Ekonomija

U posljednje tri godine, potvrdio je, aktualna Uprava napravila je minus od 757 milijuna eura.

“Ne bih prejudicirao na koji način su brodovi ugovarani, ali ono što je činjenica, dakle, knjiga narudžbi koja je brojala prije desetak ili petnaestak dana 17 brodova, ugovorena je na način da su avansi i velik dio onog što u ovom trenutku nije ni na navozu, a kamoli na obali za opremanje potrošeno, a da se u ovom trenutku ne zna na što”, kaže ministar.

Horvat je potvrdio da za Uljanik postoje četiri potencijalna investitora: Smart Holding iz Ukrajine, Fincantieri iz Italije, Damin iz Nizozemske i Royal IHC.

Na pitanje tko je spreminiji za likvidaciju, brodogradilište Uljanik ili 3. maj, odgovorio je: “Nemojmo zaboraviti da je u Rijeci, zaključno s 31. prosincem 2017. zaključen proces restrukturiranja i nema više bilo kakve mogućnosti od strane Uljanika, niti od strane države…”

“Tu smo već nekoliko sati, no konstantno nas se vuče za nos. Smiješno je i apsurdno da je država, uz Adris grupu, suzdržana prilikom svakog glasovanja preko svojih fondova i drugih predstavnika. Mi od države očekujemo pomoć, a oni nas prave budalama, miniraju nas ii to je u najmanju ruku sramotno”, rekao je novinarima predstavnik Stožera za obranu Uljanika Samir Hadžić.

Dodaje da bi u slučaju da je država predložila svoje članove za Nadzorni odbor Stožer za obranu Uljanika svoje kandidature povukao i podržao njihove te, kako je rekao, “išli dalje u suradnji s njima za dobrobit brodogradnje”. “Osobno ću sam dignuti šator u Zagrebu kako bi se izborio za spas Uljanika pa tko želi neka mi se pridruži. Ako smo došli do toga, ako se moramo boriti na taj način, onda ćemo praviti budale od sebe. No, ja sam legalist, želim raditi”, zaključio je Hadžić.

Predsjednik Jadranskog sindikata Boris Cerovac, koji je također napustio sjednicu skupštine, upitao se zašto država nije predložila svoje predstavnike za Nadzorni odbor umjesto da predstavnici države budu suzdržani kod svakog glasovanja o članovima Nadzornog odbora i time bojkotira sjednicu.

“Oni očito rade protiv interesa građana Republike Hrvatske. Umjesto da nam pomognu, uništili su i ovu skupštinu, Uljanik i cjelokupnu brodogradnju. To im je cilj, pitanje je samo trenutka kada će ‘pasti’ i ostala brodogradilišta. Zato pozivam sve kolege iz svih brodogradilišta da se ujedinimo jer samo zajedno možemo se za nešto izboriti. Ako zajedno ne krenemo, bojim se da će to biti kraj za hrvatsku brodogradnju”, poručio je Cerovac.

Prije napuštanja Skupštine u Nadzorni odbor Uljanika izabran je tek jedan član, i to Nenad Kapuralin s 51,66 posto glasova.

Inače, u vlasničkoj strukturi Uljanika oko 47 posto dionica imaju radnici i mali dioničari, 9,93 posto dionica u vlasništvu je Croatia osiguranja, koja je članica Adris grupe, koja u Uljaniku ima 2,47 posto dionica. Država putem CERP-a odnosno HZZO-a ima 7,74 posto dionica Uljanika, CERP ima još 2,27 posto, Kapitalni fond ima 6,62 posto dionica, Fond za financiranje razgradnje NE Krško 4,97 posto, HZZO 3,88 posto, a među deset najvećih dioničara su i dva obvezna mirovinska fonda – PBZ Croatia osiguranje ima 3,97 posto, a Erste plavi 3,31 posto dionica.

Dioničari Uljanika na današnjoj skupštini nisu prihvatili izvješća Nadzornog odbora o obavljenom nadzoru u 2017. godini kao ni izvješće uprave i njenog predsjednika Giannija Rossande o stanju i poslovanju društva za 2017. godinu te im nisu dali razrješnice.

