Energetika

Američki državni tajnik Rex Tillerson rekao je u petak da je SAD zadovoljan katarskim naporima u sklopu provedbe sporazuma u svrhu borbe protiv financiranja terorizma i arapske zemlje pozvao da ukinu blokadu te male zaljevske zemlje.

Tillerson je obišao zaljevske zemlje prošli tjedan da ublaži najgori regionalni spor zadnjih godina no napustio je regiju bez ikakva čvrsta uporišta da će se spor uskoro riješiti.

Prošli mjesec su Saudijska Arabija, Bahrein, Ujedinjeni Arapski Emirati i Egipat nametnuli sankcije Kataru optužujući ga za financiranje ekstremističkih skupina i savezništvo s Iranom, starim neprijateljem zaljevskih zemalja. Katar je optužbe odbacio.

Zemlje su Kataru postavile 13 zahtjeva, uključujući onaj da se zatvori turska vojna baza i televizijska mreža Al Jazeera, što je Doha odbila. Dok je bio u Zaljevu, Tillerson je potpisao sporazum s Katarom u vezi s financiranjem terorizma u pokušaju da se ublaži kriza. No, neistomišljenici su rekli da time nije riješena njihova zabrinutost. Tillerson je rekao da je Katar voljan sjesti za stol s četiri zemlje i razgovarati o njihovim zahtjevima, no važno je za Dohu da se “u tim razgovorima poštuju suverenost i dignitet svih pet zemalja”.

„Oni su bili veoma agresivni u provođenju ovog sporazuma, mislim kako smo zadovoljni sa njihovim nastojanjima“, izjavio je Tillerson novinarima prije sastanka sa ministrom vanjskih poslova Omana Yusufom bin Alawijem bin Abdullahom u State Departmentu.

Saudijska Arabija, Bahrein, Ujedinjeni Arapski Emirati i Egipat nametnuli su sankcije Kataru prošlog mjeseca i optužuju Dohu da finansira ekstremističke grupe, te da je postala saveznik Iranu što Katar negira.

Katarski emir Šeik Tamim bin Hamad Al Thani izdao je u četvrtak dekret sa novim pravilima za definiranje terorizma, zamrzavanje fondova i finansiranje terorizma i uspostavljanje nacionalnih listi terorizma.

Ujedinjeni Arapski Emirati u petak su pozdravili nova pravila kao jedan od prvih pozitivnih znakova otkako su četiri arapske države nametnule Kataru sankcije prošlog mjeseca. Prekidanje diplomatskih, saobraćajnih i komercijalnih odnosa četiri države sa Katarom poremetilo je uvoz hrane i drugih stvari, te nagnalo strane banke sa umanje svoja poslovanja sa Katarom. „Nadam se kako će četiri države razmotriti gest dobre volje i ukinuti kopnenu blokadu koja, smatram najviše pogađa katarske stanovnike“, istakao je Tillerson.

 Cijene nafte porasle su u petak na međunarodnim tržištima zbog slabijeg dolara i diplomatskih napetosti na Bliskom istoku, pri čemu se na londonskom tržištu cijena barela kreće nešto ispod razine od 50 dolara, koju je po prvi put u posljednjih šest tjedana premašila u četvrtak.

Na londonskom je tržištu cijena barela jutros porasla 24 centa u odnosu na prethodno zatvaranje, na 49,54 dolara. Na američkom je tržištu, pak, barel poskupio 17 centi, na 47,09 dolara.

Ulagači zauzimaju pozicije uoči sastanka članica Organizacije zemalja-izvoznica nafte (OPEC) i nekih proizvođača izvan te grupe, uključujući i Rusiju.

U ponedjeljak će ti proizvođači raspravljati o poštivanju dogovorenih kvota smanjenja proizvodnje i napretku u smjeru rebalansa preopskrbljenog tržišta. “Slabi dolar, rastuća napetost između Kuvajta i Irana, te nadolazeći sastanak u Sankt Petersburgu trebali bi doprinijeti današnjoj dinamici“, izjavio je Tamas Varga iz londonskog PVM Oil Associatesa.

Vrijednost dolar prema košarici valuta pala je u petak na najnižu razinu u gotovo godinu dana, potičući kupnju roba, čije se cijene izražavaju u dolarima, kao što je nafta.

Diplomatske veze članica OPEC-a Irana i Kuvajta pogoršale su se. Kuvajt je zatražio povlačenje iranskog veleposlanika i drugih diplomata zbog navodne povezanosti sa „špijunskim i terorističkim“ ćelijama. Ta istjerivanja diplomata neobičan su potez za Kuvajt, koji obično izbjegava sukobe i radi na održavanju dobrih odnosa sa svim zemljama regije.

Napetosti su se pojavile samo nekoliko dana uoči sastanka proizvođača nafte. OPEC je zajedno s proizvođačima izvan kartela poput Rusije, obećao rezove proizvodnje za 1,8 milijuna barela dnevno od siječnja 2017. do ožujka 2018. godine.

