Energetika

Mađarski Mol na hrvatskom tržištu sve se više nastoji pozicionirati, pa će se njegovim karticama moći plaćati i cestarine na naplatnim kućicama Hrvatskih autocesta.
S Mol grupom, kako je objavio HAC na elektorničkom oglasniku javne nabave, zaključen je ugovor o korištenju njihove kartice na postajama koje su pod upravljanjem HAC-a, a posao procijenjene vrijednosti 300 tisuća kuna bez PDV-a, ugovoren je pregovaračkim postupkom bez prethodne objave.

Inicijativa za sklapanje ovog ugovora, kako nam je pojašnjeno iz HAC-a, došla je preko Tifona, koji je članica Molove grupacije i koji je ove godine dobio pravo plasiranja Molove kartice za Hrvatsku. Suvlasnik hrvatske Ine tako će od sada konkurirati i njezinoj kartici, koja se za plaćanje cestarine na državnim autocestama inače koristi još od 2006. godine, a od 2011. Ininom karticom omogućeno je i plaćanje vezano za ENC.

HAC dosad ima ugovoren prihvat za Amex, Diners, Discover, Mastercard, Visa, Maestro, DKV i Ina kartice, a kako ističu, uz Molovu karticu okončan je i postupak ugovaranja prihvata UTA kartice. Ukupno će se, dakle, na hrvatskim autocestama moći koristiti deset kartica, a pri tom, od svih navedenih dvije su – DKV i UTA – vezane isključivo za ENC, dok će se Molova kartica koristiti isključivo na naplatnim kućicama. Svi ugovori o kartičnom plaćanju cestarina, kako nam je odgovoreno iz HAC-a, sklapaju se na rok od dvije godine.

Analitičar Centra Carnegie iz Moskve Maksim Samorukov je objavio malo širu analizu naslova ”Može li Moskva u Hrvatskoj dobiti saveznika?” i došao do zaključka kako će vrlo teško doći do približavanja, a posebno ne treba očekivati da će Hrvatska biti ruski saveznik u Europi. Najviše što se može očekivati je vraćanje odnosa iz ”nikakvih” na razinu na kojoj je moguć dijalog.
”Unatoč velikoj posjeti hrvatskog vodstva Rusiji, teško je očekivati napredak u bilateralnoj suradnji ili da će Hrvatska iznenada postati bliski saveznik Rusije u Europi. Stvarne ekonomske veze između zemalja su trenutno vrlo skromne. Sankcije, pad cijena nafte i duga stagnacija u gospodarskim odnosima između Rusije i Hrvatske neće promijeniti jedan predsjednički sastanak”, piše Samorukov za portal Carnegie.eu.

U politici Rusije na Balkanu se vidi novi manevar. Dok još svi pokušavaju procijeniti razinu ruskog utjecaja u Crnoj Gori ili Makedoniji, Moskva se odjednom približava Hrvatskoj, jednoj od najatraktivnijih proameričkih zemalja u regiji.

Nakon ukrajinske krize, Moskva se na ovaj način oslobađa posljednjih naznaka izolacije u Europi. Prije nekoliko godina bi vijest da je jedan od europskih čelnika otišao na sastanak s Putinom izgledala kao optužba. Ovo je sada samo vijest. U Moskvu su sada spremni ići ne samo Orban ili tradicionalno prijateljski Grci, nego, na primjer, i predsjednica Hrvatske, zemlje koja je oduvijek bila vrlo zapadnjačka, a odnosi s Rusijom su bili su vrlo hladni. Da bi umirila savjest i javnost, dovoljno je bilo izgovoriti ritualnu formulu “Mi se zalažemo za provedbu Sporazuma iz Minska” i sigurno možemo ići u Rusiju kako bismo razgovarali o bilateralnoj suradnji.

Za hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, kao i za većinu istočnoeuropskih čelnika, susret s Putinom je osobna napast kojoj se ne mogu oduprijeti.

Sve ostalo vrijeme Putin može biti agresor, tiranin i razarač svjetskog poretka. Sve u svemu, zli čarobnjak Sauron kojeg što prije treba izolirati. Ali, ako postoji sporazum o osobnom sastanku, to odmah postaje najvažniji diplomatski događaj godine i o njemu se izvještava do u najsitnije detalje. Tko će misliti o izolaciji Rusije, kada se može fotografirati sa samim Putinom i time još jasnije poručiti biračima: ”Vidite, ja sam u središtu svjetske geopolitike.”

