Ekonomija

Novi koncesionari

Nakon što je sredinom godine na ponovljenom natječaju koncesija za kontejnerski terminal Luke Rijeka izabran jedini ponuditelj, konzorcij nizozemskog APM Terminalsa i hrvatske Enna Logica, u tvrtki Luka Rijeka su krajem prošlog tjedna obavijestili javnost i investitore o kreditnom zaduženju zbog planiranih ulaganja.

Činjenica jest da se u proteklom razdoblju na području naše najveće luke odvijao niz projekata, a značajan broj ih je i u planu. Zadnji su bili radovi na rekonstrukciji prometnih površina i željezničkih kolosijeka na području terminala za rasute terete Podbok u Bakru.

Modernizacija infrastrukture u okviru projekta Unaprjeđenje infrastrukture luke Rijeka – Terminal za rasuti teret u Bakru” zajednički je projekt Lučke uprave Rijeka i Luke Rijeka d.d.

Ukupna vrijednost radova iznosi 48 milijuna kuna bez PDV-a, koji se sufinanciraju iz Instrumenta za povezivanje Europe (Connecting European Facility – CEF) u udjelu od 85%. Započeli su i radovi na prvom dijelu rekonstrukcije postojeće tehnički i tehnološki zastarjele infrastrukture u Bazenu luke Rijeka.

Rekonstrukcija se odvija na De Franceschijevom gatu. Ovi radovi će omogućiti stavljanje u funkciju dosad neiskorištene infrastrukture, poboljšat će efikasnost upravljanja tereta i omogućiti bolju prometnu povezanost cijele luke s Transeuropskom prometnom mrežom (TEN-T).

Radovi u vrijednosti od 214 milijuna kuna bez PDV-a sufinanciraju se 85% sredstvima financijskog instrumenta za povezivanje Europe – CEF.

Od nove koncesije u toj luci očekuje se puno u pogledu rasta teretnog prometa u Hrvatskoj. APM Terminals je tvrtka kći najvećeg kontejnerskog brodara A. P. Moller-Maersk, dok je logistička tvrtka Enna Logic dio hrvatske ENNA grupe.

U Lučkoj upravi Rijeka su tada pojasnili da jedina pristigla ponuda na natječaj za koncesiju za razvoj i gospodarsko korištenje Zagreb Deep Sea kontejnerskog terminala u luci Rijeka sadrži sve potrebne elemente sukladno objavljenoj dokumentaciji za nadmetanje te zadovoljava maksimalne kriterije iz natječaja.

U pristigloj ponudi, kažu, ponuditelj se obvezuje na izgradnju potrebne infrastrukture i potpuno opremanje Zagreb Deep Sea kontejnerskog terminala u Fazi 1 i Fazi 2, odnosno izgradnju 280 metara nove obale i njeno opremanje te jamči kontejnerski promet od milijun kontejnera (TEU) u prve dvije godine rada terminala.

Procijenjena vrijednost koncesije, koja se daje na razdoblje od 50 godina, iznosi 20,5 milijardi kuna bez PDV-a, a utvrđeni iznos fiksne koncesijske naknade iznosi dva milijuna eura godišnje.

Ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković izrazio je zadovoljstvo pristiglom ponudom za koncesiju na Zagrebačkoj obali.

Pridodamo li tome, dodao je, ulaganja koja se provode u luci, ali i na cestovnom i željezničkom povezivanju, luka Rijeka će u sljedećih nekoliko godina s pravom postati najveće intermodalno središte u ovom dijelu Europe te vodeća luka u sjevernom Jadranu za kontejnerski promet, piše Poslovni dnevnik.

Sa hrvatskim nacionalnim motivima

Guverner HNB-a Boris Vujčić u ponedjeljak je nakon sastanka s potpredsjednikom Komisije Valdisom Dombrovskisom najavio da bi pokusno kovanje eura s hrvatskom nacionalnom stranom trebalo započeti do kraja ove godine, pri čemu bi moglo biti iskovano do milijun takvih kovanica.

Nakon sastanka u HNB-u s Dombrovskisom i njegovom delegacijom, guverner Vujčić izvijestio je da su razgovarali o procesu priprema za ulazak Hrvatske u eurozonu, o tome što je do sada učinjeno, o potrebi ispunjavanja mastriških kriterija, kao i o tehničkim pripremama za kovanje eura u Hrvatskoj s nacionalnom stranom.

Vujčić je podsjetio da je u petak potpisan memorandum o razumijevanju koji HNB-u omogućuje da započne s tehničkim pripremama za kovanje eura te najavio da će ovaj mjesec biti okončan javni natječaj za dizajn.

Taj natječaj se temelji na pet odabranih nacionalnih motiva za eurokovanice, idući mjesec će se Komisiji i članicama eurozone dostaviti prijedlozi tog dizajna, a nakon njihovog mišljenja pred kraj ove godine, u studenom ili prosincu, krenut će se s pokusnim kovanjem eura s hrvatskom nacionalnom stranom. Pritom bi moglo biti iskovano do milijun primjeraka takvih kovanica, najavio je guverner.

