Ekonomija

Deblokada kanala

Teretni brod koji je prošli mjesec zapeo u Sueskom kanalu i blokirao prolaz ostalim brodovima spreman je nastaviti plovidbu, ali je i dalje usidren i čeka dogovor vlasnika i uprave kanala o nadoknadi štete, kazao je u srijedu tehnički upravitelj broda “Ever Given”.

Brod je proglašen spremnim za nastavak plovidbe od jezera Great Bitter Lake, koje razdvaja dva odsjeka kanala, za Port Said, gdje bi trebao biti ponovo pregledan prije plovidbe za Rotterdam, priopćila je brodarska kompanija Bernhard Schulte Shipmanagement (BSM).

“Ever Given” je usidren na jezeru od 29. ožujka, nakon odsukavanja uz pomoć međunarodnih stručnjaka. Taj 400 metara dugi brod je bio zaglavljen u Sueskom kanalu i potpuno blokirao promet tim morskim prolazom kojim se odvija više od 10 posto svjetske trgovine.

Uprava Sueskog kanala (SCA) zatražila je odštetu od 916 milijuna američkih dolara od japanskog vlasnika broda, tvrtke Shoei Kisen, potvrdio je UK Club, jedan od osiguravatelja.

SCA je ishodio sudski nalog da zadrži brod tijekom pregovora o naknadi štete.

“Odluka SCA da zadrži brod je vrlo razočaravajuća. Od samog početka, BSM i posada su u potpunosti surađivali sa svim relevantnim tijelima”, kazao je izvršni direktor BSM-a Ian Beveridge.

Po njegovim riječima, glavni cilj je što hitnije rješavanje problema kako bi brod i posada napustili Sueski kanal.

SCA navodi da je Egipat tijekom blokade Sueza gubio između 12 i 15 milijuna dolara dnevno.

Među glavnim izvorima prihoda zemlje, prolazak kanalom je 2019.-2020. Egiptu donio 5,7 milijarda dolara.

Japanski vlasnik ogromnog kontejnerskog broda Ever Givena koji se zaglavio u Sueskom kanalu priopćio je da pregovara s egipatskim vlastima o njihovom zahtjevu za 900 milijuna dolara odštete za šestodnevnu blokadu prometa.

Izvijestio Politico

Europska unija odbila je molbu Crne Gore za pomoć u otplati kineskog kredita za nedovršenu autocestu u iznosu od milijardu dolara koji je tu zemlju uvalio u dužničku krizu, piše briselski portal Politico.

Politico navodi da su visoki crnogorski dužnosnici proteklih tjedana tražili od EU-a pomoć za vraćanje zajma, koji iznosi četvrtinu ukupnog duga zemlje i baca svjetlo na uticaj Kine na Zapadnom Balkanu ali je Bruxelles u ponedjeljak odbio taj zahtjev.

EU već priža pomoć Crnoj Gori te je njen najveći vanjskotrgovinski partner, istaknuli su i Europske komisije, te dodali kako nemaju praksu vraćati zajmove trećih strana, bez obzira što su kineski krediti veli makro i socioekonomski rizik za cijelu regiju.

Politico piše da odluka Bruxellesa riskiraotvaranje vrata kineskom državnom zajmodavcu, Izvozno-uvoznoj banci Kine za kontroliranjem imovine u vlasništvu Crne Gore.

Portal podsjeća i na kritike kako je prethodna vlada Crne Gore donijela lošu odluku kada je 2014., suprotno savjetu iz EU-a, prihvatila kineski zajam, koji pokriva 85 posto troškova za kontroverzni projekat autoceste koji još nije dovršen.

Dodaje se da su i druge zemlje poput Šri Lanke, Pakistana i Džibutija koje su prihvatile atraktivne ponude zajmova u okviru kineske inicijative Pojas i put, sada pod financijskim pritiskom da ih vrate, što otvara rizik njihovog izlaganja kineskom uticaju.

Kina drži četvrtinu crnogorskog duga, a uprkos velikim kašnjenjima u izgradnji autoceste, prva otplata dospijeva u srpnju. Ako bi Crna Gora zatajila, odredbe ugovora daju Kini pravo na pristup crnogorskom zemljištu kao garanciji.

Poručio Zdravko Marić

Potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić izjavio je u srijedu da se puni oporavak gospodarstva ne treba očekivati prije kraja sljedeće godine, a turizma i godinu kasnije, no da to ovisi i o pandemiji.