Iako u ovom slučaju hrvatsku stranu zastupa jedna od najblistavijih čelnica istočne Europe, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, Hrvatska je parlamentarna republika i premijer ima mnogo više ovlasti. Ali tko pozna hrvatskog premijera? Još jedno glatko i obrijano europsko lice s naočalama, nastavlja Maksim Samorukov.

Međutim, unatoč činjenici da oboje predsjednika vole geopolitiku, čisto diplomatski razlozi ne bi bili dovoljni da se organizira jedan tako veliki posjet. Jasno je da se jasno ove godine u odnosima između Rusije i Hrvatske neočekivano otvorilo pitanje 1,3 milijarde eura, koliko je hrvatska tvrtka Agrokor dobila kredita od Sberbanke i VTB-a.

Do početka 2017. godine, kada su financijski problemi holdinga isplivali na površinu, Agrokor davao posao za oko 60 tisuća ljudi diljem Balkana, plus nekoliko desetaka tisuća dobavljača. Koncern čini 16% ukupnog BDP-a Hrvatske. Stoga, kada je u proljeće 2017. Agrokor počeo propadati, hrvatska vlada je morala intervenirati kako bi uklonili Todorića i holding staviti pod državnu upravu.

Istodobno je otkriveno da su među najvećim vjerovnicima Agrokora ruske državne banke – Sberbanka i VTB. U pozadini brojnih ruskih optužbi da se Moskvu ometa u poslovima balkanskim zemljama, situacija u Hrvatskoj se također počela tumačiti kao jedna od epizoda u borbi za sferu utjecaja.

Sberbanka je jednostavno komentirala da će banka tražiti povrat novca svim zakonskim sredstvima, što se odmah protumačilo kao pritisak na hrvatsku Vladu da će ruska banka oduzeti zemlju koja pripada Agrokoru, te da će tamo očito postaviti vojne baze, špijunske centre i druga sredstva ”neprijateljske propagande”.

Međutim, optužbe protiv Rusije kriju mnogo neugodnija pitanja. Na primjer, tko je kriv zbog činjenice da je Agrokor tako brzo bankrotirao? To očito nisu ruske državne banke, koje su, unatoč svemu, davale kredite hrvatskom gospodarstvu u vrijeme kada su zapadne banke to već odbijale učiniti. Pravi razlog propasti Agrokora je zapravo bio ulazak Hrvatske u EU 2013. godine, kada je zemlja otvorila svoje tržište za paneuropsku konkurenciju.

Naravno, Todorić je shvatio da ako se bavi trgovinskim mrežama, on mora pobijediti s prometom. Stoga nije štedio novac za otkup trgovina u susjednim zemljama. Ali to još uvijek nije bilo dovoljno da bi se izdržala konkurencija zapadnoeuropskih lanaca i njihovog prometa.

Dakle, kolaps najveće hrvatske korporacije Agrokor izravna je posljedica pridruživanja zemlje EU. No, takvi zaključci zvuče vrlo neugodno, pa je bolje temu prebaciti na Sberbanku i ”rusku prijetnju”.

Ipak, iskustvo Agrokora očito nije bilo uzaludno za ostatak hrvatskih poduzetnika i mnogi su ozbiljno razmišljali o svojim sposobnostima da se natječu sa zapadnoeuropskim tvrtkama i o tome trebaju li tražiti tržišta na kojima ovo natjecanje neće biti tako teško. Stoga se održava dosad neviđena razina poslovnog foruma u Moskvi i govori o poticanju hrvatskog izvoza u Rusiju.

Pristupanje EU općenito nije moglo dati ozbiljan poticaj gospodarskom rastu Hrvatske. Realni BDP zemlje u 2016. godini je ostao je za 8% niži nego u 2008. godini, što je najgori rezultat u istočnoj Europi, ne računajući Ukrajinu s njenim posebnim okolnostima. Stoga ne čudi da su hrvatski poslodavci, bez dobivanja očekivanih koristi od EU, posao počeli aktivno tražiti u nekim drugim smjerovima.