Saudijski ministar za energiju u petak je priopćio da će smanjenje proizvodnje znatno utjecati na treće i četvrto tromjesečju. Banka Jefferies je objavila da je „mala vjerojatnost akcija na idućem sastanku radnog odbora OPEC-a i proizvođača izvan OPEC-a“. No “ukoliko OPEC i postigne svoj cilj o dovođenju proizvodnje OECD-a na normalne razine, morat će poduzeti daljnje korake”, dodala je ta američka investicijska banka.

Odvojeno je OPEC danas objavio da je cijena barela referentne košarice njegove nafte u četvrtak iznosila 47,48 dolara, što je za 63 centa više u odnosu na prethodni radni dan.

Povodom liberalizacije tržišta plina, stanja vezanog uz energetsku infrastrukturu, ali i uspjeha tvrtke kojoj je na čelu razgovarali smo s uglednim menadžerom u energetici dr.sc. Darkom Dvornikom. 

Dvornik je predsjednik uprave uspješne lokalne plinare Montcogim-plinara d.o.o., koja je postigla izvanredne poslovne i financijske rezultate u proteklom razdoblju, a bio je dio sustava Hrvatske elektroprivrede, ali i član njene uprave.

Pitali smo ga kakva je situacija na tržištu s prirodnim plinom u Europi?

Prirodni plin ima ključnu ulogu u Europskoj uniji u dugoročnoj energetskoj strategiji a tu mislim prvenstveno na tranziciji ka nisko ugljičnoj ekonomiji. Prirodni plin je najbrži i najučinkovitiji rješenje u smanjenju emisije CO2 te predstavlja siguran i pouzdan energent budućnosti. U obnovljivim izvorima energije prirodni plin je dobar partner, jer kad nema sunca niti vjetra, plinske elektrane se vrlo brzo mogu uključiti u elektroenergetski sustav kako bi se osigurala nesmetana isporuka električne energije. Prirodni plin je najčišće fosilno gorivo. Do 60% je manje emisije CO2 u elektranama u odnosu na ugljen, a 70% svjetskih rezervi prirodnog plina nalaze se u ekonomskoj dostupnosti Europe (unutar radijusa 7 000 km).

U 2016. u odnosu na godinu ranije u Europskoj uniji je potražnja za prirodnim plinom kao energentom narasla za 7% što je na najvišem apsolutnoj razini od 2013. godine. Rusija je i dalje najveći dobavljač prirodnog plina u 2016. te je od ukupno uvezenih količina u EU sudjelovala sa 42%. Nakon njih slijedi Norveška s 34 posto, Alžir s 10 posto i LNG 13%. Većina prirodnog plina iz Rusije dolazi preko Ukrajine. Ukupna vrijednost uvoza prirodnog plina na razini EU u 2016. iznosila je 59 milijardi eura.

Zbog izrazito jake zime u zadnjem kvartalu prošle godine te početkom ove godine većina skladišta plina u Europi se ispraznila te je povećana potražnja dovela i do rasta cijene prirodnog plina u tom periodu nakon gotovo dvije godine što je padala. No nije to jedini razlog. Naime energetiku treba promatrati globalno jer jedino tako možemo imati cjelovitu sliku što se događa u energetskom sektoru. Tokovi energije ne poznaju formalne granice među državama niti njihove političke sustave.

Naime temelj određivanja cijene prirodnog plina, uostalom kao i svake druge burzovne robe su ponuda i potražnja. Kada se poveća potražnja ukoliko ponuda ne može reagirati adekvatno na kratki rok dolazi do povećanja cijena. Osim jače zime koja je uzrokovala veću potrošnju plina zbog potrebe grijanja, razlog povećanju cijene su i ispadi nekoliko nuklearnih elektrana u Francuskoj kao i niži uvoz LNG plina na sjeveru Europe jer je bila veća potražnja za njim u Aziji, te nesigurnost oko jednog velikog skladišta plina u Velikoj Britaniji. To i niz drugih činjenica dovelo je do toga da se u četvrtom kvartalu prošle godine povećao jaz između cijene nafte na burzama i cijene plina.

Isporuka plina preko LNG terminala u Europi osnažena su puštanjem u rad novog terminala Dunkirk u Francuskoj koji je započeo s radom 1.siječnja ove godine s tehničkim kapacitetom od 13 milijardi m3 godišnje što je dovoljno za zadovoljenje 20% godišnjih potreba Francuske i Belgije za prirodnim plinom. U 2011. donesena je odluka od strane investitora (EDF,Fluxys,Total) da se krene u izgradnju te je početkom ove godine ovaj LNG terminal pušten u operativnu primjenu. U sam terminal uloženo je 1 milijarda eura, to je četvrti LNG terminal u Francuskoj te drugi po veličini kopneni terminal u Europi i jedini koji je direktno spojen na dva odvojena tržišta- Francusku i Belgiju.

Treba napomenuti da je LNG plin prirodni plin koji je ohlađen na temperaturu oko -163 stupnjeva C kada prelazi u tekuće stanje. Takav plin zauzima 600 puta manje prostora od plina pri normalnoj temperaturi te je zbog toga pogodan za transport preko velikih udaljenosti sve kako bi se povezala mjesta gdje se proizvodi sa mjestima gdje se troši.