Projekcije BDP-a za ovu godinu ovise o tome što će se događati s covidom, ali i turističkom sezonom. Očekivanja su da bi turistička sezona trebala biti bolja od lanjske, no to ovisi o razvoju pandemije. Ove se godine ne može očekivati puni oporavak gospodarstva, najraniji se puni oporavak BDP-a na razine prije covida može očekivati krajem 2022. godine, a nekih aktivnosti, uključujući i turizam, ne prije 2023. godine, rekao je Marić u emisiji Hrvatskog radija “A sada Vlada”.

Istaknuo je i da je prihodna strana proračuna u prva tri mjeseca, a i prva dva tjedna travnja, na tragu očekivanja, dok je poseban izazov rashodna strana.

Najavio je i kako će se preraspodjelama u proračunu osigurati sredstva za covid dodatak umirovljenicima, a nakon toga raditi i na prijedlogu rebalansa.

Procjene su Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i resornog ministarstva da će covid dodataka umirovljenicima proračun koštati 600 milijuna kuna.

“To danas ide na sjednicu Vlade, osigurat ćemo sredstva u proračunu preraspodjelama, a onda nakon toga onda ćemo raditi pripreme na rebalansu proračuna”, rekao je Marić, dodajući kako će do rebalansa doći prije ljetne stanke.

Ministar financija je, komentirajući dug prema veledrogerijama, naglasio kako i bez covida država ima dugogodišnji problem sa zdravstvom. Najvidljiviji je problem veledrogerija, odnosno opskrbe i dobave lijekova i materijala, ali to, ističe, nije jedini problem sa zdravstvom.

Nije problem niti neki stari dug prema veledrogerijama jer onda bi, tvrdi, rješenje bilo jednostavno – predložio bi Vladi da se izda obveznica ili bilo koji drugi dužnički oblik i da se isplati kompletni dug.

“Uopće nije tema niti pitanje podmirivanje tih obveza i dugova. Vlada odnosno država će to podmiriti, dakle to nije tema. Tema je kako osigurati dugoročnu financijsku održivost i stabilnost sustava”, naglasio je Marić, napominjući kako će se sastanak s predstavnicima veledrogerija održati u 13 sati.

U vezi Nacionalnog plana oporavka i otpornost, o kojemu će se danas raspravljati i u Saboru, a oporba ga je dočekala “na nož”, dok se poslovna zajednica pribojava da dovoljno novca neće otići u gospodarstvo, posebice ne u privatni sektor, rekao je kako je udio gospodarstva, što uključuje i privatni sektor, najviši – 54 posto, kao i da će najvažnija biti impplementacija tog dokumenta.

Ključni naglasak plana oporavka, tvrdi, je provedba reformi, stvari koje će imati transformativni efekt kako u javnom tako i u privatnom sektoru, a koje će biti suportirane javnim odnosno privatnim investicijama.

“Nema potrebe za podjele i raditi razliku između privatnog i javnog sektora”, kazao je Marić, poručujući uz ostalo kako je godina izazovna, ali i postoje pozitivne prilike za gospodarstvo koje treba iskoristiti.

Analiza InterCapitala

Posljednjih mjeseci traje intenzivan oporavak BDI Indexa, glavnog pokazatelja za kretanja na brodarskom tržištu. Baltički suhi indeks ili BDI Index sastavljen je od različitih cijena otpreme koji se koriste za prijevoz suhih rasutih kontejnera na trgovačkim brodovima.

Iako je indeks koristan za određivanje potražnje za suhim bulkerom, može se koristiti i kao važan ekonomski pokazatelj. Naime, upotreba ovog indeksa kao pokazatelja varijacija je teme koju je Charles Dow zaposlio prije jednog stoljeća: djelatnost prijevoza podrazumijeva buduću trgovinu, pišu analitičari InterCapitala.

Promjena BDI indexa može ulagačima dati uvid u globalne trendove ponude i potražnje. Mnogi smatraju porast ili smanjenje indeksa vodećim pokazateljem budućeg gospodarskog rasta. Temelji se na sirovinama, jer potražnja za njima nagovještava budućnost. Ti se materijali kupuju za izgradnju i održavanje zgrada i infrastrukture, a ne u vremenima kada kupci imaju ili višak materijala ili više ne grade zgrade ili proizvode proizvode.