Druga stvar je što je Moskva s Hrvatskom spremna raspravljati o prilično ograničenom broju ekonomskih pitanja. Nitko, primjerice, neće zamjeriti Hrvatskoj zato što se malo približila Rusiji. Grčka, Cipar ili Mađarska su se počele približavati mnogo ranije i idu sve dalje, ali čak ni za njih nema iznimki. A poljoprivredni proizvodi su bili jedna od glavnih stavki hrvatskog izvoza u Rusiju prije ukrajinske krize.

Hrvatska je tradicionalno zanimljiva Rusiji prvenstveno u energetskom sektoru. Prije mjesec dana je Gazprom konačno uspio sklopiti novi desetogodišnji ugovor s Hrvatima za opskrbu milijun kubnih metara plina godišnje. U 2010. godini Hrvatska je postala jedna od rijetkih zemalja istočne Europe koja je potpuno odbila kupiti ruski plin i 2011. i 2012. godine nije kupila ništa. Zatim su se 2013. Nastavile isporučivati male pošiljke, ali se tek sada zemlje vraćaju na tradicionalnu količinu uvoza.

Rusija je također zainteresirana za moguće nove ugovore u modernizaciji elektrana. Moskva želi i normalan rad rafinerija nafte u Bosanskom Brodu u vlasništvu Zarubežnjefta, koja, iako se nalazi u Bosni, ali na samoj granici s Hrvatskom, ne može raditi punim kapacitetom bez hrvatske infrastrukture.

Već dugi niz godina kolaju glasine o želji Gazproma, pa čak i Rosnefta, za kupnjom udjela u kompaniji INA, koja je nekad bila u potpunom vlasništvu hrvatske države.

I, naravno, tu je glavni i gotovo vječni energetski projekt Kremlja na Balkanu koji još ne ide nigdje, “Južni tok” ili “Turski tok”, a Hrvatsku bi se rado vidjelo među sudionicima bilo kojeg od njih.

Sada je hrvatsko vodstvo ozbiljno zabrinuto zbog pokušaja pretvorbe zemlje u regionalno energetsko središte. U skoroj budućnosti treba započeti s izgradnjom LNG terminala na otoku Krk, a taj je projekt podržao i sam Trump na sastanku u srpnju s Kolindom Grabar-Kitarović u Varšavi. Najvjerojatnije će Hrvatska htjeti privući pozornost drugih izvoznika velikih izvora energije, tako da se i neki od ruskih projekata mogu provesti, donosi se u analizi portala Carnegie.eu.

 

Od posljedica zagađenosti 2015. u svijetu je umrlo devet milijuna ljudi, triput više nego od AIDS-a, tuberkuloze i malarije zajedno te 15 puta više nego od posljedica ratova i terorizma, objavili su u petak znanstvenici u stručnome časopisu Lancet, upozoravajući da je najviše smrtno stradalih u siromašnim zemljama.
Procjenjuje se da je za svaku šestu smrt u svijetu odgovorno zagađenje. Tijekom 2015. zabilježeno je devet milijuna preuranjenih smrti. Najčešće je riječ o bolestima poput raka pluća, moždanog udara ili srčanih oboljenja, rezultati su velike međunarodne studije za koju su podaci prikupljani dvije godine.

Gotovo svi smrtni slučajevi koji se povezuju sa zagađenjem ili oko 92 posto slučajeva zabilježeno je u siromašnim i u zemljama u razvoju, poput Indije, Pakistana, Kine, Bangladeša i Madagaskara.

U navedenim zemljama ta je pošast odgovorna za četvrtinu svih smrtnih slučajeva. “Zagađenje je velika prijetnja čovječanstvu te utječe na brojne aspekte ljudskog života”, smatra profesor na njujorškom Medicinskom fakultetu Icahn bolnice Mount Sinai i jedan od suautora studije, Philip Landrigan.

“Zbog globalizacije su se iskorištavanje rudnog bogatstva i industrijska proizvodnja premjestili u siromašnije zemlje u kojima su pravila o zaštiti okoliša vrlo loša, a ako i postoje, nitko ih se ne pridržava”, kazao je jedan od autora studije i savjetnik grupe za zaštitu okoliša Pure Earth, Karti Sandilya.

“Stanovnici siromašnih zemalja, primjerice građevinski radnici u New Delhiju, izloženiji su zagađenom zraku. Oni su i lošije zaštićeni, jer dok pješače, voze se biciklom ili autobusom do posla neprestano su izloženi zagađenom zraku”, kaže Sandilya, dodajući da, za usporedbu stanovnici razvijenih zemalja do svojih radnih mjesta putuju u “klimatiziranim prijevoznim sredstvima”.

