Ekonomija

Komentar Ivana Brodića
Nakon inicijative o obveznim kutama u školama, stranka s ukupnom popularnošću od 0.6 posto, koja želi biti stožerna liberalna stranka u Hrvatskoj, prije nekog je vremena sakupila potpise da se voda proglasi osnovnim ljudskim pravom te kao takva izuzme od bilo kakve privatne inicijative čime bi se trebao dopuniti ustav.

Kako posezanje za niskim strastima nije imanentno samo onima koji su nekada imali veliku podršku birača nego i drugima koji su, barem u jednom dijelu svoje povijesti, ispovijedali liberalne vrijednosti svjedoci smo ovih dana. Stranka koja je zagovarala liberalna rješenja smanjenja državnog aparata, kasnije ratovala protiv barem dva strana investitora, zagovarala podržavljenje dijela ekonomije, ovih dana uhvatila se vode. Dakako radi se o Mostu, čiji Miro Bulj uzvikuje „Voda je sloboda!“.

Nejasno je bili do te slobode dolazio krampom, kao kada je tim oruđem prijetio premijeru RH, ali to je neka druga tema, možda za najavljeno rebrendiranje Mosta.

Ne vjerujem da bismo se trebali baviti s ovim strančicama bez prevelikog utjecaja na hrvatski politički spektar, neka se bave samima sobom, kada u pitanju resursa ne bi vladala potpuna zbrka u glavama hrvatskog političkog elektorata. Društvene mreže prepune su zbunjola koji s jedne strane sektaški, temeljem jedne knjige šire „evanđelje“ jednoga zajedničkog južnoslavenskog jezika, a s druge bi strane uveli suverenizam u upravljanje prirodnim resursima.

Most tako predlaže da se u Ustav RH unese odredba prema kojoj je voda neotuđivi resurs RH te da se zabrani privatno upravljanje (koncesije) na pitku vodu, ali – pazi dobro sad – i privatna distribucija pitke vode. Jer, voda je ljudsko pravo.

Zanimljivo je kako smo se baš u mjesecu kada je cijeli svijet, osim ove socijalističke džamahirije, zvane Hrvatske, obilježio stvaranje Magne Charte, prvog dokumenta o monarhizmu, ograničenoj vlasti, dotakli ljudskih prava.

Iako u modernoj etatističkoj političkoj doktrini smatramo kako je ljudsko pravo baš sve to se dogovorimo da ljudsko pravo jest i kako baš sve što se dogovorimo da ljudsko pravo jest mora biti zaštićeno od strane države, logično bi bilo osnovnim ljudskim pravima smatrati ona prava koja stječemo postankom ljudskim bićima, dakle ne onim što je odredila država zakonom. Život, sloboda i privatna svojina postojali su prije zakona, štoviše, povijesno gledano oni su omogućili čovjeku stvoriti državu i zakone, parafrazirat ću iz Francuske ostrašćenog filozofa Frederica Bastiata.

Dežurni će kritičar reći kako je za stvaranje države i zakona bila potrebna i voda, jer ljudska bića ne mogu dugo živjeti bez vode. To bi samo idiot sporio. Međutim, povijesno gledano, izvori vode, od rane faze ljudske povijesti bili su predmetom privatnog dogovora, korisnici su izdvajali sredstva kako bi se voda mogla distribuirati, održavati čistom i kako bi svaki korisnik imao pristup do iste.

Također, kako je voda prirodni resurs nad kojim Republika Hrvatska sukladno članku 2 Ustava RH ima puni suverenitet može sporiti samo potpuni ignorant, međutim, kao i kod hrane, plaće ili prava na rad i pravo na pitku vodu netko mora osigurati. Nitko se nije rodio ili postao Hrvatom (ako kao argument uzmemo Ustav RH) dobiti neko pravo koje netko drugi mora proizvesti, nego pravo na rad, hranu ili plaću znači kako svaki građanin ima pravo pristupiti tim pravima ravnopravno.

Hrana, odjeća ili pak voda prijeko su potrebni za održavanje života, međutim netko ih mora proizvesti i u tome postoji trošak, naime onaj koji osigurava tako nešto, dopustite da patroniziram i banaliziram, zbog posvemašnjeg nacionalnog nerazumijevanja, mora stvoriti dodanu vrijednost, jer i on mora od nečega živjeti. Dakako, ova tvrdnja nema za cilj ustvrditi kako se društvo ne bi trebalo pobrinuti za one manje sretne. Ili netko od uvaženih genijalaca misli kako živimo u robovlasništvu, pa da je ljudsko pravo i rad koji nam resurse mora osigurati.

