Ekonomija

“HUP podržava najave predsjednika Vlade o nastavku porezne reforme u smjeru rasterećenja poduzetnika i građana od siječnja 2021. godine”, istaknuli su iz HUP-a podsjećajući da su i u nedavnoj anketi među poslodavcima glavni zahtjevi prema novoj Vladi bili upravo tako usmjereni.

Vezano za najave o donošenju odluke o povećanju minimalne plaće, iz HUP-a podupiru želju da se radnicima omogući bolji standard jer je, kako ističu, i poslodavcima u interesu zadržati kvalitetne radnike i pružiti im što bolje uvjete rada.

No iz HUP-a pritom podsjećaju na obavezu konzultacije sa socijalnim partnerima i nužnost socijalnog dijaloga kao i potrebu za detaljnom analizom stanja na tržištu rada prije finaliziranja same odluke. “U mnogim prerađivačkim industrijama, kao što je npr. tekstilna industrija, poslodavci uglavnom nisu u mogućnosti dodatno podizati plaće, posebno u trenutnoj situaciji pogođenosti korona krizom. Zato je važno dobro odmjeriti sve faktore kako ne bi došlo do kontraefekta i gašenja pojedinih tvrtki te daljnjeg gubitka radnih mjesta”, navode iz HUP-a.

Poručuju i kako je HUP, kao socijalni partner Vladi na raspolaganju za konstruktivan dijalog oko ove i drugih tema vezanih uz gospodarska pitanja. Premijer Andrej Plenković najavio je kako Vladu očekuje aktivna, radna jesen, nastavak politike poreznog rasterećenja građana i poduzetnika.

Porezne reforme, kao i do sada, stupit će na snagu 1. siječnja 2021., bit će to kontinuitet politike rasterećenja građana i gospodarstva, rekao je premijer za HRT. Kad je riječ o minimalnoj plaći i njenom povećanju, najavljuje da će odluka o tome biti donijeta najkasnije početkom studenoga.

Odluka o minimalnoj plaći uvijek se donosi na jesen, kako bi se oni na koje se odnosi mogli pripremiti, objasnio je, podsjetivši da je u mandatu njegove prve Vlade ta plaća u neto pogledu podignuta za 754 kune, a tri vlade prije nje, zajedno za 250 kuna. “Naša je ambicija podići tih 3. 250 neto na 4. 250 neto do kraja mandata”, poručio je.

Kako pokazuju podaci eurostatističara, bruto domaći proizvod (BDP) Unije u drugom je kvartalu potonuo 14,4 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, dok je istodobno BDP eurozone pao čak 15 posto. Na kvartalnoj razini, odnosno u usporedbi s prvim ovogodišnjim tromjesečjem, pad BDP-a EU u drugom je kvartalu iznosio 11,9 posto, dok je gospodarstvo eurozone u istom razdoblju potonulo 12,1 posto. To je, ističu u Eurostatu, najveći pad gospodarske aktivnosti u EU od 1995. godine, otkako u Luxembourgu sustavno vode podatke o kretanju BDP-a na razini Unije.

Preliminarni podaci o padu BDP-a u drugom tromjesečju po članicama još su dramatičniji. Tako je BDP Njemačke, motora europskoga gospodarstva, pao za 11,7 posto na godišnjoj razini, odnosno 10,1 posto na kvartalnoj razini. Francuska ekonomija potonula je još dublje: pad njenog BDP-a u drugom ovogodišnjem tromjesečju u odnosu na isti kvartal lani iznosio je 19 posto, dok je u usporedbi s prvim ovogodišnjim kvartalom pad bio 13,8 posto. To je čak i dublji pad od onoga u Italiji, članici koju je pandemija koronavirusa najviše pogodila, a čiji je BDP u drugom kvartalu pao 17,3 posto u odnosu na isti lanjski kvartal, odnosno 12,4 posto u odnosu na prvo ovogodišnje tromjesečje.

Ipak, među velikim ekonomijama EU najgore je, kako pokazuju podaci Eurostata, prošla Španjolska. Njen BDP u drugom je ovogodišnjem tromjesečju bio čak 22,1 posto manji nego u istom lanjskom razdoblju, dok je u odnosu na prvi kvartal potonuo 18,5 posto.

Debele i u novijoj povijesti nezapamćene minuse nižu i izvaneuropska gospodarstva. Tako je, kako su objavili u Washingtonu, američko gospodarstvo, inače najveće na svijetu, u drugom tromjesečju potonulo nevjerojatnih 32,9 posto na godišnjoj razini, što su analitičari već ocijenili “povijesnim”. Naravno, u negativnom smislu.

