Ekonomija

Prekrcaj ukrajinskog žita

Luka Rijeka svakodnevno prima upite za prekrcaj žitarica iz Ukrajine, koje zbog rata i blokade crnomorskih luka stoje zarobljene u tamošnjim silosima, no zbog ograničenog kapaciteta ne može udovoljiti brojnim zahtjevima, kaže predsjednik uprave Duško Grabovac.

“Pritisak je strašan. Dolazi nova žetva, a njima su silosi puni”, rekao je Grabovac hrvatskim novinarima u Rigi gdje je sudjelovao na samitu Inicijative triju mora.

Na tom dvodnevnom sastanku zemalja omeđenih Jadranskim, Baltičkim i Crnim morem govorilo se o situaciji u Ukrajini na koju je Rusija izvršila invaziju prije četiri mjeseca.

Ruski ratni brodovi nalaze se ispred luka iz kojih je Ukrajina izvozila žitarice, a blokada transporta je i odgovor Rusije na gospodarske sankcije koje je Moskvi uvela Europska unija.

Ukrajina je 2019. godine izvozila 16 posto svjetskih zaliha kukuruza i 42 posto suncokretovog ulja, podatak je Ujedinjenih naroda. Pad isporuka podigao je cijene hrane.

Posljednjih tjedana trgovci traže alternativne pravce prijevoza, pa zovu u Rijeku, luku na na sjevernom Jadranu.

“Upiti su gotovo svakodnevni. Pri tome treba uzeti u obzir limit silosa u Luci Rijeka koji je kapaciteta 55.000 tona. Teško je stoga udovoljiti svim zahtjevima i upitima koji dolaze u luku”, kaže Grabovac.

“S obzirom na broj upita, mislim da bi smo bili ispunjeni i da imamo kapacitet tri puta veći od sadašnjeg”, dodaje.

Jadranske luke Rijeka, Trst i Koper atraktivne su jer su najbliže konačnim destinacijama među kojima Africi. Za prekrcaj žitarica konkuriraju i luke na Baltiku, no žitarice tek trebaju stići do usidrenih brodova.

“Problem je nedostatak vagona, zatim razlika u standardu vagona koji se koriste u Ukrajini i Europskoj uniji, pa nije lako povezati čitav taj logistički pravac od Ukrajine do Rijeke”, objašnjava Grabovac.

Kaže da se “smišljaju novi razni načini prekrcaja, kao što su pakiranje u velike vreće, u kontejnere, pa u baržama od Rumunjske do Rijeke”.

“Vidim da svi rade na tome pa su najave vrlo dobre. Dakle uskoro bi trebalo to žito stizati. A na nama onda ostaje ta mučna ili ugodna stvar čije ćemo žito preuzeti, tu ćemo se naravno voditi komercijalnim interesima”, napominje prvi čovjek riječke luke.

Prednost će dobiti “onaj tko žito može prvi dovesti i odvesti tako da bude veći obrtaj”.

“Na takav se način moramo ponašati. U svakom slučaju pritisak je na luku velik”, ističe Grabovac.

Dodaje da Luka Rijeka mora voditi računa i o svojim starim klijentima.

“Kampanja žitarica počinje sredinom osmog mjeseca a tu već imamo zakupljene gotovo sve kapacitete pa onda sve ovisi o tempu odvoza iz luke brodovima. Naravno, nama je interes da se to što brže odvija, da roba ne stoji u luci”, kaže.

“Limitirani smo i dinamikom radova u luci tako da u drugom dijelu godine nećemo moći primati brodove veće od 15.000 tona jer će pola staze biti obuhvaćeno procesom obnove”, dodaje.

Za isprazniti takav brod potrebno je sedam dana pa Grabovac kaže da je teško reći koliko će tereta biti prekrcano u čitavoj godini.

Silos u luci godinama nije radio. Bio je zatvoren zbog zastarjele tehnologije i zbog velike količine materijala koji je u njemu stajao više godina.