Izvješće o radu na skupštini je podnio Rossanda koji je uz ostalo poručio kako za sudbinu Uljanik grupe nema puno vremena te kako u ovom trenutku treba “ili donijeti odluku o novom strateškom partneru ili pak treba ići dalje s predloženim programom restrukturiranja”. “Treće varijante nema, ne postoji varijanta stečaja. U zabludi smo svi ako mislimo da će biti stečaja, jer po odlukama Europske komisije pri davanju ‘rescue aida’, a nakon što je Uljanik dobio 96 milijuna eura ‘rescue aida’ početkom godine, opcija je samo likvidacija (ako se kredit ne vrati). Uvjeren sam da do toga neće doći, ali moramo nastupiti svi skupa, sa mnom ili bez mene”, kazao je Rossanda u svom obraćanju dioničarima.

Ekonomski podaci to za sad ne pokazuju, no sve veći broj ekonomista smatra da bi do recesije moglo doći krajem 2019. ili 2020. godine. To vjerojatno neće biti duboka i dugotrajna recesija kao posljednja, no dovest će do značajnog pada cijena dionica i vrijednosti udjela u dioničkim investicijskim fondovima.

Budući da je za izračun BDP-a i inflacije u nekoj zemlji potrebno nekoliko tjedana ili mjeseci nakon perioda koji se promatra (a jedan mjesec ili kvartal nije pouzdan podatak da se u gospodarstvu događa velika promjena), ekonomisti, centralni bankari i političari najčešće mjesecima odbijaju priznati da se situacija pogoršava. Za veliki pad na burzama krive špekulante koji neopravdano i namjerno ruše cijene i šire paniku, a za štednju u bankama tvrde da je sigurna. Nakon što priznaju da je kriza stigla, veliki dio pada na burzama je već odrađen i za reakciju je već kasno.

Profesionalni investitori su svjesni kašnjenja u službenim podacima, stoga na temelju takozvanih vodećih indikatora procjenjuju je li realno očekivati nastavak rasta gospodarstva i dionica. Jedan od tih indikatora je inverzija krivulje prinosa na državne obveznice, a kada su u pitanju američke obveznice, uskoro bi po prvi puta nakon 2007. godine kratkoročne kamatne stope mogle postati više od dugoročnih, nakon čega tradicionalno u roku godinu do dvije dođe do recesije.

Još jedan signal da se situacija pogoršava su najave centralnih bankara o visini referentnih kamatnih stopa. Za sad sve važnije centralne banke na svijetu planiraju početak ili nastavak dizanja kamatnih stopa, stoga ovaj indikator za sad ne daje signal za zabrinutost.

Oni koji više preferiraju aktivno trgovanje na financijskim tržištima mogu čak i na padu vrijednosti dionica, dioničkih indeksa i nafte ostvariti profit. To se radi pomoću short sellinga – mogućnosti koju nudi svaka ozbiljnija brokerska kuća. Radi se o sklapanju ugovora o posudbi dionice (npr. Facebook), prodaji po sadašnjoj cijeni od 153,00 USD, te kasnijoj kupnji po jeftinijoj cijeni (npr. 100 USD), pri čemu investitoru ostaje profit od 53,00 USD po dionici umanjena za naknadu za takvu uslugu.

Investitori koji više preferiraju pasivno ulaganje mogu odabrati dva pristupa – prodati dionice i udjele u dioničkim investicijskim fondovima, staviti novac na štednju i pričekati pad vrijednosti na burzama od nekoliko desetaka posto i za par godina kupiti dionice po jeftinijim cijenama od trenutnih. Drugi pristup je ulaganje u zlato i srebro, kojima vrijednost u pravilu raste kad dionicama pada.

Naime, u krizama padaju kamatne stope padaju pa je štednja u bankama neisplativa, a postoji i mogućnost bankrota banke, zbog čega investitori masovno kupuju plemenite metale, koji se oduvijek dokazuju kao najsigurnija svjetska valuta. Zbog ograničene količine zlata na raspolaganju i velikog interesa kupaca, cijena mu u takvim situacijama raste. U zlato se može uložiti na način da se kupe fizičke poluge ili zlatnici, ali i putem financijskih izvedenica na zlato – koje omogućuju vrlo jeftino kratkoročno trgovanje plemenitim metalom i mogućnost trgovanja praktički u svako doba dana ili noći, stoii u analizi Admiral Marketsa.