Podaci o tako velikim stopama pada gospodarske aktivnosti mogu se slobodno okarakterizirati kao urušavanje gospodarstva. Takav pad ekonomije posljedica je pandemije koronavirusa i “zaključavanja” ekonomija. Drugim riječima, dok su ekonomije bile u lockdownu ogroman pad imale su i ponuda i potražnja. Velik broj tvrtki nije radio, već su radile samo najosnovnije djelatnosti, a građani, s druge strane, nisu gdje imali ni potrošiti svoj novac.

“Ti podaci su dramatični, ali ipak nas ne vode u situaciju iz vremena Velike depresije 30-ih godina prošlog stoljeća, kada je kriza trajala godinama. Sve će, naravno, ovisiti o kretanju koronavirusa, ali vjerujem da se u sljedećoj godini može očekivati brz oporavak”, objašnjava za Index ekonomski analitičar Damir Novotny.

I Željko Lovrinčević iz zagrebačkog Ekonomskog instituta slaže se s ocjenom da je pad u drugom kvartalu dramatičan. Ipak, on smatra da će Europi za oporavak trebati malo više vremena. “Sad vidimo da ovo neće biti tako kratkotrajno. Očekujem da bi se Europa tek 2023. godine mogla vratiti na pretkrizne razine”, kaže Lovrinčević za Index.

Neovisno o tome kada će početi oporavak i koliko će trajati, činjenica je da će ova godina u cijelom svijetu biti izuzetno teška. Na to ukazuju i prognoze Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Europske komisije.

U MMF-u su tako još u travnju prognozirali da će svjetski BDP u 2020. godini potonuti tri posto. Pritom će puno gore proći razvijene ekonomije nego zemlje u razvoju. Naime, prosječan pad ekonomske aktivnosti u razvijenom dijelu svijeta u ovoj bi godini trebao iznositi 6,1 posto, dok će pad u zemljama u razvoju biti znatno manji, samo jedan posto.

Među razvijenim zemljama na udaru recesije posebno će se naći gospodarstva Italije i Španjolske, zatim Francuske i Njemačke te Velike Britanije, Kanade, SAD-a i Japana. Kada je riječ o zemljama u razvoju, gospodarstvo Rusije u ovoj bi godini trebalo potonuti 5,5 posto, na što će, osim koronakrize, utjecati i pad cijena energenata. S druge strane, dva velika gospodarstva, indijsko i kinesko, godinu bi čak trebala zaključiti u plusu. Ili, preciznije, prognoze MMF-a pokazuju da bi Kina, zemlja iz koje je krenula pandemija koronavirusa, u ovoj godini trebala ostvariti rast BDP-a od 1,2 posto, što je za kineske prilike inače vrlo slabo, dok bi Indija u 2020. trebala ostvariti rast BDP-a od 1,9 posto.

I u MMF-u očekuju da će se svjetsko gospodarstvo u sljedećoj godini početi oporavljati, i to po stopi od 5,8 posto. Pritom bi gospodarski rast u razvijenim zemljama trebao biti sporiji nego u zemljama u razvoju, odnosno razvijeni dio svijeta trebao bi imati gospodarski rast od, u prosjeku, 4,5 posto, a zemlje u razvoju po stopi od 6,6 posto. Unatoč tome što ne očekuju dugotrajnu krizu, ekonomisti upozoravaju da se arhitektura svjetske ekonomije u koronakrizi počela mijenjati te da će se nastaviti mijenjati. Koronakriza je, može se reći, unijela tektonske promjene u način funkcioniranja gospodarstava.

Jedna od posljedica koronakrize bit će, upozoravaju ekonomisti, proces dodatnog zatvaranja država i trgovinskih blokova. Drugim riječima, europski kapital će u budućnosti vjerojatno manje tražiti prilike na izvaneuropskim tržištima, a više se okrenuti ulaganjima u slabije razvijene europske zemlje, i to iz jednostavnog razloga što neće željeti reprizu korona udara na kretanje roba. Izgledno je i da će se skratiti nabavni lanci.

Druga posljedica mogla bi biti, dodaju ekonomisti, smanjenje značaja uslužnih djelatnosti, uključujući i turizma, na gospodarstvo. Umjesto naglaska na usluge, “u modu” će se vjerojatno vratiti reindustrijalizacija, što će poticati i Europska komisija.

Otvorenim u cijeloj priči ostaje kako će u koronakrizi i nakon nje proći Hrvatska. Jasno je da će pad gospodarske aktivnosti u našoj zemlji u ovoj godini biti ogroman, kao i da će oporavak teći sporije nego što bismo željeli. Na to, uostalom, upućuju i prognoze Europske komisije po kojima Hrvatska u ovoj godini može računati na strmoglavi pad BDP-a od čak 10,8 posto, jedan od najvećih u EU, dok bismo u sljedećoj godini mogli ostvariti rast BDP-a, prema istim prognozama, od 7,5 posto.

