Energetika

Na azijskim su burzama u ponedjeljak cijene dionica pale jer su ulagače, ionako zabrinute zbog mogućih posljedica trgovinskog rata između SAD-a i Kine, na oprez naveli podaci o usporavanju rasta kineskog gospodarstva.
MSCI indeks azijsko-pacifičkih dionica, bez japanskih, bio je oko 7,00 sati u minusu 0,4 posto. Pritom su cijene dionica u Hong Kongu, Singapuru, Australiji, Južnoj Koreji i Šangaju pale između 0,2 i 0,5 posto. U Japanu se danas zbog praznika ne radi.

Azijske ulagače zabrinuo je jutros objavljeni podatak da je kineski bruto domaći proizvod u drugom tromjesečju porastao 6,7 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, sporije u odnosu na 6,8 posto, koliko je rastao u prethodna tri kvartala.

Premda je rast BDP-a u skladu s očekivanjima analitičara, ulagače je zabrinuo podatak o slabijem nego što se očekivalo rastu industrijske proizvodnje. Ti podaci zajedno pokazuju, kažu analitičari, da se rast gospodarstva nastavlja usporavati pod utjecajem nastojanja da se ograniče preveliki financijski rizici, i to u doba kada Kini prijeti trgovinski rat sa SAD-om.

Doduše, zabrinutosti u vezi trgovinskog rata ponešto su splasnule nakon prošlotjednih poruka iz Washingtona da bi SAD i Kina mogle ponovno otvoriti pregovore, ako je Peking spreman uložiti ozbiljne napore u provođenje strukturnih promjena.

No, ulagači su i dalje oprezni jer su od početka svibnja Kina i SAD održale nekoliko krugova pregovora u kojima SAD pokušava smanjiti svoj trgovinski deficit s Kinom od 375 milijardi dolara, no bez rezultata.

Kinesko gospodarstvo poraslo je u drugom tromjesečju 6,7 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, što je sporiji rast u usporedbi sa 6,8 posto u prethodnom kvartalu, pokazali su u ponedjeljak objavljeni podaci kineskog ureda za statistiku.

Usporavanje rasta kineskog bruto domaćeg proizvoda (BDP), koje traje već neko vrijeme, u skladu je s procjenama analitičara, a podaci dolaze u razdoblju kada se tamošnja vlada bori sa suzbijanjem rastućih dugova i kada trgovinske napetosti sa SAD-om eskaliraju.

SAD je prošlog tjedna podigao udjele u trgovinskom ratu, najavljujući dodatne carine na još 200 milijardi dolara vrijedne kineske proizvode. “Rast BDP-a se ublažio… zbog slabije globalne trgovine i zaoštravanja financijske politike od početka 2018.”, poručili su analitičari Oxford Economics u osvrtu na podatke. Očekuju da će spori rast kredita i ublažavanje aktivnosti na tržištu nekretnina – zajedno s “intenziviranim trgovinskim konfliktom sa SAD-om” – pritisnuti rast kineskog gospodarstva u drugoj polovici 2018. godine.

SAD je 6. srpnja stavio carine na 34 milijarde dolara vrijednu kinesku robu, otvarajući put trgovinskom ratu s drugim najvećim svjetskim gospodarstvom. Kina je uzvratila istom mjerom i poručila kako je SAD pokrenuo “najveći trgovinski rat u gospodarskoj povijesti”.

Tom Rafferty iz The Economist Intelligence Unit (EIU) rekao je kako su više zabrinuti zbog smanjene potražnje u Kini nego iz inozemstva. “EIU je više zabrinut zbog usporavanja domaće potražnje u kineskom gospodarstvu, sa stalnim slabljenjem ulaganja i usporenim rastom potrošnje, a to su mnogo važniji pokretači rasta od izvoza”, poručio je u analizi.

Kineski trgovinski suficit sa SAD-om dosegnuo je u lipnju rekordnih gotovo 29 milijardi dolara, dok je izvoz u Ameriku ostao snažan, što je dodatno zaoštrilo trgovinske tenzije između Washingtona i Pekinga. Američki predsjednik Donald Trump nedavno je nagovijestio kako bi više od 500 milijardi dolara kineske robe moglo biti pogođeno tarifama. To je gotovo jednaka vrijednosti cijelom prošlogodišnjem iznosu izvezene kineske robe u SAD.

A cijene su nafte nastavile silaznom putanjom jer su smanjenje bojazni od poremećaja u ponudi. Na londonskom je tržištu cijena barela skliznula 0,7 posto, na 74,80 dolara, nakon što je prošloga tjedna pala 2,7 posto. Na američkom je tržištu, pak, nakon prošlotjednog pada od gotovo 4 posto, cijena barela jutros skliznula daljnjih 0,5 posto, na 70,65 dolara. I na valutnim tržištima vlada oprez, pa tečajevi najznačajnijih valuta ne osciliraju značajnije.