“Veliki je problem bio kako očistiti silos. Bio je tu i carinski problem oko te robe, međutim to smo riješili i sada je silos obnovljen. Napravljeno je sve što je bilo potrebno pa sada uistinu radi jako dobro”, kaže Grabovac.

Partneri su zainteresirani za izgradnju dodatnih kapaciteta silosa u Luci Rijeka, gdje još postoji i prostor do silosa gdje je predviđeno jedno podno skladište za žitarice. Grabovac kaže da bi taj prostor također trebali iskoristiti.

Uprava luke analizira aktualnu situaciju jer je teško procijeniti koliko će sukob u Ukrajini trajati te hoće li ove nove rute za prijevoz žitarica pretvoriti u stalne.

“Ovi pravci su sada došli iznenada, ali moramo voditi računa o onome što će biti kada kriza prestane”, kaže Grabovac.

“Ostanu li ti pravci dovoljno atraktivni cjenovno i vremenski onda možemo računati da postanu stalni pravci za prijevoz žitarica. U tom slučaju će trebati razmišljati o ulaganjima u dodatne kapacitete”, zaključio je.

S&P Global

Gospodarstvo eurozone usporilo je u lipnju, odražavajući posustajanje potražnje pod pritiskom visoke inflacije i troškova života koji građane prisiljavaju na štednju, pokazalo je u četvrtak istraživanje S&P Globala.

Indeks menadžera nabave (PMI) u privatnom sektoru eurozone pao je u lipnju za 2,9 bodova u odnosu na svibanj, spustivši se na 51,9 bodova, najnižu razinu od veljače 2021., izračunao je S&P Global.

Potražnja je gotovo stagnirala u lipnju, prvi puta unatrag nešto više od godinu dana, odražavajući pad novih narudžbi u industriji, drugi mjesec zaredom, i znatno slabiju potražnju za uslugama.

Aktivnost u uslužnom sektoru naglo je posustala, nakon rekordnog rasta u segmentu turizma i rekreacije u travnju i svibnju, a kompanije su slabašan rast pripisale višim troškovima života i slabljenju postpandemijske potražnje.

Industriju i dalje ograničavaju problemi u nabavi, u brojnim slučajevima povezani s ratom u Ukrajini i lockdownom u Kini, iako su kašnjenja donekle ublažena, primjećuju u S&P Globalu.

Prosječne prodajne cijene usluga i robe ponovo su snažno porasle, iako nešto slabije nego u svibnju, a blago je popustio i rast cijena ulaznih troškova. Kompanije su ponovo ukazale na pritisak viših cijena energije, transporta, sirovina i dijelova, ali i plaća.

Istraživanje

Očekivanja potrošača u EU i eurozoni pogoršana su lipnju, spustivši se blizu razine s početka pandemije covida 19, pokazali su podaci Europske komisije.

Indeks koji mjeri očekivanja potrošača u EU pao je u lipnju za 1,8 bodova u odnosu na svibanj, kliznuvši na minus 24 boda, izračunala je Komisija u izvješću objavljenom u srijedu.

U eurozoni indeks je pao za 2,4 boda, na minus 23,6 bodova.

Oba pokazatelja znatno su ispod dugoročnog prosjeka, koji u eurozoni iznosi minus 11 bodova, a u EU minus 10,6 bodova, i blizu su razini iz travnja 2020. kada su vlade uvele stroge mjere kako bi suzbile širenje covida 19, objavila je Europska komisija.

Istraživanje je provedeno od 1. do 21. lipnja. U svibnju inflacija je na oba područja dosegnula najvišu razinu otkada je Eurostat počeo objavljivati izvješća, dosegnuvši 8,8 posto u EU i 8,1 posto u eurozoni, potaknuta skokom cijena hrane i energenata, smanjujući kupovnu moć građana.

Konačni podaci o povjerenju potrošača trebali bi biti objavljeni za tjedan dana, u izvješću o raspoloženju u gospodarstvu u cjelini.