Onečišćen zrak kao posljedica raznih čimbenika – od prometa preko industrije do velikih požara – utječe na najveći broj smrtnih slučajeva, čak 6,5 milijuna.

Milijarde stanovnika zemalja u razvoju obroke pripremaju na otvorenoj vatri za koju je potrebno koristiti ugljen ili drvo, pri čemu udišu štetne supstancije. To se osobito odnosi na žene i djecu.

Drugi najveći faktor je zagađena voda koja utječe na pojavu gastrointestinalnih bolesti i infekcija parazitima od čega u svijetu smrtno stradava 1,8 milijuna ljudi.

Najviše smrtnih slučajeva povezanih sa zagađenjem tijekom 2015. zabilježeno je u Indiji – 2,5 milijuna i u Kini gdje je pomrlo 1,8 milijuna stanovnika.

U istraživanju je sudjelovalo 40 znanstvenika iz cijeloga svijeta. Koristili su podatke studije “Global Burden of Disease” Instituta za mjerne podatke o zdravlju i za evaluaciju zdravlja Sveučilišta u Washingtonu.

Jedna od najvećih svjeskih kompanija Shell iskazala je interes za poslovnu saradnju s predstavnicima Vlade FBiH kada su u pitanju istraživanja i eksploatacija nafte na području Federacije, piše Dnevni avaz.
Sastanak predstavnika Shella i Vlade FBiH zakazan je za 23. listopada u Sarajevu. Oni su iskazali volju da se vrate u pregovore s Vladom FBiH i dobiju koncesiju za istraživanje. Ovu informaciju potvrdio je federalni ministar Nermin Džindić.

“Točno je da su zakazali sastanak i vidjet ćemo što će od svega biti. Interes da se vrate u BiH postoji”, rekao je Džindić.

Ova kompanija je 2011. imala potpisan Memorandum o razumijevanju koji je produljen i 2013. i 2014., a iz pregovora s Vladom FBiH iznenada su se povukli 2015. godine. Džindić je potvrdio da će početkom sljedećeg tjedna biti održan sastanak na kojem će biti donesena konačna odluka o raspisivanju javnog poziva za izbor stručnog međunarodnog konzultanta koji će pregovarati s potencijalnim istraživačem nafte. Ministar navodi da je posao međunarodnog konzultanta da vodi pregovore i izabere najstručniju kompaniju kako bi bio potpisan najpovoljniji ugovor za Federaciju.

Znanstvenici sa Carnegie instituta otkrili su da oceanski vjetar može proizvesti pet puta više energije od kopnenog vjetra.
Stoga bi vjetroparkovi nasred mora mogli proizvoditi više obnovljive energije od onih postavljenih na kopnu, a vrlo vjerojatno bi proizvodili sasvim dovoljnu količinu za opskrbu cijelog svijeta energijom, navodi se u studiji čiji su rezultati objavljeni u časopisu Proceeding of the National Academy of Sciences.

Iako trenutno na otvorenom moru ne postoji niti jedan vjetropark, rezultati studije upućuju na to da bi se isplatilo proučavanje ove tehnologije, čak i kad bi se radilo o različitoj produktivnosti parkova, ovisno o izmjeni godišnjih doba.

“U zimskom bi periodu vjetroparkovi na sjeveru Atlantskog okeana mogli proizvoditi dovoljnu količinu energije za potrebe svih stanovnika našeg planeta”, piše u članku objavljenom u PNAS-u.

“Tijekom ljeta takvi bi parkovi pak proizvodili samo onoliko električne energije da se pokriju potrebe europskih zemalja ili Sjedinjenih Američkih Država”, navodi se u članku.

Studija se temelji na informatičkim modelima kojima se produktivnost velikih vjetroparkova u Kanzasu uspoređuje s imaginarnim vjetroparkovima koji bi bili postavljeni nasred oceana.

U nekim područjima, posebno na sjevernom Atlantiku, vjetroparkovi mogli bi biti puno produktivniji od onih na kopnu, jer bi otpor zakrivljenih lopatica vjetroturbina vjetru bio veći nego kod onih na kopnu. “Divovski oceanski vjetroparkovi mogli bi velikim dijelom koristiti vjetar iz atmosfere, za razliku od onih na zemlji, koji su ograničeni vjetrom koji puše u nižim dijelovima”, rekla je koautorica istraživanja Anna Possner.