Dolarov indeks, koji pokazuje vrijednost američke u odnosu na ostalih šest najvažnijih svjetskih valuta, kreće se jutros oko 94,73 boda, dok je u petak na zatvaranju tržišta iznosio 94,74 boda.

Pritom je cijena američke valute prema japanskoj porasla 0,1 posto, na 112,50 jena. Dolar je stabilan i u odnosu na europsku valutu, pa se jutros tečaj eura kreće oko 1,1680 dolara, dok je u petak na zatvaranju tržišta iznosio 1,1685 dolara.

Na svjetskim su tržištima cijene nafte pale i prošloga tjedna, drugoga zaredom, jer su ponovno pokrenute isporuke preko libijskih luka i jer bi Iran mogao nastaviti izvoziti naftu, unatoč američkim sankcijama.
Na londonskom je tržištu cijena barela prošloga tjedna pala 2,7 posto, na 75,35 dolara, dok je na američkom tržištu barel pojeftinio 3,9 posto, na 71,00 dolar.

Pad cijena ‘crnog zlata’ posljedica je smanjenih bojazni u vezi ponude na tržištima nakon vijesti da su otvorene naftne luke na istoku Libije. To će, kažu analitičari, omogućiti povratak do 850.000 barela dnevno visokokvalitetne sirove nafte na međunarodna tržišta.

Krajem lipnja i početkom srpnja cijene nafte približile su se razini od 80 dolara zbog poremećaja u opskrbi iz Libije i Venezuele i bojazni da će SAD pritisnuti sve kupce iranske nafte da u studenom obustave uvoz. No, prebrzi rast cijena nafte ne odgovara SAD-u, pa je Washington prošloga tjedna poručio da će razmotriti izuzeća u zabrani uvoza iranske nafte.

Uz to, Washington je poručio i da će razmotriti korištenje američkih zaliha nafte, koje dosežu 660 milijuna barela, dovoljno za tri do četiri mjeseca, ako cijene nafte nastave presnažno rasti. „O tome se već špekuliralo na tržištu”, kaže Robert Yawger, direktor u tvrtki Mizuho.

Uz to, bojazni u vezi poremećaja u ponudi splasnule su i zbog toga što Organizacija zemalja-izvoznica nafte (OPEC) postupno povećava proizvodnju. OPEC je više od godinu i pol dana držao proizvodnju smanjenu kako bi podržao rast cijena nafte, no zbog poremećaja u proizvodnji u Venezueli, Angoli i Libiji, nedavno je ta organizacija odlučila povećati proizvodnju kako bi nadoknadila manjak na tržištu.

Na tržište je prošloga tjedna utjecalo i upozorenje Međunarodne agencija za energetiku (IEA) da u svijetu nema dovoljno rezervnih proizvodnih kapaciteta i da bi svaki novi poremećaj mogao dodatno povećati cijene nafte.

No, utjecaj IEA-inog izvješća ograničile su bojazni da bi trgovinske napetosti između SAD-a i Kine mogle naštetiti rastu svjetskog gospodarstva, a time i potražnji za naftom. “Iako tržište nafte nije moglo izbjeći sve veće trgovinske napetosti i pogoršano raspoloženje na financijskim tržištima, rasprodaje su više bile motivirane naznakama povećanja opskrbe”, drži analitičar švicarske banke Julius Baer Carsten Menke.

Cijene nafte prigušili su i podaci o padu pad kineske potražnje drugi mjesec zaredom. Najveći uvoznik sirove nafte u svijetu kupovao je u prošlom mjesecu najmanje nafte u ovoj godini, kazao je Stephen Brennock iz brokerske kuće PVM.

A proizvodnja u SAD-u, koja već dulje vrijeme raste, i dalje se kreće na visokim razinama. Na to upućuju u petak objavljeni podaci tvrtke Baker Hughes da je prošloga tjedna broj naftnih postrojenja u SAD-u ostao nepromijenjen, na ukupno 863 postrojenja, najvišoj razini od ožujka 2015. godine. U istom lanjskom razdoblju aktivno je bilo samo oko 765 postrojenja, što pokazuje da američkim proizvođačima odgovaraju više razine cijena.

Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) je priopćila da je njezin upravni odbor u srijedu odobrio kredit od 500 milijuna eura za izgradnju plinovoda TAP.
“Ukupni troškovi projekta su 4,5 milijardi eura. Odbor Europske investicijske banke ranije ove godine odobrio je zajam za TAP od 1,5 milijardi eura, a trenutno se razmatraju dodatni doprinosi agencija za izvozne kredite Francuske, Njemačke i Italije”, naveo je EBRD u priopćenju.

S početnim godišnjim kapacitetom od 10 milijardi m3 – što odgovara potrošnji energije od oko sedam milijuna kućanstava u Europi – plinovod TAP će značajno doprinijeti diversifikaciji ponude energije u Europi. Plinovod TAP protezao bi se od Turske preko Grčke do Albanije, gdje bi se račvao u dva smjera: jedan krak plinovoda išao bi po dnu Jadranskog mora do talijanske obale, a drugi, plinovod IAP (Jadransko-jonski plinovod) prema državama Balkana, uključujući i BiH.

Plinovod TAP od vitalnog je značaja za Hrvatsku i BiH koja s drugim zemljama regije sudjeluje u njegovoj realizaciji jer će poboljšati energetsku stabilnost i smanjiti ovisnost od ruskog plina. Naime, projektom je predviđeno da se jedan krak plinovoda TAP u Albaniji odvoji za Balkan – protezao bi se od Albanije, preko Crne Gore i Hrvatske do BiH. Dogovorena je i spojna točka Hrvatske i BiH u Pločama, što otvara mogućnost da se ovim plinovodom distribuira i plin iz LNG terminala koji Hrvatska namjerava izgraditi na Krku.

Konzorcij tvrtki koji čine Exxon Mobil, francuski Total i grčki Hellenic Petroleum dobio je natječaj za istraživanje nafte i plina u podmorju Grčke, priopćilo je tamošnje ministarstvo energetike.

Konzorcij će istraživati na dva bloka sa strane zapadne i sjeverozapadne obale Krete. Područja obuhvaćaju 19.868 četvornih kilometara i 20.058 četvornih kilometara. Grčka je lansirala natječaj za istraživanja prošle godine nakon izražavanja interesa konzorcija, u kojem Exxon i Total imaju 40% a grupa je bila jedini ponuđač. Licence mora ratificirati parlament prije nego što istražni rad može započeti a Exxon i Total trenutno istražuju Cipar, objavio je EMP.

Švedska je već instalirala toliko vjetroturbina da je ta nacija na najboljem putu da ostvari ciljani udjel obnovljivih izvora energije iz 2030. godine i to već krajem ove godine.
Do prosinca, Švedska će imati instalirane 3.681 vjetroturbinu, procjenjuje lobističko udruženje švedske udruge za energiju vjetra. Ako se tome pribroje i druga polovina investicijskih odluka koje tek trebaju biti donesene, to će biti više nego dovoljno kapaciteta za postizanje cilja za dodavanje 18 TWh nove obnovljive izvore energije do kraja sljedećeg desetljeća.
Ž

Neka postrojenja bit će izgrađene od strane Norveške, s kojima Švedska dijeli tržište zelenih certifikata. Povećanje novih postrojenja i investicijskih odluka rađa zabrinutost za postojeće proizvođače električne energije koji se oslanjaju na subvencije kako bi njihovi projekti bili financijski održivi. Cijene forwarda na tržištu zelenih certifikata za 2021 godinu su niže za 70% nego godinu dana ranije zbog svih novih postrojenja.

“Da bi Švedska ostala zanimljiva ulagačima pred tržištima s većim prihodima, ali većim političkim rizicima, važno je da kreatori politike pokazuju da im je stalo do prošlih ulaganja”, izjavio je Mattias Wondollek, glasnogovornik Udruženja švedske energije vjetra. On drži da se to najbolje postiže uvođenjem pravila da kada se postigne cilj 2030., novi investitori ne bi mogli dobiti subvencije. Konačne investicijske odluke za čak 840 MW donesene su u drugom tromjesečju, a prema procjenama lobističke skupine do prosinca će u Švedskoj raditi ukupno 7.506 MW kapaciteta vjetra, većina novih na kopnu.

Ukupno će 2.609 MW kapaciteta vjetra na kopnu biti dodano 2018. i 2019. godine, prema najnovijim prognozama, a to se uspoređuje s 970 MW za isto razdoblje u prošlomjesečnom izvješću, javljaju švedski mediji, prenosi Energetika-net.

Na azijskim su burzama u ponedjeljak cijene dionica porasle, drugi dan zaredom, jer su ulagače ohrabrili dobri pokazatelji iz američkog gospodarstva, dok su trgovinske tenzije između SAD-a i Kine trenutno pale u drugi plan.
MSCI indeks azijsko-pacifičkih dionica, bez japanskih, bio je oko 7,30 sati u plusu 1,1 posto, nakon što je prošloga tjedna znatno pao.

