjene tih obveza.

Na kraju, valja pohvaliti lokalnu upravu Koprivnice što želi debirokratizirati ovaj segment tržišta, povećati efikasnost te potaknuti modernizaciju infrastrukture (što je za privatnog vlasnika nužnost u optimizaciji poslovanja).

No, teško je vjerovati politici kako si je odlučila samoukinuti bankomat za kupovinu glasova, pa se valja zapitati nije li samo usfalilo novca?

Zalan Bacs
Svjedočenjem nekadašnjeg mađarskog predstavnika u Ini Zalana Bacsa, koji je izjavio da je Ini 2009. godine prijetio stečaj, u ponedjeljak je nastavljeno suđenje bivšem premijeru Ivi Sanaderu i hrvatskom pravosuđu čelniku MOL-a Zsoltu Hernadiju.

”Ina je 2007. godine bila stabilna i likvidna tvrtka, iako je plinski biznis proizvodio gubitke. Ti gubici su se 2008. utrostručili pa je bilo upitno hoće li Ina moći otplaćivati kredit od milijardu dolara. Taj negativni trend nastavio se do lipnja 2009”, izjavio je, svjedočeći video vezom bivši član uprave Ine koji je od sredine 2009. preuzeo financije, nakon čega je do kraje te godine vodio sektor rafinerija kao izvršni direktor.

Bacs je pojasnio da je do gubitka u plinskom poslovanju dolazilo jer se hrvatsko tržište opskrbljivalo s 35 do 40 posto uvoznog plina koji se kupovao po bitno višoj cijeni od one po kojoj se potom prodavao u Hrvatskoj. Pritom je dodao da su tijekom 2008. i 2009. nastali i porezni dugovi jer je došlo do problema likvidnosti pa je postojala i realna opasnost od stečaja Ine.

Svjedok je dodao da je uprava Ine, kako bi se izbjegla krizna situacija, troškove svela na minimum te ostavila samo one investicije koje su bile nužne. ”U jesen 2008. u Ini su uvidjeli da to neće biti dovoljno pa su se usredotočili na plinsko poslovanje koje je te godine donijelo gubitak od oko 1,5 milijardi kuna pa je krajem siječnja 2009. sklopljen sporazum o izdvajanju plinskog poslovanja što je stvorilo mogućnost izbjegavanja stečaja”, kazao je Bacs.

Dodao je i da se ne sjeća o čemu je Hernadi pregovarao sa Sanaderom i kako nije bila praksa da MOL-ov čelnik ostale obavještava o tijekovima pregovora. Uz to, naglasio je da je MOL podupirao investicije u sjevernom Jadranu i Siriji.

EnergyPressTV
U jučerašnjoj emisiji EnergyPress na N1 televiziji gostovao je geopolitički analitičar Branimir Vidmarović sa Sveučilišta u Puli.

Govorio je o plinskoj infrastrukturi u Europi, budućnosti plina kao energenta te o plinovodu Snaga Sibira.  Osvrnuo se na konferenciju Večernjeg lista o budućnosti plina i prijedlogu veleposlanika Anvara Azimova prema kojem bi Hrvatska trebala postati medijator svojevrsnog energetskog spora između Zapada i Rusije.

Vidmarović je upozorio kako predsjedanje Unijom jedne zemlje ne daje mogućnosti za tako nešto. Uostalom za to nema niti potrebe jer bez obzira na pojedine otrovne strelice, razmjena energentima ne staje, a nije stala niti u vrijeme Hladnoga rata. To je zbog toga što se europska ekonomija pogoni na plin, a u tranziciji prema obnovljivim izvorima energije, u nekakvom srednjem roku, pogonit će se i više. Ruski je plin u ovom trenutku nužnost više europskih zemalja. Izuzetak su zemlje koje imaju bolnu prošlost s Rusijom i koje su radi toga spremne platiti, u ovom trenutku još uvijek, skuplji LNG.

Usprkos pojedinim problemima, vezanim uz američke pritiske, ili određenih problema u njemačkom parlamentu, Vidmaroviću je nezamislivo dugoročno odgađanje Sjevernoga toka. Naime, uz spomenutu ovisnost razvijenih ekonomija o plinu, u izgradnju toga pravca uključene su velike privatne kompanije s velikim interesima.