Indeks BDI gotovo je dosegnuo 2020. godine najnižu razinu u deset godina, usred izbijanja pandemije COVID-19, kad je globalna trgovina zaustavljena. Međutim, kako je uvođenje cjepiva potaknulo optimizam, indeks se uspješno oporavio. I ne samo to, indeks je jučer zaključio na 2.145 bodova, što je znatno iznad desetogodišnjeg prosjeka od 1.119,97, što ukazuje na očekivanje budućeg rasta potražnje. Treba također napomenuti da je indeks BDI porastao za 57% u odnosu na isto razdoblje prošle godine, što ukazuje na značajan oporavak potražnje za sirovinama.

To je očito i kada se gledaju cijene dionica hrvatskih Dry-Bulkera koje su pokazale snažne performanse 2021. godine. Naime, cijena dionica Jadroplova porasla je za 115% od početka godine, dok je Atlantska plovidba porasla za 28%. Napokon, Alpha Adriatic povećao je 18% od početka godine. Kada se uspoređuju trenutne cijene dionica s razinama prije COVID-19, dva od tri hrvatska brodara zabilježila su značajan rast cijena.

Naime, u usporedbi s početkom 2020. godine, Alpha Adriatic i Jadroplov zabilježili su rast cijene dionica od 77%, odnosno 56%. S druge strane, unatoč porastu od 28% 2021. godine, cijena dionice Atlantske plovidbe ostaje 49% ispod razine viđene početkom 2020. godine, prenosi SEEbiz.

Stečajna masa

Dionice riječkog 3. maja, koji je od kraha Uljanika pod posebnom skrbi države, konačno će na prodaju. Prvi pokušaj ispitivanja interesa tržišta predložit će vjerovnicima Uljanika u stečaju, u čijem je vlasništvu najveći dio, 88% dionica, stečajna upraviteljica te krovne tvrtke pulskog brodogradilišta Marija Ružić.

Na skupštini vjerovnika na Trgovačkom sudu u Pazinu 7. svibnja jedna od točaka dnevnog reda je utvrđivanje uvjeta i načina pod kojima će se pokušati unovčiti ove dionice.

Te dionice posljednjih godina, od kraha Uljanika, predmet su stalnog propitkivanja u javnosti zašto ih država, kao najveći vjerovnik u Uljaniku, ne proda, posebice jer iz krugova škvera često stižu informacije kako ima interesa za nastavak poslovanja 3. maja, no pitanje je ima li i ozbiljnih kupaca za tvrtku koja je u nezavidnom financijskom stanju u kakvom se nalazi 3. maj.

Stečajna upraviteljica ima zakonsku obvezu u određenom roku pokušati unovčiti imovinu stečajnog dužnika i odluka koju će predložiti dio je ispunjenja te obveze.

Pred vjerovnike će izaći s prijedlogom više modela s kojima se može postići najbolju cijenu za dionice, koje se u međuvremenu priprema, a na vjerovnicima će biti odluka o izboru najpovoljnijeg rješenja, pri čemu će opet glavnu riječ imati predstavnici države.

U stečajnoj masi Uljanika dionice 3. maja upisane su po ukupnoj vrijednosti od oko 16 milijuna kuna – 10 kuna za dionicu, što je njihove nominalne vrijednosti od 100 kuna. Tom dionicom, koja kotira na Zagrebačkoj burzi, ne trguje se već duže od godinu dana.

Posljednja transakcija obavljena je u siječnju 2020., a protrgovano je 257 dionica po cijeni od 37 kuna.

U međuvremenu tvrtka je prošla težak postupak deblokade uz pomoć države koja je poduprla program omogućavanja nastavka poslovanja dovršetkom radova na tri započete gradnje, te uz dogovor s vjerovnicima koji su ostavili “na čekanju” zahtjeve za podmirenjem potraživanja od 3. maja do rujna ove godine.

U međuvremenu kao mogući partneri za 3. maj spominjali su se talijanski Fincantieri, australski Scenic pa i njemački brodograditelj Lürssen, koji je nedavno pokrenuo i otvaranje inženjerskog centra za razvoj i projektiranje luksuznih jahti koji bi trebao do kraja godine zaživjeti u Rijeci, no svi oni, koliko se čuje, zainteresirani su za poslovnu suradnju s 3. majem, ne i za vlasničko preuzimanje.

Skori pokušaj prodaje Uljanikovih dionica u 3. maju koji je pokrenut radi ispunjavanja obveze u stečajnom postupku, bit će, dakle, dobar test kako kotira ovaj industrijalac i ima li potencijala na tržištu, za čije je provođenje ovo i dobar trenutak, dok tvrtka još posluje u nekom vakuumu, uz pomoć države.