Naime, kako bi svaki čovjek imao pitku vodu, netko mora izraditi vodovod, flaširati vodu ili je dovesti u dućan, mora postojati cijela infrastruktura. Moderna dostignuća i sadašnja razina svijesti očekuje kako će ta voda biti čista i pitka, što također netko mora osigurati, nadgledati i kontrolirati.

Netko će pak reći kako resurs treba biti u rukama državnih tvrtki. Nacionalna država posjeduje samo prirodne resurse i ono što prikupi od svojih građana. Nisam protivnik toga da joj oduzmemo prirodne resurse kao suvereno pravo upravljanja, možda će onda manje drugih privatnih dobara prikupljati. No, tvrditi kako država mora imati isključivo pravo na upravljanje, eksploataciju i distribuciju prirodnih resursa, zapravo znači puno manju korist za porezne obveznike.

Kako to funkcionira u velikoj većini zemalja svijeta dobro znamo, obično upravljaju podobni, a ne sposobni, puno se novca, nužnog za poboljšanje usluge eksploatacije i distribucije gubi ili ostaje na stolu za različite vidove korupcije tj. U tržištima rada ovisnim o stranačkim iskaznicama, kakvo je naše, za kupovinu birača. Ili za daljnje uhljebljivanje. Jer, sjetimo se direktora iz Uljanika, koji je rekao, „pa sve će to i tako narod nadoknaditi“.

Samo efikasno upravljanje resursima omogućava državi lukrativne rente od koncesija i ubiranje poreza od dodane vrijednosti usluge nastale prirodnim resursom. U protivnom, gdje je kraj, mogli bi nam reći kako je i more ljudsko pravo, pa zabraniti kupanje u njemu o svom trošku.

A sockrampoidi? Kako to biva od kada postoje, dok se pozivaju na zaštitu prirode, kao u slučaju Srđa, osuđuju kraj na odsustvo investicije, a porezne obveznike na milijunske naknade Dok se pozivaju na nacionalne interese želeći nacionalizirati tuđe vlasništvo, sudovi u Švicarskoj presuđuju velike naknada koje trebaju platiti porezni obveznici, ali i obezvrjeđuju vlasništvo poreznih obveznika. Dok nas plaše Rusima, legislativnim mehanizmima upravo njima isporučuju veliku privatnu kompaniju. Sada, dok se pozivaju na slobodu, žele uvesti ropstvo državi, kako to taj fenomen lijepo tumači bezvremenski i svevremenski Hayek u Putu u ropstvo, monopolu kroz smanjivanje efikasnosti i kvalitete usluge. Sve, kako to u većini monopola biva, za više novca. Vjerojatno je to jedini način da si kupe dostatnu podršku za ulazak u Sabor?

Standard & Poor’s 
Bonitetna agencija Standard & Poor’s (S&P) podigla je kreditni rejting Slovenije sa A+, uz pozitivne izglede, na AA-, uz stabilne izglede, objavilo je u ponedjeljak slovensko ministarstvo financija.

Podizanje bonitetne ocjene obrazloženo je jakim rastom BDP-a u zadnjih nekoliko godina, uz istodobni rast stope zaposlenosti. Nakon što je ocjenu Sloveniji u travnju podigla agencija Moody’s, sada je to učinio i S&P, što je dodatna potvrda da je Slovenija na dobrom putu da ponovo dobije ocjenu AA koju je imala 2006. godine, navodi slovensko ministarstvo financija.

S&P ocjenjuje da će Slovenija do 2022. godine uspjeti sniziti javni dug na 40 posto BDP-a i povećati suficit javnih financija, te da je dobro pripremljena na moguće recesijske trendove odnosno šokove u međunarodnom okruženju. “Povećanje bonitetne ocjene odražava naša očekivanja da će država i dalje postizati stabilan rast i dobre fiskalne rezultate, uz suficit tekućeg računa te da će se javni dug nastaviti smanjivati, kaže se u S&P-jevu izvještaju.

Ista je agencija Sloveniji prije dvije godine povećala ocjenu na A+, a novom ju je uvrstila među “države visoke kvalitetne kategorije” s obzirom na kreditne rizike. Trenutna bonitetna ocjena Slovenije kod agencije Fitch je A-, uz stabilne, a kod Moody-sa Baa1, uz pozitivne izglede.

Nastavak trgovinskog rata
Indija je u nedjelju uvela carine na uvoz 28 američkih proizvoda, uključujući bademe i jabuke, prenose britanski mediji.