Prijetnje Vladimira Putina o zatvaranju ukrajinskog plinskog puta treba promatrati u svijetlu pregovora Putina i Zelenskog oko Donbasa, kaže Vidmarović, upozorivši kako bi i Ukrajina morala učiniti puno više na modernizaciji infrastrukture kako bi nastavila zarađivati na tranzitu plina.

Skoro puštanje u promet Snage Sibira, plinovoda iz Rusije prema Kinu ocijenio je dugoročnim pozicioniranjem Kine u tom velikom svjetskom potrošaču energentima, rekavši kako se Rusija pod svaku cijenu htjela uključiti u kineski posao. Govori to činjenica kako ugovor za Snagu Sibira sadrži fiksnu cijenu plina i vjerojatnu desetogodišnju neprofitabilnost.

Video

David Popkov/TownHall
Milenijalci i generacija Z preplavljuju se idejom o klimatskim promjenama kao neospornom činjenicom.

Gallupova anketa iz ožujka 2019. godine pokazuje da su 67 posto onih u dobi od 18-29 godina “zabrinuti vjernici” u “globalno zatopljenje”. S obzirom na činjenicu da se očekuje kako će birači ispod 35 godina predstavljati najveću dobnu skupinu na predstojećim izborima, oni se ne smiju otpisati, već im se treba približiti.

Ljevica već desetljećima promiče narativu o nadolazećoj katastrofi klimatskih promjena. Članci koji upozoravaju na predstojeću propast zbog ovisnosti o nafti i kapitalističkim ekscesima počeli su se redovito pojavljivati u publikacijama poput Times-a i Newsweek-a u 1970-ima. Kasnih 70-ih i 80-ih, političari poput zastupnika Ala Gorea Jr.-a počeli su promicati narativu da je zemlja osuđena na propast ako se ne eliminiraju fosilna goriva. Kasnije, nakon što je postao potpredsjednikom, njegov utjecaj prodro je u mainstream Demokratske stranke. Godine 1993., dr. William Halper otpušten je s mjesta direktora istraživanja u Ministarstvu energetike nakon svjedočenja pred Kongresom da znanstveni podaci ne podržavaju tvrdnje o klimatskim promjenama uzrokovanim ljudskim djelovanjem. Od tog vremena, ljevica je nastavila promociju narative o nadolazećoj klimatskoj katastrofi. Njezine tvrdnje ne samo da su ostale neprovjerene i neosporavane, već su podržane u medijima.

Sjećate se priče o populaciji polarnih medvjeda koji su u opasnosti zbog topljenja leda? Jeste li se ikada zapitali što se dogodilo s njima? — Američko geološko istraživanje pronašlo je da je, umjesto pada u populaciji od 67 posto predviđenog 2007. godine, njihova procijenjena populacija narasla s 24.500 2005. godine na 29.500 2018. godine — najviše od 1973. godine. Ili što je s tvrdnjom da će led nestati na Sjevernom polu do 2016. godine? Slične tvrdnje sežu desetljećima unazad, poput one iz 1970. godine da će oceani biti mrtvi za manje od desetljeća.

Ne samo da takve tvrdnje ostaju neosporavane i zaštićene, već demokrati čak pogoršavaju neke od onih osnovnih. Ljevica emisije fosilnih goriva redovito naziva “ugljičnim”, uključujući trenutačne demokratske predsjedničke nade. Stvarnost je da CO2, ili ugljični dioksid, nije samo “ugljik” te da je neophodan za život. Biljke ga koriste u fotosintezi kako bi proizvele energiju, emitirajući kisik kao nusprodukt… neophodan za ljude i životinje. Istraživanje Ranga Myneija sa Sveučilišta u Bostonu ukazuje da se zemlja značajno ozelenila tijekom posljednjih 38 godina, a emisije ugljičnog dioksida predstavljaju 70 posto uzroka.