A osim dionica 3. maja, stečajna upraviteljica Uljanika nastavlja s pokušajima unovčenja ostale imovine pa su u tijeku dražbe za još tri novogradnje, za koje dosad nije bilo uspjeha, a koje se u ovom 4. krugu nude po simboličnoj cijeni od 1 kune.

Riječ je o gradnjama 531, nedovršenom ro-ro brodu čija je procijenjena vrijednost 72 mil. kn, brodu za prijevoz rasutih tereta 527 koju je vještak procijenio vrijednom više od 74 milijuna kuna, te nedovršeni brod za prijevoz stoke, najvrednija među preostalim novogradnjama pulskog škvera, brod 526 procijenjen na 128 milijuna kuna, piše Poslovni dnevnik.

Piše CNN

Kompanijama male kapitalizacije koje čine Russell 2000 na ruku je išao niz razloga, od poticaja do jačanja dolara. Burzovni indeks američkih manjih kompanija koji možda skriva novi Apple ili Teslu postaje sve zanimljiviji tamošnjim ulagačima. Kako piše CNN, indeks Russell 2000 koji se sastoji od dionica kompanija male tržišne kapitalizacije tijekom 2021. godine porastao je oko 13 posto.

To je znatno bolji rezultat od tri indeksa koji sadrže “teškaše” američkog dioničkog tržišta, Dow Jonesa i S&P-a 500 te tehnološkim dionicama nakrcanog Nasdaqa. Ta su mjerila u ovogodišnjem dijelu godine ojačala između 6 i 9 posto.

Dionice kompanija manje burzovne vrijednosti počele su se uspinjati krajem godine, oporavljajući se od udarca zadobivenog na početku krize izazvane koronavirusom.

Američki financijski analitičari ističu kako postoji niz razloga koji su išli na ruku manjim kompanijama. Izravna novčana pomoć Amerikancima podigla je osobnu potrošnju, a mnoštvo kompanija iz Russella 2000 većinu prihoda ostvaruju na američkom, a ne inozemnom tržištu.

“Čak i nakon rotacije prema dionicama cikličnih sektora i kompanija manje vrijednosti, povijesno gledano ove su dionice i dalje relativno jeftine u odnosu na dionice rastućih kompanija velike tržišne kapitalizacije i trebale bi profitirati od vrlo snažnog skoka gospodarstva”, kaže David Kelly, glavni analitičar u JP Morgan Funds. Manje su kompanije također dobile “vjetar u leđa” i od povećanja vrijednosti američke valute.

Dolarov indeks – koji mjeri vrijednost američke prema košarici nekoliko vodećih svjetskih valuta – za ovu godinu bilježi rast od 3 posto i blizu je najviših razina.

Ako dolar nastavi rasti, to bi bila sjajna vijest za kompanije okrenute američkom tržištu, ali ne i toliko dobra za multinacionalke. Naime, snažniji dolar smanjuje vrijednost prodaje i dobiti ostvarene u inozemstvu.

Valja naglasiti i kako je uspon vrijednosti kompanija manje tržišne kapitalizacije povezan s priljevom kapitala malih ulagača u riskantnije, a u nekim slučajevima i neprofitabilne manje kompanije. To prije svega vrijedi za trgovca video-igrama GameStop koji je nedavno bio u središtu pomame malih ulagača okupljenih na forumskoj platformi Reddit.

Inače, GameStop je i dalje u sastavu Russella 2000 iako mu je tržišna kapitalizacija narasla na 13 milijardi dolara. To je tri puta više od prosječne kapitalizacije kompanija iz tog indeksa, piše Poslovni dnevnik.

Analitičari za Večernji list

Nakon što je uz COVID krizu izbio problem i s dugovima u zdravstvu, političari i stručnjaci iznijeli su spasonosno rješenje da nam treba 200 tisuća radnika više. No, nitko nije spomenuo kakve to radnike trebamo i kako do njih doći jer samo uvozimo jeftinu radnu snagu koja s minimalnim doprinosima neće pomoći održivosti zdravstvenog i mirovinskog sustava.
Hrvatska s manje od 4 milijuna ljudi ima 1,2 milijuna umirovljenika, 1,5 milijuna osiguranika te 152.681 nezaposlenog. Hrvatska je, prema Eurostatu, prije pandemije bila šesta u EU po broju odobrenih dozvola za strance s obzirom na broj stanovnika. Na svakih 1000 stanovnika 2019. izdali smo 12 dozvola za strance.