Spremnost na rad i nakon odlaska u mirovinu povećava se s visinom mirovine. Među umirovljenicima s mirovinama nižim od 1.000 eura je 26 posto žena i 29 posto muškaraca koji rade i taj postotak je znatno niži od onog koji se bilježi kod umirovljenika s višim mirovinama. Među umirovljenicima s mirovinama višim od 2.500 eura broj onih koji rade u prosjeku je 59 posto odnosno znatno viši.

U prve tri godine nakon odlaska u mirovinu u Njemačkoj u nekoj vrsti radnog odnosa ostaje preko četvrtine umirovljenika. Potencijal za veću radnu aktivnost kod umirovljenika je još veći. Prema studiji IAB-a, kod 13 posto umirovljenica i 20 posto umirovljenika koji ne rade postoji želja za ponovnim stupanjem u radni odnos.

Studija zato poslodavcima preporuča mjere koje bi omogućile lakše zapošljavanje umirovljenika. „Politika i gospodarstvo bi zajednički trebali fleksibilnim pristupom stvoriti okvirne uvjete kako bi se lakše ostvarila želja za radnim odnosom kod umirovljenika“, stoji u studiji. Sve više poslodavaca zbog manjka radne snage zadržava svoje umirovljenike kao slobodne suradnike i nakon službenog odlaska u mirovinu.

Euroskeptični članovi Konzervativne stranke željeli su da pobunjeni ministri uvjere premijerku da odustane od svojeg plana za brexit nazvanog Chequers, po nazivu njezine ljetne rezidencije gdje je usvojen.

Međutim, glasnogovornik premijerke kazao je da su ministri poduprli Theresu May, a i jedna je ministrica jasno kazala da neće biti ostavki. “Nitko ne podnosi ostavku… Pokušavamo postići najbolji dogovor za ovu zemlju”, rekla je ministrica za međunarodni razvoj Penny Mordaunt za BBC rano u utorak uoči sastanka kabineta.

Glasnogovornik je nakon sastanka kabineta također rekao da May smatra kako je bolje da se uopće ne postigne sporazum, nego da on bude loš, ali je isto tako naznačio da se London i Bruxelles približavaju u stajalištima oko brexita.

Istaknuo je da se May uvijek zalagala da se sporazum postigne ujesen, i da je ovotjedni summit 17. i 18. listopada dio tog procesa. Na sastanku se vrlo detaljno razgovaralo i o tzv. ‘backstopu’ dogovorenom zaštitnom mehanizmu koji bi značio da Sjeverna Irska ostaje u carinskoj uniji ako se ne pronađu druga rješenja.

May je u ponedjeljak u britanskom parlamentu izrazila uvjerenost da je sporazum s EU-om moguće postići i kazala da su pregovori u “završnoj fazi”, ali su zastali zbog neslaganja oko toga kako sačuvati otvorenom granicu u Irskoj.

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker razgovarao je s May kasno u ponedjeljak, rekao je njegov glasnogovornik, ne iznoseći pojedinosti razgovora. Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk predložio joj je također da se sastanu pred sami početak summita EU-a u srijedu, a mogući su i drugi bilateralni susreti, rekao je jedan europski dužnosnik. Dužnosnici u Bruxellesu i Berlinu ne očekuju da će se na summitu postići ključan napredak.

Za 1,7 posto porasle su cijene zdravlja, 1,5 posto cijene stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva, a za po 1,4 posto cijene u kategorijama rekreacije i kulture te pokućstva, opreme za kuću i redovitog održavanja kućanstva.

Cijene hrane i bezalkoholnih pića, koje u strukturi potrošačkih cijena imaju i najveći udio od gotovo 28 posto, u rujnu su bile 0,3 posto više nego u istom lanjskom mjesecu. U strukturi cijena hrane i bezalkoholnih pića najveći se rast na godišnjoj razini bilježi kod cijena ribe i plodova mora te povrća, od po 2,4 posto.

U rujnu ove u odnosu na isti lanjski mjesec rast cijena je zabilježen i u kategoriji raznih dobara i usluga, 1,1 posto, te u komunikacijama, za 0,2 posto. Istodobno, niže su bile cijene odjeće i obuće, 4,2 posto, te obrazovanja, 0,2 posto. Cijene i dobara i usluga u rujnu su prema istom mjesecu lani porasle za istovjetnih 1,4 posto.