Republikanci su ušetali u zamku fiksirajući se na financijske troškove ljevičarskih energetskih politika. Kao odgovor na to, ljevica kontinuirano inzistira na visokim troškovima implementacija politika, prikazujući republikance kao “pohlepne kapitaliste”. Ono što republikancima nedostaje jest sveobuhvatna rasprava o tom pitanju. Da, ljevičarske energetske politike utjecale bi na cijenu hrane i robe; one se transportiraju korištenjem fosilnih goriva. No, utjecaj je neproporcionalan učinku koje bi one imale na obitelji s niskom prihodima, zbog nedostatka resursa kojima bi mogli podnijeti povećane troškove hrane i ostalih potrepština — one iste ljude za koje ljevica tvrdi da štiti. U isto vrijeme, CO2 je neophodan za život… biljkama je potreban za njihov opstanak, što utječe na životinje koje se oslanjaju na biljke za hranu (i kisik) te utječe na ljude koji se oslanjaju na biljke i životinje za hranu (i na biljke za kisik).

Kako bi se republikanci mogli približiti milenijalcima i generaciji Z — oni se u cijelosti moraju pozabaviti pitanjem, na privlačan način razotkriti nedostatke u tvrdnjama, zalagati se za inovacije u privatnom sektoru i izbjegavati padanje u zamku fokusirajući se samo na financijske troškove predloženih politika. Također, naglasiti da se, iako je upravljanje okolišem važno (nitko ne želi prljavi zrak i vodu), ono može postići bez uništavanja postojeće kvalitete života. Uostalom, eliminiranje “emisija ugljika” zahtijevalo bi eliminiranje svih živih bića (uključujući životinje) koje emitiraju ugljični dioksid, stoji u komentaru.

MB Holding
Muharrem Balat vlasnik je velike turske kompanije MB Holding, predvodnice inovacija u geotermalnoj energiji. Njegova kompanija je u Hrvatskoj izgradila najveću geotermalnu elektranu u kontinentalnoj Europi.
“Geotermija je dragocjena poput najljepšeg dragog kamena. Drugačija je od ostalih izvora obnovljive energije jer može proizvoditi energiju tijekom 24 sata svih 365 dana u godini” ističe Balat. Kaže da ga rad usrećuje, i da neće nikada u mirovinu. “Stalno govorim da ću raditi do smrti”, istiće Balat.
Iako je u izgradnju Velike 1 krenuo 2015. godine, već se dugo zna da bjelovarski kraj nudi velike mogućnosti u iskorištavanju geotermalne energije. Zna se to od 1980. godine kada je, pri istraživanju potencijalnih nalazišta nafte, Ina slučajno nabasala na ono što danas nazivamo bjelovarskom poddepresijom. Podzemni je to džep koji sadrži vrelu vodu temperature između 180 i 200 Celzijevih stupnjeva, a čija toplina, točnije para, pokreće turbine elektrane i tako proizvodi električnu energiju. U svojem radu Velika 1 crpit će tu vodu s dubine od 2800 metara, što je jednako visini 27 nanizanih tornjeva zagrebačke katedrale, i proizvoditi 10 MW električne energije čime može opskrbiti gotovo 30 tisuća domaćinstava.

Nakon što je Balat u Turskoj otvorio pet geotermalnih elektrana u posljednjih 16 godina, svoju je investiciju mogao usmjeriti bilo gdje, ali se odlučio baš za Hrvatsku. Štoviše, MB Holding odlučio je dati posao izvođenja radova domaćim tvrtkama, primjerice Đuri Đakoviću, iako su to mogli učiniti svojom opremom. Jedan je razlog, objašnjava nam Turčin, zašto je odlučio uložiti upravo u Veliku 1 pokraj Bjelovara. Sentimentalan, priznaje, nevezan uz geotermalni potencijal niti uz biznis. “Hrvatska mi se najviše svidjela među svim europskim zemljama.” ističe Balat. Ali postoji i jedan drugi razlog.

Njegova je ljubav prema Hrvatskoj počela dosta rano, jednim neočekivanim činom dobročinstva. Balat je, naime, išao u srednju školi u Turskoj u kojoj je radio jedan podvornik iz Hrvatske. Bio je to strogi tip škole u kojoj su morali nositi kravate i odijela na nastavi. Ako bi došli bez jedne od tih stvari, udaljili bi ih s nastave. Kada bi on ili njegovi školski kolege nesmotreno zaboravili kravatu, dobroćudni Hrvat podvornik posuđivao bi im svoje. Ta je epizoda iz njegove mladosti imala presudan utjecaj na njegov život i dovela ga do toga da odluči investirati u Hrvatsku. “Mislim da su Hrvati topao i prijateljski narod, dosta ste slični Turcima. Shvatio sam i da su neke riječi u hrvatskom jako slične turskom, a to je samo povećalo moje simpatije” priča nam navodeći primjere. Za podrum, primjerice, Turci kažu bodrum, njihov yastık naš je jastuk, börek, nije teško pretpostaviti, famozni je burek.