Antizapadna koalicija

Bio bi to događaj koji bi pratile sve svjetske oči jer bi došao ruski predsjednik Vladimir Putin. Bio bi da kineski predsjednik Xi Jinping, kako se čini, nije baš siguran u kinesko cjepivo protiv virusa koji izaziva bolest covid-19, pa se boji da bi se mogao zaraziti. A ima već 69 godina, pa se brine da bi ga covid-19 mogao stajati glave. I zato će se summit BRICS-a održati virtualno, u četvrtak.

Brazil, Rusija, Indija i Narodna Republika Kina sklopile su 2009. godine savez ekonomija u nastajanju koje postaju relevantni globalni subjekti, ekonomski, iz čega se razvija i politička snaga. Dvije godine poslije u društvo su primili Republiku Južnu Afriku i postali, akronimom, BRICS. Ideja je bila kreirati kontrapunkt zajednici zapadnih država G7, koje više ne predstavljaju najveće ekonomske sile svijeta (NR Kina je druga, Indija peta). BRICS je želio da se njegov glas čuje jače kako bi se zabrinutosti i interesi njegovih članica uzimali u obzir, kao sredstvo “koje bi služilo zajedničkim interesima tržišnih ekonomija u nastajanju i zemalja u razvoju”.

Povijest nije bila sklona savezu, pa su Brazil i Republika Južna Afrika doživjeli unutarnja previranja koja su ih ekonomski usporila, Rusija je odlučila oteti dio Ukrajine (Xi je u svibnju ove godine u obraćanju ministrima vanjskih poslova BRICS-a rekao da treba “uvažavati suverenitet”), a Indija i NR Kina su 2020. godine zaratile zbog granice na Himalaji. Da, sporova ima i unutar EU, pa i NATO-a, ali ratova ne.

Putinu odgovara ovaj vid summita jer ga sudionici, indijski premijer Narendra Modi, brazilski predsjednik Jair Bolsonaro i Cyril Ramaphosa iz Južne Afrike, ne osuđuju javno. Da se pojavio uživo, postojala bi opasnost da se suoči sa stranim novinarima, što nikad nije volio. Pitaju, brate, svašta.


Upravo zbog toga indonezijski predsjednik Joko Widodo, predsjedatelj skupine G20 (u kojoj su G7 i BRICS), ide u posjet Moskvi i Kijevu kako bi, formalno, “razgovarao o humanitarnim i ekonomskim posljedicama ruske invazije”, a neformalno o dolasku Putina na summit u studenom na Baliju (Widodo je kao gosta pozvao Ukrajinu, koja je najavila dolazak). Ako Putin dođe, realan je rizik da summit propadne jer G7 neće doći, a i Japan teško

Na “video BRICS-u” posebno će se motriti Indija, koja želi sačuvati mehanizme angažmana s Kinom, ali ne želi dovesti u pitanje suradnju s Quadom, u kojem su SAD, Japan i Australija. I zato Sushant Singh iz Centra za politička istraživanja u New Delhiju za CNN navodi da ne treba očekivati supstancijalni ishod. Sutirtho Patranobis iz Hindustan Timesa upozorava da se može očekivati “nešto retorike i predavanja o tome što je pravi multilateralizam”.

Sve to u trenutku kad su upravo tržišta u nastajanju pod snažnim ekonomskim pritiskom jer su se zemlje zadužile tijekom pandemije, a cijena duga je sve veća i tako poništava privredni rast. Kad se tome dodaju energetska i prehrambena kriza, stvaraju se uvjeti za ozbiljnu oluju. Utjecaj Rusije na ovo dvoje očit je i neposredan i ona postaje remetilački faktor unutar labavog saveza.

Shahar Hameiri, profesor sa Sveučilišta Queensland, za CNN je rekao kako u konačnici ostaje jedna tema zajedničkog interesa, dedolarizacija, posebno u svjetlu sankcija pod kojima se našla Središnja banka Rusije. Xiju je i to dovoljno. I Putinu, koji će kod kuće BRICS predstaviti kao odgovor “zlom Zapadu” i potvrdu da Rusija ima podršku sila, piše Jutarnji list.