Indija je još u lipnju prošle godine najavila carine na američki uvoz u visini i do 120 posto ali je njihovo stupanje na snagu odgođeno do završetka pregovora. U nedjelju su konačno uveli carine, u visini i do 70 posto na određene proizvode, budući da je Washington ustrajao u odluci o povećanju carina na uvoz indijskog čelika i aluminija.

U priopćenju objavljenom u petak indijsko ministarstvo financija istaknulo je da je njihova odluka u “javnom interesu”. Početkom mjeseca američki predsjednik Donald Trump najavio je i da će Indiji oduzeti status povlaštenog trgovinskog partnera.

Američko-indijska bilateralna trgovina u 2018. iznosila je 142 milijarde dolara i bila sedam puta veća nego u 2001. godini, pokazali su američki podaci. Izgubi li Indija status povlaštenog trgovinskog partnera, carine će obuhvatiti indijski izvoz u SAD u vrijednosti 5,6 milijardi dolara, trenutno oslobođen tih nameta.

Bio bi to najnoviji u nizu poteza kojima Trumpov kabinet želi ispraviti ono što smatra nepoštenim trgovinskim odnosima s drugim zemljama. Napetosti između dviju zemalja otada se zaoštravaju. U prošloj je godini Indija na povećanje američkih carina za uvoz aluminija i čelika uzvratila podizanjem uvoznih carina na niz američkih proizvoda.

Američki predsjednik također je zaprijetio sankcijama nastavi li Indija kupovati naftu od Irana i realizira li planiranu kupnju ruskih protuzrakoplovnih sustava S-400. Indijski ministar vanjskih poslova Subrahmanyam Jaishankar trebao bi se ovog tjedna sastati s američkim kolegom Mikeom Pompeom na samitu G20 u Japanu. Očekuje se da će tom prilikom razgovarati i američki predsjednik Donald Trump i indijski premijer Narendra Modi.

Bad Bank
Deutsche Bank namjerava reorganizirati odjel za trgovanje na financijskim tržištima uspostavom ‘loše banke’ u koju će izdvojiti desetke milijardi eura slabo korištene imovine, izjavio je u ponedjeljak neimenovani upućeni izvor.

Njemački će zajmodavac u ‘lošu’ banku izdvojiti odnosno pripremiti za prodaju imovinu ukupne vrijednosti do 50 milijardi eura nakon prilagodbe za rizik. Posrijedi će najvećim dijelom biti financijske izvedenice dulje ročnosti.

Osnivanje ‘loše’ banke sastavni je dio opsežnog restrukturiranja odjela investicijskog bankarstva, glavnog izvora prihoda najveće njemačke banke koji još od financijske krize 2008. godine bilježi slabe poslovne rezultate.

U sklopu restrukturiranja velike probleme Deutsche Banku zadaju i optužbe za pranje novca i loš rezultat na provjeri otpornosti na moguće nepovoljne uvjete poslovanja. Planirane mjere izmjena u strukturi poslovanja, o kojima je prvi izvijestio londonski The Financial Times, obuhvatit će i smanjenje obujma poslovanja ili čak ukidanje odjela za trgovanje dionicama i terminskim kamatnim ugovorima izvan Europe.

Najava se nadovezuje na planirano odmicanje Deutsche Banka od poslovanja u segmentu investicijskog bankarstva prema stabilnijim generatorima prihoda, poput transakcijskog bankarstva. Reagirajući na izvješće londonskog lista iz njemačke su banke priopćili da rade na “mjerama kojima bi se ubrzala transformacija poslovanja radi poboljšanja održive profitabilnosti. O svemu ćemo izvijestiti sve zainteresirane strane ako i kada to bude potrebno”, poručili su.

U svibnju izvršni direktor Christian Sewing obećao je dioničarima “teške rezove” u investicijskoj banci. Očekuje se da će nove mjere najaviti u srpnju. Izvješće o poslovnim rezultatima u drugom tromjesečju bit će objavljeno 24. srpnja.

HGK poručio
Glavni problem s kojim se trenutačno suočava hrvatsko gospodarstvo je nedostatak radnika pa treba hitno ukinuti kvote za strance, rekao je u ponedjeljak predsjednik Hrvatske gospodarske komore (HGK) Luka Burilović.

“Gospodarski rast od gotovo četiri posto se konačno bliži stopama koje smo priželjkivali i očekivali, a kamatne stope su na najnižim razinama. No, glavna prepreka nastavku tih pozitivnih trendova je nedostatak radne snage. To je pitanje svih pitanja u ovom trenutku”, rekao je Burilović na Skupštini HGK.