“Najvažnija značajka geotermalnih elektrana, što sam naučio, jest da one mogu dugi niz godina proizvoditi električnu energiju ako su dobro projektirane i pravilno održavane. To je i razlog zašto sam elektranu nazvao po svojoj unuci. Ona će jednog dana ove elektrane moći predati svojim unucima.”

Ime njegove unuke, koje nose sva njegova postrojenja u Turskoj, vjeruje Balat, donosi sreću. Zato su, nakon te prve, uslijedile i elektrane Dora 2, Dora 3a, Dora 3b, Dora 4. Ukupne instalirane snage 70 MW, sve one zajedno proizvode 550 milijuna kWh električne energije godišnje. “Turska nema rezervi nafte, prirodnog plina ni ugljena pa nam je geotermalna energija vrlo važna” ističe Balat, piše Express.

Regionalni medij
Grad Koprivnica prodaje dodatnih 25 posto udjela u tvrtkama Koprivnica plin i Koprivnica opskrba. Početna cijena na javnom natječaju iznosi 16,8 milijuna kuna.
Većinske udjele u tim plinskim tvrtkama formalni vlasnik Komunalac prodao je njemačkom divu RWE-u još u veljači 2017. godine. Dva 75-postotna udjela kupac je tada platio 51 milijun kuna.  Pretpostavlja se kako će se na danas raspisani natječaj javiti samo RWE, koji ionako potpuno kontrolira obje tvrtke. No, bit će zanimljivo vidjeti koliku će cijenu ponuditi. Početna cijena udjela u Koprivnica plinu, tvrtki za distribuciju koja je vlasnik plinovoda, iznosi 14 milijuna kuna, a 25 posto udjela u Koprivnica opskrbi procijenjeno je na 2,8 milijuna kuna.

Prema ugovoru o prodaji 75-postotnog udjela, RWE se obvezao u idućih pet godina zadržati sva prava radnika i ostaviti pravne osobnosti i sjedišta poduzeća u Koprivnici. Nije poznato hoće li biti novog ugovora u slučaju da RWE kupi i 25 posto, piše Danica.

Sažetak revizije
Ministarstvo za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u javnu je raspravu na mjesec dana pustilo Sažetak treće revizije Programa razgradnje Nuklearne elektrane Krško (NEK) i Programa odlaganja radioaktivnog otpada (RAO) i istrošenoga nuklearnog goriva (ING) u toj elektrani. Taj dokument predstavljen je na sjednici Međudržavnog povjerenstva krajem rujna, a suglasnost Sabora i usvajanje očekuje se do sljedeće sjednice početkom iduće godine.

To ostavlja prostor za dodatne razgovore i konzultacije, rekao je resorni ministar Tomislav Ćorić, ističući da postojeća varijanta skladištenja odnosno odlaganja otpada rješava onaj koji nastaje na razini NEK, a Hrvatska na čitavom nizu lokacija ima ‘institucionalni otpad’ koji treba adekvatno riješiti.

Kad je prije četiri godine prihvaćena odluka o produljenju rada nuklearke do 2043. usuglašeno je i da se izgradi suho skladište istrošenog goriva (SSIG) na lokaciji NEK kako bi se trajno osigurala nuklearna sigurnost. U Trećoj reviziji Programa razgradnje predviđa se strategija brze razgradnje s rastavljanjem i uklanjanjem svih sastavnih dijelova, sustava i konstrukcija odmah nakon trajnog prestanka rada elektrane 2043., a opisan je i rad suhog skladišta ING i njegova razgradnja te postupno konvencionalno rušenje drugih preostalih građevina, uz tri faze premještanja gorivnih elemenata iz bazena ING u suho skladište.

