Ekonomija

Poletajev je također kazao da je Sberbank u razgovorima s raznim investitorima koji bi mogli sudjelovati u refinanciranju Agrokorova duga te da bi Fabris Peruško, trenutačni izvanredni povjerenik u koncernu, trebao postati predsjednik Uprave. N1 je upit o ovoj vijesti poslao i Izvanrednoj upravi Agrokora, ali nam je odgovoreno da nemaju komenatara.

Ekonomski analitičar i bivši ministar gospodarstva Goranko Fižulić kazao je u Dnevniku u 18 da je ovo informacija koja već neko vrijeme kruži Zagrebom i okolicom.

“Nije sporno da Sberbank provjerava vrijednost svojih papira na tržištu, čudno je da to čini na ovaj način. Ovo što je Poletajev danas rekao Reutersu već neko vrijeme kruži Zagrebom i okolicom jer su i neki drugi predstavnici Sberbanka javno to govorili, čak su i cijenu govorili. Naime, neki američki fondovi su ponudili, ne samo Sberbanku, nego i nekim drugim imateljima obveznica, 30 centi za jedan euro”, rekao je Fižulić.

“Nije prvi puta u ove dvije godine da Sberbank na ovaj način čini nešto što je neuobočajeno za financijski svijet. Sigurno na ovakav način ne šalje poruku potencijalnim kupcima, nego šalje poruku hrvatskoj Vladi i misli da radi pritisak jer je nezadovoljan trenutnim razvojem situacije. Poletajev spominje pitanje refinanciranja roll-up kredita, Sberbank kaže ‘mi ga ne želimo refinancirati’, ali isto da ga i nitko drugi ne želi refinancirati. Već je do sada za njega Agrokor platio oko 150 milijuna eura svih mogućih naknada i troškova”, kazao je Fižulić.

Smatra da bez refinanciranja roll-upa Agrokor nema budućnost. “Roll-up kredit je neodrživ. Bez njegovog refinanciranja kamata svaki mjesec raste za 0,5 posto. Održivost novog Agrokora je upitna. Potrebno je naći rješenje za to, a Sberbank ovog trenutka očito rješenje nema.”

Poletajev je Reutersu kazao kako razgovaraju s visokorizičnih fondovi. “Svi koji danas gledaju na Agrokor gledaju ga kao i prije dvije godine – kako da se raskomada i proda. Mi sad vodimo istu priču kakvu smo imali u ožujku 2017., samo tada je Ivica Todorić bio jedini vlasnik, a sad imamo dvije ruske banke”, kazao je Fižulić.

Što znači ostanak Fabrisa Peruško? “Čemu su onda dali oglas da preko headhuntinga traže upravu. Peruško nije osoba koja je do sada vodila nešto ovako složeno”, odgovara Fižulić za N1.

Vjeruje da bilo koji fond koji će ući u strukturu će kompaniju – raskomadati: “Jamnici se neće ništa dogoditi, samo će dobiti novog vlasnika, ali što će biti s maloprodajom? To nismo jučer znali, ne znamo danas, sigurno tako lako nećemo saznati ni sutra”.

 Spomenimo samo uvaženog zastupnika Bulja, koji ne vidi ništa sporno u svojoj današnjoj egzaltiranoj izjavi kojom je rekao kako ne priznaje parlamentarni akt, kao nedemokratski, zato što, eto, on za njega nije glasovao. Mogli bismo spomenuti i želje za nacionalizacijama, ratove protiv stranih kompanija, arbitraže, suspenzije ortačkog kapitalizma potpunim odsustvom tržišnih rješenja…. No, ono što smo posljednjih dana osvijestili, nadilazi sve nadrealne scenarije.

Svatko je pametan mislio kako se netko s nama zavitlava prije par mjeseci dok je jedan luxenbourški poduzetnik nudio puste milijune za Uljanik, ako mu država da u dugotrajnu koncesiju milijune, čini se kako je to bila topnička priprema za sličnu situaciju.

Vlada koja je došla u poziciju borbom protiv netransparentnosti upravljanja u jednoj velikoj kompaniji (dapače, riskira velike svote novca poreznih obveznika kako bi tu situaciju poništila), koja se hvali pobjedom protiv ortačkog kapitalizma u najvećem hrvatskom koncernu i koja je prije nekoliko tjedana, na promociji jedne knjige, deklarirala kraj tranzicije, pristaje na tranzicijsku situaciju gotovo tri desetljeća poslije tranzicije iz društvene u tržišnu ekonomiju.