Novotny se nada da će nova vlada Andreja Plenkovića slušati preporuke Europske komisije i pokrenuti reformski proces. Ipak, upozorava da će u svemu tome biti i dosta otpora interesnih skupina, kao i da mnoge reforme ne idu brzo. “Sad je prilika da vlada pokrene strukturne reforme, što neće biti lak posao”, zaključuje Novotny.

S druge strane, Hrvatskoj bi se, kako su ekonomisti već primijetili, mogle otvoriti prilike da privuče kapital iz razvijenijih europskih država, s obzirom na to da će brojne kompanije kao lokacije za ulaganja birati slabije razvijene europske zemlje. No Hrvatska se i tu suočava s jakom konkurencijom pa će morati poraditi na jačanju poslovne klime u zemlji, donosi Index.hr.

U ožujku 2019. se cijena zlata za uncu odjednom strmoglavila ispod 1500 dolara – toliko je vrijedilo i gotovo čitavu 2018. Ali od onda je počeo rast i izgleda kao da mu nema kraja: samo od ovog lipnja pa do novog rekorda mu je cijena narasla za gotovo petinu vrijednosti.

Stara je logika: ako prijete nevolje, zlato će uvijek imati vrijednost. Zlato nikad neće biti bezvrijedno, ali vrijednost zlata je povezana sa čitavim nizom čimbenika. Prvi je naravno potražnja – i prema njoj bi zapravo cijena trebala padati. Jer daleko najveći kupci zlata su na Istoku: kao ilustracija i prema posljednjem, prošlogodišnjem izvješću organizacije World Gold Council su 2017. Kinezi kupili 637,3 tona zlata, a Indijci 544,6 tona. Tek nakon njih dolazi potražnja Sjedinjenih Američkih Država gdje se kupilo 144,7 tona zlata, ali usporedbe radi, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima je to bilo 52,1 tona, Iranu 44,9 tona, po četrdesetak tona je otišlo u Južnu Koreju, Hong Kong, Tursku, Indoneziju…

Ali baš na tim tržištima Istoka je sa ovom krizom u pandemiji potražnja značajno pala. Niti to ne treba čuditi: gotovo polovica od oko 4.500 tona zlata koje dolazi na tržište svake godine odlazi u proizvodnju nakita. A takav nakit se mnogo više prodaje na Istoku, na Zapadu se zlato prije vidi kao oblik ulaganja tako da se kupuju poluge, zlatnici ili vrijednosnice vezane za zlato. A u ovim kriznim vremenima očito nije doba za kupovinu bogatog zlatnog nakita čak ni za svadbu. Tako je ovoga puta baš Zapad taj koji je požurio kupovati zlato.

Kako javljaju iz World Gold Councila, najveći porast potražnje se vidi upravo u Njemačkoj: u samo prvoj polovici ove godine su Nijemci kupili 83,5 tona zlata, više nego dvostruko više nego u istom razdoblju prošle godine. To ima čitav niz razloga: prvi je svakako želja da se imutak “smjesti na sigurno”. Obzirom na uznemirenost na burzama i neizvjesnost koja vlada u mnogim koncernima, dionice čak i nekad sigurnih tvrtki su postale rizik koji će teško dati neku dividendu.

Ne samo to: Nijemci su već tradicionalno “igrači na sigurno”, ali isto tako se još dobro pamti kriza u dvadesetim godinama prošlog stoljeća i vlada upravo panični strah od (hiper)inflacije. A tu su bilijuni eura koji se spremaju kao mjere za poticanje konjunkture nakon ove pandemije – dakle, zaključuju mnogi, novac koji će doći u opticaj i bez stvorene nove vrijednosti. Može li to proći bez inflacije?

Argumentirati se može ovako ili onako, ali oni koji kojima je kasica-prasica dobro popunjena u svakom slučaju žele biti sigurni. A njih nema malo: prema podacima iz 2017. najimućnijih 10% Nijemaca su raspolagali neto-imutkom u prosjeku od 639.000 eura. Naravno, postoje i druga tradicionalna “utočišta” za novac u kriznim vremenima, na primjer nekretnine. Ali cijene kvalitetnih nekretnina u Njemačkoj su već dugo toliko visoke da je i tu previše rizično očekivati još veći rast vrijednosti. Jer tu treba onda biti netko tko će tu nekretninu i kupiti da bi se ta vrijednost opet pretvorila u eure i cente.

Kod nesigurnosti na burzama imućni traže mjesto gdje će uložiti novac. No vrijednost “kapitala od betona” – kako se često zovu nekretnine – je u Njemačkoj već i inače u upravo vrtoglavim visinama.

