Energetika

Američki potpredsjednik Mike Pence objavio je u utorak video poruku podrške stanovnicima Venecuele, ohrabrujući prosvjednike protiv predsjednika Nicolasa Madura i potvrđujući potporu SAD-a opozicijskom vođi Juanu Guaidou.
Venecuelanska oporba u srijedu planira diljem zemlje održati marševe u sklopu obilježavanja pada vojne vlade 1958. Vladini kritičari sve češće uspoređuju Madura s diktatorom Marcosom Perezom koji je te godine zbačen s vlasti. Oproba će na prosvjedu zatražiti prijelaznu vladu i nove izbore.

U poruci snimljenoj na engleskom jeziku u kombinaciji s nekoliko španjolskih riječi, Pence je nazvao Madura „diktatorom” koji nema pravo na vlast. “Nicolas Maduro je diktator bez legitimnog prava na vlast. On nikada nije pobijedio na slobodnim i poštenim izborima, a vlast je zadržao smještajući u zatvor svakog tko mu se usudio suprotstaviti”.

Reagirajući na te komentare, Maduro je Pencea prozvao da je pokušao izvršiti državni udar. Venecuelanski predsjednik također je naredio reviziju diplomatskih odnosa sa SAD-om. “Nikad prije visoki dužnosnik nije rekao da opozicija treba zbaciti vlast”, rekao je Maduro na konferenciji za novinare.

Suočen s daljnjom izolacijom i ekonomskom krizom Maduro je svoj drugi predsjednički mandat započeo 10. siječnja, odbacujući međunarodne kritike da je njegova pobjeda bila nezakonita. Sjedinjene Države odmah su objavile da neće priznati legitimnost izbora Nicolasa Madura za predsjednika Venecuele i pojačat će pritisak na njegov režim.

Vodeći američki diplomat za Europu Wess Mitchell dao je ostavku, piše u njegovu pismu koje je Reuters u utorak imao na uvid, u vrijeme zategnutih transatlanskih odnosa zbog politika predsjednika Donalda Trumpa.

U pismu državnom tajniku Mikeu Pompeu datiranom 4. siječnja, Mitchel navodi da je ostvario sve svoje ciljeve i da više vremena želi provesti s obitelji. Njega je 2017. u administraciju doveo bivši državni tajnik Rex Tillerson kada je Trump prijetio da će SAD izaći iz NATO-a i kada je Washington optužio Moskvu da se uplitala u predsjedničku kampanju 2016.

Transatlanski odnosi dodatno su zategnuti Trumpovom odlukom o uvođenju carina na europski čelik i aluminij, povlačenju iz iranskog nuklearnog sporazuma i Pariškog klimatskog pakta te odnedavno odlukom o povlačenju iz Sirije. Pompeo je na Twitteru napisao da je Mitchell obavio “izvrstan posao kao pomoćnik državnog tajnika”.

Generalni direktor “Srbijagasa” Dušan Bajatović izjavio je da bi izgradnja plinovoda Južni tok kroz Srbiju od granice s Bugarskom do granice s Mađarskom trebala početi u ožujku a da je završetak radova predviđen 15. prosinca ove godine.

On je za televiziju Pink rekao da je sve spremno ali da za početak radova čeka mišljenje Energetske zajednice (EZ) koje bi trebalo da bude donijeto vjerojatno početkom veljače. Bajatović je kazao da je osigurano prvih 300 milijuna eura i da je sve spremno za početak radova kako bi već 1. siječnja 2020. godine plinovod bio stavljen u funkciju. “Ne možemo ništa raditi dok ne dobijemo od Energetske zajednice mišljenje, ali mi smo paralelno prebrojali mehanizaciju, srpske kompanije će dobiti značajan dio posla, a kontaktirani su i proizvođači ako bismo išli na ubrzanu isporuka, da se to i napravi”, rekao je Bajatović za Betu.

Nuklearna elektrana Krško (NEK) posluje sigurno, financijski dobro i u skladu sa svim normama koje su zadane u kontekstu njezina poslovanja i međudržavnog ugovora, no rješenje za problem odlagališta nuklearnog otpada još uvijek nije pronađeno, istaknuto je nakon 12. sjednice Međudržavnog povjerenstva za praćenje provođenja ugovora Hrvatske i Slovenije o NEK-u.
Sjednica Međudržavnog povjerenstva za praćenje provođenja Ugovora između vlada Hrvatske i Slovenije o uređenju statusnih i drugih pravnih odnosa u vezi ulaganja, korištenja i razgradnje NEK-a po prvi je put održana u Zagrebu, a vodili su je hrvatski ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić i slovenska ministrica za infrastrukturu Alenka Bratušek. Ćorić je istaknuo da je sjednica bila posvećena nizu pitanja iz segmenta funkcioniranja NEK-a, njezinog poslovanja, treće revizije Programa razgradnje te Programu zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva, kao i pitanjima prikupljanja sredstava za to od strane dvaju fondova.