Na Tokijskoj je burzi Nikkei indeks jutros u plusu više od 1 posto, dok su cijene dionica u Australiji, Južnoj Koreji, Singapuru, Šangaju i Hong Kongu porasle između 0,2 i 1,5 posto.

Azijske ulagače ohrabrio je rast Wall Streeta u petak nakon boljih nego što se očekivalo podataka s američkog tržišta rada.

U lipnju je broj zaposlenih povećan za 213.000, dok su analitičari očekivali, 195.000, pri čemu je prosječna satnica porasla samo 0,2 posto, manje od očekivanja. Rast zaposlenosti ukazuje na snažan rast gospodarstva, dok blagi rast plaća umanjuje bojazni od prebrzog povećanja kamatnih stopa američke središnje banke. Time je, kažu analitičari, jedan od velikih rizika uklonjen s tržišta.

Zahvaljujući tome, u drugi su plan pale zabrinutosti zbog jačanja trgovinskih napetosti između SAD-a i Kine, nakon što su u petak na snagu stupile carine od 25 posto koje je Washington uveo na uvoz više od 800 kineskih proizvoda vrijednih 34 milijarde dolara, a Peking uzvratio protumjerama istog intenziteta.

Ulagači se plaše da je to prvi potez koji vodi trgovinskom ratu između SAD-a i Kine, što bi moglo narušiti rast tih, ali i cjelokupnog globalnog gospodarstva. Neki analitičari kažu da je to već uračunato u cijene dionica i da su iznosi na koje su nametnute carine mogli biti i znatno veći, s obzirom da je Washington najavljivao carine na uvoz kineskih proizvoda vrijednih 500 milijardi dolara. „I dok trgovinske tenzije podržavaju zabrinutosti u vezi budućnosti, posljednji podaci ukazuju na snažan rast američkog gospodarstva i određena poboljšanja u Europi i Japanu. Za sada financijska situacija i dalje podržava rast gospodarstava i investicija”, kaže Michael Gapen, ekonomist u Barclays banci.

A nakon prošlotjednog pada, cijene su nafte jutros porasle. Na američkom je tržištu barel poskupio 26 centi, na 74,06 dolara, dok je na londonskom tržištu ojačao 30 centi, na 77,42 dolara. Na valutnim je tržištima, pak, dolar oslabio. Njegov indeks, koji pokazuje vrijednost američke u odnosu na ostalih šest najvažnijih svjetskih valuta, kreće se jutros oko 93,93 boda, najniže razine u tri tjedna, dok je u petak na zatvaranju tržišta iznosio 94,02 boda.

Pritom se cijena američke valute prema japanskoj kreće oko 110,45 jena, kao i u petak na zatvaranju tržišta. U odnosu na europsku valutu, dolar je, pak, blago oslabio, pa je tečaj eura porastao s 1,1745 na 1,1760 dolara. U fokusu ulagača jutros je i britanska funta koja je pod pritiskom nakon što su dva člana britanske vlade podnijela ostavku jer se ne slažu s načinom na koji ta zemlja kani pregovarati o izlasku iz EU-a, a te ostavke dovode u pitanje budućnost premijerke Therese May.

Na Zagrebačkoj burzi u ponedjeljak se očekuje oprezno trgovanje, jer nema korporativnih vijesti koje bi dale smjernice investitorima, a Crobexi bi mogli stagnirati nakon dva tjedna pada.

Svih 5 analitičara, koji su sudjelovali u anketi Hine, danas očekuje stagnaciju Crobexa. Crobex indeks spustio se prošloga tjedna 0,7 posto, na 1.803 boda, dok je Crobex10 oslabio 1,02 posto, na 1.037 bodova. Među sektorskim indeksima najviše je pao Crobexkonstrukt, za 4,1 posto, dok je najviše ojačao Crobextransport, za 3,7 posto.

Redovni promet dionicama iznosio je prošloga tjedna 25,3 milijuna kuna, što je otprilike 5 milijuna manje nego tjedan dana prije. „Prošloga tjedna na domaćem tržištu indeksi su pali, drugi tjedan zaredom. U zadnjih 6 trgovinskih tjedana indeksi su imali negativnu izvedbu u njih 5. Ta serija padova uzrokovala je pad Crobexa prošloga tjedna ispod 1.800 bodova, na najnižu razinu od sredine travnja”, kaže Davor Špoljar, stariji analitičar tržišta kapitala u Erste&Steriemaerksiche banci.