Podsjetila je da se u kalifornijskom Palm Springsu na jednoj poljani okreću krila 3.700 vjetroturbina koje proizvode električnu energiju za obližnji Las Vegas. One rade na pustinjski vjetar, a grad se nalazi usred pustinje Nevade. Ne treba zaboraviti ni da Belgija i Španjolska 30 posto ukupne proizvodnje električne energije dobivaju iz energije vjetra.

Ruski Gazprom povećao je od 1. siječnja do 15. listopada ove godine isporuke plina u Srbiju za 29,7% u odnosu na isti period prošle godine, priopćili su iz te kompanije.

Navodi se da je Gazprom povećao isporuke plina i Turskoj, i to za 23,4%. Povećane su isporuke plina i Grčkoj, za 14,1%, a Mađarskoj za 26,3%, navodi se u priopćenju. Gazprom je ranije javio da je tijekom ovog perioda povećao izvoz plina za 10,3%, odnosno u ukupnoj količini od 148,6 milijardi kubnih metara. To je za 13,9 milijardi više u odnosu na isti period prošle godine, navela je kompanija.

Skupina na visokoj razini „GEAR 2030“ objavila je izvješće o globalnoj konkurentnosti i održivom rastu automobilskog sektora. Europska komisija okupila je predstavnike javnog i privatnog sektora koji su automobilskoj industriji preporučili ulaganja u čista vozila s nultom razinom emisija te u povezana i automatizirana vozila.
Povjerenica za industriju Elżbieta Bieńkowska pozdravila je izvješće: „Automobilska industrija nalazi se na prekretnici. Skandal s emisijama ozbiljno je naštetio njezinu ugledu i vjerodostojnosti. U pitanju su javno zdravlje i okoliš. Društvena se očekivanja mijenjaju, a globalna je konkurentnost na visokoj razini. Ovo izvješće predstavlja dobar temelj za novi početak.

Sretna sam što su ga u velikoj mjeri podržali i državna tijela i industrija. Očito je da bliskom suradnjom možemo ostvariti svoje ciljeve.” Komisija će sada razmotriti preporuke i istražiti mogućnosti za njihovu primjenu u okviru svojih politika. U pripremi su već brojne inicijative, kao što je predstojeći drugi paket mjera za mobilnost, koji obuhvaća strože standarde za emisije CO2, te inicijativa za razvoj i proizvodnju baterija u Europi. Automobilska industrija ima ključnu ulogu u Komisijinoj strategiji industrijske politike koju je predsjednik Juncker najavio u svojem govoru o stanju Unije.

Punionice na crpkama Royal Dutch Shella

Anglonizozemski Shell odlučio je na svoje benzinske postaje u Velikoj Britaniji instalirati velik broj postaja za brzo punjenje električnih vozila, snage 50 kW, s planovima o širenju te mreže.

Vozači će za početak na Shellovim postajama u Londonu, Surreyu i Derbyju moći napuniti 80% baterije svog električnog vozila u roku od pola sata, a na širem području Londona i Readinga brze punionice (chargeri) bit će instalirani do 2018. Punionice Shell Recharge reakcija su diva naftne industrije na elektrifikaciju transportnog sektora koja pomalo sve više uzima zamah, a potez je došao tek nekoliko dana nakon što je Shell objavio da je kupio dansku tvrtku NewMotion koja je već instalirala 30.000 punionica u domove i urede diljem Europe.

“Shell Recharge pogodnost je za vozača električnih vozila, a naša kompanija širi izbor goriva za vozače. Uskoro će te punionice biti dostupne na deset mjesta u Velikoj Britaniji a vozači će uživati u pouzdanom i udobnom punjenju bez potrebe za pretplatom”, komentirala je Shell-ova managerica za goriva budućnosti Jane Lindsay-Green. Velika Britanija je prva zemlja u kojoj je Shell napravio ovakav pomak, a napravljena je i prva postaja na kojoj je moguće puniti goriva na vodik. London je iznimno motiviran izgraditi što više punionica kojih bi uskoro trebalo biti 1.500 diljem grada, a vozila će koristiti jedinstveni identifikator automobila koji komunicira s postajom a nakon registracije pružatelj usluge punjenja će prepoznati vozilo i naplatiti struju, objavio je Edie.