Analiza Eurostata

Povodom izvješća Europske komisije o konvergenciji za 2022. i ispunjavanju uvjeta za ulazak Hrvatske u eurozonu i upućivanja prijedloga Vijeću da to bude s 1. siječnjem iduće godine, Eurostat je prošli tjedan skrenuo pozornost i objavio podatke o postojećoj zastupljenosti eura u hrvatskom gospodarstvu u odnosima s drugim zemljama.

I prije prelaska na jedinstvenu valutu, u hrvatskoj robnoj razmjeni sa zemljama izvan EU euro ima dominantnu ulogu i uvelike prelazi prosjek na razini EU, konstatira Eurostat.

Podaci koje njihov pregled obuhvaća pokazuje da je od 2016. do 2020. primjetan porast oslanjanja na euro u Hrvatskoj, a jedino Slovenija ima veću zastupljenost eura u fakturiranju robne razmjene.

Susjedna je zemlja, naime, europski rekorder u korištenju eura u izvoznim poslovima, u kojima je u 2020. realizirano njih čak 82 posto, a u uvoznim poslovima taj je udjel nešto manji, 74%.

Nema sumnje da će se uvelike olakšati ugovaranje izvoznih poslova, no od velike je važnosti da Hrvatska bude i dio Schengenskog prostora te OECD-a.
Hrvatska je drugorangirana na obje liste, sa 72% izvoznih poslova ugovorenih u eurima, te 57% uvoznih poslova. Američki dolar druga je valuta u kojima se u Hrvatskoj zaključuju trgovinski odnosi s tzv. trećim zemljama.

Jasniju predodžbu o prisutnosti eura u hrvatskom poslovanju sa svijetom pokazuje usporedba s europskim prosjekom, jer kod uvoza eurom je fakturirano 38% ugovora, a kod izvoza njih 47,5%.

Najnoviji podaci za prošlu godinu za Hrvatsku na Eurostatu nisu dostupni, no u slučaju Slovenije primjetan je značajan daljnji porast udjela eura kod izvoznih poslova (na 87%), kao i kod uvoza (74,6%).

Sličan trend imaju i ostale zemlje s visokim udjelima eura kod izvoza, poput Litve, Latvije i Slovačke, te kod uvoza gdje euro još pojačan u Latviji, Slovačkoj i Njemačkoj. Najmanje u eurima ugovaraju Irci, Šveđani i Danci, kako u slučaju izvoznih tako i uvoznih poslova.

Oko efekata koje će na gospodarstvo imati uvođenje eura u Hrvatskoj vlada konsenzus među analitičarima, koji očekuju da će izvozni poslovi time biti uvelike pojednostavljeni i lišeni transakcijskih troškova koji proizlaze iz razlike između kupovnog i prodajnog tečaja strane valute, kao i provizije mjenjača za obavljanje konverzije.

No, sada kada smo pred samim vratima eurozone, u prvi plan izbila su druga pitanja, geopolitički odnosi i poremećaji na globalnom tržištu, pa su i procjene u kojoj će mjeri pojednostavljenje i pojeftinjenje ugovaranja poslova pridonijeti povećanju robne razmjene postale “out”.

Analitičari su se, naime, bavili analizama koliko će i sam ulazak u europodručje povećati atraktivnost Hrvatske za ulagače, te time dugoročno donijeti pozitivne efekte na robnu razmjenu.

Osim toga, za značajnije povećanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva sam prelazak na euro ni ranije nije smatran presudnim, koliko primjerice mogućnost daljnjih smanjenja troškova proizvodnje.

No, u uvjetima inflacije i poremećaja na globalnoj razini mjerenje efekata uvođenja eura biti će nemoguć zadatak, jer uostalom ni u manje turbulentnim vremenima, kada su posljednje članice pristupile eurozoni, nije bilo jasno koliko im je samo članstvo u eurozoni pomoglo u izvozno-uvoznim poslovima.

Međutim, i tada su teoretičari u pravilu bili složni oko procjene da je on neusporediv s pozitivnim promjenama koje su u tim zemljama uslijedile nakon samog prijama u EU.