Naime, danas smo saznali kako su se nova uprava i nadzorni odbor Uljanika i službeno odlučili za poslovanje kontinuiteta, prilikom predstavljanja novog plana restrukturiranja grupe. Naime, ne samo što je u poziciji ostala ista ona uprava koja je, uz pomoć nadzornih tijela i cijele mreža državnih birokrata i državnih bankara, manipulirala jamstvima i poreznim obveznicima stvarala gubitak od 100 milijuna kuna po brodu (namjerno (?) loše ugovarajući brodove i ne koristeći financijske instrumente osiguranja, te deklarirajući milijardu kuna javnog novca kao poštapalicu), nego su se odlučili nastaviti suradnju sa strateškim partnerom Dankom Končarem (njegovim tvrtkama).

Tim su potezom osudili najmanje jedno brodogradilište, člana Uljanik grupe, na propast. No, i to je pitanje kontinuiteta, jer podsjetimo na odgovor Uljanik grupe na ponudu iz Splita, odakle su htjeli preuzeti 3. maj, kupiti dionice Lenca i dati likvidna sredstva Uljaniku. Odgovor je bila odbijenica. Razlog, strah kako bi novi vlasnik vratio unutargrupne pozajmnice 3. maja Uljaniku, od kojih je potonji pet godina krpao svoju manipulaciju percepcijom među poreznim obveznicima.

Sada, evo recepta za sve one koji su poželjeli biti tranzicijski tajkuni, a rodili su se tridesetak godina prekasno. Uprava je odlučila, od ukupno 1.3 milijarde eura koliko je potrebno Uljaniku (gubici za koje je odgovorna upravo ta uprava, ako stvari pojednostavimo do fundamenta), novi stari strateški partner, dat će tak novih 25 milijuna eura. Država će, i pripadajuća lokalna samouprava, bilo novcem ili prenamjenom zemljišta u turističko, sudjelovati s gotovo polovicom tog iznosa.

No, nije da korisnik prenamjene takvu situaciju nije najavio. Još nedavno je, u Nedjeljom u 2, ponovio svoje stajalište kako očekuje da mu država da Uljanik grupu, a da on više ne da niti kune. Ranije je to rekao u trenutku kada je dospio u probleme s finskim regulatorom financijskog tržišta, koji mu je zapriječio kaznu zbog netransparentnog stjecanja vlasništva, pisao je Poslovni dnevnik. A još je ranije, prema pisanju medija, o tome govorio kada su banke aktivirale jamstva za podiznu platformu koju je trebalo završiti trogirsko brodogradilište, u njegovu vlasništvu, nakon što je HBOR odbio refinancirati kredite.

Uzgred, gospodin Končar je ponudio, u razgovoru za jedan dnevni list, iz pozicije vlasnika brodogradilišta koje ima problema s likvidnošću za osobne dohotke, spasiti jedino brodogradilište koje, barem za sada, posluje u pozitivi i koje, prema nalazu državne inspekcije, nije nenamjenski trošilo sredstva za restrukturiranje. Govorimo, dakako, o Brodosplitu.

Dok je prilikom tranzicije iz planske u tržišnu ekonomiju, iz društvene u onu s titularom vlasništva, kada tržište i pripadajuća pravila nisu postojala, bilo moguće steći nešto za desetinu ili dvadesetinu vrijednosti, postavlja se legitimno pitanje zašto i kako je to danas moguće? Pogotovo što postoje pravila koja bi u, uokvirenoj, tržišnoj ekonomiji trebala biti vrlo osjetljiva na potrošeni novac poreznih obveznika. I ona koji se još ima potrošiti.

Odgovor treba tražiti u zaštiti davno stečenog odnosa jednog dijela ortačkih kapitalista, koji su u nekim drugim slučajevima pomogli u demontaži onog drugog dijela ortačkog kapitala.

Upravo je zato pametnije zakopati vlastiti novac duboko pod zemlju, nego li investirati u Hrvatsku.  Ili, Kraljica Hrvata neka nam oprosti, investirati u Srbiju!

Radi se samo o dogovorenim konceptima i metodama koji su dogovoreni kako bi zona eura uskoro postala otpornija na krize. Unatoč tomu, njemački vicekancelar i ministar financija Olaf Scholz je dogovorene reforme opisao kao „veliki korak prema naprijed” koji će „unijeti sigurnosti u naše živote”. No Scholzovo oduševljenje počiva na činjenici da se nakon mjeseci zastoja stvar pomaknula s mjesta te da je pronađen kompromis između Njemačke i Francuske koji je doduše prije imao mnogo više ciljeve nego sadašnji prihvaćeni koncept.

Europska komisija objavila je u srijedu neobvezujuće prijedloge kojima želi osigurati značajniju ulogu eura u međunarodnim plaćanjima i njegovu širu upotrebu u funkciji rezervne svjetske valute.