Također, odvijaju se i pripreme za zamjenu svih kovanica i novčanica kune, što će za HNB, rekao je Vujčić, biti “značajna logistička operacija”. “Na svu sreću, tu imamo iskustvo prijašnjih zamjena i to će nam sasvim sigurno pomoći”, rekao je guverner te napomenuo da će ukupno biti potrebno zamijeniti 1,1 milijardu komada kunskih kovanica.

Vujčić je izvijestio i da su u poodmakloj fazi pripreme zakona o euru, koji bi trebao biti donijet početkom iduće godine, a tu su i pripreme za donošenje etičkog kodeksa koji bi trebao doprinijeti dodatnoj zaštiti potrošača u procesu prelaska na euro. Njime bi se između ostalog i poduzeća trebala obvezati da taj proces neće koristiti u nepoštene namjene, prije svega u kontekstu eventualnog povećanja cijena, kazao je Vujčić.

Priprema se i najavljeni proces dualnog isticanja cijena, s kojim bi se krenulo odmah nakon potencijalnog dobivanja “zelenog svijetla” za uvođenje eura, a koji bi trajao i neko vrijeme i nakon što bi zajednička europska valuta postala službena u Hrvatskoj.

Vujčić je istaknuo i veliko razumijevanje i potporu od Dombrovskisa i Komisije, kao i Eurogrupe i Europske središnje banke (ECB). “Uvjereni smo da ćemo u ovom pripremnom razdoblju nastaviti na isti način surađivati”, zaključio je Vujčić.

Analiza Novog lista

Iza nedavne objave Državnog zavoda za statistiku da je BDP u drugom kvartalu ove godine, u odnosu na isto razdoblje lani, porastao 16,1 posto po strani je ostao podatak da je to, među ostalim, rezultat i rasta investicijske aktivnosti u proteklom tromjesečju i to za 18,3 posto u odnosu na drugo tromjesečje prošle godine. Ubrzao se investicijski ciklus i u odnosu na prvi kvartal ove godine, a analitičari su nagađali da je vjerojatno riječ o boljem korištenju europskih fondova, jačoj dinamici stanogradnje, ali i rastu optimizma među poduzetnicima, piše Novi list.

Pandemijska situacija još je neizvjesna, investicijski optimizam u Hrvatskoj uvijek kratkoročan i hirovit i često završava u malodušnosti i konstataciji kako je, eto, prošla još jedna godina ili još jedno desetljeće kada su izostala željena ulaganja i nova radna mjesta. Iako je Hrvatska i u proteklom razdoblju na raspolaganju imala zavidne iznose iz europskih fondova nekako se činilo da ih premalo i presporo koristi, pa se ni taj izvor novca više nije pretjerano koristio kako bi se najavio procvat investicija. U »modu« se nekako ponovo vratio s europskim mehanizmom za oporavak »EU-Nove generacije« i dobro je da su se u jednom trenutku privatni i javni sektor »tukli« za veći dio kolača od 6,3 milijarde eura nepovratnog novca.

Živost su na scenu unijela i inozemna ulaganja u IT tvrtke, poput Infobipa i Nanobita, koje su pokazale da i tvrtke nastale u hrvatskom okruženju mogu biti konkurentne na svjetskoj sceni i da mogu računati na milijarde kuna kapitala kako bi širile svoje poslovanje.

Procjena treba li krenuti u neku investiciju u današnjem svijetu možda najviše ovisi o tome kako će na njezinu isplativost utjecati pandemija, a planova za nastavak rasta investicija, kako sada stvari stoje, ima i u privatnom i javnom sektoru. Iz Hrvatske udruge poslodavca kažu da su, uz investicije koje će biti potaknute Planom oporavka, njihove članice već pokrenule vlastite investicijske cikluse koji će se događati u ovoj godini, a neki će biti i završeni.

Tako navode primjer Algebre koja dovršava investicije u naprednu IT infrastrukturu i međunarodnu mrežu, a gradi i oprema i novi sveučilišni kampus. Spominju i to da je tvrtka Rimac Automobili u fazi izgradnje kampusa, tvornice i testnog poligona, a HT i A1 nastavljaju s projektom modernizacije mreže na 5G infrastrukturu. Ne zaboravljaju ni ulaganje BAT-a u Kanfanaru od preko 200 milijuna kuna u nove linije za proizvodnju grijanog duhana. Podsjećaju iz HUP-a i na planove tvrtke Valamar za investiciju u porečkoj zoni Pical od milijardu i pol kuna, koji uključuju i hotel Pinea, najveće pojedinačno ulaganje u hrvatskom turizmu ukupne vrijednosti 790 milijuna kuna. No, završetak tog projekta lani je odgođen zbog koronakrize.