Prema važećem Međudržavnom ugovoru suho skladište u okviru NEK na lokaciji elektrane omogućuje skladištenje hrvatskog i slovenskog dijela iskorištenog goriva samo do kraja produljenog životnog vijeka NEK, a za mogući nastavak rada nakon 2043. potrebni su dodatni dogovori i odgovarajući ugovor između dviju vlada.

Ukupni nominalni troškovi razgradnje NEK bez PDV-a u osnovnom scenariju iznose 417,6 milijuna eura, a s PDV-om 474 milijuna eura, s tim da Početak projekta podrazumijeva pripremne postupke koji bi trebali započeti tri godine prije konačne obustave rada.

U svrhu financiranja razgradnje i zbrinjavanja RAO i ING nuklearke Krško u Hrvatskoj je još prije 11 godina osnovan Fond NEK, u koji Hrvatska elektoprivreda (prema propisanim obvezama do 2022.) godišnje uplaćuje 14,25 mil. eura. Tako je od 2008. do kraja 2018. u nj uplaćeno 1,59 milijardi kuna (214 milijuna eura). Vrijednost neto imovine Fonda lani je dosegnula 2,03 mlrd. kuna ili 439 milijuna više od uplaćenih sredstava, što implicira prosječan godišnji prinos od 4% (lani je bio nešto viših 6,9%).

Više od četiri petine imovine Fonda uloženo je u obveznice, uglavnom državne, a među značajnijim stavkama još su udjeli u investicijskim fondovima (5,5% ili 113 mil. kuna) te dionice koje, prema zadnjem godišnjem izvješću, čine 9% imovine ili 184,8 milijuna kuna. Prema javno dostupnim podacima, u osam društava Fond NEK je među top 10 dioničara. Uz sudjelovanje u dokapitalizacijama s “pokroviteljstvom” politike – poput Petrokemije, Uljanika, Hrvatske poštanske banke ili Luke Ploče, među 10 najvećih je i u hotelskim tvrtkama HTP Korčula i Medora, te Agram banci i Meritus ulaganjima.

IPO
 Saudijska Arabija je državnu naftnu kompaniju Aramco preliminarno procijenila na 1.6 do 1.7 trilijuna dolara, prenose u nedjelju agencije.

Naftni gigant objavio je novo izvješće uoči javne ponude dionica (IPO) kojom za 1.5 posto udjela želi prikupiti 25 milijardi dolara. IPO najprofitabilnije kompanije na svijetu mogao bi biti najveći u povijesti. No, vrijednost tvrke je ipak nešto manja od dva trilijuna dolara kojima se nadao saudijski prestolonasljednik Mohammed bin Salman.

Prodaju li se sve dionice i po najvećoj cijeni, IPO bi trebao državi donijeti 25.6 milijardi dolara i preteći rekordnih 25 milijardi dolara koje je 2014. postigao gigant internetske trgovine Alibaba. Dionice će moći kupiti individualni ulagači i velike institucije.

Aramco je isprva planirao u dva navrata prodati oko pet posto dionica, dva posto na domaćoj burzi Tadawul, a potom tri posto na međunarodnim tržištima. U kompaniji kažu da zasad nemaju planova za međunarodnu prodaju i da je taj cilj o kojem se dugo raspravlja zasad “na ledu”.

Princ Mohamed želi prodajom udjela u Aramcou prikupiti milijarde dolara za diverzifikaciju saudijskog gospodarstva s nafte na ne-energetske industrije. Korjeni Saudi Aramcoa sežu u 1933. kada su Saudijska Arabija i američki Standard Oil Company of California, koji je kasnije postao Chevron, osnovali novu tvrtku za istraživanje i bušenje nafte.

Između 1973. i 1980. Saudijska Arabija postala je vlasnikom cijele kompanije. Ta država ima druge najveće rezerve nafte na svijetu, iza Venezuele. Druga je i po proizvodnji nafte, nakon SAD-a. No, njezina moć proistječe i iz toga što je monopolist u državi i što je bušenje nafte jeftino.

Profitabilnost Saudi Aramcoa je fenomenalna. U prvoj polovini 2019. ostvarila je neto profit od 46.9 milijardi dolara koji je kroz dividendu isplaćen saudijskoj državi.

Radi usporedbe, u istom je razdoblju Apple, trenutno najvrijednija svjetska kompanija, ostvarila profit od 21.6 milijardi dolara, a Exxon Mobil, najveća izlistana naftna tvrtka 5.5 milijardi.