Zato – zlato. A ima još razloga koji ovu plemenitu kovinu čine zanimljivom za Nijemce: prvo, pri fizičkoj kupovini zlata i špekulacijom na porast njegove vrijednosti se tu onda ne mora plaćati porez koji se računa na dobit od špekulacija. A drugo, cijena zlata – kao i mnoge druge robe kojom se trguje na svjetskim burzama – se računa u dolarima. A povjerenje u američku valutu trenutno nije veliko, tako da je Nijemcima zlato i na taj način atraktivno već i zbog toga što sam dolar nije alternativa za “spas” dijela imutka.

Hoće li zbog svega toga rekord cijene zlata ostati na “samo” 1981 dolar po unci? Hans-Günter Ritter iz tvrtke Heraeus koja se bavi trgovinom plemenitim metalima nije siguran: pogotovo ako se neizvjesnost u gospodarstvu nastavi – i ako se nastavi ova psihologija čopora u kupnji, zlato bi lako moglo i probiti granicu od 2000 dolara po unci. No zlato je ipak tradicionalno i špekulativni objekt tako da je tu teško biti pouzdan prorok.

Jer uobičajene logike ponude i potražnje kod zlata – zapravo nema. S jedne strane je teško zamislivo da će se igdje naći neko novo bogato nalazište te kovine, ali golema količina zlata koje dolazi na tržište “ostaje” u trezorima: jedva 7,5% zlata se doista potroši u industriji, osobito u elektronici i rijetko se isplati to zlato opet reciklirati. Sve ostalo se “vrti” i dalje, a svake godine ga ima sve više: oko polovica odlazi u industriju nakita, petnaestak posto kupuju središnje banke kao polog svojoj valuti i ostatak od 30% je predmet špekulacija.

Zbog svega toga, koja vrijednost unce će biti sutra je doista nemoguće reći. Ali ako vam je djed ostavio koju zlatnu polugu u nasljedstvo, u svakom slučaju se ne morate žaliti, piše DW.

Nakon pada komunističkih režima na istoku Europe prije tri desetljeća, strani proizvođači automobila počeli su snažno ulagati u tu regiju, privučeni jeftinom i obrazovanom radnom snagom. U državama poput Češke, Mađarske te posebice Slovačke – koja proizvodi najviše automobila po stanovniku u svijetu – automobilski sektor postao je važan izvor stranih ulaganja, otvaranja novih radnih mjesta i ukupnog ekonomskog rasta.

Međutim, kako je izbijanje pandemije zatvorilo dobar dio tvornica automobila širom svijeta, a prodaja zbog posljedične recesije sve više slabi, automobilska branša vjeruje da će srednja Europa zbog toga biti snažnije pogođena nego ostali dijelovi svijeta, piše Reuters. To je posebno loša vijest za Češku, Slovačku i Mađarsku čija se gospodarstva snažno oslanjaju na taj industrijski sektor. „Očekuje se da će taj sektor zabilježiti najveći pad unutar industrijske proizvodnje u regiji srednje i istočne Europe. U tom će sektoru oporavak biti najsporiji, pa bi mogao biti jedan od glavnih utega BDP-u“, ističe Peter Virovacz, ekonomist banke ING u Budimpešti.

Predstavnici proizvođača automobila koji posluju u Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj i Mađarskoj upozorili su u travnju javnost da taj sektor u tim zemljama izravno i neizravno zapošljava 1,3 milijuna radnika i sudjeluje s gotovo petinom u ukupnoj proizvodnji automobila u Europskoj uniji. Stoga su od europskih institucija zatražili što bržu obnovu dobavnih lanaca, financijsku podršku i reviziju regulatornih zahtjeva koji se tiču emisija ispušnih plinova. Glasnogovrnik Europske komisije poručio je za Reuters kako promjena regulative ne može uključivati kašnjenje u primjeni ili potpuno odbacivanje europskih ciljeva zaštite okoliša.

„Striktno zakonodavstvo o zaštiti okoliša najbolji je način promoviranja konkurentnosti i inovativnosti“, poručili su iz Bruxellesa. O važnosti autoindustrije u srednjoeuropskim državama dovoljno govore makroekonomski podaci: u Mađarskoj taj sektor sudjeluje s 4 do 6 posto u BDP-u, a u Češkoj s 10 posto. U Slovačkoj automobilska industrija sudjeluje s 13 posto u vrijednosti gospodarstva i zaslužna je za polovicu industrijske proizvodnje. Dio proizvođača koji posluju u srednjoj Europi smatra da će proizvodnja ove godine pasti između 20 i 25 posto, odražavajući tako globalni pad proizvodnje. Primjerice, njemački Daimler najavio je da će od prvog kolovoškog tjedna uvesti i treću smjenu u svojoj mađarskoj tvornici. Taj je pogon lani proizveo 190.000 automobila, a njemačka je kompanija odbila komentirati koliku proizvodnju očekuje ove godine. Slovačka podružnica južnokorejske Kije treću će smjenu uvesti u rujnu. „U drugoj polovici 2020. nadamo se većim narudžbama i poboljšanju situacije na automobilskom tržištu kako bi mogli u potpunosti iskoristiti proizvodne kapacitete“, izjavio je glasnogovornik kompanije.