Dvoje ministara suglasno je da NEK posluje sigurno i financijski uspješno. “Po većini pitanja pronašli smo suglasje dvije strana. NEK posluje sigurno, financijski dobro i u skladu sa svim normama koje su zadane u kontekstu njezina poslovanja i međudržavnog ugovora. Hrvatska je strana izrazila žaljenje zbog činjenice da jedan dio prezentacije od strane čelnika NEK-a nije ponudio informacije po člancima 8. i 9. međudržavnog ugovora, a oni se tiču zapošljavanja odnosno funkcioniranja i suradnje elektrane s pravnim osobama”, naglasio je Ćorić.

No, na primjedbu ministra Ćorića da se ne nude informacije po člancima 8. i 9. ugovora, ministrica Bratušek kaže da se ugovor u potpunosti poštuje. “NEK je obveznik javne nabave i to se u pravnoj državi poštuje”, rekla je Bratušek.

Istaknula je da se na sastanku govorilo i o smjernicama za koordinacijsku skupinu vezanu uz problem odlagališta (nisko i srednje radioakativnog) nuklearnog otpada te da će dodatna pravna pitanja i svi argumenti biti na stolu negdje do lipnja, kako bi se do rujanskog sastanka Međudržavne komisije ponudilo rješenje tog problema. “Zabilježili smo i napredak postignut u pripremi treće revizije programa razgradnje i odlaganja radioaktivnog otpada, a koji su ključni dokumenti za provedbu međudržavnoga ugovora”, istaknula je Bratušek.

Očekuje da će revizija programa biti završena najkasnije do polovice ove godine te da će ih Povjerenstvo moći potvrditi na sljedećoj sjednici zakazanoj za rujan, a koja će se održati u Ljubljani.

Nije odgovorila na pitanje razmatraju li se jedno ili dva odlagališta. Na pitanje koja je opcija za Sloveniju bolja, naglasila je da bi za obje države najpovoljnije bilo zajedničko rješenje, a u tom je kontekstu istaknula odlagalište u Vrbini, kraj Krškog.

Na novinarski upit inzistira li Hrvatska i dalje da se u skladištu u Vrbini skladišti sav radioaktivni otpad a ne samo iz NEK-a, hrvatski ministar Ćorić kaže da će zajednička skupina analizirati sve segmente funkcioniranja budućeg odlagališta. “Naravno da hrvatska strana pritom mora razmišljati o okolišnim, financijskim, ekonomskim i pravnim aspektima tog rješenja i radna skupina upravo je dobila nalog da u narednim mjesecima izradi izvješće koje bi bilo i predstavljeno na sljedećem sastanku, a u okviru kojeg bi se razmatrale različite opcije i različite rješenja”, rekao je Ćorić, dodavši da, upravo zbog toga što nemamo usuglašene stavove oko toga sa slovenskom stranom, Vlada razmatra alternativnu lokaciju.

Pritom napominje kako je rok za preuzimanje radioaktivnog otpada iz nuklearke 2025. godina. Ponovio je da se u planu Vlade oko zbrinjavanja radioaktivnog otpada kao lokacija spominje Trgovska gora, odnosno Čerkezovac, područje Dvora na Uni. Čerkezovac bi u slučaju ne postizanja dogovora dvije strana bio trajno rješenje, rekao je. Upitan je li hrvatska spremna na ozbiljne političke prigovore iz Bosne i Hercegovine, jer je Trgovska gora neposredno uz granicu s BiH, kazao je da će se svaki argumentirani prigovor ozbiljno razmotriti.

Hrvatska mora imati na umu održivo pravno, okolišno i financijski održivo rješenje za zbrinjavanje cjelokupnog radioaktivnog otpada s hrvatskog teritorija, poručio je Ćorić. “Radna skupina koja je osnovana na razini Međudržavnog povjerenstva pokušat će dati odgovore na ova pitanja. No, isto tako, kao što slovenska strana promišlja o zajedničkom rješenju na području Republike Slovenije, koje je u dosadašnjoj fazi podrazumijevalo prije svega otpad iz NEK-a, dopustite da hrvatska strana mora promišljati o svom radioaktivnom otpadu koji se nalazi na hrvatskom teritoriju”, rekao je.