Na mjesečnoj razini rast cijena 0,8 posto

Na mjesečnoj razini, to jest u odnosu na kolovoz, službena statistika u rujnu bilježi rast razinu potrošačkih cijena za 0,8 posto. Promatrano po glavnim skupinama, najviše su pritom skočile cijene odjeće i obuće, za 14,8 posto, s obzirom na nove kolekcije. Cijene prijevoza više su 0,7 posto, a one stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva 0,5 posto. Cijene zdravlja, te one u skupini pokućstva, opreme za kuću i redovitog održavanja kućanstva, zabilježile su na mjesečnoj razini blagi rast od 0,1 posto.

S druge strane, u rujnu ove godine u odnosu na mjesec ranije najviše su pale cijene u restoranima i hotelima, 0,8 posto, slijede cijene hrane i pića s padom od 0,4 posto, dok su u skupinama alkoholnih pića i duhana, zatim rekreacije i kulture te onoj raznih dobara i usluga, cijene u prosjeku niže za istovjetnih 0,1 posto. Istodobno, cijene komunikacija i obrazovanja su se zadržale na razini iz kolovoza iste godine.

RBA očekuje godišnju stopu inflacije od otprilike 1,5 posto

“U skladu s našim očekivanjima, cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju mjerene indeksom potrošačkih cijena u rujnu su usporile s godišnjom stopom rasta. Uz mjesečni rast od 0,8 posto, potrošačke cijene su u odnosu na rujan 2017. zabilježile rast od 1,4 posto, ohrabrujući očekivanja da bi posljednje tromjesečje ipak trebalo donijeti blago usporavanje inflatornih pritisaka na godišnjoj razini”, ističu analitičari Raiifeisenbank Austria (RBA).

Kako dalje navode, u prvih devet ovogodišnjih mjeseci u odnosu na isto razdoblje prošle godine prosječna stopa inflacije je usporila je na 1,5 posto, s 1,6 posto koliko je iznosila u prvih osam mjeseci.

“Isključimo li iz ukupnog indeksa potrošačkih cijena cijene energije i hrane godišnja, stopa inflacije u prvih devet ovogodišnjih mjeseci usporila je na 0,9 posto, s 1 posto koliko je iznosila u prvih osam mjeseci. Do kraja ove godine, očekujemo da će pozitivan doprinos rastu potrošačkih cijena dolaziti od viših cijena energije i hrane. Naime, uz više cijene električne energije, pojačani inflatorni pritisci dolazit će i od viših cijena sirove nafte, koje se uobičajeno prvo prelijevaju na potrošačku košaricu kroz komponentu transporta, a u ovoj godini bilježe zamjetne stope rasta. Ipak dijelom zbog učinka baznog razdoblja, odnosno nešto izraženijih inflatornih pritisaka u posljednjem tromjesečju 2017., dinamika rasta prosječnih potrošačkih cijena mogla bi usporiti zadržavajući prosjek godišnje stope inflacije potrošačkih cijena na oko 1,5 posto”, zaključuju u RBA.

Skoro 20 posto ljudi u Hrvatskoj u opasnosti je od siromaštva nakon što prime socijalne naknade, dok okvirna brojka od 10,3 posto pokazuje koliko ljudi si ne može priuštiti četiri od devet materijalnih dobra potrebnih za život, poput plaćanja računa, neočekivanih troškova, ne posjeduju automobil, televizor, ne hrane se proteinski bogatom prehranom svaka dva dana poput ribe ili mesa, te si ne mogu priuštiti tjedan dana putovanja i odmora.

Postotak ljudi do 59 godina koji su u 2017. radili manje od 20 posto svojeg radno sposobnog vremena (studenti isključeni) bilo je 13 posto, što je i najgori pokazatelj za Hrvatsku, po kojem je na četvrtkom mjestu u EU, odmah iza Irske, Grčke i Belgije.

Istraživanje dolazi u susret Međunarodnom danu borbe protiv siromaštva (17. listopada), a Eurostatovi podaci istraživanja rizika od siromaštva pokazuju silazni trend, gdje je između 2009. i 2012. godine bilo 25 posto Europljana na rubu siromaštva, dok se ta brojka smanjila na 22,5 posto u 2017. godini.

U Europskoj Uniji 112,9 milijuna ljudi bili su na rubu siromaštva ili društvene isključenosti u 2017. godini. Statistika je obuhvatila ljude koji graniče sa siromaštvom nakon primanja socijalnih naknada (doplatci, bespovratna pomoć i slično), onih koji su teško lišeni materijalnih dobara potrebnih za život i onih koji su radno sposobni ali u godinu dana rade manje od 20 posto svojeg vremena.