Po pitanju likvidnosti tjedan je bio skroman, promet je prosječno dnevno iznosio 5,1 milijun kuna, najmanje od listopada prošle godine, dodaje. Danas Špoljar očekuje oprezno trgovanje, jer nema značajnijih korporativnih vijesti. Najveći promet, oko 5 milijuna kuna, ostvaren je prošloga tjedna dionicom Zagrebačke banke, pri čemu joj je cijena porasla 2,6 posto, na 62,2 kune.

S prometom od 3,7 milijuna kuna slijedila je dionica Valamar Rivijere, kojoj je cijena ostala nepromijenjena na tjednoj razini, na 40,5 kuna. Dionicom HT-a ostvaren je, pak, promet od 3,6 milijuna kuna, a cijena joj se spustila 1,7 posto, na 148,5 kuna. Od 64 dionice kojima se protekloga tjedna trgovalo, njih 30 zabilježilo je pad cijene, 22 rast, a 12 stagnaciju. Među likvidnijim izdanjima, najveći pad cijene zabilježila je dionica Dalekovoda, za 7,4 posto, a potom HUP-a Zagreb, za 6,6 posto.

S druge strane, najviše su poskupile dionice Privredne banke Zagreb, za 6 posto, i Optima telekoma, za 5,7 posto. A na Wall Streetu je Dow Jones prošloga tjedna ojačao 0,7 posto, dok je S&P 500 porastao 1,5, a Nasdaq indeks 2,4 posto. „Na globalnim tržištima većina indeksa prošloga tjedna imala je dobru izvedbu. Na Wall Streetu dobitnike je predvodio tehnološki sektor, a indeksi su ojačali po prvi put u zadnja tri tjedna”, navodi Špoljar.

Kako dodaje, cijeli tjedan bio je obilježen ‘komešanjima oko carina’. U petak su, naime, na snagu stupile carine od 25 posto koje je Washington uveo na uvoz više od 800 kineskih proizvoda vrijednih 34 milijarde dolara, a Peking je uzvratio protumjerama istog intenziteta. „Zabrinutosti zbog trgovinskog rata već su ranije uzeli danak na tržištima, a prošlotjedni oporavak indeksa uslijedio je nakon podatka o porastu zaposlenosti u SAD-u, ali i porastu dinamike ulaska u radnu snagu, te je umanjena bojazan od prebrzog povećanja kamatnih stopa Feda”, zaključuje Špoljar.

Zahvaljujući tome, i na većini europskih burzi cijene su dionica prošloga tjedna porasle. Frankfurtski DAX indeks ojačao je 1,5, a pariški CAC 1 posto. Londonski FTSE oslabio je, pak, 0,25 posto.

Na svjetskim su tržištima cijene nafte prošloga tjedna pale, nakon dva tjedna rasta, što je posljedica jačanja trgovinskih napetosti u svijetu i povećanja proizvodnje Saudijske Arabije.
Na londonskom je tržištu cijena barela prošloga tjedna pala 2,9 posto, na 77,15 dolara, dok je na američkom tržištu barel pojeftinio 0,4 posto, na 73,80 dolara. Saudijska Arabija izvijestila je Organizaciju zemalja-izvoznica nafte (OPEC) da je u lipnju povećala proizvodnju za skoro 500.000 barela dnevno, ali i smanjila prodajnu cijenu nafte Europi i drugim regijama, što je znak da Rijad želi nadoknaditi smanjenu ponudu iz drugih zemalja i zakočiti rast cijena.

“Među faktorima koji pritišću cijene izdvaja se ispunjeno obećanje Saudijske Arabije i Rusije da će nastojati povećati proizvodnju”, kaže Tamas Varga iz PVM-a. OPEC je više od godinu i pol dana držao proizvodnju smanjenu kako bi podržao rast cijena nafte, no zbog poremećaja u proizvodnji u Venezueli, Angoli i Libiji, nedavno je ta organizacija odlučila povećati proizvodnju kako bi nadoknadila manjak na tržištu.

Tim više što je moguće i smanjenje iranskog izvoza nafte zbog najave američkih sankcija. Washington se povukao iz međunarodnog sporazuma o iranskom nuklearnom programu i najavio ponovno uvođenje sankcija Teheranu, tražeći od svih zemalja svijeta da od studenog prestanu kupovati iransku naftu.

Te su najave poduprle cijene nafte u proteklim tjednima, budući bi mogle dodatno smanjiti ionako tijesnu ponudu. A prebrzi rast cijena nafte ne odgovara SAD-u, pa je tamošnji predsjednik Donald Trump prošloga tjedna optužio OPEC za podizanje cijena nafte i zatražio od te organizacije da je smanji. “Monopol OPEC-a mora zapamtiti da su cijene nafte visoke, a oni ne čine gotovo ništa da pomognu. Oni podižu cijene dok SAD brane mnoge od OPEC-ovih članica za vrlo malo novca. To mora biti dvosmjerna ulica. Smjesta smanjite cijene!”, napisao je Trump na Twitteru.