Dodao je, međutim, da i s hrvatske i sa slovenske strane postoji jasan cilj da se taj problem mora riješiti. Na upit da li se na današnjoj sjednici razgovaralo i o hrvatskom članu Uprave NEK-a (Hrvoju Perhariću), Ćorić je rekao da nije, da hrvatskom članu Uprave NEK-a mandat istječe krajem ove godine te da će do toga roka hrvatska strana kandidirati člana Uprave NEK-a.

Ministar je kazao kako u ovom trenutku kućanstva u RH imaju plin po 20 posto nižoj cijenu u prosjeku od tržišne cijene plina
LNG terminal u Omišlju kapaciteta 2,6 milijardi kubnih metara plina godišnje, trebao bi stajati oko 265 milijuna eura, od toga će ga EU financirati sa 100 milijuna eura. Ali da bi taj posao kroz terminal bi godišnje trebalo proći najmanje 1,5 milijardu kubičnih metara plina godišnje. Nakon dva kruga natječaja za zakup plina iz Omišlja zakupljena je jedva trećina od toga, samo 500 milijuna kubika.

Od toga je HEP morao zakupiti 400 milijuna, a INA je zakupila još 100 milijuna kubika. Zašto nema interesa, zato što je ukapljeni, LNG plin znatno skuplji od prirodnog, trenutno između 20 i 30 posto. Osim toga ako je LNG terminal neisplativ, a sa samo 500 milijuna kubika plina je trostruko neisplativ, Plinacro će morati povećati naknadu za transport plina, u Zakonu je za to već predviđena odredba, tzv. Tax LNG. Naravno,pogodite tko će opet platiti tu veću cijenu, naravno, kupci, dakle svi mi.

Dakle zasad je jedino izvjesno da nas s novim LNG terminalom čeka skuplji plin, a tu temu u RTL Direktu komentirao je ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić koji je u početku upozorio kako iznesena računica ne stoji. “Krenimo od početka. Prva brojka koju ste iznijeli je ukupno ulaganje u LNG terminal, ono je na 234 milijuna eura. Ima li interesa osim HEP-a i INA-e, ima. Na konferenciji za novinare sam iznio podatak da smo u posljednjim danima tog istog zakupa dobili pismo namjere dvije mađarske tvrtke. Očekujemo ulazak u izravne pregovore s mađarskom stranom, zainteresirani su za zakup kapciteta na razini LNG-a na Krku i u tom kontekstu zainteresirani su za vlasničku strukturu. Taj zakum bi išao do jednog BCM-a, 1 milijardu kubnih metara.

Ne želimo da naš projekt ovisi o mađarskoj strani, činjenica da je proglašen strateškim projektom Republike Hrvatske. Diverzifikacija dobavnih pravaca je nešto što košta, no ne možemo pretpostaviti da će cijena plina iz LNG terminala biti 20 do 30 posto biti skuplja od cijene LNG plina”, kazao je Ćorić.

Na opasku da će do toga doći ako ne bude prometa te da će doći do plaćanja naknade za transport, Ćorić istiće kako se ne radi o naknadi Plinacroa. “U naknadi open season koji je Plinacro otvorio jasno je navedena fiksna naknada jer u tom kontekstu do te cijene neće rasti. Postoji naknada sigurnost dobave, na nju se referiraju i to ima veze s funkcioniranjem LNG-a.

To je naknada za sigurnost dobave kao takva, kao dijelić ukupne cijene plina, pretpostavlja razliku između zakupa kapciteta koji 2021. godine u određenom trenutku postoji i razine od 1,5 BCM-a. Ta razina nije donja razina isplativosti LNG terminala to je komercijalna razina, stopa povrata koja se u ovom računu uzimala u obzir kako bi investitori u ovaj terminal imali razumnu stopu povrata. Želim naglastiti činjenicu da cijena LNG plina ovisi o pregovorima s potencijalnim dobavljačima LNG plina, a u te pregovore ćemo ući”, kazao je ministar.