U Hrvatskoj je krajem godine bilo 71 tisuću radnika iz trećih zemalja, a od 1. siječnja do 9. travnja 2021., prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, zatraženo je 13.015 mišljenja za dozvolu za boravak i rad stranih radnika te ih je izdano 7779.

Za njih 2629 dano je negativno mišljenje, dok su ostali zahtjevi poslodavaca u proceduri. Od ove godine nema više kvota, poslodavci mogu uvesti radnika koliko god im treba, ali samo ako ih nema na našem tržištu rada. Dobro bi bilo da kao razvijene zemlje uvozimo i obrazovane, što nije slučaj. I ove godine najviše smo uvezli zidara (1010), radnika na visokogradnji/niskogradnji (1285), tesara (655), fasadera (388), armirača (386), vozača (317), montera građevinskih elemenata (307). Slijede keramičari, vozači, elektroinstalateri, zavarivači, bravari, soboslikari, pekari, čistači… Kad nam je lani MUP dostavljao podatke za 21.209 stranaca, gotovo polovica imala je srednju školu, a ostali KV i nižu spremu, a samo 362 bila su s fakultetom.

Demograf Stjepan Šterc napominje za Večernji list da je za održivost zdravstvenog i mirovinskog sustava ključna zaposlenost domicilnog stanovništva, povratak iseljenika i selektivna imigracijska politika.

– Doprinosi iz minimalaca stranih radnika neće pokriti dugove u zdravstvu. Nama trebaju obrazovani s plaćama čak većim od prosječne za održivi zdravstveni i mirovinski sustav, a ne radnici na minimalcu i s malim plaćama. Nemamo razvojnu politiku, ni jednu ozbiljniju reformu, a nismo usmjerili ni poticajne porezne modele prema opustošenim i rijetko naseljenim područjima da bismo u njima zadržali i u njih privukli novo stanovništvo – kaže Šterc.

Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije drži da hrvatske plaće odgovaraju razini naše produktivnosti, no preniske su s obzirom na cijene.

– Hrvatska, iako je lijepa i sigurna, nije atraktivna imigracijska zemlja. Naravno da za održivost javnih sustava trebamo skuplje radnike, ali ne može se preko noći promijeniti poslovna klima za koju zakoni trebaju biti stabilni i provedivi. Hoćete li napredovati i dobro zarađivati u Hrvatskoj često ne ovisi o radu i znanju, nego o umreženosti, što se mora mijenjati. Nužna nam je veća profesionalizacija, da se cijeni znanje i rad i to će privući mlade, te depolitizacija odnosno nemiješanje politike u kadroviranje, ali i privatizacija onoga što ne narušava javni interes. Dio iseljenih će se vratiti kad se prilike u zemlji poboljšaju – drži Bejaković.

Informatički sektor bi, dodaje, mogao privlačiti obrazovane radnike, ali pita se zašto bi netko iz tog sektora došao iz Indije kad može više zaraditi na Zapadu.

Demograf Marin Strmota ističe da nemamo useljeničku politiku pa nam je pri uvozu radnika nit vodilja stanje na tržištu rada koje traži niskokvalificirane radnike.

– Ne možemo razvoj zemlje temeljiti samo na građevini i turizmu. Te djelatnosti traže niskokvalificirane radnike kojima se zdravstveni i mirovinski sustav ne može održavati. Zdravstveni sustav nećemo spasiti minimalnim doprinosima niskokvalificirane radne snage. To je vožnja u rikverc. Treba stvoriti pozitivno okružje za povratak iseljenika iz posljednjeg EU vala, a jedino gdje sad vidim mogućnost privlačenja obrazovanih radnika su informatičke tvrtke i tvrtke poput Rimčeve. Digitalnim nomadima, ljudima visoke platežne moći, treba što brže omogućiti da ovdje mogu raditi, živjeti i trošiti. Portugal je u COVID krizi od jednog mjesta na obali stvorio digitalno selo. Cijeli svijet prilagođava se 4. industrijskoj revoluciji u kojoj će informatički svijet trebati sve više obrazovanih, no pitanje je kako ćemo se mi tome prilagoditi – kaže Strmota.

Analiza

Iako su Sjedinjene Američke Države dom većini vodećih svjetskih tvrtki za proizvodnju poluvodiča te time kontroliraju globalno tržište čime ostvaruju geostratešku prednost pred Kinom, bitno je znati da SAD nema potpunu neovisnost u lancu vrijednosti poluvodiča.