Najveći ruski proizvođač plina Gazprom saopćio je da je izgradio 373 kilometra podvodne dionice plinovoda Turski tok, koja ide po dnu Crnog mora.
“Izgradnja plinovoda Turski tok, koji je još jedan novi cjevovod za ruske isporuke plina u zemlje izvan Zajednice nezavisnih država, u punom je zamahu. Na podmorskoj dionici izgrađena su 373 kilometra plinovoda”, navodi se u saopćenju kompanije, a prenosi agencija Tass.

Projekt težak više od 11 milijardi dolara predviđa gradnju plinovoda po dnu Crnog mora do europskog dijela Turske, a potom od Turske ka granici s Grčkom.

Prvi krak plinovoda namijenjen je za opskrbu turskog tržišta plinom, dok će se drugi koristiti za opskrbu plinom južne i jugoistočne Evrope.

Svaki krak imat će kapacitet 15,75 milijardi kubnih metara plina godišnje, navodi ruska novinska agencija. Vlade Turske i Rusije potpisale su u listopadu 2016. godine bilateralni sporazum o realizaciji projekta izgradnje ovog plinovoda.

Turska i ruski Gazprom dogovorili su cijenu izgradnje plinovoda Turski tok na njenoj teritoriji, izjavio je generalni direktor turske nacionalne plinske kompanije BOTAS Burhan Ozcan.

I prije jučerašnjeg troipolsatnog govora na summitu Komunističke partije Kine, na kojem je najavio zaokret u vanjskoj politici, uključivanje u afričku geopolitiku te kontrolu svoga dvorišta, ali i gospodarsko usporavanje koje zahtijeva nove domaće i strane (u prvom redu privatne) investicije,
Xi Jinping je proglašavan najmoćnijim čovjekom na svijetu. Ta upravlja establishmentom od 38 milijuna članova jedne stranke u jednostranačkoj Kini.

Bio je to slučaj u liberalnom The Economistu, a nakon ovoga govora naslovnice i naglasci svih svjetskih kuća prema njemu imaju određeno strahopoštovanje.

Nije to ništa novoga. Naime, američki predsjednici imaju dugu tradiciju opisivati svoje kineske kolege kao državnike koji mijenjaju svijet. Nixon je imao takav odnos prema Mao Zedongu, Carter prema velikom ekonomskom reformatoru Deng Xiaopingu, a Clinton prema Juang Zeminu. Trump ovdje nije izuzetak pa u Washington Postu izjavljuje kako je Xi Jinping vjerojatno najmoćniji čovjek kojega je Kina imala.

Novi Mao, govore danas mnogi analitičari. Je li Trump takvim odnosom prema kineskom kolegi počinio geopolitičko samoubojstvo?

Ono što je sigurno jest kako je kinesko gospodarstvo još uvijek na drugome mjestu globalno, odmah iza SAD-a, baš kao i vojna moć, koji imaju svojevrsnu progresiju. Stoga, SAD seu još uvijek najmoćnija država na svijetu, ali utjecaj njihova predsjednika sve je slabiji kod kuće i sve manje utjecajan u inozemstvu, ne samo radi toga što je odlučio prodrmati neke vrijednosti i saveze u koje je ušao SAD.
S druge strane, predsjednik najveće autoritarne države na svijetu u Kini ima čvrstu podršku, možda najčvršću od sviju predsjednika poslije Maoa. I tu dolazimo do glavne razlike. Naime, u vrijeme Maoa Kina je bila kaotična i vrlo siromašna, a u vrijeme Xia Kina je jedan od motora globalnog rasta.

Na brojnim stranim turnejama Xi se predstavlja kao apostol mira, glas razuma u zbunjenom svijetu. Tako je u Davosu u siječnju obećao biti lider globalizacije, slobodne trgovine te usvajanja Pariškog sporazuma o klimi. Sugovornici u Davosu su odahnuli, naime našli su stup stabilnosti u jednoj globalnoj sili, kada je već Trump toliko protiv globalizacije.

Kina ima jednu od najvećih zaliha deviza na svijetu, a Xi je poručio kako će ih kineski državni fondovi ulagati diljem svijeta u infrastrukturu i energetiku, poglavito u nerazvijenim zemljama. Ovakva bi ekonomska politika mogla postati utjecajnija od Marshallova plana u zapadnoj Europi onomad.