Zašto Vlada nije liberalizirala cijenu plina za kućanstva?

U pogledu liberalizacije tržišta plina očekivao sam ove godine da će se konačno liberalizirati tržište plina za kućanstva jer je to dobro i za Vladu i za tržište. Prisjećam se koji su problemi bili dok je Vlada regulirala cijenu goriva na benzinskim pumpama, svako malo po medijima se prozivalo Vladu pa je onda bilo da cijena ne smije preći devet kuna da je to psihološka granica itd. Danas kad je to Vlada prepustila tržištu nitko više ne pita od nas da li je cijena 10 lipa manje ili 20 lipa skuplje, kad je potrebno natoči se gorivo koliko imaš novaca u novčaniku i koliko ti treba i to je to. Tako je i sa električnom energijom-strujom. Nitko više ne proziva i opterećuje Vladu za nešto što ima burzovnu i tržišnu cijenu i na što objektivno ne treba utjecati. Plin za kućanstva je jedino što je država regulira potpuno nepotrebno jer cijena plina ovisi o burzovnim kretanjima odnosno to je nešto što netko mora kupiti po tržišnoj cijeni i na to Vlada ne treba utjecati jer smatram da ima puno pametnijeg i prioritetnijeg posla. To je vrlo nespretno odrađeno početkom ove godine zbog neznanja ljudi koji su tad određivali politiku u energetskom sektoru koji više nisu u Ministarstvu, a mi iz realnog gospodarstva smo se blago rečeno iščuđavali takvim potezima koji su u biti napravili više štete nego koristi.

Foto: Eli Brodić

 

Kako posluje vaša tvrtka gdje ste predsjednik uprave Montcogim-plinara d.o.o.?

Od 35 distributera plinom u Hrvatskoj, mi smo po veličini 5 tvrtka sa značajnim trendom rasta iz godine u godinu. Prošle godine smo završili preko 13 mil. kuna bruto dobiti što je za 440% više u odnosu na dvije godine prije, a pokazatelj profitabilnosti EBITDA nam je 20 mil.kuna. Po produktivnosti smo broj 1. među svim distributerima plina u Hrvatskoj. Postigli smo sjajne rezultate. Radimo kao urica, organizacijski i po poslovnim procesima smo jako učinkoviti. Vlada jedna dobra i poticajna atmosfera to se osjeti kad se dođe kod nas, ali ja uvijek kažem sve to dolazi od glave tj. od vrha. Prvi sam koji će nagraditi ljude, poslati ih na usavršavanje dati im što god im treba ako to zaslužuju ako se posao napravi kako treba.

Od 35 distributera plinom u Hrvatskoj, mi smo po veličini 5 tvrtka sa značajnim trendom rasta iz godine u godinu.

Bitno je da ih sve gledam kroz rezultate i produktivnost, a s druge strane imam dovoljno emotivnog da pobudim u njima interes za posao i da se netko sustavno brine o njima. Kad zapošljavamo ljude manje mi je bitno na kojim pozicijama su bili već što su konkretno napravili dok su bili na tim pozicijama, dakle rezultati. To je jedino mjerljivo. Imamo oko pola milijuna dobiti po zaposlenom. Od nove plinske godine od 1.10. ove godine povećali smo prodane količine plina za preko 75% u sektoru poduzetništva, bit ću skroman i reći ću da smo jako dobri, a možemo mi još više u ovom segmentu. U to sam apsolutno uvjeren, jer poznajem tržište ,odnose, poslovanje, ljude a i imam 20 godina iskustva na upravljačkim pozicijama i u privatnom i javnom sektoru pa sam dosta toga prošao, iskusio, vidio i naučio, a učim i dalje to je stalni proces sve dok postoji osobni izazov.

Uvjeren sam da je naša snaga u ljudima, njihovom iskustvu, znanju, požrtvovnosti. I najbolji avion ako upravlja neznalica neće daleko doći. Imamo znanje, i vrlo dobar glas nas prati na tržištu kao korektnog i fer partnera i to nam je primarni cilj da gradimo dugoročni partnerski odnos sa našim kupcima. Često komuniciramo sa našim većim kupcima te im savjetujemo kada da idu u nabavku plina za svoje potrebe jer je jako bitno vrijeme ugovaranja budući da se cijena plina mijenja iz dana u dan. Također nudimo i razne dodatne opcije kupcima u razgovoru sa njima primjerice da fiksiramo cijenu pa ako ta cijena bude niža u sljedećem dogovorenom razdoblju da onda dobiju tu nižu cijenu , a ako poraste da ostane ona cijena koju su fiksirali. Ima puno modela, trebao bi cijeli jedan intervju samo na tu temu. Bit svega je biti korektan partner prema kupcu, i omogućiti mu najpovoljniju cijenu za prirodni plin što kod velikih kupaca znači jako mnogo jer ga obično koriste u nekoj proizvodnji čime i njihov finalni proizvod postaje konkurentan.

Radili ste u HEP-u i bili u upravi kako vam se sad čini stanje u HEP-u?