Ćorić je komentirao i temu Zelene knjige prema kojoj je Hrvatska orijentirana prema obnovljivim izvorima energije. “Naša orijentacija na obnovljive izvore energije sukladan je našim kapcitetzima i resursima. Govorimo o vodnom i resursu vjetra. Što se tiče plina, prema jednom od scenarija, a to je scenarij naše ubrzane energetske tranzicije, dolazi do smanjenja korištenja plina.

I to do 2050. Prema drugom to smanjenje je neznato. Želim reći da je Hrvatska 40 posto potreba namirila iz vlastite proizvodnje, ona iz godinu u godinu pada 8 posto. Imajući to na umu Hrvatska postoaje ovisnija o uvoz plina. Upravo zbog te činjenice, kao i činjenice da je diverzifikacija energetskih pravaca u interesu EU, mi smo ušli u projekt”, kazao je ministar.

Na pitanje je li se razmišljalo o plinskoj termoelektrani , ministar tvrdi kako je to jedno od potencijalnih rješenja povećanja konzuma. “Povećanje konzuma nose i veći industrijski objekti i u tom kontekstu na tome treba raditi. Što se tiče cijevi za Dalmaciju morate imati na umu da je dio tzv. IAP-a i u kontekstu nimalo nije nebitna. Želim naglasiti je činjenica da se LNG na otoku Krku ne može i ne smije promatrati kao uzaludan projekt kao što neki žele imputirati, posebnice oni koji su protiv projekta. Oni koji su protiv njega uz pretpostavku smanjenja proizvodnih kapciteta Hrvatske usmjeravaju Hrvatsku na punu plinsku ovisnost”, kazao je te dodao da je interes građana Hrvatske da imaju plin u svakom trenutku.

Na pitanje hoće li doći do poskupljenja plina, ministar je kazao kako u ovom trenutku kućanstva u RH imaju plin po 20 posto nižoj cijenu u prosjeku od tržišne cijene plina. “U posljednjih godinu dana, unatoč promijenama zakona na tržištu plina, učinili smo taj dio nefleksibilnim, no nakon ove plinske sezone ukoliko ne dođe do korekcije cijene plina na tržištu doći će do korekcije cijene plina neovisno o LNG-u”, kazao je Ćorić za RTL.

Cijene nafte u ponedjeljak stagniraju na najvišoj razini u ovoj godini, poduprte podatkom da je rafinerijska prerada nafte u Kini, drugom najvećem svjetskom potrošaču nafte, u prošloj godini porasla na rekordnu razinu unatoč usporavanju tog gospodarstva.
Na londonskom je tržištu cijena barela ostala gotovo nepromijenjena u odnosu na prethodni dan trgovanja, na 62,75 dolara, nakon što je u jutarnjoj trgovini dosegnula najvišu razinu u 2019. od 63 dolara. Cijene nafte na ovoj razini podupiru podaci kineskog Nacionalnog statističkog ureda o tome da se prerada nafte u rafinerijama u 2018. povećala na rekordnih 603,57 milijuna tona ili na 12,1 milijun barela dnevno, što je za 6,8 posto više u odnosu na godinu ranije.

Potražnja za naftom raste unatoč usporavanju kineskog gospodarskog rasta sa 6,8 posto u 2017. na 6,6 posto lani, što je najsporija stopa rasta u posljednjih 28 godina. Iako je usporavanje bilo u skladu s očekivanjima i ne tako naglo kako su neki analitičari očekivali, hlađenje drugog po veličini svjetskog gospodarstva zatamnjuje izglede globalnog rasta.

Analitičari ističu da će rezovi proizvodnje, koju provode članice Organizacije zemalja-izvoznica nafte (OPEC) vjerojatno i dalje podupirati cijene sirove nafte, pa bi cijena barela u Londonu mogla ostati iznad 60 dolara po barelu.

Savjetodavna kuća Wood Mackenzie objavila je, pak, da očekuje prosječnu cijenu barela na londonskom tržištu u 2019. od 66 dolara, i dodala da će, unatoč smanjenju ponude predvođene OPEC-om, “ponuda biti dostatna do kraja 2019”.

No neki se analitičari s time ne slažu. Iz Bernstein Energy tako su objavili da će zbog smanjenja ponude OPEC-a “tržište u većem dijelu 2019. biti u manjku”, a cijene barela nafte bi prije kraja godine mogle porasti na 70 dolara za barel.

U zasebnom izvješću, OPEC je jutros objavio da je cijena barela referentne košarice nafte njegovih članica u petak iznosila 60,90 dolara, što znači da je porasla 1,27 dolara u odnosu na prethodni radni dan.