Također, Xi je ove godine otvorio prvu vojnu bazu u inozemstvu, u maloj afričkoj državi Džibuti, uključili su se u vojne manevre u dvorištu NATO sveza na Baltiku. Odrekli su se ofenzivnog rata prema svima osim Tajvana, kojeg smatra svojim teritorijem. Tako i umjetne otoke u Južnom kineskom moru smatra obrambenima. Stoga, za razliku od Putina, Xi teško može biti percipiran, prema pisanju The Economista, kao čimbenik rastakanja zapada osim u slučaju velike tolerancije prema Sjevernoj Koreji. Također, neki od vojnih politika Kine idu na živce Indiji i Japanu.

Ipak, unutrašnja Xijeva politika na liniji je njegova ruskog kolege. Proganja ga sudbina Sovjetskog saveza te se čini odlučnim u rezanju svake pomisli na razvoj civilnog društva koji promiče nova smartphone srednja kineska klasa.

 Povodom posjeta predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović Ruskoj Federaciji i njenog susreta s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, portal Direktno je razgovarao s glavnim urednikom portala EnergyPress.net Ivanom Brodićem. 
 Kako komentirate ovaj posjet u svjetlu slučaja Agrokor i nikad lošijih odnosa Hrvatske i Ruske federacije i što je do njih dovelo?

Malo je poznato kako su u vrijeme Domovinskog rata odnosi s Borisom Jeljcinom i Rusijom bili na značajnoj razini, o čemu je svjedočilo nekoliko ratnih premijera u aktualnoj seriji dokumentarnih filmova “Premijeri osobno” kolege Gordana Malića. Od tada do danas odnosi su išli silaznom putanjom.

Teško je reći što je tome uzrok. Možemo tek reći kako se prijenosom vlasti na Vladimira Putina Rusije jedno vrijeme, uslijed tranzicijskog kaosa i gospodarske krize okrenula sebi. S druge strane, Hrvatska se potrudila biti najbolji učenik Zapada, u odnosu na Rusiju, na svoju štetu, a ta politika traje godinama i ide od zazivanja Oluje na Krimu i u Donecku (što su različite stvari) do brojanja krvnih zrnaca kapitalu.

Naime, nakon izbijanja ukrajinske krize, potresa na tržištima plina i nafte, jedino su valjda u nas ruski plin i ruski energetski kapital postali nelegitimni artikli. Tako imate dosta lošu društvenu percepciju gospodarstvenika koji trguju ruskim plinom (u čemu je sve do nedavno prednjačio HRT) ili pak prilično lošu političku percepciju ruskih ulaganja u Hrvatsku, u čemu prednjači bivši HDZ-ov partner u vlasti.

Na zapadu su, pak, ruska ulaganja posve dobrodošla, pa tako Sberbank ima vrlo aktivnu podružnicu u Beču, Gazprom opskrbljuje plinom nekoliko njemačkih i nizozemskih gradova, nema niti jedne energetske kompanije koja nema neku kooperaciju s Rusima, a ruske su banke i kompanije sponzori vrhunskih sportskih natjecanja. Bivši premijeri zapadnih zemalja su savjetnici velikih sportskih natječaja. Mislim, ne treba Rusiju idealizirati u političkom smislu, naprotiv međutim, u nas imate ruske banke koje se izbjegavaju, imate sjajne sportske priče poput Medveščaka i rukometnih klubova, koje javnost izbjegava upravo zbog ruskog kapitala, što je apsurdno. Upravo je ovaj posjet jedan od koraka u otopljavanju našeg odnosa prema spomenutom.

Ima li sadašnji početak akcije DORH-a i policije ikakve veze s posjetom Predsjednice Rusiji i je li kriza u Agrokoru izbila kako bi se smanjio utjecaj Rusije na hrvatsko gospodarstvo?

Ne bih išao tako daleko, naime, želim vjerovati kako u Hrvatskoj, usprkos diletantskim političkim izazivanjima krize povjerenja u najvećoj kompaniji, usprkos ad hoc zakonu i nacionalizaciji upravljanja, želji javnosti za nacionalizacijom kompanije te priznanju premijera kako se vlada u pitanju INA-e i Agrokora (u posljednjih godinu dana) postavila aktivistički, želim vjerovati u trodiobu vlasti i neovisnost institucija. Tim više što, osim kaznenih prijava iz same politike ili produžene ruke politike, postoje i kaznene prijave vjerovnika.