Ja sam došao u vrijeme kada je bila velika nelikvidnost, izbila je globalna financijska kriza, a HEP-u kao jednom velikom i složenom sustavu trebalo je vremena da se prilagodi tome. Plaćanja su kasnila i po devet mjeseci, bilo je sušno razdoblje pa je bila znatno manja proizvodnja iz naših hidroelektrana koje su najjeftiniji izvor energije, pa je veliki odljev financijskih sredstava bio usmjeren na uvoz struje što je bio veliki izazov kako nastaviti sa planiranim investicijama i razvojem. HEP je primarno inženjerska tvrtka gdje je sve podređeno maksimalnim tehnički kvalitetnim rješenjima i realizaciji plana investicija. Ono što sam ja pokušao promijeniti je da se osvijesti da postoji tržište i kupci te da je također jako bitna naplata naših potraživanja te sam uveo jasne kriterije koji projekti imaju prioritet u smislu bržeg povrata investicija te sigurnosti opskrbe. Uvijek treba polaziti od toga da su sredstva ograničena te da je bitno postaviti kriterije koji projekti imaju prednost u ekonomskom i tehničkom smislu kako bi se za istu količinu novaca napravilo više. HEP ima odličan proizvod – struju i može vrlo biti konkurentan zbog proizvodnog portfelja koji ima a to su hidroelektrane, nuklearna elektrana i po potrebi termoelektrane. Nažalost od uspostave Hrvatske države napravila se samo jedna mala hidroelektrana Lešće a mnogo projekata je pokrenuto i utrošena su znatna financijska sredstva ali nisu realizirani zbog neadekvatnih ljudi i čestih promjena politika i uprave. Država je samo u protekle dvije godine na ime dividende isplaćeno 1,4 milijarde kuna, a dolazi i suša već sad se osjeti smanjenja proizvodnja iz vlastitih hidroelektrana za oko 30% te je svakako važno već sad poduzeti mjere da se optimira poslovanje. Tu je bitna uloga države da postavi stručne ljude sa managerskim iskustvom na transparentan način zada im ciljeve i da kroz realizaciju ciljeva prati njihov rad. To je jedini jamac uspješnosti HEP-a, stručni i kvalitetni zaposlenici.

Kako vidite daljnji razvoj plinskog tržišta u Hrvatskoj?

Što se tiče okrupnjivanja tržišta to je neminovan proces jer je tržište plina u Hrvatskoj premalo za 35 distributera plinom i desetinama opskrbljivača. Slijedi nam isti proces kao i u telekomunikacijama čiji sam ja aktivni sudionik i kreator bio od početka, zatim tržišta električne energije, a sad to očekuje i okrupnjavanje tržišta plina odnosno distributera plinom sa svojim plinskim infrastrukturama. No taj proces će biti jako spor jer se radi o 35 monopola odnosno posebnih tvrtki većinom u vlasništvima različitih lokalnih uprava i samouprava gdje lokalna politika određuje što je dobro za njih, za razliku od tržišta telekomunikacija gdje ste imali jednog monopolistu kao i na tržištu električne energije. Proces će biti spor i dugotrajan i ne bi me čudilo da traje barem sljedećih 10 godina, a možda i više.

Mi smo potpuno privatna tvrtka od početka rada a poslujemo već 20 godina sa talijanskim partnerom koji ima manjinski udjel u tvrtki. Geografski smo drugi po veličini jer imamo šest koncesijskih područja sa našom plinskom mrežom i priključcima preko 500 km a to su: Sveta Nedelja, Karlovac, Sisak, Jastrebarsko, Pleternica i Stupnik te još nekih dodatnih općina u svakoj od tih koncesijskih područja. Koliko mi je poznato još je dvoje distributera u većinskom su privatnom vlasništvu, dok su ostali u potpunom ili većinskom vlasništvu lokalnih uprava i samouprava što im otežava proaktivnost na tržištu opskrbe plinom gdje je jako žestoka konkurencija te se često i ne biraju sredstva da se preuzme kupac. Nudimo prirodni plin po cijeloj Hrvatskoj. Česte su i prijevare prema kupcima od pojedinih opskrbljivača na način da ih se krivo informira te da im se naplaćuju penali zbog raskida ugovora ili isteka ugovora za koje nema realne osnove. Nedavno sam informiran da se na našim koncesijskim područjima pojavljuju vanjski akviziteri od jednog opskrbljivača koji obilaze stambene objekte i koji se predstave da su iz plinare te da su došli očitati brojilo pa onda pričaju svakakve laži da je njihovoj tvrtki europska unija naredila da preuzmu naše kupce itd. To su obično neki studenti koji dobiju po potpisanom ugovoru 50 ili 100 kuna bez obzira što naprave u biti štetu ugledu samog opskrbljivača plinom za kojeg rade jer prevareni kupac je najveća kazna. To je meni nepojmljivo i to je vrlo kratkog vijeka. Ne može se graditi dugoročni odnos na tržištu na taj način u to sam potpuno uvjeren. Ali svatko bira svoj put. Zato postoje uspješne i neuspješne tvrtke.

Foto: Eli Brodić

Što je sa našim LNG terminalom odnosno plutajućim LNG-om?