Naime, radi se o političkoj i vojnoj kontroli tržišta. SAD ovisi o kritičnim inozemnim sirovinama i proizvodnim kapacitetima u ostatku svijeta. Proizvodni lanac bilo kojeg poluvodiča izuzetno je složen i oslanja se na čak 300 različitih ulaza, uključujući različite komponente, posebne materijale koji se obrađuju i analiziraju s više od 50 različitih vrsta alata za obradu i ispitivanje. Ti alati i materijali potječu iz cijelog svijeta i obično su visoko tehnološki složeni i zahtijevaju dugotrajno usvajanje proizvodnih procesa. Nadalje, većina opreme koja se koristi u proizvodnji poluvodiča, kao što je litografski i mjeriteljski strojevi, oslanjaju se na složene opskrbne lance koji su također visoko optimizirani i uključuju stotine različitih tvrtki koje isporučuju module, lasere, mehatroniku, upravljačke čipove, optiku, napajanja i još mnogo toga.

U takvim odnosima kada su u pitanju poluvodiči kinesko je gospodarstvo potpuno ovisno o ostatku svijeta. Naime, svake godine Kina uvozi više od 300 milijardi američkih dolara poluvodiča, a većina, iako ne sve velike američke tvrtke za proizvodnju poluvodiča, povuku najmanje 25% svoje prodaje s kineskog tržišta.

Složenost tehnologije i proizvodnje poluvodiča imaju i svoje zakonitosti koje nisu slijepi odrazi političkih interesa. Tako , unatoč oštroj retorici posljednjih godina s obje strane Tihog oceana, američke tvrtke za proizvodnju poluvodiča i njihovi kineski kolege i dalje rade zajedno na stotinama, ako ne i tisućama, dizajna proizvoda i zajedničkim naporima za razvoj tehnologije.

Prije posljednjeg pola desetljeća, Kina je potrošila više od 30 godina i desetke milijardi dolara na izgradnju domaće industrije poluvodiča, zasipajući svoje državne prvake resursima da se natječu sa zapadnim tvrtkama. Unatoč tim ulaganjima, kineske tvrtke za proizvodnju poluvodiča čine relativno mali dio globalnog tržišta.

Unatoč tim naporima da se izgradi kineska industrija poluvodiča, regionalna struktura industrije – temeljena na globalnoj raspodjeli tržišnog udjela korištenjem sjedišta tvrtke – bila je u osnovi nepromijenjena u 2020. u odnosu na 2014. i nije bilo većih pomaka u Kini u to vremensko razdoblje. Kineski igrači desetljećima zaostaju u nekim od najvažnijih područja proizvodne tehnologije, poput litografije i najnaprednijih alata za dizajn softvera. Kinesko udruženje poluvodičkih industrija procjenjuje da će Kina, kako bi ispunila svoje ciljeve politike, morati smanjiti nedostatak kadrova od oko 300.000 inženjera.

Proizvodni lanac bilo kojeg poluvodiča izuzetno je složen i oslanja se na čak 300 različitih ulaza, uključujući različite komponente, posebne materijale koji se obrađuju i analiziraju s više od 50 različitih vrsta alata za obradu i ispitivanje.

Za razliku od potrošačke elektronike gdje su velike kineske tvrtke, kao što su Vivo, Xiaomi i Lenovo, zahvaljujući uklapanju u globalna tehnološka dostignuća dostigli s više od polovice svoje prodaje izvan Kine s tehnologijom poluvodiča odnosi su sasvim drugačiji. Kao ključna tehnologija poluvodiči su geostrateški presudni u odnosima SAD i Kine.

Od 2016. godine, kao odgovor na zabrinutost zbog sudjelovanja kineskih tehnoloških tvrtki u kršenju ljudskih prava i veza kineskih poluvodičkih tvrtki s kineskim vojnim institutima, američka je vlada dodala glavne kineske kupce i proizvođači poluvodiča na popis tvrtki koje su suprotne demokratskim vrijednostima i opasnost za zapadne demokracije. Te tvrtke uključuju potrošače poluvodiča kao što su DJI, ZTE i Hikvision, a proizvođači poluvodiča uključuju Huawei i SMIC. Tvrtke s popisa uglavnom nemaju pravo na primanje bilo kojeg proizvoda ili tehnologije koji podliježe

Uredbama o upravi za izvoz bez licence koju je dostavio Ured za industriju i sigurnost SAD. Administracija u Washingtonu je također pojačala nadzor nad akvizicijama ili ulaganjem u osjetljive tehnologije poput poluvodiča i ograničila je zajedničko istraživanje i razvoj i akademski angažman američkih i kineskih tvrtki, laboratorija i obrazovnih institucija. Zajedno uzeti u obzir, ti potezi američke administracije znatno su otežali ionako složen i skup zadatak izgradnje konkurentne kineske industrije poluvodiča, piše Mreža.