Trenutno je udio eura u globalnim međunarodnim plaćanjima sličan onome dolara i nešto je veći od 35 posto. EU je najveći uvoznik energenata u svijetu, s prosječnom vrijednošću uvoza od 300 milijardi eura, podsjećaju u Komisiji, pozivajući zemlje EU-a da u budućim energetskim međunarodnim ugovorima koriste zajedničku europsku valutu.

Dodaju i da će razmotriti mjere kojima bi potaknuli proizvođače zrakoplova, poput Airbusa, da više koriste euro. U financijskom sektoru Komisija bi mogla predložiti da se u klirinškim kućama obrađuje više kategorija ugovora o trgovini financijskim izvedenicama kako bi se proširilo tržište financijskih proizvoda denominiranih u eurima.

Dodaju i da bi mogli ispitati mjere potpore planu Europske središnje banke (ECB) o uspostavi jedinstvenog europskog sustava instant plaćanja. Time bi se mogla osporiti dominantna uloga kartica izdanih u Sjedinjenim Državama i sve utjecajnija uloga američkih digitalnih divova u uslugama plaćanja.

ECB je predstavio taj plan prošlog tjedna a mogućnost sudjelovanja najavilo je do sada samo osam malih i srednjih banaka iz Španjolske, Njemačke i Francuske, podsjeća Reuters. “Odluku o upotrebi određene valute u konačnici ipak donose tržišni sudionici”, priznaju u Bruxellesu.

Europska inicijativa nadovezuje se na odluku Sjedinjenih Država o povlačenju iz međunarodnog sporazuma o iranskom nuklearnom programu, koja je prisilila brojne europske kompanije na obustavu trgovine s Iranom zbog izbjegavanja američkih sankcija.

Najefikasnija je metoda poticanja značajnije uloge eura u međunarodnim plaćanjima reforma monetarne unije i usvajanje financijskih reformi koje godinama blokiraju sukobljeni interesi pojedinih država, napominje Reuters.

Euro se u međunarodnim plaćanjima najviše koristio početkom prošlog desetljeća a njegova je uloga oslabila za vrijeme financijske krize 2007/2008. godine. Otada se nije oporavio dok je dolar potvrdio status valute koja se u svijetu najviše koristi. Tako je 60 posto državnih obveznica zemalja širom svijeta i globalnih deviznih rezervi denominirano u dolarima. Euro je na drugom mjestu ali je njegov udio u oba tržišta vrlo skroman i iznosi samo 20 posto, navodi Reuters.

U Komisiji priznaju da dominantna uloga dolara izvire iz njegove veće likvidnosti, manjih transakcijskih troškova i upotrebe u funkciji referentne valute na robnim i tržištima financijskih izvedenica. Njegovu je dominaciju na tim područjima u kratkoročnoj perspektivi teško osporiti. U Bruxellesu ipak tvrde da bi jači euro bio dobra stvar ne samo za Europu već i za svijet budući da bi “pomogao poboljšati otpornost međunarodnog financijskog sustava”.

U posljednje je vrijeme zelena novčanica ipak počela izazivati zabrinutost u pojedinim zemljama u kontekstu trgovinskih sukoba i upotrebe dolara u funkciji instrumenta kojim se nameću sankcije Iranu. To bi moglo osigurati uvjete za značajniju ulogu eura, slažu se europski dužnosnici.

No ministri su se ipak dogovorili oko sljedećih reformi:

– Zajednički proračun za zonu eura

19 zemalja članica će dobiti, kako kaže Scholz, „nešto poput” vlastitog proračuna za projekte unutar monetarne unije. Iz ovog proračuna bi se poticale investicije unutar unije kako bi se gospodarska razina zemalja članica dugoročno uravnotežila. No ovaj proračun neće stajati zasebno nego će biti integriran u postojeći proračun svih 27 zemalja članica. Ovaj proračun će se uklopiti u okvire proračuna koji će biti na snazi nakon 2021. Koliko će iz ovog proračuna stajati na raspolaganju, još uvijek nije poznato. Francuski predsjednik Emmanuel Macron bi rado troznamenkasti iznos u milijardama. Njemačka je tu mnogo opreznija i skromnija. Zna se da neće biti nekog „euro ministra”, kako je to priželjkivala Francuska.

– Europski monetarni fond

Europski stabilizacijski mehanizam (ESM) „težak” 750 milijardi eura će dobiti nove ovlasti. ESM će u budućnosti djelovati kao posljednje osiguranje u ophođenju s bankrotiranim kreditnim institutima unutar zone eura. Time bi bio povećan stupanj obrane banaka od financijskih špekulacija. Tako barem vjeruje voditelj ESM-a Klaus Regling. ESM bi ubuduće trebao ranije uskakati u pomoć u slučaju da neka od zemlja članica zone upadne u financijske poteškoće. Djelovanje ESM-a bi trebalo biti preciznije usklađeno s Europskom komisijom. Međunarodni monetarni fond (MMF) koji je dosad bio „u igri” isključivo zbog inzistiranja Njemačke, će ubuduće igrati mnogo manju ulogu. Kao krajnji stupanj, ulogu MMF-a bi trebao preuzeti ESM i brže u slučaju potrebe kreditima uskakati u pomoć.