Dokle god bude politika upravljala s time neće se ništa desiti. To je pitanje tržišta i ekonomije, ali naravno i energetske diverzifikacije i sigurnosti. Mi već pričamo desetak godina o tome, a nismo de facto napravili ništa. To je tzv. bijeli slon koji se koristio u raznim politikama kao i mnogi drugi da se govori o mega projektima, a da se na kraju uopće ne realiziraju.

U biti kao i u puno slučajeva politika je mazala oči svojim građanima biračima sa puno takvih projekata kao da se nešto radi, tako da je ovaj projekt jedan od stotine sličnih velikih projekata o kojima se puno mjeseci i godina pričalo i na kraju nije ništa od toga bilo.

U međuvremenu druge zemlje nas ne čekaju nego grade LNG terminale pa nije ista situacija imati terminal prije pet godina ili za 7 godina od danas. Mi smo dobri koliko smo konkurentni u odnosu na druge zemlje, mi nismo dovoljni sami sebi. Tako je i u svim drugim djelatnostima.

Suludo je očekivati da će Vlada izgraditi LNG terminal.

Tržište pronađe način kako uravnotežiti ponudu i potražnju, nitko neće čekati nas. Dakle, suludo je očekivati da će Vlada izgraditi LNG terminal. Prvenstveno morate imati tržište za te količine u duljem roku, onda energetske kompanije koje bi bili investitori i dioničari te tvrtke a koji bi ujedno osigurali i tržište. Pa valjda ne želimo model rukometnih dvorana koji se pokazao katastrofalnim i na kraju potpuno promašenim i skupim.

Pa sjetite se da za Arenu Zagreb do 2036.godine i Grad Zagreb i država, dakle mi, plaćamo godišnju zakupninu od 7,2 mil.eura plus operativni troškovi koji su preko 10 mil.eura godišnje itd. Uspješan model izgradnje LNG terminala mora prvenstveno imati tržište, investitore koji žele uložiti i osigurati prodaju odnosno plasman tog plina. Sve ostalo je nerealno i uvijek se ista priča ponavlja već niz godina.

Ugljen je dobar za Donalda Trumpa. Osuđivao je “Obamin rat protiv ugljena” dugo prije nego što je pokrenuo kandidaturu za predsjednika.
Očito mu se svidjelo kako je se to odigralo i od tada nije prestao udarati u ratne bubnjeve. Kada je najavio povlačenje Sjedinjenih Država iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, inzistirao je na teškoćama koje bi sporazum, navodno, nametnuo američkoj industriji ugljena, dodajući kako on “eto, baš voli rudare”, piše The New Yorker

Washington Post nedavno je izvijestio kako je Trump imao dvjesto devedeset i četiri izjave vezano na rudnike ugljena tijekom svoje kampanje. Pri tome se nikad nije činilo kako išta zna o industriji ugljena, jer je obećao vratiti poslove za koje svaki rudar zna kako se ne mogu vratiti, no njegovo je inzistiranje dovelo demokrate i aktiviste za zaštitu okoliša do ludila, čime je on bio zadovoljan. To je također pomoglo prelasku Pennsylvanije i Ohija u njegov tabor na Dan izbora.

Simbolična privlačnost je očita. Rudari ugljena su vrijedni, hrabri, sol američke zemlje. Njihov vrhunac bilo je industrijsko doba, vrijeme prije političke korektnosti, vrijeme koje je Trump obećao ponovno vratiti. Zahvaljujući snažnom sindikatu, izgrađenom brutalnom borbom (povijest američkog rudarstva sadrži velikih katastrofa) plaće modernih rudara su izvrsne. Oko njih se mogu graditi jake zajednice. Rad je opasan, njegove posljedice za zdravlje često su katastrofalne, ali opća je katastrofa došla kad su poslovi počeli nestajati. Godine 1923. zaposlenost u rudarstvu iznosila je više od osam stotina tisuća. Još je četrdesetak milijuna radnih mjesta bilo početkom osamdesetih godina. Danas, kako je nedavno napisala Eliza Griswold, ima pedeset tisuća radnih mjesta u rudarstvu. Lako je, ali netočno, kriviti Obaminu administraciju i njihov plan o čistoj energiji ili njihovim naporima za ublažavanje štete za okoliš zbog neumoljivog pada industrije ugljena. Glavni krivci su automatizacija, jeftin prirodni plin i, u manjoj mjeri, razvoj obnovljivih izvora energije. Ugljen se jednostavno ne može natjecati u tom okruženju.

Netočnost, naravno, nikada nije zaustavila predsjednika Trumpa, koji je uputio Agenciju za zaštitu okoliša ukinuti plan čiste energije. Potpisao je izvršne naloge koji su ukinuli privremenu zabranu savezne eksploatacije ugljena i uklonili zakon za zaštitu tokova u blizini rudnika ugljena. Prošli se mjesec hvalio tuđim perjem vezano uz otvaranje novog rudnika ugljena u Pennsylvaniji s kojim on i njegova administracija nemaju nikakve veze.