Povećanje cijena benzina u SAD-u moglo bi, naime, Trumpu stvoriti političke probleme uoči izbora za Kongres koji će se održati u studenome.

Analitičari špekuliraju kakvi bi potezi mogli uslijediti nakon Trumpove poruke. “Ako Trump i dalje smatra da OPEC ne čini dovoljno, ne isključujemo američku prodaju dijela strateških rezervi ili možda čak i ograničenja izvoza naftnih proizvoda”, naveli su u bilješci analitičari banke ING.

Rizik od trgovinskog rata

Negativno su na cijene nafte prošloga tjedna utjecale i trgovinske napetosti između SAD-a i Kine, nakon što su u petak na snagu stupile američke carine na kineski uvoz u vrijednosti 34 milijarde dolara, a Peking uzvratio istom mjerom.

To bi, smatraju analitičari, moglo naštetiti tim gospodarstvima, ali i trgovini u svijetu, pa tako i globalnom gospodarstvu. “Na pomolu je intenziviranje američko-kineskog trgovinskog spora jer nijedna strana nije spremna uzmaknuti”, kaže Abhishek Kumar iz Interfax Energyja.

Negativno su na cijene nafte prošloga tjedna utjecali i podaci o neočekivanom rastu zaliha u SAD-u za 1,3 milijuna barela, unatoč sezonski povećanoj potrošnji. A proizvodnja bi u SAD-u mogla dodatno porasti, na što sugeriraju u petak objavljeni podaci tvrtke Baker Hughes da je prošloga tjedna broj naftnih postrojenja u SAD-u porastao, nakon dva tjedna pada.

Broj postrojenja povećan je za njih pet, na ukupno 863 postrojenja, najvišu razinu od ožujka 2015. godine. U istom lanjskom razdoblju aktivno je bilo 763 postrojenja, što pokazuje da američkim proizvođačima odgovaraju više razine cijena. A cijena je barela na američkom tržištu u prvoj polovici ove godine u prosjeku iznosila 65,71 dolar. Prošle je godine prosječna cijena iznosila 50,85 dolara, a u 2016. samo 43,47 dolara.

Cijene nafte porasle su u utorak na međunarodnim tržištima na 78 dolara nakon što je Libija proglasila „višu silu“ na dio izvoza a dodatnu potporu pruža im i smanjena proizvodnja u Kanadi.
Na londonskom je tržištu cijena barela porasla 70 centi u odnosu na prethodno zatvaranje i iznosila je 78 dolara. Jučer je zaključila trgovanje u minusu 1,93 dolara. Na američkom tržištu barelom se danas trgovalo po 85 centi višoj cijeni, od 74,79 dolara.

Cijene je jučer pritisnula veća opskrba iz Rusije i Saudijske Arabije u kontekstu naznaka posustajanja gospodarskog rasta u Aziji zbog trgovinskih napetosti sa SAD-om.

Tako su cijene kineskih dionica danas naglo pale a na širim azijskim tržištima spustile su se blizu najniže razine u devet mjeseci zbog bojazni investitora da bi trgovinski spor između Kine i SAD-a mogao dokončati rijetko razdoblje sinkroniziranog rasta svjetskog gospodarstva.

Danas su se u fokus naftnih tržišta vratili poremećaji u opskrbi, posebno u Libiji i Kanadi. Libijska Nacionalna naftna kompanija proglasila je u ponedjeljak „višu silu“ na opskrbu iz luka Zejtina i Hariga, koja je time smanjena za 850.000 barela dnevno. “Cijene nafte ponovo su jutros porasle. ‘Libijska objava ‘više sile’ na isporuke nafte iz istočnih luka zasigurno je tome pomogla”, konstatira Tamas Varga iz londonskog PVM Oil Associatesa.

Hussein Sayed iz brokerske kuće FXTM slaže se s tom ocjenom. “Čini se da su se trgovci koji špekuliraju sa cijenama nafte vratili na tržište nakon što je Libija obustavila izvoz nafte iz dvije ključne luke”, ističe Sayed.

Potporu cijenama pružili su i poremećaji u proizvodnji u Kanadi. Tako je proizvodnja iz naftnih pijesaka u Syncrudovom postrojenju u blizini kanadskog McMurraya kapaciteta 360.000 barela dnevno pogođena prošlog mjeseca nestankom električne energije i vjerojatno će ostati zatvorena tijekom srpnja, što će isušiti američke zalihe.