– Novi digitalni porez

Europska unije bi najkasnije od 2021. trebala uvesti tzv. digitalni porez na poslovanje velikih internetskih koncerna. Porez bi se prije svega trebao odnositi na dobiti od online oglašavanja i biti primjenjivan tamo gdje se poslovi i obavljaju. To znači da sjedište tvrtke više neće igrati neku ulogu pri oporezivanju. Kada Google u Njemačkoj zarađuje novac, tad bi se porezi trebali obračunavati tamo, a ne u Luksemburgu ili Belgiji gdje je fizičko sjedište tvrtke za EU. Europljani nastoje ovaj porez uvesti i na globalnoj razini, zajedno s SAD-om i Kinom. No dosad postoje otpori. Ukoliko dogovor unutar foruma G20 ili OECD-a do 2021. ne uspije, Njemačka će jednostrano uvesti ovaj porez.

– Bankovna unija

Ministri su također dogovorili da dalje rade na bankovnoj uniji. Ovdje je prije svega sporno pitanja kako ostvariti zajedničko osiguranja pologa. Dosad je pravilo po kojem država u slučaju stečaja banaka jamči za pologe do 100.000. Rizici u zemljama poput Italije, Grčke, Španjolske, Cipra su zemljama poput Njemačke i Nizozemske još uvijek previsok i zato odbijaju preuzeti ovo pravilo. Broj nestabilnih kreditnih fondova u bankama zone eura pada, ali mora biti dodatno smanjen. Zato se niti ne zna kada će zajedničko osiguranje pologa (EDIS) stupiti na snagu. Europska komisija je napravila popis reformskih koraka koji ni deset godina nakon financijske krize još nisu poduzeti. „Mnogo toga još nismo ostvarili”, priznao je ministar Scholz. No prvi koraci su očito načinjeni, piše DW.

“Udio potpora u rashodima države također kontinuirano raste kroz promatrana razdoblja te je u 2017. godini iznosio 9,92 posto, u 2016. godini iznosio je 9,50 posto te u 2015. godini 8,33 posto”, navodi se u izvješću.

Podaci pokazuju i rast iznosa potpora po zaposlenome i po glavni stanovnika. Potpore po zaposlenome lani iznosile su 8.807 kuna, što je za 594,9 kuna ili 7,2 posto više nego u 2016., a za 1.526,9 kuna ili 21 posto više nego u 2015. godini. Potpore po stanovniku u 2017. su iznosile 2.950,9 kuna, što je za 232 kuna ili 8,5 posto više nego preklani, a 599,3 kune ili 25,5 posto više nego 2015. godine.

Prema strukturi ukupno dodijeljenih potpora, lani su u sektoru poljoprivrede i ribarstva dodijeljene su u iznosu od 5,2 milijarde kuna, što je u ukupnim potporama udio od 42 posto. Državne potpore u tom sektoru lani su bile za 259 milijuna ili 5,2 posto više nego 2016. godini. Potpore u sektoru industrije i usluga u ukupnim su državnim potporama lani imale udio od 58 posto – dodijeljeno ih je u iznosu od 7,2 milijarde kuna, što je gotovo 716 milijuna ili 11,1 posto više nego u 2016. godini.

Pritom se na sektorske potpore odnosi 2,47 milijardi kuna, a na horizontalne, uključujući regionalne i potpore na lokalnoj razini 4,7 milijardi kuna. “Sektorske potpore iznose oko 34 posto, najvećim dijelom su za javno radijsko i televizijsko emitiranje, sektor prometa, brodogradnje, poštanske usluge te turizam. S druge strane, horizontalne potpore, ono što ćemo uvijek nazvati u Ministarstvu financija kao dobra potpora, imaju udio od 66 posto”, istaknuo je ministar financija Zdravko Marić na sjednici Vlade.

Inače, horizontalne potpore, koje su lani ukupno iznosile 4,7 milijardi kuna, bile su više za 1,6 milijardi kuna ili za 51,7 posto u odnosu na 2016. godinu. Pritom su lani horizontalne potpore u užem smislu (za istraživanje i razvoj i inovacije, zaštitu okoliša i očuvanje energije, male i srednje poduzetnike, usavršavanje, zapošljavanje, kulturu i razvoj širokopojasnih mreža) iznosile 2,2 milijarde kuna, regionalne potpore 2,1 milijardu kuna, a na potpore na lokalnoj razini 477,1 milijun kuna. Prema instrumentima dodjele, najvećim dijelom država je dodjeljivala potpore putem subvencija i neposrednih subvencija kamata, u visini od 10,36 milijardi kuna.