“Nema sumnje da će se uvelike olakšati ugovaranje izvoznih poslova, no za hrvatske poduzetnike od velike je važnosti da Hrvatska bude dio eurozone, kao i da se realiziraju ostali strateški ciljevi, ulazak u Schengenski prostor i OECD”, smatra Darinko Bago, predsjednik udruženja Hrvatski izvoznici, te objašnjava kako se time državama članicama otvara mogućnost informacija i bržih prilagodbi,, donosi Poslovni dnevnik.

Poruka J. Borrella

Visoki predstavnika EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell nazvao je rusku blokadu ukrajinskih luka ratnim zločinom, ističući da se glad ne smije koristiti kao ratno oružje.

“Nemoguće je zamisliti da milijuni tona žita ostaju blokirani u Ukrajini, dok u ostatku svijeta ljudi trpe glad. To je pravi ratni zločin i ne mogu zamisliti da će to još potrajati. Ne možete koristiti glad ljudi kao oružje u ratu”, izjavio je Borrell prije početka sastanka ministara vanjskih poslova država članica u Luxembourgu.

Ministri će razgovarati o posljedicama rata u Ukrajini koju je brutalno napala Rusija.

“Posljedice rata postaju vrlo opasne ne samo za Ukrajinu, nego za cijeli svijet. Moramo ponovno upozoriti na opasnost gladi u svijetu, posebice u Africi. Rat dovodi do povećanja cijena i do nestašica energije i hrane”, rekao je Borrell.

Borrell je odbacio ruske tvrdnje da su sankcije EU-a odgovorne za krizu s hranom.

“Naše se sankcije ne odnose na hranu, na gnojiva. Svatko tko želi kupiti hranu i gnojiva iz Rusije može to učiniti bez ikakvih prepreka”, rekao je visoki predstavnik za vanjsku politiku.

Analiza DW-a

Ruski ministar vanjskih poslova Lavrov je izrazio načelnu spremnost za otvaranje mogućih „koridora za žito“ kojima bi se brodovima izvozila ukrajinska pšenica. No Kijev je skeptičan.

Silosi su puni, kapaciteti skladišta su skoro iscrpljeni. UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu tvrdi da je više od 20 milijuna tona žita, koje je u stvari bilo namijenjeno svjetskom tržištu, još uvijek blokirano u Ukrajini. Ukrajina je prije rata više od 50 posto izvoza obavljala preko svoje velike crnomorske luke u Odesi. No od početka ruske invazije krajem veljače ruska crnomorska flota blokira i izvoz i uvoz. Osim toga, brodski promet ugrožavaju i brojne podvodne mine duž ukrajinske obale.

No žito je hitno potrebno – u više država u Africi, kao i na Bliskom i Srednjem istoku već vlada nestašica kruha i pšenice. A i Ukrajina je ovisna o prihodima od izvoza. Kijev je proteklih tjedana pokušao vlakovima izvesti žito u inozemstvo. No to nije optimalno rješenje jer prijevoz usporava činjenica da su tračnice u Ukrajini i u ostatku Europe različite širine, a i nedostaje teretnih vagona.

Zato se već tjednima pokušava ponovo pokrenuti izvoz preko Crnog mora. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je zbog toga boravio u Turskoj. Prema medijskim izvješćima, ondje je postignut načelni dogovor prema kojem bi turska mornarica trebala razminirati područje oko ukrajinskih luka i dati pratnju brodovima natovarenima žitom kako bi bili zaštićeni od mogućih napada. „Mi smo spremni zajamčiti sigurnost brodova koji napuštaju ukrajinske luke i to u suradnji s našim turskim partnerima”, rekao je Lavrov u srijedu (8.6.) na novinskoj konferenciji u Ankari. U Istanbulu bi bio otvoren UN-ov ured za koordinaciju koji bi trebao regulirati podjelu žitarica na svjetskom tržištu.

Trenutačno se planira utovar pšenice u tri ukrajinske luke: u Odesi, Čornomorsku i Južnoju. No raspravlja se i o izvozu pšenice iz Mikolajiva oko kojeg se vode borbe, kao i iz luka Herson i Mariupolj koje je okupirala ruska vojska.