Na svjetskim su tržištima cijene nafte znatno porasle i prošloga tjedna, već trećega zaredom, što se zahvaljuje smanjenju proizvodnje OPEC-a i nadi ulagača da će SAD i Kina uskoro postići dogovor o trgovini.
Na londonskom je tržištu cijena barela prošloga tjedna porasla 3,6 posto, na 62,70 dolara, dok je na američkom tržištu barel poskupio 4,3 posto, na 53,80 dolara. Nakon što su u 2018. potonule više od 20 posto, u prva tri tjedna ove godine cijene su nafte nadoknadile veći dio tog gubitka. Podršku cijenama pruža nedavni dogovor Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) i njezinih partnera na čelu s Rusijom o smanjenju proizvodnje za 1,2 milijuna barela dnevno od početka ove godine.

Pritom će OPEC smanjiti proizvodnju za 800 tisuća barela dnevno, a nezavisni proizvođači za 400 tisuća barela, što bi trebalo smanjiti neravnotežu između ponude i potražnje.

Ulagače je prošloga tjedna ohrabrilo izvješće OPEC-a prema kojemu su njegove članice smanjile proizvodnju već u prosincu prošle godine, prije nego što je dogovor stupio na snagu. Tako je OPEC-ova proizvodnja nafte u prosincu pala za 751 tisuću barela dnevno, na 31,58 milijuna barela, što je najveći mjesečni pad u posljednje gotovo dvije godine.

Podršku cijenama pružaju i nagađanja da bi SAD mogao pooštriti sankcije Iranu jer uskoro ističe američko odobrenje izuzeća koje je u lanjskom studenom dobilo osam najvećih kupaca iranske sirove nafte – Kina, Indija, Japan, Južna Koreja, Turska, Italija, Grčka i Tajvan. Te zemlje, unatoč sankcijama, mogu i dalje, do travnja ili svibnja, uvoziti iransku naftu.

Savjetodavna kuća Euroasia Group smatra da će Kina, Indija, Japan, Južna Koreja i Turska vjerojatno dobiti produljenje izuzeća, ali da će Italija, Grčka i Tajvan vjerojatno izgubiti tu mogućnost. To bi izazvalo pad iranskog izvoza nafte na oko 1,1 milijun barela dnevno. “Kombinacija smanjenja proizvodnje OPEC-a +, posebice Saudijske Arabije, kao i skorašnje pooštravanje sankcija na iranski izvoz nafte dovode tržište blizu ravnoteže”, smatraju analitičari investicijske banke Jefferies.

Pozitivno na tržište nafte, kao i na svjetska financijska tržišta, utječu i naznake napretka u trgovinskim pregovorima između SAD-a i Kine, što bi moglo utjecati na stabilizaciju rasta najvećih svjetskih gospodarstava, a time i potražnje za energentima.

Proizvodnja u SAD rekordna, blizu 12 milijuna barela

Polovicom tjedna ulagače je na oprez naveo podatak da je proizvodnja sirove nafte u SAD-u prethodnoga tjedna dosegnula rekordnih 11,9 milijuna barela dnevno, što je dosad najviša razina proizvodnje jedne zemlje u svijetu. Od siječnja prošle godine proizvodnja u SAD-u skočila je za 2,4 milijuna barela dnevno, što na tržištima izaziva strah u vezi prekomjerne ponude na tržištima.

Kako se povećava američka proizvodnja sirove nafte, tako raste i izvoz iz SAD-a, pa je do kraja prošle godine dosegnuo rekordnih 3,2 milijuna barela dnevno. “Izvoz sirove nafte iz SAD-a snažno se povećao tijekom posljednjih nekoliko godina, a očekuje se i nastavak takvog trenda”, pišu analitičari brokerske kuće Banchero Costa.

Norbert Ruecker iz švicarskog Julius Baera procjenjuje: “Sjedinjene Države se kreću prema energetskoj neovisnosti i na putu su da u sljedećoj godini postanu veći izvoznik nego uvoznik, zahvaljujući povećanju proizvodnje iz škriljaca”.

Očekuje se smanjenje proizvodnje u SAD-u

No, proizvodnja bi uskoro mogla pasti. Na to ukazuje podatak tvrtke Baker Hughes da je prošloga tjedna broj aktivnih naftnih postrojenja u SAD-u smanjen treći tjedan zaredom, i to za čak 21 postrojenje, što je njihov najveći pad od veljače 2016. godine. Zbog toga je ukupan broj aktivnih postrojenja skliznuo na 852, najnižu razinu od svibnja 2018. godine.