Slijede porezna oslobođenja, izuzeća, oprost poreza i doprinosa i olakšice te otpis dugova, 1,1 milijardu kuna, te putem kapitalnih ulaganja, udjela u vlasničkom kapitalu te pretvaranjem duga u vlasnički udjel iznos od 796 milijuna kuna. Kroz povoljnije zajmove i zajmove poduzetnicima u teškoćama dodijeljeno je 66,9 milijuna kuna potpora, a kroz izdana jamstva i opozvana odnosno aktivirana jamstva 60,2 milijuna kuna, stoji u izvješću. Uz to, lani je dodijeljeno i gotovo 980 milijuna kuna potpora male vrijednosti, odnosno de minimis potpora, koje se ne smatraju potporama u smislu zakona.

“Sve će ovisiti o cijeni, za sada razmatramo ponude”, kazao je Poletajev. Poletajev je također kazao da je Sberbank u razgovorima s raznim investitorima koji bi mogli sudjelovati u refinanciranju Agrokorova duga.

Fabris Peruško, trenutni izvanredni povjerenik u koncernu, trebao bi postati predsjednik Uprave, kazao je Poletajev. Postignutom nagodbom u Agrokoru Sbebrank je postao najveći dioničar s 39,2 posto udjela.

“Pun kufer deviza i jaki aprecijacijski pritisci na kunu”, telegrafski je potez središnje banke komentirao devizni analitičar jedne banke. U njemu se, kaže, iščitava i prešutna poruka središnje banke da u ovom dijelu godine ne želi znatnija otklizavanja tečaja ispod razine 7,40. Ostaje vidjeti hoće li ta poruka držati vodu do kraja godine i hoće li ovo ujedno biti i zadnja intervencija u 2018. ili će, kao u nekoliko navrata prijašnjih godina, pred sam kraj godine uslijediti još jedna.

Kako bilo, sama intervencija za profesionalne trgovce devizama zapravo i nije bila iznenađenje, a neki su i u dnevnim pregledima financijskih tržišta ovih dana isticali da bi daljnji pad tečaja euro/kuna mogao potaknuti reakciju HNB-a. Veličina intervencije ipak je ispala iznad očekivanja, jer otkup gotovo pola milijarde eura znači i da HNB u sustav koji već duže vrijeme obiluje likvidnošću pušta dodatnih 3,66 milijardi kuna.

Time će se višak likvidnosti, koji se zbog plaćanja obaveza korporativnog sektora prema državi ovih dana bio smanjio za oko 2,2 milijarde (na 21,4), ponovno vratiti na oko 25 milijardi kuna. Vezano uz ponudu deviza, bankari će reći kako nema naznaka da se baš ovih dana ističe neki specifičan ili jednokratan izvor povećane ponude, poput npr. realizacije nekog većeg projekta inozemnih investitora. Tako se velika ponuda umnogome pripisuje još jednoj dobroj turističkoj godini i s tim povezanim deviznim priljevom.

A koliko god se o povlačenju novca iz europskih fondova kod nas uglavnom govori u kontekstu slabe sposobnosti apsorpcije i podbačaja u odnosu na planove, fondovi EU sve su važnija varijabla i u priljevu deviza. U isto vrijeme, Hrvoje Stojić, glavni ekonomist Addiko banke, podsjeća da bankama postepeno pada “stock” imovine u valutnoj klauzuli, a to utječe na potražnju, tj. smanjuje njihove potrebe održavanje deviznih pozicija. Jučerašnja devizna aukcija bila je treća u ovoj godini, a računajući i prethodne dvije HNB je ukupno u 2018. otkupio više od 1,2 milijarde eura, stoji u analizi Poslovnog dnevnika.

Na deviznom tržištu naša centralna banka već poslovično daleko češće intervenira kroz otkupe deviza, a ne prodaje. Dakle, usmjerene su na sprječavanje jačanja kune prema euru, a ne obrnuto. Ta činjenica uglavnom se zanemaruje u sporadičnim, ali ustrajnim potezanjima pitanja tečajne politike i “precijenjene kune”, uglavnom u paketu s pričama o konkurentnosti izvoza i izvoznika. Inače, zadnja intervencija kroz prodaju deviza (zbog naglih deprecijacijskih pritisaka) održana je još u rujnu 2015. a u svih 12 u međuvremenu HNB je od banaka otkupljivao eure.