Predsjednik Komore tvrdi da je Vlada poslušala glas gospodarstva u pripremi nove regulative i da se pripremaju izmjene Zakona o strancima, kojima bi se trebale ukinuti kvote i olakšati zapošljavanje stranaca. “To je korak u pravom smjeru, ali moramo se ubrzati i što prije poslati nacrt novog zakona o strancima u javnu raspravu”, rekao je Burlović.

Upozorio je pri tome da će se stanje na tržištu rada dodatno pogoršati od 1. srpnja iduće godine, kada Austrija ukine ograničenja za hrvatske državljane pa se očekuje dodatan odljev radne snage. Predsjednik HGK ističe i da se hrvatski poslodavci gotovo više ne mogu osloniti na uvoz radnika iz susjednih zemalja, pogotovo iz Bosne i Hercegovine, jer je taj populacijski bazen presahnuo, a većina tamošnjih građana koji imaju hrvatsko državljanstvo u svojim radnim migracijama preskaču Hrvatsku i odlaze u zapadnoeuropske zemlje.

Burilović preporuča i postroženje pravila za korisnike usluga Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Mnogi, po njegovu mišljenju, traže posao “a mole Boga da ga ne nađu”, a tako se mogu ponašati jer trenutna regulativa to omogućuje. “Ne smijemo si dopustiti da zbog birokracije i tromosti pojedinih institucija usporimo toliko potrebni rast BDP-a. To je luksuz koji si ne možemo dozvoliti jer i ovako kaskamo za konkurencijom“, upozorio je Burilović, najavljujući da Komora sutra organizira konferenciju “Može li Hrvatska bez stranih radnika?”.

Skupština HGK je prihvatila izvješće o poslovanju Komore za 2018. godinu, koje je pokazalo da je prihod prošle godine realiziran u iznosu od 208,1 milijuna kuna, što je za 11,5 milijuna više nego u 2017. godini. S obzirom da su rashodi bili nešto niži od prihoda lani je Komora ostvarila višak prihoda nad rashodima u iznosu od 19,8 tisuća kuna.

Po podacima HGK, lani su u odnosu na 2017. godinu najviše porasli prihodi od EU projekata, za 14,8 milijuna, na ukupno 33,1 milijun kuna, te od članarina, za 3,9 milijuna kuna, na 151,8 milijuna ukupno. Na skupštini je najavljeno otvaranje HGK-ovih predstavništava u Beču, Muenchenu, Milanu i Istanbulu te prodaja zgrade u Bruxellesu, uz preseljenje u jeftiniji i funkcionalniji prostor.

Rast troškova rada po satu u Hrvatskoj osjetno je usporio u prvom tromjesečju iako je i dalje znatno snažniji u odnosu na prosjek Europske unije, pokazuje u ponedjeljak objavljeno izvješće europskog statističkog ureda.

Troškovi rada po satu u Hrvatskoj porasli su u prva tri ovogodišnja mjeseca 4,2 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. U četvrtom tromjesečju prošle godine porasli su 5,4 posto, pokazuju podaci Eurostata. Pritom su troškovi plaća uvećani 4,8 posto, nakon 5,7-postotnog rasta u posljednjem prošlogodišnjem tromjesečju.

Izrazito je pak usporio rast troškova doprinosa, na samo 0,9 posto u prvom ovogodišnjem tromjesečju, u usporedbi s 3,8 postotnim rastom u četvrtom tromjesečju 2018. Industrija je bilježila najveći rast ukupnih troškova rada po satu, za 5,8 posto u odnosu na prvo prošlogodišnje tromjesečje. U uslužnom sektoru ukupni su troškovi porasli 5,1 posto.

U građevinskom sektoru ukupni su troškovi rada po satu smanjeni za 4,8 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Industrija je u prvom ovogodišnjem tromjesečju prednjačila i najvećim rastom troškova plaća, za 6,2 posto u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje. Slijedi uslužni sektor s rastom troškova plaća za 5,7 posto. U građevinskom sektoru troškovi plaća pali su na godišnjoj razini 4,1 posto.

Luksemburg je u prvom ovogodišnjem tromjesečju bio izjednačen s Hrvatskom po rastu ukupnih troškova rada u prvom tromjesečju u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje. Daleko najveći rast ukupnih troškova rada po satu bilježila je Rumunjska, za čak 16,3 posto. Slijedi Bugarska s povećanjem troškova rada za 12,9 posto.