Italija je blokirala ponudu kineske tvrtke Shenzhen Investment Holdings za kupnju kontrolnog udjela u milanskom proizvođaču opreme za poluvodiče, objavila su dva vladina dužnosnika.

Vlada je na sjednici 31. ožujka iskoristila posebne ovlasti veta kako bi blokirala Shenzhenovu ponudu za kupnju 70 posto udjela u proizvođaču elektroničkih komponenti LPE, rekli izvori su izvori krajem prošlog tjedna.

Time Rim potvrdio da je spreman štititi talijansku stratešku imovinu od stranog preuzimanja.

Premijer Mario Draghi rekao je novinarima prošlog četvrtka da je vlada analizirala slučaj talijanske kompanije za izradu poluvodiča koju je htjela kupiti kineska tvrtka. Blokirali smo tu akviziciju, rekao je premijer, ne navodeći imena tvrtki.

Udruženje njemačke industrije

Njemački sektor industrije očekuje da će ove godine biti u znatno boljoj poziciji nego u pandemijskoj 2020., objavilo je u ponedjeljak udruženje njemačke industrije (BDI), izdvajajući među ključnim čimbenicima brže procjepljivanje građana.

Proizvodnja bi trebala “snažno porasti, za osam posto u odnosu na prošlu godinu”, poručio je Siegfried Russwurm, čelnik BDI-ja.

Mnoge kompanije već od početka godine zaprimaju znatno više narudžbi, istaknuo je Russwurm prilikom otvaranja virtualnog Sajma industrije u Hannoveru.

Njemačko bi gospodarstvo po njegovim očekivanjima trebalo porasti za tri posto u 2021. godini budu li koronavirusna ograničenja postupno ukinuta do početka jeseni.

Među ključnim faktorima istaknuo je bržu provedbu cijepljenja kod liječnika opće medicine i onih koje je angažirao poslodavac. BDI zastupa interese 40 udruženja koja obuhvaćaju više od 100 tisuća kompanija.

Analiza

Hrvatska narodna banka (HNB) revidirala je naviše projekciju gospodarskog rasta u ovoj godini, na 5,9 posto s prethodno projiciranih 4,9 posto, i to zahvaljujući očekivanjima snažnijeg oporavka domaće potražnje, ističe se u priopćenju iz središnje banke.

S obzirom na razmjerno povoljne recentne pokazatelje gospodarske aktivnosti, HNB je revidirao projekciju BDP-a naviše i u 2021. očekuje rast od 5,9 posto, navodi se u priopćenju objavljenom u ponedjeljak nakon održane sjednice Savjeta HNB-a. Prethodna procjena rasta BDP-a za 2021., iz prosinca lani, iznosila je 4,9 posto.

U HNB-u pritom ove godine očekuju snažniji oporavak domaće potražnje, dok su očekivanja rasta inozemne potražnje nešto ublažena pod utjecajem pogoršanja epidemiološke situacije u većini europskih zemalja u proteklim mjesecima i razmjerno sporog procjepljivanja.

No, napominju da projekciju realne stope rasta BDP-a prate naglašeniji negativni rizici, koji se ponajprije odnose na pretpostavke o razmjerno uspješnoj turističkoj sezoni uz znatan porast prihoda od turističke potrošnje stranih gostiju u odnosu na proteklu godinu.

Osim osnovnog, HNB je stoga procijenio i alternativni, pesimistični, scenarij koji pretpostavlja znatno nepovoljniju epidemiološku situaciju u Hrvatskoj i svijetu kao i dužu primjenu restriktivnih mjera. Uz negativne učinke na osobnu potrošnju, investicije i prihode u turizmu, rast realnog BDP-a u nepovoljnom scenariju mogao bi u 2021. godini iznositi 2,8 posto, ističe se dalje u priopćenju.

Također, navodi se kako se u 2021. očekuje prigušeni oporavak na tržištu rada, jer je negativna reakcija tržišta rada na snažan gospodarski pad u 2020. bila znatno slabije izražena.