Kijina slovačka tvornica lani je proizvela rekordnih 344.000 vozila, a u prvom polugodištu proizvodnja je srezana 27 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje. Još jedan značajni proizvođač u Slovačkoj, francuski PSA, objavio je da ima dovoljno narudžbi do jeseni. U Mađarskoj japanski Suzuki očekuje 20-postotni pad proizvodnje u odnosu na lanjskih približno 180.000 vozila. Tvornica je krajem travnja opet započela s proizvodnjom, ali u samo jednoj smjeni, a 13. srpnja krenuo je i dvosmjenski rad. Češka udruga automobilske industrije procjenjuje da će proizvodnja u toj državi ove godine pasti za petinu, a da će se prihodi smanjiti za najmanje 215 milijardi kruna, odnosno 9,6 milijardi dolara.

Češka gospodarska perjanica, kompanija Škoda u vlasništvu njemačkog Volkswagena, lani je proizvela 1,24 milijuna vozila, najviše u domaćim pogonima. Škoda trenutno radi punim kapacitetom, iako je vodstvo kompanije najavilo da će proizvodnja ovisiti o potražnji. Iako su zbog relativno brze obnove proizvodnje srednjoeuropski proizvođači za sada izbjegli veća otpuštanja, negativni utjecaj na gospodarstvo neće biti moguće izbjeći. Europska komisija predviđa da će mađarsko gospodarstvo ove godine pasti 7 posto, a češko 7,8 posto. U Slovačkoj će pad iznositi 9 posto dok će Poljska – zbog manje izloženosti autoindustriji – ostvariti pad od 4,6 posto. No, osim proizvodnje automobila, snažno je pogođena i industrija dijelova koja u tim državama zapošljava desetke tisuća radnika.

Češka tvornica Koyo Bearings, dio japanske kompanije JTEKT, trenutno radi na 70 posto kapaciteta. „Očekujemo da će potražnja nastaviti stupnjevito rasti. Međutim, nećemo dosegnuti predpandemijske razine vjerojatno do sredine 2021. godine. I tu u najboljem, optimističnom scenariju“, ističe direktor te tvornice Petr Novak.

On ističe da se europsko tržište, koje „guta“ 80 posto prodaje češkog Koyja, ne oporavlja tako brzo kako se nadao, a postoji i zabrinutost oko drugog vala zaraze. Joszef Nyiro, čelnik tvornice FAMU blizu Budimpešte kaže da se njihova strategija preživljavanja temeljila na osvajanju novih tržišta. Nyiro je ujedno i predsjednik udruge dobavljača za automobilsku industriju, a tvrdi da će idućih nekoliko mjeseci biti ključno za tu branšu. „Vladin je zadatak obnoviti potražnju“, smatra Nyiro, donosi Poslovni dnevnik.

“Naše su potrebe s Covidom porasle sa 30,5 milijardi kuna na 64, milijardi kuna. U ovakvim okolnostima kakvim jesmo, možemo sa zadovoljstvom konstatirati da smo sve obveze za financiranjem u 2020. godini ispunili, naglasio je ministar. Na pitanje koliko su kamatne stope bile u skladu s očekivanima, Marić je rekao da su obveznice na sedam godina po 0,75 posto, bile po dobrim uvjetima.

Za ovu se godinu prognozirao pad od 9,4 posto. Za mjesec dana Vlada će izaći s novim projekcijama temeljem svih saznanja kojima ćemo raspolagati i Vlada stoji iza svih projekcija koje je stavila u funkciju. Kazao je kako su sve mjere koje su od prvog dana stavljene u funkciju bile usmjerene na očuvanje likvidnosti i očuvanje radnih mjesta.“Onaj prvi val smo na jedan adekvatan način amortizirali, ali dani su ispred nas i Vlada će pratiti epidemiološku sliku i dalje činiti sve kako bi se nastavio trend očuvanja radnih mjesta i kako bi se što prije krenulo putem oporavka”, istaknuo je ministar.