Na temelju Zakona o poticanju ulaganja, koji tvrtkama omogućava poticaje za investicijske projekte, od listopada 2012. do rujna 2021. godine, odobrena su 643 projekta ulaganja ukupne planirane vrijednosti preko 28 milijardi kuna uz planirano otvaranje 21.974 nova radna mjesta, navode iz Ministarstva gospodarstva.

Najveći dio tih projekata (15 posto) odnosi se na turizam, a slijedi metaloprerađivačka industrija (14,5 posto), te drvno-prerađivačka industrija (10,7 posto). Na ICT sektor otpada 10,7 posto projekta. Gledano pojedinačno, investicije u prerađivačkoj industriji zauzimaju najveći udjel u ukupnim investicijama, tvrde iz ministarstva gospodarstva, ali procjenjuju da će za razdoblje 2021. – 2022. doći do promjena vezano za djelatnosti u koje se investira, prvenstveno zbog ulaganja u ekologiju i digitalizaciju. Očekuju i rast investicija i u sektoru turizma.

Neće mirovati ni prerađivači, pa tako iz HUP-a otkrivaju da »imaju informacije da se u prerađivačkoj industriji planiraju investicije vrijedne milijardu kuna«. Investicije u prerađivačku industriju, koja čini 80 posto domaćeg robnog izvoza, posebice na značaju dobivaju ako se zna da se u prošloj godini, za razliku od izvoza usluga, odnosno turizma, izvoz roba pokazao prilično žilavim.

– Dio već pripremljenih investicija za ovu godinu je zaustavljen radi koronakrize, a naši poslodavci okupljeni u HUP-u iskazali su ukupnu spremnost za oko 40 milijardi kuna investicija u projekte visoke dodane vrijednosti koji će potaknuti gospodarski rast i razvoj i stvoriti sto tisuća kvalitetnih radnih mjesta u privatnom sektoru koja su nam prijeko potrebna s obzirom na demografske trendove, poručuju iz HUP-a.

Naravno, svih 40 milijardi kuna investicija privatni sektor neće uspjeti realizirati u ovoj ili sljedećoj godini, a iz HUP-a upozoravaju da se bez poticanja ulaganja kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti i Višegodišnji europski proračun mnoge planirane investicije neće pokrenuti jer je investicijska klima u zemlji i dalje nedovoljno dobra da bi privukla značajnija strana ulaganja.

Administrativne prepreke i previsoki porezi uvijek su isticani kao glavni razlozi zbog kojih Hrvatska, za razliku od usporednih zemlja koje su devet godina ranije ušle u Europsku uniju, ne može privući izravne inozemne investicije ili barem ne u iznosima koji bi snažnije pokrenuli njezino gospodarstvo, a time i podigli standard njezinih građana.

No, od tih barijera i visokih poreza vlasnici kapitala nisu strahovali kad su u pitanju, primjerice bankarski sektor ili tržište telekomunikacije. Tako je od 35,87 milijardi eura izravnih inozemnih ulaganja, od 1993. godine do kraja prvog tromjesečja ove godine u financijskom sektoru završilo 9,51 milijardi eura stranih ulaganja. Ni u jednom drugom sektoru strana ulaganja ne mogu konkurirati financijskom sektoru, a na drugom su mjestu trgovina na veliko s 2,78 milijardi kuna. Slijedi poslovanje nekretninama, trgovina na malo, telekomunikacije, gdje kao i u bankarskom sektoru dominiraju strani vlasnici, te smještaj. Dakle, među prvih šest djelatnosti po visini stranog kapitala, s iznosom od po najmanje dvije milijarde kuna, nema nijedne proizvodne djelatnosti, i na te uglavnom uslužne djelatnosti otpada čak 60 posto svih inozemnih ulaganja u Hrvatsku od 1993. godine.

Nastavak pozitivnog trenda kad je u pitanju investicijska aktivnost očekuju i u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja gdje procjenjuju da će u sljedećoj godini biti zabilježen značajan rast vrijednosti investicija među ostalim i zbog početka korištenja paketa Europskih strukturnih i investicijskih fondova planiranih za razdoblje 2021. – 2027.

U Ministarstvu financija procijenili su pak da će baš u sljedećoj godini doprinos investicija rastu domaće potražnje biti veći, i to dvostruko, od doprinosa osobne potrošnje. U proračunskim su dokumentima u razdoblju do 2024. godine prognozirali prosječnu razinu javnih investicija u bruto kapital od 7,1 posto. To znači da bi u prosjeku javne investicije mogle biti oko 27 milijardi kuna godišnje, a najvećim dijelom oslanjaju se na EU fondove.

Ako sve ove planove i države i privatnog sektora pandemija i dopusti, u Hrvatskoj bi ih u najmanju ruku mogao usporiti i onaj tko je nužan za njihovu realizaciju – građevinski sektor. Možda su se ovaj put stvari poklopile, pa novca, posebice iz europskih fondova ima, zasad svi uvjeravaju da ima i volje da se premoste uobičajene hrvatske barijere, ali je već priprema obnove nakon potresa nametnula pitanje hoće li Hrvatska imati građevinski sektor koji sve te planove može realizirati, piše Novi list.