Prema Eurostatu, silazni trend siromaštva ključan je dio europske strategije Europa 2020, koja za cilj ima povećanje zaposlenosti, BDP-a, i razine obrazovanja, a u planu je smanjenje emisije stakleničkih plinova i stope ljudi koji žive na rubu siromaštva.

U ostatku Europe najveći rizik od siromaštva imaju Bugari (38,9 posto), iako su zabilježili pad opasnosti od siromaštva za 5,9 posto, a slijede Rumunji i Grci. Najmanji rizik bilježe Češka (12,2), Finska (15,7), i Slovačka (16,3), dok Slovenija i Francuska dijele 17,1 posto opasnosti. Najveće povećanje bilježi Grčka u kojoj se s 28,1 posto u 2008. godini, u 2017. taj postotak popeo na 34,8 posto opasnosti od siromaštva. Najveće smanjenje dogodilo se u Poljskoj, koja je sa 30,5 posto pala na 19,5.

Postotak opasnosti od siromaštva povećao se u 19 zemalja članica EU, u jednoj je ostao stabilan, a u njih sedam se smanjio. Broj osoba teško lišenih materijalnih dobara povećao se u devet članica, a smanjen je u njih 18. Postotak radno sposobnih koji rade manje od 20 posto svojih mogućnosti povećao se u 18 članica, dok njih devet bilježi smanjenje.

Pojašnjava da se smanjenje izravnih inozemnih investicija u svijetu za 324 milijardi dolara u odnosu na prvih šest mjeseci 2017. odvija u uvjetima nedavno provedenih poreznih reformi u SAD-u, kojima se velike kompanije ohrabruju da povlače zarade iz inozemstva u matičnu zemlju, prije svega iz zapadnoeuropskih država. Naime, izravna ulaganja SAD-a u zapadnu Europu u prvih šest mjeseci 2017. iznosila su 136 milijardi dolara, a u prvih šest ovogodišnjih mjeseci ustvari je došlo do dezinvestiranja u iznosu od 49 milijardi dolara.

Zhan podsjeća da je agencija već početkom siječnja upozorila da je otprilike „2.000 milijardi dolara u obliku gotovine ili reinvestirane zarade iz zadržane dobiti izvan SAD-a, što bi moglo biti u nekom obliku povučeno u SAD uslijed sveobuhvatne porezne reforme. „I zaista, to se zbiva. Svjedočimo da su američke izravne investicije u inozemstvo s prošlogodišnjih 147 milijardi dolara postale ove godine negativne u iznosu 247 milijardi dolara”, kaže Zhan.

Ostali faktori koji su doprinijeli povlačenju zarada američkih kompanija iz inozemstva uključuju neizvjesnost oko nesporazuma u međunarodnoj trgovini, što se prije svega odnosi na uvođenje carina na međusobni uvoz između Kine i SAD-a, kaže Zhan.

Izravna strana ulaganja važna su jer državama omogućuju pristupu vanjskom kapitalu, tehnologiji, tržištu a doprinose i poreznim prihodima. I dok se najviše smanjuju izravna strana ulaganja u bogatijim nacijama, uključujući Irsku (pad ulaganja za 81 milijardu dolara), i Švicarsku (pad za 77 milijardi dolara), države u razvoju bilježe tek neznatni pad ulaganja, za 4 posto, na 310 milijardi.

U toj skupini izuzetak je Kina, koja je privukla najviše izravnih stranih ulaganja u prvih šest ovogodišnjih mjeseci, 70,2 milijardi dolara ili 6 posto više nego lani. Slijedi Velika Britanija, sa 65,5 milijardi dolara, potom SAD, 46,5 milijardi dolara.

Iza SAD-a, na četvrtom mjestu je Nizozemska, koja je u spomenutom razdoblju privukla 44,8 milijardi dolara stranih ulaganja. U prvih deset još se nalaze Australija (36,1 milijardu dolara), Singapur, (34,7 milijardi), Hong Kong (33,6 milijardi, Španjolska (29,8 milijardi, Brazil (25,5 milijardi) te Indija (21,6 milijardi). Za ostale zemlje u najnovijem Global Investment Trends Monitoru nisu objavljene procjene.