Marić je rekao kako izazovi postoje i mi kao zemlja se moramo naučiti s njima nositi, kao što smo se nosili na prvom valu pandemije. 750 milijardi eura iz fondova je velika šansa i za Hrvatsku, ali i za EU gospodarstvo i to je prilika da se napravi iskorak za naše gospodarstvo, ali i društvo u cjelini, istaknuo je ministar. “U 10. mjesecu će krenuti neformalne i formalne konzultacije s EU komisijom i tijelima po pitanju programa. U 4. mjesecu su sve zemlje, pa tako i Hrvatska u obvezi poslati Nacionalni plan oporavka i u njemu, između ostalog definirati kako strukturne reforme, tako i investicijske aktivnosti koje bi trebale biti ključne odrednice trošenja i apsorpcije onoga dijela koji se odnosi na plan oporavka i otpornosti”, rekao je.

Istaknuo je kako je osnovna ideja i na nacionalnoj razini da se stvaraju preduvjeti za kvalitetnu implementaciju nekoliko jakih i prepoznatljivih projekata, a isto tako se ne zanemaruje ravnomjerni regionalni razvitak kao jedan od postulata kojima se vodi RH. “Što se tiče privatnog gospodarstva želimo maksimalno iskoristiti sredstva EU, da ona na adekvatan način, bilo u obliku bespovratnih sredstava, bilo u obliku kvalitetnih zajmova dopru do onih koji su ključni pokretači našeg gospodarstva i investicija”, naglasio je.

Na pitanje kada se može očekivati rast minimalne plaće i smanjenje poreza, Marić je rekao kako će se već nakon ljetne stanke početi raditi na tome. “Kao ministar financija zagovaram prema poreznim obveznicima maksimalnu odgovornost koju moramo zagovarati, što smo činili i u protekle 4 godine, te se što prije vratiti na putanju uravnoteženog proračuna”, rekao je i dodao kako će se paralelno s tim raditi veća apsorpcija iz fonda oporavka i otpornosti, a također paralelno s tim radit ćemo na procesu poreznog rasterećenja.

Istaknuo je kako će najesen biti poznati detalji, piše HRT.

Takav pad BDP-a više je nego trostruko veći od prijašnjeg rekordnog pada od 10 posto u drugom tromjesečju 1958. godine. Usporedbe radi, u prvom ovogodišnjem kvartalu najveće je svjetsko gospodarstvo palo za pet posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Time je u SAD-u završilo povijesno najdulje razdoblje gospodarskog uzleta, koje je trajalo 11 godina, a službeno je nastupila recesija, koja se uobičajeno definira kao dva tromjesečja uzastopnog pada BDP-a.

Glavnina rekordnog pada BDP-a dogodila se u travnju, kada je gospodarska aktivnost gotovo zaustavljena nakon što su od sredine ožujka uvedene stroge mjere radi suzbijanja širenja epidemije, koje su prekinule rad tvornica, restorana, kafića i drugih dijelova gospodarstva. Iako su se aktivnosti počele oporavljati u svibnju, zamah je usporio nakon ponovnog porasta broja novozaraženih, ponajprije u gusto naseljenim regijama na jugu i zapadu SAD-a, gdje su vlasti u najteže pogođenim područjima ponovno zaustavile poslovanje ili su odgodile njihovo ponovno pokretanje. To je prigušilo nade da će u trećem kvatralu doći do snažnog gospodarskog oporavka.

Predsjednik američke središnje banke Fed Jerome Powell u srijedu je potvrdio da gospodarska aktivnost usporava. Fed je na ovotjednoj sjednici zadržao kamatne stope blizu nule i obećao da će nastaviti upumpavati novac u gospodarstvo. “Izgledi baš nisu dobri. Amerikanci se ne ponašaju dobro po pitanju socijalnog razmaka, stopa zaraze je neprihvatljivo visok, a to znači da gospodarski rast ne može oživjeti”, rekao je Sung Won Sohn, profesor financija i ekonomije sa Loyola Marymount Universityja u Los Angelesu.

Bez povijesno velikog paketa fiskalnih poticaja od gotovo 3.000 milijardi dolara, pad gospodarstva bio još snažniji. Taj paket predviđa pomoć kompanijama pri isplati plaća zaposlenicima, a milijunima nezaposlenih Amerikanaca omogućava isplate naknada u visini 600 dolara tjedno. Međutim, u subotu ističe rok tom paketu mjera. Oštar pad BDP-a mogao bi stvoriti pritisak na Bijelu kuću i Kongres da postignu dogovor o drugom paketu ekonomskih poticaja.

Prema priopćenju njemačkog statističkog ureda, radi se o rekordnim brojkama. Takvi podaci nisu zabilježeni niti za vrijeme globalne financijske i ekonomske krize 2008./2009. godine. Ipak, današnje vijesti nisu iznenađenje – ugledni ekonomisti i institucije predviđali su ovakve podatke. Njemačka centralna banka početkom tjedna prognozirala je da će najjače gospodarstvo Europe u drugom tromjesečju 2020. godine, zbog pandemije koronavirusa, zabilježiti značajno oštriji pad nego u prvom kvartalu. U prvom kvartalu je, podsjetimo, pad bio 2,2 posto.