Analitičari u Reutersovoj anketi procijenili su da su zalihe nafte u SAD-u u prošlom tjednu pale četvrti tjedan zaredom, za otprilike 3,3 milijuna barela. Zalihe benzina i derivata dizela i kerozoina također su se smanjile, procjenjuju ekonomisti obuhvaćeni anketom.

Američki institut za naftu (API) trebao bi objaviti tjedno izvješće o zalihama tokom dana a vlada sutra. Morgan Stanley povisio je danas prognozu cijene barela na londonskom tržištu u drugoj polovini godine za 7,50 dolara, na 85 dolara, slijedom sniženih procjena opskrbe iz Irana, Angole i Libije. Organizacija zemalja-izvoznica nafte (OPEC) jutros je objavila da je cijena barela na početku tjedna iznosila 75,28 dolara, te je bila 41 cent niža u odnosu na prethodni radni dan.

Sjedinjene Države neće nikad uspjeti spriječiti Iran u izvozu nafte, rekao je u srijedu iranski predsjednik Hasan Rohani za posjeta Švicarskoj i nazvao objavu američkog State Departmenta “čistom imaginacijom”, prenose agencije.

Od povlačenja SAD-a u svibnju iz iranskoga nuklearnog sporazuma sklopljenog 2015., Amerika je najavila ponovno uvođenje sankcija protiv Irana te izrazila nakanu da se iranski prihodi od prodaje sirove nafte “odmah smanje na nulu”. To je u ponedjeljak rekao politički direktor State Departmenta Brian Hook.

“Riječ je o pretjeranim izjavama koje se neće nikada realizirati”, odgovorio je iranski predsjednik na konferenciji za novinare održanoj u Bernu zajedno sa švicarskim predsjednikom Alainom Bersetom.

“U slučaju takva scenarija SAD bi nametnuo imperijalističku politiku, pritom flagrantno kršeći međunarodne zakone”, istaknuo je Rohani. “Riječ je o čistoj imaginaciji, nepravednoj i neutemeljenoj. Dakle, tvrdi se da bi svi proizvođači nafte smjeli izvoziti svoju naftu, uz izuzetak Irana”, zaključio je.

Washington je zaprijetio kažnjavanjem stranih tvrtki ako budu surađivale i poslovale s Teheranom. Berset je dodao kako je SAD “uvjeren u to da u svijetu ima dovoljno kapaciteta za proizvodnju dodatne količine nafte.” Saudijska Arabija, prvi svjetski izvoznik nafte u utorak je objavila da je spremna iskoristiti svoje raspoložive kapacitete kako bi se povećalo vađenje sirove nafte i na taj se način tržište dovelo u ravnotežu. “Saudijska Arabija spremna je po potrebi početi koristiti svoje raspoložive kapacitete da bismo se u budućnosti suočili s bilo kakvim oscilacijama na tržištu”, objavljeno je u priopćenju Vijeća ministara i nakon sjednice kojom je predsjedao kralj Salman. Njegova izjava potvrđuje nedavne objave američkog predsjednika Trumpa i Bijele kuće.

No predsjednik Rohani u utorak je zaprijetio prekidom isporuke nafte iz susjednih zemalja ako Washington i dalje bude pritiskao sve zemlje da prestanu kupovati iransku naftu. Njegova izjava, objavljena u utorak na internetskoj stranici iranskoga predsjedništva i djelomično ponovljena na konferenciji za novinare u Švicarskoj, može se tumačiti na razne načine, piše Reuters te dodaje da na pitanje novinara je li riječ o prijetnji, Rohani nije želio pojasniti svoju izjavu. Iranski dužnosnici u prošlosti su prijetili blokadom Hormuškog tjesnaca, geopolitički jednoga od najvažnijih zemljopisnih područja na svijetu, uz Bab el-Mandeb, Suez, Gibraltar i Panamski kanal.

Naime, kroz ovu dodirnu točku Islamske republike Iran, Sultanata Omana i Ujedinjenih Arapskih Emirata u svijet odlazi oko 20 posto svjetske nafte te oko 35 posto sve nafte koja se prevozi morskim putem. Prosječno 14 tankera svakodnevno prođe Hormuz, noseći pritom 17 milijuna barela sirove nafte. Većina, odnosno 85 posto nafte završi u Japanu, Indiji, Južnoj Koreji i Kini.