Doduše, to je znatno više nego u istom lanjskom razdoblju, kada ih je bilo oko 750, no mnogi analitičari procjenjuju da će u ovoj godini, po prvi put nakon tri godine, u SAD-u biti smanjen broj aktivnih postrojenja jer su proizvođači smanjili proizvodne planove u 2019. zbog nesigurnosti u vezi oporavka cijena nafte.

Kako se navodi u obavijesti na Zagrebačkoj burzi, sukladno Zakonu o preuzimanju dioničkih društava, obveza je nastala kada je Energia Naturalis transakcijom na Zagrebačkoj burzi od 16. siječnja stekla 2848 redovnih dionica Luke Ploče. To je 0,67 posto dionica Luke Ploče, ali kako je ENNA od ranije najveći pojedinačni dioničar Luke Ploče s udjelom od 24,95 posto tako je nakon nedavne transakcije prešla kontrolni prag od 25 posto.

Naime, stjecanjem 2848 dionica, s dionicama koje je ENNA od ranije držala (105.514 dionica), prijeđen je kontrolni prag s obzirom na to da sada ukupno drži 108.362 dionice, što čini ukupno 25,62 posto svih dionica Luke Ploče s pravom glasa.

ENNA se obvezuje objaviti ponudu za preuzimanje svih preostalih redovnih dionica Luke Ploče s pravom glasa (odnosno 314.065 dionica) na način i u rokovima koji su propisani zakonom, a sve po odobrenju zahtjeva za objavljivanje ponude za preuzimanje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa), napominje se u obavijesti koju je Energia naturalis objavila putem Zagrebačke burze.

Dodaje se kako će trebati ishoditi suglasnost odnosno odobrenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), na koncentraciju poduzetnika koja nastaje provođenjem javne ponude. “Postoji mogućnost da, ako ponuditelj takvu suglasnost ne ishodi, ne bude objavljena ponuda za preuzimanje, osim u slučaju naknadnog ishođenja suglasnosti”, stoji u obavijesti. Energia naturalis je (ENNA) je holding kompanija koja u svom vlasništvu ima 20-ak tvrtki, od kojih su najpoznatije okupljanje u PPD grupu (Prvo plinarsko društvo).

Naime, PPD je u listopadu 2014. postao najveći pojedinačni dioničar Luke Ploče, a nakon što je stekao gotovo 15 posto vlasništva na javnoj dražbi putem Zagrebačke burze (17. listopada 2014.) te još 1,53 posto udjela putem trgovinskog sustava Zagrebačke burze. U međuvremenu je PPD povećao svoj udio u Luci Ploče na 24,95 posto, a krajem svibnja prošle godine je potpisan ugovor o kupoprodaji kojim je taj vlasnički udio s PPD-a prešao na Energiu naturalis, pokazuju podaci iz objava Luke Ploče na Zagrebačkoj burzi.

Vlasnik i predsjednik Uprave ENNA-e je Pavao Vujnovac, koji je na čelu i PPD-a, a ujedno je i predsjednik Nadzornog odbora Luke Ploče. Kako navodi na mrežnim stranicama ENNA grupe, tvrtka je u Luci Ploče dovršila prvu fazu izgradnje terminala za naftne derivate, uloživši 170 milijuna kuna. Uz ENNA, veće udjele u Luci Ploče imaju mirovinski fondovi pa tako, po zadnjim podacima o deset najvećih dioničara objavljenim na Zagrebačkoj burzi, AZ obvezni mirovinski fond ima oko 15,8 posto dionica, a PBZ CO obvezni mirovinski fond 8,2 posto dionica.

Kao što sam nekoliko puta upozoravao, a navijači raznih tabora me u analizama i pseudoanalizama pokušali demantirati, niti jedan projekt, pa tako niti LNG terminal ne može uspjeti bez investitora, jednog ili više, s imenom i prezimenom.
Ne može uspjeti bez jasne odrednice interesa i rizika koji će taj interes nositi. Dokazuje to novi, zamolbeni, natječaj za predaju obvezujućih ponuda za zakup 1.5, od 2.3 milijarde kubika, milijardi kubika plina u pratećem skladištu strateškog projekta LNG terminala na otoku Krku.  Dokaz tome je i nervoza ministara Ćorića i Zdravka Marića glede opstanka projekta.