Rudnik, jugoistočno od Pittsburgha, bio je planiran godinama, a gradnja je započela prošlog rujna, kao odgovor na globalni nedostatak onoga što se zove metalurški ugljen. Ovo je ugljen koji se koristi za izradu čelika. Proizvodna kašnjenja u Australiji i Kini stvorilo su potražnju, a rudnik u Pennsylvaniji, pod nazivom Acosta, izgrađen je kako bi popunio tu potražnju. Rudnik će Acosta stvoriti do stotinu prijeko potrebnih radnih mjesta. No, prema američkom Energy Information Administrationu, izvoz metalurškog ugljena, koji čini samo deset posto američke proizvodnje – električnu energiju generira termalni ugljen – neće dugoročno rasti.

Ipak, Scott Pruitt, Administrator E.P.A., bio je toliko željan ući u akciju promicanja ugljena te je tisku ustvrdio kako je Trumpova administracija stvorila pedeset tisuća novih radnih mjesta “u sektoru ugljena.” Zapravo, prema Statističkom uredu, povećanje broja radnih mjesta u sektoru ugljena od kraja prošle godine je tisuću tristo. Taj porast vjerojatno je rezultat povećane potražnje metalurškog ugljena. Doista, tijekom posljednjih mjeseci Obamine administracije, poslovi u sektoru ugljena su se povećavali po nešto bržoj stopi, vjerojatno iz istog razloga.

Trumpova romantika s državom ugljena može doprijeti prirodnom kraji. Od 1965. Godine savezni program pod nazivom Appalachian Regional Commision utrošio je dvadeset i tri milijarde dolara pomažući stotinama okruga u trinaest država kako bi se nosile s padom industrije ugljena, financiranjem prekvalifikacije radnika, obnavljanja zemljišta te očajnički potrebnih socijalnih uslugama. A.R.C-u se pripisuje to što je prepolovio regionalne stope siromaštva, udvostručio broj maturanata i smanjio smrtnost novorođenčadi za dvije trećine. Trumpov prvi predloženi proračun, objavljen u ožujku, uklanja A.R.C. Čak je i Mitch McConnell viši senator iz Kentuckyja odmah rekao kako to ne dolazi u obzir. Trump nije, koliko znamo, odgovorio. Noviji, detaljniji savezni proračun Bijele kuće ponovno eliminira A.R.C, analizira The New Yorker.

SAD povećao cijenu ugljena za Ukrajinu

Od početka siječnja 2017. godine cijena ugljena koji Ukrajina uvozi iz SAD-a iznosi 206 USD/t, dok je u 2016. ona iznosila 76 USD/t. Unatoč tome, ukrajinski uvoz američkog ugljena je više nego udvostručen.

Tako je u prvom tromjesečju 2017. godine uvezeno 865 000 t, dok je u istom razdoblju 2016. uvezeno 355 000 t. Zanimljivo je da je u isto vrijeme SAD snizio cijene ugljena za neke druge zemlje pa ga Norveška kupuje za 125 USD/t, što je za 10% niže nego 2016. godine. Pitanja cijena i isporuka američkog ugljena bila su i neka od glavnih tema razgovora ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka i američkih dužnosnika tijekom njegovog nedavnog posjeta SAD-a. Tom je priliko predsjednik Porošenko najavio mogućnost da Ukrajina kupi 2 mil. t ugljena iz Pennsylvanije. Ta je praksa rezultat odbijanja Ukrajine da kupuje ugljen iz rudarske regije Donbas koja je pod kontrolom proruskih pobunjenina i odluke da ne uvozi ugljen iz Rusije, javlja ruski portal ‘Sputnik News’.

Prevela: Eli Brodić

 

Glavni izvršni direktor austrijske naftne i plinske tvrtke OMV Rainer Seele izjavio je kako Europa treba više ruskog prirodnog plina i da nije zainteresirana za smanjenje uvoza plina iz Rusije.

On je objasnio kako je uzrok toga činjenica što se smanjuje proizvodnja plina u Europi, čime se pridružio čelnicima još nekih europskih energetskih tvrtki koji su upozorili da bi nove sankcije koje SAD planira uvesti za projekt Sjeverni tok 2 mogle imati negativne posljedice za njih, javlja ruska novinska agencija TASS.

Europska komisija pokrenula je novi postupak vezan za transponiranje europskog energetskog zakonodavstva u naše nacionalno zakonodavstvo.
Naime, 13. ovog mjeseca EK je poslala “službenu obavijest” jer Hrvatska, čini se, u pilot proceduri nije dokazala korektno postupanjevezano za integraciju europskog tržišta električne energije, kao i za direktivu  koja se veže za integrirano europsko plinsko tržište.

Također, spominje se i nedovoljno dobra primjena uredbe o uvjetima za pristup plinskim mrežama. Hrvatska bi na službenu obavijest trebala odgovoriti u danom roku.  Komisija također zahtijeva da Hrvatska osigura potpunu usklađenost s Direktivom o radioaktivnom otpadu  te, posebno, da Komisiju obavijeste o svojim nacionalnim programima za gospodarenje istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom.