Politička previranja

Cijene aluminija u ponedjeljak su dosegnule 3.000 dolara po toni prvi put od 2008. godine, poduprte strahom od nedovoljne opskrbe iz najvećeg proizvođača Kine, a dodatnu nervozu izaziva politički kaos u Gvineji, značajnom dobavljaču boksita Referentni ugovor na Londonskoj burzi metala (LME) poskupio je tijekom prijepodneva za 0,7 posto, na 2.943,50 dolara po toni, nakon što mu je jutros cijena nakratko dosegnula 3.000 dolara.

U njemačkoj industriji očekuju rast izvoza unatoč manjku sirovina
Cijene laganog metala koji se koristi u industriji ambalaže i građevinarstvu ove su godine skočile za 50 posto, a samo u posljednja tri tjedna čak 15 posto, podsjeća Reuters.

Čimbenici koji potiču skok cijena aluminija uključuju smanjenje kineske proizvodnje, brzi rast cijena glinice od koje se dobiva aluminij, smanjenje zaliha na burzama i snažnu potražnju, rekao je Gianclaudio Torlizzi iz konzultantske tvrtke T-Commodity.

“Vrlo je teško očekivati pad cijena”, procjenjuje, zbog naglog poskupljenja može se vjerojatno očekivati određena korekcija cijena u kratkoročnoj perspektivi, no trend je po njemu definitivno uzlazni.

Strah od poremećaja u opksrbi pojačao je i vojni udar u Gvineji, zemlji u kojoj Kina nabavlja najveći dio boksita.

“Politički nemiri u Gvineji značajno su povećali rizik od poremećaja. Istodobno, prekidi u opskrbi struje i mjere zaštite okoliša ograničavaju proizvodnju u Kini”, navodi se u bilješci analitičara ANZ-a.

“Svi ti problemi vjerojatno će kratkoročno poduprijeti cijene aluminija”, dodali su, predviđajući globalni manjak aluminija od 750.000 tona u ovoj godini.

Manjinski udjeli

Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP) u ponedjeljak je objavio javni poziv za kupnju dionica i poslovnih udjela u 20 društava u kojima ima država ima do 24,99 posto u svom vlasništvu. Javni poziv objavljen je sukladno prioritetnom cilju CERP-a, a to je prodaja trgovačkih društava iz manjinskog portfelja, posebice onih u kojima država nema priliku znatnije utjecati niti sudjelovati u donošenju odluka, kaže se u priopćenju.

Dodaje se da je riječ o manjinskim dionicama i poslovnim udjelima društava do 24,99 posto vlasništva Republike Hrvatske, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i CERP-a.

Izrael prosvjeduje protiv poljskog zakona o povratu židovske imovine
Najveća početna cijena u ovom javnom pozivu traži se za 948 dionica ili 1,43 posto udjela u virovitičkom Tvinu – 835 tisuća kuna. Slijedi 534.990 kuna za 1.049 dionica ili 0,19 posto udjela u zadarskoj Tankerskoj plovidbi te 406.000 kuna za 1.446 dionica li 24,95 posto udjela u tvrtki Gradac.

Prijava za sudjelovanje u javnom nadmetanju, koje će se održati u prostorijama CERP-a, podnosi se putem Obrasca prijave za svako društvo pojedinačno najkasnije sedam radnih dana prije dana održavanja javnog nadmetanja, pri čemu će se nadmetanje za dio kompanija održati 4. listopada, a za dio 13. listopada.

Jug Puljizević

Piše: Jug Puljizević

Pozicija službenika za zaštitu podataka (eng. Data Protection Officer – DPO) u Hrvatskoj postoji gotovo 15 godina, ali tek dolaskom GDPR-a doživljava svoj uzlet. U svojem istraživanju iz 2018. godine, International Association of Privacy Professionals (IAPP) tvrdi da će u narednim godinama (dakle sada), Europa i USA trebati gotovo 30.000 službenika za zaštitu podataka, dok će se ta brojka na globalnoj razini kretati oko 75.000.

U međuvremenu je Brazil donio svoj zakon o privatnosti, Indija aktivno radi na svojem, dok će onaj Kineski (tzv. PIPL) stupiti na snagu 1. studenoga. Isti je trend primjetan u nekolicini američkih saveznih država, tako da je za očekivati puno veću potražnju za kvalitetnim službenicima za zaštitu podataka.

Tko uopće može biti službenik za zaštitu podataka? GDPR daje smjernice pa tako predviđa da se službenika za zaštitu podataka imenuje „na temelju stručnih kvalifikacija, a osobito stručnog znanja o pravu i praksama u području zaštite podataka te sposobnosti izvršavanja zadaća“ propisanih GDPR-om.