Piše Ivan Brodić, urednik portala

Jer, nakon što je obvezujuća ponuda na propalim i djelomično uspješnim bivšim natječajima dosegla sramotno niske razmjere od 100 milijuna kubika, koje je obećala zakupiti INA, i pola milijarde politički iznuđenog zakupa HEP-a, ova dva ministra jučer testiraju javnost kako bi refinancirali, već zadani, proračun za ovu godinu ne bi li uspio projekt od strateške važnosti za ovu vladu i njene zapadne saveznike.

Ovaj test javnosti valja promatrati u svjetlu propasti posla s borbenim zrakoplovima, američkim porukama o LNG-u, ali izostanku njihove investicije, posjetu Putina Srbiji, ali i legitimnoj želji potencijalnih obvezujućih investitora za upravljanjem zakupljenim kapacitetima. Naime, niti jedan odgovoran investitor, koji odgovara vlasniku kapitala, neće pristati biti bankomatom za imaginarne strateške interese.

Iako je LNG brod u procesu prenamjene, iako je EU za tu svrhu dala novac, projekt LNG-a koliko god imao smisla iz vizure diversifikacija dobavnih pravaca, energetske sigurnosti i postavljanja infrastrukture, jest imaginaran. Ne, samo što je plin koji se nabavlja tim putem i do dvadeset posto skuplji nego kopneni plin (projekcije su kako će to za 20-30 godina prestati biti slučaj), valja uzeti u obzir i poruku Viktora Orbana koji kaže kako su njihove potrebe za plinom iz LNG-a lakše zadovoljive iz terminala u Gdansku, zbog postavljene infrastrukture, ali i zbog toga što je projekcija cijene znatno niža nego li je to s terminala na Krku.

Naime, naš operator ima nekoliko puta skuplji transport plina nego li je to slučaj u zemljama u okruženju. Time se akumulira veliki višak novca na računima javnih monopolista, ali to ne druga tema koja se tiče nefleksibilnosti i diletantizma dužnosnika regulatora.

Projekt će postajati sve imaginariji i radi želje najvećeg trgovca plinom u Europi, ruskog Gazproma (40 posto potreba Europe) za diversifikacijom vlastitih dobavnih pravaca, uslijed krize u Ukrajini. U tu je svrhu u izradi ne samo projekt drugog (uskoro i trećeg) profila Sjevernog toka, nego i zamjene za Južni tok (propale zbog ne poštivanja procedura u zemljama kroz koje je trebao prolaziti) Turskog toka.

Ako jučer potpisani sporazum o trasi Turskog toka kroz Srbiju (ostaje pitanje hoće li ići iz Grčke preko Bugarske ili Makedonije) prema Mađarskoj, ili manje je vjerojatno Hrvatskoj i Mađarskoj, zaživi, energetska sigurnost i dobavni pravci regije Triju mora bit će zadovoljeni i bez LNG terminala na otoku Krku. Mađarska će time dobiti dva neovisna ulaza ruskog plina u svoju zemlju, zadovoljene potrebe za LNG-om iz Gdanska, o kojem sve više ovise Poljska, Slovačka i Litva, Češka svoje potrebe zadovoljava iz Sjevernog toka, a Slovenija iz Austrije uz ugovore o snabdijevanju mediteranskim plinom iz Italije.

A mi? Već dvadeset godina raznim pravnim i izvršnim aktima tjeramo investitore iz naše zemlje, pa su se tako već nekoliko puta razbježali ozbiljni investitori za LNG terminal (plutajući ili fiksni, za ovu priču je nevažno), a odbili smo, zbog želje zapadnih saveznika (uz izostalu investiciju), napraviti pristupnu točku za LNG, uz iznajmljivanje talijanskog broda, koji radi kapacitetom manjim od 30 posto. Naše potrebe za plinom posve su dobro zadovoljene uvozom kopnenog plina, za koji postoji sigurnost desetogodišnjeg ugovora, postoji i vlastita proizvodnja, a mogli bismo obnoviti ugovor s ENI-jem o uvozu mediteranskog plina, u svrhu energetske sigurnosti. Ukoliko, mala je vjerojatnost zbog nesposobnosti hrvatskog pregovaranja, prođe i Turski tok preko Hrvatske, LNG terminal će postati zapadna geopolitička igračka, potencijalno isplativa tek kada pojeftini tehnologija dobivanja i transporta takvog plina (za 20 do 30 godina)

Zbog svega toga, i želje za dokazivanjem kako jedan strateški projekt u korist zapadnih saveznika možemo napraviti (to što im se dokazujemo sudjelovanjem u mirovnim misijama brojčanom razinom nuklearnih sila poput Francuske, valjda im nije dovoljno), postoji dakle realna opasnost da ćemo, kao porezni obveznici, platiti i LNG igračku.