Direktivom se uspostavlja okvir za osiguravanje odgovornog i sigurnog gospodarenja radioaktivnim otpadom i istrošenim gorivom kako bi se izbjeglo nametanje nepotrebnog tereta budućim generacijama. Direktivom se zahtijeva od država članica da donesu odgovarajuće nacionalne mjere za postizanje visoke razine sigurnosti u gospodarenju istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom.

Cilj je zaštititi radnike i stanovništvo od opasnosti od ionizirajućeg zračenja. Države članice bile su obvezne do 23. kolovoza 2015. obavijestiti o svojim nacionalnim programima, a sada Hrvatska uz još nekoliko zemalja imaju rok od dva mjeseca za ispunjavanje svojih obveza. U protivnom, Komisija može odlučiti predmete uputiti Sudu Europske unije, stoji u objavi za medije EK. Podsjećamo da je EK također ovaj mjesec objavila da Hrvatska nije uskladila svoje zakonodavstvo vezano za specijalna prava u INA-i, na što se upozoravalo par godina, te joj sada ozbiljno prijeti spor na Sudu Europske unije.

Godišnji Američko-kineski sveobuhvatni gospodarski dijalog o trgovinskim odnosima između dviju zemalja održan u Washingtonu okončan je u četvrtak bez postizanja dogovora oko najvažnijih pitanja.

Dvije strane nakon razgovora nisu dale zajedničku izjavu ili iznijele plan djelovanja, a otkazane su i predviđene konferencije za medije.

SAD su kritične spram kineskog trgovinskog viška te zahtijevaju ‘poštenije’ trgovinske aranžmane, dok američki predsjednik Donald Trump još dodatno poručuje da carine na uvoz kineskog čelika i dalje predstavljaju mogućnost.

Prilikom uvodnog obraćanja na američko-kineskoj konferenciji, ministar trgovine Wilbur Ross kritizirao je kineskih 347 milijardi dolara viška u trgovini sa SAD-om, kazavši da to nije rezultat tržišnih sila.

U kratkoj izjavi nakon konferencije, Ross i i američki ministar financija Steven Mnuchin dali su malo detalja i tek male naznake napretka oko spornih pitanja. “Kina je potvrdila naš zajednički cilj smanjenja trgovinskog deficita na kojem će obje strane surađivati kako bi ga postigle”, poručili su.

Sporno pitanje oko carina na čelik je prema očekivanjima trebala biti teška tema razgovora, no nijedna strana nije dala izjavu vezanu za tu temu. SAD krivi prekomjerne izvozne kapacitete Kine za zasićenost na globalnom tržištu čelika, koja šteti američkim proizvođačima, zbog čega SAD prijeti uvođenjem novih carina.

Stručnjaci smatraju da je bilo teško očekivati da će pregovori proizvesti bilo koji značajan dogovor o najtežim pitanjima. Osim čelika, očekivalo se da će SAD pritisnuti Peking zbog subvencija koje daje tvrtkama u državnom vlasništvu.

Prema očekivanjima, Kina se trebala usredotočiti na američko odbijanje prodaje Pekingu proizvoda napredne tehnologije. U svibnju, SAD i Kina postigli su trgovinski sporazum kojim se kinesko tržište otvara za američke agencije za kreditni rejting i kompanije za kartično poslovanje. Kina je također pristala ukinuti zabranu na uvoz američke govedine te je pristala na američke isporuke ukapljenog prirodnog plina (LNG).

Predsjednik Vlade Andrej Plenković izjavio je u četvrtak nakon sjednice Vlade da se radi sve da se ubrza provedba projekta LNG terminala na Krku.
Na zatvorenom dijelu sjednice Vlade jedna od točaka bio je zaključak u vezi s projektom LNG terminala, ali kako se radi o točci koja nosi oznaku povjerljivo, nisu poznati detalji tog zaključka, osim da se radi o odluci povezanoj uz financijska sredstva.

Na konferenciji za novinare nakon sjednice premijer je kazao kako može reći da Vlada radi “sve pretpostavke da se ubrza realizacija tog projekta koji je važan ne samo za jačanje položaja Hrvatske na energetskoj karti Europe, nego i za druge zemlje srednje Europe i za ubrzanje cijelog projekta za koji smo dobili sredstva od strane Europske komisije, i to su pretpostavke da se ide u tom smjeru”.

Na otvorenom dijelu sjednice, uz ostalo, Vlada je donijela i odluku o pokretanju pregovora o sklapanju Kolektivnoga ugovora za državne službenike i namještenike te je u svoj pregovarački odbor imenovala ministre Marka Pavića, Damira Krstičevića, Zdravka Marića, Lovru Kuščevića, Davora Božinovića i Dražena Bošnjakovića.

Cijene nafte nisu se promijenile u četvrtak na međunarodnim tržištima, nakon njihovog jučerašnjeg snažnog skoka zbog pada zaliha u Sjedinjenim Državama, a ulagači su oprezni uoči ključnog sastanka OPEC-a idućega tjedna.
Na londonskom je tržištu cijena barela jutros ostala nepromijenjena u odnosu na prethodno zatvaranje, na 49,68 dolara. Na američkom tržištu također se barelom trgovalo po gotovo nepromijenjenoj cijeni od 46,09 dolara.