Ukrajina je načelno zainteresirana za takvo rješenje, ali ima određene zamjerke. Primjerice, na sastanku u Ankari nisu sudjelovali ukrajinski predstavnici. UN je već predložio osnivanje jedne kontaktne skupine koju bi činili predstavnici UN-a, Turske, Rusije i Ukrajine i koja bi trebala razraditi kontrolni mehanizam za eventualni koridor za izvoz žita.

„Takav koridor moglo bi se realizirati kada bi to svi željeli”, uvjerena je Beate Apelt, voditeljica ureda njemačke Zaklade Friedricha Naumanna u Istanbulu. No postoji nekoliko problema. Prije svega mine koje su obje strane postavile ispred ukrajinske obale. Turska strana kaže da bi ih mogla ukloniti u roku tjedan do dva, tako da bi teretni brodovi mogli prolaziti. „Turska mornarica je za tu zadaću jedna od najiskusnijih unutar NATO-a”, kaže stručnjak za sigurnosna pitanja Yörük Isik s instituta Middle East Institute u Istanbulu.

No uklanjanje mina značilo bi i da bi Odesa djelomice ostala bez zaštite. Kijev se plaši da bi ruski ratni brodovi mogli napasti najveću ukrajinsku luku kroz novi koridor i zato zahtijeva sigurnosna jamstva – recimo od Zapada traži protubrodske rakete, što pak Moskva kategorički odbija. „Teško si mogu zamisliti da će Kijev, s obzirom na dosadašnje strahote ovog rata, vjerovati obećanjima Moskve o nenapadanju”, smatra Apelt. „I tu sad u igru dolazi Turska, koja očito ne želi samo posredovati u stvaranju koridora, nego ga želi i štititi vlastitim brodovima.”

Ankara je načelno izrazila spremnost za taj angažman. No upitno je hoće li Kijevu biti dovoljno osiguranje samo pomoću turskih brodova. Da bi Kijev pristao na taj plan, bilo bi potrebno sigurnosno jamstvo više država, smatra Yörük Isik, recimo suradnja Turske s Velikom Britanijom i SAD-om. No takvo jamstvo ne bi bilo bez rizika, dodaje ovaj stručnjak za sigurnosna pitanja. Do sada se NATO s vlastitim postrojbama strogo držao podalje od sukoba u Ukrajini. Ako bi na taj način zaštićeni brodski konvoj napala jedna od strana u sukobu, NATO-ovi ratni brodovi bi bili direktno uključeni u borbu – čime bi prijetila eskalacija rata.

A Rusija pak inzistira na tome da smije kontrolirati međunarodne teretne brodove prije njihovog ulaska u ukrajinske luke. Moskva je izrazila zabrinutost da bi na tim brodovima moglo biti i oružje za ukrajinsku vojsku. Kijev je do sada striktno odbio takve kontrole. Krajnje je sporna i podjela zarade. Naime, ne razgovara se samo o izvozu žita s područja oko Odese, nego i iz područja koja su trenutačno pod ruskom okupacijom, kao što su Herson i Mariupolj.

Kijev već sada optužuje Rusiju za krađu žita iz okupiranih ukrajinskih luka i njegov izvoz, primjerice u Siriju, a možda čak i u Tursku. Ukrajinsko veleposlanstvo u Ankari je zatražilo od Turske da strože kontrolira ruske brodove koji prolaze kroz Bospor – no za sada bez uspjeha.

Dakle, još je dug put do postizanja dogovora. A to bi moglo biti bolno i za Zapad. „Vjerojatno će Moskva za svoj pristanak na koridor za izvoz žita tražiti ukidanje dijela sankcija”, upozorava Beate Apelt. Turski ministar vanjskih poslova je na zajedničkoj novinskoj konferenciji sa svojim ruskim kolegom već naznačio moguće ustupke po tom pitanju. „Ako govorimo o tome da međunarodno tržište ponovo otvorimo za žito iz Ukrajine, onda uklanjanje prepreka za ruski izvoz smatramo legitimnim zahtjevom”, rekao je Cavusoglu.