Ne bi to izdržali porezni obveznici s primanjima nalik kuvajtskim šeicima, a ne hrvatski, poniženi i preopterećeni velikim porezima za ogromnu državu, već plaćene intervencije i dugova, ali i one koje tek imamo platiti, vidljive i prikrivene.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić zahvalio je u četvrtak ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu na potpori Srbiji rekavši kako je Srbija uvijek mogla računati na rusku potporu a Rusija na srbijansko savezništvo, a Putin je uzvratio porukom o mogućnostima razvoja bilateralnih odnosa u sve više pravaca između Rusije i njezina glavnog saveznika na Balkanu.
„Uvijek smo mogli računati na rusku podršku i koliko god je naša zemlja, po broju stanovnika i teritorijalno, mala – mislim da je Rusija uvijek mogla računati da ima saveznika u Srbiji”, rekao je Vučić u pozdravnom obraćanju na početku susreta s Putinom u Beogradu. Putin, koji je u četvrtak doputovao u jednodnevni službeni posjet Beogradu, zahvalivši se na srdačnom dočeku, naglasio je da između dviju država postoje “povijesno duboki korijeni i duhovna bliskost između dva naroda“, koji „pomažu da te odnose gradimo i u suvremeno doba“.

Putin je naveo da je robna razmjena u porastu i da je dosegnula dvije milijarde dolara, te da su pred Srbijom i Rusijom mogućnosti za razvoj bilateralnih odnosa „u sve više pravaca“. On je najavio razgovore o suradnji u energetici te o nekim novim projektima o kojima do sada nije bilo riječi.

U fokusu dvojice predsjednika, kako je najavljeno, bit će bilateralna suradnja te stanje u regiji, prije svega pitanje Kosova, čiju neovisnost Rusija ne priznaje i pruža potporu Srbiji u UN-u i međunarodnim organizacijama i institucijama. U nastavku razgovora dviju državnih delegacija koje su predvodili Vučić i Putin, upozoreno je na napredak u trgovinskoj razmjeni i istaknuto uvjerenje da se ona može dodatno unaprijediti, uz proširenje i otvaranje novih oblasti suradnje od gospodarstva, inovativnih tehnologija i znanosti do kulture i turizma.

Popodne je održan sastanak dvaju državnih izaslanstva, a potom je uslijedilo potpisivanje 21 sporazuma, memoranduma i ugovora među resornim ministarstvima, tvrtkama, agencijama i poduzećima Rusije i Srbije. Vučić i Putin potom će se obratiti medijima, a nakon toga zajednički posjetititi Hram Svetog save gdje ruskog predsjednika očekuje više tisuća ljudi koji su iz svih krajeva Srbije doputovali da ga pozdrave.

Fordovi kamioneti F-serije, poput najprodavanijeg vozila u SAD-u općenito, modela F-150, čista su suprotnost električnim automobilima.
Veliki su, teški, imaju veliku nosivost i gutaju mnogo goriva – a Amerikanci ih naprosto obožavaju. Iz Forda su još ranije najavljivali kako bi nekad u budućnosti mogli F-150 nadograditi na plug-in hibridni pogon, i na tome navodno rade još od 2015., no sada iz ove kompanije stižu sasvim drugačije informacije.

Jim Farley, predsjednik u Fordu zadužen za globalna tržišta, izjavio je na jednoj automobilskoj konferenciji u Detroitu kako će Ford elektrificirati F-seriju kamioneta. To znači da će postojati kako hibridne, tako i potpuno električne inačice ovih vozila. Ovaj potez trebao bi označiti početak velike transformacije Forda, a uvrštavanje hibrida i električnih vozila u ponudu trebalo bi osigurati da milijardu dolara vrijedna franšiza kamioneta F-serije postane “otporna na budućnost”.

Isto tako u Fordu vjerojatno planiraju elektrifikacijom najpopularnije linije svojih proizvoda reagirati na najave iz Tesle o lansiranju električnog kamioneta, ali i na sve više cijene fosilnih goriva u SAD-u.