Nadalje, očekuje se i jednokratno ubrzavanje prosječne godišnje inflacije potrošačkih cijena zbog rasta cijena nafte i drugih energenata, pa bi prosječna stopa inflacije mogla dosegnuti 1,7 posto.

U takvom makroekonomskom okružju, iz HNB-a ističu da će nastaviti jačati ekspanzivni karakter monetarne politike, održavajući pritom stabilnost tečaja kune prema euru.

Zadržavanje salda na tekućem i kapitalnom računu platne bilance u pozitivnom području, unatoč snažnom padu prihoda od turističke potrošnje stranih gostiju u odnosu na 2019., poduprijet će takvu monetarnu politiku i stabilnost tečaja, navode dalje u priopćenju.

Na Savjetu je razmotreno i izvješće o bankovnog sustavu u 2020. Kako se navodi, lani je imovina kreditnih institucija porasla za 7,3 posto, a taj rast je financiran povećanjem depozita kućanstava i nefinancijskih društava te izvora od domaćih financijskih institucija.

Povećanje imovine uglavnom je usmjereno u likvidna sredstva, pritom najviše na računima za namiru kod HNB-a te u kreditnu aktivnost. Najviše je poraslo kreditiranje državnih jedinica, a povećanje kredita nefinancijskim društvima pretežito je rezultat rasta u prvom tromjesečju. Povećanje kredita kućanstvima ostvareno je isključivo na osnovi rasta stambenih kredita, potaknutog državnim programom subvencioniranja tih kredita, kaže se u priopćenju.

Međutim, utjecaj pandemije covida-19 ogleda se u znatnom povećanju rizičnosti kreditnog portfelja. Ponajprije se to odnosi na porast kredita koji još nisu u statusu neispunjavanja obveza kod kojih je utvrđen znatan porast kreditnog rizika (tzv. faza 2.), a primjetan je i porast neprihodujućih kredita (NPL-ova). Udio NPL-ova ipak se blago smanjio, na 5,4 posto s 5,5 posto krajem 2019., zahvaljujući rastu visokokvalitetne imovine i daljnjim prodajama neprihodujućih potraživanja, ističu iz središnje banke.

Na kraju 2020. stanje preostalih moratorija iznosilo je 24,5 milijarda kuna, što odgovara visini od 6,3 posto ukupnih kredita i predujmova.

Na moratorije kućanstvima odnosilo se 3,3 milijarde kuna, na nefinancijska društva odnosilo se 11,5 milijarda kuna, a na moratorije odobrene ostalim sektorima odnosilo se 9,7 milijarda kuna. U odnosu na kraj rujna moratoriji smanjili su se za 11,2 milijarde kuna (31,5 posto), odnosno nešto manje od iznosa dospijeća predviđenog u četvrtom tromjesečju.

Do kraja lipnja 2021. dospijeva gotovo cjelokupan iznos preostalih moratorija odobrenih nefinancijskim društvima i kućanstvima, a do kraja rujna 2021. dospijevaju i moratoriji odobreni ostalim sektorima. Iako se udio faze 2. u izloženostima na koje su primijenjeni moratoriji u odnosu na rujan neznatno smanjio, na 29,8 posto, kvaliteta tih izloženosti ipak se pogoršala, na što upućuje povećanje udjela faze 3. (neprihodujući krediti), s 2,8 posto na kraju rujna na 5,1 posto na kraju prosinca 2020., navode iz HNB-a.

Troškovi nastali prepoznavanjem kreditnog rizika i smanjeni prihodi iz poslovanja više su nego prepolovili dobit bankovnog sustava i zamjetno smanjili njegovu profitabilnost u odnosu na 2019. Likvidnost sustava dodatno je porasla pod utjecajem mjera za njezino očuvanje, uz nastavak trenda transformacije oročenih depozita u transakcijske. Kapitaliziranost sustava pojačana je nalogom HNB-a zaključivanjem dobiti ostvarene 2019. u kapital i očuvana učincima ciljanih izmjena bonitetnoga regulatornog okvira (tzv. brzo rješenje za CRR).

Savjet HNB-a dao je Nadzornom odboru Karlovačke banke suglasnost za imenovanje Željke Surač predsjednicom uprave i Marina Rade za člana uprave te banke, zaključuje se u priopćenju, u kojem se još navodi i da je na sjednici usvojena i odluka o financijskim izvještajima HNB-a za 2020.