Osim izvješća o deviznoj intervenciji, HNB je jučer objavilo i pregled privremenih rezultata poslovanja banaka. Od njih 23, 6 ih je u prvih devet mjeseci poslovalo s gubitkom, a 17 iskazalo dobit. Na razini sektora ostvareno je 5,25 milijardi kuna dobiti prije oporezivanja. To je dvostruko više nego u istom razdoblju 2017. kad su im zarade bile pod utjecajem povećanih troškova rezervacija zbog Agrokora. Lanjski 9-mjesečni rezultat je, naime, bio gotovo upola slabiji nego godinu prije.

Za razliku od usporedivog prošlogodišnjeg pregleda, u njemu su ovaj put tri banke manje nego lani. Osim Tesla štedne banke u stečajnom postupku, na listi više nisu ni dvije koje su same izabrale likvidaciju (Štedbanka i Primorska). HNB-ova tablica potvrdila je da su Zagrebačka i Privredna banka jedine u prva tri tromjesečja iskazale više od milijardu kuna (bruto) dobiti. U slučaju Zabe, dijelom zbog utjecaja Agrokora na lanjski rezultat, a dijelom i zbog pripajanja Prve stambene štedionice, ona je porasla mnogo snažnije (čak 190%) dosegnuvši 1,7 milijardi.

Istodobno, PBZ je iskazao 1,1 milijardu kuna dobiti prije poreza (porast od 23%), ali u njegovu slučaju rezultatu nije pridonijelo pripajanje Veneto banke. Erste banka je iskazala nepunih 905 milijuna kuna bruto dobiti, Raiffeisenbank Austria nepunih 430, a Splitska 364,2 milijuna kuna, s tim da je OTP koja je danas dio iste grupe ostvarila 228,9 milijuna, piše Poslovni dnevnik.

“Proizvodnja i knjige narudžbi rastu najsporije u više od dvije godine, uz dodatne naznake širenja trenda usporavanja predvođenog proizvodnim sektorom i na sektor usluga”, konstatira glavni poslovni ekonomist Markita Chris Williamson.

Njemačka je s najslabijim tempom rasta u gotovo četiri godine bila “centar usporavanja” dok je Italija s blagim padom aktivnosti potvrdila posljednje mjesto na ljestvici gospodarstava obuhvaćenih istraživanjem. “Čini se da je rast otporniji u Francuskoj i Španjolskoj zahvaljujući ponajprije snažnim rezultatima uslužnog sektora”, ističe Williamson.

Posustalo je i zapošljavanje, uz najslabiji tempo otvaranja novih radnih mjesta od početka prošle godine, što u Markitu povezuju sa smanjivanjem broja nerealiziranih narudžbi, posebno u Njemačkoj i Italiji.

Poslovni čelnici u eurozoni nisu pretjerano optimistični ni u pogledu predstojećeg razdoblja, te u Markitu bilježe najnižu razinu očekivanja u u studenom u gotovo četiri godine. “Odgovori u anketi naglasili su sve izraženiji nepovoljni utjecaj brexita i zabrinutost zbog trgovinskog rata, posrnuli automobilski sektor i sve veću neizvjesnost vezano za ekonomske i političke izglede”, objašnjava Williamson.

“Poslovni optimizam na najnižoj je razini od kraja 2014., nadovezujući se na rizike koji bi mogli prigušiti rast na prijelazu u 2019. godinu”, zaključuje.

Konzorcij ‘Panama Cuarto Puente’ čine China Communications Construction Company (CCCC) i njezina tvrtka China Harbor Engineering Company (CHEC), a povjeren im je posao projektiranja i gradnje mosta preko Panamskog kanala.

Ponuda kineskog konzorcija ocijenjena je boljom od onih koje su dostavile kompanije iz Španjolske, Italije, Južne Koreje i Kine. Gradnja mosta spadat će među najveće građevinske projekte u povijesti Paname. Tijekom posjeta kineski predsjednik Xi i njegov domaćin Varela potpisali su niz sporazuma o suradnji na području infrastrukture, turizma i razvoja.

Panama je prva latinoamerička zemlja koja će postati partner Kine u inicijativi razvoja infrastrukture “Jedan pojas, jedan put”, vrijednoj više milijardi dolara.

Za svoj kazneni progon ponavlja teze kako je riječ o otimačini Agrokora, “monstruoznom kriminalnom projektu neviđenom u povijesti ovoga dijela EU-a”, te navodi kako je to najbolji primjer koruptivne, antinacionalne vlasti, koja je planski otela budućnost građanima RH i državu bacila na koljena.