Imenovanje službenika za zaštitu podataka obvezno je ako obradu provodi tijelo javne vlasti ili javno tijelo; ako se osnovne djelatnosti voditelja obrade sastoje od postupaka koji iziskuju redovito i sustavno praćenje ispitanika u velikoj mjeri i ako se osnovne djelatnosti voditelja obrade sastoje od opsežne obrade posebnih kategorija podataka ili osobnih podataka koji se odnose na kaznene osude i kažnjiva djela.

Kako to doista izgleda u praksi? U Hrvatskoj se službenika za zaštitu podataka najčešće imenuje između postojećih zaposlenika, umjesto novog zapošljavanja ili ugovaranja usluga vanjskog stručnjaka. Mislim da sam u ovoj godini vidio svega 2-3 oglasa za radno mjesto službenika za zaštitu podataka, a i to u većim tvrtkama.

U tijelima javne vlasti pozicija službenika se najčešće „uvali“ nekome (ipak su u obvezi), pri čemu navedeni kriteriji ne igraju nikakvu ulogu. Idealno, ako je „izabrana“ osoba već nekakav povjerenik u organizaciji ili je dio pravne službe (ako ne i jedini pravnik). Od takvih se službenika očekuje da ne zamaraju nadređene s prijedlozima kako unaprijediti zaštitu osobnih podataka (čast izuzecima) te da ne inzistiraju na edukacijama i usavršavanju. Ako slučajno izađu „van okvira“, gotovo je sigurno da ih nitko neće poslušati.

Posebna kategorija su tajnice, pogotovo one pravnog i upravnog obrazovanja. Gotovo da nema škole koja nije imenovala tajnicu, službenicom za zaštitu podataka. Doduše, 2018. godine nekoliko je velikih trgovačkih društava u državnom vlasništvu ili vlasništvu jedinica lokalne samouprave imenovalo (administrativne) tajnice uprave službenicama za zaštitu podataka, ali su u međuvremenu odustali od takve prakse.
Realni sektor, s druge strane, je u potpuno drugačijoj situaciji. Za početak, zakon priječi novčano kažnjavanje tijela javne vlasti tako da svako (ne)imenovanje službenika za zaštitu podataka predstavlja određeni rizik za poduzetnika. Isto vrijedi i za pro-forma imenovanja (vidi prethodne odlomke). Veliki sustavi ulažu u timove za zaštitu podataka, u kojima se uz „GDPR-ovce“ nalaze i stručnjaci za informatičku sigurnost, procjenu i upravljanje rizicima i sl. Srednji i mali poduzetnici su najčešće prepušteni sami sebi.

Otegotna okolnost je još uvijek niska svijest o potrebi zaštite osobnih podataka i GPDR-u kao korisnom alatu. Dobar dio ga vidi kao set (čitaj: hrpu) dokumenata, koji se spreme u neki registrator i pokažu inspekciji kada za to dođe vrijeme. Službenik za zaštitu podataka je u tom slučaju nepotrebni trošak.

Strateško promišljanje u tvrtkama i organizacijama koje obrađuju velike količine osobnih podataka gotovo bez izuzetka osvijesti potrebu za službenikom za zaštitu osobnih podataka. Iako su rješavanje zahtjeva ispitanika i suradnja s AZOP-om najvidljiviji aspekti njegovih zaduženja, upravo je njegova savjetodavna uloga dodatna vrijednost. Dodamo li tome složene procjene utjecaja na međunarodni prijenos osobnih podataka (eng. Transfer Impact Aessessment – TIA) i konstantno podizanje razine svijesti u organizaciji, uz izradu odgovarajućih protokola za različite situacije, počinje se nazirati područje djelovanja i odgovornosti kvalitetnog službenika za zaštitu podataka, koji uživa povjerenje poslodavca (ili klijenta).

U suprotnom se lako može zamisliti slučaj poput odbačenih obrazaca Splitske banke na kojima su se nalazili tajni podaci klijenata te banke, uključujući i preslike osobnih iskaznica . Jednako tako, postoje i kazne za one koji su dužni imenovati službenika za zaštitu podataka, a to ne učine. U Hrvatskoj takva još nije izrečena, ali je europski prosjek 15.000-20.000€.
Uostalom, posjetite https://www.enforcementtracker.com/ i osobno se uvjerite u dinamiku, visine i razloge GDPR kazni. Danas u EU – sutra kod nas.

Analiza Fine

Poduzetnici iz Zagreba, Osijeka i Varaždina ostvarili su najveću konsolidiranu neto dobit prošle godine i vodeći su na ljestvici 10 gradova s najvećom zaradom, pokazuje analiza koju je objavila Financijska agencija (Fina).

Među top deset gradova prema kriteriju neto dobiti nalaze se još Karlovac, Sveta Nedelja, Rijeka, Čakovec, Solin, Vukovar i Kutina.