„To je teška situacija za Ukrajinu i zapadne partnere”, kaže Beate Apelt, pogotovo zato što vrijeme istječe. UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu je objavila da je preostalo još samo nekoliko tjedana za pronalaženje rješenja. Jer već u srpnju u Ukrajini predstoji ovogodišnja žetva pšenice za koju u prepunim silosima zasada nema mjesta, donosi DW.

Vlada RH

Tijekom 2022., prve godine provedbe Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) bit će pokrenuto investicija ukupne vrijednosti više od 34 milijarde kuna, odnosno oko 71 posto ukupno predviđene alokacije bespovratnih sredstava iz NPOO-a za razdoblje 2021.-2026., priopćeno je u četvrtak iz Vlade.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković na zatvorenom je dijelu današnje sjednice Vlade predstavio izvješće o provedbi NPOO-a sa stanjem do kraja svibnja, koje je potom usvojeno.

Iz Mehanizma za oporavak i otpornost Europske unije Hrvatskoj na raspolaganju maksimalno 6,3 milijarde eura (gotovo 48 milijardi kuna) bespovratnih sredstava za financiranje reformi, i s njima povezanih investicija, podsjećaju iz Vlade u priopćenju.

Reforme i investicije definirane su u NPOO-u, koji je završen krajem travnja prošle godine, Europska komisija usvojila ga je u srpnju, a već u rujnu prošle godine Hrvatskoj je isplaćeno 818 milijuna eura predujma.

Hrvatska je, podsjeća se, bila šesta po redu među članicama EU koje su to napravile, nakon Španjolske, Francuske, Italije, Grčke i Portugala, čime se nalazi među državama s najbržom provedbom.

Po podacima iz priopćenja, do kraja svibnja već je završeno više od milijardu kuna investicija (oko dva posto NPOO-a), a u tijeku je više od 5,5 milijardi kuna investicija (oko 12 posto) NPOO-a.

Značajne investicije, kako navode, predviđene su u području gospodarstva (poduzetnički projekti, energetika, vodno gospodarstvo i gospodarenje otpadom te promet, poljoprivreda i turizam), potom javne uprave i pravosuđa, tržišta rada, zdravstva i obnove zgrada.

Sredstva iz NPOO-a usmjeravaju se putem ukupno 257 investicijskih natječaja predviđenih u 2022. godini, a koji podrazumijevaju nabave za projekte čiji su nositelji tijela državne uprave, potom pozive za dodjelu bespovratnih sredstava te financijske instrumente namijenjene poduzetništvu, zaključuje se u priopćenju Vlade.

Analiza FAO

Vrijednost uvoza hrane dosegnut će ove godine rekordnih 1,8 bilijuna dolara zbog viših cijena koje poljoprivrednicima ipak ne nadoknađuju troškove, upozorila je u četvrtak agencija UN-a za hranu i poljoprivredu FAO.

U odnosu na prošlu godinu vrijednost uvoza porast će za 2,9 posto, odnosno za 51 milijardu dolara, a čak 49 milijardi tog iznosa otpada na više cijene hrane, ističu u FAO-u. “S obzirom na nagli rast cijena inputa, zabrinutost za vremenske prilike i pojačanu neizvjesnost na tržištu zbog rata u Ukrajini, FAO-ova najnovija prognoza signalizira vjerojatno ograničenje ponude na tržištu hrane i novu rekordnu vrijednost troškova uvoza”, objasnio je ekonomist FAO-a Upali Galketi Aratchilage.

Visoke cijene obično su dobra vijest za proizvođače jer donose veću zaradu, ali nju u aktualnom slučaju nadmašuju sve veći troškovi inputa zbog poskupljenja energije i ograničenja izvoza ključnih umjetnih gnojiva iz velikih proizvođača, upozorava FAO.

Potraje li, takva će situacija dovesti u pitanje brzo i efikasno povećanje proizvodnje. “Nagli rast cijena inputa otvara pitanje mogu li si ga poljoprivrednici širom svijeta priuštiti”, objašnjavaju Josef Schmidhuber iz Bing Qiao iz FAo-ovog odjela za tržišta i trgovinu.