Izvješće IEA
Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) i njezini saveznici među neovisnim proizvođačima suočit će se iduće godine sa žestokom konkurencijom, priopćila je u petak Međunarodna agencija za energetiku (IEA).

„Zemlje OPEC+ suočavaju se s velikom izazovom u 2020. godini jer se očekuje nagli pad potražnje za njihovom sirovom naftom”, konstatira IEA u najnovijem mjesečnom izvješću.

Agencija procjenjuje da će ponuda nafte iz neovisnih proizvođača iduće godine rasti za 2,3 milijuna barela dnevno, u usporedbi s 1,8 milijuna barela dnevno u 2019. godini, zbog proizvodnje u SAD-u, Brazilu, Norveškoj i Gvajani. „Veliki višak u ponudi koji će se vjerojatno formirati u prvoj polovini sljedeće godine teško da će biti utjeha ministrima OPEC+ koji će se početkom idućeg mjeseca okupiti u Beču”, napominju u IEA-i.

Američka je proizvodnja u listopadu rasla za 145 tisuća barela dnevno ali će trend posustajanja tog rasta, koji je započeo u prvoj polovini godine, vjerojatno biti nastavljen jer tvrtke daju prednost disciplini u potrošnji, procjenjuju u IEA-i.

Agencija procjenjuje da će potražnja za OPEC-ovom sirovom naftom iduće godine iznositi 28,9 milijuna barela dnevno, što je milijun barela dnevno manje no što kartel trenutno proizvodi.

Potvrdili su pak procjenu rasta globalne potražnje za naftom u ovoj i idućoj godini, od milijun odnosno 1,2 milijuna barela dnevno, upozorivši ipak da njezine procjene možda blago podcjenjuju utjecaj izmijenjenih carina u sklopu američko-kineskog trgovinskog rata. Budu li neke ili čak sve carine ukinute u sljedećih nekoliko mjeseci, “rast svjetskog gospodarstva i potražnje za naftnom značajno će ubrzati”, iako taj oporavak neće biti trenutan, upozoravaju.

Potražnja za naftom u ovoj je godini pala prvi puta od 2009. zbog slabije aktivnosti rafinerija u prva tri kvartala, podsjećaju, dodajući da bi se u četvrtom tromjesečju i u 2020. godini prerada trebala oporaviti.

Unicef
Djeca širom svijeta žive sve dulje i zdravije ali su suočena s novim prijetnjama, poput promjene klime, konstatira UNICEF u izvješću objavljenom u ponedjeljak povodom obilježavanja 30. godišnjice usvajanja Konvencije o pravima djeteta.

Glavna skupština Ujedinjenih naroda usvojila je Konvenciju o pravima djeteta 20. studenog 1989. godine. Konvenciju je u međuvremenu potpisalo 196 država a Hrvatska ju je prihvatila 1991. godine.

Među najvećim postignućima u proteklih 30 godina u UNICEF-u ističu pad stope mortaliteta djece mlađe od pet godina za 60 posto. Dodaju i da više djece danas ide u osnovnu školu no što je bio slučaj prije 30 godina i dječja su prava u mnogim zemljama pretočena u zakone.

Priznaju ujedno da napredak nije ravnomjeran pa tako mališanima mlađima od pet godina iz najsiromašnijih obitelji u zemljama u razvoju prijeti dvostruko veća opasnost umiranja od uzroka koji su mogli biti prevenirani nego onim bogatijima.

U protekla tri desetljeća ostvaren je impresivan napredak u borbi za prava djece ali “namanje šansi i dalje imaju oni najsiromašniji i najranjiviji”, konstatira čelnica UNICEF-a Henrietta Fore.

Samo polovina siromašne djece u supsaharskoj Africi cijepljena je protiv ospica a nekim djevojčicama danas prijeti veća opasnost ranog ulaska u brak nego što je bio slučaj 1989., utvrdili su u UNICEF-u.

Najveću prijetnju djeci predstavljaju ipak posljedice klimatske krize, drže u UNICEF-u.  Da bi se poboljšao život mališana, potrebe su “inovacije, nove tehnologije, politička volja i više resursa”, poručuje čelnica UNICEF-a, stoji u izvješću