U sljedećoj su skupini Slovačka i Latvija s 8,7 odnosno 8,5 posto višim troškovima rada. Sličan rast bilježile su i Slovenija, Češka i Estonija, za 8,0 odnosno 7,7 i 7,5 posto. Niže troškove rada po satu u prvom tromjesečju bilježila je samo Grčka, i to za samo 0,2 posto, što znači da su bili gotovo nepromijenjeni u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje.

U Europskoj uniji troškovi rada po satu porasli su u prva tri ovogodišnja mjeseca za 2,6 posto u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje. U posljednja tri prošlogodišnja mjeseca uvećani su 2,8 posto.

Pritom su troškovi plaća porasli 2,7 posto, nakon 3-postotnog rasta u četvrtom tromjesečju 2018. Troškovi doprinosa povećani su početkom ove godine 2,1 posto, nakon 2,3-postotnog rasta krajem 2018. Uslužni i proizvodni sektor u EU bili su pritom gotovo izjednačeni u rastu ukupnih troškova rada po satu, za 2,5 odnosno 2,4 posto. U građevinskom sektoru troškovi su porasli 2,0 posto.

U eurozoni su ukupni troškovi rada po satu u prvom tromjesečju porasli 2,4 posto na godišnjoj razini, nakon 2,3-postotnog rasta u prethodnom tromjesečju. Pritom su troškovi plaća uvećani 2,5 posto, najviše otkada je Eurostat počeo objavljivati te podatke 2010. godine. U četvrtom prošlogodišnjem tromjesečju uvećani su 2,3 posto. Troškovi doprinosa porasli su 2,2 posto, nakon 2,4-postotnog rasta na kraju 2018. Industrija i uslužni sektor bilježili su identičnu stopu rasta ukupnih troškova rada, za po 2,5 posto. U građevinskom sektoru porasli su 2,3 posto.

EU
Europska unija suočila se prošle godine s rekordnim brojem trgovinskih prepreka, ukupno 425 koje je uvelo 59 zemalja svijeta, što je Uniju stajalo milijarde eura, objavila je u ponedjeljak Europska komisija.

Ukupno je prošle godine uvedeno 45 novih trgovinskih prepreka, uključujući visoke američke carine na čelik i aluminij, izvijestila je Komisija Osim SAD-a, najveći su utjecaj na europski izvoz imale mjere koje su uveli Kina, Indija i Alžir.

Primjeri tih prepreka uključuju kineske mjere za kibernetičku sigurnost i novi zahtjev Indije o veterinarskim potvrdama za proizvode od kože, navodi europska povjerenica za trgovinu Cecilia Malmstrom. Alžir je pak zabranio uvoz skoro 900 različitih proizvoda. “Nema sumnje da protekcionizam jača“, zaključuje Malstrom, upozoravajući na “turbulentno vrijeme za trgovinu“.

Objava godišnjeg izvješća Europske komisije o globalnim trgovinskim preprekama vremenski se poklopila sa zaoštravanjem međunarodnih tenzija, dijelom i zbog protekcionističke politike američkog predsjednika Donalda Trumpa.

EU nastoji poduprijeti međunarodne trgovinske zakone na koje se oslanjaju brojni europski izvoznici. U prošloj je godini Komisija tako uspjela ishoditi ukidanje 35 trgovinskih prepreka koje su uvele zemlje poput Kine, Japana, Indije i Rusije, pokazali su objavljeni podaci.

To uključuje kineska ograničenja uvoza govedine, ruske protudampinške mjere na uvoz kombija, kao i mjere koje utječu na prodaju vina i žestokih pića u Japan. Od 2014. godine i početka mandata Komisije na odlasku uklonjene su ukupno 123 prepreke, što je omogućilo šest milijardi eura izvoza u 2018. godini, poručuju iz Bruxellesa.

Donosi Poslovni dnevnik
Uljaniku u stečaju pronađeno je rješenje da se ide na prodaju jaružala prije skupštine vjerovnika, ali uz podršku Odbora vjerovnika, što je pandan modelu Privremenog vjerovničkog vijeća po tzv. lex Agrokor, jer se time omogućuju operativne odluke odmah nakon otvaranja stečaja i sprječavaju štetne posljedice.

Stečajni zakon u tom je smislu prekonzervativan, pa načelno zahtijeva dva mjeseca zastoja u operativnom poslovanju i to zbog čekanja na volju vjerovnika, što znači da dok se prijavljuju tražbine načelno ne omogućuje operativno poslovanje, osim na ovaj izniman način kako je to i napravljeno u Uljaniku da bi se spriječila šteta.