U mjesečnom izvješću, ekonomisti Bundesbanka predvidjeli su “najveći pad realno bruto domaćeg proizvoda (BDP)” od 1970. godine, kada je njemački statistički ured počeo objavljivati tromjesečne serije BDP-a. Ipak, središnja banka bila je oprezno optimistična: smatraju da je gospodarska aktivnost vjeojatno dotaknula najnižu točku u travnju. U drugom dijelu godine očekuju nastavak oporavka.

Njemačko gospodarstvo je u prvom tromjesečju ove godine zabilježilo pad od 2,2 posto. Sredinom svibnja revidirani su i podaci za zadnji kvartal 2019. godine, kada je njemački BDP također pao. Mada je taj pad bio svega 0,1 posto, Njemačka je tada tehnički ušla u recesiju. I tada se najavljivalo da će u razdoblju između travnja i lipnja gospodarstvo zabilježiti još lošije rezultate. To je period u kojem su, kao i drugdje u Europi, uvedena brojna ograničenja kako bi se suzbilo širenje zaraze koronavirusom što je dovelo do gotovo potpunog zastoja svih gospodarskih aktivnosti.

Krajem travnja, njemačka vlada prognozirala je da će zemlja ove godine iskusiti jednu od najgorih recesija, s godišnjim padom BDP-a od 6,3 posto. Sljedeće godine BDP bi trebao rasti 5,2 posto. Potpuni oporavak u Berlinu očekuju 2022. godine, donosi Telegram.

Iako je račun financiranja od 63,4 milijarde kuna zvučao kao zaista veliki i bilo polemike na koji način i kako osigurati ta sredstva, do ljetne stanke osigurane su gotovo kompletne potrebe za financiranjem, kazao je Marić u saborskoj raspravi o potvrdi triju ugovora o zajmovima s međunarodnim financijskim institucijama.

Marić je podsjetio kako je za ovu godinu bio po prvi puta planiran suficit proračuna opće države za 1,5 milijarde kuna, međutim da je druga perspektiva nastupila pojavom epidemije koronavirusa kada je došlo do pada prihoda i povećanih rashoda za zdravstvo i potporu gospodarstvu zbog čega se država morala zadužiti na domaćem i inozemnom tržištu.

Od planiranog suficita idemo u planirani deficit od gotovo 25 milijardi kuna što je utjecalo na ukupni račun financiranja koji iznosi 63,4 milijardi kuna za 2020. godinu”, rekao je ministar financija.

Marić je također najavio je da će krajem kolovoza i početkom rujna revidirati makroekonomske projekcije. Hrvatski sabor u četvrtak raspravlja o potvrdi triju ugovora o zajmovima s međunarodnim financijskim institucijama ukupno vrijednima gotovo 660 milijuna eura, namijenjenima rješavaju krize uzrokovanu pandemijom Covid-19, obnovi nakon potresa i jačanju javnog zdravstva.

Riječ je o zakonskim prijedlozima o potvrdi dvaju ugovora o zajmu s Međunarodnom bankom za obnovu i razvoj (Svjetska banka) te Okvirnog ugovora s Razvojnom bankom Vijeća Europe. Ugovor o zajmu za odgovor na krizu i podršku oporavku vrijedan je 276 milijuna eura, a onaj o projektu obnove nakon potresa i jačanju pripravnosti javnog zdravstva 184 milijuna eura.

Vlada je nedavno Brodotrogiru odobrila državna jamstva za osiguranje avansnih uplata za gradnju dva putnička broda za polarna krstarenja, za američke naručitelje. Brodotrogir je zajedno s društvima kojima je jedini ili većinski vlasnik imao rast, zatim pad i sada se ponovno oporavlja.

Prošle su godine tri tvrtke iz grupacije, od njih ukupno 16, započele proces predstečajne nagodbe. Hrvatska brodogradnja Trogir izišla je iz predstečaja te sklopila nagodbu s vjerovnicima početkom siječnja, dok je Brodotrogir d.d. to učinio krajem veljače, ali još uvijek nepravomoćno.

Brojka koju je Irski statistički ured objavio 2016. je isprva zazvučala kao senzacija: porast BND-a za nevjerojatnih 26,2 posto. Irsko gospodarstvo se doduše oporavilo od godina krize. No porast od 26 posto nije imao nikakve veze s realnošću. Ovaj porast je povezan isključivo s jednom tvrtkom: Apple. Naknade za licence ove tvrtke su preusmjerene sa SAD-a na Irsku što je uzrokovalo eksplozivni porast BND-a. No Irska od svega toga nije baš imala previše koristi. Zbog povoljnih poreznih zakona i još spretnijih poreznih savjetnika Appleovi porezni izdaci su smanjeni na minimum.