Politički ću se aktivirati kako bih promijenio katastrofalni položaj Hrvatske

Todorić ne navodi detalje kako se misli politički aktivirati, ali ističe kako se na to odlučio kako bi promijenio “ovaj katastrofalan položaj Hrvatske”, gledajući “ovu diktaturu kojom upravlja premijer Plenković, kojom nesmiljeno nanosi ogromne štete RH, građanima uništava domovinu i njenu budućnost”.

Poručuje da se u Hrvatskoj mora okupiti sve ljudske potencijale, svakog pojedinca kako bi na najbolji način iskoristili nacionalna bogatstva – šume, vode, zemljišne površine i more, “kako bismo na najfunkcionalniji način realizirali nacionalne interese”.

Siguran je, kaže, da će se “ovu korupcijsku, nesposobnu, diktatorsku vlast jednostavno izbrisati – kako bi svojoj domovini Hrvatskoj i našoj djeci osigurali bolju budućnost” Todorić je ustvrdio kako je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, odlukom da su povrijedili načela obnašanja javne dužnosti u slučaju Agrokor, potvrdilo da su Dalić i Marić krivi za planski organizirano udruženje za otimanje Agrokora.

Kontradiktornosti Dalić, Marića i Petrova dokazuju istinitost udruženja u Borg grupu za otimanje Agrokora

“I bježanje, i skrivanje i laganje ostavlja iza sebe dokaze. Tako nam iskazi te nesuglasice i kontradiktornosti M. Dalić sa iskazima i svjedočenjima Z. Marića i B. Petrova donose nove nepobitne dokaze o istinitosti planskog organiziranog vaninstitucionalnog udruženja za otimanje Agrokora, nazvanoga Borg Grupa!”, poručio je.

Kao primjer te kontradiktornosti navodi tvrdnje Petrova da “Borg grupa nije izabrana od koalicijskih partnera”, dok je Dalić posvjedočila Uskoku da ekspertna radna skupina za Agrokor nije bila formalizirana u smislu neke odluke Vlade, ali je bila rezultat koalicijskog dogovora. “Nakon Povjerenstva imamo nepobitan dokaz, kao što to već mjesecima dokazujemo, da je to jedna privatna tajna skupina koja je funkcionirala vaninstitucionalno, s jasnom i isplaniranom namjerom takvog tajnog djelovanja. Imamo priznanje da su određeni državni dužnosnici simulirali razlog okupljanja nekih pojedinaca, a sa druge strane, tajno, u proširenom sastavu formirali Grupu BORG, koja je za zadatak imala isplaniranu i nezakonitu ortačku intervenciju u Agrokor, korištenjem državnog mehanizma”, naglašava Todorić.

Proziva hrvatsko pravosuđe da nema hrabrosti djelovati i saslušati sve uključene, kako bi otkrili razmjere protupravnih radnji koje su se dogodile. “Čini mi se da su svi drugi (mediji, pojedinci, određena povjerenstva i nevladine organizacije) učinkovitiji u otkrivanju istine i kaznenih djela, od onih čiji je to posao”, navodi Todorić.

Neovisnom istragom do istine, pa makar vodila do kaznene odgovornosti čelnika HDZ-a i Vlade

Zahtijeva neovisnu istragu kojom bi se razotkrila istina, “pa makar vodila do kaznene odgovornosti pojedinaca na čelu HDZ-a i Vlade RH”. “Gospodin Plenković, premijer RH, nakon čitavog niza skandala i protupravnih radnji, a sada otkrića laži iza koje se je skrivao, a očito teških protupravnih radnji koje su rađene, treba dati ostavku!”, ističe Todorić.

Inače, zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo je istragu protiv Ivice Todorića, njegovih sinova Ivana i Ante Todorića te 12 Agrokorovih menadžera i revizora pokrenulo u studenom 2017. zbog nezakonitog pribavljanja više od milijardu kuna. Istraga je nedavno produljena za najdulje šest mjeseci i trebala bi biti dovršena najkasnije u svibnju 2019.

Uz Todorića i sinove, istragom u slučaju Agrokor obuhvaćeni su Alojzije Pandžić, Damir Kuštrak, Hrvoje Balent, Ivica Crnjac, Olivio Discordia, Marijan Alagušić, Sanja Hrstić, Mislav Galić, Tomislav Lučić, Piruška Canjuga, Ljerka Puljić i Ivica Sertić. Svi su bili članovi uprave ili nadzornog odbora u Agrokoru, dok su Discordia i Hrstić zaposlenici revizorske kuće Baker Tilly koja je radila revizorska izvješća za Agrokor.