FAO-v indeks cijena inputa dosegnuo je najvišu razinu u povijesti, a u proteklih 12 mjeseci rastao je brže od FAO-ovog indeksa cijena hrane.

To pokazuje da su realne cijene za poljoprivrednike zapravo niske, unatoč tome što potrošači plaćaju više, što pak smanjuje poticaje za povećanje proizvodnje u budućnosti, objašnjava FAO.

Aktualna situacija ne sluti na dobro za reakciju proizvodnje koja bi mogla obuzdati daljnji rast cijena hrane u sezoni 2022/2023. i onoj nakon nje, zaključuju.

Analiza OECD-a

Svjetsko gospodarstvo naglo će usporiti ove godine zbog rata u Ukrajini koji je smanjio kupovnu moć građana, a najteže posljedice pretrpjet će Europa, upozorila je Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).

Svjetsko gospodarstvo porast će ove godine tri posto, procjenjuje OECD, snizivši prognozu iz prosinca za 1,5 postotnih bodova.

U 2023. rast bi trebao blago usporiti, na 2,75 posto, izračunali su u izvješću objavljenom u srijedu.

Najteži udarac pretrpjet će gospodarstva u Europi, budući da su u najvećoj mjeri izložena ratu kroz uvoz energije i prihvat izbjeglica.

Gospodarstvo eurozone porast će ove godine 2,6 posto, upola slabije nego u 2021., procjenjuju u OECD-u, a iduće godine aktivnost će usporiti na samo 1,6 posto.

Inflacija bi ove godine trebala dosegnuti sedam posto i usporiti na 4,6 posto u 2023., izračunali su.

Njemačko gospodarstvo porast će ove godine 1,9 posto, te 1,7 posto u 2023., budući da će oporavak od koronakrize omesti rat u Ukrajini i embargo na rusku naftu.

Francuskoj prognoziraju 2,4-postotni rast u ovoj godini, koji bi u 2023. trebao usporiti na 1,4 posto.

Zbog rata talijanski BDP porast će ove godine samo 2,5 posto, nakon 6,6-postotnog skoka u 2021. U idućoj godini usporit će na 1,2 posto.

Španjolska bi u ovoj godini trebala bilježiti stopu rasta od 2,2 posto zbog pojačane neizvjesnosti, visoke inflacije i slabije vanjske potražnje.

Britanski BDP porast će ove godine 3,6 posto i stagnirati u 2023., pokazuju računice OECD-a.

Američko gospodarstvo porast će ove godine 2,5 posto, nakon 5,7-postotnog rasta u 2021., budući da će problemi u nabavi, više cijene nafte i brži tempo normalizacije monetarne politike zakočiti aktivnosti više no što se očekivalo, istaknuo je OECD.

U 2023. rast bi po njihovim procjenama trebao usporiti na 1,2 posto.

Japan je zakočio val zaraze omikron varijantom koronavirusa, pa bi gospodarstvo ove godine trebalo porasti 1,7 posto i 1,8 posto u 2023.

Zbog pandemijskih ograničenja kinesko gospodarstvo naglo je usporilo i ove će godine porasti samo 4,4 posto i potom ubrzati u 2023., uz prognoziranu stopu rasta od 4,9 posto, procjenjuju u OECD-u.

Na indijsko gospodarstvo negativno utječe rat u Ukrajini, s obzirom na ovisnost o uvoz energije. Tako bi rast indijskog BDP-a u financijskoj 2022. trebao usporiti na 6,9 posto, te na 6,2 posto u 2023. godini.

Ruska invazija na Ukrajinu istodobno je prigušila nadu da bi povišena inflacija koju su u pandemiji covida 19 potaknuli poremećaji u nabavi širom svijeta uskoro mogla oslabiti.

Budući da su Rusija i Ukrajina vodeći dobavljači brojnih sirovina, njihove su cijene zbog rata naglo porasle.

Ako se nešto ne poduzme, prijeti velika opasnost krize u opskrbi hranom, upozorio je OECD.