Konsolidirana neto dobit poduzetnika u top 10 gradova lani je iznosila 16,6 milijardi kuna, dok je konsolidirana neto dobit svih poduzetnika u Hrvatskoj bila 20,97 milijardi kuna.

U navedenih top deset gradova lani je bilo 62.365 poduzetnika, a zapošljavali su 493.716 radnika.

Analiza podataka po gradovima potvrđuje veliku koncentraciju poslovanja poduzetnika, obveznika poreza na dobit, na 10 najvećih gradova koji su od ukupnog poduzetništva u 2020. godini imali 44,9 posto broja poduzetnika, 52,1 posto broja zaposlenih, 62,8 posto ukupnih prihoda, 64,5 posto dobiti razdoblja, 52,2 posto gubitka razdoblja te 79,1 posto neto dobiti.

Razlog tome, kako navode iz Fine, je prvenstveno zbog udjela poduzetnika sa sjedištem u Zagrebu.

Zagrebački poduzetnici, njih 46.347 s 369.080 zaposlenih, ostvarili su najveću neto dobit, od 12,2 milijarde kuna, što je 73,5 posto neto dobiti svih poduzetnika u zemlji.

Slijede poduzetnici Osijeka koji su u 2020. ostvarili konsolidiranu neto dobit od 669,6 milijun kuna te poduzetnici iz Varaždina s dobiti od 571,6 milijuna kuna.

Na četvrtom mjestu liste top deset gradova po kriteriju neto dobiti su poduzetnici Karlovca koji su ostvarili 509,4 milijuna kuna neto dobiti, dok su poduzetnici Svete Nedelje na petom mjestu s 490,1 milijun kuna neto dobiti.

Na šestom mjestu su poduzetnici Rijeke s neto dobiti od 489,6 milijuna kuna, sedmo mjesto zauzeli su poduzetnici Čakovca s 476,1 milijuna kuna neto dobiti, a osmo mjesto poduzetnici Solina koji su lani ostvarili neto dobit od 438,2 milijuna kuna.

Na začelju liste se nalaze poduzetnici Vukovara s 404,2 milijuna kuna neto dobiti te su zauzeli deveto mjesto, dok su na desetom mjestu poduzetnici Kutine s neto dobiti od 353,3 milijuna kuna.

Dobrim rezultatima poduzetnika sa sjedištem u Zagrebu, prema podacima Fine, najviše je pridonijela Hrvatska elektroprivreda (HEP).

Rezultatima Osijeka najviše je pridonijela tvrtka Žito, Varaždina Zagorge-tehnobeton, Karlovca HS Produkt, Svete Nedelje Specijalna bolnica za opću kirurgiju i ginekologiju te radioterapiju ONKOL.

Rezultatima Rijeke najviše su pridonijele Plodine, rezultatima Čakovca TMT, Solina AD Plastik, Vukovara Prvo plinarsko društvo i Kutine Petrokemija.

Eurostat

U drugom tromjesečju ove godine EU je izvezla više robe u zemlje izvan Unije nego u prvom tromjesečju 2019. godine. Istodobno, vrijednost uvoza pokazala je snažniji oporavak, pa je suficit u trgovini EU -a smanjen sa 46 milijardi na 29 milijardi eura.

Najveći trgovinski partner EU -a u drugom tromjesečju bila je Kina, koja je tako prestigla Sjedinjene Države, pokazuju podaci Eurostata.

U razdoblju između prvog tromjesečja 2019. i drugog ove godine, udio uvoza iz Kine povećan je za četiri posto. EU također bilježi povećanje uvoza iz Švicarske za oko 0,7 posto. U istom je razdoblju uvoz iz Velike Britanije, Rusije i Sjedinjenih Država pao za 3,4 odnosno 1,1 posto.

Uz pandemiju, razloge pada, u slučaju Velike Britanije, treba tražiti i u izlasku ove zemlje iz Unije, stoji na web stranici Eurostata.

Kad je riječ o izvozu, on raste u slučaju Kine za 1,5 posto, izvoz robe iz EU -a u Rusiju, Švicarsku i SAD neznatno se povećao, dok je izvoz u Veliku Britaniju pao za nekih 3,2 posto.

Neka se država odrekne dijela kolača

Ekonomski analitičar Andrej Grubišić, gostujući u Studiju 4, rekao je da građani koriste prešutna prekoračenja jer su im sredstva očito potrebna. Poručio je državi da bi mogla smanjiti PDV i tako riješiti dio problema. Govoreći o inflaciji, kaže da je loše poteze povukla Europska središnja banka, a komentirajući situaciju u hrvatskom gospodarstvu, sumnja da ono može realno rasti više od 2-3% godišnje.

Mnogi građani su zabrinuti jer ne znaju kako će u godinu dana vratiti dugove, a banke naravno gledaju svoj interes.