“Treće varijante nema, ne postoji varijanta stečaja. U zabludi smo svi ako mislimo da će biti stečaja, jer po odlukama Europske komisije pri davanju ‘rescue aida’, a nakon što je Uljanik dobio 96 milijuna eura ‘rescue aida’ početkom godine, opcija je samo likvidacija (ako se kredit ne vrati). Uvjeren sam da do toga neće doći, ali moramo nastupiti svi skupa, sa mnom ili bez mene”, kazao je Rossanda obraćajući se dioničarima na glavnoj skupštini društva, koji su predstavljali 67,96 posto temeljnog kapitala.

Govoreći o stanju u Uljaniku nakon održane izvanredne skupštine 16. veljače, Rossanda je istaknuo kako je potencijalni strateški partner Danko Končar izabran zajedno s nadzornim odborom te kako je suradnja s Ministarstvom gospodarstva i tadašnjom ministricom Martinom Dalić do sredine travnja bila intenzivna.

“Nismo se uvijek slagali ali je u tom razdoblju bilo više sastanaka s upravom, nadzornim odborom i sindikatima. No, nakon što smo dobili strateškog partnera i nakon što se počeo izrađivati program restrukturiranja, proces se počeo usporavati”, naglasio je predsjednik uprave Uljanika dodavši kako je do sada bio uvjerenja da se intenzivno radi na tom programu, ali kako od danas mora konstatirati da nakon zadnjih izjava ministra gospodarstva Darka Horvata u to više nije siguran.

“Nakon ministrove izjave da je njemu nepoznato kako je moguće raditi tri broda na dva navoza, onda moram zaključiti da on ili nije ni pogledao taj program restrukturiranja ili ne zna baš ništa o brodogradnji. To su činjenice”, rekao je Rossanda.

Dodao je kako je Uljanikov program restrukturiranja daleko manji u iznosu nego što je bio pojedinačno za ostala brodogradilišta te kako će ukupna davanja nakon potencijalnog izvršavanja programa biti jedva dvije trećine onoga što su dobila druga brodogradilišta. “Stvar je dobre volje, stvar je odluke i mi čekamo tu odluku. Nema puno vremena, trebamo odluku o novom strateškom partneru ukoliko ga država ima, a sam ministar je u više navrata rekao da razgovara s potencijalnim partnerima, ali treba nastaviti s predloženim programom, jer treće varijante nema”, zaključio je Rossanda.

Ponovio je kako je program restrukturiranja jedini izlaz iz ove situacije. Na tom tragu nastavio je daljnje izlaganje, koje se ukratko može svesti na to da je program restrukturiranja s Dankom Končarom jedini put da Uljanik preživi. On je pred dioničarima rekao i kako je ideja njegova menadžmenta bila da se na prostoru Arsenala napravi marina za mega jahte, no da je “Končareva želja bila drugačija”.

U kratkoj raspravi koja je uslijedila povjerenik Sindikata metala Hrvatske u Uljaniku i dioničar Đino Šverko pozvao je Vladu da objelodani ime potencijalnog novog strateškog partnera te da pomogne oko isplate plaća za rujan, dok je jedan od prisutnih dioničara predložio kako bi najbolje za Uljanik bilo kada bi svi mali dioničari predali svoje dionice državi pa neka ona odluči o sudbini Uljanika. Na to mu je pravnik Uljanika odgovorio kako to nije moguće, jer dioničari mogu isključivo prodati svoje dionice koje su u njihovom privatnom vlasništvu. Inače, na glavnoj skupštini Uljanika primjetno je bilo da, za razliku od veljače ove godine, nema predstavnika Ministarstva gospodarstva.

Ranije ovog mjeseca ministar unutarnjih poslova Gerard Collomb dao je ostavku na položaj. Očekivalo se da će francuski čelnik imenovanja objaviti prošli tjedan, no rekao je da je želio više vremena kako bi bio siguran da su donesene prave odluke.

Dužnosnik u Macronovu uredu opisao je novi kabinet kao “dinamičan”. “Imamo oboje – nova imena s reputacijom u svojim stručnim područjima, koja će ojačati vladinu učinkovitost, i druge koji imaju širi profil”, rekao je dužnosnik. Na svojim su položajima ostali ministar financija Bruno Le Maire i ministar vanjskih poslova Jean-Yves Le Drian.