“Ako usporedimo zadnje tri godine, vidimo da ta očekivanja ipak usporavaju i imamo zabilježenu tendenciju pada očekivanja”, kaže Begić. Kada je riječ o gospodarskom stanju u 2018. godini, najveći dio poslodavaca, njih 50 posto, ocjenjuje ga kao osrednje dobro, 20 posto kao loše, pet posto kao jako loše, 20 posto kao jako dobro, a pet posto kao izvrsno.

Prosjek školske ocjene kojom procjenjuju stanje je 3,01, što predstavlja trend polaganog rasta iz godine u godinu. Kako pojašnjava Begić, taj trend rasta ima korelaciju s gospodarskim rastom.

Gledano prema sektorima, najnižu ocjenu stanja u gospodarstvu dali su sektori graditeljstva, 2,8, osobne usluge, zdravstvo i obrazovanje 2,93, zatim regije Dalmacija, 2,75, i Slavonija, 2,89, te male tvrtke, koje u pravilu teže amortiziraju negativne utjecaje i kretanja na tržištu, 2,85.

S druge, pak, strane, najvišom ocjenom stanje u gospodarstvu ocijenio je sektor proizvodnje, 3,09, te onaj trgovine, poslovnih usluga i turizma, s prosječnom ocjenom 3. Istu ocjenu su dali i poslodavci iz središnje i sjeverne Hrvatska te primorja, dok su oni iz velikih tvrtki stanje ocijenili prosječnom ocjenom 3,21. Nadalje, pokazuje istraživanje, 41 posto poslodavaca ocjenjuje stanje u ovoj u odnosu na prošlu godinu kao malo bolje, a 33 posto kao približno isto.

60 posto poslodavaca smatra da neće biti promjena uvjeta za poslovanje i ulaganja

Istraživanje pokazuje i da većina poslodavaca, njih 60 posto, smatra da uvjeti za poslovanje i ulaganja u 2019. neće doživjeti važnije promjene, to jest da će ostati isti. Glavni direktor HUP-a Davor Majetić ocjenjuje da je hrvatsko gospodarstvo u okruženju i uvjetima u kojima radi vrlo blizu svojevrsnog maksimuma, odnosno potencijala od 2,5 do tri posto gospodarskog rasta.

Kaže da većina poslodavaca u idućoj godini ne očekuje neke velike promjene, unatoč Vladinim najavama reformi, posebice od strane ministra gospodarstva, poduzetništva i obrta Darka Horvata.

Kao glavne prepreke poslovanju poslodavci tradicionalno ističu visoke poreze, neefikasnu javnu upravu, loše pravosuđe, parafiskalne namete, radno zakonodavstvo, korupciju, kao i nedostatak radne snage, koji je kao rizik u godinu dana porastao za gotovo šest puta. “Postoji umjereni optimizam, ako se ništa ne promijeni, stanje će biti slično kao i ove godine, imati ćemo rast od 2,5-3 posto, prije svega iz rezervi ili potencijala gospodarstva”, ocjenjuje Majetić.

Poziva Vladu da što prije krene s reformama da bi se prepreke uklonile, ocijenivši kako je već prvi kvartal odlična prilika za to. “Dolazimo do ruba naših internih rezervi kao gospodarstva i država tu napokon mora postati saveznik, radeći dublje i ozbiljnije promjene, kako bismo postojeći potencijal iskoristili, a mislimo da gospodarstvo sasvim sigurno ima potencijal rasta koji nadmašuje tri posto”, kaže Majetić.

Majetić: Zabrinjava i ljuti izostanak dijaloga s Vladom oko minimalne plaće

Odgovarajući na pitanje novinara, Majetić je kazao da vjeruju optimizmu ministra gospodarstva Darka Horvata te kako se može bolje, poručivši da bi samo s početkom rada na uklanjanju pet-šest najproblematičnijih prepreka već iduće godine mogli imati stopu gospodarskog rasta od četiri posto.

Kada je riječ o povećanju minimalne plaće, Majetić kaže da je HUP po prvi puta od 2007. godine bio izostavljen iz tog dijaloga te kako ih to zabrinjava i ljuti. Vlada je prošloga tjedna, naime, donijela uredbu kojom se neto minimalna plaća povećava s 2.752 na 3.000 kuna, odnosno za 248 kuna ili devet posto u odnosu na 2018. “Nadamo se da će ovo ostati presedan i da ćemo idućih godina sjesti za stol i dogovarati se”, rekao je Majetić.

Napominje da HUP kontinuirano govori da plaće moraju rasti, pri čemu učestalo i pozivaju Vladu na smanjenje troškova poslovanja, kako bi se ta sredstva mogla pretočiti u rast plaća. U Hrvatskoj, naveo je, 25 tisuća radnika radi u punom radnom vremenu i s minimalnom plaćom, a napominje da su te plaće takve jer poslodavci jednostavno ne mogu isplatiti veće.