Drugi dio vašeg pitanja ima veze s prvim pitanjem. Rekao bih kako je tome djelomično tako i kako postoje partikularni interesi za smanjenjem ruskog utjecaja, međutim trag toga vodi prema nekim konzultantima (sada u izvanrednoj upravi) i nekim, s njima možda povezanim bankama i rizičnim fondovima, a ne izravno prema geopolitici Vlade. Treba naglasiti da je Agrokor imao kod SberBanke 5 puta manju kamatu nego na zapadu.

Ostavimo stranama u sudskim postupcima neka raspetljaju sve te upitnike, Vladini su motivi ovdje tek populistički (kao uostalom i svakoga tko želi novi mandat), a mi se ovim posjetom okrenimo boljoj gospodarskoj suradnji. Jer Rusija je veliko tržište, a Hrvatska za Rusiju jedna od značajnijih vrata Europe.

Postoji li mogućnost energetske neovisnosti i neovisnosti o ruskom plinu? Bi li, u tom smislu, mogla pomoći Inicijativa triju mora?

Inicijativa je vrlo važna za Hrvatsku u geopolitičkom, ekonomskom i energetskom smislu. Naime, veliko je to tržište na kojemu se nalaze zemlje sličnoga kulturnog kruga (u širem smislu). Predsjednica je danas predstavila tu inicijativu Vladimiru Putinu s ciljem otklanjanja straha s ruske strane glede Inicijative.

Naime, Inicijativa će u energetskom smislu postaviti Hrvatsku visoko na karti Europe te će Hrvatska preko LNG terminala i izgradnje interkonekcija biti ključna za alternativni plinski dobavni pravac u ovaj dio Europe. Međutim, ovdje je nekoliko problema. Prvo, iako su počeli natječaji za iskazivanje zanimanja za izgradnju plutajućeg terminala, još ne postoji jasna financijska konstrukcija. Vjerojatno se neće niti zatvoriti bez jasnog financijera s imenom i prezimenom koji će sudjelovati u plaćanju, preuzeti trgovinu i snositi rizik.

Drugi je problem ove priče što je Afrika dugoročno nestabilna, izraelskog je plina relativno malo, a Eni još nije započeo eksploataciju plina u moru sjeverno od Egipta. Postavlja se pitanje koji će to plinom u srednjem roku tvrtka LNG Hrvatska trgovati. U srednjem je roku, to, čini se geopolitički projekt NATO saveza, što je legitimno. Također, to može dovesti do pojeftinjenja ruskog plina za desetogodišnjeg uvoznika PPD.

I jedno i drugo, dobro je za Hrvatsku, jer to znači diverzifikaciju plinskih dotoka u našu zemlju, koja proizvodi 60 do 70 posto svojih potreba. A što se tiče energetske suverenosti i neovisnosti, te paradigme šire diletanti i populisti, naime niti Katar, Kuvajt ili Saudija nisu energetski suvereni. Energetska je suverenost mit.

Uzgred, u energetskom smislu valja napomenuti i to kako je nedavno na međuvladinoj gospodarskoj konferenciji u St. Petersburgu potpisan sporazum o izgradnji plinske interkonekcije prema Rafineriji Zabrženefta u Bosanskom bodu, koju će izvoditi Crodux te se time riješiti problem zagađenja u Slavonskom brodu.”

Predsjednica je ponudila geopolitičko posredništvo između NATO-a i Rusije. Kako to komentirate?

Posve mi je nejasno kako bi se to moglo dogoditi, ta mi smo na strani NATO saveza. S druge strane, ovdje postoje puno moćniji uvjetni ruski saveznici poput Njemačke i Francuske, tako da je nejasno koja bi ovdje naša uloga bila, osim kao vrata za ulazak ruske robe u ekonomskom smislu. Možda je Predsjednica mislila na svoj dobar odnos s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom?

Međutim, njegovi odnosi prema Rusiji su dosta dobri kroz neformalne odnose korporacija Glencoe i ExxonMobile, tako da ne znam na što je Predsjednica mislila. Ostaje nam tek pohvaliti inicijativu, jer ovakve inicijative nas čine kakvim takvim subjektom međunarodnih odnosa. Za zaključiti je kako Predsjednica popravlja ono što je bivši povjerenik EK za Ukrajinu svojim izjavama o Oluji u Donecku pokvario, rekao je Ivan Brodić za Direktno.hr