Japanska vlada obvezala se u utorak skromno povećati udio energije proizvedene iz obnovljivih izvora otprilike na četvrtinu u novom planu prema kojem bi ipak središnje mjesto i dalje trebalo pripadati nuklearnoj energiji.
Tokio planira do 2030. godine podmirivati 20 do 24 posto potreba za energijom iz obnovljivih izvora, uključujući vjetar i energiju Sunca. Trenutno njihov udio iznosi oko 15 posto. Kritičari su plan ocijenili neambicioznim a i sam ministar vanjskih poslova Taro Kono kazao je ove godine da je navedeni cilj “znakovito nizak” a obveze zemlje u pogledu obnovljivih izvora “vrijedne žaljenja”.

Usporedbe radi, Europska unija odlučila je nedavno povećati udio obnovljivih izvora u ukupnoj energetskoj mješavini do 2030. godine na 32 posto. Novi japanski plan predviđa također da će nuklearna energija pokrivati više od 20 posto energetskih potreba zemlje do 2030. godine, što odražava kontinuiranu sklonost vlade nuklearnom sektoru usprkos dubokoj zabrinutosti javnosti nakon katastrofe u Fukushimi 2011. godine.

Vlada je smanjila ovisnost zemlje o tom sektoru ali brani nuklearnu energiju kao izvor koji ne uključuje emisiju štetnih plinova i pomoći će zemlji da ispuni obveze vezane za klimatske promjene. Japan trenutno generira oko 90 posto svoje energije iz fosilnih goriva čiji bi udio prema novom planu trebao biti više nego prepolovljen, uz podršku politike energetske učinkovitosti kako bi se smanjila potražnja.

Nakon katastrofe u Fukushimi Japan se počeo više oslanjati na fosilna goriva poput ugljena, privremeno isključivši nuklearne reaktore. Trenutačno je u pogonu šest reaktora i unatoč političkoj podršci koju uživa nuklearna industrija, nastojanja komunalnih poduzeća da ih aktiviraju više suočavaju se s otporom javnosti.

Japanski TEPCO, koji je upravljao nuklearkom u Fukushimi, naznačio je prošlog tjedna kako su spremni nastaviti s gradnjom nove nuklearne elektrane na sjeveru zemlje. „Unatoč snažnim obvezama proizišlim iz nesreće u Fukushimi, smatramo da je naša dužnost osigurati dovoljnu količinu električne energije kako bismo izbjegli ograničenja u opskrbi“, izjavio je u petak šef TEPCO-a Tomoaki Kobayakawa,

Vladin plan također uključuje obećanje da će smanjiti zalihu od 47 tona plutonija, što je količina dovoljna za proizvodnju 6.000 atomskih bombi. Doduše, plutonij je većinom uskladišten u inozemstvu. Japan je pokušao proizvesti energiju i iz plutonija ali desetljeća istraživanja nisu rezultirala učinkovitom i komercijalno održivom metodom proizvodnje, te je Tokio izložen međunarodnim kritikama zbog nastavka proizvodnje i posjedovanja plutonija.

Ministri vanjskih poslova pet država potpisnica iranskog nuklearnog sporazuma i njihov iranski kolega u petak se trebaju sastati u Beču prvi put nakon što se u svibnju Washington povukao kako bi pokušali spasiti taj međunarodni ugovor, javlja u utorak iranska novinska agencija Irna.
“Na sastanku će se razgovarati o prijedlozima Europske unije o ispunjenju jamstava što ih traži Iran i o načinima očuvanja mira nakon povlačenja Sjedinjenih Država iz sporazuma”, piše Irna.

Međunarodni sporazum o iranskome nuklearnom sporazumu u srpnju 2015. u Beču su zaključili predstavnici Irana i skupine 5+1 (Kina, SAD, Francuska, Velika Britanija, Rusija i Njemačka), a potom je potvrđen rezolucijom UN-ova Vijeća sigurnosti.

Od Britanije, Njemačke, Francuske, Rusije i Kine očekuje se da iznesu plan o tomu na koji način spasiti sporazum. Teheran traži jamstva po kojima se Iran neće ekonomski izolirati pošto na snagu ponovno stupe američke sankcije. U skladu sa sporazumom iz 2015. Iran je pristao smanjiti svoje nuklearne ambicije u zamjenu za ukidanje ekonomskih sankcija.

Teheran od početka tvrdi da se nuklearni program koristi isključivo u mirotvorne svrhe. Američki predsjednik Donald Trump potpisao je povlačenje iz nuklearnog sporazuma za koji je rekao da je užasan i optužio Iran da je lagao drugim potpisnicama o svome nuklearnog programu. Trump zamjera sporazumu što ima vremensko ograničenje i ne predviđa nadzor iranskih nuklearnih aktivnosti nakon 2025.