Cijene sirove nafte i dalje su ispod razine od 50 dolara po barelu, uslijed zabrinutosti zbog velike proizvodnje Organizacije zemalja-izvoznica nafte (OPEC), unatoč nastojanjima te grupe da u suradnji s drugim proizvođačima smanji proizvodnju.

Cijene su na oba tržišta jučer porasle za više od 1,5 posto, nakon izvješća američke vlade da su u prošlom tjednu pale zalihe sirove nafte i goriva. Zalihe sirove nafte pale su za 4,7 milijuna barela, dok su analitičari očekivali skromniji pad, za 3,2 milijuna barela. “Tijekom posljednjih 15 tjedana, američke zalihe su pale 13 puta zaredom, a u većini slučajeva padovi su bili izraženiji nego što se očekivalo. No, zalihe nafte u SAD-u i dalje su ostale blizu gornje polovine prosjeka za ovo doba godine “, rekao je Fawad Razaqzada, analitičar iz Forex.coma.

Trgovci smatraju da je to djelomično posljedica stalnog rasta proizvodnje u SAD-u, koja je od sredine 2016. porasla za gotovo 12 posto, na 9,4 milijuna barela dnevno.

Rast američke proizvodnje i visoke zalihe, kao i povećana proizvodnja nekih članica OPEC-a, sprečavaju veći rast cijena, smatraju trgovci. Članice OPEC i proizvođači izvan OPEC sastat će u ponedjeljak u Rusiji, kako bi razmotrili trenutno stanje na naftnim tržištima. Oni su obećali smanjenje proizvodnju za 1,8 milijuna barela dnevno od siječnja ove do ožujka 2018. godine.

No, neki se proizvođači ne pridržavaju sporazuma, dok su Nigerija i Libija izuzete od njega, što potkopava napore OPEC-a i ograničava veće povećanje cijena. Odvojeno je OPEC danas objavio da je cijena barela referentne košarice njegove nafte u srijedu iznosila 46,85 dolara, što je za 40 centi više u odnosu na prethodni radni dan.

Mađarski MOL pomoću projekta Poliol vrijednog milijardu dolara namjerava postati važan proizvođač polieterskih poliola, visoko vrijednog proizvoda koji se primjenjuje u automobilskoj, ambalažnoj i industriji namještaja, izvijestili su u četvrtak iz te tvrtke.
MOL Grupa već je potpisala ključne ugovore vezane uz temeljne tehnologije projekta Poliol s tvrtkama Evonik IP i Thyssenkrupp, a ugovori se odnose na kupnju tehnoloških dozvola i paketa za dizajn procesa za tzv. HP-PO (vodikov peroksidpropilen oksid) tehnologiju proizvodnje propilen oksida, ključne komponente za proizvodnju polieterskih poliola.

Sporazumi, navodi se, predstavljaju prvi korak u provedbi dugoročne strategije MOL 2030., kojom je izdvojeno oko 1,9 milijardi dolara za ulaganja u transformacijske projekte u području kemijskih i petrokemijskih proizvoda za razdoblje od 2017. do 2021. godine.

Davatelj licence za jedinicu za vodikov peroksid za ograničenu internu upotrebu je Evonik, dok jedinicu propilen oksida licencira konzorcij kojega čine Evonik i Thyssenkrupp Industrial Solutions. MOL Grupa, ističe se u priopćenju, u završnoj je fazi odabira davatelja licence za tehnologiju polieter poliola, kao i izvođača radova za projektiranje infrastrukture i drugih objekata.

Industrijski kompleks, koji će biti izgrađen u Mađarskoj, bit će najveći pojedinačni organski investicijski projekt MOL Grupe u razdoblju od 2017. do 2021. godine. Nova proizvodna linija osigurat će pristup tržištima u srednjoj i istočnoj Europi i činiti logičan nastavak strategije MOL-a koja podrazumijeva daljnje kretanje prema polu-proizvodima i specijalnim kemijskim proizvodima.

Inače, polioli bazirani na propilen oksidu služe kao sirovine za poliuretanske pjene, koje imaju široku primjenu u automobilskoj, ambalažnoj te industriji namještaja, kao i u građevini. Planirani novi industrijski kompleks sastoji se od HP-PO postrojenja s kapacitetom proizvodnje propilen oksida od 200 kt godišnje, nekoliko proizvodnih linija za polieter poliole, komunalnih i drugih infrastrukturnih investicija.

Predsjednik Uprave MOL Grupe Zsolt Hernádi istaknuo je da sporazum s MOL-ovim partnerima predstavlja važan korak u implementaciji strategije MOL Grupe 2030., koja će MOL Grupu transformirati u vodeću kemijsku tvrtku srednje i istočne Europe. “Kao prvi odlučujući investicijski korak, uložit ćemo milijardu dolara u projekt Poliol i time postati važan europski igrač. Inovativna i ekološki prihvatljiva tehnologija ne samo da će nam omogućiti da postanemo jedini integrirani proizvođač poliola u našoj regiji, već će nam otvoriti vrata za ulazak u druga, visoko profitabilna područja kemijske industrije”, poručio je Hernadi.