Uloga države da kroz pravilno funkcioniranje sudstva osigura implementaciju zakona i provođenje postojećih ugovora, ističe analitičar Andrej Grubišić.

-Nisam siguran da je ovdje nešto eskaliralo, 800 i nešto tisuća građana ima oko 9 tisuća po osobi prešutnog prekoračenja, a to je ukupno oko 7,5 milijardi kuna. Ovo sugerira da ovaj proizvod donosi neku korist ljudima, inače ga ne bi koristili.

Postojeći zakon predviđa prešutna prekoračenja, a banke ako se to dogodilo, moraju obavijestiti klijenta.

-Ako neka od banaka nije postupala po toj proceduri, onda bi postojala osnova da potražuje nastalu štetu. Kada bi “okrenuli pilu”, kada bi država vratila PDV s 25 na 22%, onda je to nekih 7,5 milijarde kuna koje sam spomenuo. Većina ljudi koji ima prešutni minus, dominantno poreze plaža kroz PDV. Postoji način kako država pod navodnicima može pomoći. Neka se odrekne svojeg dijela kolača koji uzima, a jednim dijelom neracionalno troši, dodaje Grubišić.

Zakon propisuje kako bi banke trebale postupati, a jesu li građani informirani o proizvodu ili nisu, analitičar Grubišić kaže da ljudi konzumiraju na stotine proizvoda i usluga.

-To nas ne oslobađa da postupamo s pažnjom razboritog osobnog gospodara. Ako ulazite u kreditni aranžman, mudro i obazrivo bi bilo da se informirate o aranžmanu u koji ulazite. Ako na računu piše -5.000kn, onda je to -5.000kn, ističe.

Ako će se tražiti od banaka da se prešutni minusi smanje na najmanju moguću razinu, onda će te iste banke od ljudi tražiti da vrate kredite, dodaje.

-Bankama je u interesu imati zdrave, a ne loše klijente. Nije im u interesu da se bezuvjetno vraćaju krediti jer imaju problem reinvesticijskog rizika. Prisilno vraćanje minusa, nisam siguran da će i ovi ljudi o kojima govorimo, biti zainteresirani. Na kraju dana, zvalo se nešto prešutni minus ili neka druga vrsta kredita s drugim imenom, dođe na isto, kaže Grubišić za HRT

Potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić poručio je u srijedu da bi rješenje po pitanju prekoračenja po tekućim računima građana trebalo biti poznato u idućim danima i tjednima, a još će se vidjeti hoće li se ići u zakonske izmjene.

Marić je to izjavio nakon sastanka predsjednika Vlade Andreja Plenkovića s predsjednicima uprava banaka, kojem su između ostalog nazočili i guverner Hrvatske narodne banke (HNB) Boris Vujčić te ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić.

Marić je rekao da je intencija sastanka bila detaljnije izmijeniti određene informacije i stavove po pitanju prekoračenja po tekućim računima građana, a s ciljem pronalaska adekvatnog i zadovoljavajućeg rješenja, pri čemu Vlada naglasak stavlja na zaštitu potrošača.

Izvijestio je i da se na sastanku već iskristaliziralo nekoliko dobrih prijedloga, koji idu u smjeru ispunjavanja i zaštite načela kao što su socijalna osjetljivost, pravednost, informiranost i transparentnost, kao i u smjeru rješenja kojima će dopuštena prekoračenja opet postati predominantna, jer su ona i samim zakonom puno detaljnije, jasnije i transparentnije regulirana u odnosu na ona prešutna.

Naime, pojasnio je Marić, Zakonom o potrošačkom kreditiranju iz 2010. prepoznata su dva instituta prekoračenja – dopušteno i prešutno, no od 2018. naovamo prešutno je postalo predominantan oblik, pri čemu podaci pokazuju da se gotovo 95 posto svih prekoračenja odnosi na prešutno. Prešutna prekoračenja odobrena su za gotovo 1,8 milijun potrošača, a koristi ih oko 840 tisuća.

To se dogodilo jer je odlukom HNB-a od kraja 2017. godine, sukladnoj europskoj regulativi, u izračun efektivne kamatne stope (EKS) uključena naknada za vođenje tekućeg računa, što je utjecalo na to da je prvenstveno građanima s nižim primanjima dopušteno prekoračenje postalo manje dostupno, pa su ih banke “skrenule” prema prešutnim prekoračenjima.

Ustvrdio je da je na današnjem sastanku sa svih strana prepoznata jasna i nedvosmislena podrška navedenim principima, a da će iz svih prijedloga proizaći zadovoljavajuće rješenje.

Ono treba biti brzo, no ne i brzopleto, a na korist svih potrošača, pri čemu je poručio građanima koji, kolokvijalno rečeno, žive s tim prekoračenjima, da nije namjera Vlade niti bi podržali rješenje koje bi dovelo do drastičnog ukidanja prekoračenja, jer bi to stvorilo dodatni pritisak na njihov svakodnevan život i egzistenciju. “Otklonit ćemo strahove o tome da će se taj instrument anulirati i nestati”, poručio je Marić.