Po našem zakonu nije dakle neprovedivo s brodom u gradnji raspolagati prije isteka roka za prijave tražbina i prvog okupljanja vjerovnika (navodno će se jaružalo dovršiti u Trstu) pa se postavlja pitanje kakav je mogući daljnji efekt od toga, odnosno žele li to i trećemajski dionici. Činjenica da je država pronašla rješenje za brod u Uljaniku, ali još nije našla za brodove u 3. maju ukazuje na to da je Uljanik ponovo prvi došao do rješenja, što je po našim informacijama rezultat volje samog naručitelja jaružala. No, ako žele, doznajemo da postoje dva modela. Prvi je da se s malim troškovima postigne deblokada i prijeđe u zaštitu računa kroz predstečaj čime se osigurava operativno poslovanje i mogućnost nastavka gradnji brodova. Drugi je da se s istim ciljem otvori stečaj i formira Odbor vjerovnika.

Sastanak koji je prošlog tjedna s dobavljačima u reprezentativnom sastavu održala Uprava 3. maja pokazao je visok stupanj raspoloženja da oni odstupe s blokade ako postoji izlaz iz ove situacije. Naime, oni ne žele ulaziti u pitanje modaliteta, već očekuju konkretnu ponudu od strane države kako se rješava njihov status za odstupanje s blokade, koji su potez spremni povući ako to garantira neko rješenje koje nije stečaj. U tome su motivirani prvenstveno činjenicom da im se jasno daje do znanja da u stečaju dobivaju nula kuna.

Lani u prosincu i ovog ožujka postojale su inicijative kako bi se povukli u cijelosti s blokade (formalni prijedlog tadašnje uprave glasio je da će biti plaćeni u cijelosti), ali kako je to bilo bez ikakvih garancija, dobavljačima je to bilo – neprihvatljivo. Danas, pak, spremni su izgleda povući se s blokada u vrlo velikim vrijednostima za vrlo malu naknadu koja bi se okvirno kretala oko 10 posto. To bi značilo isplatu iznosa od oko 6,2 milijuna kuna, što je izračun temeljem podataka o strukturi vjerovnika koji riječki škver blokiraju, te udjela dobavljačke blokade od 62 milijuna kuna.

U ukupnoj strukturi, međutim, oni su ne samo najveći, nego i kategorija vjerovnika s kojima država mora ući u neki aranžman ako želi deblokadu, jer ih ne može jednostrano riješiti kao što je to moguće, primjerice, s radnicima, Poreznom upravom i HEP-om, pa čak u širem smislu i s OTP bankom, koja je s 32 milijuna kuna potraživanja pokrivena osiguranjem kod HBOR-a u iznosu od 80 posto. Inače, OTP banka se tek krajem travnja odlučila uključiti na blokadu što je mnogima još teško razumljivo, jer je 3. maj jamac banci za Uljanikove kredite.

S druge strane, radnička potraživanja u iznosu od 29 milijuna kuna financijski su neizbježna, i zato neutralna za državu jer će u svakom scenariju biti plaćena. HEP preko svoje dvije tvrtke potražuje ukupno 10 milijuna, a Porezna uprava 17 milijuna kuna. Grupu nepredvidivih vjerovnika i njihova eventualna potraživanja nije moguće sa sigurnošću odrediti jer GFI 3. maja za 2018. nisu predana i ne zna se kad će i hoće li biti, radi čega je po mnogima potrebna kontrola kroz predstečaj ili stečaj jer u suprotnom nije moguće utvrditi obveze.

Interkompanijska potraživanja se mogu u mjeri koja je moguća kompenzirati u okviru stečaja ili predstečaja, a ono što se ne kompenzira doći će u režim kroz odluke o budućim modelima namirenja. Što se suma summarum iskristalizirao kao nov moment 3. maja u lipnju? Prvo, Vlada je otvoreno i jasno rekla da je spremna dovršavati brodove u izgradnji. Zatim, vjerovnici koji drže blokadu spremni su odstupiti od blokade uz minimalnu isplatu čime se otvaraju vrata deblokade.

I na kraju, Vlada nije dala nikakav odgovor što bi umjesto brodogradnje bilo na lokaciji 3. maja, a što god da je, zahtijevat će izuzetno visoke troškove prenamjene i sanacije pomorskog dobra. Evidentno je da su na vagi novi troškovi na ovaj ili onaj način, dok predsjednika uprave 3. maja Edija Kučana čeka dead line 4. srpnja kad će sud tražiti odgovor glede eventualne deblokade, piše Poslovni dnevnik.