Za ovo “magično” smanjenje poreznog tereta nobelovac Paul Krugman je izmislio pojam “Vilenjačke ekonomije” (Leprechaun Economy, prema legendarnim irskim vilenjacima). No sukob Europske unije, Irske i Applea oko poreza se ne odnosi na aktualno čarobno nestajanje poreznog tereta nego na razdoblje između 2004 i 2014. kada je Apple Irskoj trebao platiti 13 milijardi eura korporativnog poreza. EU je sredinom srpnja izgubio pred Europskim sudom ali ne odustaje od žalbe. Bruxelles želi dokazati da specijalni porezni “deal” između Applea i Irske nije ništa drugo nego prikriveni oblik državnih subvencija. A to se kosi s pravilima tržišne politike EU-a.

Čelnici četiri najveće američke tehnološke kompanije- Facebooka, Amazona, Googlea i Applea jučer su pred Kongresom redom odbacili optužbe za monopol na digitalnom tržištu, gušenju konkurencije i pogodovanju demokratima u američkoj predsjedničkoj kampanji.

Mark Zuckerberg iz Facebooka, Jeff Bezos iz Amazona, izvršni direktor Googlea Sundar Pichai i Appleov Tim Cook, čije tvrtke imaju tržišnu vrijednost od oko pet bilijuna dolara, u saslušanju putem višesatne videokonferencije, odgovarajući na pitanja zastupnika, odbacili su optužbe da su oštetili manje tvrtke u online oglašavanju te poručili da podržavaju obje kampanje za američke predsjedničke izbore.

Bilo je to njihovo prvo zajedničko saslušanje i prvi put da se Bezos pojavio pred zastupnicima. Vodeće tehnološke kompanije pod teretom su sumnji za krađu sadržaja, gušenje konkurencije i općenito zlouporabu svoje tržišne prevlasti, uključujući i akvizicije rivala.

Konzervativci su također tvrdili da cenzuriraju njihove političke stavove. Tako je republikanac Jim Jordan optužio kompanije da onemogućavaju konzervativcima kontakt s pristašama, a prethodno je danas predsjednik Donald Trump zaprijetio da će “unijeti pravdu” u glavne tehnološke kompanije kroz donošenje izvršnih uredbi.

Irska i dalje smatra da nije učinila ništa loše i to je zapravo ono što je upitno u čitavoj priči. Irska i njezin specijalni tretman multinacionalnih kompanija čine ovu EU članicu, kako su to zaključili stručnjaci s kalifornijskog Berkeley sveučilišta i Sveučilišta Kopenhagen, “najvećom poreznom oazom na svijetu”. I to usred Europske unije koja je kao jednu od svojih glavnih zadaća navela borbu protiv poreznih oaza i zemalja sa sumnjivom poreznom politikom.

No je li Irska zaista “najveća porezna oaza na svijetu”? Liz Nelson, direktorica Tax Justice Network, jedne nevladine organizacije koja se bori protiv globalne utaje poreza, je u to uvjerena. “Irska omogućava premještanje profita.Tako nastaje tajna mreža skrivanja puteva novca”, kaže Nelson.

Za profesora ekonomije na uglednom London School of Economics Eduarda Baistrocchija Irska je za multinacionalne firme ulaz u međunarodni porezni sustav. “Irska time pruže ulaz na jedno veće gospodarsko područje poput EU-a i tako pomaže kompanijama u smanjenju poreza. Tako je Apple na svaki milijun dolara dobiti platio 50 dolara poreza”, kaže Baistrocchi za DW. Ovakva apsurdna porezna stopa prema irskim zakonima nije ilegalna. No Irska u Europi nije usamljena. Prema Baistrocchiju je u šezdesetima Švicarska bila “zvijezda” među kompanijama koje su tražile pristup većim tržištima. Kasnije su tu ulogu preuzele Nizozemska i Luksemburg koje još uvijek igraju važnu ulogu u ovom sustavu.

Pomicanje prihoda je globalni problem koji polako ali sigurno utječe i na političku situaciju. Porezna nepravda je voda na mlin populista što je pokazala i upotreba ove teme u predizbornim kampanjama koje su prethodile Brexitu ili uspjehu populista poput Bolsanara ili Trumpa.

Zemlje OESS-a rade na pravilu koje bi onemogućilo ovakvo ponašanje multinacionalnih kompanija prema kojem bi one bile prisiljene porez plaćati u onoj zemlji u kojoj je prihod i ostvaren. SAD je međutim prekinuo ove pregovore jer se protive tomu da se tako oporezuje i digitalne usluge, što je zapravo pokušaj zaštite američkih kompanija poput Facebooka, Applea ili Amazona, piše DW.