Postoji mogućnost da se rješenje pronađe samo kroz promjenu odluke koja je u ingerenciji HNB-a, no po potrebi će se ići i u prilagodbe zakona, rekao je Marić te istaknuo da će se to vidjeti kroz sljedećih nekoliko dana, a u slučaju ulaska u zakonsku proceduru, tada je riječ o tjednima.

“Ne bih ništa prejudicirao, no doista ne govorimo o mjesecima, već danima i tjednima”, poručio je ministar financija, dodajući da u vidu preventive treba nastaviti raditi i na financijskoj pismenosti građana, no kojoj je preduvjet i transparentnost proizvoda.

Kako je dodatno problematiku pojasnio guverner HNB-a Boris Vujčić, s obzirom da je Hrvatska jedina zemlja koja EKS kod minusa ograničava, uključivanje naknade u EKS od 2018. dovelo je do toga da ta naknada, prvenstveno kod malih minusa, “pojede” kamatne stope. Tako primjerice na minus do dvije tisuće kuna, uz naknadu za vođenje računa od 12 kuna, nema nikakve kamatne stope.

“Imamo nekoliko različitih legislativa koje proizvode takve rezultate i to treba srediti, kako ne bi došlo do toga da proizvodi za one s najnižim primanjima, posljedično i minusima, postanu neprofitabilni za banke i one ih počnu zatvarati”, pojasnio je Vujčić.

Ponovio je da je suština da se ono što je sada u sferi prešutnih minusa treba vratiti pod istu vrstu regulative koja vrijedi za dopuštena prekoračenja, a da se pritom ne dogodi to da određeni broj ljudi s najmanjim primanjima izgubi minus. “To je poanta i to ćemo napraviti”, ustvrdio je Vujčić, dodavši da još predstoje dogovori o tome kako će se to napraviti.

Između ostalog, dodao je guverner, intencija je da se sadašnja prešutna prekoračenja zadrže, a da se regulativa dopuštenih jednostavno “prebaci” i na njih.

Direktor Hrvatske udruge banaka (HUB) Zdenko Adrović izvijestio je da su bankari na sastanku prenijeli iskustva iz drugih europskih zemalja, uz nadu da će novo rješenje biti na tragu prakse u tim zemljama. Također je apostrofirao da u drugim zemljama ne postoji ograničenje EKS-a, pa je tako jedan od prijedloga, otkrio je Adrović, da se to ograničenje ukine, no da se eventualno formira ograničenje nominalne kamatne stope.

Također, izvijestio je Adrović, jedna od ideja je da se troškovi koji idu uz prekoračenje na tekućem računu računaju na “nešto veći iznos koji bi bio minimalan”, no to je jedno tehničko rješenje koje se još treba “proći” s HNB-om.

Na pitanje novinara kako očekivati da građani sada vjeruju bankama, a nakon što su ih one “prebacivale” u prešutne minuse, Adrović je ustvrdio da je sve bilo napravljeno u skladu sa zakonom, prema kojem su dopuštena i prešutna prekoračenja dva ravnopravna proizvoda.

Rekao je i da “pretpostavlja” da je “ogroman” broj građana bio informiran od strane banaka o prešutnim prekoračenjima, no i da velik dio građana, između ostalog i on sam, “relativno slabo” čita obavijesti o svim mogućim promjenama.

Na pitanje hoće li se ići u smanjenje PDV-a s obzirom na poskupljenja, pa tako i onog na hranu, Marić je podsjetio da je Vlada već snizila PDV na dio proizvoda, između ostalog svježe meso i ribu te voće i povrće, a da je intencija da se u ovom mandatu Vlade PDV snizi na svu hranu.

No, tek kada se za to steknu uvjeti, apostrofirao je Marić, istaknuvši da u ovom trenutku u ovoj i sljedećoj godini fiskalni prostor za to ne postoji. Podsjetio je i da posljednje smanjenje stope PDV-a na hranu “nije adekvatno bilo pretočeno u pad cijena”.

Poručio ministar

Ruski bruto domaći proizvod (BDP) porast će ove godine najmanje za 4,2 posto, izjavio je u srijedu ministar gospodarstva Maksim Rešetnikov. Ministar je time podigao važeću procjenu svoga ministarstva prema kojoj je gospodarstvo u 2021. trebalo porasti 3,8 posto.

Rusko se gospodarstvo oporavlja, konstatirao je Rešetnikov. Njegova je nova procjena na tragu one Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), koji je u srpnju predvidio 4,4-postotni rast ruskog BDP-a u ovoj godini, povisivši procjenu iz travnja za 0,6 postotnih bodova.

Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) znatno je suzdržanija i očekuje 3,3-postotni rast, napominjući da gospodarstvo podupire oporavak domaće potražnje nakon ublažavanja mjera suzbijanja pandemije covida 19.