Poslovni tjedan
Počeo je glavni dio turističke sezone, dolazi sve više turista, a poslodavci upozoravaju da nema dovoljno radnika. Stanje je sve alarmantnije pa su tako prije nekoliko dana pozvali Vladu da odmah poveća kvotu za strane radnike, što je ona odbila.

O tome se razgovaralo u emisiji Hrvatskog radija Poslovni tjedan. Istaknuto je da, iako svaka peta kuna koja se zaradi u Hrvatskoj dolazi od turizma, u sezonu se ušlo s neriješenim problemom vezano za nedostatak radne snage.

– Tražimo prvo i prvenstveno radnu snagu u Hrvatskoj. Ako se nitko ne javi na natječaj, ako nam zavod za zapošljavanje ne može osigurati radnu snagu, a oni sigurno imaju tu informaciju, možda premijer nema ali trebalo bi ga treba informirati. Ljudi na zavodu za zapošljavanje znaju točno kakva je situacija, koliko ljudi s kvalifikacijama se ne želi javiti na radno mjesto. Nama se događa da se na natječaje koji su otvoreni nitko se niti ne javi, da barem pitaju koji su uvjeti, kakva je plaća, rekao je direktor Hrvatske udruge poslodavaca Davor Majetić.

Analiza portala Novac.hr
 Rast BDP-a u prvom kvartalu od 3,9 posto, najave mogućeg nastavka snažnijeg rasta gospodarstva do kraja godine, smanjivanje cijene zaduživanja države na 1,3 posto na rok od 10 godina, relativni neuspjeh HDZ-a na izborima te predstojeći predsjednički i parlamentarni izbori eksplozivan su političko-ekonomski koktel koji bi mogao dovesti do inflacije zahtjeva za veću proračunsku potrošnju.

Uz sve te nove zahtjeve, proračun pri kraju godine možda čeka trošak za arbitražu Ine, nove kredite 3. maju i jaružalo. Da nije tih davnih “grijehova struktura” koji i dalje dolaze na naplatu, vjerojatno bi Zdravku Mariću i Andreju Plenkoviću bilo lakše ispuniti brojne nove zahtjeve. Ovako su na mukama – kako se dodvoriti biračima koji vide samo rast gospodarstva, a zanemaruju sve minuse iz protekla tri desetljeća. To je recept za pravu potrošačku proračunsku oluju. Ne budu li čvrsto držali fiskalno kormilo, proračunsko pijanstvo moglo bi zaljuljati i potopiti dobre državne financijske rezultate koji su nakon dugo vremena državi vratili investicijski kreditni rejting. Stoga donosimo glavne nove proračunske zahtjeve, uključujući smanjenje poreza, koji su već došli ili bi uskoro mogli doći na dnevni red, a koji u najgorem scenariju mogu dosegnuti čak deset milijardi kuna godišnje novog minusa za državnu blagajnu, piše portal Novac.hr

1. Učitelji traže povišicu od 600 kuna, Divjak podržava

2. Zaposlenima na sudovima i u tužiteljstvu povišica 9%

3. Veće plaće traže i ostali zaposleni na sudovima i u tužiteljstvu

4. I pravosudni policajci traže veće plaće, mogući trošak 50 mil.

5. Očekuju se zahtjevi i ostalih zaposlenih u javnim i državnim službama

6. Ministar Cappelli traži smanjenje PDV-a na 13 posto

7. Ugostitelji zahtijevaju porezne olakšice za povratnike

8. Smanjenje poreza na dohodak, trošak 2 mlrd.

9. Gotovo dvije milijarde kuna za dovršetak brodova u Uljanik grupi

10. Uspjeh mirovinskog referenduma bio bi težak 45 milijardi kuna do 2040.

11. Povećanje cenzusa za dopunsko zdravstveno koštalo bi proračun nekoliko stotina milijuna kn

Ministar financija Zdravko Marić u ponedjeljak je, vezano uz mogućnost povećanja plaća u školstvu, poručio da Vlada u politici plaća nastoji imati jednak pristup prema svim državnim i javnim službenicima, ne želeći izdvajati niti jedan segment.

Nakon što su sindikati u školstvu najavili štrajk ako se ne povećaju plaće prosvjetnim djelatnicima, ministar financija Zdravko Marić rekao je kako pozitivni gospodarski pokazatelji otvaraju mogućnost za pregovore o plaćama, a da će se u tome nastojati ostvariti jednak pristup prema svim državnim i javnim službenicima.

“Razgovarat ćemo sa sindikatima u školstvu, ali i ostalima, jer zagovaramo horizontalni pristup. Koliko danas možemo govoriti o prosvjetnim radnicima, isto tako trebamo govoriti i o policajcima, carinskim službenicima, djelatnicima u kulturi i drugim državnim i javnim službenicima”, izjavio je novinarima u Saboru ministar Marić, vezano za zahtjeve sindikata u školstvu koji traže povećanje koeficijenata složenosti poslova za sve zaposlene u sustavu osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja.

Dva reprezentativna sindikata u školstvu zatražila su od Vlade povećanje plaća učitelja i nastavnika za oko 600 kuna bruto ili će, zaprijetili su, najesen pokrenuti štrajk.

“Sve su to teme o kojima ćemo sjesti i razgovarati. Imamo pozitivne gospodarske pokazatelje, dobru situaciju u proračunu. No mislim da ne treba izdvajati niti jedan segment, već sagledati cjelovitu sliku”, rekao je ministar financija Marić nakon zajedničke sjednice saborskih odbora za europske poslove i odbora za financije, na kojoj je predstavio Nacionalni program reformi za 2019. godinu i Program konvergencije 2019.-2022.

Izazovi
Prošlotjedno izdanje 1,5 milijarde eura obveznice uz rekordnih 1,35 posto prinosa, u prvi plan izbacilo je pad cijene duga.

Pospremanje državnih financija i rezanje javnog duga (bar udjela u BDP-u, ako već ne u nominalnom iznosu) u tri godine smanjilo je izdatke za kamate s 3,5 posto na 2,3 posto BDP-a, oko tri milijarde kuna. Jedno je to od rijetkih područja da je Hrvatska u društvu pozitivnim rekordera: udio javnog duga od 2015. do 2018. pao je 9,2 postotna boda, dvostruko više od prosjeka Unije (4,6%), a jedino je Slovenija imala brži pad izdataka za kamate.

Danas plaćamo za kamate manje od Mađarske, Španjolske, Cipra i V. Britanije (2,5%), Grčke (3,3%), Portugala (3,5%), dok najviše izdvaja Italija, 3,7% BDP-a, jer joj je dug iznad 130% BDP-a. Premda je fiskalna disciplina prepoznata kroz rejting s direktnom odrazom na cijenu, u 19 članica tamošnji porezni obveznici plaćaju manje. Među njima su Bugarska (0,7%) i Rumunjska (1,2%), no njihov dug tek je djelić domaćeg.

Bugarski je ispod četvrtine, rumunjski nešto iznad trećine, dok hrvatski čini tri četvrtine domaćeg BDP-a. Najbliža nam je Slovenija koja je dug smanjila na 70 posto što ju godišnje stoji 2% BDP-a. “Uz Sloveniju, Hrvatska je napravila najveći napredak i ima najbolje izglede zabilježiti najveći pad troška servisiranja duga u EU (0,53%), bitno više od prosjeka Unije (0,13%) i time se zapravo u potpunosti približiti njezinom prosjeku”, kaže Alen Kovač, glavni ekonomist Erstea čija je matična grupacija uz Citigroup i JP Morgan bila agent izdanja. Nakon države, otvara se prostor za pad kamata građanima i tvrtkama.

“Cjelokupno okruženje i visoka likvidnost doveli su do pada kamata zadnjih godina, vjerujem da će se trend nastaviti”, kaže. Koliko za to ima prostora pokazuje primjer stambenih kredita koje domaće banke odobravaju prosječno iznad tri posto (neke i ispod 3), dok je u Sloveniji kamata u travnju bila 2,4%, a u eurozoni je prosjek 1,7%. Kovač kaže da je to posljedica troškova regulative i uvođenja eura, kao i spleta pravnog i institucionalnog okvira.

Drugim riječima, pravne države i reformi. Kroz rejting nam je dano do znanja da smo isporučili više nego se očekivalo; perspektiva je dobra, posebno s eurom na horizontu, no test će biti nastaviti tom putanjom (kako je navedeno u fiskalnim smjernicama i programu reformi) i ne okliznuti se kad krenu rasti proračunski apetiti u lovu na glasove. Uspijemo li, slijedi novo dizanje rejtinga, više prostora za pad kamata, kako državi tako i građanima te gospodarstvu, pa onda i potencijalno brži rast BDP-a.